Sofisti

Zbog privrednog i kulturnog napretka Atine javljala se sve veća potreba za širim i dubljim obrazovanjem vodećih slojeva. Osim toga, isticana je i potreba za muzičkim vaspitanjem. Snažno razvijen partijski život i jako razvijeno sudstvo zahtijevali su da aristokratska omladina ovlada govorništvom i da uopšte što bolje ovlada jezikom, zajedno sa njegovim stilskim osobenostima.

I tako su iz Male Azije u Atinu došli profesionalni učitelji govorništva – sofisti. (od grčke riječi sophos – mudar ). Najznamenitiji sofisti bili su: Protagora, Gorgija i Hipija. Za dobar honorar oni su učili govorničkoj vještini prije svega imućnije ljude. A pošto govorništvo neminovno zavisi od čovjekove opšte i misaone kulture, sofisti su morali posvećivati pažnju i ovim pitanjima. Oni su postali i učitelji gramatike i mnogo su doprinijeli njenom razvoju. Upoznavali su mlade ljude sa stilistikom na osnovu analiziranja stilističkih karakteristika u pojedinim značajnim literarnim djelima, sa nekom vrstom logike koju su zvali dijalektikom (otkrivanje istina na osnovu rješavanja suprotnosti i protvriječnosti u sudovima sagovornika ), i sa svojim filozofskim pogledima, politikom, državnim zakonima, a djelimično i prirodnim naukama npr. Geografijom, astronomijom i sl. O literarnom obrazovanju kaže, na primjer, Protagora: „Mislim da se za čovjeka glavni dio obrazovanja sastoji u tome da bude dobro spreman u literarnoj kritici, tj. Da je sposoban da ocjenjuje pjesnička djela s obzirom na to šta je u njima dobro a šta nije; zatim, da se razumije u analizu i da može odgovarati na postavljena pitanja.“

Područje djelatnosti sofista bilo je, dakle, veoma prostrano, anjihovo znanje dovoljno savremeno pošto su stalno odlazili i jednog grada u drugi i u druge države (na Istok) i tako proširivali svoje znanje. Svojim obrazovanjem mogli su da osjete potrebu vremena za što širim vidicima i kritičnošću prema zastarjelim shvatanjima, a svojom savršenom govorničkom vještiom postizali su uspjehe kod omladine.

Da bismo pravilno ocjenili historijski značaj sofista, potrebno je da se upoznamo sa suštinom njihovog filozofskog učenja.

Sofisti su propovijedali saznajni i etički relativizam. Oni su tvrdili da ne postoji objektivna istina i objektivna pravda, nego da sve zavisi od čovjeka, od pojedinca. Poznat je njihov princip: „Čovjek je mjerilo svih stvari“ (Protagora). Ako istina uopšte ne postoji, odnosno ako je stvara svako za sebe, onda ni o bogovima ništa ne znamo, a isto tako ni o prirodi. Čovjek je nešto apsolutno subjektivno.

Sofisti su poučavali svakoga ko bi im platio. Nauku nisu njegovali zbog traženja istine nego zato da bi svoje učenike osposobili kako da se snađu u svim prilikama i kako da uspješnim sredstvima afirmiraju svoje mišljenje i svoj interes. Pošto su zastupali mišljenje da su za učenje potrebni obdarenost i vježbanje, veoma su gajili vježbanje. Bili su također svjesni da je za teoriju neophodno potrebna praksa.

Literatura: Žlebnik, L (1970); Opća historija školstva i pedagoških ideja; Beograd: Naučna knjiga