Spojevi s Tranzistorima 1

8/20/2019 Spojevi s Tranzistorima 1

http://slidepdf.com/reader/full/spojevi-s-tranzistorima-1 1/322



Znak:9012P

Izdanje:

Inž. ALFRED ŽIDAN - Inž.BOŽIDAR MILOBARSPOJEVI S TRANZISTORIMA, I. knjigaX. izdanje

I d č



Domaća izdanja ove knjige:



PREDGOVOR DESETOM IZDANJU

Veliki interes koji i dalje vlada za ovu prvu knjigu SPOJEVI S TRANZISTORIMA jak je razlog da se objavi i njeno deseto jugoslavensko

izdanje u nepromijenjenom obliku. Proširivanje teksta nije provedeno zato

jer su novi spojevi objavljeni u drugoj knjizi SPOJEVI S TRANZISTORI MA kao i u prvoj i drugoj knjizi SPOJEVI S INTEGRIRANIM SKLO POVIMA koje su obje već u prodaji. Priprema se za tisak treća knjiga

SPOJEVI S INTEGRIRANIM SKLOPOVIMA, a piše se i treća SPOJEVI S TRANZISTORIMA. U njima će biti na pretek raznoraznih spojeva s

tranzistorima i integriranim sklopovima, kao i uputa za praktičan rad s

poluvodičima svih vrsta.



■

uglavnom u stručnim časopisima. Velik broj pojedinaca nije se opet upuštao u gradnje s tranzistorima naprosto zato što su se, nepozna- vajući to, bojali pristupiti tom novom, sićušnom i za njih tajanstvenom elementu.

Poznavajući naše prilike u tom pogledu, odlučili smo izdati jedno

djelo-priručnik, u kojem se sistematski tretira primjena tranzistora

na svim mogućim područjima. Angažirali smo dva naša poznata stručnjaka, A. Zidana i B. Milobara, koji se praktički bave poluvodičkim elementima, počev od njihova postanka unatrag svojih 18 godina, da

sastave zbirku shema po kojim bi bilo moguće izraditi sve vrsti tran zistorskih uređaja, bilo za amaterske, bilo za profesionalne svrhe. Tako

su svi rezultati gotovo petogodišnjeg eksperimentiranja, pri čemu su

• praktički realizirani razni uređaji, sakupljeni u ovom priručniku, za

koji se punim pravom može reći da je nastao iz prakse za praksu. S

obzirom na to on znači izvjesnu rijetkost, jer se čak ni većina inozemnih izdanja ne može pohvaliti činjenicom da su praktički iskušani svi spojevi koji se u njima pojavljuju.

Pri obradi materije autori su započeli od najjednostavnijeg uređaja — detektorskog prijemnika — a završili s kompliciranijim uređajima kao što su, na primjer, elektroničke preklopke za katodne oscilografe ili sklopovi za automatsko korigiranje frekvencije oscilatora u



S A D R Ž A J

PRVO POGLAVLJE: USPOREDBA ELEKTRONKA—TRANZISTOR

Kako funkcionira tranzistor .............................................................. 15Tehnika spajanja tranzistora.............................................................. 24Karakteristike tranzistorskih stupnjeva................................................. 27Radna točka tranzistora i temperaturna stabilizacija......................... 28Komplementarni tranzistori.................................................................. 31Vrste tranzistora ............................................................................... 32Ostali poluvodiči ............................................................................... 34Integrirani sklopovi .............................................................................. 37



Ratio-detektor ....................................................................................... 77Fazni diskriminator .............................................................................. 78Stereodekoder (I) 79Stereodekoder (II) ................................................................................ 81Indikator stereoprijema ........................................................................ 83

TREĆE POGLAVLJE: NISKOFREKVENTNA POJAČALAJednostavna NF pojačala za slušalice................................... ... 85Dvostepeno NF pojačalo za slušalice . ...... ....................................... 86

Niskofrekventno pojačalo snage 250 mW ........................................ 87 Niskofrekventna pojačala snage u klasi A......................................... 88

NF pojačalo 2 ... 3 W ..................................................... 90 NF pojačalo snage 1W bez izlaznog transformatora (I) . . . . 92 NF pojačalo snage 0,2/0,5 W bez izlaznog transformatora (II) . 94 NF pojačala s komplementarnim izlaznim stupnjem......................... 95Pojačalo Hi-Fi 15 W.............................................................................. 96 NF pojačalo s integriranim sklopom.................................................. 98 NF pretpojačalo s dva ulaza............................................................... 99 NF.pretpojačalo s dva ulaza i regulacijom boje tona u izvedbi

s integriranim sklopom................................................................... 100..........................................................



Generator šuma s diodom ................................................................... 127Elektronički voltmetar s MOSFETOM .............................................. 128

RC-generator s integriranim sklopom................................................. 130

PETO POGLAVLJE: OSCILATORI

Niskofrekventni LC-oscilator ............................................................ 131Multivibrator s komplementarnim tranzistorima................................ 132RC-oscilatori za tonsku modulaciju.................................................... 133Generatori pravokutnih napona.......................................^................. 135Generator pilastog napona (I) .................................*................. 136Generator pilastog napona (II)....................... '............................ ... . 136Linearizacija pilastog napona.............................................................. 137Kvarcni oscilator ................................................................................ 139

Kvarcni oscilator u Pierceovom spoju ............................................... 139Kvarcni oscilator za standardnu frekvenciju od 100 kHz (I) 140Kvarcni oscilator za standardnu frekvenciju od 100 kHz (II) . . 141Generator baždamih frekvencija od 100, 10 i 1 kHz.......................... 142Oscilator s keramičkim filtrom........................................................... 144

ŠESTO POGLAVLJE: KV I UKV UREĐAJI ZA AMATERE



Geiger-Miillerov indikator.................................................................................. 173Elektronička glazbala.......................................................................................... 175Tremolo-uređaj za elektronička glazbala ......................................................... 175IzobliČilo zvuka.................................................................................................. 177Dodatak Vaa-Vaa električnim gitarama............................................................ 178Elektroničko ritmičko glazbalo........................................................................... 179

.Komuniciranje pomoću infracrvenih zraka....................................................... 180Uređaj za mjerenje brzine vrtnje benzinskog motora (elektroni

čki tahometar) .............................................................................................. 182Spoj za udvostručenje frekvencije ..................................................................... 184Impulsni relej ....................................................................................................... 185Sklop za identifikaciju polariteta........................................................................ 186Temperaturni relej .............................................................................................. 187Uređaj za povremeno uključivanje brisača stakla na automobi

lima .............................................................................................................. 188Regulacija brzine i smjera vrtnje motora za modele električnihŽeljeznica ...................................................................................................... 190

Modulatori svjetla za dobivanje svjetlosnih efekata...................................... 191Prikaz primjene LED-displeja u uređaju za generiranje loto-

-brojeva ......................................................................................................... 194



Stabuizirani izvor napajanja $ nekoliko fiksnih vrijednosti napona . . . . 232Stabilizirani ispravljač s reguliranjem izlaznog napona................................ 233

Spoj za ograničenje struje................................................................................... 234Elektronički osigurač......................................................................................... 235Spojevi za konstantne stnije................................................................................ 237Tranzistorski pretvarač za izmjenični napon 220 V-50 Hz-50 W (I) . 241Tranzistorski pretvarač za izmjenični napon 220 V-50 Hz (II)..................... 242

Pretvarač za pogon brijaćih aparata iz akumulatora..................................... 244Pretvarač za 75 V................................................................................................. 246Pretvarač za visoki napon od 500 V................................................................. 247Stabilizirani ispravljač za dobivanje simetričnih napona za operaciona

pojačala.............................................................................................................. 249

DESETO POGLAVLJE: ISPITIVANJE TRANZISTORA 1 DRUGIH

POLUVODIČKIH ELEMENATABrzo provjeravanje ispravnosti tranzistora..................................................... 251Provjeravanje ispravnosti tranzistora u uređajima ....................................... 253Mjerenje pojačanja za istosmjernu struju........................................................ 255Sum tranzistora.................................................................................................. 258Preostale struje tranzistora................................................................................ 258



Pripremanje tranzistora i dioda za ulemljivanje u spojeve........................... 283Označavanje izvoda........................................................................................... 283Zaštita tranzistora od previsoke temperature za vrijeme pogona................ 284Postupak pri radu s MOSFE-tranzistorima............................ ........................ 287Zaštita tranzistora od prenapona..................................................................... 289

DVANAESTO POGLAVLJE: IZRADA ŠTAMPANIH PLOČA

U AMATERSKOJ PRAKSI

Materijal za štampane ploče............................................................................. 291Gotove Štampane ploče..................................................................................... 292Prenošenje predloška montažne sheme na bakarni sloj................................. 293Jetkanje ploča kaširanih bakrom................................,.................................... 295Foto-postupak..................................................................................................... 297

Izrada Štampanih spojeva postupkom "CIRCUIT-STIK"............................

301Bušenje Štampanih pločica................................................................................. 301Lemljenje na štampanim vodovima.............................. .-................................ 301

TRINAESTO POGLAVLJE: RAZNI SPOJEVI

S POLUVODIČKIM ELEMENTIMA



Usporedbaelektronka-tranzistor

Tranzistor je jedan, od rijetkih izuma koji je već nekoliko godina po svom otkriću doživio sveopću uspješnu primjenu. Njegov se rad zasniva na poluvodičima koji su već odavna poznati i s obzirom na radove koji su ranije vršeni, do konstrukcije tranzistora zapravo je trebalo doći mnogo prije. Na tome, da se s kristalima postignu pojačanja struja i napona radilo se desecima godina i mnogi su bili već jako blizu rješenja, no kao stvarni datum rođenja poluvodičkog elementa za pojačavanje prihvaćen je lipanj 1948. godine.* Tada su naime učenjaci iz Bell Telephone Laboratories obavijestili javnost da je pro



No tranzistori imaju i mane, među koje spadaju: velika ovisnosto temperaturi, velike tolerancije podataka među primjercima istogtipa, nizak pogonski napon što pri tranzistorima velike snage kadgodsmeta, osim kod nekih rijetkih specijalnih tipova, nema mogućnostivišestrukog upravljanja, na nosioce naboja ne može se kod normalnihizvedbi tranzistora utjecati vanjskim električnim ili magnetskim poljima.

Osvrnut ćemo se podrobnije najprije na njihove dobre strane. Možese reći da je u pravcu smanjenja njihovih dimenzija postignut poželjni maksimum jer danas već ima tranzistora koji se jedva vide prostim okom. Međutim smanjenju dimenzija elektronki iz mnogih jerazloga postavljena granica — najnovije elektronke još su uvijek nekoliko puta veće od normalnog tranzistora. Na primjer, odnos volumena balona najčešće upotrebljavane elektronke za NF pojačanje

(ECC81) i kućišta tranzistora za NF pojačanje normalne veličine(AC 550) iznosi otprilike 1 : 85.Zbog jednostavne konstrukcije moguća je jeftina masovna proiz

vodnja tranzistora, a trajnost (životna dob) im je neuporedivo većanego elektronki, Što je dobrim dijelom zasluga njihove konstrukcije, jer se u njima struje dobivaju iz osnova drugačijim načinom nego uelektronkama. Od pojave tranzistora pa do danas proteklo je premalovremena da bi se mogla dati definitivna ocjena prosječne trajnosti, no



2 W, dakle 100 puta veća. Naravno da je korisnost ovakve elektronke

vrlo mala, što je naročito nepovoljno pri napajanju iz baterija.Uzgred rečeno, u konstrukcijama s tranzistorima nema efekta

mikrofonije niti utjecaja vanjskih magnetskih polja, zapravo ti utjecaji nisu veći od utjecaja koji takva polja imaju na ostale (pasivne) elemente nekog uređaja.

A sada još nekoliko riječi o lošim stranama tranzistora, koje su

zapravo samo uvjetno loše, jer se neke prikladnim mjerama mogu ukloniti. Najveća mana tranzistora — osjetljivost na promjene tempe

rature — može se umanjiti ili Čak posve ukloniti posebnim mjerama

koje nazivamo termičkom stabilizacijom. Slično vrijedi i za upotrebu

tranzistora čiji se podaci od primjerka do primjerka istog tipa jako

razlikuju (velike tolerancije). Sklopovi se posebnim zahvatima (negativna reakcija) mogu izvesti tako da se pri zamjeni takvih tranzistora

pogonske prilike stabiliziraju automatski. Niski pogonski ilapon tranzistora, koji mu je velika prednost, nekad mu je i mana, na primjer

onda ako su potrebne vrlo velike snage, recimo od nekoliko kilovata. Uz nizak pogonski napon struje tada poprimaju goleme iznose, što

uzrokuje razne poteškoće. I tu valja sačekati daljnji razvoj, jer danas

su već poznati tranzistori normalne izvedbe pogonskog napona od

350 V, a izrađeni su i laboratorijski primjerci tranzistora za pogonski napon od 1000 volti i struje od nekoliko stotina ampera. Naročito per



znatna struja, što i nije čudno, jer čisti germanij spada među lošeelektrične vodiče. Vodljivost germanija može se međutim izvanredno

povećati ako mu se dodaju neznatne primjese nekih određenih elemenata. Dodamo li germaniju aluminij, galij, indij ili bor, dakle trova-lentne elemente, dobit ćemo germanijev poluvodič takozvanog P-tipa,

jer mu manjkaju elektroni. Na mjestima gdje bi se oni inače trebalinalaziti nalaze se sada » š u p l j i n e « koje nazivamo i d e f e k t n i m

e l e k t r o n i m a , jer imaju naboj jednak naboju elektrona ali suprotna predznaka; šupljine su dakle pozitivne. Ovi trovalentni materijali,kojima u odnosu na germanij (koji je četverovalentan) manjkaju elektroni, nazivaju se a k c e p t o r i i l i p r i m a o c i , jer mogu primatielektrone. Ako pak čistom germaniju dodamo primjese antimona, arsena ili fosfora, dakle petero valentne elemente, vodljivost će mu se također povećati, ali kako povećanje vodljivosti uzrokuje višak elektrona

pridodanih elementu, dobit ćemo germanijev poluvodič tzv. N-tipa. Radiviška elektrona koje daju, ove peterovalentne elemente za primjesu nazivamo d o n o r i m a (donatorima) ili d a v a o c i m a . U poluvodičima

N-tipa vodljivost se dakle postiže elektronima, pa su oni prema tomev e ć i n s k i (majoritetni) nosioci naboja, za razliku od m a n j i n s k i h(minoritétnih) koji su ovdje šupljine. U poluvodičima P-tipa manjinskinosioci naboja su elektroni. Dodavanje primjesa u kemijski čiste kristale nazi vi jemo d o t i r a n j e .



U prvom slučaju veliku struju dobivamo zbog toga što su se na tzv.P-N prijelazu (PN-sloju) sakupili slobodni elektroni i šupljine u obakomadića germanija, pa je otpor prijelaza vrlo malen i to omogućuje

jaku struju. Na tom prijelazu spajaju se šupljine i elektroni, a ta se pojava naziva r e k o m b i n a c i j a. To je dakle ponovno sjedinjenjeelektrona s defektnim elektronom. Pri svakoj rekombinaciji s lijevogkraja P-germanija ulazi u pozitivni vod, dakle i u bateriju, po jedan

elektron, pa tako istovremeno nastaje nova šupljina koja putuje prema N-poluvođiču. Tako se zapravo i- putovanje šupljina unutar samog poluvodiča u vanjskom krugu manifestira kao tok elektrona, dakle kaoelektrična struja.

Međutim istovremeno i jedan elektron izlazi iz izvora struje tespojnim vodom dolazi do N-germanija, kroz koji se kreće do PN

prijelaza.

U drugome slučaju, tj. pri promjeni polariteta napona, šupljine ielektroni sakupljaju se prema vanjskim plohama pa je otpor PN-prijelaza velik i prema tome struja jedva da postoji. Smjer u kojem se



ničnog napona djelovati kao ispravljač, pa ćemo na opteretnom otporu(trošilu) dobiti ispravljen napon (slika 1-3). U pozitivnoj poluperiodidobiva se relativno velika struja, a u negativnoj neznatna, praktičkizanemariva struja. To je i jedina razlika u radu poluvodičke diode ielektronke, u kojoj zaporna struja ne postoji.

Toliko o poluvodičkim diodama pomoću kojih smo saznali nešto

o tome Što se dešava unutar poluvodiča. Upoznali smo se i s nekimterminima s tog područja, a sve ćemo to sada iskoristiti za proučavanjenačina rada tranzistora.

SI. 1—4. Prikaz principijelne konstrukcije PNP-tranzis-



PNP-tranzistor upotrebljava u shemama spojeva prikazan je na slici1-4 desno. Međutim tranzistor možemo sastaviti i obrnuto, da izmeđudva polu vodiča N-tipa umetnemo poluvodič P-tipa, prema slici 1-5, patada simbol izgleda nešto drugačije. Budući da u oba tranzistora vanj- ~ski poluvodici sa srednjima sačinjavaju ranije opisane poluvodičkediode, možemo ovakvu kombinaciju, gledanu sa stanovišta poluvodič

kih dioda koje tvore pojedine dionice, simbolički nacrtati onako kako je prikazano na slici 1-6 i to lijevo za PNP-tranzistor, a desno za NPN-

Pt/P-tranzistor NPN-tranztstor



tranzistora (vidi str. 252), ali o samom načinu njegova rada ništa nekazuje, pa ćemo to zbog toga razmotriti drugačije, u prvom redueksperimentalno.

Uzmimo za primjer PNP tranzistor prema slici 1-8. Ako izmeđunjegovog emitera i baze spojimo izvor struje u propusnom smjeru,

SI. 1—8. Propusna je strujadionice emiter-baza velika

SI. 1—9. Zaporna je strujadionice baza-kolektor mala

dobit ćemo relativno veliku struju koju će pokazivati instrument I I . Priključimo li prema slici 1-9 između baze i kolektora izvor napona



instrument 13 (slika 1-11). Kad bismo zaista imali spoj od običnih diodakao na slici 1-6 lijevo, tada bismo ovim spojnim vodom zatvorili kruglijeve diode pa bi instrumenti 11 i 13 pokazivali istu struju, tj. propusnu struju lijeve diode E-B, dok bi 12 pokazivao samo zanemarivo maluzapornu struju diode B-C. Činjenica je međutim da pri tranzistoru priključivanjem voda baze na izvor struje ne pokazuju iste iznose instrumenti 11 i 13, već instrumenti U i 12, dok 13 pokazuje jednu vrlo

malu struju. Takozvanim tranzistorskim efektom velika struja iz dionice EB prenijeta je u dionicu BC, dakle iz kruga malog otpora u krugvelikog otpora, pa je zbog toga poluvodički element i dobio takavnaziv. Tranzistor je naime kratica od engleskih riječi transfer resistor, a znače prijenos otpora. Budući da u krugovima malog i velikog otpora teku jednake struje znači da će, ako uključimo prikladne radne ot

pore, promjene struje uz pomoć malih napona u krugu E-B davati ukrugu B C na većim radnim otporima veće promjene napona, dobiva sedakle pojačanje napona, a time i snage.



ranja) šupljina koje nisu doživjele rekombinaciju u desnu P-zonu.To se dešava zbog toga što su šupljine gibanjem kroz lijevu P-zonudobile izvjesnu brzinu, pa zbog inercije prodiru kroz tanku bazu udesnu P-zonu, a osim toga tamo ih privlači i relativno visok negativni potencijal (šupljine su pozitivne). Na taj način desna elektroda u stanovitom smislu sakuplja šupljine, a kako se sakupljač engleski naziva kolektor, taj su naziv za ovu elektrodu prihvatili svi. Šupljine koje

stižu na kolektor rekombiniraju se s elektronima iz baterije B2, patako iz nje u kolektor teče struja elektrona koja je jednaka strujišupljina u unutrašnjosti tranzistora. Da nema tranzistorskog efekta.



je zajednička elektroda za oba pogonska napona, pojačanje struje se nemože postići jer je struja u izlaznom, dakle kolektorskom krugu uvi jek manja od struje u ulaznom, emiterskom krugU. No kako je spomenuto, s ovakvim se spojem može postići pojačanje napona i snage.Međutim uz ovakav spoj se ipak upotrebljava naziv strujno pojačanjea (alfa), što se definira kao omjer između struje kolektora lc i strujeemitera Ie , pa je:

a. — 1q!I e [—) (I).

Iz ranijeg izlaganja saznali smo da a (slojnog tranzistora) ne moženikada biti veći od 1.

Pojačanje tranzistora prema slici 1-13 je na primjer:

a = Ic/h = 0,98/1,0 = 0,98

Pojačanje struje veće od jedan može se međutim postići onda akose tranzistor spoji tako da mu zajednička elektroda ulaznog i izlaznog



tome, ako se promjenom napona baterije BI struja baze poveća od20 (J.A na 30 pA, onda će se sa istim tranzistorom struja u krugu kolektora povećati sa 0,98 mA na 1,47 mA (slika 1-16). Napomenuli bismo

SI. I—15. Struja u krugu kolek-tora manja je od struje u krugu

emitera za iznos struje baze

SI. 1—16. Povećanjem napona ba-terije BI povećava se struja u

sva tri kruga tranzistora



Iz svega što smo do sada doznali o tranzistoru vidimo da izmeđunjega i elektronke, bez obzira na to što oboje mogu pojačavati, postoje velike razlike. Elektronka je element za izrazito pojačanje na pona, jer su joj ulazne impedancije velike, reda veličine megaoma.Tranzistorima je, naprotiv, većinom ulazna impedancija malena, pa suoni uglavnom elementi za strujno pojačanje. Prema tome spojna tehnikaelektronki i tranzistora razlikovat će se ponajviše u odnosu na prila

gođivanje otpora. No potrebno je istaći još jednu veliku razliku o ko joj u spojnoj tehnici valja voditi računa. Sve elektronke, bez obzirana tip i konstrukciju, dobivaju isti polaritet napona; da se dobijeanodna struja anoda mora biti pozitivna, katoda negativna, a smjer prolaza je uvijek od katode prema anodi. Kod tranzistora, kako znamo, razlikujemo dva tipa, PNP i NPN tip, pa o tome ovisi polaritet priključenog napona. Iako u unutrašnjosti tih dvaju tipova tranzistoradolazi do zbivanja posve različitih u svojoj osnovi, prema vani im se

način rada ne razlikuje.Što se tiče načina spajanja tranzistora s obzirom na elektrodu

koja se spaja na nultu točku sklopa (zajednička elektroda za ulaznii izlazni krug), vrijedi isto što i za elektronke. Kako je poznato, elektronke možemo spojiti na tri različita načina, naime, da se na nultutočku spoji katoda, rešetka ili anoda. Spoj s uzemljenom katodom(slika 1-17) najčešći je način spajanja, a njemu odgovara spoj tranzi-



kom postići veliku ulaznu, a malu izlaznu impedanciju, dobiti daklesklop za transformiranje impedancija, upotrijebit ćemo tzv. katodno

SI. 1—19. Spoj elektronke suzdmljenom rešetkom

SI. 1—20. Spoj tranzistora sazajedničkom bazom

pojačalo (sljedilo) u kojeg se radni otpor ne-nalazi u anodnom, veću katodnom krugu (slika 1-21). Naponska pojačanja takvog sklopa manja su od 1, a isto tako i analognog tranzistorskog spoja prema slici1-22 koji se naziva spoj sa zajedničkim (uzemljenim) kolektorom od-



napona ili snage, faza izlaznog napona i struje u odnosu na ulaznu, tegranična frekvencija. Sva ta svojstva obuhvaćena su u narednoj tablici,

pa se iz nje mogu vidjeti sve specifičnosti, tj. dobre i loše strane poje-dine vrste spojeva. Nije obuhvaćena jedino granična frekvencija kojase može postići, jer ona ovisi prvenstveno o tipu tranzistora. Ipak seopćenito može reći da se u spoju sa zajedničkom bazom s istim tranzi-storom mogu postići više granične frekvencije nego u emiterskom spoju

i to približno za faktor strujnog pojačanja beta (JJ). Napominjemo da se granice numeričkih podataka o otporima i po-

jačanjima u tablici ne mogu smatrati krajnjim, već su to samo rasponiza tranzistore normalnog tipa. Ima dakle tipova kojima pojedini po-daci mogu izaći i izvan tih granica.

KARAKTERISTIKE TRANZISTORSKIH STUPNJEVA



RADNA TOČKA TRANZISTORA I TEMPERATURNO

STABILIZIRANJE

Napomenuli smo da je tranzistor izvanredno osjetljiv već na promjene temperature PN prijelaza, a previsoke temperature ne samo da bi poremetile rad tranzistora, već bi ga mogle i potpuno uništiti.Koliko je tranzistor osjetljiv na promjene temperature najbolje vidimoiz podatka da se germanijevom tranzistoru, pri povećanju temperatureza svakih 10 °C, struja kolektora povećava približno za 100°/o. Povećanjete struje uzrokuje daljnje povećanje temperature tranzistora, ono pak

još veću struju i tako to ide dalje poput lavine, dok se tranzistor nerazori. Ta se pojava naziva termička reakcija.

Kako je u svim shemama spojeva u ovoj knjizi upotrebljeno nekoliko tipičnih spojeva za dobivanje ispravne radne točke tranzistora

i stabiliziranje radnih uvjeta, opisat ćemo ih principijelno ovdje, da tone moramo stalno ponavljati.U spoju prema slici 1-23 željena struja baze za određenu radnu

točku dobiva se priključivanjem baze na izvor pogonskog napona preko otpornika Rl. Međutim ovakva namještanja radne točke sa tzv.



će veći pad napona na otporniku R2 i time smanjiti napon izmeđukolektora i emitera, pa tako i između kolektora i baze. Struja bazeće se smanjiti, a zbog toga i struja kolektora.

S ovom istosmjernom negativnom reakcijom postiže se izvjesnastabilizacija i u pogledu varijacije temperature i pri zamjeni tranzistora.

Spoj na slici 1-25 sličan je spoju sa slike 1-23 jer je prednapon

također fiksan, ali je za uklanjanje mana spoja sa slike 1-23 upotreb-

SI. 1—25. Spoj za dobivanjefiksnog napona baze i emi-

terskim otporom za stabiliziranje

SI. 1—26. Spoj za dobivanjenapona baze pomoću djelilanapona, pojni napon djelila

je s talan



koii puti), prvenstveno u izlaznim stupnjevima tiur;/¡stoičkih pri jemnika i |J"jačala, koristi se temperaturnu stabiJizij'arijc pomoću terrtti.stora s negativ u ¡ju fersiperatuinim koeficijentom. poznatim i nudna/ivom NirK-otptn-nik: {slika 1-2K1, Donji OEpomik djelila uupona sa

bazu razdijeljen je na dva dijela ( R1 + R2), a paralelno otporniku R2 spojen je NTK-otpomik. Ako dođe do porasta temperature, a time ido naglog porasta kolektorske struje, otpor termistora će se smanjiti,

SI 1—27. Spof za dobivanje na pona b aze pomoću d jeli la napo

na, pojni napon djelila je promjenljiv

SI. I—28. Temperaturna stabilizacija tranzistorskog stupnja uz

pomoć' N TK-otporn ika



KOMPLEMENTARNI TRANZISTORI

Pod komplementarnim tranzistorima razumijevamo tranzistorski par (dva tranzistora) različitog polariteta, dakle jedan PNP, a drugi NPN. Simetričnim komplementarnim tranzistorima karakteristike su jednake, samo su smjerovi struje kroz njih različiti. Kako pojam kom plementarnosti pri elektronkama ne postoji, s takvim se tranzistorima

dobivaju posve nove mogućnosti spajanja koje se s elektronkama nemogu ostvariti. Najčešće se pak komplementarni tranzistorski paroviupotrebljavaju u izlaznim stupnjevima NF pojačala bez izlaznog transformatora. (vidi sliku 1-30). Baze tranzistora spajaju se zajedno, paulazni signal s pozitivnim poluperiodima pobuđuje tranzistor NPN, a



Za obje vrste izlaznih stupnjeva bez izlaznog transformatora možese priključivanje zvučnika i napajanja izvesti na dva načina: ili s jednim izvorom napajanja- i priključivanjem zvučnika preko kondenzatora, kao na si. 1-30 i 1-31, ili pak s dva izvora napajanja i izravnim

SI. 1—32. Principijelna shema izlaznog stupnja hcz

transformatora u kvazi komplementarnom spoju idrajverskim stupnjem u kom plementarnom spoju

SI. 1—33. Principijelna shema izlaznog stupnja hcz

t f t i k



Među visokofrekventnim tranzistorima, s obzirom na konstrukciju,razlikujemo slijedeće glavne tipove: drift, mesa, planame, epitaksijalne, planamo-epitaksijalne itd., o kojima se, što se tiče konstrukcije

SI. 1—34a. Nekoliko tipičnih izvedbi tranzistora za naponsko pojačavanje

i osobina, može više naći u specijalnoj literaturi. Iako spomenute nazive upotrebljavaju svi proizvođači tranzistora, neki međutim koji putdaju posebne, komercijalne nazive, koji upozoravaju na njihovu specifičnu konstrukciju. Tako je npr. tranzistoru »Overlay« tvrtke RCAemiter podijeljen na više paralelno spojenih emiterskih traka. Tranzistoru »Hometaxial-base« naziv je kombiniran od riječi homogen iaxial, jer mu zona baze u aksijalnom smjeru ima homogeni specifičniotpor itd.



bito pogodne za sklopni pogon, dakle u pretvaračima, impulsnim generatorima i si.

Za okidače (triggere) mnogo se upotrebljavaju tzv. UJ-tranzistori(Unijunction-tranzistori). Široku i sve češću primjenu imaju FE tranzistori, često nazvani skraćeno FET. I ta je kratica zapravo skraćena jer u punom obliku glasi JFET (od Junction Field Effect Transistor

— tranzistor s efektom polja) za razliku od u posljednje vrijeme svečešće upotrebljavanog MOSFET-a (također poznatog pod kraticamaIGFET, MOST ili IGT). Za njega je karakteristično da su mu vrata(upravljačka elektroda) izolirana, što mu daje nevjerojatno visokeulazne otpore, reda veličine IO'4 ii! a i ovisnost mu je o temperaturimala. FET i MOSFET uspjeli su nadomjestiti elektronke gdje to prijenije bilo moguće, prvenstveno tamo gdje su visoki ulazni (ili izlazni)otpori karakteristični i neophodni za neki spoj.

Fototranzistor je tranzistor koji se može upravljati i svjetlom, atakođer se često upotrebljava.

OSTALI POLUVODIČI

U tranzistorskim se sklopovima uz tranzistore upotrebljava još i



diode, zovu se još i LED ili luminiscentne diode, svijetle kad kroznjih prolazi struja. Obično su izrađene na bazi galijeva arsenida, pa

se koji put nazivaju i GaAs-diode. U mikrovalnoj se tehnici za raznesvrhe upotrebljavaju specijalne diode poznate pod nazivima »step--recovery«-diode, pin-diode, »hot-carrier«-diode, Schottky-diode, Gunnovediode, impatt-diode, laserske diode itd. Ovamo spadaju i šumne diode,



Poluvodički elementi kojima se upravlja djelovanjem svjetla, nazivaju se skupnim nazivom optoelektronički elementi. Ovamo daklespadaju i fotoelementi, fotootpomici, fototiristori itd. te već spomenuti fototranzistori i fotodiode, a u najnovije vrijeme i tzv. optoelektronički vezni (izolacioni) elementi.

Ima dosta raznih vrsta poluvodičkih elemenata u grupaciji uprav-ljivih silicijevih sklopki, i to pod raznim nazivima kao što su: SCR

SI. 1—37. Nekoliko tipičnih optoelektroničkili elemenata: fotootpomik, fotodioda, foto-tranzistor, svjetleća dioda (LED), optoelektronički vezni elementi

(od Silicon Controlled Rectifier), tiristor, trinistor, triggistor, triac,quadrac, darlistor itd.

Za uklanjanje šiljaka napona služe varistori (otpomici VDR) za



INTEGRIRANI SKLOPOVI

U razdoblju koje je proteklo od izlaska prvog izdanja ove knjige pa do ovoga sedmog, s obzirom na stalni progres, u poluvodičkoj tehnici došlo je do velikih promjena. Pojedinačne sastavne poluvodičke,tzv. diskretne elemente počeli su na gotovo svim područjima nadomještati i potiskivati integrirani sklopovi. Njihovi su strani nazivi:

Integrated Circuits, Integrierte Schaltungen, Circuits intégrés itd., pakako gotovo na svim jezicima obje riječi započinju slovima IC, odn.IS, postalo im je to ujedno i kratica svugdje u svijetu pa i u nas (IS).

U kućištima integriranih sklopova, kojima volumen u prosjekunije veći od 0,4 cm3, dakle približno kao maloga izlaznog tranzistorasnage, smješteno je desetak, a često i stotinjak tranzistora i dioda, pačak i otpornika. Naravno da te komponente nisu sastavljene običnimspajanjem, već sjedinjene u toku proizvodnje prikladnim tehnološkim

procesom. Takva izradba zahtijeva izvanrednu preciznost i pažljivost, jer pogreška samo na jednom jedinom mjestu može načiniti IS-oveneupotrebljivima ili im karakteristike pomaknuti izvan granica tolerancije.

Integrirani sklopovi kao pojedinačni primjerci u stanju su obavljati kompletne funkcije koje se inače obavljaju jedinicama štozahtijevaju po stotinu puta veći prostor. Ušteda u prostoru nije i jedi



elementi u integriranom sklopu međusobno se povezuju s aluminijskim vodovima koji se dobivaju naparavanjem. U toku difuzije silicijse na jetkanim mjestima prevuče tankim oksidnim slojem koji štiti

prijelaz PN od vanjskih utjecaja. To je princip po kojem se možeostvariti bezbroj kombinacija. Radi primjera prikazan je na slici postupak integriranja tzv. vrata NOR (u domaćoj terminologiji katkadaoznačen sa NILI) s tri ulaza, u tzv. logici RTL, o kojoj će kasnije biti

još govora. Slika l-39a prikazuje shemu spoja takvih trostrukih vrata,a odgovarajuću izradu u integriranoj tehnici slika l-39b. Golemi se



1. Racionalizacija proizvodnje, zbog čega je cijena sklopa znatnomanja nego kad bi se sastavljao od pojedinačnih sastavnih elemenata.Toj uštedi u cijeni materijala treba dodati uštedu vremena potrebnogza sastavljanje elemenata i stavljanje u pogon. Pri tolikoj količinisastavnih dijelova što ih sadrži IS, možda sklop u diskretnoj tehnicine bi odmah funkcionirao zbog tolerancije vrijednosti elemenata.

2. Malen potrebni prostor. Integrirani se sklop dade u principu

izvesti s volumenom koji iznosi 1/1000 pa do 1/10 000 volumena što biga zahtijevao isti sklop s pojedinačnim sastavnim elementima.

3. Manji potrošak energije. Za pogon integriranih sklopova potrebna je manja energija, što znači da su potrebni manji i većinom

jednostavniji izvori napajanja. Pogon je ekonomičniji i manja jetoplina stvorena gubicima, a to dopušta kompaktniju izradbu uređaja.

4. Veća pouzdanost u radu. Klasični elektronički sklopovi u uspo

redbi s istim takvim integriranim sklopovima imaju barem desetak,ako ne i stotinu lemnih mjesta, koja su najčešće uzrok kvarovima, pa je i pouzdanost IS gotovo toliko puta veća. Budući da imaju manjumasu i kompaktnu konstrukciju, integrirani sklopovi su manje osjetljivi na udarce, vibracije itd. IS-ovi uobičajene (standardne) izvedbe podnose npr. ubrzanja od 20 000 do 30 000 g, dok npr. specijalne elek-tronke podnose kratkotrajno ubrzanje od 500 g, a u trajnom pogonusamo 2 5 g Temperaturna ovisnost uobičajenih diskretnih elemenata



i 44 otpornika, kako se to vidi na slici 1-42. Zanemarimo to koliko binam trebalo vremena i truda da izradimo takav spoj (pitanje je bismoli ga i uspjeli izvesti kako treba) i kako bi velika bila ta jedinica, paizračunajmo samo koliko bi stajali sastavni elementi. Kako god računali, izlazi da bi materijal klasičnog sklopa bio oko deset puta skuplji.

U shemama spojeva s IS-ovima radi jednostavnosti ne crta se kom pletna shema spoja unutrašnjosti IS-a, već samo tzv. blok-shema (ili

logička shema), koja je npr. za SN 7490 prikazana na slici 140. Za



Kućišta su integriranih sklopova tipizirana. Ako su okrugla, ondasu to većinom TO-99 i TO-IOO, koja su slična kućištima TO-5. Četvrta

sta su najčešće tzv. DIL, što je kratica od Dual-In-Line, sa 14, 16 ili24 priključka. Njima su slična kućišta TO-116. Kućišta DIL su od plastike ili keramike. Integrirani sklopo.vi često se nalaze i u četvrtastim

plosnatim kućištima (tzv. flat-package) TO-86 i TO-91. Cesto se, kako je spomenuto, jedan te isti tip IS-a može nabaviti u različitim kućištima, kao npr. »741« koji se može dobiti u kućištu TO-9, DIL 14 iliu tzv. minidip-kućištu sa 6 ili 8 priključaka, pa se odabire ona koja



DIL 24

SI. 1—44b. Najčešća kućišta integriranih sklopova

200000! Usput bismo napomenuli da su rijetko u IS-ovima kondenzatori, zbog toga što se za sada ne mogu realizirati s velikim kapacitetom pa se spajaju izvana.



obavljaju određene funkcije, a pri tome im se izlazna veličina mijenjaanalogno s ulaznom, slično kao u konvencionalnim pojačalima. Najčešći predstavnici ovih linearnih sklopova jesu tzv. operaciona pojačala (česta kratica OpAmp) koja se odlikuju velikim pojačanjem isvestranim mogućnostima upotrebe. U linearne sklopove osim opera-cionih pojačala spadaju još i integrirani naponski stabilizatori, regulatori i komparatori, širokopojasna pojačala, oscilatori itd.



Umjesto dioda mogu se upotrijebiti i otpornici, pa se takva gru pacija (porodica) IS-ova onda naziva RTL. Logika TTL (tranzistor--tranzistor logika) ima sličnosti s logikom DTL, samo se umjesto ulaznih dioda i dioda za pomak razine upotrebljavaju višeemiterski tranzistori ili ekvivalentni spoj od više ulaznih tranzistora. Logika DTZL(Siemens je naziva serija LSL) također je logika dioda-tranzistor, alisu na ulazu upotrijebljene Z-diode. Takvi IS-ovi upotrebljavaju se uspojevima koji zahtijevaju veliki razmak smetnji, jer Z-diode pomičulogičku nulu čak do 5 V, a log. jedinicu do 8. . . 12 V. Logika HLL(High Level Logic), tj. logika visoke razine veoma je slična logiciDTZL odnosno LSL. Predviđena je za relativno niske frekvencije, ali

je zato veoma sigurna od smetnji. Logika RCTL je logika RT proširena kondenzatorom radi postizanja veće brzine. Logika ECL je logikavezanih emitera, a kod logike RCD dolazi do odgođenog djelovanja.



Ako se u integriranom sklopu nalazi neki element koji se u pogonu zagrijava, onda kućišta IS-a dobivaju posebno hladilo (si. 1-48 i 11-22).



Prijemnici

DETEKTOR SA NF POJAČALOM

Detektorski prijemnik prema slici 2-1 u svom se početnom dijelu

uopće ne razlikuje od spoja prema kojemu mnogi početnici izrađuju svoje prve prijemnike. Umjesto zastarjelog detektora s kristalom olovna sjajnika ovdje je za detektor upotrebljena poluvodička dioda D. Iza detektora slijedi jednostavno NF pojačalo za slušalice (2000... 4000 ii). Da se smanji prigušenje titrajnog kruga diodom, izvod za priključak diode načinjen je na oko 1/4... 1/2 ukupnog broja zavoja, računajući od donjega kraja.



Zavojnica L za ove jednostavne prijemnike može se izvesti i kaozračna. Na izolacioni valjak promjera 25 mm namota se oko 90 zavojaVF pletenice,, a pri namatanju se odmah načini nekoliko izvoda nakoje će se za pokus priključiti dioda, dok se ne ustanovi na kojemse izvodu dobiva najbolji prijem.

Antenska veza regulira se trimerom u dovodu antene ka zavojnici,za što može poslužiti i neki promjenljivi kondenzator slična kapaciteta.

Tranzistor može biti AC 540, a dioda AA121.

JEDNOSTAVNI PRIJEMNIK

Shema spoja veoma jednostavnog prijemnika, jednostavnijeg čak

od detektorskog prema slici 2-1, prikazana je na slici 2-2. Prijemnikima samo jedan tranzistor priključen direktno na titrajni krug, a unjegovom kolektorskom krugu se nalaze slušalice. Dionica baza-emitertranzistora radi kao VF ispravljač (demodulator), dok se u krugu slušalica dobiva pojačan signal. Priključak vanjske antene može se izvesti preko trimera, ali je moguće upotrijebiti i zasebnu antensku zavojnicu LI. Za zavojnicu L2 se može uzeti bilo koja normalna zavojnica za



Pogonski napon ovih spojeva također nije kritičan, pa za tu svrhu može poslužiti i baterija napona od 1,5 V. U blizini nekog jačeg odašiljača može se za pogonski napon prijemnika iskoristiti VF energija (vidi sheme spojeva 2-7...2-11).

JEDNOSTAVNI PRIJEMNIK SA KOMPLEMENTARNIM

TRANZISTORIMA

Upotrebom komplementarnih tranzistora mogu se načiniti veoma jednostavni prijemnici s minimalno sastavnih dijelova. Dva primjera prikazana su na slikama 2-4 i 2-5. Titrajni krug spojen je na bazu prvog tranzistora, koji može biti NPN- ili PNP-tipa. Slijedeći tranzistor



s elektronkom, prikazan je na slici 2-6. Reakcija je kapacitivna s kolektora tranzistora na njegovu bazu, a regulira se promjenom pred-napona baze potenciometrom P. Podaci o titrajnom krugu vrijede zanormalno srednjovalno područje i feritnu antenu, ali se taj krug možeizvesti za bilo koje drugo područje, uz upotrebu odgovarajućeg tranzistora. NF napon se filtrira i zatim vodi na neko NF pojačalo. Niz prikladnih NF pojačala za tu svrhu opisano je u trećem poglavlju.Izvodi za bazu i za reakciju na- zavojnici naznačeni su na shemi. Pri



Budući da vrijednost otpornika i pogonskog napona nisu uopće kritične, može se za ovakav audion upotrijebiti bilo koji tranzistor predviđen za rad u željenom valnom području.

Tranzistor je npr. AF 261.

PRIJEMNICI BEZ BATERIJA

Iako je pravo korištenja prijemnika bez baterija, poznatih pod nazivom »pasivni prijemnici« ili prijemnici »sa slobodnom energijom«, u inozemstvu još prilično sporno pitanje, a u nas ono (koliko nam je poznato) nije još ni potaknuto, ipak donosimo nekoliko takvih spojeva zbog njihove osobitosti i interesantnosti. Postojanje takvih prijemnika uopće bilo je omogućeno tek upotrebom tranzistora, budući da oni rade zadovoljavajuće već sa malim pogonskim naponima i strujama.

Pogonski napon za takve prijemnike dobiva se naime iz VF energije primljene antenom. Ispravljanjem VF signala dobiva se u blizini lokalnog odašiljača dovoljno velika komponenta istosmjernog napona potrebna za rad tranzistora. Dakako da će taj napon biti to veći što je manja udaljenost do odašiljača i što je odašiljač snažniji. Radi informacije navodimo da je pod izvjesnim okolnostima prijem moguć još i na udaljenosti od 30 do 40 km od jakog odašiljača (preko 100 kW). Uvjet za to je dakako dobra (dovoljno dugačka i visoka) vanjska



niče b i c sklop radi kao običan detektorski prijemnik, jer tranzistornije uključen. Priključe li se slušalice između priključnica a i b tranzistor radi kao NF pojačalo i mora se osjetiti razlika u jačini prijemau odnosu na prethodni pokus.

Shema na slici 2-8 dotjerana je i proširena izvedba primjera premaslici 2-7. Upotrebljena su dva odvojena promjenljiva kondenzatora, patreba naći maksimum prijema najprije ugađanjem jednog, a onda drugog promjenljivog kondenzatora Cl i C2. Da se smanji prigušenje paralelnog titrajnog kruga (L2/C2) zbog priključka diode spojena je onana izvod koji se nalazi na prvoj trećini broja zavoja (brojimo od donjeg kraja). Brojevi zavoja zavojnica LI i L2 jednaki su.

Na slici 2-9 prikazana je varijanta kod koje je upotrebljen sklopza udvostručenje napona (dvije diode AA111 ili slične), pa je na taj



šiljača, a dobiveni istosmjerni napon koristi se za pogon normalnogtranzistorskog audionskog prijemnika. Shema spoja takvog VF isprav-

Sl. 2—11. Shema spoja ispravljača za prijemnike prema slikama

2—7 do 2—10

ljača prikazana je na slici 2-11. Zavojnice se izrađuju isto kao zavojnice spoja 2-3.

Tranzistor je AC 540, a dioda AA 111.

SUPERREAKCIJSKI PRIJEMNIK ZA KV PODRUČJE

Za kratkovalno i ultrakratkovalno područje veoma su prikladni



čak emitera bude kod oko 1/5... 1/8 ukupnog broja zavoja, računajućiod donjeg kraja zavojnice. Priključak antene predviđen je kapacitivno,ali se može izvesti i induktivno.

U ovoj shemi spoja značajna je potreba dvaju izvora napajanja jer je baza tranzistora direktno uzemljena, pa treba pozitivan i negativannapon u odnosu na masu. Za emiter je dovoljan napon od 1,5 V, dokza kolektor on treba da iznosi 4,5... 9 V.

NF napon se uzima sa sekundarne strane NF transformatora, ko jega je prijenosni omjer npr.‘ 4: 1. Niskofrekventni transformator s takvim prijenosnim omjerom može se izraditi tako da na željeznu jezgru

presjeka 1 do 1,2 cm2 namotamo primarno 2400, a sekundarno 600 zavoja žice. Promjer žice za primar iznosi 0,06 mm 0, a za sekundar0,10 mm 0. Otpornik od 500ii može se prema potrebi smanjiti na200 ili 100ii, ako bi se pokazalo da je reakcija »pretvrda«. Kondenzatorkojim je uzemljena primarna strana NF transformatora može imati i

veću vrijednost od 2nF, ali tada on prema masi previše odvodi višetonske frekvencije.Tranzistor T je AF 105.

PRIJEMNIK ZA KRATKE ILI ULTRAKRATKE VALOVE



potenciometra i emitera nalazi se prigušnica, a NF transformator jeuključen u seriju s titrajnim krugom. Iza ovog prijemnika može seuključiti neko jednostavno NF pojačalo s jednim tranzistorom i slušalicama ili slično.

Za kratkovalno područje u obzir dolazi tranzistor AF 105 ili AF 125(od starijih OC 170, OC 169 ili OC614, itd.), a za ultrakratkovalno, AF106 ili AF 114, a od starijih OC 171 ili OC615 itd. Ulazni krug se dimenzionira prema željenom području, a prema podacima navedenim na

str. 56. i 62.Ovaj prijemnik je veoma sličan onome sa slike 2-12, no ovdje za

vojnica titrajnog kruga ima samo dva priključka što je njegova prednost, jer otpada pronalaženje ispravnog odvojka. Pri pokusima upo-trebljen je dipol, no moguće je upotrijebiti i običnu antenu koja se priključuje ili preko antenske zavojnice što drugim krajem ide namasu, ili se pak antena može priključiti kapacitivno na stator promjen

ljivog kondenzatora (preko zračnog trimera kapaciteta oko 5pF).VF prigušnica dobiva oko 100 zavoja žice 0,1 mm 0 CuL namotane

na bužir promjera 3 mm. NF transformator neka ima prijenosni omjerotprilike 4 : 1 , izraditi ga možemo prema podacima na str. 54.

SUPERREAKCIJSKI PRIJEMNIK ZA ULTRAKRATKE VALOVE



Pri praktičkoj izvedbi prijemnika za UKV područje treba sve metalne dijelove uzemljiti (jezgru NF transformatora, potenciometar itd.)da ne dođe do neželjenih reakcija ili efekta tzv. ručnog kapaciteta.

Varijanta bez transformatora

2nF\SftF

Hl- -Ih—

\i*a

L1=4 zav žice 0,2 CuLS (između L2)

L2=8zav žice Q60



uobičajeni demodulator preko VF transformatora L3IIA, a s njegademodulacijom dobiveni NF signal na bazu tranzistora preko filtar-skog člana. Baza tranzistora i demodulatorska dioda dobivaju potrebannegativni prednapon preko otpornika od 47kft. VF i NF transformatori spojeni su serijski, a NF napon se dobiva sa sekundarnog namota NF transformatora. VF transformator na primarnoj strani nije izveden kao titrajni krug. Energija koju daje feritna antena redovito je premala za ovakav prijemnik, pa je poželjno priključenje i neke vanj

ske antene, npr. dužeg komada žice i si., najbolje preko kondenzatoraod desetak pF, da se spriječi razgađanje titrajnog kruga antenom.Tip tranzistora nije kritičan, može se upotrijebiti svaki tip predviđenza VF područje. VF transformator treba oklopom odijeliti od ulaznogkruga da ne bi došlo do neželjene reakcije, a time i do osciliranja pri-



točka tranzistora, ovisna o položaju promjenljivog kondenzatora. Istovremeno se namješta i prednapon potreban za demodulatorske diode.

Pojačani VF napon demodulira se ispravljačkim spojem za udvostručenje napona, a NF napon se dovodi na bazu tranzistora. Pojačani

NF napon se uzima s kolektora preko filtarskog sklopa i vodi na NF pojačalo, koje može biti izrađeno prema bilo kojoj shemi spoja iztrećeg poglavlja.

Umjesto KC-sklopa može se upotrijebiti i NF transformator, notada je potrebno u kolektorski krug ispred transformatora umetnutiVF prigušnicu (crtkano označeno na slici) da se ne priguši VF pojačalo.Prijenosni omjer transformatora neka bude 4:1 ili sličan, a prigušnicase može izraditi prema podacima danim na str. 50.

Kao i kod audiona, podaci o titrajnom krugu dani su za normalnosrednjovalno područje.

V



REFLEKSNI AUDION SA NF POJAČALOM

Audion u spoju prema slici 2-17 radi također u refleksnom spoju,ali je u odnosu na prethodnu shemu drukčije spojen. Reakcija se regulira potenciometrom u kolektorskom krugu. Pojačani VF napon vodise na demodulatorske diode u spoju za udvostručenje napona, koje sudirektno priključene na bazu prvog tranzistora. NF napon se uzima iz

kolektorskog kruga preko djelila napona (zbog odvajanja VF i NFkruga) i vodi na jednostavno NF pojačalo s tranzistorom T2. U kolektorskom krugu ovog tranzistora nalaze se slušalice, ili visokoomskizvučnik.



SAMOOSCILIRAJUCI ULAZNI STUPANJ ZA SREDNJI VAL

Tranzistor T ima u spoju prema slici 2-18 tri funkcije, tj. radikao VF pojačalo, pomoćni oscilator i miješalica. Kao VF pojačalo radiu emiterskom spoju, a kao oscilator u spoju baze. Ulazna zavojnicanamotana je na feritnom štapu, prema podacima sa slike. Namot b treba da ima 1/10 do 1/15 zavoja od a. Prednapon baze je stabiliziran.*



Kondenzator od 200 pF jest kondenzator za smanjenje kapaciteta promjenljivog kondenzatora u oscilatorskom krugu (tzv. peding).

Oscilatorska zavojnica može se namotati i na tijelo sa žljebovimazato da veza između namota a, b i c bude što čvršća (u istim žlje bovima).

Umjesto tranzistora AF 261, bez ikakvih promjena mogu se upotrijebiti tranzistori AF 101 ili AF 105 (čak i OC 44) dok pri upotrebitranzistora AF 115 (ili OC614) valja nešto korigirati vrijednosti otpor

nika (vidi izvedbu ulaznog stupnja za kratki val). Za ulazni krug sene upotrebljava automatsko reguliranje pojačanja (ARP), jer bi seradi njega pomicala radna točka tranzistora što bi uzrokovalo i promjenu oscilatorske frekvencije, odnosno micanje stanice na skali pri

jemnika.Pri namještanju rada oscilatora treba paziti na veličinu oscilator-

skog napona. Može se, naime, dogoditi da uz nove baterije oscilacije budu prejake, što opet može uzrokovati nepoželjno osciliranje MFstupnja. Obratno, ako zbog istrošenih baterija oscilator preslabo radimože doći do »rupa« na skali, tj. na izvjesnim dijelovima valnog područja mogu nastati prekidi oscilacija.

Zbog izjednačenja oscilatorskog napona preko čitavog valnog područja može se u seriju s kondenzatorom od 3 nF umetnuti prigušniotpornik. Vrijednost otpornika se kreće od 50 do 200 fi. Taj se otpornik u drugoj varijanti toga stupnja umeće između emitera i izvoda



Automatsko reguliranje pojačanja niti ovdje se ne upotrebljava, jer bi se pomicanjem radne točke tranzistora mijenjala i frekvencijaoscilatora, a time bi nastalo »selenje« stanice na skali prijemnika. Uko-



UKV TJUNER ZA FREKVENCIJU OD 80 DO 100 MHz

Ulazni stupanj za UKV područje obično se izvodi kao zasebna jedinica poznata i pod nazivom tjuner i to s dva tranzistora, a rjeđes jednim. Prvi tranzistor radi onda kao VF pretpojačalo, a drugi kao pomoćni oscilator i miješalica. Ulazni krug nema promjenljivog kondenzatora (slika 2-20), već ga se trimerom ugađa na sredinu valnog

77+-6?5V



Oba tranzistora rade u spoju sa zajedničkom bazom. Radi lakšeg

filtriranja pogonskog napona uzemljen je negativni pol baterije. Osci-

lator radi s kapacitivnom reakcijom između kolektora i emitera. U

kolektorskom krugu nalazi se i primami namot međufrekventnog transformatora, predviđenog za međufrekvenciju od 10,7 MHz. Zavojnica L4

služi za ispravno namještanje faze ulaznog napona.

Podaci za sve zavojnice navedeni su na slici. Ako se upotrijebi posrebrena žica, tjuner će dati bolje rezultate.

U praktičkim izvedbama tjunera potrebno je pojedine stupnjeve

međusobno odvojiti oklopom, a priključak pozitivnog pola treba izvesti preko provodnog kondenzatora.

Pogonski napon može varirati od 4,5 do 7,5 V, a ako je tjuner predviđen uz prijemnik s pogonskim napQnom od 9 V, treba u plus vod

uključiti' predotpomik za smanjenje napona. Metalna kućišta tranzistora treba uzemljiti, tj. spojiti sa šasijom.

Tranzistori TI i T2 su AF 114.Priključne žice ovih tranzistora predviđene su za uticanje u poseb

na podnožja, pa se one teže leme nego žice drugih tipova tranzistora.

UHF KONVERTER ZA TELEVIZORE



oko 2/3 duljine srednjega voda preko kondenzatora od 6 pF. Među-

frekventni LC-krug spojen je na kolektor preko X/4 prigušnice, a smješten je u posebnu pregradu koja nije rezonator. Rezonatori su samo prve tri komore (slika 2-23), a izrađuju se od bakrenog ili mesinganog lima, no mogu biti i od kaširanog pertinaksa. To je pertinaks kakav se upotrebljava za izradu štampanih spojeva, a jedna mu je strana presvučena tankim bakrenim limom. Limovi su, naravno okrenuti prema unutra i zalemljeni po cijeloj duljini uglova. Unutar rezonatora nalazi

se srednji (koaksijalni) vod. Izvedba je X/4, u kojoj je jedan kraj srednjega voda spojen s masom, a drugi je slobodan, pa se tako dobiva samo jedno rezonantno mjesto (maksimum struje na uzemljenom kraju, maksimum napona na slobodnom kraju).

Međusobni položaj LI, L2 i L3 treba da bude onakav kao na slici2-21 i sve tri treba da su na istoj horizontalnoj liniji. Razmak između LI i L2, L2 i L3 itd. iznosi 1,5 do 2 mm.



Konverter se može izvesti i sa dva tranzistora, prema slici 2-22, pa imamo selektivno pretpojačalo i miješalicu. Priključak antene izveden je nešto drugačije, da bi se radni otpor antene bolje prilagodio

ulaznom otporu pojačala. Na prvi tranzistor, koji radi u spoju sa za jedničkom bazom, ulazni signal na emiter dovodi se dijelom kapaci-

tivno, a dijelom induktivno. Tranzistor je smješten u drugu komoru

i direktno je zalemljen na srednji vod komore, odnosno na ostale priključke; Veza između druge i treće komore induktivna je, a obje ko

more sačinjavaju pojasni filtar ugođen na frekvenciju primanog signala.



na frekvenciju primanog signala. Pažnju valja obratiti na zatvaranje

komora (gornji poklopac) da ne dođe do neželjenih veza i time do oscilacija pretpojačala.

P o d a c i o z a v o j n i c a m a LI, 12, L5 i L7 — posrebrena Cu žica 1 mm 0 , 1 = 30 mm, 12, LA, L6 — Cu

žica 0,8 mm 0,12= * zav. nekzobrane Cu žice 0,5 mm 0, L9 = 2 zav. CuL žice izme-đu zavoja »hladnog« kraja 12 (12 i L9 namotane su na tijelu s VF jezgrom 6 mm0); Pr. = žica duljine oko 15 cm (0,4 mm 0 CuL) namotana kao zavojnica 4 mm 0.

Napomena: Zavojnice za vezu L2, LA i £6 'su zapravo vodovi položeni paralelno i deb-

ljim posrebrenim vodovima, a prolaze iz komore u komoru kroz rupe promjera približ-no 2 mm 0.

ULAZNI STUPANJ — PRVO MF POJAČALO ZA AM/FM

PRUEMNK

U kombiniranih prijemnika za AM i FM područje gotovo se uvijek prvo MF pojačalo za 10,7 MHz upotrebljava kao ulazni stupanj za AM područje. Prebacuje se preklopkom AM-FM, koja je obično kombinirana s preklopkom (ili tipkama) za razna AM područja.



AM područje. MF transformatori se i na primarnoj i na sekundarnoj

strani priključuju odvojeno.Kod FM se na bazu priključuje izlaz iz UKV tjunera. I u ovom

primjeru je uzemljen negativni pol baterije zbog razloga navedenihuz UKV tjuner.

Ulazni i oscilatorski krug te MF transformatori mogu se izvesti prema ranije navedenim podacima.

Kad radi kao FM pojačalo, emiter tranzistora je uzemljen s istim

kondenzatorom koji se koristi u krugu reakcije u AM prijemu. Pre-klopku za razna AM područja treba uključiti iza preklopke AM-FM,u krugu baze emitera.

MF transformatori se mogu izvesti ili u zajedničkom, ili u odvo jenim metalnim oklopima.

Pojni napon može biti između 6 i 7,5 V.Tranzistor je AF 125.

MEĐUFREKVENTNO POJAČALO l DEMODULATOR ZA 45S kHz

Dvostepeno međufrekventno pojačalo izvedeno je prema shemispoja na slici 2-25, u, da ga tako nazovemo, klasičnom spoju — s među-



Podaci o MF tranformatorima dani su na slici. Veza između primarnog i sekundarnog namota treba da je što Čvršća. Da se smanji prigušenje titrajnih krugova kolektori tranzistora priključeni su tako-



Osnov takvog filtra jest keramički materijal u obliku kružne pločice, poznat pod nazivom PZT (PbO, ZrO¡, TiO). Keramička pločicasmještena je u kućište od najlona, koje ga čuva od vanjskih utjecaja. Uodnosu na LC fíltre, prednost je transfiltera u tome što im je faktordobrote relativno velik, a pri malim dimenzijama i težini postiže sevelika električka i mehanička stabilnost. U odnosu na normalne filtar-ske kvárcove transfilteri imaju znatno niže impedancije, zbog čega suvrlo prikladni za upotrebu u stupnjevima sa tranzistorima, a izvodese s rezonantnim frekvencijama 455, 465 i 500 kHz (Clevite), te sa 465i 472 kHz (Ist. Njemačka). U planu je i proizvodnja filtara s frekvencijom od 53 i 10,7 MHz, dakle za međufrekventne stupnjeve FM pri jemnika. Filtri se izvode dvopolni i tropolni (slika 2-26). Dvopolni filtar



Evo podataka o nekoliko tipova transfiltera (Clevite):

Tip

Radnarezonantna frekvencija(kHz)

Širina pojasaza 6 dB(kHz)

Rezonantni otpor

tfl)

Ulaznaimpedan-

cija(kn>

Izlaznaimpedan-

cija(kn>

TF-01A 455 ± f 25 ±7 < 15 __

_TF-01B 465 ±2 25,5 ± 7 < 15 — — TF-01C 500 ± 2 27,5 ± 7,5 < 15 — — TO-01A 455 ± 2 25 ±7 — 2 9,3TO-OIB 465 ± 2 25,5 ± 7 — 2 0,3TO-OIC 500 ± 2 27,5 ± 7,5 — 2 0.3TO-02A 457 ± 1 11,5 ± 7 — 2,2 — 15 0,69 — 3TO-02B 465 ± 1 11,6 ± 7 — 3,9 — 15 0,68 — 3TO-02C 500 ± 1 12,5 ± 7,5 — 3,9 — 15 0,60 — 3

Na izlaznim priključnicama dobiva se dakle kao posljedica piezo-električkog efekta samo signal koji je jednak rezonantnoj frekvenciji,širina pojasa dvopolnog filtra jest oko 25 ±7 kHz, a tropolnog istotoliko, ili pak 11,5±7 kHz, ako je drugačije izveden (veći ulazni i izla

i k it ti i t i t filt ) P t t k i k ički filt i



predviđeni su za specijalne prijemnike, prvi za MF od 500 kHz, a drugiza 450 kHz.

U posljednje su vrijeme najrašireniji i po cijeni najpovoljniji MFkeramički filtri tvrtke Murata.

Primjer spoja za MF stupanj normalnog AM prijemnika prikazan je na slici 2-27. Iza ovog stupnja može slijediti još jedan takav, akose želi postići veća selektivnost. Ona se može povećati i tako da se pa

ralelno emiterskim otpornicima tranzistora priključe dvopolni trans-filteri odgovarajuće frekvencije. Ako se kao četveropolni filtar upotrijebi tip TO-02B (Clevite), onda dvopolni filtar treba da bude TF-01B(Clevite).

Tranzistori su AF 261.

MEĐUFREKVENTNO POJAČALO ZA 10,7 MHz

FM međufrekventno pojačalo za 10,7 MHz može se izraditi na dvanačina: s tranzistorima u spoju baze ili u spoju emitera. Oba primjerase vide na slikama 2-28 i 2-29. Upotrebljeni su pojasni filtri, a da sespriječe eventualne neželjene oscilacije MF stupnja predviđeni su po-



sebni namoti za neutraliziranje, a i napon za napajanje posebno jefiltriran. Uzemljen je negativni pol baterije, a osim toga u kolektor-ske krugove su umetnuti prigušni otpornici od 200 do 250 ii. Oba tipa pojačala daju uglavnom jednake rezultate, jedino je u emiterskomspoju nešto teže podesiti neutralizaciju.



KOMBINIRANO MF POJAČALO ZA 455 kHz/10,7 MHz

Kod prijemnika za AM i FM, međufrekventno pojačalo se izvodikombinirano za obje međufrekvencije. U primjeru na slici 2-30 upo-trebljena su dva tranzistora. Prvi od njih radi kao prvo MF pojačaloza 455 kHz, a kao drugo MF pojačalo za 10,7 MHz, dok drugi radi kao

pogonski stupanj za diskriminator, odnosno kao drugo MF pojačalo

za 455 kHz. Oba tranzistora rade u emiterskom spoju.



diskriminator s diodnim parom D3/D4. Vidimo da je i ovdje potreban jedan kontakt preklopke AM-FM da bi se NF napon uzeo iz jednog ilidrugog demodulatora.

S obzirom na UKV područje i ovdje je uzemljen negativni pol baterije. Kako su titrajni krugovi MF transformatora spojeni u seriju,kapacitet kondenzatora drugog i trećeg AM transformatora nešto jemanji.

Ako je potrebno i ovdje se može provesti neutraliziranje sa RC ele

mentima, kako je ranije opisano.Umjesto faznog diskriminatora može se upotrijebiti i ratio-detektor

opisan na str. 77, a umjesto navedenih tranzistora i dioda mogu se,naravno, upotrijebiti i drugi odgovarajući tranzistori i diode.

MF transformatori se mogu izvesti ili u zajedničkim ili u odvojenimmetalnim oklopima. Poželjno je da se filtriranje pogonskog naponaizvede kao kod opisanog MF pojačala za 10,7 MHz, da bi se što više

smanjila mogućnost osciliranja MF stupnja. Vrijednost potenciometraza NF reguliranje može i ovdje biti 10 kil.Pogonski napon može iznositi od 4,5 do 7,5 V.Tranzistori TI i T2 su AF 126, diode Dl = D2 = AA 111, D3, D4 =

= 2-AA112.



Ako se međufrekventni pojasni filtar za FM područje želi izvestiu samogradnji, mogu se koristiti podaci sa sheme spoja MF pojačalana slici 2-29.

Tranzistori TI i T2 su AF 126.

SI. 2—JI. Shema spoja MF pojačala za AM i FM ; za AM je umjesto titrajnog kruga upotrijebljen piezoelektrični kera-

mički filter



sno poboljšanje selektivnosti postiže se međutim i u ovome stupnjui to pomoću transfiltera koji se može prema potrebi i iskopčati, notreba mu paralelno priključiti kondenzator od 47 nF.

Pojačani signal vodi se iz anodnog kruga demodulatorskim diodama koje su spojene spojem za udvostručivanje napona, čime se osigurava dovoljno velik regulacijski napon za automatsku promjenu pojačanja, ukoliko bi on bio potreban za prethodne MF stupnjeve. Tajregulacijski napon uzima se s gornjega kraja potenciometra od 10 kn.

TranzistorT

je AF261, a Dl

- D2 - -

AA 111.

OMJERNI DETEKTOR (RATIO-DETEKTOR)

Demodulator za FM-međufrekvenciju od 10,7 MHz može se načinitikao omjerni detektor (ratio-detektor) ili kao fazni diskriminator. Iz

vedbu ratio-detektora vidimo na slici 2—33. U pogonskom stupnju



slici. Međutim pogonski stupanj može raditi i u cmiterskom spoju,

prema varijanti na istoj slici.Demodulator je ovdje izveden (u odnosu na masu) potpuno sime

trično, ali ima i drugih izvedaba. Mnoge tvornice preporučuju da sesvi krugovi ugode na maksimum otklona indikatorskog instrumenta(elektronički voltmetar), priključenog na krajeve elektrolitskog kondenzatora spojenog paralelno otpornicima od 20 kfi. Ugađati se možemeđutim i tako da se svi krugovi, osim sekundara demodulatora, ugode

na maksimum, a taj sekundar se ugodi na nulu koju treba da pokažeindikator priključen jednim krajem na srednju točku otpornika od20 kn, a drugim na masu.

U amaterskoj izvedbi ovog demodulatora može se desiti da semaksimalno potiskivanje AM ne poklapa s nultim položajem ugađanjasekundara demodulatora. Tada simetriranje treba provesti potencio-metrom od 3 kn, uz istovremenu akustičku kontrolu potiskivanja AM,

tj. potenciometar za NF reguliranje treba okrenuti do maksimuma; signal iz signal-generatora treba da je bez modulacije, ili s malom AM.

Pogonski napon ne mora biti posebno filtriran, već se može uzetis iste točke napajanja s koje se uzima za prvo NF pojačalo. Pogonskinapon može biti od 6 do 7,5 V. Potenciometar za reguliranje NF možei ovdje imati vrijednost 10 kn.



Na slikama 2-34 i 2-35 prikazane su dvije varijante tog diskrimina-

tora i to prva s kapacitivnom, a druga s induktivnom vezom između primara i sekundara diskriminatorskog transformatora. U oba slučaja je diskriminator asimetričan u odnosu na masu.

Pogonski stupanj može i ovdje raditi u spoju baze ili emitera prema podacima danim za ratio-detektor na slici 2-33. Fazni diskriminator ugađa se isto kao i ratio-detektor, s tom razlikom da se indikator za nul-točku spaja paralelno Otporniku od 22 kn.



dera pomoću kojih se multipleksni (kodirani) stereosignal muzo

pretvoriti u dva signala, tzv. lijevi i desni kanal. To je, naravno, samododatna jedinica koja se umeće između MF i NF dijela radio-prijcm-nika. NF dio prijemnika treba već od prije da ima dva NF kanala,a ako to nema, onda se treba izraditi još jedno NF pojačalo sa -'ličnim karakteristikama kao prvo.



radi kao pojačalo u emiterskom spoju za pilotsku frekvenciju od19 kHz i u kolektorskom spoju za stereosignal, dok drugi tranzistor(77) radi kao oscilator na frekvenciji od 19 kHz. Taj je oscilator sin-hroniziran s pilotskim signalom pojačanim prvim tranzistorom. Ukolektorskom je krugu drugog tranzistora titrajni krug za 38 kHz, pa se tako ponovno dobiva noseća frekvencija od 38 kHz. Ta se frekvencija zajedno sa stereosignalom dovodi demodulatoru u kojemrade diode Dl i D2, pa se vršnom demodulacijom anvelope stereo-

signala dobiva lijevi i desni NF kanal. Podaci o zavojnicama navodese u slici.

Upotrijebljeni poluvodiči: TI = T2 = AC 540, Dl = D2 = AA 121.

STEREODEKODER (II)

Kvalitetniji stereodekoder prikazuje slika 2-37. na str. 82. On radina principu direktne regeneracije stereosignala, zapravo točnije rečenoregeneracijom noseće frekvencije. Prvi tranzistor služi za razdvajanje pilotske frekvencije od 19 kHz i stereosignala, jednako kao i u prethodnom primjeru. Pojačani pilotski signal vodi se na drugi tranzistor, kojiradi u spoju baze, kako bi se dobilo veće pojačanje i zadržalaf i l k l kt k k t k đ l i k 19 kH



INDIKATOR STEREOPRIJEMA

Shema spoja jednostavnog indikatora stereoprijema vidi se naslici 2-38. Signal od 38 kHz ispravlja se diodom i vodi na bazu tranzistora TI koji je s tranzistorom T2 spojen kao istosmjerno pojačalo.

SI. 2—38. Shema spoja indikatora stereosignala uz dekoder prema slic i 2—37

U zajedničkom koiektorskom krugu nalazi se žaruljica koja svijetli



Niskofrekventna pojačala

JEDNOSTAVNA NF POJAČALA ZA SLUŠALICE

Na slikama 3-1, 3-2 i 3-3 prikazano je nekoliko jednostavnih NF po jačala predviđenih za pogon visokoomskih slušalica. Na slici 3-1 takvo

SI. 3—1. Shema spoja jednostavnog NF pojačala za slušalice s fiksnim

pred naponom baze

SI. 3—2. Shema spoja jednostavnog pojačala za slušalice s potenciome-

tarskim dobivanjem napona baze



NISKOFREKVENTNO POJAČALO SNAGE 250 mW

Shema spoja kompletnog niskofrekventnog pojačala s pogonskimstupnjem (drajverom) i izlaznim protufaznim stupnjem vidi se naslici 3-5. Tranzistor 77 radi kao pogonski stupanj, a okretanje faze



kako je prikazano na slici. Jedan namot naime na s^kundaru Tr.J od

nosno na primaru Tr.2, podijeljen je na dva dijela, a između njih senalazi cijeli drugi simetrični namot, pa je tako praktički postignut gotovo potpuno jednak omski otpor obaju namota.

Serijski spoj kondenzatora od 0,1 p.F 1 otpornika od 250 n služiza korekciju frekvencijske karakteristike. Ako se želi postići navedenaizlazna snaga onda izlazne tranzistore treba svakako montirati na rashladnu plohu, za što može poslužiti npr. aluminijska pločica debljine1 do 1,5 mm, površine otprilike 15 do 20 cm2.

Nakon izrade pojačala treba svakako kontrolirati veličinu kolek-torske struje pri maksimalnom signalu i posve novoj bateriji, tj. pri

punom naponu od 9 V. Ovo je potrebno zbog sprečavanja eventualnetemperaturne reakcije, radi koje može nastati pregrijavanje i uništenjetranzistora. Ako vrijednost struje prijeđe dopušteni iznos, treba povećati vrijednost emiterskog otpornika. Još bolje je rješenje paralelnospajanje NTK-otpomika od 130 ii s otpornikom od 100 ft.

Tranzistor TI = AC 540, a T2 i T3 su AC 550.

NISKOFREKVENTNA POJAČALA SNAGE U KLASI A

Niskofrekventna pojačala kojima u izlaznom stupnju radi samojedan tranzistor dakle u klasi A rijetko se upotrebljavaju jer je



pogonski napon od 60 V, dakle za pogon iz mreže preko ispravljača,

1 drugi za pogon iz baterije od 6 ili 9 V. Kako u prvoga potrošak nijevažan, nije ništa učinjeno, zbog prikladnosti, da se smanji potrošakstruje mirovanja, dakle kad se pojačalu ne dovodi nikakav signal.Shema je vrlo jednostavna (si. 3-6) jer je u izlaznom stupnju samo

jedan snažan tranzistor, 2 N 3055.Potenciometrom P2 struja mirovanja (/„) tranzistora T3 namjesti

se na 80 ... 90 mA.Tranzistori su: TI = BC 235 A, T2 = BC 219, T3 = 2 N 3055.

Sto se tiče potroška NF pojačali snage koja rade u klasi A, naj-ekonomičnija su ona u tzv. štednom spoju, u kojih se radna točkaizlaznog tranzistora pomiče automatski tako da onda kad na ulazunema signala kroz tranzistor teče samo neka mala struja u iznosu od2 do 5% struje pri punom pobuđenju. Nailaskom signala ta se radnatočka pomiče prema normalnoj radnoj točki dodatnim prednaponomkoji se dobiva ispravljanjem izlaznog NF signala. Važno je spomenutida taj dodatni prednapon djeluje nasuprot prednaponu kojim je radnatočka tranzistora pomaknuta u područje u kojem tranzistor uzima iz pojnog izvora samo neku malu struju.



npr. diode sa zlatnom točkom iz serije AAZ, npr. AAZ20. Za tu se

svrhu koji put u tvorničkim uređajima upotrebljava umjesto diodeneki izlazni tranzistor manje snage, i to samo njegova diodna dionicakolektor-baza, dok emiter ostaje neiskorišten.

Potenciometarski spoj otpornika R2 i R3 daje bazi izlaznog tranzistora početni pređnapon koji određuje struju mirovanja. Izlaznasnaga,. radna struja i struja mirovanja ovise o odabranom pojnomnaponu što se može odrediti iz slijedeće tablice:

Tranzistor 1c (mA)

V ' (V)

--------------- 1

RJ <n)

R2(kn)

Ni,i(W)T2 min. maks.

AC 550 5 200 6 200 1 0,5AC 553 5 300 6 300 2 0,7OC 26 10 350 6 — , 1 1.0OC 26 20 500 9

___________ _____________

1 2.0

Prijenosni omjer izlaznog transformatora treba prilagoditi izlaznom tranzistoru, pa je zato najbolje na sekundarnom namotu načinitinekoliko izvoda i pokusom odrediti najpovoljniji priključak.



paziti na koji će se kolektor izlaznih tranzistora taj otpornik priključiti, da ne dođe do pozitivne reakcije (tonski oscilator!). Okretanje fazenapona za protufazni stupanj vrši se transformatorom Tr.l.

Prednapon baza izlaznih tranzistora treba tako namjestiti trim--potenciometrom od 2 kil, da struja mirovanja kolektora za oba izlaznatranzistora bude 20 mA. Taj prednapon je stabiliziran NTK otpornikom od 40 n. Izlazni transformator je izveden kao autotransformator,

pa kad se priključi zvučnik valja pripaziti da koji kraj titrajne zavoj

nice ne bude spojen s masom zvučnika.



PODACI O TRANSFORMATORIMA

2 W 3 W

Tr. 1 ni — 940 zav. 0,12 CuL

»li -ni —

105 zav. 0,18 CuLn3 - 210 zav. 0,18 CuL

1300 zav. 0,1 CuL

105 zav. 0,18 CuL210 zav. 0,18 CuL

4J - 0,9 . . .

(M30)

1 cm

Tr. 2 ni *> n3 — 20 zav. 0,7 CuLnj = 40 zav. 0,7 CuLn4 = n6 = 47 zav. 0,45 Cul.

nS = 94 zav. 0,45 CuL

20 zav. 0,7 CuL40 zav. 0,7 CuL

54 zav. 0,45 CuL109 zav. 0,45 CuL

Q - 1,7 . . .(M42)

2 cm1

Skica za izradu namota transformatoraako se namata na tijelo sa stranicama



da budu protufazni, što se postiže s transformatorom. Osim toga se

kundarni namoti treba da budu odvojeni, jer baze izlaznih tranzistoraimaju različite istosmjerne potencijale.

S obzirom na serijski spoj izlaznih tranzistora svaki od njih radis pola pogonskog napona od ostalog dijela pojačala, odnosno prijem-



NF POJAČALO SNAGE 0,2/0,5 W BEZ IZLAZNOG

TRANSFORMATORA (II)

Još jedan primjer izlaznog pojačala bez izlaznog transformatora prikazan je na slici 3-10. Kod ovog pojačala je upotrebljen samo jedanizvor napajanja, ali je zato zvučnik priključen preko elektrolitskog kondenzatora velikog kapaciteta. Kako baterija nema srednjeg izvoda, zbog



NF POJAČALA S KOMPLEMENTARNIM IZLAZNIM STUPNJEM

NF pojačalo i protufazni izlazni stupanj bez upotrebe transformatora može se načiniti s komplementarnim tranzistorima, tj. s tranzi-storskim parom u kojemu je jedan tranzistor PNP, a drugi NPN.

Takvo pojačalo s izlaznom snagom od 1W vidi se na slici 3-11.Svi su upotrijebljeni tranzistori silicijevi i svi su tipa NPN, osim jednog od izlaznih koji je tipa PNP. U pretpojačalu i pogonskom stupnju

(drajveru) rade tranzistori BC235A, a izlazni je par sastavljen odBC219 i BC238. Veza je između pogonskog stupnja i izlaznog parigalvanska.

Potenciometrom Pl namješta se ispravna radna točka pretpojačala, a potenciometrom P2 namješta se napon baza izlaznih tranzistora tako da u točki A bude točno polovina pogonskog napona.

Dvije serijski spojene silicijeve diode BA100 (ili neke slične) osiguravaju naponsku razliku oko 1,2 V između baza izlaznih tranzistora;to je potrebno da se izobličenja pri malim signalima što više smanje.



upotreba normalnog zvučnika od 4... 5 ii. Izlazne tranzistore treba

montirati na rashladnu ploču od aluminijskog lima debljine 1,5...2 mm i površine 80... 100 cm2. Tranzistori TI i T2 su BC235A.



Jednostavno, a kvalitetno niskofrekventno pojačalo izlazne snage približno 5W, odn. 3W, pri pojnom naponu od 12 V može se izvestis linearnim integriranim sklopom—operacionim pojačalom TAA861i komplementarnim izlaznim stupnjem prema shemi spoja na si. 3-14.

NF POJAČALO S INTEGRIRANIM SKLOPOM



NF PRETPOJACALO SA DVA ULAZA

Često je potrebno miješati dva tonska signala, što se može veomazgodno obaviti s tranzistorskim pretpojačalom. Postoji dosta načinamanje-više pogodnih za miješanje signala. Jedan od njih je dovođenjedyaju signala na isti tranzistor, s time da se između baze tranzistorai kliznika potenciometra umetnu otpornici zbog smanjenja utjecaja re-reguliranja jednog signala na drugi. Mnogo bolje rješenje je svakako

upotreba dvaju tranzistora, a svaki se ulaz priključuje na svoju bazu.Takav je spoj odabran za predviđeno pretpojačalo i prikazan je naslici 3-15. Tranzistori su spojeni tako da imaju zajednički kolektorski

8



NF PRETPOJACALO S DVA ULAZA I REGULACIJOM BOJE

TONA U IZVEDBI S INTEGRIRANIM SKLOPOM

Na slici 3-16 prikazan je primjer kako se integriranim sklopommože uštedjeti na pojedinim sastavnim dijelovima. Radi se o integriranom sklopu RTL p 914 koji se često označuje sa p 914 ili samo »914«,a izrađuju ga mnogi proizvođači poluvodičkih elemenata. U njegovusu kućištu četiri tranzistora koji šu integrirani kao dva dvostruka

tranzistora sa zajedno spojenim kolektorima i emiterima, a baze su imodvojene. Pripadni otpornici od 450 ii i 640 ii također su integrirani.Zahvaljujući toj tehnici, čitav sklop ima približno volumen koji

bi inače imao samo jedan od spomenutih dijelova. Iako je IS914 prvenstveno namijenjen za digitalnu tehniku (vrata, flipflop itd.), on je upotrebljiv vrlo univerzalno, kao npr. ovdje za NF pretpojačavanje.

Kako se vidi na slici 3-16, prvi dvostruki tranzistor radi kao poja

čalo s dva posebna ulaza. Novi signal dobiven miješanjem obaju signala uzima se s priključka »7« i nakon korekture frekvencije (regulacije boje tona), posebno visokih tonova sa P1 i dubokih sa P2, dovoditrećem tranzistoru (priključak »5«), Pojačani se signal dobiva na priključku »6«, otkuda se preko kondenzatora vodi na izlaz uređaja.

Četvrti tranzistor integriranog sklopa u ovom uređaju nije iskorišten pa mit je baza uzemljena (priključak »3«)

I



se želi povećati ulazna impedancija, može se upotrijebiti i dodatna

istosmjerna negativna reakcija (crtkano prikazani otpornik R3 od100ft). Pojačanje je tada manje, ali se osim većeg ulaznog otpora

postiže još i manji faktor izobličenja. Poveća li se još više vrijednostotpornika R3 dobiva se još veći ulazni otpor i još manje izobličenje. Na stupanj sa FET-om nadovezano je dvostepeno tranzistorsko pojačalo, spojeno kao istosmjerno kaskadno pojačalo. Predviđena su dvaizlaza i to niskoomski (1) i visokoomski (2), tako da je moguć pri

ključak na tranzistorska pojačala različitih ulaznih impedancija.

--------- Viso/toomski izlaz

F E T - 2N3819

TI, T2-BCI08 (BCK9')



4Mjerni uređaji

TRANZISTORSKI VOLTMETRI

Tranzistorski voltmetri mjerni su instrumenti (uređaji) slični onimakoje poznamo pod nazivom elektronski voltmetri. Pod elektronskimvoltmetrima misli se obično na one koji imaju elektronku, pa takveizvedbe susrećemo i pod nazivom voltmetri s elektronkom, ili još češće

pod neispravnim nazivom cijevni voltmetri.

Tranzistorski voltmetri imaju s elektronskim voltmetrima zajedničkuosobinu da im je ulazni otpor vrlo velik, mada su oni u nekim slučajevimai k ji d l kt kih b t št i t i t i j i k



TRANZISTORSKI VOLTMETAR S JEDNIM TRANZISTOROM

Na slici 4-1 prikazan je jednostavan tranzistorski voltmetar s jednim tranzistorom u mosnom spoju. Predviđena su svega tri mjerna

područja (1 V, 10 V i 100 V), ali nema zapreke da se odaberu i daljnja, ili pak neka druga područja. Pri upotrebi normalnih NF tranzistora može se postići ulazni otpor od približno 150 kil/V, no bit ćemožda potrebno izabrati pojedine primjerke.

Za kompenzaciju je upotrebljen poseban izvor struje i manje os jetljiv (standardan) mjerni instrument od 1 mA, koji se može nabaviti.

Baždari se na taj način da se prvo pri otvorenim ulaznim stezaljkama R2 namjesti tako da kazaljka bude na nuli, što znači da je kom

penzirana struja kolektora. Nakon toga dovede se na ulaz poznatinapon potreban za pun otklon kazaljke, koji se onda namjesti sa Rl. Ako je potrebno korigira se i položaj od R2, te naizmjence korigiraju položaji od RJ i R2, dok se ne postigne nula, odnosno pun otklon. Rl



TRANZISTORSKI VOLTMETAR SA DVA TRANZISTORA (I)

Da se izbjegne postupak reguliranja pomoću kojeg se u prethodnoopisanom spoju prije početka svakog mjerenja kazaljka instrumentamora dovoditi na nulu, može se za temperatumo kompenziranje upotrijebiti, na primjer, tranzistor prema shemi sa slike 4-2. Taj tranzistor nema ovdje nikakvu drugu svrhu osim da se i njegova preostalastruja kolektora pošalje kroz mjerni instrument, ali u suprotnom smje

ru od struje prvog tranzistora. Ako su oba tranzistora slični po električkim karakteristikama i ako imaju iste toplinske prilike (oba montirana na isti metalni lim), njihova će struja biti ista po iznosu, paće kazaljka instrumenta pokazivati nulu.



drugog tranzistora sastoji se od zbroja njegove vlastite struje i pojača

ne nulte struje prvog tranzistora. Međutim pomoću mosnog spoja kojitvore Pl, oba otpornika od 820ii i unutarnji otpor kolektora drugogtranzistora, ta se struja može kompenzirati.

SI. A — 3. Shema spoja jednostavnog tranzistorskog voltmetra s komDenzacionim tranzistorom

Potenciometar Pl služi za namještanje nul-točke pri otvorenomulazu, dok se sa P2 namješta pun otklon kazaljke.

Tranzistori su: TI = T2 = AC 540.



Najmanji ulazni otpor je na najvišem mjernom području nešto veći

od lOMil i određen je zapravo serijskim otpornikom od 10 Mil. Ulazniotpor FET-a je relativno velik (nekoliko Mil), pa se zato i može postići tako visok ulazni otpor voltmetra. Mjerna područja se određuju potenciometarski, paralelnim spajanjem otpornika između mase iupravljačke elektrode FET-a, tj. u seriju s ulaznim otpornikom od10 Mil, da bi se dobio odgovarajući napon na upravljačkoj elektrodi.

Mjerni se instrument uključuje između elektrode S FET-a i sre

dine potenciometra P1

kojim se namješta električna nul-točka. Prvomjerno područje (03 V) namješta se potenciometrom P2, a ostala potenciometrima P3...P7.

U ovom voltmetru može raditi npr. FET 2 N 3819, BF245 ili kojisličan. Dioda Dl (germanijeva, npr. AA131) služi za zaštitu mjernoginstrumenta od preopterećenja, a diode D2 i D3 (silicijeve — npr.1 N 914) za zaštitu FET-a od prevelika ulaznog napona.

TRANZISTORSKI OMOMETAR

Tranzistorski omometri u odnosu na normalne imaju tu prednostšto se s njima sa malim pogonskim naponima i relativno neosjetlji

d d lj j j d i d k d i



Za rad omometra dovoljan je samo jedan tranzistor, dok drugi

služi za kompenzaciju spomenute preostale struje. Otpornik nepoznateveličine R x uključuje se u seriju s bazom tranzistora T2, tako da utom krugu prolazi veća ili manja struja baze, koja se može pojačanaočitati na instrumentu u kolektorskom krugu.

Tranzistor TI služi za kompenziranje preostale struje tranzistoraT2, uz pretpostavku da su električne osobine obaju tranzistora sličnei da su im termičke prilike iste. Radi toga se preporučuje da ih semontira na isti metalni lim, koji neka ima što bolju toplinsku vodljivost (npr. bakar).

Baždari se tako da se prvo pri otvorenom ulazu kazaljka instrumenta pomoću P1 namjesti na nulti otklon, a zatim se stezaljke kratkospoje, te pomoću P2 kazaljka namjesti na pun otklon. Međuvrijednostiskale dobiju se priključivanjem otpornika poznatih vrijednosti na pri-ključnice R x. Tolerancija otpornika s kojim se baždari neka bude najviše ±2°/o, no u pomanjkanju takvih, za amaterske potrebe poslužit će

dobro i oni s tolerancijom od ±5°/o.Tranzistori su AC 550 pri upotrebi instrumenta od 1 mA, a AC 553 pri upotrebi instrumenta od 5 mA.

RC-MJERNI MOST

relativno niske frekvencije kondenzatorima malih kapaciteta velik je



relativno niske frekvencije kondenzatorima malih kapaciteta velik je

otpor za izmjeničnu struju i time otežano mjerenje. Zbog toga seza napajanje mosta obično upotrebljava izmjenični napon više frekvencije (nekoliko kHz), no to zahtijeva upotrebu NF oscilatora.

Zahvaljujući tranzistorima danas se takvi RC-mostovi mogu izvesti veoma malih dimenzija i neovisno od priključka na mrežu. Na slici4-6 prikazana je jednostavna izvedba mjernog mosta koji potpuno zadovoljava potrebe amaterske prakse, jer se njime mogu mjeriti kondenzatori kapaciteta od 100 pF do 100 pF, te otpornici od 1 fl do 1 Mfl.

Most se napaja iz tonskog oscilatora koji oscilira na frekvenciji odotprilike 1000 Hz.

Točnost mjerenja ovisi u prvom redu o kvaliteti linearnog žicanog potenciometra P (lOkfi) te odabranim »normalama« otpornika i kondenzatora. Barem otpornici treba da imaju toleranciju od ±l°/o, jerse pri mjerenju otpora traže veće točnosti nego pri mjerenju kondenzatora. Nulta indikacija vrši se najjednostavnije pomoću slušalica, ali

uz prethodno pojačanje jednim tranzistorom. Pomoću prikazanog spojadobiva se vrlo oštar minimum tona u slušalicama.

Tranzistori su: TI = T2 = AC540.

PODACI O TRANSFORMATORU

St panj mod lacije o isi o eličini priklj čenog tonskog signala no



Stupanj modulacije ovisi o veličini priključenog tonskog signala, no

u izvjesnoj se mjeri može mijenjati promjenom veličine kondenzatorau emiterskom krugu (od 50 nF do 0,25 pF). Za moduliranje se može

SI. 4—7. Shema spoja signal-generatora za međufrekvencije, te srednje i kratke valove

IJKV SIGNAL-GENERATOR



IJKV SIGNAL GENERATOR

Frekvencijski modulirani signal-generator za područje od 80 do 100MHz sastoji se, prema shemi na slici 4-8, od VF oscilatora, stupnjaza moduliranje i NF pojačala za modulacijski signal. Kao oscilatorradi tranzistor T2 s reakcijom između emitera i kolektora, a baza jeza visoku frekvenciju uzemljena. Zavojnica titrajnog kruga priključena

je između minus pola i kolektora, a reakcijski kondenzator i kondenzator za izvod signala iz generatora priključeni su na sredinu zavojnice. Frekvencija oscilatora se regulira zračnim promjenljivim konder-zatorom od 11 pF. Frekvencijska modulacija se provodi kapacitetnomdiodom (varikapom) KD koja je preko kondenzatora od 5 do 10 pFspojena paralelno titrajnom krugu. Najpovoljniji prednapon za ovajvarikap jest oko 4V, a dobiva se potenciometarskim spojem otpornika. Pri tome naponu kapacitet diode tipa npr. BA102 iznosi oko 25...30 pF, što je prevelik kapacitet za UKV područje, pa je smanjen serij

skim spojem s kondenzatorom manjeg kapaciteta, koji osim toga služii za istosmjerno razdvajanje od titrajnog kruga.

NF napon za mođuliranje priključuje se na bazu tranzistora 77.



N po ođu je p jučuje se b u s o 77.Kako bi svaka promjena pogonskog napona djelovala na promjenukapaciteta varikapa, frekvencija oscilatora stalno bi se »selila«. Raditoga je nužno potrebno da se napon stabilizira, u koju je svrhu upo-trebljena Ž-dioda. Predviđen je pogonski napon od 9V, pri tome na ponu ukupni potrošak iznosi oko 10 mA.

Upotrijebljeni poluvodiči: TI = AC 540, T2 = AF 106, KD = BA 102, ZD = BZ 6.

SLJEDILO SIGNALA I SIGNAL-INJEKTOR

Pri dinamičkom ispitivanju prijemnika i iznalaženju grešaka unjima pomoću jednostavnih i jeftinih metoda upotrebljavamo uglavnomdvije vrsti pomagala:

a) sljedilo signala b) injektor signala.U prvom slučaju kao izvor signala služi sam prijemnik, uz pret

postavku da mu rade barem ulazni stupnjevi, dok u drugom prepo-stavljamo da u prijemniku radi barem izlazni stupanj. Ne rade li uprijemniku niti ulazni niti izlazni stupnjevi, valja upotrijebiti oba

može se pratiti sa slušalicama no ako je zbog udobnosti poželjan zvuč



može se pratiti sa slušalicama, no ako je zbog udobnosti poželjan zvuč

nik, sljedilo signala može se izraditi prema shemi prikazanoj na slici4-10. Ako je pojačanje nedovoljno, vrijedi ono što je rečeno ranije, tj.može se nadodati još jedan stupanj s istim tranzistorom.

SI. 4—9. Shema Spoja jednostavnog cijedila signala

sa slušalicama

Tranzistori 77 i T2 su AC 540, AC 540 (si. 4—9), a AC 540 i AC 550(si. 4—10), D je u oba slučaja AA121.

Signal-injektor je također vrlo rašireno pomagalo, budući da je



Signal injektor je također vrlo rašireno pomagalo, budući da je

jednostavan za samogradnju i jeftin zbog malo sastavnih dijelova.Osim toga je malen; dimenzije ne treba da mu prelaze veličinu normalnog naliv-pera ili kemijske olovke.

Signal-injektor može se izvesti samo s jednim tranzistorom, na primjer prema slici 4-11. Tranzistor je spojen tako da u spoju sa za-

SI. 4—11. Shema spoja signal-injektora s jednim tranzistorom

'

Ovaj signal injektor pogodan je za sve vrsti NF i VF ispitivanja



Ovaj signal-injektor pogodan je za sve vrsti NF i VF ispitivanja,

a samogradnja nije kritična.Tranzistor T je AF 260, a dioda D je AA121.

Signal-injektor sa dva tranzistora

m

Najpoznatiji je injektor signala koji koristi dva tranzistora u poznatom multivibratorskom spoju. Tranzistorski multivibrator prikazanna slici 4-12 analogan je simetričnom multivibratoru s elektronkama,

pa o njemu nema mnogo što da se kaže, jer zna se da je takav spojzapravo dvostepeno i?C-pojačalo s pozitivnom reakcijom. Iako je osnovna vlastita frekvencija multivibratora relativno malena, nekoiiko kilo-herca, ipak će izlazni signal biti moguće utvrditi čak i na vrlo kratkim valovima, budući da vrlo izobličeni signal multivibratora sadrži niz

nadvalova veoma visoke frekvencije. Amplituda tih nadvalova nije doduše velika, ali još uvijek dovoljna za dinamička ispitivanja na prijemnicima. Poput prethodnog uređaja, ovaj multivibrator moguće je također ugraditi u kućište naliv-pera ili kemijske olovke.

Na izlazu iz multivibratora predviđene su dvije priključnice, jednaza NF, druga za VF, jer multivibrator je također prikladan i za VF i

i i i j

ISPITIVALO S TINJALICOM



ISPITIVALO S TINJALICOM

U električarskoj i radio-tehničkoj praksi ispitivalo s tinjalicom vrlo je omiljeno i rašireno, no upotrebljivo jedino tamo gdje treba ispitatida li je prisutan istosmjerni ili izmjenični napon veći od kojih 100 V,ali ne veći od 500 V. često se, međutim, takvo ispitivalo koristi i zakontrolu kontinuiteta ili prekida strujnih krugova većeg otpora, zašto je dakako potreban i izvor višeg napona, za koji se obično koristi

gradska mreža. Da bi se takva ispitivanja kontinuiteta visokoomskihstrujnih krugova mogla obaviti i tamo gdje nam na raspolaganju nema potrebnog visokog napona, konstruirano je ispitivalo s tranzistorskim pretvaračem (slika 4-13). Pretvarač služi samo zato da niski napon baterije (3 V) podigne na iznos od kojih 110V, dostatan za pogontinjalice.

T

Transformator Tr izveden je s jezgrom M 20, na koju se smješta-



Transformator Tr izveden je s jezgrom M 20, na koju se smješta

vaju namoti s ovim brojem zavoja:ni — 20 zav. 0,25 mm 0 CuL7i2 — 60 zav. 0,14 mm 0 CuLn3 — 500 zav. 0,10 mm 0 CuL

Til i 772 su minijaturne tinjalice za napon od 110V, kakve se upotrebljavaju u ispitivalima većinom kombiniranim s odvrtkama. Pred-otpornike takvih tinjalica potrebno je odstraniti.

Ako se na priključnice ispitivala prema slici 4-14 priključi kondenzator koji je ispravan, tinjalica će se prvo upaliti, a nakon nekog vre-



*

samo da su vidljivi (kod AF 125 se uopće ne vide), već su i nešto kosi.J š ć lik ž či i iš j f k iji ( il i



Još veća razlika može se uočiti na višoj frekvenciji (oscilogrami za60 kHz) gdje se više ne može govoriti o pravokutnom naponu. Na jošvišoj frekvenciji, npr. 110 kHz, oblik napona je već posve pilast.

SI. 4—16*

2 x AF 125 2 X AC 550/ « 1 kHz

Frekvencijski opseg opisanog sklopa veoma je širok, od 20 Hz pado nekoliko MHz (sa AF 125 do 5 MHz).



slici 4-18. To je također Schmittov okidač, ali s pretpojačalom koje



ima na ulaz priključeno magnetsko osjetilo MG. Za to magnetskoosjetilo može se upotrijebiti stara, istrošena glava magnetofona.

Na rotirajući predmet kojemu želimo izmjeriti brzinu vrtnje pri-čvrstit ćemo prikladan permanentni magnet, npr. feritni magnet sčetvrtastom rupom kakav se nalazi na otklonskim zavojnicama televizora za korigiranje lijevog i desnog ruba slike. Takav je magnet

polariziran aksijalno, pa će upravo odgovarati našim zahtjevima. Razmak između magneta i osjetila nije jako važan, on može biti čak inekoliko milimetara. Svaki put kad magnet prođe ispred osjetila, onu njemu inducira izmjenični napon kojemu ni oblik ni amplituda nisu

prikladni. Zato ga treba prvo pojačati tranzistorom TI (npr. AC 540),a zatim dovesti na ulaz samog okidača s tranzistorima T2 i T3 (AF 260) da bi se na izlazu dobili pravokutni naponi prikladni zadaljnju obradu u sklopu 7-28. Okidač prema slici 4-18 može međutim

poslužiti i za mjerenje brzine vrtnje pomoću nekoga drugog osjetila

koje daje sinusne napone; oni se onda dovode na priključnice A i Bi od izlaza dalje na sklop 7-28.

ELEKTRONIČKA PREKLOPKA ZA OSCILOGRAFE (I)



Da bi se istovremeno prikazala dva razna napona na ekranu oscilo-grafa, potrebna je ili katodna elektronka sa dva otklonska sistema, ilitzv. elektronička preklopka, pomoću koje se naizmjenično na ekranu

prikazuju dva napona. Ako su promjene dovoljno brze, tada ćemo zbogtromosti oka vidjeti na ekranu dvije naponske krivulje. Radi lakšegrazlikovanja jedne krivulje od druge, elektronička preklopka može

međusobno razmicati krivulje na ekranu. Jedan interesantan primjerelektroničke preklopke vidi se na slici 4-19.

Nakon ovog podešavanja priključuje se pravokutni napon, koji svo



jim pozitivnim poluperiodima naizmjence zatvara jedan ili drugi kanal,te prema katodnom oscilografu »propušta« sad jedan, sad drugi promatrani napon. Međusobni razmak krivulja na ekranu podešava se po-tenciometrom Pl.

Generator pravokutnog napona treba da daje što kvalitetniji obliknapona, tj. što strmije bokove krivulja, da bi se ti bokovi što manjevidjeli na ekranu. No, to se ne može potpuno izbjeći, pa se »repovi« pravokutnog napona na ekranu pojavljuju kao lagan veo između na ponskih krivulja. Generator (multivibrator) radi sa dva tranzistoraTI i T2 i daje simetričan pravokutni napon. Simetrira se potenciome-trom P2. Ako pravokutni napon nije simetričan, jedna naponska krivulja će na ekranu biti duže vremena prikazivana od druge, pa ćeizgledati svjetlija. Ta se mogućnost također može koristiti za međusobno razlikovanje krivulja i može se veoma lijepo regulirati sa P2. Preklopkom se može izabrati jedna od 4 razne frekvencije pravokut

nog napona. Pri upotrebi elektroničke preklopke treba izabrati takvufrekvenciju pravokutnog napona da promatrana krivulja bude neprekinuta, a ne sastavljena od točkica. Zato pri promatranju napona niskefrekvencije treba uključiti višu frekvenciju pravokutnog napona, iobratno.

Da bi se dobila potpuno mirna slika, treba sinhroniziranje provesti



B Preklopka je upotrebljiva sve do područja reda veličine megaherca,



a ako se u pojačalo stave tranzistori za više frekvencijsko područje,npr. AF 125 itd., može se upotrijebiti do 10, pa i više MHz.Ako izvedemo posebne priključnice za pravokutni napon (na shemi

naznačeno crtkano), možemo dobiti izvor posve simetričnog pravokutnog napona, koji možemo koristiti za razne svrhe (vidi opis okidačana strani 117).

Iako je ova elektronička sklopka mndgo osjetljivija od one sa slike4-19 (desetak milivolta na ulazu), ipak je i iza nje potrebno stavitinormalno vertikalno pojačalo.

Ispred ulaznih potenciometara mogu se, ako je potrebno, uključiti podešeni atenuatori (slično kao kod preklopke I). Preklopka II u odnosu na preklopku I ima još i tu prednost što joj je pogonski napon6 V.

Tranzistori su: TI = T2 = T3 = T4 = T5 = T6 = T9 = AF 261, 77 == T8 = AC 550.

JEDNOSTAVNI TV SIGNAL-GENERATOR

Pomoću preklopke S2 može se za modulaciju odabrati normalniili diferencijalni modulacioni napon. Ako su poluperiode pravokutnog



j p p p p g

napona jednake, na ekranu će se dobiti simetrične cmo-bijele linije.Ako se pak taj napon diferencira prije modulacije, na ekranu će se

GENERATOR SUMA S DIODOM



Za neka posebna mjerenja, npr. za ugađanje ulaznih krugova UKVi TV prijemnika na najpovoljniji omjer signal/šum i slične svrhe možese upotrijebiti generator šuma. Za to se u profesionalne svrhe upotrebljavaju komplicirani i skupi uređaji, no za praktične potrebedobro će poslužiti i generator šuma samo s jednom diodom. Postojespecijalne diode upravo za tu svrhu, no i one su skupe, a uz to je joši problem kako ih nabaviti. Jedno je od rješenja da se uzme specijalna

mikrovalna dioda, npr. 1 N 23, kakva je upotrijebljena u spoju premaslici 4-22. Od takvog generatora zahtijeva se da daje tzv. b'ieli šum



Voltmetar s MOSFET-oni prema slici 4-24 ima ulazni otpor od2,2 Mil/V, no on se može-načiniti i znatno većim, samo je problem



kako ostvariti otpornik za djelilo ulaznog napona. Već u ovom spojuza mjerenje ulaznih napona do 100 V potreban je serijski otpor od200 Mil. Za 500 V morali bismo dakle uzeti 1000 Mil, a ako bismo ulazniotpor odabrali recimo 10 Mil, tada bi već za 100-voltno područje tre bao serijski otpor od 1000 Mfl. Kako su ti otpori reda veličine izolacionih otpora spoja, moglo bi se vrlo lako dogoditi da dobijemo pot puno netočne rezultate umjesto točnijih. Ostanimo dakle pri odabranom ulaznom otporu od 22 Mil s time da ćemo na najnižem mjernom

području od 1 V imati mogućnost da pritiskom na tipku T povećamoulazni otpor na 12,2 Mil, što znači da ovim voltmetrom nećemo nigdje

poremetiti napone koji se mjere.

Potrošak je ovoga voltmetra, bez priključenog napona koji semjeri, oko 12 mA, a pri mjerenju se smanjuje.



Ako se upotrijebi instrument od 0,1 mA (100 pA), tada je voltmetardeset puta osjetljiviji, tj. prvo mjerno područje je uz isti ulazni otpor100 mV. Pri baždarenju instrumenta najprije se sa Pl namjesti prvomjerno područje, a zatim sa P3 i P4 drugo i treće.

RC-GENERATOR S INTEGRIRANIM SKLOPOM

RC-generator za niskofrekventno područje od 20 Hz do 20 kHzmože se izvesti samo s jednim integriranim sklopom, s o perači onim pojačalom 741 (si. 4-25). Cjelokupno frekvencijsko područje podijeljeno je na tri dijela koji se biraju preklopkom A (4 X 3), a frekvencija fino regtilira dvostrukim potenciometrom 2 X 25 kit.

Pozitivna reakcija između izlaza i neinvertirajućeg ulaza IS-a, ostvarena je ponioću žaruljice, dakle nelinearnog elementa. Trimer-poten-ciometrom P3...P5 namješta se jednaka izlazna amplituda za sva tri

frekvencijska područja za koja može služiti i ista skala. Ako se vrijednosti sasvim ne podudaraju, onda treba korigirati vrijednosti od Cl,

C2 i C3, što se utvrđuje pokusom.



Oscilatori

NISKOFREKVENTNI LC-OSCILATOR

Niskofrekventni LC-oscilator prikladan za upotrebu uz razne uređaje opisane u ovoj knjizi, može se načiniti prema shemi na slici 5-1.

Titrajni krug se sastoji od namota a niskofrekventnog transformatorai kondenzatora od 10 nF, dok je reakcija izvedena između kolektora 1

oscilatora, za razna niskofrekventna ispitivanja itd. Izlazna snaga mu je dovoljna za pobuđivanje nekog izlaznog pojačala, izvedenog u klasi



A ili B.U ovom $poju može raditi bilo koji tranzistor, jer se transforma-torskim putem može dobiti dovoljno velika pozitivna reakcija za po

buđivanje oscilacija. Pogonski napon može biti od 3 do 6V.Ako nam treba više raznih frekvencija, npr. 400, 800 Hz itd., može

se ugraditi preklopka s kojom se mogu uključivati kondenzatori Craznih vrijednosti.

Dobra je straha oscilatora prema slici 5-1 što se odvojcima na se-kundaru transformatora može veoma lako izvršiti prilagođenje izlaznpgotpora oscilatora i ulaznog otpora trošila.

Tranzistor T je AC 540.

PODACI O TRANSFORMATORU

Presjek jezgre: 1 . . . 2 cm2

namot a — 2 000 zav. 0.10 mm 0 CuL

namotb - 400 ... 500 zav. 0,10 mm 0 CuLnamot c =■ 50 + 100 zav. 0,15 . . . 0.20 mm 0 CuL

MULTIVIBRATOR S KOMPLEMENTARNIM TRANZISTORIMA

zuje shemu spoja takvog multivibratora s tranzistorima TI (NPN) =BC 151 ili BC235A i T2 (PNP) = AC 550. U sklopu djeluju dvije reak



( ) p j j jcije, jedna galvanski s kolektora TI na bazu T2 (istosmjerno pojačalo), a druga KC-sklopom koji određuje frekvenciju oscilacija.

Frekvencija se grubo regulira promjenom vrijednosti kondenzatora C, a fino potenciometrom Pl. Ako nam je potrebno široko područje frekvencija, onda je najzgodnije uzeti jednostruku preklopkus više položaja i njome uključivati kondenzatore raznih kapaciteta.Tako se npr. uključivanjem kondenzatora od 1 pF pa do 100 pF mogu

dobiti oscilacije frekvencije od nekoliko Hz pa do nekoliko stotinakHz. Pravokutni se napon uzima s kolektora od T2. Omjer trajanja poluperioda može se mijenjati potenciometrom P3, no prije treba sa P2 namjestiti najpovoljnije osciliranje sklopa.

RC-OSCILATORI ZA TONSKU MODULACIJU

Za tonsku (NF) modulaciju npr. nekog signal-generatora može poslužiti /?C-oscilator, izveden prema shemi na slici 5-3. Da bi se dobilo

Da bi se mogle održati oscilacije za ovakav spoj oscilatora, trebada tranzistor ima strujno pojačanje od barem 50. Ukoliko imamo tran



zistor kojemu je pojačanje oko 100, RC-sklop može imati samo 3■RC-elementa.

I sa 3 AC-člana možemo pobuditi oscilator na osciliranje kod tranzistora s relativno malim strujnim pojačanjem, ako se za radni otporkolektora upotrijebe slušalice, a isto je ako nam takav oscilator služiza učenje Morseove abecede. To vrijedi i za upotrebu prijenosnog transformatora u kolektorskom krugu.

Dobiveni NF napon uzima se s kolektora preko kondenzatora od2pF, no treba paziti da se trošilom ne priguši rad oscilatora. Zatose preporučuje kolektorski radni otpor namjestiti pri opterećenomoscilatoru.

Ako je trošilo niskoomsko, poželjno je da se između njega i oscilatora stavi stupanj za odjeljivanje, s tranzistorom u kolektorskomspoju, prema slici 5-4. Potenciometrom od 0,1 Mfl namjesti se najpo-

GENERATOR PRAVOKUTNIH NAPONA

Z d bi j k ih ž l ži i



Za dobivanje pravokutnih napona može poslužiti generator, zapravoastabilni multivibrator s reakcijom (slika 5-6). Potenciometrima P3 i P2 u krugovima reakcije namješta se oblik i frekvencija oscilatorskognapona. Uz navedene vrijednosti RCelemenata, frekvencija pravokutnog

SI. 5—6. Shema spoja generatora pravpkutnih napona

napona može se potenciometrom P2 mijenjati približno od 2,5 pa do

GENERATOR PILASTOG NAPONA (I)

Z h č b i i il ih k ji



Za razne svrhe često su potrebni generatori pilastih napona, kojise mogu najzgodnije načiniti na osnovi multivibratora koji su analogni spojevima s elektronkama. Takav spoj multivibratora prikazanna slici 5-7 daje posve asimetričan napon za nabijanje i izbijanje kon-

Ako nam je potreban suprotan polaritet pilastog napona, tranzistori se mogu međusobno zamijeniti, no u tom slučaju treba naravno

ij iti i l it t k



promijeniti i polaritet pogonskog napona.

SI. 5—8. Shema spoja generatora pilastih napona s kom plementarnim tranzistorima



KVARCNI OSCILATOR

Veoma jednosta an oscilator s k arcom i eden je prema shemi



Veoma jednostavan oscilator s kvarcom izveden je prema shemina slici 5-11, Kristal kvarca za frekvenciju od nekoliko MHz spojen jeizmeđu baze i kolektora koji se napaja preko prigušnice VFPr. Spoj je jedna vrsta Colpittsovog oscilatora, jer kristal zajedno s trimerorrod 4 do 40 pF tvori kapacitivno djelilo napona. Između kolektora i baze dobiva se reakcija koja uzrokuje oscilacije kristala. Najpovoljnijiiznos oscilatorskog napona namjesti se trimerom. S obzirom na to da

frekvencija nije veoma visoka, ovdje mogu raditi i tranzistori, koji $einače upotrebljavaju u stupnjevima za miješanje kod srednjovalnih prijemnika. Bolji rezultat dobit ćemo međutim ako upotrijebimo nekitranzistor predviđen za KV područje, npr. AF 125 ili slični. Pogonskinapon može biti od 6 do 9 V. VF prigušnica je standardna od 2,5 mH(vidi str. 50).

Spoj je interesantan i zato jer je usprkos tome što se pri dimenzioniranju sastavnih dijelova odstupilo od uobičajenih vrijednosti, postignuto izvanredno stabilno i pouzdano funkcioniranje ovog oscilatora.

kojega je kristal spojen između kolektora i mase, a baza je spojena preko kapacitivnog djelila napona. Titrajni krug, npr. za 6 MHz, odnosno 9 MHz ili si nalazi se u kolektorskom krugu



nosno 9 MHz ili si., nalazi se u kolektorskom krugu.Potenciometrima u krugu baze i krugu emitera namješta se jačina

osciliranja, vodeći računa o maksimalno dopuštenoj kolektorskojstruji.

Izdvajanje dobivenog napona može se načiniti induktivno ili kapa-citivno s titrajnog kruga

Cl

SI. 5—12. Shema spoja oscilatoras kvarcnim kristalomu Pierceovom spoju

Niskofrekventne tranzistore je s ovim spojem veoma teško dovestido osciliranja, pa zato treba uzeti neki VF tranzistor, npr. AF 125,

AF 261 Titrajni krug treba dimenzionirati za rezonantnu frekvencijud k f k ij i j k d k



AF 261. Titrajni krug treba dimenzionirati za rezonantnu frekvencijuod 100 kHz. Rezonantna frekvencija titrajnog kruga od 100 kHz možese postići s promjenljivim kondenzatorom od 500 pF i zavojnicom L, ako se na VF jezgru M6 namota križni namot sa oko 650 zav. VF plet.20x0,05 ili 0 0,1 CuL. Ovakav oscilator se može upotrijebiti za baždarenje drugih oscilatora, koristeći pri tome.harmoničke frekvencije. Da

bi se postiglo što više ovakvih harmoničkih frekvencija, oscilatorskinapon treba da bude što veći. Treba međutim paziti da se ne prekorači maksimalno dopuštena kolektorska struja, što se može kontrolirati miliampermetrom u krugu kolektora, a ograničenje se postiže dovoljno velikim otpornikom za negativni prednapon baze. Eventualno setaj napon može i stabilizirati uključenjem otpornika od 10 do 50 kflizmeđu baze i mase.

Kristal se nalazi između baze i mase, a radni otpor je u emiter-skom krugu budući da tranzistor radi u kolektorskom spoju No da



skom krugu, budući da tranzistor radi u kolektorskom spoju. No da bi ovakav oscilator radio, tranzistor treba da ima pojačanje od barem 50. Osim toga, rad oscilatora ovisan je i o veličini kondenzatora

kojim je premošten emiterski otpornik i kome je najbolje pokusomnaći pravu vrijednost. Prednost ovog oscilatora je i ta što u njemumože da radi bilo koji NF tranzistor s dovoljnim pojačanjem.

T i T j AC 540

SI. 5—14. Shema -»ja kvarcnog oscilatora za 100 »Hz

st>oja kiu« kHz



emitersko sljedilo koje ujedno omogućuje doziranje signala. Baždarenje multivibratora treba provesti pomoću osciloskopa dovođenjem na

ispravnu frekvenciju pomoću P1 odnosno P2P j i b bi i bili i j đ j di bil i



ispravnu frekvenciju pomoću P1 odnosno P2.Pojni napon ne treba biti stabiliziran jer uređaj radi stabilno i pouzdano čak i pri varijacijama pojnog napona od 20°/o.

Upotrijebljeni poluvodiči: TI... T5 = AC 540, a D = AAZ 22.

OSCILATOR S KERAMIČKIM FILTROM

Pomoću keramičkog piezoelektričnog filtra, opisanog u poglavljuo prijemnicima na str. 70, može se na jednostavan način napravitioscilator relativno konstantne frekvencije. Upotrijebi li se dvopolnikeramički filtar, odabire se spoj prema slici 5-18. On ovdje djeluje

6



SUPERREAKCIJSKI PRIJEMNIK ZA 144 MHz

Za amatere početnike, koji žele da se bave prijemom na amaterskom području od 144 MHz, dakle na ultrakratkim valovima, spoj su- perreakcijskog prijemnika prema slici 6-1 pravo je rješenje. Pri ispitivanju ovog spoja upotrijebljen je bio izvrsni mesa-tranzistor AF 106, nodobre rezultate dat će po svoj prilici i drugi tipovi tranzistora predviđenih za ovo frekvencijsko područje (na primjer AF 116)

S obzirom na jednostavnost spoja samogradnja ne bi trebala činiti poteškoće, međutim potrebno je paziti na međusoban položaj spojnih

vodova i odabrane točke za uzemljenje. Demodulirani NF signali dobi aj se kod o og prijemnika sa sek ndarnog namota NF transfor



vodova i odabrane točke za uzemljenje. Demodulirani NF signali do bivaju se kod ovog prijemnika sa sekundarnog namota NF transformatora s prijenosnim omjerom 4: 1, koji se nalazi u kolektorskomkrugu. Podatke o njegovoj samogradnji vidi na str. 54. Stupanj reakcije regulira se potenciometrom P.

VF prigušnica dobiva 30 do 40 zavoja žice 1 do 1,5 mm promjera,dok zavojnica LI dobiva 5 zav. žice 1,0 mm 0 CuL (promjer zavojnice6 mm). Izvod se pravi kod prvog zavoja, računa to s donjeg kraja.Antenska zavojnica dobiva 2x2 zav. žice 0,50 mm 0, namotava se

pored ili preko zavojnice LI, a predviđena je za priključak dipol-antene.Tranzistor T je AF 106 ili AF 116.

BFO-OSCILATOR

Mnogi amateri početnici koji se bave kratkim valovima nemajuodmah specijalne kratkovalne prijemnike, već za tu svrhu koriste normalne koncertne prijemnike kojima eventualno dodaju mogućnost za

To je zapravo oscilator koji oscilira na frekvenciji što se veomamalo razlikuje od međufrekvencije prijemnika u koji treba ugraditi

dotični pomoćni oscilator. Samogradnja takvog tranzistorskog oscila-tora nije teška a može se izvesti prema shemi na slici 6-2 Tranzistor



dotični pomoćni oscilator. Samogradnja takvog tranzistorskog oscilatora nije teška, a može se izvesti prema shemi na slici 6-2. Tranzistorradi u spoju sa zajedničkom bazom i titrajnim krugom u kolektor-skom krugu. Reakcija je kapacitivna uz pomoć kondenzatora od 50 pFi 100 pF.

U prijemniku u koji se ugrađuje treptajni oscilator nije potrebnovršiti nikakve pregradnje. Signal pomoćnog oscilatora vodi se s kolektora tranzistora žicom do voda u prijemniku koji ide na demodulator,no na njega se ne priključuje direktno (galvanski), već kapacitivno,na taj način da se oko voda u prijemniku izolirana dovodna žica omotanekoliko puta. Time stvorena kapacitivna veza dovoljna je da se poslije demoduliranja dobije interferentni zvižduk koji se javlja u ritmu

primanog telegrafskog signala. Frekvencija pomoćnog oscilatora namješta se na frekvenciju blizu međufrekvenciji prvi puta uz pomoć jezgre zavojnice L; pri tome neka se trimer Cl nalazi u srednjem

položaju. Njegovim okretanjem može se kasnije namjestiti najugodnija visina tona (800 ... 1000 Hz).

Zavojnica L namata se križno VF pletenicom 20 x 0,04 na jezgru promjera 4 mm (oko 120 zavoja): točan podatak ovisi o kapacitetu paralelno spojenih kondenzatora i potrebnoj rezonantnoj frekvenciji.

ki il bi i d d k j

Kondenzator od 1 nF spojen paralelno dionici emiter-kolektor tranzistora služi za reakciju. Kad je kliznik potenciometra u srednjem polo

žaju, onda jezgrom zavojnice LI treba namjestiti željenu rezonantnufrekvenciju tako da se zvižduk čuje na svim stanicama Nakon toga se



j , j g j j jfrekvenciju tako da se zvižduk čuje na svim stanicama. Nakon toga se potenciometrom namjesti željeni iznos interferencijske frekvencije.

SI. 6—3. Shema spoja treptajnog oscilatora (BFO)s ugađanjem pom oću kapacitetne diode



panj, samo treba voditi računa o tome da mu se izlazni otpor pravilno prilagodi na slijedeći stupanj. Ovim se stupnjem prenosi izrazito samo jedna frekvencija koju odabiremo negdje između 800 i 1000 Hz, jer je

j j d iji ij Ti j i k i d j k ij ki



j j j g j , j jtaj ton najugodniji za prijem. Titrajni krug izveden je kao serijski,

pa zbog toga ulazni otpor mora biti malen.* Ukoliko bi takva izvedba

SI. 6—5. Shema spoja selektivnog NF poja-čala za ON signale (I)

predstavljala poteškoće tad se lijevi kraj prigušnice L spaja na masu

tzv. Q-multiplikator za odnosnu frekvenciju. Vidimo dakle da se većifaktor dobrote postiže u principu na isti način kao u VF stupnjevima.

Prigušnica L namotava se na jezgru M42 te dobiva 5000 zav. žice0 20 mm 0 CuL



g j g0,20 mm 0 CuL.

Jedna druga izvedba takvog CW filtra prikazana je na slici 6-6, ukojoj su upotrebljena dva tranzistora. Prvi tranzistor radi kao NF po jačalo s kojeg se signal dovodi na T-filter a s ovoga se na emiter tranzistora vodi natrag toliko jaka NF negtivna reakcija da ona poništava pojačavanje toga stupnja. To se dešava za sve frekvencije, osim za onu

na koju je ugođen titrajni krug. Naredni stupanj služi za NF pojačavanje i za odjeljivanje kruga

slušalice od samog filtra. I u ovom spoju predviđen je regulator selektivnosti (P).


CVV MONITOR

Za kontrolu rada amaterskih odašiljača upotrebljava se tzv. CW--monitor koji se, zahvaljujući tranzistorima, može izraditi vrio jednostavno i prikladno (slika 6 7) U biti je to NF tonski LC oscilator koje

nje u odašiljaču i to je dobra kontrola za slušanje vlastitog tipkanja,a i funkcioniranja odašiljača. Može se upotrijebiti bilo koji NF tran

zistor, dok je NFTr neki NF transformator prijenosnog omjera 1:4ili sličan Podaci o njegovoj samogradnji nalaze se na strani 54



ili sličan. Podaci o njegovoj samogradnji nalaze se na strani 54.T je bilo kakav tranzistor, a D je AA 111.

TONSKI OSCILATORI ZA UČENJE MORSEOVIH ZNAKOVA

Za učenje Morseovih znakova obično se upotrebljavaju jednostavni oscilatori s jednim tranzistorom, predviđeni za priključak visoko-omskih slušalica. Ovi oscilatori izvedeni su tako da se induktivitet slušalica koristi kao sastavni dio titrajnog kruga. Frekvencija ovakvihoscilatora treba da bude od 400 do 800 Hz. Dvije varijante jednog takvog oscilatora vide se na slikama 6-8 i 6-9.

Promjene frekvencije postižu se promjenom veličine kapaciteta jednog od kondenzatora u titrajnom krugu, a najbolje ju je prema želji odabrati pokusom.

Jednostavan oscilator za učenje Morseovih znakova može se nači



jniti i kao J?C-oscilator, koristeći inđuktivitet slušalica i kao elemenatza okretanje faze (slika 6-10). JiC-sklop za okretanje faze sastoji se od

SI. 6—10. Shema spoja tonskog os-cilatora za učenje Morseovih zna

kova (III)

3 ftC-elementa, a nalazi se između kolektora i baze. Tipkalom se prekida priključak minus pola. Potreban negativni prednapon baza do

biva preko otpornika od 150 kil. Kako u ovom oscilatoru može raditibilo koji tranzistor treba pokusom odrediti najbolju vrijednost ovog

smjerne struje baze. Frekvenciju oscilacija određuje potenciometarkojim se ona može regulirati, a i serijski spojeni kondenzator Cl. Vri

jednost kondenzatora ovisi o pojačanju tranzistora pa što je ono veće,kapacitet kondenzatora može biti manji pri velikom pojačanju tranzi



j p j j p jkapacitet kondenzatora može biti manji, pri velikom pojačanju tranzistora čak samo 10 nF.

Slušalice su spojene u emiterskom krugu obaju tranzistora, a povratna je veza ostvarena također pomoću emitera, zapravo je to nekavrsta multivibratora s emiterskom vezom. S obzirom na nestabilizi-rane napone baza, frekvencija oscilacija nije osobito konstantna, ali

rad potpuno udovoljava svrsi kojoj je namijenjen. U tom spoju moguraditi bilo koja dva tranzistora.Još jedan jednostavan tonski oscilator za učenje Morseovih zna

kova prikazan je na slici 6-12. I ovdje su sastavni dijelovi svedeni na



točna veličina emiterskog otpornika ovisi o upotrebljenom NTK otporniku, pa je treba korigirati pri upotrebi NTK otpornika s drugim

vrijednostima.



fie

SI. 6—14. Shema spoja elektroničkog tipkala (II)

U oba slučaja kao relej bio je upotrebljen okrugli telefonski relejsa oko 15 000 zavoja žice 0,15 mm 0 CuL. Mogu se upotrijebiti i manje osjetljivi releji ako se uzme jači tranzistor u čijem se kolektor-skom krugu nalazi relej

otklon, što je veća jakost polja signala koji se mjeri. Rezonantna frekvencija postignuta je onda kad okretanjem dugmeta kondenzatora Cl dođe do najvećeg otklona kazaljke instrumenta. Ako je otklon veći oddopuštenog, treba ga smanjiti pomoću potenciometra Pl. Kapacitetkondenzatora Cl i broj zavoja od LI ovise o frekvencijskim područjima



kondenzatora Cl i broj zavoja od LI ovise o frekvencijskim područjimau kojima se žele provesti mjerenja. Ako se upotrijebi promjenljivi kondenzator od 50 pF, onda se zavojnica LI može namotati prema podacima danim o zavojnicama dip-metra na str. 159. Zavojnica L2 dobivaoko polovinu broja zavoja zavojnice LI. Ako je kontrola frekvencije potrebna samo u jednom uskom području, npr. u jednom od pojasa

za amaterske frekvencije, onda se većinom zbog suženja opsega skaleu seriju s promjenljivim kondenzatorom dodaje još i kondenzatorza skraćivanje C2.

Mjeri se tako da se zavojnica apsorpcijskog valomjera dovede u blizinu zavojnice odašiljača čija se frekvencija mjeri, odnosno ako seto ne može provesti, onda se priključi preko kondenzatora malog ka paciteta C3 (1...2pF). Ovaj valomjer najbolje je baždariti pomoću

jednog, već baždarenog točnog valomjera i signal-generatora.

TRANZISTORSKI DIP-METAR

Dip-metar poznatiji pod nazivom grid-dip metar, ako se za njegaupotrebljava elektronka, vrlo je omiljeo mjerni instrument za amater



upotrebljava elektronka, vrlo je omiljeo mjerni instrument za amaterska VF mjerenja budući da može služiti univerzalno, a lagano ga jeizraditi i njime rukovati.

Osnova spoja za ovaj naš primjer jest tranzistor u spoju oscilatorasa zajedničkom bazom, jer taj spoj daje najbolja svojstva u područjuvisokih frekvencija. Reakcijski napon, potreban za samoosciliranje

tranzistora, dobiva se pomoću kondenzatora spojenog između kolektorai emitera tranzistora (si. 6-16).

Pun otklon kazaljke instrumenta namješta se potenciometrom P.U ovom se stupnju može upotrijebiti bilo koji NF tranzistor sa što jemoguće većini (1 (faktor pojačanja struje), jer će tada biti potreban

manje osjetljiv instrument. Ako imamo instrument s maksimalnimotklonom kazaljke kod 50 do 100 uA, onda taj drugi tranzistor za istoj j č j ij b T d i j l l



smjerno pojačanje nije potreban. Tada se instrument spaja paralelnodiodi, ali mu je u seriju potrebno spojiti još i promjenljivi otpornik od100 kil s kojim se namješta pun otklon kazaljke oscilirajućeg dip-metra.

PODACI O ZAVOJNICAMA

Područje(Ml Iz)

Zavoja 2ica Tijelo

LI 50 . . . 100 1 1.3 mm 0 18 mm O L2 29 ... 52 3 1.3 mm 0 18 mm 3L3 10 ... 30 7 1,1 m m 0 18 mm 0

L4 li .. . 19 16 0,8 m m 0 15 mm 0L5 5,5 .. . H.5 40 0,8 m m 0 15 mm 0

L6 2,5 ... 6 58 0.7 mm <£ 15 mm 0

Zavojnice su zračne i sve se osim LI L2 i L3 namataju na tijelo



7



Amaterska elektronika

VREMENSKA SKLOPKA

Cesto je potrebno da do otvaranja ili zatvaranja nekog strujnogkruga dođe nakon izvjesnog, unaprijed određenog vremena. Najizra-zitiji primjer takve primjene jest sat za ekspoziciju pri kopiranju fotografskih slika, iako takva naprava, poznata i pod nazivom »timer«

(čitaj: tajmer) ima bezbroj drugih područja primjene. Na satu za eksponiranje slika kazaljka se namjesti na neko odre

đeno vrijeme reda veličine sekundi i pritisne se startno dugme, čimese ujedno zatvara strujni krug žarulje za eksponiranje. Po istekuizvjesnog vremena tj kad prestane raditi satni mehanizam strujni

janja. Otpuštanjem tipke napon s tog kondenzatora dovodi se bazitranzistora, u njegovom krugu kolektora poteče struja, relej Re seaktivira, a time se zatvara strujni krug uređaja za koji želimo da

bude ukopčan određeno vrijeme. Budući da je paralelno kondenzatoruC spojen promjenljivi otpornik R, zbog izboja kroz njega napon nak d ji ć k d d k d i k d



kondenzatoru smanjivat će se tako dugo dok ne padne na iznos kodkojeg će se toliko smanjiti struja kolektora da će relej otpustiti iotvoriti strujni krug. Vrijeme što mora isteći, a da se to desi, ovisi o položaju kliznika promjenljivog otpornika R, pa se zato njegovo dugmemože baždariti direktno u sekundama. Ako se odaberu vrijednosti elemenata prema shemi, dobiva se vremenski raspon od 0 pa do pri

bližno 60 sekundi. To vrijeme ovisi i o veličini pogonskog napona, pastoga treba poduzeti mjere za stabiliziranje napona, ako se on dobivaiz mrežnog ispravljača.

Vrijeme aktiviranja ove vremenske sklopke može se u izvjesnimgranicama povećati ako se uzmu veće vrijednosti za C i R, te eventualno upotrijebiti osjetljiviji relej. I pogonski napon može se povećatina 12 V.


OSJETILO VLAGE

izraditi na više načina, kako je to prikazano na slici 7-3 poa a), b) i c).Osnovu sačinjava ploča od izolacijskog materijala (npr. pertinaks) nakoju se pričvrste dvije metalne obloge tako da se međusobno nedotiču, već da među njima bude razmak od otprilike 1 mm. Oblogese mogu načiniti od staniola koji se izreže u oblicima prema slici a)



se ogu ač t od sta o a oj se e e u ob c a p e a s c a)ili b). Širina temeljne ploče neka bude oko 15 cm, a duljina oko 25 cm.Staniol se može izrezati i na trake, koje se polože paralelno, te zajednospoje sve parne i neparne, k$ko je pokazano na slici c). Obloge semogu umjesto od staniola načiniti od bakra u istoj tehnici kao i štam

pani spojevi.

SI. 7—3. Različite izvedbe osjetila za vlagu za uređaj prema si. 7—2.



Osnov uređaja su dva tranzistora spojena međusobno tako da sedobiva pozitivna reakcija. Priključimo li na stezaljke A i B otpornik(slika 7-6b) dobit ćemo relaksacione oscilacije čija frekvencija ovisi o

veličini priključenog otpornika. Priključi Ii se paralelno kondenzatoruCl još jedan kondenzator istog ili većeg kapaciteta od Cl, mogu sed biti l l k i il ij



dobiti vrlo spore relaksacione oscilacije.

Induktivitet L zavojnice titrajnog kruga i kapacitet kondenzatoraCovisi o željenoj frekvenciji. Podatke o samogradnji za razna frekvencij

ska područja već smo u nekoliko navrata naveli.



Budući da su oba tranzistora u eksperimentalnoj kutiji za istosmjernu struju spojeni u seriju, potrebne su tri baterije za njihov po

gon. Za tu svrhu se mogu upotrijebiti male štapne baterije, a poželjnoih je iskapčati s višepolnom preklopkom, da se ne bi eventualno trošile preko pojedinih vodljivih dionica.

Kondenzatori C2, C3, C4 i C5 služe za zatvaranje krugova izmjeničnestruje, a umjesto označenih mogu imati i slične vrijednosti.

c) d)

SI. 7—6. Prikaz elemenata koji se prmljučuju nastezaljke A i B uređaja prema slici 7—5

signala dalje »drži« sam sebe privučenim i time znak za uzbunu ostajeuključen tako dugo dok se prekidačem S ne prekine strujni krug.

Tranzistor T je AC 550.Veća osjetljivost uređaja može se postići ako se doda još jedan

tran istor onako kako je prika ano desno gla n shem na slici 7 8



tranzistor, onako kako je prikazano desno uz glavnu shemu na slici 7-8.Općenito se može reći da samogradnja ovakvog uređaja nije nimalokritična, jedino što osjetljivost ovisi o mnogo faktora (o mikrofonu,

prijenosnom omjeru ulaznog transformatora, faktoru strujnog pojačanja tranzistora, osjetljivosti releja).

Promjenljivi otpornik R2 u krugu baze potrebno je namjestiti takoda relej Re sigurno otpušta kad se tranzistor priključi na napon (zatvaranjem sklopke S), a opet da privlači čim mikrofon »uhvati« nekizvuk.

Jedan takav spoj, asimetrični multivibrator, prikazan je na slici7-9. U krugu kolektora prvog tranzistora nalazi se otpornik, dok jeu isti krug drugog tranzistora uključena žaruljica 2. Spoj radi na tajnačin da je naizmjence vodljiv jedan ili drugi tranzistor. U trenutkukada je vodljiv lijevi tranzistor, desni nije vodljiv, pa žaruljica ne

ij li



svijetli.

Desni tranzistor dobiva napon baze preko promjenljivog otpornika pomoću kojeg se može u izvjesnim granicama mijenjati frekvencijažmiganja, tj. razmak od jednog do drugog paljenja žaruljice. Duljinagorenja žaruljice ovisi o kapacitetu kondenzatora za vezu C2 i linearna je funkcija toga kapaciteta. Pri upotrebi navedenih tranzistora i sastavnih dijelova može se frekvencija regulirati promjenljivim otpornikomu granicama od otprilike 0,5 do 1 impulsa u sekundi. Ako se za tranzistor T2 upotrijebi tranzistor veće snage, onda je moguće ukapčati ižaruljice veće snage.

Jedan sličan spoj, ali s drugačijim tranzistorima, sastavnim ele^mentima i pogonskim naponom prikazan je na slici 7-10. U tome spojune može se regulirati frekvencija žmiganja i trajanje gorenja žarulje.



SI.7—10. Shema spoja elektroničkog žrni-gavca ili)

Frekvencija žmiganja iznosi oko 1 Hz i otprilike su jednaka vremena uk ji ž lji ij tli ili ij tli Ž lji ž ž biti

je djelilo napona, koje se sastoji od otpornika na čiju je točku A spo jena kontrolna tinjalica Ti. Poprimi li potencijal u toj točki toliki iznos

da se tinjalica upali, u trenutku paljenja tinjalice točka B postaje negativna, a time i tranzistor T3 vodljiv. Posljedica je toga ta da nastaje prigušivanje reakcijskog namota ni, i da baza tranzistora T2



j p g j j g postaje pozitivnija, nastaje dakle prekid oscilacija, a time i prestanak

Prednost ovakvih uređaja, u odnosu na one s klasičnim vibrator-skim pretvaračem, u tome je što su ekonomičniji, tj. iz istog akumulatora dohiva se više blijeskova. Osim toga trajnost im je praktički

neograničena, jer pretvarač nema nikakvih mehaničkih kontakata.Frekvencija oscilacija pretvarača nije kritična, jedino je potrebno

voditi računa o tome da se za tranzistor TJ odabere primjerak kojemu



voditi računa o tome da se za tranzistor TJ odabere primjerak kojemu je faktor strujnog pojačanja (1 veći od 100; tip tranzistora nije važan.Tinj žilica Ti izvedbe je za pogonski napon od 110 V, sa naponom paljenja od otprilike 150 V.

Transformator Tri neka ima jezgru M 55, te dobiva za:

ni ■ UO zav. 0,2 mm 0 CuLni* B zav. 1,1 mm 0 CuLna - (50 + 150 + 150 zav. 0,3 mm 0 CuL

Izvodi na sekundarnom namotu prave se zato da bi se pri reguliranju pogonskih vrijednosti mogao odabrati ispravan ulazni napon zauđvostručivač napona.

Ako ne bi bilo moguće nabaviti tranzistor sa beta većim od 100,onda ga se može nadomjestiti sa dva tranzistora u kaskadnom spdju,kako je to opisano na str. 134. i 167.

Ako se želi postići pouzdan rad uređaja u većem rasponu vanjsketemperature (na primjer od —10°C pa do približno +40*0), primaru



zatvoreni. Dosegne li napon na oblogama kondenzatora C željenu vri jednost, čiji iznos možemo namjestiti promjenljivim otpornikom Rl. pali se tinjalica Ti, zbog čega tranzistori postaju vodljivi i time akti'vi rani relej Re prekida strujni krug vibratora. Taj strujni krug ostaje prekinut tako dugo dok napon na oblogama kondenzatora ne padne naneku manju vrijednost na kojoj se tinjalica gasi pa opet dolazi do



neku manju vrijednost na kojoj se tinjalica gasi, pa. opet dolazi do privlačenja releja, a time do uključivanja vibratora.

Ako imamo relej s radnim kontaktima, tj. takvim koji su zatvoreni dok je relej aktiviran, onda tranzistore treba spojiti prema slici7-14. Ovim se spojem dobiva i ta prednost da za vrijeme dok ie kon-

SI. 7—14. Shema spoja varijante do

datnog uređaja prema slici 7—13

sobom, a spojevi su toliko jednostavni da ih u samogradnji mogunačiniti i manje iskusni amateri.

Sam uređaj u biti se sastoji od tri dijela: indikatorske ion s,izvora visokog napona potrebnog za pogon ionke, te akustičkog ili nekog drugog indikatora koji reproducira impulse brojačke ionke. Jedno

iji đ ji j di di i di k i č j i ih



stavniji uređaji mogu jedino utvrditi radioaktivna zračenja i zato ihnazivamo indikatorima. Složeniji uređaji mogu utvrditi o kojim se

SI. 7—15. Shema spoja jednostavnogGeiger-Mullerova indikatora (I)

SI. 7—16. Shema spoj'a jednostavnog Geiger--MiUlerova indikatora (II)

pokus je upotrebljena domaća PH 4, no može se upotrijebiti bilo kojadruga s pogonskim naponom oko 500 V) vrlo je jednostavno, za nju je potreban samo visokoomski otpornik (lOMil). Na varijanti prema

slici 7-15 slušalice su spojene direktno na emiterski otpornik tranzistora, dok su na varijanti prema slici 7-16 odvojene. Da se dobije većaosjetljivost, u spoju na slici 7-17 upotrebljena su dva tranzistora.



osjet j vost, u spoju a s c 7 7 upot eb je a su dva t a sto a.Izbor tranzistora, vrijednosti sastavnih dijelova, te pogonski napon

nisu uopće kritični.Svi tranzistori su tipa AC 541.

ELEKTRONIČKA GLAZBALA

U današnje su vrijeme elektronička glazbala zaista veoma raširena, a možemo ih podijeliti čak na tri različite grupe. U prvu bismomogli ubrojiti klasična glazbala u kojih se zvuk proizvodi klasičnim,mehaničkim načinom, a zvuk dobiven pick-upom pojačava se elektro

ničkim pojačalima. Pri tome se- često na zvuk dodatno različito utječemijenjajući mu karakter, a i glasnoću, tako da se time postižu razni,često i vrlo neobični efekti. U drugu grupu uvrstili bismo instrumenteu kojih se elektroničkim putem generiraju zvukovi što ih inače proizvode mehanički instrumenti a nakon toga se na dobiveni zvuk even

Signal dobiven od nekog glazbenog instrumenta, npr. iz pick-upaelektrične gitare, dovodi se na visokoomski ulaz stupnja u kojem jeupotrijebljen FE tranzistor 2N3819. Signal se pojačava i pojačan do

biva na izlaznoj priključnici na koju se spaja ulaz pojačala snage.Frekvencija za tremolo od nekoliko Hz dobiva se iz posebnog RC- -oscilatora s tranzistorom T (AC 550). Dobro osciliranje tog tranzistora

j ti t i t P1 ( j lj ij d t čk ) d bi



namjesti se potenciometrom P1 (najpovoljnija radna točka), a dubinamoduliranja namjesti se sa P2. Frekvencija oscilatora ima stalan iznoskoji se može promijeniti na drugu vrijednost ako se kondenzatoriCl ...C4 odaberu s nešto većim ili manjim kapacitetom, odn. otpornici R1... R4 s većim ili manjim otporom. Donekle se frekvencija

može promijeniti ako se umjesto R2 uzme promjenljivi otpornik od100 ka

Ako tremolo u nekim dionicama izvođenja nije potreban, može seisključiti npr. spajanjem točke M oscilatora na masu. Zato je najbolje P2 regulirati papučicom i kombinirati je sa sklopkom S, koja treba biti zatvorena kad papučica nije pritisnuta. Pritiskivanjem papučice prvo se dakle pomoću sklopke ukapča oscilator, a zatim daje sve jači

tremolo.

IZOBLICILO ZVUKA

Iako se u NF sklopovima nastoji postići što manje izobličenje prenošenih signala, ipak se radi postizanja neobičnih efekata čine i postupci kojima se izobličenje prouzrokuje namjerno. To se izobličenjemože postići na razne načine a jednu od mogućnosti prikazuje slika



može postići na razne načine, a jednu od mogućnosti prikazuje slika7-19. To je shema spoja za dodatni elektronički uređaj — izobličilo(strani naziv »Verzerrer« ili »fuzz«) koje se uključuje u NF kanalispred pojačala snage.

DODATAK VAA-VAA ELEKTRIČNIM GITARAMA

U veliku obitelj dodatnih uređaja kojima se opremaju električne

gitare,» a i drugi instrumenti, da bi se dobili neobični efekti, spadajui oni za tzv. efekt VAA-VAA. Za postizanje tog efekta ima bezbroj načina, no svima je zajedničko to da se izdiže izabrani pojas frekvencije,d k t l d čj j č j j j i T j i d j i



dok se preostalo područje pojačava u manjoj mjeri. Taj se izdvojeniuski pojas može pomicati po čitavom spektru.

Spoj koji smo odabrali (slika 7-20), odlikuje se jednostavnošću, jer je u njemu upotrijebljen samo jedan tranzistor, BC 108, koji treba

ELEKTRONIČKO RITMIČKO GLAZBALO

Radi zabave, a i za praktičnu upotrebu možemo napraviti elektroničko ritmičko glazbalo koje može nadomjestiti primitivne ritmičkeinstrumente kao što su mali bubnjevi, poznatiji pod nazivom bongosi.

Prema onome što je rečeno u uvodu o toj grupi spojeva (str 175)



Prema onome što je rečeno u uvodu o toj grupi spojeva (str. 175),ovaj bi elektronički instrument spadao u drugu grupu, za razliku oduređaja 7-18, 7-19 i 7-20, koji spadaju u prvu grupu. Uređaji koji seubrajaju u treću grupu bit će opisani u slijedećoj knjizi.

Shemu spoja prikazuje slika 7-21, gdje je zbog jednostavnosti prikazan samo jedan od ukupno pet oscilatora, koji su svi jednako spo jeni, samo im je različita vrijednost kondenzatora Cl, C2 i C3. Svakiod oscilatora ima po dvije točke (A i B) koje se priključuju paralelnotočkama A i B prvog oscilatora. Zajednički se signal vodi tranzistoruza odjeljivanje T2 u čijem se kolektorskom krugu regulira veličinaizlaznog signala koji se vodi u neko NF pojačalo odgovarajuće snage.

+9V

je dovoljan već i dodir prsta, koji ima za posljedicu prigušeno titranje, pa je to i iskorišteno u ovom uređaju.

TočkuC

ili D

oscilatora najbolje je spojiti žicom na prikladnemetalne tanjuriće ili zdjelice, promjera oko 30 mm, koji se montirajuna neku izolacionu ploču tako da odgovaraju razmještaju prstiju naruci Ritam se dakle udara sa svih pet prstiju



ruci. Ritam se dakle udara sa svih pet prstiju.Budući da potrošak struje nije velik, napajati se može i iz baterije

ili mrežnog ispravljača s dovoljno velikim filterskim kondenzatorima(1000 pF), pa ni stabilizacija napona nije potrebna.

Svi su tranzistori istog tipa: BC 235 A ili BC 108 B.

KOMUNICIRANJE POMOĆU INFRACRVENIH ZRAKA

Bežični prijenos informacija (govor, glazba ili si.) može se, osimsa radio-valovima, vršiti i sa svjetlosnim zrakama, što je amaterima

manje poznato, a zanimljivo je područje za eksperimente. Dakako dadomet pri takvom komuniciranju nije velik. Sa sredstvima s kojimaraspolaže amater on iznosi od desetak do najviše nekoliko stotina metara. Problem postizavanja dometa sastoji se u održavanju uskog snopasvjetlosnih zraka i na veće udaljenosti. Kad bi se taj problem uspješno

Odašiljač je vrlo jednostavan (slika 7-22). Žaruljica za stniju od0,05 do 0,1 A (2,5...4V) spaja se u seriju s ugljenim mikrofonom i promjenljivim otpornikom od 500 ii, kojeg treba (dok mikrofon miruje)

namjestiti tako da se žarna nit žaruljice ugrije nešto jače od crvenogžara, ali ne smije poprimiti svoj normalni intenzitet. Kad se govori umikrofon žaruljica jače ili slabije svijetli, dolazi dakle do modulira-j j tl ih k k j i ij St i Ii ž lji f k



nja svjetlosnih zraka koje ona isijava. Stavi Ii se žaruljica u fokus prikladnog zrcala (svjeti)jka-reflektorica) te se zrake bacaju na udaljenost od desetak metara. Uhvatimo li snop ili dio toga snopa u lećuza sakupljanje (povećalo što većeg promjera), a u čiji fokus stavimo foto-tranzistor s nadovezanim NF pojačalom (slika 7-23), u slušalicamaćemo čuti tonsku modulaciju. Umjesto sa fototranzistorom, uređaj semože izvesti i sa fotodiodom (slika 7-24). U pomanjkanju fotodiodemožemo za tu svrhu jednom tranzistoru sa staklenim balonom ogulitizaštitnu boju s mjesta gdje se nakizi kristal. Takav tranzistor će se,ako mu se baza ostavi nepriključena, ponašati slično fotodiodi. Vidi iupute na str. 204.

Moduliran je se umjesto s mikrofonom može izvesti s izlaza radio--prijemnika ili magnetofona (niskoomski priključak), pri čemu se saispravno odabranim osnovnim intenzitetom svijetla žaruljice može

vršiti prijenos tonskog spektra koji odgovara UKV kvaliteti.Upotrijebljeni poluvodiči: FT = OCP 70, T = AC 550, TI = AC 541,

T2 = AC 550, FD = OAP 12.



,

UREĐAJ ZA MJERENJE BRZINE VRTNJE BENZINSKOG

MOTORA (ELEKTRONIČKI TAHOMETAR)

Promotrimo li dijagram rada benzinskog motora na kojem je prikazana ovisnost snage motora o brzini vrtnje (slika 7-26), opazit ćemoda krivulja ima izrazit, iako ponešto spljošten vrh, što znači da će st

puna snaga motora dobiti samo u jednom određenom području brojaokretaja što znači da ga je poželjno poznavati. Za ustanovljivanje

bližno pravokutnog oblika, a, koji služe za brojenje (slika 7-27). Oviimpulsi, međutim, po svojem obliku nisu prikladni za izravno brojenje

pomoću nekog običnog elektroničkog sklopa, jer točnost ne bi bila

velika zbog različitosti amplituda i trajanja impulsa što ovise osimo naponu akumulatora odn. dinama još i o razmaku kontakata prekidača. Iz tog razloga treba upotrijebiti mjerilo koje broji impulse bezobzira na njihovu amplitudu i trajanje a takav je npr monostabilni



obzira na njihovu amplitudu i trajanje, a takav je npr. monostabilnimultivibrator prema slici 7-28, koji se okida paljbenim impulsima. Kad

Potenciometrom P1 namješta se osjetljivost multivibratora, a P2 služi za baždarenje.

Skalu instrumenta možemo baždariti na osnovi omjera brzinevrtnje i broja impulsa. Ako imamo automobil sa četverotaktnimčetverocilindričnim motorom, što je najčešće, tad za vrijeme jednogokretaja radilice imamo dva paljenja, tj. dobivamo dva naponska im



j p j j j p pulsa. To znači da se pri 1500 okr/min dobiva 3000 impulsa/min odn.50 impulsa/s, dakle frekvencija impulsa od 50 Hz. Poznajući taj omjerod 1:30 (1 Hz = 30 okr/min), možemo vrlo lako nacrtati skalu dovodeći na ulaz odgovarajuće frekvencije. Prvo treba odrediti maksimalno

baždarenje skale (npr. 6000 okr/min) te pri odgovarajućoj frekvencijisignala od 200 Hz dovesti sa P2 kazaljku instrumenta na mjesto kojeodgovara maksimalnoj brzini vrtnje.

To se mjerilo može upotrijebiti i za mjerenje brzine vrtnje raznihdrugih motora i rotirajučih dijelova ako ga opremimo jednostavnim dodatnim uređajem kojega shema spoja prikazuje slika 4-18. U tom slučaju R3 treba imati 270 £2.

TI = T2 = BC 108,7) = BA 100, ZD = BZ 7.

SPOJ ZA UDVOSTRUČENJE FREKVENCIJE

čije, a pogotovu ako iza njega slijedi okidački spoj za dobivanje pravokutnog napona iste frekvencije.

Ukoliko su frekvencije tonske, a uz to je i izvor napona slab (npr.

neki >RC-oscilator i si.), udvostručenje frekvencije može se postići s nešto izmijenjenim spojem prema slici 7-30.



Presjek jezgre cea 2 cm! Primar: 600 zav. 0 0,15 CuL,Sekundar: 2 x 1200 zav.

0 0,10 CuL

SI. 7—30. Shema spoja uređaja za udvostručivanjefrekvencije tonskih signala

vrijednost pri kojoj će relej sigurno privlačiti. Preko vlastitog kontaktai tipke T relej se dalje sam drži, a tranzistor je potpuno bez napona(kolektor je uzemljen). Da bi se relej isključio treba pritisnuti tipku T,

čime se prekida krug držanja za relej Re.



SI. 7—31. Shema spoja releja za registriranje ekstremno kratkih impulsa

Ovaj spoj može se koristiti svagdje gdje je potrebno registrirati pojedinačne kratke impulse. U trenutku uključenja pogonskog naponarelej također privlači, jer se u namotu ni inducira neki napon.

O k l j ž d j i i S h i kid č k ji j



za pojačalo. NTK otpornik je smješten u posebnoj sondi koja se nalazi na mjestu gdje želimo kontrolirati temperaturu. Ravnoteža mostana normalnoj temperaturi okoline namješta se potenciometrom Pl, a

vrijednost temperature, na kojoj će proraditi relej Re, namješta se potenciometrom P2.



Tranzistori TI i T2 rade kao istosmjerno pojačalo. Kada se tem peratura promijeni, poremećuje se ravnoteža mosta i baza od TI do



REGULACIJA BRZINE I SMJERA VRTNJE MOTORA ZAMODELE ELEKTRIČNIH ŽELJEZNICA

Brzina vrtnje motora za modele električnih željeznica obično seregulira žičanim potenciometrom koji zbog relativno velike strujemora biti obilno dimenzioniran Promjena smjera vrtnje obično se



mora biti obilno dimenzioniran. Promjena smjera vrtnje obično se postiže promjenom polariteta napajanja, za što je potrebna dvostruka preklopka.

Ovdje se dakle istim potenciometrom regulira i brzina i smjerokretanja motora. Otpornici od 5 ii služe za zaštitu od kratkog spoja.Za struje do 0,5 A mogu se upotrijebiti tranzistori AD 161 i AD 162, au ispravljaču diode BY 234. Tranzistore treba montirati na rashladnu ploču površine oko 150 cm!. Što je veći kapacitet filtarskih kondenzatora, tranzistori će se manje grijati, jer se Smanjuje njihov rad kaoprigušnica dakle isto kao i pri spojevima za stabiliziranje Transfor



prigušnica, dakle isto kao i pri spojevima za stabiliziranje. Transformator se dimenzionira prema potrebnom naponu i opterećenju. Poten-ciometar P može prostorno biti smješten na bilo kojem mjestu, pa setako može zgodno ostvariti daljinsko upravljanje.

Ako nije potrebna promjena smjera motora, čitav sklop postaje jednostavniji jer otpada jedan tranzistor s pripadnim elementima, ana sekundarnom namotu transformatora nije potreban srednji izvod.

MODULATORI SVJETLA ZA DOBIVANJE SVJETLOSNIHEFEKATA

Suvremeni dodatak NF pojačalima (poput onih u disko-klubovima) jesu modulatori svjetla ili svjetlosne orgulje, kako se također nazivaju.Pomoću njih se ovisno o frekvenciji (ili ritmu) NF signala može potići lj j ž lj ih b j Z t t b d d t l kt

(SN 74107 N), s ukupno 4 bistabila, no umjesto IS1 i 1S2 može seupotrijebiti samo IS3 (SN 7493 N), što je vidljivo iz varijante shemena slici l-37b.

'i sv



Svaki udarac bubnja mijenja dakle kombinaciju, pa se time postižu neobični i neočekivani svjetlosni efekti. Osim toga, to je ujedno

zorni prikaz pretvaranja dekadskih brojeva od 1 do 16 u binarni k&d.



8 u tablici). Isto tako se može pojednostavniti i prvo opisani modulator svjetla ako se izostavi jedan ili čak dva kanala.

Tiristori mogu biti BT200U za struje od 7,4 A, jer ISKRA ne proizvodi manje tipove. Umjesto automobilskih mogu poslužiti i žarulje



IMPULSI

Žarulja ) 2 3 ' * : 5 7 8 9 'io\n 1? r 7 TH \15\K

/ (crvenai • 1 o ; • o j * o • o • o j * o • 1 o ! * ! o2 (žuta)

o o• • o• • o o • i * ° o • 1 * 0

3(plava) &• r o o o

• • O o ' . o l o • • • i * ' o

i (zelena) 0 O l O j O l o T o o

Pomoću generatora brojeva možemo pritiskom na jednu tipku injenim otpuštanjem, na tzv. displeju, dobiti neki broj između 0 i 49.Pojava je toga broja posve slučajna i na njega ne možemo utjecati,



Slika 7-38 prikazuje kompletnu shemu spoja uređaja. Ona liči na blok-shemu, što u stvari i jest, jer su integrirani sklopovi prikazanisamo kao »crne kutije«, tj. bez spojeva koji se nalaze u njima i koji

nisu baš jednostavni. U integriranim sklopovima ovog uređaja radinekoliko stotina tranzistora, dioda i otpornika, dok je izvana priključen svega jedan kondenzator i 14 jednakih otpornika koji nisu bitni zafunkcioniranje uređaja.

P bi bj ili i i d j di i G t i t



Prvo bismo objasnili princip rada po jedinicama. Generator s integriranim sklopom IS 5 proizvodi- pravokutne impulse koji se dovode brojilu IS I, a koje ih pretvara u binarni kod. IS 2 dekodira taj binarnikod i pretvara ga u informacije za tzv. sedmerosegmentni displej. Taj

displej ima svjetleće diode i kombinacijom svjetlećih segmenata pokazuju se brojevi od 0 do 9. Pošto se nailaskom devetog impulsa na ulazuod IS I na displeju pojavi brojka 9, slijedeći, deseti impuls prenosi sena drugo brojilo IS 3, gdje se na isti način pokazuju brojevi, ali samodesetice. IS3 je namjerno spojen tako da se pokazuju samo prvečetiri desetice, jer nam trebaju samo brojevi od 0 do 49. Također jei IS 4 spojen drugačije negoli IS 2, jer je iskorištena mogućnost da se

na drugom displeju potisne pokazivanje nule. Kad se (golemom brzinom) »odvrte« brojevi od 0 do 49, brojenje počinje iznova. Naravnoda mi za vrijeme dok držimo pritisnutu tipku ne možemo vidjeti izmjenu brojeva, jer je »brzina« 120.000 Hz, no kad tipku otpustimo, nadispleju će se pokazati broj na kojem je brojilo stalo. Kazali smo da

može upotrijebiti na nekoliko načina, no u ovome primjeru radi kaodekadsko brojilo s binarnim kodom. Za tu svrhu spojeni su mu za

jedno priključci 1 i 12 ( 1 b i Qi), pa za taj slučaj vrijedi tablica logičke

funkcije, tzv. t a b l i c a i s t i n e , na str. 196. Slova L i H označuju nisku ili visoku razinu napona na binarnom izlazu ( Q j . . . Q4 ), a odgovaraju logičkoj nuli i jedinici. Iz te tablice i sheme vidimo dase te razine mijenjaju prema broju impulsa koji su stigli na ulaz



brojila. Promjena tih razina događa se naravno brzinom frekvencijeimpulsa na ulazu u 1S1. Binarni izlaz od IS1 spojen je s pripadnimulazima 1 a , I b , Ic i h) integriranog sklopa 1S2 (SN7447N), poznatog

pod nazivom BCD sedmerosegmentni dekoder-drajver. On dakle prima binarnokodirani dekadski signal, dekodira ga i daje, ovisno o primljenoj informaciji, na svojih 7 izlaza (Qa--.Qg) koji se spajaju na odgovarajućih sedam segmenata LED-displeja, razine L ili H. To su u principu isti displeji što ih susrećemo u džepnim i stolnim kalkulatorima,a nasljednici su prijašnjih NIXIE-ionki. U odnosu na njih imaju pred-



8



Spojevi s raznim

poluvodičkim elementima

AUTOMATSKO KORIGIRANJE FREKVENCIJE OSCILATORA S KAPACITETNOM DIODOM

Zaporni sloj, tj. PN-prijelaz u‘svakom poluvodičkom elementu, sačinjava jedan stanoviti kondenzator, čiji kapacitet ovisi o konstrukcijii veličini priključenog napona. Diode kod kojih je ta ovisnost kapaciteta zapornog sloja o priključenom naponu osobito velika koriste se za

brva preko potenciametarskog spoja otpornika, a stabiliziran je Z-dio-aom OZb aa sc ne bi mijenjao zbog promjene napona baterije. Demodulator je izveden kao ratio<letektor, s diodnim parom. Sredina demo-



li se dioda, otpor u nepropusnom smjeru naglo će joj se-, smanjiti, baza tranzistora dobiva negativan prednapon, zbog čega će porasti ikolektorska struja, pa relej privlači. Svjetlo na diodu, tj. na njenu

leću, treba da pada aksijalno.



SI. 8— 2. Shema spoja jednostavnog fotoelektričnog releja s fotodiodom

Ovakav spoj može se' koristiti za razne svrhe, npr. za brojenje predmeta na nekoj tekućoj vrpci, gdje oni prekidaju svjetlosni krug.U takvoj prilici je relej stalno privučen, a tek prekidom svjetlosnogkruga otpušta i zatvara (ili otvara) neki kontakt. Kao svjetlosni izvormože se upotrijebiti žaruljica od 6 V, na udaljenosti 5 . . . 6 cm od lećediode.

prednapona pa će relej otpustiti, jer se smanjila i kolektorska strujatog tranzistora.

U svijetlom spoju (slika 84) je obratno, jer kad dioda nije osvi

jetljena u krugovima obaju tranzistora teče minimalna struja i relej



ij i č O j j di d kl k l i j j

diode prikazana je na slici 8-5. Vidim«? da povećanjem napona u pro pusnom smjeru dolazi do povećanja struje i to sve do porasta naponau iznosu Up. Nakon toga, unatoč daljnjem porastu napona, struja sa

maksimalno postignute vrijednosti lp pada sve do minimuma, kojemuodgovara neki napon Uy. Zatim struja ponovno počinje rasti. Padajućidio karakteristike između točaka A i B područje je negativnogotpora tunelske diode, zbog čega se ona može upotrijebiti kao aktivanelement u pojačalima ili oscilatorima sve do UHF-područja a i kao



element u pojačalima ili oscilatorima, sve do UHF-područja, a i kao brza sklopka.

izvedbi mogu doseći i do —260°C, odnosno do +400°C. Druga dobra oso bina tunelskih dioda jesu mala sklopna vremena, u prosjeku reda veličine tisućinki mikrosekundi. Nadalje, tunelske diode, za razliku oddrugih poluvodičkih elemenata, nisu osjetljive na kozmička i nuklearnazračenja, što im također otvara nove mogućnosti primjene.

Shema spojeva s tunelskim diodama ima bezbroj, ovdje ćemo zbogograničenog prostora navesti samo tri.

T l k di d id l j l k i i j j



Tunelska dioda idealan je element za eksperimentiranje, jer sesvi spojevi mogu ostvariti veoma jednostavno. Jedina je neugodnostšto je njen radni napon vrlo nizak; kod svih tipova i izvedbi on se

kreće oko 150 mV = 0,15 V, pa su tako i naponi najmanjih izvora napa janja (galvanski članci od 1,5 V) još uvijek znatno preveliki za pogontakvih dioda. Radi toga ćemo u svim spojevima s tunelskim diodamasusretati neizbježivo djelilo napona (potenciometar) kojim se napon

baterije dijeli približno u omjeru 1 : 10.U postojanje negativnog otpora tunelske diode možemo se vrlo

jednostavno uvjeriti ako izradimo sklop prema slici 8-6. To je običan

Na slici 8-7 prikazana je shema spoja visokofrekventnog oscilatoras tunelskom diodom. Upotrebljena je ista dioda kao na shemi sa slike8-6, no do frekvencije od približno 5 MHz radit će dobro bilo koji tiptunelske diode, jer to je normalna granična frekvencija većine tipova.Izrađuju se međutim i tunelske diode prikladne za rad na frekvencijama od nekoliko stotina, pa i tisuću MHz.



S j li i 8 7 bi i j i i k h d j li i

SI. 8—7. Shema spoja jednostavnogVF oscilatora s tunelskom diodom

(odašiljač)

prijenosnih kondenzatora, kao oni kod klasično spojenog multivibra-tora. Multivibrator načinjen prema slici 8-8 radi ovako: za vrijemedok se puni kondenzator, tranzistor je potpuno zakočen. Porastom na

pona kondenzatora poraste i napon na tunelskoj diodi, a kad prijeđetočku u kojoj se počinje smanjivati struja diode, tranzistor postajevodljiv i naglo »povlači« veliku struju, sve dok napon na kolektorune padne do vrijednosti zasićenja. Sada počinje pražnjenje kondenzatora sve do točke na kojoj se napon toliko smanjio da tranzistor po



tora sve do točke na kojoj se napon toliko smanjio da tranzistor postaje ponovo zakočen, pa se opisani proces ponavlja.

SI. 8—8. Shema spoja multivLbratora s

t nelskom diodom i tran istorom

Jednostavan spoj s fototranzistorom prikazan je na slici 8-9. Ukolektorskom krugu nalazi se relej ili brojilo, prema tome što se želi postići ovakvim sklopom. Uz sliku je dana i skica upotrijebljenog foto-

tranzistora (OCP70) zbog najpovoljnijeg usmjerenja svjetla. Da birelej brže privukao, odnosno da bi čitav sklop bio osjetljiviji, može se potenciometrom (na slici označen crtkano) bazi tranzistora dati nekimali negativni prednapon. No, treba paziti na to da taj prednapon ne bude prevelik, jer relej u tom slučaju po nestanku signala neće otpu

titi K i j tl ž l žiti ž lji k l 6 3 ili 7V



stiti. Kao izvor svjetla može poslužiti žaruljica za skalu 6,3 ili 7V,smještena na udaljenost 5 ... 6 cm od fototranzistora.

SI 8 9 Sh j j d t f t l kt ič

U tamnom spoju prikazanom na slici 8-11 obratno je, jer tamo jerelej trajno privučen, a otpušta tek dolaskom svjetlosnog signala, kadanaglo poraste struja kroz otpornik od 5 kil u krugu fototranzistora.

Tranzistor se onda gotovo zakoči, te relej otpušta.Ovaj spoj nešto je osjetljiviji, pa se izvor svjetla može nalaziti

mnogo dalje, 20 ili više cm. Ukoliko je izvor opremljen lećom za usmje-rivanje svjetla može se nalaziti mnogo dalje od fototranzistora. Mlaz



Bez svjetlosnog signala kroz fototranzistor teče veoma mala struja, pa je malen i pad napona na otporniku od 20 kfi, zbog čega kroz tranzistor TI teče puna struja, dok je drugi blokiran. Kada se fototranzi

stor osvijetli, tranzistor TI prelazi u blokirano stanje, kroz T2 prolazi puna struja, pa relej Re privlači. Nestankom svjetla okidač se vraćau prvobitno stanje. Tranzistor T2 zaštićen je od prenapona pri uključenju, tako da je paralelno releju spojena zaštitna dioda D.

Taj spoj se može upotrijebiti i na drugi način, tj. da se umjestol j k l kt ki k T2 t i t ik d 500 ii li i 8 13



releja u kolektorski krug T2 stavi otpornik od 500 ii, prema slici 8-13.Ako se sada fototranzistor osvijetli izvorom svjetla koji se napaja npr.iz mreže 50 Hz, na izlazu okidača dobit će se pravokutan napon fre

kvencije 50 Hz! Za ovakav rad okidača treba dodati kondenzator od470 pF, crtkano označen na slici 8-12.

baze — a značajno je to da ima karakteristiku negativnog otporaizmeđu emitera i prve baze, ako postoji pozitivni prednapon izmeđuobje baze. Iako UJT nema ekvivalenta među ostalim elementima spojne

tehnike, nećemo mnogo pogriješiti ako ga grubo usporedimo s plinskim tiratronom. S obzirom na ta svoja svojstva, sa UJ-tranzistorom(poznat nekada i pod nazivom dioda sa dvije baze) može se načinitiniz specifičnih spojeva za koje je inače potrebno više osnovnih elemenata. Iako UJ-tranzistora ima različitih izvedbi i niz tipova, spojeve

i li ički 2N2646 (G l El t i ) j j l



smo izveli s američkim 2N2646 (General Electric), jer je on vrlo ras prostranjen, a nije skup.

Na slici 8-17 prikazana je još jedna primjena UJ-tranzistora, u uređaju poznat pod imenom metronom. Princip rada je isti kakav je opisan kod spoja za dobivanje pilastog napona prema slici 8-14. Konden-



Sl. 8—16. Shema spoja gene- Si- 8—17. Shema spoja me-ratora pravokutnih napona tronoma s UJ-tranzistorom

s UJ-tranzistorom

zator C nabija se preko otpornika R1 i R2 U trenutku »paljenja« tran

se samo konstatacijom da je tiristor poluvodička dioda s upravljačkomelektrodom, tzv. vratima (engleski: Gate) pomoću koje je moguće utjecati na vodljivost diode, slično kao kod tiratrona, po čemu je i dobio

naziv tiristor (od engl. f/iyratron tranzistor). Tako dugo dok vrata nemaju napona tiristor je zaporan u oba smjera, uz pretpostavku da munapon između anode i katode ne prekorači probojni napon. Dovođenjem

pozitivnog napona na vrata, tiristor postaje skokom vodljiv u smjeru



Na slici 8-19 prikazana je jedna od najjednostavnijih shema spojatiristora u kojemu je moguće kontinuirano regulirati svjetloću žarulje i. Koju nazivnu snagu smije imati žarulja ovisi o tome za koju je struju (uz dani napon) predviđen tiristor.

Spoj funkcionira ovako: Kada je anoda tiristora pozitivna, ondase kondenzator C nabija preko otpornika R1 i potenciometra P. Kadnapon na oblogama kondenzatora premaši vrijednost napona potrebnog za »paljenje« tiristora, kroz diodu D2 poteći će struja kroz dionicuG-K tiristora te izazvati trenutačnu vodljivost dionice A-K pa će tada



G K tiristora te izazvati trenutačnu vodljivost dionice A K, pa će tadai kroz nju, a time i kroz žarulju, poteći struja koja traje tako dugodok pozitivni poluval izmjeničnog napona ne padne blizu nule. Pri

negativnom polaritetu pogonskog napona mreže tiristor je posve zaporan, pa kroz žarulju ne prolazi struja. Donja dioda sprečava nasta janje napona krivog polariteta vrata za vrijeme negativne poluperiode,dok gornja omogućuje brzo nabijanje kondenzatora C na negativninapon i tako ga pripravlja za narednu pozitivnu poluperiodu napona.Trajanje prolaza struje kroz tiristor u pozitivnim poluperiodama možese u širokim granicama Regulirati potenciometrom P i promjenomvrijednosti kondenzatora C. R1 je zaštitni otpornik, koji u krajnjem položaju klizača potenciometra ograničava struju vrata na dopušteniiznos.

točnije definirana točka paljenja tiristora negoli primjenom /?C-sklopova. Spoj sličan ovome jeste onaj na slici 8-21, u kojem tiristor radiu punovalnom pogonu, jer se napaja preko mosnog spoja četiriju dioda,tako da anoda tiristora dobiva pozitivan napon bez obzira na pola-



ritet napona mreže. Diode su, osim toga, polarizirane tako da strujakroz žarulju može teći samo preko tiristora, koji postaje vodljiv pomoću impulsnog sklopa a regulira se potenciometrom kao i prije

E-Bl, na otporniku Ri dobiva se naponski impuls s kojim se pali tiri-stor. Otpornik R2 služi za reduciranje pogonskog napona na iznos koji

je dopušten za dotični UJ-tranzistor. Za one koji ne mogu da nabaveUJ-tranzistor objavljujemo shemu spoja na slici 8-23 gdje je on nadomješten multivibratorom sa dva tranzistora, od kojih je jedan PNP-,a drugi NPN-tipa. Funkcija svih elemenata jednaka je onima na rani

jim shemama; napon za paljenje tiristora dobiva se na otporniku R2. I ovdje tiristor radi u punovalnom pogonu, što je neophodno potrebnoradi toga da tranzistori ne bi dobili napon obrnutog polariteta. Otpor



g p g p pnik R3 služi za reduciranje napona na ispravnu vrijednost (oko 9Vizmeđu točaka D i E).

Upotrebljeni poluvodiči: sve diode su BY 180, UJT = 2 N 2646, doktip tiristora ovisi o snazi. Za struje od 7,4 Aef možemo uzeti BT 200 D(ISKRA).

nekoliko okretaja u minuti. Shemu spoja prikazuje slika 8-24. Osimtiristora Ti upotrijebljeno je samo nekoliko sastavnih dijelova, štoomogućuje vrlo jednostavnu izradu. Pomoću preklopke S možemo povolji odabrati vrstu rada bušilice. U položaju b bušilica je uključenaizravno na mrežu, dok je u položaju a spojena u seriju s tiristorskim



SI. 8—24. Shema spoja tiristorskog regulatora brzine vrtnje električnih ručnih bušilica

L .

REGULATOR SVJETLOĆE ŽARULJA

Svjetloća se žarulja može bez gubitaka snage regulirati tzv. elektro

ničkim predotpomicima — što je uz upotrebu tiristora prikazano većna shemama spojeva 8-19 do 8-23. Ako se međutim umjesto tiristoraupotrijebi tzv. triac (bidirekcionalni tiristor) zajedno sa svojim elementom za okidanje, tzv. diacom (bidirekcionalna dioda), onda se punovalni pogon može postići na mnogo jednostavniji način.

Triac je poluvodička sklopka za izmjeničnu struju s tri priključka,



Triac je poluvodička sklopka za izmjeničnu struju s tri priključka,i to za dvije glavne elektrode i vrata. On je bistabilan element, tj.ili ima visok otpor, što odgovara stanju »isključeno«, ili pak mali otpor,

što odgovara stanju »uključeno«, za oba smjera priključenog napona.Jednom uključeni triac ostaje vodljiv tako dugo dok struja kroz njegane postane manja od tzv. struje držanja.

Diac je simetrična okidna dioda s dva priključka, u koje se pre-kapčanje iz nevodljivoga u vodljivo stanje postiže potrebnim naponom bez obzira na polaritet, to je dakle bidirekcionalna sklopka. Do postizanja probojnog napona od približno 30 V taj element ima veliki otporkoji nakon proboja poprima vrlo malu vrijednost, što više, otpor postaje čak negativan.

triac teče u suprotnom smjeru. Triac dakle ne vodi odmah na početkusvake. poluperiode, nego s određenim zakašnjenjem koje ovisi o vremenskoj konstanti elemenata Rl, P i C2. Budući da je P promjenljiv,

kašnjenje se u paljenju dade namjestiti. Kako kroz žarulju struja prolazi samo za vrijeme jednog dijela poluvala, ona će svijetliti slabije;što je kašnjenje veće, svjetloća je manja. Cl i R2 nisu bitni za osnovnofunkcioniranje sklopa, oni samo smanjuju tzv. histerezu sklopa.

O upotrijebljenom triacu ovisi koje se snage žarulja ovim sklopommogu regulirati. Za 660 W uzet ćemo BT 851 D ili BT 861 D, za 1300 W



g g ,BT 850 D ili BT 860 D, za 2200 W BT 853 D ili BT863 D, a za 3300 WBT 856 D ili BT 866 D, svi su proizvod ISKRE. Diac je za sve slučajeve

isti, ISKRIN BN 800. Nadomjesni tip za BT 851 D je Bentron BTR403, za BT 850 D jeBentron BTR406 ili SC40D (GE), a za BT853D je SC45D (GE).

Ako bi sklop pravio radio-smetnje, treba mu dodati još i C3, a voddo triaca prekinuti u točki A i umetnuti prigušnicu Pr koje je izradaopisana uz spoj 8-26. j

UREĐAJ ZA UKLJUČIVANJE OSJETLJIVIH TROŠILA

Mnoga osjetljiva trošila stradaju obično prilikom njihova uklju

puni iznos od 220 V. To usporenje postiže se pomoću žaruljice 2 kojaosvjetljava fotootpomik FO što služi kao predotpornik u krugu diaca.Žaruljica 2 treba naime 1...2sekunde da zasja punim sjajem, pa

se u tom vremenu otpor fotootpomika snizi od nekoliko Mfl na kojihstotinu oma. Da se snizi početna, prevelika vrijednost otpora, paralelno fotootpomiku spojen je jedan otpornik. Ovo usporeno podizanjenapona na trošilu ovisi dakle o tromosti zagrijavanja žaruljice 2, kojase može prema potrebi povećati prikladnim serijski spojenim otpornikom NTK.



nikom NTK.

promjera 9 mm, duljine oko 6 cm, namotamo oko 50 zavoja žice od1 mm.

Ukoliko se preko ovog sklopa napaja projektor za zvučne filmove,

njegovo pojačalo treba napajati izravno iz mreže, a ne preko ovoguređaja, jer bi sadržani vršci napona mogli prouzrokovati smetnje.

INTERVALNI BRISAČ AUTOMOBILSKOG STAKLA



Na slici 7-34 prikazali smo uređaj za povremeno uključivanje brisača automobilskog stakla koji je bio izveden s tranzistorima i relejom.Kako taj uređaj ima neke nedostatke što ih uzrokuje relej, a upotrebamu se u onom sklopu ne može izbjeći, prikazali smo na slici 8-27

jedan bolji i skuplji spoj, ali vjerojatno i najjednostavniji što postoji.Jednostavnost nije postignuta samo upotrebom tiristora, već i upotrebom UJ-tranzistora koji upravlja tiristorom. Sklopka SI je sklopkaza uključivanje brisača, a S2 automatska sklopka za vraćanje u po

četni položaj; obje već postoje u vozilima. Sklopka S3 je dodatna zaintervalni sklop. Zatvaranjem S3 nabija se kondenzator C preko R1

sklop ostaje bez pojnog napona sve dok se ne obavi ciklus brisanjai S2 opet otvori, pa elektronski sklop ponovno dobiva pojni naponi nabijanje kondenzatora C započinje iznova.

UJT je »popularni« 2 N 2646, a tiristor se odabire prema jakostistruje koju uzima motor. Ako je npr. motor od 60 W, tada on prinaponu od 12 V uzima oko 5 A. Treba dakle uzeti tiristor približnoza tu struju. Što se tiče pogonskog napona tiristora, upotrijebit ćemotzv. niskonaponski tiristor za 25 V, jer su tiristori za više naponeskuplji. Ako niskonaponski tiristor ne možemo nabaviti, uzet ćemobil k ji iši li i j Ni k ki j



bilo koji za viši napon, ali za propisanu struju. Niskonaponski jetiristor za približno 5 A npr. ISKRIN BT200U, a za 10 A BT 360 U

(oba su za napon od 25 V). Možemo bez bojazni uzeti slabiji tiristornego što je potrebno, jer je on uključen samo kratkotrajno, a nakontoga isključen nekoliko sekundi, što znači da se neće mnogo zagrijavati.

VREMENSKA SKLOPKA S MOSFET-om

Vremenske sklopke, tzv. tajmeri, upotrebljavaju se za najrazli-čitije svrhe. Zahvaljujući današnjim poluvodičkim elementima s visokim ulaznim otporima, pomoću' njih se mogu bez poteškoća postićidobro reproducibilna vremena od nekoliko minuta Jedan je od takvih

osjetno snižava. Ako R1 ima 100 Mfi, a Cl 5 p.F tada se može postićimaksimalno vrijeme zadržavanja od približno 400 s. Sklopka S moraimati kontakt koji se pritiskom otvara. Do tog trenutka kondenzator

je nabijen na napon koji ovisi o položaju potenciometra P. Otvaranjem sklopke sada se međutim kondenzator dalje nabija preko Rl, au trenutku kad napon na kondenzatoru dosegne 11 V, MOSFET postajevodljiv, a time i tranzistor te on aktivira relej koji treba im a t i namots otporom od barem 800 fl. Da bi se pri istim položajima kliznika P

.dobila uvijek ista vremena, pojni napon mora biti stabiliziran. Ako ut iji k j j j kl t blj d l i d likih lik



prostoriji u kojoj se ovaj sklop upotrebljava dolazi do velikih razlikau temperaturi, onda še treba pobrinuti za stabilizaciju temperature na

taj način da se između točaka A i B spoji otpornik reda veličine 100 ii,a između točaka B i C neki odgovarajući otpornik NTK. R4 je zaštitniotpornik koji ograničava struju izboja kondenzatora prilikom zatvaranja sklopke S. Njegova vrijednost ovisi o kapacitetu kondenzatora,no za orijentaciju navodimo da je to približno 1000 ii.

Vrijeme zadržavanja možemo izračunati prema formuli t = 0,8.• RiCi a dobiva se u sekundama ako se za C, uvrsti vrijednost u pF,a za Rt u Mfl. Upotrijebljene diode: D BA100, ZD — BZY 15 iliZY 15.

Važna napomena: Prije rada s MOSFET-ima prouči upute na str.2S3.

9

Tehnika napajanja strujom



Tehnika napajanja strujom

NISKONAPONSKI ISPRAVLJAČI S TRANZISTOROMUMJESTO PRIGUŠNICE

U tehnici napajanja strujom važnost tranzistora je također velika,a može se upotrijebiti na više načina. Pomoću njega mogu se stabili-zirati naponi, struje, mogu se regulirati naponi, te pretvarati istosmjer-

ni naponi u izmjenične.U spojevima filtarskih lanaca ispravljača tranzistor je veoma pogo-dan sastavni element, jer njegovom upotrebom unutarnji otpor izvorastruje postaje manji, pa su manje i varijacije napona pri promjenama

j ć j

i otpora za istosmjernu struju prilično velika (na primjer za faktor 30),on se može upotrijebiti i umjesto prigušnice. Cesto to čak i nije skupljerješenje, a postiže se i prednost da je uz dodatak nekih elemenata moguće provesti stabiliziranje, a i reguliranje izlaznog napona. Jednostavnispojevi u kojima tranzistor služi samo kao prigušnica prikazani suna slikama 9-1 i 9-2. Razlika između ta dva spoja samo je u tome što



se u prvome slučaju baza napaja preko serijskog otpora, a u drugoms potenciometra P Prvi spoj predviđen je osim toga i za veće struje

kad su umjesto prigušnice u filtarskom lancu upotrebljeni ii. tranzistorili pak samo omski otpornik od 25 U. Vidimo da se uz upotrebu tranzistora dobiva ne samo dobar filtarski efekt za izmjeničnu struju, većsu manji i gubici zbog pada napona za istosmjernu struju. No ovisnost

SI. 9— 4. Prikaz ovisnosti izlaznognapona ispravljača o opterećenju,za ispravljače jjrema slici 9—1



baza napaja iz potenciometra kao na slici 9-2 onda se, na primjer, uzistu struju opterećenja na izlazu ispravljača dobiva manji istosmjerninapon Ih, ali mu je zato iznos pri promjeni opterećenja nešto stalnijinego pri upotrebi serijskog otpornika od 1 kil (vidi dijagram naslici 9-4).

Ovisnost izlaznog napona Ih o struji opterećenja ispravljača premaspoju sa slike 9-1 pokazuje dijagram na slici 9-5; podaci vrijede zaizmjenični napon od 14 V na sekundaru mrežnog transformatora. Na pon brujanja ovisi o opterećenju ispravljača; pri struji opterećenja od20 mA on iznosi 3 do 4 mV



20 mA on iznosi 3 do 4 mV.Tranzistore valja svakako montirati na ploču za hlađenje, a tome

će poslužiti aluminijski lim debljine 1,5 do 2 mm, površine 150 do200 crn’.Želi li se pomoću tranzistora na izlazu iz ispravljača dobiti napon

koji je u određenim granicama približno neovisan o struji opterećenja,treba napon baze održavati konstantnim, što se može na različite načine. Više o tome biti će govora kod narednih spojeva.

Upotrijebljeni poluvodiči: Dt . . . D4 = B 30 C 600, T — AC 550 odn.AD 436.

NISKONAPONSKI ISPRAVLJAČ STABILIZIRAN

Jednostavan spoj prikazan je na slici 9-6. Napon baze regulacij-skog tranzistora stabiliziran je Z-diodom. Vrijednost izlaznog naponauglavnom je jednaka naponu te diode. Snimljena pogonska krivuljaovog spoja vidi se na dijagramu (slika 9-7) i odmah se može uočitiznatno bolje stabiliziranje napona od onog sa spojem bez Z-diode.



NISKONAPONSKI ISPRAVLJAČ STABILIZIRANTRANZISTOROM

Ako netko ne može da nabavi Z-diodu, onda se za stabiliziranjenapona baze za spoj prema slici 9-6 može upotrijebiti poseban izvornapona prema primjeru na slici 9-8. I ovaj je ispravljač malo ovisano promjeni opterećenja na izlazu. Iz posebnog namota na transfor-



SI. 9—8. Shemu spoja ispravljača s napajanjem baze regulacio-nog tranzistora iz posebnog ispravljača (zamjena za Z-diodu)

Tranzistor ' T je AC 550

Međutim ovaj spoj je osjetljiv na promjene napona mreže, jer se pri tim promjenama mijenja i napon za bazu tranzistora, a time inapon na izlazu. Zato je taj spoj pogodan samo onda ako je naponmreže dovoljno stabilan, ili je pak upotrebljen neki stabilizator za mrežni napon. Neka druga vrijednost napona može se dobiti ako se promijeni visina izmjeničnog napona za diodu D5, zbog čega se mijenjanapon na bazi regulacijskog tranzistora, pa tako i napon na izlaznimstezaljkama. U malim granicama promjena se može postići i potencio-metrom P od 500 ii no tada treba voditi računa o naponu brojanja,koji će porasti kad se smanji otpor potenciometra.



koji će porasti kad se smanji otpor potenciometra.U nedostatku Z-diode može se kao izvor referentnog napona upo

trijebiti baterija u spoju prema slici 9-10.

STABILIZIRANI IZVOR NAPAJANJA S NEKOLIKO FIKSNIHVRIJEDNOSTI NAPONA

Serijskim spajanjem nekoliko Z-dioda može se izraditi stabiliziraniizvor napajanja, koji daje nekoliko fiksnih vrijednosti napona na izlazu, slično kao što to daje ispravljač prema slici 9-10, s tom prednostida ne treba voditi brigu o tome jesu li i koliko su istrošene baterije.S obzirom na današnje cijene baterija, ionako je gotovo jeftinijenabaviti Z-diode negoli stalno mijenjati baterije. U uređaju kojegashemu spoja prikazuje slika 9 11 spojene su u seriju tri Z diode tako



shemu spoja prikazuje slika 9-11, spojene su u seriju tri Z-diode, tako

Na ulaz ovog spoja priključuje se istosmjerni napon od 12...15Vkoji se dobiva iz nekoga od dosad opisanih ispravljača, npr. iz onoga prema slici 9-10. Trebamo li više raznih napona nego što je ovdje prikazano ili pak koje druge vrijednosti, tada možemo kombinirativiše dioda na takav način da se dobiju željene vrijednosti. Pri tometreba paziti da minimalni ulazni napon bude za 3 . . . 4 V viši od najvišega izlaznog napona koji se želi dobiti. Vrijednosti za R1 i R2 trebauzeti takve da pri minimalnom ulaznom naponu kroz Z-diode tečestruja barem od 5 mA.



STABILIZIRANI ISPRAVLJAČ S REGULIRANJEMIZLAZNOG NAPONA

Cesto je potreban izvor napajanja s promjenljivim naponom. Da bi se to omogućilo, nužno je tranzistoru u ranije opisanim spojevimadodati još jedan pomoćni tranzistor, koji zajedno s prvim radi kaoistosmjerno pojačalo. Mnogo je jednostavnije upravljati naponom baze pomoćnog tranzistora, nego trošiti priličnu energiju za direktno upravljanje baze regulacijskog tranzistora. Drugi tranzistor dakle ništa ne pridonosi kvaliteti stabilizacije, već jedino omogućuje efikasnu pro

j K i lj t bili ij j i t k t bili

Potenciometrom P1 od 1 kil regulira se visina izlaznog napona koji nemože biti manji od 6 V, odnosno od napona Z-diode. Polupromjenljivim potenciometrom P2 namjesti se najpovoljniji otpor za bazu regulacij-skog tranzistora (najmanji napon brujanja). Ovaj se stabilizirani

ispravljač može izvesti u dvije varijante, s prigušnicom i bez nje.što je veći kapacitet elektrolitskih kondenzatora, to je manji na pon brujanja. Veličinu napona brujanja najbolje je kontrolirati oscilo-grafom. Ako se upotrijebi prigušnica, kapacitet elektrolitskih kondenzatora može biti manji. U pokusnoj izvedbi ovog sklopa napon bru janja iznosio je 1 ... 2 mV.

Ak ij bi j či l ij ki i ž bi i i ć



Ako se upotrijebi jači regulacijski tranzistor, može biti i veće opte

rećenje ispravljača. Kao i kod ostalih tipova ispravljača sa tranzistorima u filtarskom krugu, tako i ovdje maksimalna struja opterećenjaovisi o regulacijskom tranzistoru, dok ostali elementi za stabiliziranjemogu biti isti.

Prigušnica Pr. ima jezgru presjeka 3... 3,5 cm2, a mota se žicom0,5 CuL.

Upotrijebljeni poluvodlči: Dl ...D4 = B 30 C 600, 77 = AD 436, T2 —= AC 550, ZD = BZ 6. J

SPOJ ZA OGRANIČENJE STRUJE J

nom vodu nalazi se otpornik od 0,25 ii, kojemu je paralelno preko potenciometra priključen pomoćni tranzistor. Pri porastu struje trošila raste i napon na krajevima otpornika od 0,25 ft, a posljedica je

porast struje kroz T3. Zbog ovoga porasta nastat će veći pad naponana predotpomiku za bazu T2, pa će se smanjiti napon baze, a time inapon na izlazu.

Potenciometrom P namješta se prema želji početak djelovanja tranzistora T3. Poželjno je da T3 ima što veći fl (oko 100); eventualno semogu spojiti dva tranzistora u kaskadu, pa se i otporniku od 0,25 ftmože vrijednost sniziti na oko 0,1 ft.



j ,Ograničenje struje je takvo da u kratkom spoju Imakt za navedeni

primjer iznosi oko 0,8 A. Ako se tranzistorska kaskada u stabilizatorusastoji od 3 tranzistora ograničenje je mnogo efikasnije, pa se za T3 može upotrijebiti običan NF tranzistor ili njemu sličan. Prestankomkratkog spoja ili preopterećenja napon na izlazu stabilizatora postajeopet normalan.

Upotrebljeni poluvodiči:-TI — AD436, T2 = T3 = AC550, ZD = BZ7.

ELEKTRONIČKI OSIGURAČ

Elektronički osigurač i stabilizator vraćaju se u normalno stanje prebacivanjem multivibratora u drugi stabilni položaj. To će se učiniti pritiskom na tipku T, jer time će se T5 potpuno zakočiti, pa će se na pon na kolektoru T3, odnosno na bazi T2, vratiti u prvobitno stanje.



SPOJEVI ZA KONSTANTNE STRUJE

U praksi je često potrebno, naročito za ispitivanja, da u nekom

krugu teče stalno ista struja, bez obzira na veličinu opterećenja (otporatrošila). Veoma jednostavan spoj s jednim tranzistorom, ali sa dvaizvora napajanja, vidi se na slici 9-15. Jakost struje u vanjskom krugu



SI. 9—15. Shema spoja jednostavnog izvora

konstantne struje

namješta se potenciometrom od 1 kil. Sto je ta struja veća, to je manjimaksimalni otpor vanjskoga kruga pri kojemu je struja još konstanta.To se lijepo vidi na snimljenom dijagramu na slici 9-16 za nekoliko

Drugi primjer spoja za konstantnu struju vidi se na slici 9-17. Ovdjenisu potrebna dva izvora struje, ali zato spoj ima dva tranzistora i jednu diodu.

ma na



SI. 9—17. Shema spoja izvora konstantne stru je s dva tranzistora

Dobiveni rezultati su uglavnom isti kao u prethodnom primjerušto se vidi na snimljenim dijagramima (slike 9-18 i 9-19), jedino jemaksimalni otpor za pojedine struje ovdje nešto manji. Veličina izla-

o otporu između emitera i baze. čim se uključi trošilo ta se strujasmanjuje. Potenciometrom P od 200 ii namješta se struja kroz trošilo,a maksimalna joj je vrijednost 80 mA. Maksimalni otpor pri kojem jestruja još konstantna ovisi o naponu U,. Npr. pri 80mA i 6V iznosi

50 ii, a pri istoj struji i 9V iznosi 80U, itd., što se vidi na snimljenomdijagramu (slika 9-21).



SI. 9—20. Shema sjxjja izvora za veće konstantne struje

Za manje struje potenciometar treba da ima veću vrijednost alialja oditi rač na o maksimalnoj str ji koja može teći kro taj po

Relativno jednostavan spoj za konstantnu struju može se načiniti bez dva odijeljena izvora napajanja, prema shemi na slici 9-22, gdje je pomoćni izvor napajanja zamijenjen izvorom referentnog napona.U principu za takav izvor služe Z-diode, no mogu se upotrijebiti i



SI. 9—22. Shema spoja jednostavnog izvorakonstantne struje bez dva odijeljena izvora

j j

jer u germanijevih tranzistora dolazi do izražaja znatno veća preostalastruja I ceo-

Naravno da treba paziti na opterećenje potenciometra u ovakvom

spoju, jer u njegovu krugu teče gotovo ista struja kao i u krugu trošila. Praktička primjena ovog spoja dana je kod generatora pilastognapona na slikama 5-9 i 5-10.

TRANZISTORSKI PRETVARAČ ZA IZMJENIČNI NAPON220 V 50 W 50 H (I)



220 V —50 W—50 Hz (I)

često je potreban pogon nekih uređaja predviđenih za izmjeničninapon od 220 V (magnetofon, gramofon itd.) na mjestima gdje nemamrežnog napona ili su na raspologanju izvori istosmjerne struje niskognapona, npr. akumulatori. Za tu svrhu su se ranije upotrebljavale raznevrste pretvarača, kojima je zajednička mana bila ta što su bili skupi,glomazni i teški, i u pogonu većinom jak izvor radio-smetnji. Posebna

mana najraširenijih pretvarača vibratorskog tipa jest ta što im je ogra-

Tranzistor ski pretvarač za snagu od oko 50 W prikazan je na slici9-23, a sastoji se od sinusnog oscilatora za 50 Hz i izlaznog protufaznog pojačala. Sinusni oscilator radi s tranzistorom TI. Titrsjni krug se

sastoji od namota transformatora Tri i kondenzatora od 0,8 pF. Reakcija je induktivna, između kolektora i baze. U izlaznom pojačalurade dva tranzistora T2 i T3 u protufaznom spoju. Spoj je izvedentako da se dio pojačanog napona vraća natrag na baze izlaznih tranzistora i time znatno povisuje korisnost (stepen djelovanja), jer izlaznistupanj radi gotovo kao oscilator, a sinusni generator drži frekvencijugotovo potpuno konstantnom. Izlazna snaga generatora je oko 50 W,



gotovo potpuno konstantnom. Izlazna snaga generatora je oko 50 W,uz napon od 220 V. Izlazni napon je gotovo potpuno pravokutnog oblika, što je s obzirom na korisnost najpovoljnije, a nije zapreka za pogon motora i transformatora navedenih uređaja.

Izlazne tranzistore treba svakako montirati na ploče za hlađenje, površine 150 do 200 cm2. Priključne vodove za: napajanje treba dobrodimenzionirati, jer je pri punom opterećenju baterija opterećena stru jom od 10 do 11 A. Veličine sastavnih elemenata dane su za pogon izizvora od 6V.

Tranzistori su: TI = AC 550, T2 = T3 = AD 542.PODACI O TRANSFORMATORIMA

Ako je struja praznog hoda premalena, tada se može dogoditi dase pretvaraču pri punom opterećenju promijeni frekvencija, tj. da ona

postane viša.

Budu li te razlike osjetne, treba korigirati brojeve zavoja namotau istoj mjeri na primaru i sekundaru, ako su naponi inače u redu.



SI. 9—24a. Shema spoja pretvarača koji istosmjerni na-pon od 6, 12 ili 24 V pretvara u izmjenični od 220 V.

U ovom pretvaraču, koji radi u paralelnom protutaktnom pogonu,upotrijebljeno je zaista malo sastavnih dijelova. Promjenljivim žiča-nim otpornikom pri punom pobuđenju namješta se reakcija u tolikom

iznosu da se tranzistori pobuđuju do (ali ne iznad) napona zasićenja.Kondenzator Cl potpomaže utitravanje, dok C2 uklanja naponske šiljkešto nastaju prilikom isključenja uređaja, da ne bi oštetili tranzistore.



SI. 9—24b. Prikaz ovisnosti pojne struje i napona na izlazu pretvarača, prema slici 9—24a, u izvedbi za 12 V

i 100 W

Radna frekvencija oscilatora je oko 2 kHz. Transformator se moženamotati na feritnu jezgru Siemens 0 36 mm ili ISKRA ELVEFERG 45 0 sa zračnim rasponom od 0,1 mm, no može se namotati i natransformatorsku jezgru. Tranzistore Tl i T2 (AD433) treba montirati

na rashladnu plohu površine oko 36 cm'. Sve su diode tipa BY 140.

Podaci o transformatoru na ferltnoj Jezgri

a = 2 X 30 zav. žice 0,6 mm CuL, motano bifilarno b = 2x8 zav. žice 0,4 mm CuL, motano bifi larno

c = 360 + 30 zav. žice 0,15 mm CuL



Podaci o transformatoru s limovima EI od 2 cm2, zrainog raspora 0,5 mm

a = 2 x 70 zav. žice 0,6 mm CuL, motano bifilarno b = 2 x 18 zav. žice 0,4 mm CuL, motano bifilarno

c = 800 + 80 zav. žice 0,15 mm CuL

na koji treba premjestiti izlaznu priključnicu ako bi izlazni napoiyjmjeren pod opterećenjem, bio veći od IlOodn. 220 V.



SI. 9 —26. Shema spoja pretvarača za pogon brijaćih aparata predviđenih za izmjenični napor, od 220

V iz akumulatora 12 V

Kako ovakav pretvarač nema mehaničkih kontakata, pa prema tomeni iskrenja, nije potrebno neko detaljno oklapanje. Dovoljno je samo postaviti metalnu ploču između pretvarača i prijemnika.

Ako se elektronke prijemnika žare iz istog izvora (akumulatora)

iz kojega dobiva napajanje i pretvarač, u priključne vodove pretvaračatreba staviti još i prigušnice i filtarske kondenzatore. Korisnost (stu panj djelovanja) ovakvog pretvarača znatno je bolja nego vibratora,a osim toga je znatno trajniji jer nema mehaničkih kontakata, pa

prema tome ni iskrenja niti izgaranja.Ako nam nije potrebna struja od 20 mA već manja, npr. do 10 mA,

možemo uzeti tanju žicu za transformator i slabiji tranzistor. Osimtoga za ispravljanje se mogu upotrijebiti dvije u seriju spojene diode



toga, za ispravljanje se mogu upotrijebiti dvije u seriju spojene diode

AA 121 ili slične.

relativno jednostavno. Tranzistor (slika 9-28) radi kao oscilator s reakcijom između emitera i baze. Namot na sekundarnoj strani izveden



SI. 9—28. Shema spoja pretvarača koji istosmjerni napon od 6 V pretvara u istosmjerni

od 500 V (I)

je za oko 200 V, a za ispravljanje se koristi spoj za udvostručivanjenapona s diodama Dl i D2.

Tranzistor T je BC 177.S obzirom na veoma malu struju trošila, za filtriranje je dovoljan

kondenzator od 0,22 p.Fr jer je i frekvencija oscilatora relativno visoka(oko 1,5 kHz). .

pozitivni ili negativni napon. Potrošak struje iznosi oko 100 mA prinaponu izvora napajanja od 6V.

Kod izbora selenskih ispravljača treba paziti na broj ćelija da ne bi došlo do proboja, budući da je ispravljač opterećen kapacitivno.

Preporučuje se 18... 20 ćelija po ispravljaču. Jednostavnije je međutimupotrijebiti silicijeve, diode BY 118 odnosno BY128. Na sekundarnoj strani je zgodno načiniti više izvoda da se može

lako namjestiti željena visina napona, koja ovisi i o tipu upotrijeblje-nog tranzistora.

Za transformator se može uzeti jezgra M42 na koju se namotavanamot a sa 120 zavoja žice 0,15 mm CuL, namot b sa 40 zavoja žice0 5 C L t 1000 + 80 j ži 0 15 C L



0,5 mm CuL, a namot c sa 1000 + 80 zavoja žice 0,15 mm CuL.Tranzistor T je BC 177.

STABILIZIRAM ISPRAVLJAČ ZA DOBIVANJE SIMETRIČNIH NAPONA ZA OPERACIONA POJAČALA

Za pokuse s operacionim pojačalima u nekim su slučajevima po

trebni poini izvori s pozitivnim i negativnim naponom prema srednjoj,

nultoj točki spoja koja je ujedno i masa. Takvi se naponi mogu dobitiiz dviju baterija, no to ima manu jer ih treba barem šest od 4,5 V iliosamnaest od 1,5 V, što nije ekonomično. Zato je bolje U2eti ispravljačsa stabiliziranim naponom kojemu će se uz to izlazni napon moći

regulirati (si. 9-30) od približno 8 pa do 22 V, što će odgovarati zasva

uobičajena operaciona pojačala.

Ako odaberemo dvostruki potenciometar s jednakim karakteristikama, onda se reguliranje može obaviti samo jednim đugmetom.Dugme se potenciometra može baždariti s vrijednostima izlaznog na

pona. U dijelu za stabiliziranje pozitivnog pojnog napona rade tranzKstori tipa NPN, a negativnog, tipa PNP.



Tranzistori 77 i T2 su BC219 i BC107, a T3 i T4 su AC 142 iAC 550. Z-diode su tipa BZ 8, a Dl ... D4 su BY 234.

Ispitivanje tranzistora i drugih



poluvodičkih elemenataPrije upotrebe nekog tranzistora Često nas zanimaju stvarni podaci

o njemu, tj. da li se oni kreću unutar dopuštenih tolerancija ili suizvan njih, jer bi se moglo vrlo lako desiti da neki, čak i ispravantranzistor, u nekom spoju ne radi. Podaci koji nas zanimaju jesu pre

ostala struja ¡ceo, pojačanje za istosmjernu ili izmjeničnu struju, tešum tranzistora. Prve dvije veličine, tj. preostala struja kolektora priotvorenoj bazi i beta (3) za istosmjernu struju, statičke su karakteristike i njih nije teško odrediti Međutim za određivanje dinamičkih

obično nekoliko stotina oma, a u nepropusnom oko 100 i više kilooma.Iznimke su VF tranzistori (mesa i drift) kojima otpor diode emiter--baza u nepropusnom smjeru iznosi oko 10 do 30 kn.

Ako je otpor u nepropusnom smjeru manji od navedenih vrijed

nosti ili pak omometar pokaže prekid, to znači da je tranzistor defektan.



pri provjeravanju ispravnost iomometrom zamisliti kao dvi

je suprotno spojene diode(PNP-tranzistor)

pri provjeravanju ispravnost iomometrom zamisliti kao dvi

je suprotno spo jene diode(NPN-tranzistor)

Ako ne znamo raspored priključaka tranzistora, potrebno je najprije s omometrom pronaći koja je od elektroda baza a zatim se mjeri

minus na kolektor. Ukoliko pokazana vrijednost iznosi 10 do 30 kll, priključke valja zamijeniti i mjerenje ponoviti.

Ako je tranzistor tipa NPN, diode kolektor-baza i emiter-baza bitće propusne kada plus omometra priključimo na bazu.

Koje redove veličine otpora mora pokazivati omometar pri ispitivanju ispravnog tranzistora vidi se najbolje na shemi mjerenja otporadionica tranzistora prema slici 10-3 za PNP-tranzistore, odnosno na slici10-4 za NPN-tranzistore, a brojčano bi to iznosilo približno onako kako

je navedeno u narednoj tablici.



Tranzistori za naponsko pojačanje

Otpor emiter—bazaOtpor emiter—kolektor

Tranzistori za pojačanje snage

Otpor emiter—bazaOtpor emiter—kolektor _________________

PROVJERAVANJE ISPRAVNOSTI TRANZISTORA UUREĐAJIMA

kod pojnog napona od 15 V na elektrodama vladaju približno označeninaponi. Ako smo se uvjerili da te vrijednosti približno odgovaraju,valja ispitati upravljačko djelovanje tranzistora. Njegov kolektorski



SI. 10—8. do si. 10—10. Provjeravanje ispravnosti tranzistora u samim uređajima (viditekst)

napon treba spram mase da bude manji za pad napona na kolektor-skom otporniku Spojimo li kratko bazu i emiter komadićem žice (sli

MJERENJE POJAČANJA ZA ISTOSMJERNO STRUJU

Za mjerenje pojačanja tranzistora za istosmjernu struju (beta isto

smjerno) potreban je veći sklop s nešto više elemenata. Postoji nekolikovarijanata i načina ovoga mjerenja, jedna od tih vidi se na slici 10-12za PNP-tranzistore, odnosno na slici 10-13 za NPN-tranzistore. To jezapravo neka vrst mosnog spoja, u čijoj se dijagonali nalazi miliaper-metar. Za ovo mjerenje potrebna su dva izvora napajanja ili jedan sadva izvoda.

Potenciometrom od 0,1 Mil namjesti se ravnoteža mosta tako damiliampermetar ne pokazuje nikakvu struju Zatim se krug zatvori



miliampermetar ne pokazuje nikakvu struju. Zatim se krug zatvoritipkom T, čime se poremećuje ravnoteža mosta, jer se povećava struja

baze, a time i kolektorska struja.Ako se elementi dimenzioniraju tako da se zatvaranjem sklopke

struja baze povećava za, recimo 10 pA, a miliampermetar je predviđenza područje do 1000 pA, onda na skali baždarenoj od 0 do 100 možemo

1

S obzirom na to da se tvornički podaci o tranzistorima odnose na jednu određenu radnu točku koja je za svaki tip drukčija, dakle nijeista kao u ispitivalu, podatak će se za nekoliko postotaka razlikovatiod tvorničkih podataka. Međutim to u praksi ne smeta jer se podatako strujnom pojačanju daje s velikim tolerancijama, tj. u velikom ras-sponu. Nije naime rijetkost navod proizvođača da strujno pojačanjeza jedan tip tranzistora može varirati između npr. 20 i 120! Međutim točnost pokazivanja ovog instrumenta za praktičke svrhe je dovoljno velika i omogućit će da među pojedinim primjercima tranzistora ustanovimo koji ima veće ili manje strujno pojačanje.

Osnovni jednostavni postupak određivanja strujnog pojačanja tran



zistora vrijedi u principu i za tranzistore snage (učinske tranzistore).Međutim često je potrebna provjera njihove ispravnosti pod opterećenjima većih struja i napona, što se s opisanim sklopovima ne može provesti, pa valja upotrijebiti druge metode. Jedan jednostavan sklopza provjeru ispravnosti tranzistora snage prikazan je na slici 10-14. Dionica emiter-kolektor priključuje se preko otpornika R i instrumentas mjernim opsegom do 500 mA (ili sličan mjerni opseg) na žičani po-

Mjerenje strujnog pojačanja tranzistora snage može se obaviti naistom principu kao za obične tranzistore, no budući da su potrebne

jače struje, valja ispitni sklop drukčije dimenzionirati. Jedan prikladanspoj prikazan je na slici 10-15. Svaki od krugova, tj. krug baze i krug



SI. 10—15. Shema spoja za mjerenjestrujnog pojačanja tranzistora snage

kolektora, imaju vlastiti mjerni instrument kojima je odnos opsegamjerenja različit, na primjer za faktor 100. Znači, ako u krugu baze

= 200/10 = 20. često proizvođači daju podatak o pojačanju za istosmjernu struju B za velike struje, pri čemu je B omjer između Ic i /«.

Pri upotrebi tranzistora snage u protufaznim izlaznim stupnjevimakarakteristike im se međusobno ne smiju mnogo razlikovati. Izabrati

primjerke tranzistora za takve stupnjeve može se vrlo jednostavno pomoću sklopa čija je shema spoja prikazana na slici 10-16. U istim pogonskim prilikama potenciometrom P istovremeno se mijenja napon baze za oba tranzistora. Otkloni kazaljki instrumenta u krugovimanjihovih kolektora ne smiju se pri raznim položajima kliznika poten-ciometra P razlikovati za više od približno 30°/o.



ŠUM TRANZISTORA

Vlastiti šum tranzistora je veoma kompleksna veličina i teško ju je točno definirati i izmjeriti. No za praksu će biti dovoljni i neki približni rezultati koji se mogu utvrditi na jednostavan način.

Ako se, na primjer, pri mjerenju preostale struje u seriju s tranzistorom uključe osjetljive slušalice, moći ćemo odmah ustanoviti dali tranzistor proizvodi kakav šum. Bolja je metoda uključivanje tranzistora kao pretpojačala ispred nekog kvalitetnog pojačala pa će i mali

instrument pokazati vrijednost za I ceo tj. zapornu struju dioni : ko-lektor-emiter sa otvorenom bazom (baza ostaje nepriključena). Sto jeta struja veća, tranzistor je osjetljiviji na promjene temperature. Akosu tranzistori silicijski, ova struja iznosi svega nekoliko mikroampera



SI. 10—17. Shema spoja za jednostavnomjerenje preostale struje tranzistora

Općenito uzevši dobrome tranzistoru ta je struja vrlo mala, takoda jedva zamjećujemo otklon kazaljke instrumenta. Tranzistor je međutim loš ako iznos te struje nije konstantan, već kazaljka instrumenta

nepravilno šeće amo-tamo.

Strujno pojačanje određuje se u istom položaju preklopke, tj. u položaju đ, ali je potrebno pritisnuti tipku TI. Tada se bazi tranzistora preko otpornika od 450 kil dovodi struja od 10 p.A, pa će kazaljka instrumenta (u krugu kolektora) pokazati pojačanu struju. Ako je skala

instrumenta od 1 mA podijeljena na 100 dijelova, na njoj će se moćiizravno očitati strujno pojačanje tranzistora. Ako je preostala strujakolektora bila velika, treba je odbiti od rezultata.



numerička vrijednost kolektorske struje, dakle \I C u mA, odgovaraU

numeričkoj vrijednosti napona baterije 1U| u V, tj. -tt~ = 1. Npr. za*c

napon od 4,5 V kolektorska je struja 4,5 mA.

Potenciometrom P1 se mijenja struja baze da bi se most doveo u ravnotežu, tj. da bi miliampermetar pokazivao nulu. Kako struja baze

. r U

ovisi o naponu baterije i otporu potenciometra, t]. I b *= -r -, pojaca- K p

. . . h ■ Rvnje je P =



ISkala potenciometra, baždarena u kil, pokazuje dakle izravno p.

kazaljku u sredini skale jer služi samo kao nul-indikator. Osjetljivostmu nije kritična, može biti od 0,5... 2 mA. Za zaštitu miliampermetraod preopterećenja služe antiparalelno spojene diode, Dl i D2 (AAZ 21).Trimer-potenciometar P2 treba namjestiti u omjeru 9:1, a to je najlakše uraditi tako da se između priključnica E i C stavi otpornik od900 fi i zatim potenciometrom kazaljka miliampermetra dovede nanulu.

JEDNOSTAVNI UREĐAJ ZA STATIČKO ISPITIVANJETRANZISTORA



Tranzistore možemo ispitati statički s točnošću od približno 5*/t jednostavnim ispitivalom prema slici 10-20, u kojem je umjesto mjernog instrumenta upotrijebljen tranzistor s indikatorskom žaruljicom.Strujno pojačanje ¡3 očitava se na skali dugmeta potenciometra P.

DINAMIČKO ISPITIVANJE TRANZISTORA

Osim utvrđivanja statičkih veličina, često je interesantno izmjeritii dinamičke veličine tranzistora, tj. pojačavanje izmjenične struje itd.Ova se veličina može izmjeriti na više načina, a ovdje ćemo opisati nekeod njih.

Uređaj za dinamičko ispitivanje (I)

I ovdje imamo opet jedan most kod kojega se s indikatorom nađe



ravnoteža, a zatim se direktno očita iznos pojačanja. Most je prikazanna slici 10-21. Pojačanje izmjenične struje (beta izmjenično) može se

diktirao veličinu struje baze, pa tako kroz bazu prolazi praktički konstantna struja, bez obzira na otpor dionice baza-kolektor tranzistora.Izmjenični napon se pojačava tranzistorom, a pojavljuje se na krajevima otpornika, zapravo žičanog potenciometra R2 precizne izvedbe.Primami napon u krugu baze sa svoje strane uzrokuje struju kroz Ri, a time i određeni napon na njegovim krajevima. Prema tome most će

biti u ravnoteži kada bude h-Rl — /2 • R2, odnosno U, - U 3 , jer su na poni u krugu baze i krugu kolektora fazno suprotni pa se poništavaju,a indikator uključen između točaka a i b pokazuje nulu. S obziromna to da je napon U 2 ovisan o veličini U, i pojačanju tranzistora, da bi se postigla ravnoteža mosta otpornik R2 mora biti promjenljiv.Budući da je most u ravnoteži onda kada su U, i U 2 jednaki, pojačanje



se može indirektno izračunati iz p = R1/R2, jer je također p = Jc//B.Prema tome, iz navedene formule mogu se vrijednosti za p označitidirektno na skali potenciometra R2, ako mu se otpor izmjeri i označi.Iz te formule navodimo neke vrijednosti:

i R* <n> ii i

i

R2 (fi)

100 50 1

30 16070 71.4 25 2000

Kao indikator može poslužiti elektronički voltmetar ili oscilograf.Ako se upotrijebi neki tonski generator, na primjer za 1 kHz, kao nul--indikator mogu se upotrijebiti visokoomske slušalice. Najbolje rezultate daje svakako oscilograf jer se na ekranu odmah vidi da li je Ri

premalen ili prevelik s obzirom na fazu onog napona, koji je veći.Podaci dobiveni na taj način, dovoljno su točni za praksu i čestoće veoma dobro poslužiti. Prije definitivnog baždarenja zgodno je nekoliko tranzistora izmjeriti na nekom točnom, tvorničkom ispitivalu, pa zatim rezultate usporediti s rezultatima dobivenim na opisanomispitivalu.



Uređaj za dinamičko ispitivanje (II)Ispitivanje dinamičkog pojačanja može se obaviti i ispitivalom koje

radi prema slici 10-23. Princip je sličan onome prethodnog ispitivala.Izmjenični napon frekvencije približno 1 kHz priključuje se izmeđuemitera i baze, pa se u kolektorskom krugu pojavljuje pojačani napon,ali fazno suprotan. Ravnoteža je ovdje uspostavljena onda kada jenapon na krajevima otpornika Ra jednak naponu koji se pojavljuje na

krajevima otpornika Rb■ Budući da su naponi suprotne faze, indikatorneće pokazati nikakav, napon. Kako je 3 = a/(l — a) a a je ovdje RJ(Ra + Rb), ovaj se sklop može veoma lako dimenzionirati.

R <n> f> R (O) — i6

u M0 10

150

94 169 70 3291 129 50 1990 100 30 13 189 <9

• i

9

Kao nul-indikator mogu poslužiti visokoomske slušalice uključeneizmeđu baze i mase, tj. kolektora (preko baterije).



Za napajanje izmjeničnom strujom služi oscilator s tranzistoromT, koji daje napon frekvencije otprilike 1 kHz. Oscilator radi sa NFtransformatorom namotanim prema podacima sa slike 10-24. Sekun-

što znati da su na 9/10 skale vrijednosti za 3 od 5 do 58, a na preostaloj desetini od 58 pa dalje. Slično je i s drugim ispitivalom.

Da bi se očitavanje olakšalo spoj potenciometra i otpornika možese izvesti malo drugačije, prema slici 10-25 za dinamičko ispitivalo I,

odnosno prema slici 10-26 za ispitivalo II. Sada zapravo imamo dva



SI. 10—25. Preinake potrebne za po- SI. 10—26. Preinake potrebne za pobolj- boljSano očitavanje na skali uređaja šano očitavanje na skali uređaja -prema

prema suci 10—21 slici 10—24

mogao uništiti mjerni instrument. Pri ovome mjerenju serijski su spojeni mjerni instrument, izvor struje i ispitivana dioda. Mjerno pod-ručje je 200 nA, no u dobrih silicijevih dioda ta struja neće biti većaod 10... 20 pA, dok je u germanijevih nešto veća.

Sve vrijednosti u krugu instrumenta odnose se na sistem od100 pA i 1000 fl, no može se upotrijebiti i sistem od 50 pA i 2000 ft,ali tada treba promijeniti vrijednosti pripadnih otpornika.



Ako imamo više primjeraka dioda koje su prikladne za zaštituinstrumenta (diode sa zlatnom točkom), onda ćemo najprikladnijuizabrati tako što ćemo u seriju s instrumentom, prema slici 10-28c,umjesto ispitivane diode uključiti promjenljivi otpornik od 200 kfl te

pomicati kliznik počev od najvećeg otpora prema manjem. Kazaljka

će se instrumenta pri tome pomicati od približno polovice skale do punog otklona. Kad se postigne puni otklon, zaštitnu ćemo diodu za pokus spojiti paralelno s instrumentom (pazi na polariteti). Prikladna je ona dioda koja neće smanjiti otklon kazaljke.

\ »

BRZO PROVJERAVANJE ISPRAVNOSTI DIODA



Ispravljačke i sklopne diode, predviđene za struje veće od pri bližno 200 mA, možemo ispitati vrlo jednostavnim ispitivalom koje čaknema ni mjerni instrument, već se indikacija dobiva žaruljicama(si. 10-30).

BRZO PROVJERAVANJE ISPRAVNOSTI TIRISTORA

Uređaj kojemu shemu spoja prikazuje slika 10-31 služi za brzo provjeravanje ispravnosti tiristora, a pruža veće mogućnosti nego spoj

10-28a. Kako je poznato, tiristor priključen na napon ne vodi takodugo dok mu se na vrata ne dovede pozitivni naponski impuls, nakončega ostaje vodljiv sve dok mu se ne prekine anodni napon, bez obzira

jesu li vrata još uvijek priključena na napon ili nisu. Na toj osobinitiristora temelji se prikazani spoj. Tiristor koji treba ispitati priklju-

Tr



ISPITIVALO FE-TRANZISTORA

Tranzistor s efektom polja ili FET (vidi spoj 3-17 i 3-18), izraziti je naponski pojačivački element, pa se ispitivanje njegovih karakteristika razlikuje od ispitivanja karakteristika bipolarnih tranzistora.



Tim se ispitivalom može provjeravati i MOS-FET. Pri tomevalja biti oprezan, pa zaštitu od proboja treba skinuti nakon stavljanja tranzistora u podnožje. Pročitaj savjete na str. 284! Ako MOS--FET ima dvije upravljačke elektrode, jedna se spaja na Cl a dru

ga na G2.Upotrijebljeni poluvodiči: TI = BC 107, T2 = BC 517. Tran

zistor BC 517 može se nadomjestiti sa dva BC 107 B, spojena u Dar-lingotonovu spoju. D = 1N914 (1N4148).

ISPITIVANJE PROBOJNOG NAPONA DIODA



U praksi koji put treba ustanoviti probojni napon neke diode.To se može veoma lako načiniti priručnom napravicom sastavljenom prema slici 10-34. Uz izvor visokog napona, 250 ... 400 V, (oprez priradu!), potreban je potenciometar od 5 MQ, otpornik od 100 kQ ivoltmetar unutarnjeg otpora od 20... 100 kQ/V.

B

11

Postupak pri radu

s tranzistorima



Sve praktičke radove s tranzistorima treba izvoditi uz određenioprez, jer tranzistori su, kao i ostali poluvodički elementi, osjetljivi naneke vanjske utjecaje od kojih su najvažniji temperatura, preveliknapon itd.

LEMLJENJE

proizvodnji uronjavanjem u tekući lem (tzv. lemna kupelj), jer je to

koji put prikladno s obzirom na upotrebu štampanih vodova. U vezis time proizvođač poluvodičkih sastavnih elemenata daje određen*,ograničenja temperature lemila ili kupelji kao i trajanja lemljenja. Zainformaciju prikazali smo na slici 11-2 nekoliko primjera smješta-

A) Hemefahzirane rupe

min t5

8) Metatizirone rupe

min 15 4/ Nêmetaiizirane rupe

3IT

8) Metatizirone rupe

iiza 70 18(So 70 72(SiJ



. f meu * Sutori ra 70-1, TO-X 70S, 70-7, 70-8. 70-47 -S07-9

iiza 70-18(So , 70-72(SiJ

¡k y min 15

'„at, <! S n TO-18 (St)

SI. 11—2. Nekoliko primjera smještanja sastavnih elemenata na štampanu pločicu ako

se lemijenje provodi pomoću lemne kupelji

u spojeve, nego da se utaknu u odgovarajuća podnožja (si. ll-3a i b)koja se mogu normalno lemiti na štampanu pločicu. To nam dajedvije prednosti: prva je da jedan te isti IS može poslužiti pri pokusima na više raznih mjesta, a druga što otpadaju poteškoće pri odlem-ljivanju. Tko je već lemio IS-ove, sigurno zna da ih je mnogo lakše

ulemiti nego odlemiti. Ako već prekomjernim zagrijavanjem nismo IS upropastili pri ulemljenju, to će nam se sigurno dogoditi pri odlemlji-vanju ne budemo li osobito oprezni i ne raspolažemo li-posebnimdodatkom za lemilo. Radi lakšeg i sigurnijeg odlemljivanja integriranih sklopova, naime, mnogi proizvođači dobavljaju pribor koji se pričvršćuje na lemila, a zbog posebno prilagođenog oblika tih dodataka sva se lemna mjesta na izvodima integriranih sklopova zagrija-

\aju istovremeno (si 11-5 do 11-7)



\aju istovremeno (si. 11 5 do 11 7).

Odlučimo li se ipak ulemljivati IS-ove, moramo paziti na slijedeće:kućišta DIL treba lemiti na kaširani pertinaks (štampanu pločicu)s donje, metalizirane strane tako da između njega i pločice ostanezračnost od približno 0,5 mm. Ta će se zračnost dobiti sama od sebezbog skošenih priključaka na IS-u, pa ga zato treba pustiti da slo

bodno sjedne u predviđene rupice, a ne ga tlačiti nadolje pri lemlje-nju. Standardni IS-ovi u kućištima DIL pristaju u rupičasti raster7,6x2,54 mm, s rupicama promjera 0,7 do 0,9 mm (si. 11-8). Šiljaklemila ne smije imati temperaturu višu od 250 °C, a trajanje lem ljenjane smije biti dulje od 7 sekundi.



SI. 11—8. Ulei'tljivanje integriranih sklo. pova u kućištima DIL

SI. II—9. Ulemljivanje integriranih sklopova u kućištima »flat-pack«

promjera 0,6 do 0,8 mm štampane pločice. Priključci se ne smiju saviti na udaljenosti manjoj od 0,8 mm prema kućištu (si. 11-9). Dopu-15 sekundi pri temperaturi lemiia od 250 *C i udaljenosti lemnog mjesta 15 mm od kućišta.

Integriranim sklopovima s metalnim kućištem TO-5 i si., sa 6 do14 priključnih žica, žice se ne smiju savijati bliže od 1,5 mm od kućišta (si. 11-11), polumjer savijanja neka bude jednak ili veći od 03 mm.Trajanje lemljenja ne smije biti dulje od 15 s ako se lemi lemilomtemperature 250 °C, odn. 12 s ako lemilo ima 300 *C.

U 7S-ova s metalnim kućištem TO-18 vrijeme lemljenja lemilomtemperature 250 *C ne smije biti dulje od 5s, a razmak između lem

nog mjesta i dna kućišta mora biti najmanje 5 mm.Nemamo li posebnih dodataka za lemilo ipak možemo IS ove



nog mjesta i dna kućišta mora biti najmanje 5 mm. Nemamo li posebnih dodataka za lemilo, ipak možemo IS -oveveoma jednostavno odlemiti na slijedeći način: lemilom zagrijavamoušicu po ušicu i čim se kositar na ušici rastali, iščetkamo ga tvrdomčetkicom (ne od plastike). Ovim se postupkom može iščetkati gotovosav kositar, vodeći pri tome računa o tome da se lemno mjesto predugo ne zagrijava.

Nekih briga riješit ćemo se ako i tranzistore, jednaiko kao i IS-

ove,utaknemo u odgovarajuće podnožje umjesto da ih ulemljujemo izravno u spoj. No upotrebu podnožja priječe dvije okolnosti: prvo, teško-se mogu nabaviti a drugo cijena im je gotovo kao i tranzistora (ili

forma tora za lemilo (1:1), ili još bolje upotreba niskonaponskog lemi*la za 6V, koje se na mrežu uključuje preko odgovarajućeg transformatora (nikako autotransformatora), za koji je poželjno da između

primarnog i sekundarnog namota ima još i zaštitni namot što seuzemljuje.



SI. 11—13. Prikaz nastajanja neželjenih opasnih napona na tranzistorima akolemilo ima ložu izolaciju između grijaćeg uloška i lemnog šiljka u slučaju

PRIPREMANJE TRANZISTORA I DIODA ZA ULEMLJIVANJE

U SPOJEVE

Tranzistori, diode itd. općenito uzevši manje su osjetljivi na meha

ničke udarce nego elektronke. To međutim ne znači da za njih ta opasnost ne postoji.Pri savijanju izvoda (žica) oni se ne smiju savinuti uz samo kućište

(slika 11-14 lijevo), jer se žice ili kućište lako mogu slomiti; dovodne



SI. 11—14. Neispravno je priključke (izvotjpe žice) poluvodičkih elemenata jednostavno presaviti p rstom, već ih treba prije toga na pogodnom mjestu uhvatit i kliještim a

se žice stoga smiju savijati samo pomoću kliješta (slika 11-14 desno).

U pribor za montiranje tranzistora snage spadaju i izolacionekape za sprečavanje kratkih spojeva koji se često prouzrokuju nehotičnim dodirom neke žice s kućištem tranzistora na koje je većinomspojena kolektorska elektroda. Ove izolacione kape (si. 11-15) običnosu od poliamida GV koji podnosi temperature do 140 *C.

PO : c *110 6



PO : c 110 56

SI. 11—15. Izolacione kape za kućišta tranzistora snage

ZAŠTITA TRANZISTORA OD PREVISOKE TEMPERATUREZA VRIJEME POGONA

stora snage, obično oni valjkasta oblika, isporučuju se s obujmicamaza hlađenje, koje je dobro montirati na još jednu veću metalnu plohuili pak šasiju (slika 11-16) no možemo ih načiniti i sami od aluminijskog lima. Veći tranzistori snage montiraju se obično na metalnu pločuili pak direktno na šasiju, pri čemu treba paziti da ne nastane kakavnepoželjan spoj, jer neki tipovi imaju kolektor spojen na metalno kućište tranzistora. U takvom slučaju potrebno je tranzistor električkiizolirati od rashladne plohe specijalnim izolacijskim prstenom. Zatranzistore veće snage proizvode se rashladna tijela naročite konstrukcije, tzv. hladila, od materijala koji dobro odvode toplinu (slika 11—17).Prednost je takvih hladila što je velika rashladna površina ostvarena navrlo malom prostoru.



i

voda. Na taj se način npi. može postići toplinski otpor od približno0,02 K/W (pri snazi od 250 W i protoku od 101/min). Kako je to povoljna vrijednost, vidi se ako uzmemo u obzir da je toplinski otporhladila prema si. 11-17 približno 1,6 K/W.



SI. 11—22, U novije vrijeme i integrirani sklopovi u kućištima DIL dobivaju hladila

raznih oblika. Toplinski otpor im je većinom oko 50 K/W

S obzirom na to da i neki integrirani sklopovi sadrže jedinice koje

također razvijaju toplinu, i za njih se izrađuju posebna hladila. Jednotakvo hladilo prikazuje si. 148, dok daljnja tri prikazuje si. 11-22.

2. MOSFET*i se ne smiju lemiti tzv. pištoljima za lemljen je, većlemilom s uzemljenim lemnim šiljkom. Po mogućnosti treba još ilemni šiljak žicom spojiti s priključkom s tranzistora (»substrat«).Prvo se zalemi ta elektroda, a tek onda preostale tri.

3. Pri lemljenju, treba MOSFET držati prstima za kućište i ne

ispuštati ga dokle god ne budu zalemljene sve četiri elektrode. I udrugim prilikama treba se kloniti dodirivanja priključaka prstima, jerto može MOSFET-u dati naboj od stotinjak volti. Preporučuje se rukedržati na potencijalu nula kad god se radi s MOSFET-om.



ZASUTA TRANZISTORA OD PRENAPONA

Ako se u strujnim krugovima tranzistora nalaze veliki induktiviteti kaoSto su releji, elektromagnetska brojila, priguSnice s jezgrom i si., onda trebaobavezno upotrijebiti tzv. zaštitne diode koje će tranzistor čuvati od proboja prenaponom koji se javljaju u trenutku aktiviranja tranzistora zbog nagle promjene struje kroz namot. Ta je dioda spo jena namotu paralelno, ali u zapornom smjeru,slika 11-24. Ona time ne ometa normalnufunkciju namota, no kada se zbog aktiviranjareteja stvori trenutačni prenapon suprotnog polariteta, dioda ga "proguta” jer je za njega

spojena u propusnom smjeni.



SI. 14-19. Namotima s velikim induktivitetima uemiterskom ili kolektorskom krugu tranzistoratreba obavezno spojiti paralelno zaštitnu diodu D

Pri izvanredno velikim induktivitetima i visokim pogonskim naponima,struja kroz te diode može poprimiti poprilične vrijednosti, pa se preporučaupotreba višeamperskih dioda kao što su npr. BY131, BA 157-50, BYX 39--200 ili 1N5401 .. . 1N5408. Ako neznamo koji ćemo tip upotrijebiti,najbolje je držati se uputa uz shemu spoja. Na slikama 11-25 i 11-26

prikazani su oscilogrami sinusoidnog i pravokutnog napona od 50 Hz nanamotu releja, lijevo bez zaštitne diode D, a desno s njome, lijepo se vidida se s diodom potpuno uklanjaju opasni vršci induciranog protunaponakoji bi mogli uzrokovati probijanje tranzistora, budući da se radi o naponima koji imaju višestruki iznos pogonskog napona.



12

Izrada štampanih ploča u

amaterskoj praksi



amaterskoj praksi

Nagli razvoj elektronike posljednjih tridesetak godina ne bi se mogaozamisliti bez poluvodičkih elemenata, a gotovo tako ni bez štampanihspojeva. U usporedbi s uobičajenom spojnom tehnikom ožičavanjem, oni sudonijeli mnoge prednosti: smanjenje obujma i težine, veću preglednosti znatno bržu izradu u serijskoj proizvodnji. Brza izrada znači ujednoi jeftiniju proizvodnju, jer je preostalo samo još ulemljivanje sastavnihdij l đ b j j i j i ti j t li

Za obične amaterske potrebe dostaju Jednostrano štampane ploče. De bljina je bakrenog sloja obično 35 /im (0,035 mm), dok izolacijske pločemogu biti različite debljine. Za redovitu upotrebu najprikladnije su pločedebljine 1,5 mm.

gotove Štampane ploCe

Distributori slogova za samogradnju pojedinih elektroničkih uređaja,u nas i u inozemstvu, najčešće uz slogove, a i posebno, dobavljaju i gotoveštampane ploče. Ako se takve mogu nabaviti, onda su to ujedno najjeftinije ploče. Kad bismo takvu sami radili, njezina bi cijena, ako se uzme u

obzir vrijednost materijala i utrošeno vrijeme, ■ bila nekoliko puta viša



PRENOŠENJE PREDLOŠKA MONTAŽNE SHEME NA BAKRENI SLOJ

Treba li nam samo jedan primjerak štampane plofie, a postupak nesmije biti skup ni dugotrajan, a ni estetski ne mora biti na visini, ondaćemo se poslužiti najizravnijim postupkom, tj. na kaširanoj ploči nacrtatiželjeni štampani spoj. Pri tom ćemo prekriti (maskirati) sva ona mjestana kojima treba ostati bakar nakon jetkanja. Naravno da ćemo prije na

posebnom papiru načiniti predložak u mjerilu 1:1, a onda ga, nakon provjere rasporeda vodova i priključnih mjesta, nacrtati na bakreni sloj. Želimoli npr., načiniti štampanu pločicu za shemu spoja prema slici 13-2 ili13-4, onda ćemo vodove i priključna mjesta rasporediti prem<j vlastitoj

želji, prema raspoloživim komponentama, približno kako se vidina si. 12-2 i 12-3. Prije crtanja na bakreni sloj, uklonit ćemo masnoću



na si. 12 2 i 12 3. Prije crtanja na bakreni sloj, uklonit ćemo masnoću



SI. 12-4. Raspored elektroničkih sastavnih dije- SI. 12-5. Raspored elektroni-lova na štampanoj pločici prema slici 12-2 čkih sastavnih dijelova na štam-

Ako imademo priliku nabaviti preslikače s elektroničkim simbolimai znakovima, koje rade tvrtke Letraset, Alfac, R41, Mecanorma i druge(slika 12-6), onda je najbolje te simbole trljanjem preslikati na ploču i

đ b ih jiti t k ši i ž lj ih d ( lik 12 7) Ak

panoj pločici prema slici 12-3

pogrešno, odlijepiti i premjestiti na pravo mjesto, a moguća je i višestrukaupotreba, čak i nakon jetkanja. Takve simbole proizvode tvrtke Brady,Centron, Bishop i neke druee. no znatno su skuplii od običnih preslikača



SI. 12-7. Prikaz izrade predložaka štampanih spojeva pomoću preslikača (Alfac)

Ako nemamo preslikača, onda vodove i ostala sporna mjesta možemonacrtati nekom bojom ili lakom koji su otporni na kiselinu, a lako se moguodstraniti prikladnim otapalom (razrjeđivačem). Međutim, za takvo izravnocrtanje štampanih spojeva na bakreni sloj postoje i posebne pisaljke, kaoš DAL033PC EDDING 3000 SKETCHMARKER i EDDING

vljen za upotrebu. Želimo li sami pripraviti jednu drugačiju otopinu za jetkanje, onda nam može poslužiti slijedeća receptura:

200 cm3 (2 dcl) 35%-tne solne kiseline (HG)

30 cm3

(0,3 dcl) oko 30%-tnog vodikova peroksida (superoksida, H202)770 cm3 (7,7 dcl) vode (H20)

Pri jetkanju u prvoj ili drugoj otopini treba se pobrinuti da se pločagiba amo-tamo, pri čemu je držimo drvenom ili plastičnom pincetom ilištipaljkom. Otopina neka bude svježa, a njezina temperatura viša od sobne,ali ne viša od 50 °C. Nakon što se odjetka sav suvišni bakar, ploču treba

dobro isprati tekućom vodom i osušiti među papirima ili toplinom, pazatim prikladnim otapalom (razijeđivačem) skinuti zaštitni sloj ili presli-kače (aceton nitro razijeđivač za lakove benzin za preslikače) slika 12 8



kače (aceton, nitro-razijeđivač za lakove, benzin za preslikače), slika 12-8.

FOTO-POSTUPAK

Da bi štampanu pločicu dobili foto-postupkom, potrebno je predložakza štampu načiniti na prozirnoj foliji bilo crtanjem tušem na prethodno do

bro odmašćenoj površini ili pak pomoću preslikača ili samoljepivih simbola.

Ako je neprikladna izrada predloška u mjerilu 1:1, onda se predložak moženapraviti i u mjerilu 2 :1, budući da i za to mjerilo postoje preslikači, aonda se snimanjem smanji na polovinu. Tako dobiveni film je u negativu, pa ga treba kontaktnim kopiranjem pretvoriti u pozitiv (slika 12-10).

h ►



~h__ _ i > ►Hi

ni \ir i -1* • ii *

na suncu!) s udaljenosti oko 20 cm. Ploča pri tome mora ležati vodoravno,a doza sa sprejom malo nagnuta iz uspravnog položaja. Najvažnije je jednolično štrcanje u vijugama, najprije u jednom smjeru, a onda u drugom pod pravim kutom, bez prekidanja mlaza (slika 12-11). Doza se ne smije previše nagnuti, da ne dođe do "pljuvanja”. Treba paziti također da ne

dođe do nakupljanja spreja na ploči i do različite debljine oslojavanja.Debljina sloja treba biti oko 6 /im (0.06 mm), što naravno ne možemomjeriti, pa nam je jedina vodilja pri tome boja sloja, koji mora biti tamno-sivoplav. Ako je svijetlosiv, sloj je pretanak. a ako je plav, onda je predebeo.

Fotosloj se, na žalost, pri sobnim temperaturama suši vrlo sporo,a ne smijemo ga izložiti suncu. Ako ne možemo čekati 24 sata, koliko približno treba da se osuši u normalnim uvjetima, onda ćemo ploču staviti

u pećnicu zagrijanu najviše na 70 °C. pa će se sušenje skratiti svega 25 . . .. . . 30 minuta.



upotrebivu) štampu. Stoga je dobro na filmu načiniti kakvu oznaku, karakteristično slovo ili riječ, po čemu će se vidjeti je li predložak okrenutispravno.

Prema uputi proizvođača fotospreja, treba upotrijebiti jedan od nabro jenih izvora svjetla, za koje vrijede vremena osvjetljavanja i udaljenosti od

izvora svjetla, navedeni u tablici.

Izvori svjetla Osvjetljavanje(minuta)

Udaljenost(centimetara)

Kvarc-svjetiljka 4 ... 8 40

Žarulja sa živinim parama, 3 ... 4 30

hili 3 30



Philips HI1R 125 3 30

Žarulja sa živinim parama, 500 W 2,5 50

Žarulja sa živinim parama, 1000 W 1,5 50

Osvjetljavanje suncem 5 ... 10

Napomena: Pri upotrebi UV-žarulja treba paziti rta zaštitu očiju!



da već imamo gotov predložak u pozitivu, koji se može dobiti crtanjemna prozirnoj foliji tušem, posebnim flomasterima, preslikavanjem presli-kačima ili na neki sličan način.

izrada Štampanih spojeva postupkom "Circuit -stik ”

U novije doba poznat je postupak pomoću kojeg se izravno moguizrađivati štampane pločice pomoću specijalnih samoljepljivih bakrenihsimbola i traka. Kao podloga služi pločica od pertinaksa ili epoksida bez

bakrenog sloja i na nju se izravno lijepe spomenuti simboli. Pojedina spojnamjesta sastavljaju se lemljenjem, pri čemu relativno visoka temperatura

lemljenja ne škodi ljepljivom sloju. Nedostatak je postupka što su simboliizvanredno skupi, a nabaviti se mogu samo u inozemstvu.



BUŠENJE ŠTAMPANIH PLOČICA ^

Štampane pločice trebq bušiti pažljivo i po mogućnosti sa što većom

brzinom vrtnje svrdla. Što je brzina veća, provrt će biti čistiji a rad brži.Za normalne sastavne elemente najbolje će odgovarati svrdla promjera0,8, 0,9, 1,0 a eventualno 1,1 mm. Ako nemamo posebnu minibušilicu

Nikako se ne smiju upotrebljavati ni tzv. paste za lemljenje jer naj-češće uzrokuju galvanske veze između pojedinih bakrenih pruga na štampa-noj pločici, pa to može ugroziti funkcioniranje čitavog sklopa.

Pri lemljenju treba osobito paziti da se ne dobiju tzv. hladni spojevi.To su spojevi koji su naoko u redu, a zapravo su uopće bez kontakta. Hladni

spojevi mogu nastati odmah, ali i nakon nekog vremena. Najgore je kad povremeno imaju spoj pa ga opet izgube, jer je takva mjesta vrlo teško pronaći. Hladni se spojevi izbjegavaju dovoljno dugim držanjem lemilana mjestu koje se lemi, no ne valja ni pretjerati da se ne pregriju sastavnielementi koji se leme ili pak da se bakrena folija ne oljušti. Više o pra-vilnom lemljenju naći ćete u istom poglavlju knjige SPOJEVI S INTE-GRIRANIM SKLOPOVIMA.



13

Razni spojevi s poluvodičkim

elementimaSIRENA S UJ TRANZISTOROM



SIRENA S UJ-TRANZISTOROM

Oscilator s UJ-tranzistorom može se tako spojiti da se imitira zvuksirene. Naime, napon dobiven iz takvog oscilatora ima reski zvuk baš kaosirena. Spoje se vidi na slici 13 -1.

KOREKCIJSKO PRETPOJAČALO ZA GRAMOFON

Poznato je da se gramofonske ploče snimaju tako što su niske frekvencije, osobito ispod 100 Hz, potisnute, da se spriječe prevelika gibanjaigle, pa da se dobiva tzv. gramofonska reprodukcija. Zbog toga se za reprodukciju izvode posebni spojevi za izdizanje niskih frekvencija, prema tzv.karakteristici RIAA (Record Industry Association of America). Ima mnogorazličitih spojeva, a jedan je od njih prikazan na slici 13-2. Izveden jesa dva FET-a. U krugu prvoga je filtar za potiskivanje visokih frekvencija.



ćanje u neutralan položaj ostao uključen joS od prošlog skretanja. Sjetimo se samo koliko je puta kraj nas projurilo ti pravcu vozilo koje je žmigavcem pokazivalo da ima namjeru skretati, zato Sto mu je žmigavac ostao uključen

još otprije, a, vozač to nije opazio. Iz toga proizlazi da je korisno kad se i sluhom može utvrditi jesu li žmigavci uključeni ili nisu, a to je moguće pomoću jednostavne dodatne naprave, kojoj je shema spoja prikazana na slici 13-3.



što ga proizvodi i RIZ, pa zato dajemo nekoliko spojeva. To su silicijevičetveroslojni elementi, po konstrukciji vrlo slični tiristorima. Naziv "pro-

"> grami rani” možda ne označuje točno svojstvo tog elementa, jer on zapravosam po sebi nije programiran, već se sa dva vanjska otpornika (djelilo napona)može namjestiti unutarnji omjer napona tzv. tj, što s običnim UJ-tranzi

storom nije moguće. To omogućuje i upotrebu otpornika s većim otporom, jer kroz njih ne teče struja koja nastupa pri prekretanju u propusno stanje.

U spoju na slici 13-4 dva su tranzistora spojena tako da imitirajuPUT, pa ga mogu izraditi i oni koji PUT neće moći nabaviti. Spoj je predviđen za kontrolu visine napona: ako se napon smanji ispod određene vri

jednosti, oscilator s PUT*om proradi i LED svijetli isprekidano, to bržešto je napon niži.



Oni koji namjeravaju ovaj spoj izvesti na Štampanoj pločici, mogu za nju naći gotovi predložak na str. 293.

RELAKSAC1JSKI OSCILATOR S PUTom

Programirani UJ-tranzistor (PUT) najčešće se upotrebljava kao generator pobudnih igličastih impulsa, kao tajmer i slično. Osnovni spoj rela-

ksacijskog oscilatora vidi se na dići 13-5. Upotrijebljen je PUT D13T1.



SI. 13-6. Shema spoja žmigavca s programiranim UJ-tranzistorom (PUT-om)i tiristorom



PULZIRAJUČA STOP-SVJETLA NA AUTOMOBILIMA

Često dolazi do naleta jednog automobila na drugi samo zato štod i č ij i d j č i d j k či tj ij idi d

Upotrijebljeni poluvodiči: TI = BD 176, BD 178, BD 180, BD 186,(2N3792, AD 457*, AD 456*); T2 = BC 286, BC 211, BC 337 ili BC 338,svi od El-a; od ostalih proizvođača mogu biti: BC 140, BC 141, BC 142,BSX 45, BSX46, 2N3107, 2N1893;PUT = D13T1 (RIZ), IS = 555; Dl == D2 = 1N4148, 1N914.



SI. 13—7a. Shema spoja elektroničkog sklopa za dobivanje pulzirajućih stop-svjetalana automobilima

Problem pri ostvarivanju opisanog spoja jest tranzistor 77, zato što

je potreban tranzistor snage polariteta PNP (za kolektorsku struju od

min. 3 ... 3,5 A), a takav domaće proizvodnje ne postoji niti ga ima u

trgovinama. Međutim, to se dade riješiti pomoću dvaju tranzistora, jednim

2N3055, koji se može nabaviti, i drugim, običnim tranzistorom polariteta

PNP kakvi su npr., BC 177, BC 178, BC 179, BC212, BC213, BC214,

BC 287 i BC 307 od EI-a ili BC 177, BC 178, BC 179, BC 160, BC 161, BCY 78, BCY 79, 2N2906, 2N2907, BSX29 i 2N2894 od RIZ-a. Detalj sheme sa slike 13-7a u kojem je 77 nadomješten sa dva tranzistora. Tla

i 776, prikazanje na slici 13-7b.

REGULACIJA NAPONA ISPRAVUACKOG MOSTA

Za regulaciju istosmjernog napona, na primjer kod stabilizatorskih

spojeva najčešće se upotrebljava serijski tranzistor Ako je područje regu



spojeva, najčešće se upotrebljava serijski tranzistor. Ako je područje regulacije veliko, a uz to je velika i struja kroz tranzistor, njegovo je opterećenje

veliko, budući da se to veći dio energije pretvara u toplinu na tranzistoru, što je manji napon na izlazu. Zbog toga se kod većih stabilizatora često

izvodi dvostruka regulacija, pa se uz regulaciju serijskog tranzistora mijenja

i napon na njegovu ulazu.

Primjer takve regulacije vidi se na slici 13-8. Ispravijački je most

most treba dati. Tiristori se okidaju impulsima iz sklopa s UJ-tranzistorom

2N2646. Za pogon tog sklopa upotrebljava se poseban ispravljački most s diodama D3... D6. Napon frekvencije 100 Hz iz tog se mosta ne filtrira, već mu se vrhovi odsijecaju Z-diodom Zxl2. Time je oscilator $ UJT

čvrsto sinhroniziran s frekvencijom mreže. Frekvencija se oscilatora mijenja

potenciometrom P, a time se mijenja i pobuda tiristora.

Ako se takav most upotrebljava u stabilizatoru napona, potenciometar

P se obično nalazi na istoj osovini s potenciometrom za regulaciju serijskog

tranzistora.

Potrošak je opisanog sklopa oko 25 mA, pa D3.. . D6 mogu biti bilo koje Si diode za napon od 150V, (npr. 1N4002, EI-Niš). Dodatni namot na transformatoru može se namotati žicom od 0,1 mm.

Ako želimo da nam ovaj ispravljač služi kao štab ili zat o rs ii sklop za

struje do 5 A, onda za TU i Ti2 možemo uzeti Iskrine tiristore BT 200 A,



jBT 220 A, a diode Dl i D2 BY 273 (Iskra) ili BYX 39-200 (EI).

REZERVNO NAPAJANJE

Za sklopove kojima je potrebno neprekidno napajanje (na primjer

digitalni satovi) može se načiniti dodatak kojim se osigurava neprekinutost

stor treba dimenzionirati prema trošilu, na primjer za struje do 0,35 Auzimaju se BC313 (EI) i BY233 (Iskra), ili BY 123P, BY 124P, 1N4001(El)itd.

VREMENSKI USPORENA REGULACIJA RASVJETE

Regulacija rasvjete pomoću trijaka je poznata i često se upotrebljava.Međutim, takva se regulacija može načiniti i vremenski usporenom, štoznači da je nakon uključenja potrebno neko vrijeme da se postigne punasnaga. Obratno je kod isključenja, kad se svjetlo postepeno gasi.



žarulje. To treba biti 400-voltni trijak, a takav je npr. BT 851 D ili BT 861 Dza struje do 3 A ili BT 850 D (BT 860 D) za struje do 6 A. Postoje međutim još i tipovi BT 853 D (BT 863 D) za struje do 10 A i BT 856 D (BT886 D) za struje do 15 A, svi od Iskre.

AKTIVIRANJE TRI JAKA PREKO OPTOELEKTRONIČKOGVEZNOG ELEMENTA

Zbog svojih izolacijskih svojstava optoelektronički vezni element je pogodan za upravljanje krugova koji su neposredno spojeni na gradskumrežu; na primjer, može se regulirati raspeta trijakom, prema spoju naslici 13-11.



PRAKTIČAN IZVOR KONSTANTNE STRUJE

Za razne praktične potrebe može se načiniti jednostavan izvor konstantne struje s dva tranzistora, slika 13-12. Mogu se upotrijebiti bilokoja dva komplementarna tranzistora tipa BC, na primjer BC 107 i BC 177i slično.

Preklopkom Pr bira se veličina konstantne struje koja će teći vanjskimkrugom. Iznos struje, na primjer na području 10 mA (ili 1 mA), namjestise potenciometrom P i ako su otpornici za područja točni, u ostalim ćese položajima preklopke /V dobiti odgovarajuće struje.



Pogonski napon od 5 V treba da je što stabilniji, pa je taj izvor konstantne struje zgodno načiniti kao dodatak nekom stabiliziranom izvorunapona.

Tranzistor s efektom polja (FET) zbog svojih je karakteristika takođerveoma pogodan element za realizaciju jednostavnog spoja za konstantnu

struju. Spoj se vidi na slici 13-13, i očito je da jednostavniji ne može biti.Između upravljačke elektrode i uvoda nalazi «se potenciometar kojim senamješta Željena struja od 1 do 5 mA, uz navedenu vrijednost potencio-metra. Otpornik od 1 kft određuje najveću struju ovog spoja. Ako je potrebna manja struja, treba uzeti potenciometar većeg otpora.

FET je bilo koji tip s P-kanalom (npr. 2N3819, E300 itd.).

AKTIVIRANJE RELEJA PREKO OFTOELEKTRONIČ KIH

VEZNIH ELEMENATA



Optoelektronićki vezni elementi su idealni za potpuno galvanskoodvajanje krugova, a izolacija između oba kruga obično je predviđenaČak za 2 kV i više. Primjer za aktiviranje releja vidi se na slici 13-14. Svje

tlosna dioda se aktivira priključenjem napona od 6 V, te proradi foto-

tranzistor, na primjer BC 107, pa opet imamo Darlingtonov spoj, kojise može opteretiti i sa 100 mA.

Dl = D2 = npr. 1N914 (1N4148).



SI. 13-15. Shema spoja sklopa za aktiviranje releja pomoći'

optoelektronićkog veznog elementa (II)

izmjenični napon 6 ... 12 V, 50 Hz, pa jedna propušta jednu, a drugadrugu poluperiodu. Trimer-potenciometrom namješta se dopuštena strujakroz diode, na primjer 10 mA. Fototranzistori su spojeni paralelno i nazajedničkom se emiterskom otporniku dobiva pravokutni napon frekvencije100 Hz. Takav je spoj praktički neosjetljiv na razne smetnje iz mreže,

pa je pogodan, na primjer, za digitalne satove i slično. Tranzistori se napajajuiz izvora uređaja, za koji su namijenjeni impulsi 100 Hz (0,01 s).Optoelektronički vezni element je npr. IL 74, SU 25 ili sličan.

POVEĆANJE ULAZNOG OTPORA TRANZ1STORSKIH SKLOPOVA

Bipolarni tranzistor je strujno pojačalo, pa ima relativno malen ulazniotpor, što u nekim slučajevima može smetati. Zbog toga se upotrebljavajurazni spojevi kojima se postižu znatno veći ulazni otpori (nekoliko stotinakilooma) Jedan je primjer prikazan na slici 13 17 Radi se o poznatom



kilooma). Jedan je primjer prikazan na slici 13-17. Radi se o poznatomDarlingtonovu spoju dvaju tranzistora, ovdje izvedenom u spoju emiterskogsljedila, pa sklop radi bez pojačanja. Ulazni mu je otpor oko 1 Mi2, aizlazni oko 2 ki2, što znači da radi kao transformator impedancije.



SIMETRIČNI IZLAZNI STUPANJ

Za razne oscilatore, generatore valova raznih oblika i slično, poželjnoje da na izlazu daju simetričan izmjenični napon u odnosu prema nultoj

Na slici 13-19 prikazan je simetričan izlazni stupanj s tranzistorimaBD135 i BD 136. Uz pogonski napon od 12 V izlazni je otpor oko 10i2. Kodnapona na ulazu od 6 V, potrošak struje izlaznog stupnja je oko 180 mA.

Ako se smanje otpornici za baze tranzistora, smanjit će se i izlazniotpor, ali će se povećati struja koju treba dati dvostruki izvor napajanja.

Spoj se može upotrijebiti sve do područja MHz. Tranzistorima treba osiguratidobro hlađenje.

Umjesto komplementarnog para tranzistora BD 135/136, mogu seupotrijebiti El-ovi BC 327/BC 337 ili BC 328/BC 338.



u

Prijedlozi za zamjenu

nekih poluvodičkih elemenata

U nastavku su dane tablice koje će korisnicima ovog priručnika olakšatiizbor nekih poluvodičkih elemenata u slučaju da ne raspolažu tipom nave-denim u shemama. Tablice zbog ograničenog prostora nisu potpune a osim

toga za tu svrhu postoje i posebni priručnici



toga za tu svrhu postoje i posebni priručnici.

T ip u

or ig ina lnom

spo ju

E kviva l e n tn i i s l i č n i t i pov i

A C 3 0

Tranz is tor i

O C 70 O C 302 O C 303 O C 602 A C 151 V G FI 20 T F 65 ( i

Tip uoriginalnom

spojuEkvivalentni i slični tipovi

AF 260 OC 45, OC 612, OC 390, AFY 15, AF 101, AF 126, AF 137, AF132, AF 133, AF 187, AF 196, ASY 26, ASY 27, SFT 307, 2SA49,2SB45, 2SB101, GFT 45

AF 261 OC 44, OC 613, OC 400, OC 410, AF 125, GFT 44, TF 9, SFT358, 2SA15, 2SA52

BC 107 BC 129, BC 147, BC 167, BC 171, BC 182, BC 197, BC 207, BC237, BC 317, BC 329, BC 347, BC 382, BC 407, BC 414, BC 437,BC 467, BC 520, BC 527, BC 547, BC 550, BC 582, SC 206, (BCW82)

BC 108 BC 148, BC 168, BC 172, BC 183, BC 208, BC 238, BC 318, BC348, BC 383, BC 408, BC 413, BC 414, BC 438, BC 468, BC 528,BC 548 BC 583' SC 207



BC 548, BC 583 , SC 207

BC 109 BC 131, BC 149, BC 169, BC 173, BC 184, BC 199, BC 209, BC• 239, BC 319, BC 349, BC 384, BC 409, BC 413, BC 414, BC439,

BC 469, BC 549, BC 584

BC 177 BC 157, BC 204, BC 212, BC 251*BC 257, BC 261, BC 307, BC320, BC 350, BC 416, BC 417, BC 512, BC 557



knjige

- ........- ■ - -....... IZAŠLO IZ TISKA

A. Zidan — B. Milobar:



SPOJEVI S TRANZISTORIMAknjiga druga

U izdanju Tehničke knjige iz Zagreba iz tiska je

IZAŠLO IZ TISKA

B. Milobar — A. Zidan:

SPOJEVI S INTEGRIRANIM SKLOPOVIMA

knjiga druga l

U izdanju IRO Tehnička knjiga izašla je iz tiska knjiga

"Spojevi s integriranim sklopovima" II pa sa već postojećom

prvom knjigom, pod istim naslovom, čini jednu potpuniju

cjelinu.



Obje su knjige logički nastavak knjiga istih autora:

"Spojevi s tranzistorima" I i II u izdanju naše kuće.

Integrirani sklopovi uzrokovali su pravu revoluciju u konstrukcijama elektroničkih uređaja, jer su mogućnosti što ih

USKORO IZLAZI

A. Zidan — B. Milobar

SPOJEVI S TRANZISTORIMA III

(Treća knjiga)

Također je u pripremi iste izdavačke kuće izdanje SPO

JEVI S TRANZISTORIMA III (treća knjiga)-s nizom novih

spojeva s poluvodičkim elementima. Kao prve dvije tako je

i treća knjiga SPOJEVI S TRANZISTORIMA III namijenjena

praktičarima, hobistima i amaterima. Preporučujemo zainte

resiranima da kompletiraju sve tri knjige.

Spojevi s Tranzistorima 1

Documents

Transcript of Spojevi s Tranzistorima 1