Što je to tehnika vožnje?Tehnika vožnje je način na koji upravljamo vozilom. Predstavlja naše ukupne sposobnosti upravljanja vozilom te znanje i razumijevanje temeljnih koncepata automoto svijeta, kao što su: prianjanje, ubrzanje ili akceleracija, usporenje ili deceleracija, tehnike upravljanja, tehnike kočenja, izmjena težišta vozila, …Vozeći automobil sa 50% njegovog potencijala možete (uz manji rizik) naglo kočiti, ubrzavati i skretati. Na ovakvo ponašanje možete zaboraviti ukoliko planirate voziti brzo. Grešku ćete napraviti samo jednom!Kod brze vožnje najvažnije tehnike su: nježni pokreti upravljačem, glatke i precizne izmjene stupnjeva prijenosa, izbjegavanje neželjenih prijenosa težišta vozila, jednoliko ubrzanje, te progresivno kočenje. Dakle, ključ uspjeha je u nježnim, jednolikim/progresivnim pokretima!Nagli (agresivni) pokreti se trebaju izbjegavati jer agresivna vožnja znači i rizičnija vožnja! Osim toga takvom vožnjom se brže troše potrošni dijelovi vozila te se troši znatno više goriva, a na cilj se stigne sporije od strateške (defenzivne) vožnje, ili se uopće ne stigne!U ovom članku ćemo obraditi sljedeće teme:

Upravljanje Kočenje i ubrzanje Izmjenu brzina Promjene težišta Usklađivanje broja okretaja

 

Upravljanje:Stariji vozači vole položaj ruku koji odgovara kazaljkama sata 10 – 2. Što je sasvim u redu za starija vozila. Kod novijih vozila, prilikom aktivacije zračnog jastuka, palci vozača u ovom položaju se nalaze direktno na udaru mehanizma zračnog jastuka. Primarno zbog ovog razloga savjetuje se položaj 9-3. Na trkačkoj stazi, položaj 9-2 daje dovoljno prostora za savladavanje prilično oštrog zavoja.

Prilikom savladavanja zavoja izbjegavajte naglo uletavanje u zavoj. Činite to laganim, progresivnim pokretom upravljača na način da se težište pomakne izvan automobila progresivno. Izbjegavajte kočenje i naglo ubrzanje na početku zavoja (i tokom ako je moguće) jer su ovo najkritičnije točke, u kojima je najvjerojatnije da će doći do preupravljanja, odnosno podupravljanja vozila.

Pogledajte također i detaljno obrađenu temu – pravilan položaj za upravljačem. 

Kočenje i ubrzanje:Kočiti možete puno brže nego li ubrzavati, stoga su sile kočenja mnogo veće te je veća i mogućnost gubitka kontrole nad vozilom. Kočiti treba “glatko”, nikako ne “sjesti” na kočnicu, dakle tajna je u progresivnom kočenju. Time se izbjegava neželjena promjena težišta koja uzrokuje nestabilnost vozila.

Ubrzavati treba jednako tako, progresivnim doziranjem gasa. Pretjerano doziranje gasa će rezultirati proklizavanjem pogonskih kotača, a to znači i sporiji start!

Pogledajte također i detaljno obrađenu temu - kočenje.

 

Mijenjanje brzina:Kod mijenjanja brzina bitno je izbjegavati nagle promjene težišta vozila. Primjer mijenjanja u nižu brzinu: vozite u trećoj brzini do oko 3500 okretaja. Prebacite u drugu i otpustite spojku umjereno brzo. Osjetit će se nagla promjena težišta automobila ka naprijed. U ekstremnim situacijama (npr. nepovoljni vremenski uvjeti) može doći i do blokiranja pogonskih kotača.

Kako bi izbjegli neželjenu promjenu težišta (nestabilnost) koristite tehniku usklađivanja broja okretaja, o kojoj će biti riječi malo poslije.

Nikada ne mijenjajte brzinu unutar zavoja. Prije zavoja se pripremite kako biste uspješno prošli kroz isti, te ostvarili željeno ubrzanje na izlasku.

Pogledajte također i detaljno obrađenu temu - mijenjanje brzina. 

Težište automobila:Promjena težišta automobila je često nepoželjna i treba je izbjegavati zbog toga što remeti stabilnost samog vozila, te time povećava mogućnost gubitka kontrole. Iznimno je bitno izbjegavati nagle pokrete upravljača, pogotovo kod velikih brzina.

Promjenu težišta automobila možete iskoristiti i u svoju korist. Prilazeći zavoju podignite nogu s gasa tako da se lagano osjeti prijenos težišta naprijed. Ovo će vjerojatno povećati prianjanje prednjih kotača, omogućiti bolje savladavanje zavoja, te smanjiti mogućnost podupravljanja.

Pogledajte također i detaljno obrađenu temu - promjena težišta automobila. 

Usklađivanje broja okretaja:Ova tehnika pridonosi ugodnijoj vožnji prilikom prebacivanja u nižu brzinu, ovo se radi kako bi se ostvarilo kočenje motorom. Dobar primjer se nalazi u dijelu iznad “Mijenjanje brzina”.

Prilikom mijenjanja u nižu brzinu, pritisne se spojka, te se odabere željena brzina. Zatim se dozira gas (za ovo je potreban osjećaj koji se dobije praksom) i polagano se otpušta spojka.

Usklađivanje broja okretaja je tehnika koja se koristi prilikom prebacivanja u niži stupanj prijenosa tijekom usporenja i/ili kočenja. Pravilnom primjenom ove tehnike se mogu nježno mijenjati brzine, bez naglih promjena težišta vozila i “udaraca”.Osim toga, usklađivanjem broja okretaja se sprječava kočenje motorom, što u ekstremnim slučajevima (u zavoju) može rezultirati blokiranjem kotača uslijed nagle promjene težišta vozila.

Postupak usklađivanja broja okretaja

Ubrzajte i održite stalnu brzinu u trećem stupnju prijenosa na 3500 rpm,

kočite dok brzina motora ne bude prikladna za ubacivanje u niži stupanj prijenosa,

pritisnite spojku i prebacite ručicu mjenjača u (2.) niži stupanj prijenosa, (!) kada bi sad pustili spojku osjetio bi se prijenos težišta vozila u naprijed. Ovo

se dogodi zbog toga što je brzina motora opala nakon pritiska na spojku, te se sada naglo poveća nakon ponovnog puštanja spojke. Umjesto da pustite spojku napravite sljedeće;

dozirajte gas kako biste povećali broj okretaja, otpustite spojku. Ukoliko je izvedeno pravilno neće se osjetiti trzaj.

Nije bitno savršeno precizno dozirati gas i povećati broj okretaja. I malim povećanjem broja okretaja osjetit ćete razliku, jer bolje je i malo povećanje broja okretaja nego nikakvo. S iskustvom ćete postati precizniji.

Pravilno sjedenje u automobiluNapisao: Tomislav Seser - 29. Prosinac 2011.Komentiraj (0)Komentari

Uvod

Pravilan položaj za upravljačem vozila je veoma bitan faktor koji utječe na sigurnost u vožnji. Pravilnim položajem za upravljačem umanjujete vrijeme reakcije u opasnim situacijama, sprječavate nastanak ozljeda koje nastanu zbog nepravilnog sjedenja (jako velik je popis ovih ozljeda), te se ugodnije voziti s vama zbog bolje kontrole (manje naglih pokreta).U ovom tekstu ćemo govoriti o:

1. Pravilan položaj za upravljačem,2. utjecaj položaja sjedenja na sigurnost,3. posljedice nepravilnog sjedenja.

 

1. Pravilan položaj za upravljačem

Pravilna pozicija sjedala:

- Sjedalo treba biti na takvoj udaljenosti da nemate mogućnost ispružiti noge do kraja. Dakle, podesite udaljenost tako da koljeno bude savijeno i nakon pritiska spojke do kraja.Objašnjenje: U slučaju opasnosti refleksno ćete se oduprijeti nogama od naslona za nogu ili od papučice kočnice i slično. Ukoliko u takvoj situaciji možete ispružiti nogu do kraja – sav udarac će se prenijeti na kukove. Uzevši u obzir da pri frontalnom sudaru

od samo 50km/h prosječna osoba ima težinu preko 5000 kg, jasno je da postoji opasnost od loma kukova, a radi se “samo” o brzini od 50km/h!Nadalje, kada su noge ispružene centar mase je dalje od tijela, stoga vam je potrebno više snage i vremena da biste pomaknuli nogu. Što su noge bliže to je brzina pomicanja noge sa gasa na kočnicu veća. Također ukoliko možete ispružiti nogu, postoji i povećana opasnost da će Vam noga jednostavnoskliznuti s papučice.- Naslonjač ne smije biti previše zalegnut, a pravilan (siguran) položaj je takav u kojem se ruke ne mogu ispružiti do kraja, odnosno u kojem se zglob ruke postavi na vrh volana uz blagi luk u laktu.Objašnjenje: Kao i kod ispruženih nogu, tako se i ovdje u slučaju opasnosti čovjek refleksno opire rukama o volan. Ako ruke možete skroz ispružiti sav udarac će se prenijeti na ramena te često slijedi lom istih (ramena, kao i gotovo svaki drugi dio tijela, jednostavno ne mogu podnijeti tolika opterećenja).Nadalje, ako su ruke skroz ispružene – 30% ćete sporije zakrenuti upravljač. Ukoliko kod zanošenja vozila zakasnite samo stotinku sekunde – više nećete biti u mogućnosti povratiti kontrolu nad vozilom. (Ispružite skroz ruke ispred sebe i zakrenite u jednom smjeru što brže možete, kao da držite upravljač. Sada to isto ponovite sa rukama blizu tijela. Što primjećujete?).- Naslon za glavu mora biti podešen da podupire glavu, i da je koji centimetar iznad glave.Objašnjenje: Ukoliko iza glave nema naslona za glavu sigurno će doći do ozbiljnih ozljeda i pri benignom sudaru. Bez naslona za glavu, a ako Vas netko udari sa stražnje strane vozila, glava će trznuti unatrag što će rezultirati puknućem vratne kralježnice i pri vrlo malim brzinama.U slučaju opasnosti refleksno ćete se oduprijeti i nogama i rukama, zbog čega ćete se malo izdignuti iz sjedala, stoga je bitno da naslon za glavu bude malo iznad glave pri normalnom sjedenju. 

Pravilno rukovanje upravljačem:

- Obje ruke uvijek kada je moguće trebaju biti na upravljaču.

- Pravilan položaj ruku odgovara kazaljkama sata: 9-3 h (slika desno).

- Tijekom okretanja upravljača ruke ne smiju udarati o koljena. Ovo se obično ispravi podešavanjem upravljača, a ako se nema takva mogućnost treba podesiti visinu sjedala.

- Prilikom nailaska na zavoj, obavezna je korekcija kako bi se zavoj savladao bez isprepletanja ruku, odnosno bez potrebe za puštanjem upravljača s jednom rukom.

 

2. Utjecaj položaja sjedenja na sigurnost

Već smo naveli opasne posljedice koje nastaju kao rezultat nepravilnog sjedenja za upravljačem automobila. Ovdje ćemo ih samo nabrojati:

1. Povećan rizik od ozljeda i pri benignim sudarima,2. 30% više vremena potrebno za rekaciju nakon uočene opasnosti,3. Gubitak kontrole uslijed nepravilnog sjedenja.

 

3. Ozljede koje nastaju nepravilnim sjedenjem

Ozljede kukova su često posljedica sudara, a nastaju uslijed nepravilnog sjedenja. Ove ozlijede spadaju u teške tjelesne ozlijede, a oporavak o istih je dugotrajan i rijetko potpun. Starenjem ove ozlijede se vraćaju u obliku boli i smanjenju pokretljivosti. Velik broj osoba koje su pretrpjele ove ozljede kažu da bol nikada ne prestane, sve do zamjene kukova umjetnima!Ukoliko doživite ovakvu nesreću obavezno se konzultirajte sa liječnikom o mogućim implikacijama, te eventualnoj operaciji nakon određenog vremena (ukoliko oporavak ne bude zadovoljavajući). Nakon konzultacije proučite vaše zdravstveno osiguranje, po potrebi uplaćujte dodatno osiguranje kako se nebiste morali brinuti o troškovima operativnog zahvata ili dodatnog liječenja.

 

Ozlijede vrata su česta vrsta ozljeda u automobilskim nesrećama.Najčešće ozljede su deformacija (neck strain) koja nastaje uslijed naglog trzaja glave, ozljeda zatiljnog živca (Cervical Radiculopathy / pinched nerve) što za posljedicu ima slabost u rukama i mišićima, bol u vratu uslijed ozlijede vratnog diska (Herniated Disc) što rezultira ispuštanjem kemikalije koja nadražuje živac te na taj način uzrokuje bol, itd..

 

 

Ozljede lica, mogu nastati od gotovo bilo čega – udarac u upravljač, kontrolnu ploču, staklo, itd.. Ovakve ozlijede su uglavnom rezultat ne korištenja sigurnosnog pojasa! 

 

 

 

Nadam se da ćete ozbiljno shvatiti stvari koje ste naučili iz ovog članka, one će Vam pomoći da izbjegnete teže ozlijede pri relativno bezazlenim brzinama. Ono što sada trebate napraviti je podesiti vaše vozilo prema uputama iz ovog članka i tako ostati sjediti 15 dana. Nakon tog perioda prilagodbe izgledat će Vam da oduvijek tako sjedite, bit će Vam sasvim svejedno, a bit ćete puno sigurniji!

PrianjanjeNapisao: Tomislav Seser - 27. Prosinac 2011.Komentiraj (0)Komentari

Prianjanje je rezultat djelovanja adhezijskih sila i sile trenja. Te sile se javljaju između kontaktne površine pneumatika vozila i površine po kojoj se vozilo kreće. Prianjanje (trenje) omogućuje vozilu da ubrzava, usporava i skreće.Bitno je znati da prianjanje nije konstantna veličina već ovisi o mnogo faktora. Sposobnost prianjanja vozila uvelike ovisi i o težini koja djeluje na kotače. Povećanjem težine povećaje se i sila trenja, i obratno. 

Kada se govori o kontaktnoj površini, važno je uočiti da je ona relativno mala (slika lijevo). Imajte na umu da ta mala površina ima ograničene sposobnosti prianjanja.Sile koje djeluju na tom malom dijelu pneumatika (adhezijske sile) su ujedno i limit Vašeg vozila!

Na kontaktnoj površini pneumatika djeluju poprečne (bočne) i aksijalne (uzdužne) sile. Poprečne sile na kotač djeluju prilikom skretanja, dok aksijalne sile djeluju prilikom ubrzanja, odnosno usporenja vozila.Poanta je sljedeća: ako koristite svo dostupno prianjanje za kočenje (aksijalne sile), nemate ih dovoljno za upravljanje, i obrnuto. Izbjegavajte kočenje ili doziranje gasa u zavoju jer je tada najveća opasnost od podupravljanja vozila. 

Sile prianjanja

Ako ste početnik na cesti ili početnik na stazi, najbolji način za ovladavanje ovim silama i stjecanje iskustva je vježbajući odvojeno situacije koje rezultiraju velikim poprečnim, te odvojeno situacije koje rezultiraju velikim aksijalnim silama na pneumaticima.

Tako prilikom intenzivnog kočenja smanjite na najmanju moguću mjeru okretanje upravljača, i obrnuto (nemojte naglo kočiti prilikom skretanja). Ovo će smanjiti zahtjeve koji se stavljaju na pneumatike, te osigurati dovoljnu količinu dostupnih sila prianjanja.

Profesionalni vozači na stazi često kombiniraju ove sile, najčešće kod tehnike kočenja tijekom savladavanja zavoja (trail braking). Kod ove tehnike, veliki se zahtjevi postavljaju na pneumatike, te je veoma važno voziti “glatko” (nježno) pri većim brzinama. I najmanja nagla korekcija upravljača ili nespretna promjena brzine može uzrokovati gubitak prianjanja. Dobri vozači znaju balansirati ove dvije sile (sile kočenja i upravljanja).

 

Povećanje sposobnosti prianjanja vozila

Dramatična povećanja ili smanjenja prianjanja ima upravo tehnika vožnje, tj. pokreti upravljačem, doziranje gasa, kočenje, i slično.. Najbrži vozači su često upravo oni koji imaju najbolju tehniku (glatkoću) upravljanja vozilom.

Sposobnost prianjanja na vašem vozilu možete lako povećati i koristeći sportske gume koje se rade od mekših materijala (specijalna guma). Bitno je napomenuti da se takve gume troše brže od običnih. Prianjanje se može povećati i postavljanjem npr. spojlera, koji povećavaju aerodinamični pritisak na vozilo pri većim brzinama. Kod postavljanja takvih spojlera (ne ukrasnih) valja provjeriti da li Vaše vozilo to može podnijeti, te treba li pojačati neke ključne dijelove karoserije.

 

Prianjanje u (ne)povoljnim uvjetima na kolniku

Bitno je zapamtiti da pneumatici čine samo 50% jednadžbe kada je riječ o prianjanju. Ostalih 50% odlazi na površinu po kojoj se krećete. Velika je razlika u sposobnosti prianjanja vozila kod suhog i kod vlažnog vremena. Prianjanje ovisi i o vrsti asfalta. Stoga svoju vožnju uvijek prilagodite stanju i vrsti kolnika, te vremenskim (ne)prilikama.

Preupravljanje – zanošenje stražnjeg dijela vozilaNapisao: Tomislav Seser - 28. Prosinac 2011.Komentiraj (0)Komentari

Preupravljanje je stanje u kojem stražnji kraj vozila nije pod kontrolom. Ovakvo stanje vozila nije česta pojava, daleko češće se dogodi podupravljanje vozilom. Preupravljanje je karakteristično za vozila sa pogonom na stražnjim kotačima.Preupravljanje je rezultat postizanja maksimalnih sila prianjanja (trenje / adhezijske sile između pneumatika i podloge) koje mogu ostvariti stražnji pneumatici.

U ovom članku ćemo saznati što uzrokuje preupravljanje u kojim situacijama je velika mogućnost preupravljanja, te kako pravilno reagirati i kako ispraviti zanošenje stražnjeg kraja vozila. 

Faktori koji utječu na preupravljanje

Postoji mnogo uzroka preupravljanja vozila. Podijeliti ćemo ih na aktivne (nastaju upravljanjem) i pasivne (postoje kao rezultat određenih svojstava vozila) uzroke.

Aktivni uzroci preupravljanja su: Promjena težišta vozila (prebrz ulazak u zavoj) Doziranje gasa (nagla ubrzanja u zavoju, prerano ili agresivno doziranje gasa –

odnosi se uglavnom na vozila sa stražnjim pogonskim kotačima) Kočenje (unutar ili tijekom savladavanja zavoja) Upravljanje (pogrešni pokreti upravljačem) Prestanak doziranja gasa u zavoju

Pasivni uzroci preupravljanja su: Raspodjela težine (bilo kakav oblik neravnoteže vozila) Ovjes i šasija vozila Tip, materijal i tlak pneumatika Postavke motora/vozila

 

Prepoznavanje (simptomi) preupravljanja vozilom

Vrlo malo je vjerojatno da ćete doći u situaciju preupravljanja, tj. proklizavanja stražnjih kotača. Takvo što se događa pri većim brzinama gdje se vozilom upravlja na samim granicama sposobnosti prianjanja vozila, ili u nepovoljnim uvjetima na kolniku (snijeg, led, ulje, itd.).

Preupravljanje se dogodilo ukoliko stražnji dio vozila postane nestabilan, tada se osjeti kao da je stražnji dio vozila odjednom “lakši”. Ovo će rezultirati okretanjem vozila prema unutarnjem rubu zavoja.

 

Ispravljanje preupravljanja vozilom (povratak kontrole)

Bez obzira kako je došlo do preupravljanja uvijek se mora primijeniti “counter steering” tehnika ili tehnika suprotnog okreta upravljača (okretanje upravljača u smjeru zanošenja). Kod određenih situacija mogu se poduzeti i dodatne mjere, ali u tom je slučaju jako bitno poznavati (uzeti u obzir) uzrok preupravljanja vozila.

Counter steering tehnikaNajbitnije je okrenuti kotače upravo ovoliko koliko je to prikazano na sljedećoj slici. Ukoliko se okrenu premalo velika je mogućnost nekontroliranog okretanja vozila. Okrenete li ih previše, automobil će se “pre-ispraviti” što će rezultirati zanošenjem u suprotnu stranu.Ovom se tehnikom može ovladati relativno brzo uz pravilnu vježbu. Ova tehnika mora postati instinkt ukoliko vozite automobil sa pogonom na stražnjim kotačima!

Ispravan pokret upravljača je nužan neposredno nakon preupravljanja, u suprotnom vozilo će vjerojatno doći u položaj gdje ga je teško kontrolirati. Također je jako bitno, jednom kada se automobil počne vraćati u željenu putanju, popustiti (vratiti) upravljač u prvobitan položaj. Ukoliko se to ne napravi, imat će se preupravljanje u suprotnome smjeru. 

Kako bismo izbjegli ili smanjili mogućnost preupravljanja u određenim situacijama obratite pažnju na sljedeće karakteristične slučajeve:1. Prebrz ulazak u zavojPrebrzim ulaskom u zavoj namjerno izazivate nevolju. Preupravljanjem nećete najbrže savladati zavoj, ali u svakom slučaju je ovo jedan od zabavnijih načina savladavanja zavoja (ako se zabavljate na stazi, naravno).

Ako ste u zavoj ušli prebrzo, svaka korekcija putanje treba biti iznimno nježna, kao i promjena u doziranju gasa. Ako ste na stazi, u početku zavoj pokušajte savladati takvom brzinom s kojom ste sigurni da neće remetiti stabilnost vozila i ugroziti prianjanje. Nakon toga, kako dobijate na iskustvu, svaki sljedeći put postupno povećavajte brzinu. Ne budite nepromišljeni, ne precjenjujte vlastite sposobnosti. Upravo zbog ovoga većina nesreća (izletavanja sa staze) se dogodi u prvih nekoliko krugova, ili u prvih nekoliko mjeseci vozačkog staža! 

2. Ubrzanje unutar zavoja (prerano ili previše agresivno)Remećenje prianjanja na stražnjim kotačima je karakteristično za snažnija vozila, stoga ako Vam se to dogodi budite malo nježniji i manje agresivni prilikom doziranja gasa. Proklizavanjem (šlajfanjem) stražnjih kotača snaga motora se ne prenosi na cestu, stoga to nije korisno u nikojem pogledu.

Kako biste ovo ispravili dovoljno je lagano popustiti papučicu gasa.

 

3. Kočenje u zavojuIntuitivno je jasno da kočenje u zavoju nije baš najpametnija ideja. Zapravo, kočenje u zavoju se izbjegava u gotovo svim situacijama. Čak i ukoliko ispred Vas izleti divlja životinja, bolje je zaobići“prepreku”, negoli naglo kočiti.Ako se pak koči u zavoju, onda to treba biti izrazito kontrolirano i progresivno.

Ukoliko takvim kočenjem uzrokujete preupravljaje, najbolji način da se to ispravi je nježno ali brzo (progresivno) popuštanje kočnice.

 

4. Prestanak doziranja gasa u zavojuU ekstremnim slučajevima, a vjerojatnije kod sportskih automobila sa prednjim pogonom, preupravljanje se može dogoditi uslijed naglog prestanka doziranja gasa.

Naime, prilikom prestanka doziranja gasa dolazi do promjene težišta vozila prema naprijed. Time se poveća prianjanje prednjih kotača, a istovremeno smanji prianjanje stražnjih kotača, što može dovesti do njihovog proklizavanja.Kod automobila na prednji pogon često se ovakvo preupravljanje može ispraviti ponovnim doziranjem gasa.

 

Preupravljanje kod različitih konfiguracija vozila

Vozila sa pogonom na stražnje kotače:Kod pogona na stražnje kotače uglavnom se ima stabilnije i bolje izbalansirano vozilo. Prianjanje i sile koje sudjeluju kod prianjanja (adhezijske sile) su raspoređene između prednjih i stražnjih kotača. Prednji kotači koriste sile prianjanja za upravljanje, dok stražnji kotači ih koriste za pogon (ubrzanje).

Vozila sa pogonom na stražnjim kotačima su sklonija preupravljanju!

Vozila sa pogonom na stražnjim kotačima i motorom sprijeda imaju:- veliku mogućnost proklizavanja (preupravljanje) prilikom brzog ulaska u zavoj,- veliku mogućnost preupravljanja prilikom naglog ubrzanja ili usporavanja,- umjerenu mogućnost preupravljanja prilikom kočenja,- umjerenu mogućnost preupravljanja prestankom doziranja gasa.Vozila sa pogonom na stražnjim kotačima i motorom straga imaju:- veliku mogućnost proklizavanja (preupravljanje) prilikom brzog ulaska u zavoj,- umjerenu mogućnost preupravljanja prilikom naglog ubrzanja ili usporavanja,

- veliku mogućnost preupravljanja prilikom kočenja,- veliku mogućnost preupravljanja prestankom doziranja gasa.Vozila sa pogonom na prednjim kotačima (motor sprijeda) imaju:- veliku mogućnost podupravljanja (puno više nego li preupravljanja) prilikom brzog ulaska u zavoj,- zanemarivu mogućnost preupravljanja prilikom naglog ubrzanja ili usporavanja,- veliku mogućnost preupravljanja prilikom kočenja,- veliku mogućnost preupravljanja prestankom doziranja gasa.Vozila sa pogonom na sva četiri kotača imaju:- umjerenu mogućnost preupravljanja prilikom brzog ulaska u zavoj,- umjerenu/veliku mogućnost preupravljanja prilikom naglog ubrzanja ili usporavanja,- umjrenu mogućnost preupravljanja prilikom kočenja,- umjerenu mogućnost preupravljanja prestankom doziranja gasa.Napomena: ukoliko niste sigurni kako upravljati vozilom sa pogonom na sva četiri kotača, upravljajte kao da vozite vozilo sa stražnjim pogonom (nećete puno pogriješiti). Ova vozila su najopasnija (pogotovo za početnike) jer daju lažan osjećaj sigurnosti, nema se “osjećaja” tako da se teže osjeti svaka nepravilnost (podupravljanje, preupravljenje, itd.). Nadalje, ova vozila imaju veoma dobro ubrzanje u svim uvjetima, ali ne zaboravite da imaju iste (ne)mogućnosti kočenja kao i ostala vozila. 

Jednostavne preinake koje smanjuju šansu preupravljanja

Ako imate npr. trkački automobil sa kojim često dođete u situaciju preupravljanja, postoje jednostavne preinake koje mogu pridonijeti smanjenju proklizavanja stražnjeg dijela:

1. omekšajte stražnje opruge,2. smanjite tlak u stražnjim pneumaticima,3. koristite “mekše” stražnje pneumatike,4. povećajte silu/pritisak na stražnji dio vozila (ako ne utječe negativno na

aerodinamičnost).

Podupravljanje – proklizavanje prednjih kotačaNapisao: Tomislav Seser - 27. Prosinac 2011.Komentiraj (0)Komentari

Podupravljanje, za razliku od preupravljanja, rezultira proklizavanjem prednjih kotača automobila. Prilikom podupravljanja vozilom potreban je širi luk kako bi se savladao zavoj, a postoji i velika opasnost od izletavanja iz zavoja. Ipak, podupravljanje se smatra “stabilnim” stanjem vozila, za razliku od zanošenja stražnjeg dijela vozila.

Objašnjenje slike:

1. Zakretanje upravljača

2. Točka (vrh, apex) zavoja kroz koju želimo proći (prateći idealnu putanju savladavanja zavoja)

3. Kao rezultat podupravljanja vozilom radimo preveliki luk.

 

 

Faktori koji utječu na podupravljanje

Najčešći uzroci podupravljanja su ubrzanje ili kočenje unutar zavoja, prebrz ulazak u zavoj, te lošiji uvjeti prianjanja (mokar, zaleđen i općenito sklizak kolnik).Slično kao i kod preupravljanja, i kod podupravljanja vozilom postoje aktivni i pasivni uzroci podupravljanja. Aktivni uzroci su rezultat upravljanja vozilom, dok su pasivni rezultat svojstava i konfiguracije vozila.

Aktivni uzroci podupravljanja: Ubrzanje i kočenje u zavoju Nagli pokreti upravljačem Promjena težišta automobila Brzina ulaska u zavoj

Pasivni uzroci podupravljanja: Vrsta i tlak pneumatika Raspodjela težine vozila (neravnoteža) Postavke ovjesa Postavke vozila

 

Prepoznavanje (simptomi) podupravljanja

Prilikom podupravljanja vozila javlja se osjećaj kao da je upravljač lakši, a zatim vjerojatno slijedi škripanje prednjih pneumatika. Vozilo “hvata” putanju prema vanjskoj (suprotnoj) strani zavoja.

 

Ispravljanje podupravljanja vozilom

Prva najbolja stvar nakon što osjetite podupravljanje je zaustaviti prijenos sile na kotače, a to se postiže upotrebom spojke (potom po mogućnosti ubaciti u neutralnu brzinu). Vozila sa automatik mjenjačem će automatski odvojiti vučnu silu ukoliko naglo maknete nogu s gasa (upravo zbog ovakve opasnosti). U isto vrijeme lagano popustite okret upravljača. Ovo će vam gotovo sigurno vratiti kontrolu nad vozilom.Kada popustite okret upravljača, te pritisnete spojku osjetit ćete jak trzaj koji će Vas “katapultirati” u smjeru u kojem su okrenuti kotači (unutarnja strana zavoja), a to je upravo ono što želimo. Ovo je rezultat povratka sile prianjanja između pneumatika i podloge, a trzaj je jači što su kotači zakrenutiji od smjera klizanja!

To je sve što trebate znati kako biste sigurno povratili kontrolu nad vozilom. Postoje određene situacije gdje se kontrola može povratiti i na nešto drugačiji način, a kako bi se na takav (najbolji i najsigurniji) način ispravilo podupravljanje, važno je znati uzrok! Prema tome ćemo savjete za povratak kontrole nad vozilom podijeliti u nekoliko karakterističnih slučajeva: Ubrzanje i kočenje u zavoju

- Kod vozila za pogonom na prednje kotače, u zavoju, prilikom ubrzavanja, svi zahtjevi za prianjanje su na prednjim kotačima. Ukoliko sile prianjanja kotača koristite za ubrzanje, manje Vam ih je dostupno za upravljanje, i obrnuto. Stoga, ovakvu situaciju je moguće vrlo lako ispraviti smanjenjem snage ili smanjenjem intenziteta upravljanja (pokreta upravljačem). Smanjenjem snage (gasa) je najprihvatljivije u ovakvoj situaciji, dobra stvar je što se time dobije i prijenos težišta vozila prema naprijed, a potom je dovoljna i najmanja korekcija upravljačem kako bi se vratili u normalu.- Kod vozila sa pogonom na stražnje kotače, prednji kotači su otporniji na podupravljanje. Ovo je rezultat toga što se za prijenos snage (pogon) koriste stražnji kotači, a za upravljanje prednji, stoga su sile prianjanja podijeljene. Ako relativno brzo prilazite zavoju upravljajući ovakvim vozilom, vrlo vjerojatno je da ćete ipak izazvati proklizavanje stražnjih kotača (preupravljanje).Prilikom kočenja u zavoju značajno se koriste mogućnosti prianjanja Vašeg vozila, a sve to uslijed prijenosa težišta vozila unaprijed. I najobičniji pokret upravljača, u ovoj situaciji, može rezultirati podupravljanjem. Ako se to pak dogodi, odustanite od savladavanja zavoja, najbolje šanse imate ako kočite po pravocrtnoj liniji. Ipak, ako se nalazite pri sredini zavoja – kočenje po ravnoj crti i ne zvuči baš kao pametna ideja, bolja strategija je lagano popuštanje kočnice što će poboljšati adhezijske sile (prianjanje) koje možete iskoristiti za upravljanje, te tako uspješno savladati zavoj.

Prebrz ulazak u zavojAko u zavoj ulazite prebrzo, sami tražite nevolju. Ako se uslijed takvog ulaska u zavoj dogodi podupravljanje, u ozbiljnim ste problemima. Ipak, nije sve izgubljeno. Zadnja mogućnost je lagani dodir kočnice..Da, već ste pomislili: “pa kako kočnica, to će samo povećati zahtjeve ionako opterećenih guma!?” To je točno, ali svakako ste već izvan kontrole nad vozilom, a laganim dodirom na kočnicu moguće je da će se dogodit prijenos težišta vozila unaprijed, što će rezultirati malim (umjetnim) povećanjem mogućnosti prianjanja vaših pneumatika. Ovo ipak nije garantirano. Uostalom, pravilo je da se u zavoj ulazi manjom brzinom, a na izlazu se koristi svom snagom!

Uvjeti slabijeg prianjanjaAko vozite brzo i uletite u zavoj te primjetite slabije prianjanje uslijed vode, leda, ili motornog ulja, vrijeme je da se pomolite i pomislite na to koliko ste do sada bili sretni u životu. Ako pak ni do sada niste bili posebno sretni – ne brinite, jer Vas to neće još dugo zabrinjavati.U ovakvim uvjetima valja biti krajnje oprezan i prilagoditi brzinu!

 

Jednostavne preinake koje smanjuju šansu podupravljanja

Općenito, smanjiti mogućnost podupravljanja možete upravljajući laganim (nježnim) pokretima upravljačem, ne ulaziti brzo u zavoje niti naglo ubrzavati pri izlasku iz istih, te izbjegavanjem kočenja u zavoju.

Konkretne preinake:

omekšajte prednje opruge, smanjite tlak u prednjim pneumaticima, koristite “mekše” prednje pneumatike, povećajte silu/pritisak na prednji dio vozila (ako ne utječe negativno na

aerodinamičnost).

Promjena težišta vozila – centar maseNapisao: Tomislav Seser - 27. Prosinac 2011.Komentiraj (0)Komentari

Prilikom upravljanja automobilom može doći do poprečne, ili aksijalne promjene centra mase vozila. Poprečne promjene težišta vozila (centar mase) su rezultat okretanja upravljača (skretanja), a aksijalne promjene težišta vozila su rezultat ubrzanja ili usporenja vozila.

 

Sile koje djeluju prilikom skretanja

Prilikom skretanja na vozilo djeluju centripetalna (Fcp) i centrifugalna (Fcf) sila. Te dvije sile moraju biti u ravnoteži.

Ukoliko je centrifugalna sila veća, u zavoj ste nažalost uletjeli prebrzo, a to rezultira zanošenjem vozila.

U slučaju kao na slici, prijenos težišta vozila je u smjeru centrifugalne sile (suprotna strana zavoja).

Kako bi vozilo zadržalo stabilnost, a kako bi najbolje iskoristili sposobnosti prianjanja Vašeg vozila, iznimno je važno savladati tehnike upravljanja do savršenstva. Glatki, nježni i progresivni pokreti upravljača rezultiraju boljom kontrolom nad vozilom, te smanjuju neželjene prijenose težište vozila, koji vrlo lako mogu poremetiti stabilnost vozila u zavoju, čak i pri relativno malim brzinama. 

Prijenos težišta vozila uslijed akceleracije

Prilikom akceleracije, težište (centar mase) vozila se premjesti straga. Na taj način se poboljša sposobnost prianjanja stražnjih kotača, što je korisno kod vozila s pogonom na stražnjim kotačima, smanjujući tako mogućnost proklizavanja stražnjih kotača npr. prilikom starta. Svakako pogledajte i detaljno obrađenu temu – prianjanje.Mana ovakvog prijenosa težišta vozila je što može uzrokovati podupravljanje vozilom. Naime, prilikom doziranja gasa unutar zavoja težište vozila se pomakne unatrag, time se smanjuje mogućnosti prianjanja prednjih pneumatika, što na kraju može dovesti do podupravljanja. 

Prijenos težišta vozila uslijed deceleracije (usporavanja ili kočenja)

Ovakav prijenos težišta unutar vozila je vrlo opasan. Automobili mogu puno brže i jače kočiti negoli ubrzavati, stoga su i sile kočenja neusporedivo veće, pa valja biti posebno oprezan.

Prijenos težišta prilikom deceleracije se može iskoristiti za ispravljanje podupravljanja. Prilikom deceleracije vozila, očituje se prijenos težišta unaprijed povećavajući na taj način sposobnost prianjanja prednjih pneumatika. Ovo se može iskoristiti ako u zavoj uđete prebrzo te osjetite podupravljanje, tada smanjite doziranje gasa kako bi izazvali prijenos težišta vozila prema naprijed. Ako ste već pustili gas, možete pokušati laganim pritiskom na kočnicu samo kako bi osjetili taj prijenos težišta.

Mana kod ovog prijenosa težišta vozila je smanjenje sposobnosti prianjanja stražnjih pneumatika. Uslijed takvog kočenja prvo bi se blokirali upravo stražnji kotači, stoga svi automobili na stražnjim kotačima imaju manje kočnice. Bez obzira na to, naglo kočenje se treba izbjegavati, pogotovo unutar zavoja jer je tada velika mogućnost preupravljanja vozilom.

Tehnike kočenjaNapisao: Tomislav Seser - 27. Prosinac 2011.Komentiraj (0)Komentari

U ovom članku ćemo upoznati osnovne i napredne tehnike kočenja. Kako bi bolje razumjeli te tehnike, te proces kočenja općenito, prvo ćemo obraditi teoriju kočenja.Sile kočenja su mnogo veće od sila ubrzanja (akceleracije), stoga se na kočenje treba obratiti posebna pozornost. Iako ovo zvuči trivijalno, mnogi vozači na to ne misle! 

Kočenje i zaustavljanje vozila

Zaustavljanje vozila se sastoji od dva dijela – 1)reakcije, te 2)kočenja. Zaustavni put se dakle odnosi na put koji prođe od trenutka opažanja opasnosti do potpunog zaustavljanja vozila.Put reakcije je duljina koju vozilo prevali od trenutka opažanja opasnosti do početka kočenja vozilom. Ovisi o vremenu reagiranja vozača te o brzini kretanja vozila.Put kočenja je duljina koju vozilo prevali od početka izvođenja radnje kočenja, pa do potpunog zaustavljanja vozila. Ovisi o stanju kolnika i pneumatika vozila, brzini, te o vrsti kočnica (ali i o tehnici kočenja). 

Put reakcije nije zanemariv kao što se na prvu može učiniti! Pogledajte sljedeće podatke koji pokazuju koliki put pređete vozilom prije nego li uopće stignete reagirati (prosječno vrijeme reakcije je 1 sekunda):

pri brzini od 50 km/h za 1s se prevali put od: 14 metara pri brzini od 70 km/h za 1s se prevali put od: 20 metara pri brzini od 90 km/h za 1s se prevali put od: 25 metara pri brzini od 110 km/h za 1s se prevali put od: 31 metar pri brzini od 130 km/h za 1s se prevali put od: 37 metara

Kočenje nije samo “sjedanje” (pritisak) na kočnicu i zaustavljanje vozila. Dobro kočenje je uvijek kompromis između kontrole vozila, te stvarnog usporenja vozila. Naime, povećanjem sile kočenja gubi se (ili umanjuje) sposobnost upravljanja, dok se slabijim kočenjem produljuje put kočenja. Kompromis je ovdje jako bitan.

Najbrže usporenje vozila se ostvaruje kočenjem koje je na granici blokiranja kotača. 

Tehnike kočenja

Napomena: Tehnike kočenja isprobavajte i vježbajte na poligonu (stazi) ili na mjestu gdje ne ugrožavate druge!Tehnike kočenja? Pa koliko komplicirano može biti pritisnuti kočnicu i zakočiti? Kao što smo već rekli, dobra tehnika kočenja je kompromis između mogućnosti upravljanja vozilom tijekom kočenja, i duljine zaustavnog puta vozila. Obraditi ćemo nekoliko tehnika kočenja:

1. Kočenje uz pomoć ABS-a2. Kočenje blokiranjem kotača3. Ritmično kočenje4. Rubno kočenje (treshold braking) – napredna tehnika

Na slici je prikazan zaustavni put za svaku pojedinu tehniku u idealnim uvjetima prianjanja.

Ne postoji “Najbolja” tehnika kočenja, tehnika kočenja ovisi isključivo o situaciji i uvjetima u kojima se nalazite. Iako neke od ovih tehnika Vas neće najbrže zaustaviti, ne znači da nisu korisne u određenim situacijama. Kod kočenja nije bitan samo zaustavni put, već i mogućnost upravljanja vozilom, a to neće biti moguće ukoliko blokirate kotače!Također, sve tehnike u kojima se spominje blokiranje kotača važe za vozila bez ABS-a.

 

1. Kočenje uz pomoć ABS-a

Kada se govori o kočenju u svakodnevnoj vožnji – ABS (Anti-lock braking system) je najvažniji elektronički sustav u modernim vozilima. ABS sustav sprječava blokiranje kotača, povećavajući time stabilnost i kontrolu nad vozilom. O tome kako ABS radi, gdje je koristan, a gdje ga valja isključiti, pogledajte u detaljno obrađenoj temi ABS – sustav protiv blokiranja kotača.ABS je reaktivan sustav, što znači da se aktivira kada kada dođe do blokiranja kotača. Ovdje važi ona stara izreka: “bolje spriječiti nego liječiti” – nemojte da Vam uđe u naviku naglo kočiti i aktivirati ABS.

Ako se sustav aktivira zadržite postojan i relativno snažan pritisak na papučicu kočnice. Nikako ne “pumpajte” kočnicu jer time poništavate pozitivne učinke ABS-a.

Ako ste na stazi, bolja tehnika od ove je rubno kočenje, o kojoj će biti riječi nešto kasnije.

 

2. Kočenje blokiranjem kotača

Ova tehnika Vas neće brzo usporiti kao npr. rubno kočenje. Ali postoje i uvjeti gdje je ova tehnika jako korisna. Vozeći po snijegu ABS Vas neće najbrže zaustaviti, ali Vam

omogućuje upravljanje (skretanje) vozilom. Tehnikom blokiranja kotača ćete se najefikasnije zaustaviti na mekim ili čak skliskim površinama, kao što su snijeg ili šljunak.

Blokiranjem kotača na snijegu, ispred pneumatika se “gomila” sloj snijega koji pomaže pri kočenju. Također je bitno napomenuti da ovom tehnikom gubite mogućnost upravljanja vozilom, stoga je potrebno pažljivo balansiranje između kočenja i upravljanja pri većim brzinama. To nas dovodi do sljedeće tehnike..

 

3. Ritmično kočenje

Ovakva tehnika kočenja se koristi na površinama sa slabom mogućnosti prianjanja, kao što su mokra i zaleđena cesta. Primjenom ove tehnike zapravo se balansira između kočenja (usporavanja vozila) i upravljanja. Naime, prilikom kočenja na ovakvoj površini kotači će se vrlo brzo blokirati usporavajući vozilo, ali ste izgubili mogućnost upravljanja vozilom. Popuštanjem kočnice kotači se odblokiraju, te ponovno imate mogućnost upravljanja vozilom koju koristite za održavanje željenog smjera kretanja.

Ova tehnika se ne smije koristiti na površinama koje omogućuju dobro prianjanje pneumatika. Primjenom ove tehnike u takvim uvjetima će rezultirati naglim izmjenama težišta vozila što će vrlo vjerojatno poremetiti njegovu stabilnost, pogotovo prilikom savladavanja zavoja.

 

4. Rubno kočenje

Rubno kočenje je tehnika koja koristi sve mogućnosti vašeg vozila za najbrže moguće zaustavljanje na asfaltu. Tehnika se temelji na takvom kočenju koje je na samoj granici blokiranja kotača. U praksi je jako teško odrediti ovu granicu zbog raznih faktora koji su u igri, kao npr. vrsta i stanje kolnika, vrsta i stanje pneumatika, temperatura kočnica..

I najboljim vozačima se dogodi da ponekad blokiraju kotače. Bitno je ne paničariti u takvoj situaciji već lagano popustiti kočnicu, a zatim pokušati ponovno sa neznatno manjim pritiskom na kočnicu.

 

Kočenje u nepovoljnim uvjetima

Pod nepovoljnim uvjetima se misli na takve uvjete u kojima je smanjena mogućnost prianjanja pneumatika, kao što su snijeg i led. U takvim uvjetima se može imati koristi kočenjem tehnikom blokiranja kotača. Studija Američkog instituta za sigurnost cestovnog prometa (NHTSA) potvrđuje da ova, i slične tehnike skraćuju zaustavni put za do 22% u odnosu na kočenje ABS-om.

ABS – Sustav protiv blokiranja kotačaNapisao: Tomislav Seser - 27. Prosinac 2011.Komentiraj (0)Komentari

ABS (Anti-lock braking system) je elektronički sustav ugrađen u gotovo sva novija vozila, uključujući i motore. Funkcija ABS sustava je u osnovi sprječavanje blokiranja kotača, što povećava stabilnost vozila te mu omogućava kraći zaustavni put (put kočenja) na vlažnim i skliskim kolnicima. Ipak, na “mekanim” površinama kao što su pijesak ili kolnik prekriven snijegom, ABS značajno produčuje zaustavni put, ali time poboljšava upravljivost (kontrolu) nad vozilom. Time je ABS jedan od najvažnijih sigurnosnih sustava u automobilu, koji spašava stotine tisuća vozača svakodnevno.Od početnih ABS sustava koji su se ugrađivali u vozila, današnji su mnogo, mnogo napredniji. Moderni ABS sustavi kontroliraju i raspodjelu (ravnotežu) kočenja između prednjih i stražnjih kotača. Takva funkcija ovisno o sposobnosti sustava i podešenost je poznatija pod nazivima kao što su: elektronska kontrola stabilnosti (ESC), elektronska raspodjela sila kočenja (EBD), itd.

Također pogledajte i detaljno obrađenu temu – tehnike kočenja. 

Osnovno o ABS sustavu

Sustav se sastoji od sljedećih (osnovnih) komponenti:

Senzori za mjerenje brzine kotača Pumpa (hidraulični motor) Ventili Kontroler (brzo računalo koje koordinira cijelim procesom)

 

Kako funkcionira ABS?

Prilikom kočenja aktivira se hidraulični sustav koji potiskuje oblogu kočnice prema diskovima, te na taj način vozilo usporava. Ukoliko jedan kotač usporava brže od ostalih, što je uglavnom rezultat blokiranja kotača, sustav automatski preko ventila popušta

pritisak kočenja na tom kotaču. Uloga pumpe je da povrati potreban pritisak kočenja. ABS sustav reagira nevjerojatno brzo, mjereći brzine pojedinih kotača i nekoliko puta u sekundi. ABS se može aktivirati na prednjim, ili na svim kotačima, ovisno koji automobil vozite.

ABS Vam omogućava intenzivno kočenje, a pritom i upravljanje vozilom. Kod naglog kočenja, prilikom blokiranja kotača ABS će otpustiti pritisak kočenja na kotaču koji se blokira. Nakon toga će se pritisak postupno povećati dok se ne dođe do granice blokiranja kotača. ABS održava pritisak kočenja upravo na toj granici, jer je to najbrži način zaustavljanja vozila. Takve izmjene (kočenje/popuštanje/kočenje) se događaju i do 20 puta u sekundi, puno brže nego li to mogu i najiskusniji vozači.

 

ABS “škripi”:Kada se aktivira, sustav protiv blokiranja kotača će raditi razne “čudne” stvari. Pedala kočnice će početi vibrirati iznimno brzo, a može čak i naglo propasti. Čak se može čuti i nekakav čudni zvuk koji podsjeća na brušenje ili mljevenje.

Ovo je sve normalno i pokazatelj je da Vaš ABS radi baš onako kako bi i trebao. Ovo je vjerojatno jedini slučaj kada su čudni zvukovi koji dolaze iz Vašeg automobila dobra stvar 

 

“Pumpanje” kočnice:Prilikom prethodno opisanih događaja, nikako NE pumpati kočnicu, jer to poništava sve pozitivne učinke ABS sustava. Ako se morate zaustaviti, najbrže ćete to postići zadržavanjem relativno snažnog pritiska na kočnicu.

ABS se neće aktivirati prilikom normalne vožnje, stoga se neiskusni vozači često uplaše jednom kada dođu u situaciju da se ABS aktivira. Najbolje bi bilo da ga namjerno aktivirate (isprobate) naglim kočenjem, jer ne želite se s tim upoznavati u kritičnoj situaciji u kojoj Vam je možda život u opasnosti.

 

Kočenje s i bez ABS-a

Vjerojatno ste čuli kako je bez ABS-a moguće vozilo brže zaustaviti. U tome ima istine, ali u normalnim uvjetima na cesti, koristi ABS sustava su neusporedivo veće.

Na gornjoj slici se vidi primjer kočenja i izbjegavanja prepreke na skliskoj površini koristeći ABS. Kada vozilo ima ugrađen ABS, vozač može uz intenzivno kočenje i upravljati vozilom.

Kao što je vidljivo sa slike, bez ABS-a postoji veća mogućnost proklizavanja (podupravljanje) prilikom kočenja i skretanja (izbjegavanja prepreke).

 

ABS na trkačem automobilu?

Kada su povoljni uvjeti, kočenjem na granici blokiranja kotača se može postići brže zaustavljanje vozila negoli upotrebom ABS-a. Većina vozača na trkalištima preferiraju vozila bez ugrađenog ABS sustava. Ipak, takve tehnike kočenja je potrebno neprestano uvježbavati kako bi se postigli maksimalni rezultati. Kočenjem u zadnji tren (intenzivnim kočenjem) prilikom ulaska u zavoj, moguće je ostvariti nešto brže vrijeme na stazi.Kako biste uvježbali ovu tehniku odaberite dio staze i označite ga čunjem kao mjesto gdje ćete započeti radnju intenzivnog kočenja. Ubrzajte  do 100 km/h i naglo kočite s ABS-om i bez njega. Usporedite zaustavni put.

Sada vježbajte kočenje neposredno prije i tijekom zavoja (threshold braking) dok ne primijetite značajniji napredak.

Ako se ipak odlučite na ABS, nemojte stvoriti naviku kočenja (aktiviranja ABS-a) pri ulasku zavoj. Ovo nije najbrži način savladavanja zavoja, a vrlo je vjerojatno i da će poremetiti stabilnost samog vozila.

Vožnja u zimskim uvjetima – savjeti za sigurnu vožnjuNapisao: Tomislav Seser - 10. Siječanj 2012.Komentiraj (0)Komentari

Svaka zima potakne rasprave što treba napraviti i kako postupiti prilikom vožnje po snijegu i ledu. U ovom članku ćemo dati konkretne savjete o vožnji u zimskim uvjetima. Krenimo redom..Prema zakonu o sigurnosti prometa na cestama, zimskim uvjetima se smatra kolnik prekriven snijegom ili kada je na kolniku poledica. U takvim uvjetima zabranjeno je prometovanje vozilima bez propisane zimske opreme, te teretnim automobilima s priključnim vozilom. Iznimno od ovih odredbi, može biti uvedeno i obvezno posjedovanje zimske opreme na određenoj cesti, ili dijelu ceste, bez obzira postoje li na tim cestama zimski uvjeti.U takvim uvjetima su sposobnosti prianjanja vozila drastično smanjenje stoga valja biti posebno oprezan. U ovom članku ćemo naučiti bitne stvari o upravljanju vozilom u zimskim uvjetima na cesti kroz tri djela:1. Savjeti za sigurnu vožnju u zimskim uvjetima,2. Reakcija u slučaju gubitka kontrole na snijegu ili ledu,3. Mitovi o vožnji u zimskim uvjetima na kolniku.

 

1. Savjeti za sigurnu vožnju u zimskim uvjetima

Općenite savjete za sigurnu vožnju (nadopunite tekućine u vozilu – antifriz, smanjite brzinu, povećajte rastojanje, budite spremni na podupravljanje i preupravljanje vozila) možete pronaći na gotovo svim portalima, pogotovo onima koji se bave automobilima, stoga ćemo ovdje govoriti konkretno o tehnikama koje pridonose sigurnijoj vožnji u zimskim uvjetima, te kako konkretno postupiti u slučaju gubitka kontrole (zanošenje) nad vozilom. Izbjegavajte nagle pokrete upravljačem te općenito nagle pokrete pri upravljanju

vozilom u ovakvim uvjetima. Nemojte naglo kočiti niti ubrzavati, ovakvi postupci će gotovo sigurno dovesti do

proklizavanja kotača. Tijekom vožnje lagano izvodite doziranje gasa, naglo dodavanje/oduzimanje gasa

može rezultirati podupravljanjem u vozilu sa pogonom na prednjim kotačima, odnosno preupravljanjem kod vozila sa pogonom na stražnjim kotačima.

U ovakvim uvjetima je bolje ranije mijenjati stupanj prijenosa nego kasnije. Ubacivanjem u veću brzinu ranije, smanjujete okretni moment koji se prenosi sa motora na kotače.

Prema tome, koristan trik je kretanje i vožnja u drugoj brzini na skliskim i zaleđenim površinama (posebno korisno ako trebate krenuti na nekakvoj uzbrdici).

Kočite  ranije. Imajte na umu (ako vozite automobil bez ABS-a) da ćete morati popustiti kočnicu kako biste upravljali (skretali), blokiranim kotačima se ne može upravljati!

Ako pak imate ABS, i osjetite pulsiranje papučice kočnice, nemojte je popuštati već zadržite jednak, relativno jak pritisak.

Obavezno aktivirajte ABS i ostale sustave kontrole stabilnosti vozila.  Više informacija pogledajte u dijeli - (opasni) mitovi u vožnji po zimskim uvjetima.

Svakako pročitajte i detaljno obrađenu temu - kočenje. 

2. Reakcija u slučaju gubitka kontrole na snijegu ili ledu

U zimskim uvjetima na cesti najčešći gubitak kontrole je prilikom savladavanja zavoja. Dva su karakteristična slučaja: podupravljanje ili proklizavanje prednjih kotača (slika 1.), te preupravljanje ili proklizavanje stražnjih kotača (slika 2.).

Ako ste iskusan vozač na sljedećim poveznicama su objašnjenje još neke tehnike koje se mogu iskoristiti u ovakvoj situaciji:

Podupravljanje vozilom Preupravljanje vozilom

Slika 1. Podupravljanje vozilom u zimskim uvjetima

 

Slika 2. Preupravljanje u zimskim uvjetima

 

Ukoliko se nađete u ovakvoj situaciji nemojte paničariti i instinktivno pritisnuti kočnicu jer će to samo pogoršati stvari. Najbolje što možete učiniti je okrenuti lagano upravljač u željenom smjeru kretanja (ne okretati upravljač do kraja jer će Vam to dodatno otežati savladavanje zavoja).Osim korištenja upravljača korisno je eliminirati utjecaj motora na pogonske kotače kako bi se isti okretali prirodnije te na taj način povratili prianjanje. Ovo ćete postići pritiskom na spojku i ubacivanjem u neutralnu brzinu (ler).Postoji i drugi način, bolji, ali zahtjeva dosta vježbe; Ako se dogodilo preupravljanje (na snijegu), moguće je povratiti kontrolu i laganim doziranjem gasa (ovo je potrebno vježbati), nemojte dodati puno gasa jer ćete se naći u situaciji da prokližu i prednji kotači (zajedno sa stražnjima), te tada nemate apsolutno nikakvu kontrolu nad vozilom!Nakon povratka kontrole nad vozilom budite spremni pravovremeno otpustiti upravljač kako ne bi došlo do zanošenja vozila u suprotnu stranu!

Ako ste iskusan vozač svakako pogledajte i članak koji govori o upotrebi ručne kočnice prilikom gubitka kontrole (podupravljanja) nad vozilom - uskoro.

 

3. Mitovi o vožnji u zimskim uvjetima

Ovakvi mitovi su vrlo opasni, pogotovo za mlađe i neiskusnije vozače. Ne slušajte savjete raznih “stručnjaka” već isključivo slijedite upute koje se nalaze u knjižici vozila i koje su propisane od strane proizvođača vozila. Upute proizvođača vozila su nastale kao rezultat mnogobrojnih testova u procesu prozvodnje Vašeg vozila, stoga su to najbolji savjeti za Vas i Vaše vozilo.U ovom članku ćemo spomenuti neke od popularnih mitova koji se odnose na vožnju u zimskim uvjetima:

 

“Najpopularniji mit”: ABS se treba isključiti u vožnji po snijegu i/ili ledu!

Ovo nikako nije istina. Iako se ABS često aktivira prilikom vožnje u ovakvim uvjetima, ne biste ga trebali isključiti. Istina je da se s ABS-om produžuje zaustavni put, ali vam je pri tome omogućeno upravljanje vozilom (skretanje i izbjegavanje prepreka), dok običnim kočenjem (blokiranjem kotača) se gubi ta mogućnost upravljanja. Moderni ABS sustavi su toliko uznapredovali te imaju višestruku korist u odnosu na vozila bez ABS-a. 

Treba isključiti sustave za kontrolu stabilnosti (prianjanje) vozila!

Ovi sustavi (ESP, DSC,…) se u uvjetima slabijeg prianjanja vozila (snijeg/led) aktiviraju prilikom proklizavanja kotača i smanjuju doziranje gasa ili aktiviraju kočnice na kotačima koji proklizavaju. Prilikom vožnje u ovakvim uvjetima vrlo je važno da su ovi sustavi aktivni jer oni najbolje iskorištavaju mogućnosti prianjanja vašeg vozila, bolje i od iskusnih vozača.

Ipak, postoje određene okolnosti gdje se može imati koristi deaktiviranjem ovih sustava. Ako ste zapeli u snijegu i ne uspijevate se izvući, deaktivirajte privremeno ove sustave i pokušajte ponovno.

 

Ritmično kočenje je korisna tehnika pri upravljanju novijim vozilima!

Ritmično kočenje je tehnika kojom se koči i otpušta kočnica u određenom ritmu, omogućujući tako kompromis između kočenja i upravljanja. Tehnika je detaljno objašnjena u temi - kočenje.Ova tehnika je korisna kod vozila bez ABS-a (još uvijek bitna tehnika jer je prema nekim podacima na ovim područjima (RH i okolica) preko 80% vozila bez ABS sustava). Ako pak imate ABS ne biste trebali pokušavati ovu tehniku jer ABS izvodi sličnu tehniku, ali mnogo brže i preciznije.

 

Uvijek vozite u najnižoj brzini u ovakvim uvjetima!

- Ovo nije dobra ideja ako trebate krenuti na skliskoj površini ili uzbrdici. Najniži mogući stupnja prijenosa predaje veći okretni moment kotačima, a što će zbog velike sile vjerojatno rezultirati proklizavanjem pogonskih kotača. U ovakvoj situaciji najbolje je koristiti najveći praktični stupanj prijenosa (smanjuje okretni moment) te lagano dozirati gas.

- Tijekom vožnje u ovakvim uvjetima je jako bitan kompromis između kočenja i upravljanja vozilom. Najbolji kompromis je onaj stupanj prijenosa u kojem je broj okretaja motora između 2000-3000 (rpm). Takav stupanj smanjuje mogućnost proklizavanja pogonskih kotača, i omogućuje Vam kočenje motorom (po potrebi).

- Vožnja u nižem stupnju prijenosa je korisna u ovim uvjetima kada se spuštate niz nizbrdicu. Kočenjem biste znatno povećali mogućnost blokiranja kotača, što rezultira gubitkom sposobnosti upravljanja (skretanje i izbjegavanje prepreka). Vožnjom u nižem stupnju prijenosa zapravo kočite motorom te se na taj način kotači mogu gotovo nesmetano okretati.

 

Dobro je smanjiti tlak u pneumaticima tijekom vožnje po snijegu/ledu!

Tehnički gledano, ovaj mit je istinit. Smanjenjem tlaka u pneumaticima povećaje se gazeći sloj (protektor) omogućujući bolje prianjanje pneumatika. Ipak, ovo ne biste trebali raditi!Smanjenjem tlaka pneumatik se više zagrijava, što može biti jako opasno i rezultirati puknućem istoga, pogotovo pri većim brzinama. Stoga nikako nemojte voziti sa gumama koje nemaju dovoljan (preporučen) tlak.

Kako se smanjenjem tlaka postiže i veće prianjanje, zrak iz pneumatika možete ispustiti na kratko ukoliko zapnete u snijegu što će malo povećati sposobnost prianjanje Vaših pneumatika, te Vas uz malo sreće izvući iz nevolje. Nakon toga napumpajte gume na preporučene tlakove…

Proizvođači guma čak preporučuju povećanje tlaka u pneumaticima tijekom zime. Zašto? Tijekom zime tlak u pneumaticima se smanji uslijed kompresije zraka. Preporučeno povećanje tlaka je reda veličine od 0.2 bara (ovisno o proizvođaču pneumatika).

Kada se radi o pneumaticima, uvijek slijedite preporučene norme od strane proizvođača! Vaše gume će duže trajati (ušteda), a vožnja će biti sigurnija.