SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA PEDAGOGIJU

IVANA MAJSTROVIĆ

SOCIOMETRIJSKI STATUS DAROVITIH

UČENIKA U RAZREDNIM ODJELIMA

DIPLOMSKI RAD

Mentor:

doc. dr. sc. Ante Kolak

Zagreb, 2015.

2

SADRŽAJ

1. Uvod .................................................................................................................................3

2. Teorijski dio ......................................................................................................................5

2.1. Sociometrija ................................................................................................................5

2.1.1. Sociometrija kao metoda za ispitivanje interpersonalnih odnosa ....................................... 5

2.1.2. Sociometrijski status kao pokazatelj prihvaćenosti pojedinca u skupini ............................ 6

2.1.3. Sociometrijski test kao sredstvo za određivanje položaja pojedinca u skupini ................... 7

2.1.4. Sociometrijske tehnike u službi mjerenja popularnosti pojedinca u skupini ...................... 8

2.1.5. Sociogram kao oblik slikovitog prikazivanja položaja pojedinca u skupini ....................... 9

2.2. Darovitost ...................................................................................................................9

2.2.1. Određenje darovitosti ....................................................................................................... 9

2.2.2. Osnovne sastavnice darovitosti ...................................................................................... 10

2.2.3. Osobine darovitih pojedinaca ......................................................................................... 13

2.2.4. Negativni aspekti darovitosti .......................................................................................... 15

2.2.5. Identifikacija darovitih učenika ...................................................................................... 17

2.3. Prilagodba darovitih kao bitan faktor u uspostavljanju pozitivnih interpersonalnih

odnosa s vršnjacima .......................................................................................................... 19

2.4. Vršnjački odnosi ....................................................................................................... 22

2.4.1. Vršnjački kontekst razvoja ............................................................................................. 22

2.4.2. Socijalni odnosi darovitih pojedinaca s vršnjacima ......................................................... 24

2.5. Istraživanja sociometrijskog statusa darovitih učenika ............................................... 26

3. Identifikacija darovitih učenika u osnovnoj školi Frana Galovića ..................................... 35

4. Empirijski dio – metodologija istraživanja ....................................................................... 38

4.1. Određenje problema istraživanja ............................................................................... 38

4.2. Provođenje istraživanja ............................................................................................. 39

4.3. Obrada podataka i interpretacija rezultata .................................................................. 41

5. Zaključak ......................................................................................................................... 59

6. Literatura ......................................................................................................................... 61

Prilozi ................................................................................................................................... 64

3

1. UVOD

Danas postoje brojni mitovi i predrasude o darovitim pojedincima koji su se bez

ikakvog temelja uvriježile u društvu i koji mnogo utječu na darovite pojedince te na naše

ponašanje prema njima. Jedan od tih mitova, odnosno pogrešnih mišljenja je i taj da su sva

darovita djeca bolje prilagođena, popularnija i sretnija od djece kojima nije utvrđena

darovitost. Mnoga darovita djeca doista imaju nešto višu socijalnu inteligenciju, prihvaćena su

i lako pronalaze prijatelje među vršnjacima, ali to nije uvijek tako. Među darovitom djecom,

baš kao i među ostalom djecom, postoje pojedinci koji ne uspijevaju ostvariti dobre socijalne

odnose sa svojim vršnjacima, koji su neprihvaćeni, nesretni i odbačeni. Razlog takvog

sociometrijskog statusa darovitih često leži u tome što se njihovi interesi ne poklapaju uvijek s

interesima njihovih vršnjaka te u tome što njihove odgojno-obrazovne potrebe nisu

zadovoljene na prikladan način. Upravo je sociometrijski status darovitih učenika središnja

tema našeg diplomskog rada.

Prvi, teorijski dio diplomskog rada bavi se određenjem sociometrije, njezinim

predmetom i značajkama, određenjem sociometrijskog statusa i sociometrijskog upitnika te

njegovim bitnim karakteristikama. Spomenut će se i tehnike za mjerenje sociometrijskog

statusa te značaj sociograma. Nadalje, definirat ćemo darovitost i njezine osnovne sastavnice,

sposobnosti, osobine ličnosti te kreativnost. Osvrnut ćemo se i na osobine darovitih

pojedinaca kojima su se bavili mnogi autori te ćemo njihova razmišljanja i saznanja

predstaviti u diplomskom radu. Jedna od tema diplomskog rada su i negativni aspekti

karakteristika darovitosti i „nezgodna“ ponašanja darovitih pojedinaca čiji uzrok često

nalazimo u nezadovoljenim odgojno-obrazovnim potrebama tih pojedinaca. Otkrivanje i

identifikacija darovitih pojedinaca u što ranijoj dobi nužni su kako bi se stvorili povoljni

uvjeti za razvijanje njihove darovitosti pa ćemo se i time baviti u teorijskom dijelu

diplomskog rada. Zatim ćemo spomenuti i pitanje prilagodbe darovitih pojedinaca u društvu,

odnosno pokušat ćemo otkriti jesu li daroviti učenici dobro prilagođeni ili kod njih postoji

rizik za probleme u prilagodbi. Svijet vršnjaka vrlo je važno socijalno okruženje svakom

djetetu jer u njemu ono zadovoljava potrebu za druženjem, intimnošću, u vršnjačkom svijetu

dijete formira sliku o sebi te stječe socijalne vještine. Socijalni odnosi s vršnjacima jako su

bitni i darovitoj djeci pa ćemo se u diplomskom radu osvrnuti i na socijalnu prihvaćenost ili

neprihvaćenost darovite djece među vršnjacima. Posljednji dio teorijskog dijela donosi

istraživanja koja su se bavila sociometrijskim statusom darovitih pojedinaca.

4

Drugi dio diplomskog rada posvećen je opisu procesa identifikacije i koraka koji

prethode identifikaciji darovitih učenika u osnovnoj školi Frana Galovića u Dugavama u kojoj

smo ujedno i proveli istraživanje u sklopu diplomskog rada. Naglasit će se važnost procjene

učenika i učitelja o osobinama pojedinog učenika za identifikaciju darovitih pojedinaca te će

se opisati postupak identifikacije koja se provodi u svim razredima generacije. Spomenut

ćemo i instrument koji se koristi za provedbu identifikacije, odnosno Standardne progresivne

matrice. Na samom kraju ovog dijela, istaknut ćemo važnost daljnje sustavne i organizirane

brige za darovite učenike koja se provodi u osnovnoj školi Frana Galovića.

Završni dio diplomskog rada, empirijski dio, opis je istraživanja koje je provedeno u

zagrebačkoj osnovnoj školi Frana Galovića. Cilj istraživanja je utvrditi postoje li razlike

između sociometrijskog statusa darovitih učenika i učenika kojima nije utvrđena darovitost

unutar razrednih odjela. U istraživanju su sudjelovala 122 učenika, od kojih je 21 učenik

identificiran kao darovit. Istraživanjem će se ispitati četiri hipoteze s obzirom na istraživačke

zadatke. Podaci dobiveni u istraživanju statistički će se obraditi te dovesti u vezu s

postavljenim hipotezama. Na samom kraju ćemo interpretirati rezultate istraživanja.

5

2. TEORIJSKI DIO

2.1. Sociometrija

2.1.1. Sociometrija kao metoda za ispitivanje interpersonalnih odnosa

Diplomski rad obrađuje temu sociometrijskog statusa darovitih učenika unutar

razrednih odjela te ćemo se u ovom dijelu našeg rada baviti određenjem sociometrije,

njezinim predmetom i značajkama, određenjem sociometrijskog statusa i sociometrijskog

upitnika, tehnikama za mjerenje sociometrijskog statusa te definicijom i značajem

sociograma. Suvremena teorija i praksa odgojno-obrazovnog rada sve više ukazuju na značaj

socijalnih odnosa koji se uspostavljaju unutar razrednih odjela. Jedan od osnovnih odgojnih

zadataka škole je razvijanje pozitivnih interpersonalnih odnosa između učenika i između

nastavnika i učenika, a ispitivanjem tih odnosa bavi se sociometrija. (Krnjajić, 1981: 11)

Sociometrija se definira kao „istraživačka metoda u društvenim znanostima kojom se ispituju

međusobni odnosi članova neke skupine ili društveni odnosi općenito.“1

Sociometriju je razvio psihijatar Jacob Levy Moreno koji predmetom sociometrije

smatra matematičko proučavanje psiholoških osobina populacije. Ona „vrši anketu o evoluciji

i organizaciji grupa i položaju jedinki u grupama“. (Moreno, 1962: 26) Sociometrija nam

zapravo pomaže u boljem upoznavanju i boljem razumijevanju stvarne strukture neke

skupine. Glavni cilj sociometrije uvijek je isti, od njezinog nastanka do dana današnjeg, a taj

je ući u svaku društvenu situaciju koja predstavlja jedan aspekt kolektiva, od najprostijeg do

najsloženijeg, od najznačajnijeg do najskrivenijeg. (Moreno, 1962: 47)

Moreno u svom djelu „Osnovi sociometrije“ razlikuje tri dimenzije u društvenom

svijetu, a one su vanjsko društvo, sociometrijska matrica i društvena stvarnost. Pod vanjskim

društvom podrazumijeva sve vidljive i opipljive, velike ili male skupine od kojih se sastoji

ljudsko društvo. Sociometrijska matrica obuhvaća one sociometrijske strukture koje se ne

vide pri makroskopskom promatranju, ali koje može otkriti sociometrijska analiza.

Naposljetku, društvena stvarnost podrazumijeva prožimanje dviju prethodnih dimenzija.

(Moreno, 1962: 35) Na ovaj način sociometrija se može primijeniti na svaki tip društva čime

se može ispitivati svaki njezin aspekt.

1 Hrvatska enciklopedija. Dostupno na: http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=56950 [02. svibnja

2015.]

6

Sociometrija ima nekoliko funkcija koje ju određuju kao: istraživačku tehniku koja

služi za proučavanje funkcioniranja grupe, dijagnostičku proceduru koja služi za određivanje

položaja pojedinca u grupi i položaja grupe u široj društvenoj zajednici te psihoterapijsku

tehniku koja pojedincu ili grupi pomaže u boljem prilagođavanju. (Kolak, 2010: 246, prema

Cohen i sur., 2007) Iz navedenoga se može zaključiti da se sociometrijskim postupkom

ispituju sociometrijski status pojedinca u grupi, unutargrupni odnosi te stupanj kohezivnosti

ili integriranosti grupe. (Kolak, 2010: 246)

2.1.2. Sociometrijski status kao pokazatelj prihvaćenosti pojedinca u skupini

U sociometriji se osim izraza „sociometrijski status“ koriste još dva termina s istim

značenjem, a to su „socijalni status“ i „izborni status“. U pedagogiji i psihologiji najčešće se

koristi termin „sociometrijski status“. (Krnjajić, 1981: 16) Razni autori različito definiraju

sociometrijski status. Najzaslužnijim za uvođenje pojma „status“ smatra se američki

antropolog Ralph Linton. On status definira kao mjesto u određenom sustavu koje osoba

zauzima u određeno vrijeme u odnosu na taj sustav. Jennings sociometrijski status određuje

kao „psihosocijalni položaj pojedinca u društvu određen količinom pozitivnog i negativnog

biranja usmjerenog prema njemu od strane članova populacije“. Prema Hargreavesu,

sociometrijski status otkriva distribuciju naklonosti unutar skupine, tj. koliko su neki članovi

popularniji i više voljeni nego drugi. S druge strane, Michael Argyle daje definiciju statusa u

kojoj kaže da je status neke osobe stupanj u kojem tu osobu poštuju, cijene ili priznaju drugi

članovi skupine. Položaj pojedinca u grupi je definicija sociometrijskog statusa koju daju

Lazić i Smiljanić-Čolanović. Za Lazić se položaj koji pojedinac zauzima u nekoj skupini

zasniva na međusobnim odnosima članova koji su određeni interakcijom u pojedinim

situacijama, dok je za Smiljanić-Čolanović taj položaj određen stavovima svih članova

skupine prema pojedincu. (Krnjajić, 1981: 14-15) Iz navedenih definicija, možemo zaključiti

da je za sociometrijski status najznačajnije to što se odnosi na položaj pojedinca u skupini,

odnosno to što pokazuje kako skupina prihvaća pojedinca i kako se on prilagodio skupini.

Položaj pojedinca te njegovu prihvaćenost ili neprihvaćenost u skupini možemo iščitati iz

međusobnih odnosa, funkcioniranja i interakcije članova skupine.

7

2.1.3. Sociometrijski test kao sredstvo za određivanje položaja pojedinca u skupini

U sociometriji postoje razni sociometrijski postupci koji služe kao sredstvo za bolje

upoznavanje i razumijevanje stvarne strukture skupine, odnosno za određivanje

sociometrijskog statusa članova neke skupine. Najznačajniji takav postupak je sociometrijski

test koji je izvanredno koristan za dublje prodiranje u dubinsku strukturu skupine.

Sociometrijski test jedan je od najpogodnijih instrumenata za ispitivanje interpersonalnih

odnosa u malim skupinama. (Krnjajić, 1981: 56) Sociometrijski test traži od subjekta da u

skupini kojoj pripada, ili bi mogao pripadati, izabere jedinke s kojima bi se želio družiti.

Subjekt svoj izbor treba izraziti otvoreno, bez obzira na to ulaze li ili ne ulaze izabrane osobe

u sastav skupine kojoj trenutno pripada. Na ovaj način dobijamo potpunu sliku strukture

skupine kakva izgleda njezinim članovima. Sociometrijskim testom proučava se društvena

struktura u obliku privlačenja ili odbijanja koja se očituju u nekoj skupini. Upitnik je

sastavljen za proučavanje obiteljskih, radnih i školskih skupina. Ono što je najznačajnije za

sociometrijski test je to što on omogućuje određivanje položaja svake jedinke u nekoj od

skupina u kojoj ona igra neku ulogu, na primjer, u skupinama u kojima ona živi ili radi.

Također, jako je bitno da se sociometrijski test odnosi na određeni kriterij jer bez njega ne bi

imao pravo na naziv sociometrijski. (Moreno, 1962: 43-53)

Prilikom konstruiranja sociometrijskog upitnika, potrebno je donijeti odluku o

ograničavanju ili neograničavanju broja izbora i odbacivanja te koliko će se kriterija biranja

primijeniti. Moreno je propisao jedno od pravila koje nalaže da se ispitanicima dozvoli

neograničeni broj izbora i odbacivanja. Međutim, statistička proučavanja korelacija između

ograničenog i neograničenog broja izbora metodološki su opravdala ograničavanje broja

izbora na 3, 5 i 7. Osim toga, jednostavnije je prikupljanje i obrada podataka ako se broj

izbora ograniči. Još jedan razlog zbog kojeg bi trebalo ograničiti broj izbora je taj što

neograničeni broj izbora može dovesti do tendencije pogrešnog procjenjivanja. (Krnjajić,

1981: 56-57)

Što se tiče broja kriterija biranja ili odbacivanja, oni se moraju odnositi na osnovne

aktivnosti skupine i moraju imati jasno značenje za svakog člana te skupine. Dosadašnja

istraživanja pokazala su da su dovoljna tri kriterija, pod uvjetom da obuhvaćaju osnovne

aktivnosti ispitivanih skupina. Pri određivanju kriterija biranja treba voditi računa i o

sociometrijskim razlikama u strukturi skupina. Istraživanja H. H. Jennings otkrila su da

ispitivane populacije teže formiranju dviju vrsta skupina: psihogrupe i sociogrupe. Psihogrupe

su sociometrijske strukture otkrivene pomoću kriterija koji su formulirani tako da se izbori ili

8

odbacivanja zasnivaju na afektivnim odnosima članova skupine, dok se kod sociogrupa izbori

ili odbacivanja zasnivaju na funkcionalnim odnosima članova skupine. (Krnjajić, 1981: 57-

58)

Prilikom podvrgavanja članova neke skupine sociometrijskom testu, istraživač treba

otkloniti sve nesporazume i bojazni u skupini koja je predmet istraživanja kako bi njegova

uspješnost bila što veća. Istraživač mora osigurati potpunu suradnju skupine jer će time

rezultati ankete imati veću prednost i bit će korisniji za one koji su predmet istraživanja.

Članovi skupine mogu izvući mnogo koristi iz jedne sociometrijske analize, a to su bolja

koordinacija njihove skupine i čvršći položaj svakog člana u skupini. (Moreno, 1962: 45)

2.1.4. Sociometrijske tehnike u službi mjerenja popularnosti pojedinca u skupini

Mjera sociometrijskog statusa temelji se na sociometrijskom mjerenju. Najčešća

sociometrijska tehnika je tehnika nominacije ili biranja, koju je razvio Moreno. Moguće je

odabrati dva kriterija biranja: pozitivan i negativan. Kod pozitivnog kriterija od ispitanika se

traži da odaberu određeni broj članova skupine kojoj pripadaju, a s kojima bi najradije htjeli

sudjelovati u nekoj od situacija ili aktivnosti koje su predviđene sociometrijskim upitnikom.

Primjer za pozitivni kriterij je kad se od djece traži da odaberu određeni broj vršnjaka s

kojima bi najradije pisali zadaću, i/ili su mu najdraži prijatelji i sl. Negativni kriterij biranja

temelji se na odabiru onih članova skupine s kojima ispitanik nikad ne bi sudjelovao u nekoj

situaciji ili aktivnosti, npr. kad se od djece traži da odaberu onu djecu s kojima nikad ne bi

pisali zadaću ili ih ne bi htjeli za prijatelje. Ova dva kriterija omogućavaju dobivanje indeksa

prihvaćanja i indeksa odbijanja, ali i indeksa općeg sviđanja koji uzima u obzir i indeks

prihvaćanja i indeks odbijanja. (Klarin, 2006: 60-61)

Skala procjene sljedeća je tehnika mjerenja sociometrijskog statusa. Ova tehnika

sastoji se od liste na kojoj su imena svih članova skupine kojoj određeni ispitanik pripada.

Ispitanik procjenjuje članove skupine po zadanom kriteriju na skali od pet stupnjeva. Pri tome

brojke na skali određuju stupanj sviđanja od „ne sviđa mi se“ do „jako mi se sviđa“. Primjer

za to može biti situacija kada dijete procjenjuje učenike iz svog razreda, a sociometrijski

status čini prosječna procjena koju dijete dobije od svih učenika u razredu. Možemo vidjeti da

tehnika procjene pruža mogućnost da svaki ispitanik bude procijenjen i to od svakog člana

svoje skupine. Osim toga, rezultati koji se dobiju tehnikom procjene pouzdaniji su jer su

rezultat procjene na ljestvici od 5 stupnjeva. (Klarin, 2006: 62)

9

2.1.5. Sociogram kao oblik slikovitog prikazivanja položaja pojedinca u skupini

Odgovori koje dobijamo od svakog subjekta tijekom sociometrijskog istraživanja

predstavljaju tek sirov materijal i nisu sami po sebi sociometrijske činjenice. Najprije treba

jasno uočiti koheziju koja postoji između tih odgovora. U tom cilju pronađen je jedan oblik

slikovitog predstavljanja, sociogram, koji ne predstavlja samo metodu za prikazivanje

činjenica, već i za istraživanje tih sociometrijskih činjenica. Sociogram nam prikazuje položaj

koji svaka jedinka ima u svojoj skupini, kao i sve uzajamne odnose koji postoje među raznim

jedinkama. Sociogram je jako dobar način za predstavljanje strukturne analize nekog

kolektiva. Najjednostavniji oblik matrice sociograma može se sastojati od strukture

privlačenja, odbijanja ili ravnodušnosti. Zajednička osobina svih sociograma je da

predstavljaju uzorak cijele jedne društvene strukture i označavaju položaj koji svaka jedinka

zauzima u tom uzorku. (Moreno, 1962: 45-46) Sociogram može pokazivati četiri tipa reakcije

subjekta prema drugoj jedinki. On je može izabrati, odbaciti, pokazati ravnodušnost prema

njoj ili čak i ne znati za nju što znači da ona nije ni primijećena. (Moreno, 1962: 232)

2.2. Darovitost

2.2.1. Određenje darovitosti

Na pitanje „što je to darovitost“ ne postoji jednoznačan odgovor. U početku se

darovitost smatralo jednodimenzionalnim fenomenom kod kojeg se u procesu identifikacije

kao kriterij najviše koristio kvocijent inteligencije. Kasnije se darovitost počinje smatrati

multidimenzionalnim fenomenom pa se javljaju različite definicije darovitosti.

Čudina-Obradović daje najopćenitiju definiciju darovitosti po kojoj ona predstavlja

neobičnost, iznimnost ponašanja koja se ogleda u kvalitetnijem, boljem, značajnijem rezultatu

ili produktu nego što ga postižu ostali pojedinci sa sličnim karakteristikama. (Čudina-

Obradović, 1991: 9)

Prema američkoj Državnoj udruzi za darovitu djecu, terminom „darovit“ opisuje se

raspon pojedinca koji pokazuje ili ima potencijal da pokaže iznimnu razinu postignuća na

jednom ili više područja. Ta područja obuhvaćaju opću intelektualnu sposobnost, specifične

akademske sposobnosti, kreativno mišljenje, sposobnosti vođenja te umjetničke i

psihomotorne sposobnosti. (Webb i sur., 2010: 47)

10

U definiciji darovitosti američke Državne udruge za darovitu djecu, naglasak se stavlja

na iznadprosječno razvijene sposobnosti. Koren te sposobnosti smatra osnovom svake

darovitosti. (Koren, 1989: 7) Prema Čudini-Obradović, visoke sposobnosti nisu dovoljne za

postizanje originalnog produkta u nekom području, već je nužna i motivacija za dugotrajno

učenje te maštovit način primjene stečenog znanja, odnosno kreativnost. Ona smatra da bi u

definiciji darovitosti morali biti uvršteni svi ovi elementi. Prema tome, u svojoj knjizi

„Nadarenost – razumijevanje, prepoznavanje, razvijanje“ navodi Korenovu definiciju

darovitosti koja obuhvaća sva tri navedena elementa: „Nadarenost je svojevrstan sklop

osobina (sposobnosti, motivacija i kreativnost) koji omogućuje pojedincu da postiže izrazito

natprosječan rezultat u nekoj domeni ljudske djelatnosti, a taj se produkt može prepoznati kao

nov i originalan doprinos u toj oblasti“. (Čudina-Obradović, 1991: 13) Korenova definicija

darovitosti najcjelovitija je od navedenih definicija. Ona ističe da su za visoku razinu

postignuća, osim sposobnosti, od velike važnosti i motivacija i kreativnost. Osoba može

posjedovati visoke sposobnosti, ali ako nije motivirana za učenje i trajno razvijanje tih

sposobnosti te ako ne može izraziti svoju kreativnost u primjeni stečenog znanja i

sposobnosti, malo je vjerojatno da će se manifestirati njezina potencijalna darovitost.

2.2.2. Osnovne sastavnice darovitosti

Kao što je ranije navedeno, darovitost proizlazi iz međusobnog utjecaja niza osobina

darovitog pojedinca koje uključuju iznadprosječne opće i/ili specifične sposobnosti, osobine

ličnosti, a posebno veliku predanost zadatku (motivacija) i veliki stupanj kreativnosti.

Navedene osobine koje sačinjavaju darovitost popisao je i grupirao Renzulli, a one se

prožimaju i međusobno utječu. (Čudina-Obradović, 1991: 20)

2.2.2.1. Sposobnosti

Osnova svake darovitosti su sposobnosti, a one darovitoj djeci omogućuju postizanje

iznadprosječnih uradaka. Daroviti pojedinci najčešće se ističu u jednom području, a samo

ponekad na nekoliko različitih područja. Različiti autori različito klasificiraju ta područja, a

kod nas je najprihvaćenija klasifikacija područja koja darovitost dijeli prema sposobnostima

na šest područja:

1. opće intelektualne sposobnosti

11

2. specifične školske sposobnosti

3. kreativne ili produktivne sposobnosti

4. sposobnost vođenja i rukovođenja

5. umjetničke sposobnosti i vještine

6. psihomotorne sposobnosti (Koren, 1989: 15)

Neke od bitnih karakteristika koje se ubrajaju u opće intelektualne sposobnosti su

bogatstvo rječnika, veliki fond različitih informacija, sposobnost apstraktnog mišljenja i

logičnog zaključivanja, brzo i točno zapažanje, lakoća u postavljanju hipoteza, dobro

pamćenje i lako učenje. (Koren, 1989: 15)

Učenici koji su nadareni u specifičnim školskim sposobnostima oni su učenici koji u

školi pokazuju posebne sposobnosti i interese za pojedina nastavna područja i u njima

dugotrajno imaju vrhunske rezultate. Karakteristike takvih učenika su dobra memorija,

razvijena sposobnost shvaćanja, brzo usvajanje znanja i vještina, ogroman fond informacija s

područja vlastitih interesa. (Koren, 1989: 16-17)

Darovite učenike koji posjeduju kreativne ili produktivne sposobnosti karakterizira

neovisnost mišljenja, maštovitost, otvorenost prema novim iskustvima, improvizacija,

preferencija složenih zadataka, itd. Oni za svaki problem pronalaze više različitih rješenja i

uživaju u tome. (Koren, 1989: 16)

Sposobnost vođenja i rukovođenja sljedeće je područje sposobnosti, a neke od

njegovih manifestacija su spremno prihvaćanje odgovornosti, izvanredna rječitost, izražavanje

visokih očekivanja od sebe i drugih, laka prilagodljivost novim situacijama, prihvaćenost od

drugih, izražena sposobnost organizacije. (Koren, 1989: 17)

Područje umjetničkih sposobnosti odnosi se na talentiranost u glumi, glazbi, plesu,

likovnoj produkciji. Značajke takvih sposobnosti su imaginacija, dobra motorna koordinacija,

izrazita sposobnost zapažanja, stvaralačko izražavanje. (Koren, 1989: 17)

Naposljetku, spomenut ćemo područje psihomotornih sposobnosti koje je najčešće

obuhvaćeno nazivom talentiranost za sport, a neke od njegovih komponenti su preciznost

pokreta, dobra koordinacija, spretnost u različitim atletskim disciplinama, visoka razina

tjelesne energije. (Koren, 1989: 17)

Poznati psiholog Gardner na drugačiji je način pristupio fenomenu ljudskih

intelektualnih sposobnosti. On je razradio teorijsku koncepciju u kojoj je ljudske sposobnosti

podijelio u sedam vrsta i nazvao ih „sedam inteligencija“. Gardner ujedno smatra da svaka

osoba ima jedinstvenu mješavinu svih ovih inteligencija, a ako se neka od tih inteligencija javi

12

u značajno većem intenzitetu kod određenog pojedinca, on će biti darovit u tom području. Tih

sedam inteligencija su:

1. verbalno-lingvistička

2. logičko-matematička

3. vizualno-spacijalna

4. glazbeno-ritmička

5. tjelesno-kinestetička

6. intrapersonalna

7. interpersonalna. (Cvetković Lay, Sekulić Majurec, 2008: 19)

Verbalno-lingvistička inteligencija definira se kao sposobnost vješte primjene bitnih

jezičnih operacija. (George, 2005: 73) Iskazuje se kroz bogat rječnik, laku manipulaciju

riječima te kroz sposobnost služenja riječima u usmenom i pisanom izražavanju u

odgovarajućem složenom kontekstu. (Cvetković Lay, Sekulić Majurec, 2008: 20)

Logičko-matematička inteligencija obuhvaća vještine apstraktnog mišljenja i

rješavanja problema. (Cvetković Lay, Sekulić Majurec, 2008: 20) Pojedince s visokim

stupnjem logičko-matematičke inteligencije karakterizira to što moraju biti iznimno točni i

uvijek skeptični te se svaka činjenica treba precizno dokazati da bi bila prihvaćena. (George,

2005: 73)

Nadalje, vizualno-spacijalna inteligencija očituje se kroz sposobnost snalaženja u

prostoru te kroz stvaranje i transformaciju prostornih predodžaba. (Cvetković Lay, Sekulić

Majurec, 2008: 20) Osobe koje posjeduju ovu vrstu inteligencije dobro se orijentiraju i lako

rješavaju probleme u prostoru.

Glazbeno-ritmička inteligencija predstavlja sposobnost primjene glazbenih

elemenata – visine tona, ritma i boje te karakterističnih obilježja nekog zvuka. (George, 2005:

73) Dakle, osobe koje posjeduju ovu vrstu inteligencije imaju smisao za ritam i glazbu.

Osobe koje posjeduju tjelesno-kinestetičku inteligenciju mogu kontrolirati i

usklađivati vlastite tjelesne pokrete te vješto baratati predmetima. (George, 2005: 74)

Intrapersonalna inteligencija sposobnost je pojedinca da bolje razumije sebe i svoje

potrebe te na taj način uspješno djeluje u životu, a interpersonalna inteligencija sposobnost

je boljeg razumijevanja drugih ljudi i njihovih potreba. (Cvetković Lay, Sekulić Majurec,

2008: 21)

13

2.2.2.2. Osobine ličnosti

Visokorazvijene sposobnosti predstavljaju osnovu darovitosti, ali one nisu dovoljne da

bi se darovitost iskazala u iznimnim postignućima. Osim sposobnosti, potrebne su i neke

specifične osobine ličnosti. Najveći se značaj pridaje motivaciji za rad koju pokazuju daroviti

pojedinci, a ona se iskazuje u njihovim specifičnim interesima, izrazitoj usmjerenosti prema

cilju u aktivnosti koja je predmetom njihovog interesa te u njihovoj iznimnoj radnoj energiji.

(Cvetković Lay, Sekulić Majurec, 2008: 22-23)

2.2.2.3. Kreativnost

Osim visokorazvijenih sposobnosti te određenih osobina ličnosti, od kojih je najbitnija

motivacija, za postizanje originalnog produkta u nekom području potreban je i maštovit način

primjene stečenog znanja, odnosno kreativnost. Kreativnost nije manje bitna sastavnica

darovitosti jer se od postignuća koje se smatra pokazateljem darovitosti očekuje ne samo da

bude iznadprosječno, već i da predstavlja kreativan doprinos području u kojemu se javio.

(Cvetković Lay, Sekulić Majurec, 2008: 26)

2.2.3. Osobine darovitih pojedinaca

Daroviti pojedinci ne čine homogenu skupinu. Svi oni ne pokazuju ista obilježja ili

osobine, već naprotiv, mnogobrojne individualne različitosti. Ipak, postoji širok raspon

obilježja koji se pripisuje darovitima i koja ih razlikuju od pojedinaca koji nisu identificirani

kao daroviti, a kojima ćemo se baviti u ovom dijelu diplomskog rada kako bismo bolje

razumjeli njih i njihovu posebnost.

Winner pod terminom darovita djeca podrazumijeva onu djecu koja imaju tri

karakteristične i atipične osobine u odnosu prema ostaloj djeci. Prva od tih osobina je rano

sazrijevanje što znači da darovito dijete nekim područjem počinje ovladavati znatno prije

prosjeka svoje dobne skupine te da napreduje mnogo brže u određenim područjima od svojih

vršnjaka. Iduća osobina darovite djece koju navodi Winner je da ona otpočetka „pjevaju svoju

pjesmu“. Darovita djeca uče na kvalitativno različit način od ostale djece i ona uče

samostalno. Njima ne treba mnogo pomoći odrasle osobe u savladavanju područja koje je

predmet njihova interesa i ona često samostalno pronalaze nove načine rješavanja problema

14

koji se tiču tog područja. Naposljetku, darovita djeca pokazuju zanos u ovladavanju

vještinama što znači da posjeduju vrlo intenzivan interes za određeno područje te snažnu

unutarnju motivaciju za ovladavanjem tim područjem. (Cvetković-Lay, 2002: 37-38)

Navedene osobine darovitoj djeci omogućuju da samostalnije uče, samostalnije i brže

rješavaju probleme, a samim time i da imaju veća postignuća od ostale djece.

Cvetković Lay i Sekulić Majurec u knjizi „Darovito je, što ću s njim?“ navode neke od

najčešćih osobina darovite djece pa tako spominju da darovita djeca imaju iznadprosječnu

moć rasuđivanja, shvaćanja apstraktnih predodžaba te shvaćanja značenja, uviđanja veza i

odnosa. Darovita djeca pomoću ovih osobina sposobna su razumjeti složene pojave i

probleme, uočavati ono bitno u njima, kritički im pristupiti te naposljetku ih uspješno i riješiti.

Jedna od najčešćih osobina darovitih pojedinaca je i velika intelektualna znatiželja koja se

očituje kroz zanimanje za širok raspon tema o kojima postavljaju brojna pitanja. Oni

posjeduju i širok raspon pozornosti koji im omogućuje bavljenje velikim brojem njihovih

područja interesa. Darovita djeca nerijetko iskazuju fasciniranost područjima svojih

specifičnih interesa na koje se onda satima mogu koncentrirati i raditi na njima bez znakova

zasićenja. Ona brzo i lako uče zbog čega neprestano traže nove izazove i nove probleme za

rješavanje. Darovita djeca također rano nauče čitati, najčešće prije polaska u školu, pa samim

time imaju mnogo bogatiji rječnik od svojih vršnjaka. Posjeduju i značajnu sposobnost

samostalnog rada, istančanu moć zapažanja te jako dobro pamćenje. Neke od najznačajnijih

osobina darovite djece su i te da iskazuju originalnost u spoznajnim aktivnostima, posebno u

rješavanju problema, spremno prihvaćaju nove ideje koje nerijetko i sami stvaraju što

pokazuje da su jako kreativni i maštoviti. No, često su i perfekcionistički nastrojeni pa sve

ono čime se bave, žele izvesti savršeno. Samim time ne vole greške i ljute se zbog njih te su

nerijetko i samokritični. Nestrpljivi su sa sobom i drugima, a druge često žele usmjeravati u

igri i skupnim aktivnostima zbog čega često nisu spremni na suradnju i timski rad. Više vole

društvo starije djece i odraslih zbog svojih područja interesa. Interesi darovite djece nisu u

skladu s interesima njihovih vršnjaka i ne mogu ih dijeliti s njima te bi zbog toga radije

izabrali društvo starije djece. (Cvetković Lay, Sekulić Majurec, 2008: 23-33)

Osobine darovitih učenika se prema jednom gledištu dijele na četiri područja:

karakteristike učenja, karakteristike stvaralaštva, socijalne karakteristike te motivacijske

karakteristike. Ove karakteristike jako su slične karakteristikama koje navode Cvetković Lay i

Sekulić Majurec pa ćemo spomenuti samo neke od njih. Karakteristike učenja koje se očituju

kod darovitih učenika su brzo uočavanje činjenica, neovisno mišljenje, sposobnost lake

primjene znanja, izrazita informiranost, kritičko zapažanje i slično. Neke od karakteristika

15

stvaralaštva su imaginacija, originalnost ideja, sklonost riziku, izbjegavanje rutinskih

aktivnosti. Socijalne karakteristike darovitih učenika podrazumijevaju da su oni odgovorni,

prilagodljivi različitim situacijama, suprotstavljaju se autoritetu te su otvoreni prema

socijalnim i političkim pitanjima. Kad govorimo o motivacijskim karakteristikama, možemo

reći da daroviti učenici sebi postavljaju visoke ciljeve te na taj način teže savršenstvu, ustrajni

su u aktivnostima, uporni u svojim uvjerenjima, zanimaju se za probleme drugih te preferiraju

neovisne aktivnosti. (Koren, 1989: 18)

2.2.4. Negativni aspekti darovitosti

Kod darovite djece mogu se pojaviti različiti negativni aspekti njihove darovitosti i

neka „nezgodna“ ponašanja čiji uzrok često leži u nezadovoljenim odgojno-obrazovnim

potrebama darovite djece. Ona su osjetljiva na zanemarivanje pa mogu početi iskazivati

različite oblike neprilagođenog i nesocijalnog ponašanja jer se ne posvećuje dovoljno

vremena ni pažnje u poticanju njihovih razvojnih potencijala. (Cvetković Lay, Sekulić

Majurec, 2008: 35) Tako kod darovite djece možemo susresti agresivnost ili

nezainteresiranost za rad i dosadu, a najčešće ih izaziva nedovoljno izazovno okruženje.

(Cvetković Lay, Sekulić Majurec, 2008: 44) Darovita djeca brzo i lako uče, pamte ono što

čuju i vrlo su maštovita. Stoga im rutinske i ponavljajuće aktivnosti brzo dosade jer se pred

njih stavljaju nezahtjevni zadaci i prejednostavni zahtjevi koji im ne predstavljaju izazov ili

mogućnost da u njima u potpunosti iskažu svoje potencijale. (Cvetković-Lay, 2002: 104)

Agresivnost i dosada najčešće su reakcije na takvo okruženje.

Agresivnost i dosadu također mogu izazvati odbačenost darovitog djeteta od strane

manje sposobne djece koja darovito dijete zamjećuju kao drugačije od sebe te netolerantnost

darovitog djeteta prema manje sposobnoj djeci jer se njegovi interesi ne poklapaju s

interesima druge djece. (Cvetković Lay, Sekulić Majurec, 2008: 44) Kako ih vršnjaci ne

razumiju, darovita djeca nerijetko traže društvo starije djece, ali ih i ona često ne prihvaćaju i

odbacuju jer su naprednija u socijalnom i psihičkom razvoju. (Cvetković-Lay, 2002: 104)

Socijalna izoliranost darovitog djeteta od strane druge djece također se može pojaviti zbog

potrebe darovitog djeteta za samostalnom i usamljenom aktivnošću te prevelike kritičnosti

koju darovito dijete iskazuje prema sebi i prema drugima. (Čudina-Obradović, 1991: 95-97)

16

Darovita djeca jako dobro primjećuju kada ih druga djeca ne prihvaćaju jer imaju razvijenu

empatiju te iznimnu sposobnost prepoznavanja tuđih osjećaja, a na tu neprihvaćenost često

reagiraju agresijom ili povlačenjem. (Cvetković Lay, Sekulić Majurec, 2008: 44)

Frustriranost i pretjerana osjetljivost također pripadaju negativnim aspektima

darovitosti. Darovita djeca često sebi znaju postaviti visoke ciljeve u nekim aktivnostima

kojima se bave ili područjima njihovog interesa, ali se može dogoditi da nisu uvijek u

mogućnosti ostvariti te visoke ciljeve. Upravo nemogućnost ostvarenja tih visokih ciljeva

može dovesti do frustriranosti i pretjerane osjetljivosti darovitih pojedinaca. (Cvetković Lay,

Sekulić Majurec, 2008: 44) Frustriranost kod darovite djece može se javiti i ako drugi, npr.

roditelji, pred njih postavljaju previsoka očekivanja te im na taj način stvaraju pritisak

(Cvetković-Lay, 2002: 86), ali i ako im se ne dopusti da uče ono što žele (Cvetković Lay,

Sekulić Majurec, 2008: 45).

Među negativne aspekte darovitosti možemo uvrstiti i perfekcionizam koji se javlja

kao posljedica visokih vlastitih mjerila uspješnosti te kompetitivnost koja može dovesti do

osjećaja suparništva. (Čudina-Obradović, 1991: 95) Perfekcionizam se definira kao

„postavljanje visokih unutarnjih standarda i nastojanje da se oni postignu što neizbježno vodi

u visoka postignuća.“ (Cvetković-Lay, 2002: 145) Perfekcionizam kod darovitih pojedinaca

postaje problem kad si oni počnu postavljati nerealistično visoke ciljeve. Darovita djeca

izuzetno su samokritična pa se zbog nemogućnosti ostvarenja jako visokih ciljeva često javlja

osjećaj nezadovoljstva jer ono što rade nije savršeno izvedeno. (Cvetković Lay, Sekulić

Majurec, 2008: 44)

Zbog vlastitih odgojno-obrazovnih potreba koje često ostanu nezadovoljene, daroviti

pojedinci mogu ući u konflikt sa svojom okolinom, s obitelji, prijateljima i školom s kojima

mogu prekinuti odnose te se u potpunosti izolirati i povući. (Čudina-Obradović, 1991: 97)

Jako lako je prihvatiti i veličati iznadprosječne sposobnosti darovitih pojedinaca koje

vode do iznimnih postignuća, ali izgleda da je mnogo teže tolerirati i prihvatiti probleme koji

dolaze s darovitošću. Mnogo je teže prihvatiti njihove intenzivne emocije koje im često ne

dopuštaju da se uklope, socijaliziraju i imaju prijatelje. (Sampson, 2013: 2) Mnogo je teže

prihvatiti njihovu agresivnost, frustriranost i dosadu zbog nezadovoljenih odgojno-obrazovnih

potreba ili zbog toga što vlastite specifične interese ne mogu dijeliti s vršnjacima. Negativni

aspekt darovitosti jako je bitan aspekt cjelokupne darovitosti te bi mu se trebalo posvetiti

mnogo više pažnje u okviru brige za darovite pojedince.

17

2.2.5. Identifikacija darovitih učenika

Prepoznavanje znakova darovitosti te njezina identifikacija u što ranijoj dobi djeteta

nužni su kako bi se stvorili povoljni uvjeti za sustavno i organizirano razvijanje te darovitosti.

Prema Čudini-Obradović, prvi i najznačajniji korak u brizi za razvoj darovitih pojedinaca je

opažanje znakova darovitosti koje započinju roditelji već od djetetove najranije dobi.

Opažanju slijedi prepoznavanje znakova darovitosti koje podrazumijeva prevođenje znakova

mogućih visokih sposobnosti u signale za akciju. Najčešći procjenjivači znakova darovitosti

kod djeteta su njegovi roditelji te odgajatelji i nastavnici. Roditelji svakodnevno mogu opažati

ponašanje svog djeteta u različitim situacijama te su oni u predškolskoj dobi najvažniji izvor

informacija o djetetovoj darovitosti. (Čudina-Obradović, 1991: 90-93)

Roditelji nemaju mogućnost usporedbe svog djeteta s vršnjacima, ali zato djetetovi

odgajatelji i nastavnici imaju. Oni isto tako imaju mnogo više iskustva u radu s velikim

brojem djece zbog čega bi trebali biti objektivniji procjenjivači darovitosti djeteta od njegovih

roditelja. Unatoč tome, pokazalo se da su roditelji ispravniji procjenjivači darovitosti djeteta

zbog toga što odgajatelji i nastavnici često precjenjuju intelektualne sposobnosti poslušne i

komunikativne djece te lakše zapažaju umjerenu nego ekstremno visoku darovitost. Kako bi

procjena darovitosti bila što uspješnija, roditelji, odgajatelji i nastavnici trebali bi se upoznati

sa znakovima darovitosti. Naposljetku, identifikacijom se stručno utvrđuje da li su opaženi i

prepoznati signali doista znakovi razvijenije sposobnosti, odnosno darovitosti. (Čudina-

Obradović, 1991: 90-93)

Koren slično opisuje postupak izlučivanja darovitih pojedinaca iz populacije. On

koristi izraze otkrivanje i identifikacija koji su standardizirani kontinuirani proces. Otkrivanje

i identifikacija obuhvaćaju cijelu populaciju učenika i prema tome, svaki učenik je

potencijalno darovita osoba. Otkrivanjem se samo indicira daroviti pojedinac, a

identifikacijom utvrđuje njegov identitet, tj. vrsta i stupanj njegove darovitosti. Važno je

istaknuti da u procesu otkrivanja, što smo već i spomenuli, više sudjeluju učitelji i nastavnici,

a u procesu identifikacije sudjeluju posebni stručnjaci, psiholozi, pedagozi, liječnici. (Koren,

1989: 12)

Postoje dvije temeljne metode za otkrivanje i identifikaciju darovitih pojedinaca, a to

su metoda procjenjivanja i metoda testiranja. Metodom procjenjivanja izravno se utvrđuju

određene osobine, a instrument tog određivanja je čovjek. Nastavnici su najčešći procjenjivači

darovitosti učenika, a kako bi oni što pouzdanije mogli procijeniti određene osobine učenika,

potrebno ih je opskrbiti odgovarajućim instrumentarijem. Prema tome, najčešći takvi

18

instrumenti su različite ljestvice procjene. Jedan takav primjer ljestvice za nastavnike je

PROFNAD, a ta ljestvica daje profil darovitosti određenog učenika. U PROFNAD ljestvicu

uključeno je svih šest područja darovitosti koje smo ranije spominjali, a svakom tom području

priključeno je po osam opisa osobina ponašanja. Nastavnik na ljestvici od četiri stupnja

ocjenjuje razvijenost svake osobine, s tim da prva dva stupnja ne ukazuju na darovitost, treći

stupanj najavljuje neke znakove darovitosti, a četvrti pokazuje značajne simptome darovitosti.

(Koren, 1989: 23-24)

Istaknuli smo da u procesu prepoznavanja darovitih pojedinaca osim nastavnika,

sudjeluju i roditelji, ali mogu sudjelovati i učenici. Kako bi se prepoznali daroviti učenici,

postoje instrumenti i za roditelje i za same učenike. To su različiti standardizirani upitnici, od

kojih za roditelje postoji upitnik PRONAD-R, a za učenike PRONAD-U. Upitnik za roditelje

PRONAD-R sadrži dvadeset pet pitanja koja su deskriptivnog tipa, a odgovori roditelja

temelje se na iskustvu o ponašanju djeteta u toku njegova razvoja. Upitnik PRONAD-U

omogućuje imenovanje darovitih učenika u razredu od svih učenika tog razreda. Taj upitnik

sadrži osamnaest pitanja koja se sastoje od po tri pitanja za svako od šest područja darovitosti.

Svaki učenik u razredu bira jednog od tri svoja suučenika čije bi se osobine, prema njegovom

mišljenju, mogle uklopiti u taj kriterij. Na taj način su imenovani učenici kandidati za

nominiranje u određenom području darovitosti. (Koren, 1989: 26)

Metoda testiranja druga je metoda za otkrivanje i identifikaciju darovitih pojedinaca.

Testiranje podrazumijeva stručnu primjenu standardiziranih mjernih instrumenata za

utvrđivanje i mjerenje sposobnosti i ostalih osobina ljudi. Za svaki standardizirani mjerni

instrument znamo „što se njime mjeri, koliko je pouzdan u onome što mjeri, koliko je osjetljiv

u diferenciranju različitih ispitanika u predmetu mjerenja i koliko su objektivni podaci koji se

njime prikupljaju.“ (Koren, 1989: 27) Navedene mjerne karakteristike izuzetno su bitne za

utvrđivanje položaja svakog ispitanika s obzirom na mjerenu sposobnost ili osobinu. Danas se

koriste različiti mjerni instrumenti za identifikaciju darovitih pojedinaca. Neki od njih su

testovi za utvrđivanje opće mentalne razvijenosti (inteligencije), testovi za utvrđivanje

posebnih intelektualnih sposobnosti, testovi za utvrđivanje specifičnih sposobnosti u

različitim umjetničkim područjima, testovi postignuća i slično. (Koren, 1989: 27)

Na samom kraju, bitno je istaknuti da je škola mjesto gdje se odvija kontinuirani

proces otkrivanja i identificiranja darovitih pojedinaca i škola mora osigurati uvjete u kojima

bi svi učenici mogli iskazati svoje potencijale. Otkrivanje i identificiranje darovitih učenika u

školi organiziraju stručni suradnici škole, ponajprije pedagog i psiholog, a u procesu

otkrivanja i identifikacije darovitih učenika osim stručnih suradnika, koji su zaduženi za

19

utvrđivanje vrste i stupnja darovitosti, sudjeluje i nastavno i odgojno osoblje kojima je

povjereno prepoznavanje, odnosno otkrivanje darovitih učenika. (Koren, 1989: 29-31)

2.3. Prilagodba darovitih kao bitan faktor u uspostavljanju

pozitivnih interpersonalnih odnosa s vršnjacima

Istraživanja o darovitim pojedincima prije su se usmjeravala na njihove kognitivne

sposobnosti, a zanemarivala su njihove društvene i emocionalne potrebe. Međutim, u

posljednje vrijeme pojavio se val istraživanja koji je pokušao otkriti jesu li daroviti učenici

bolje prilagođeni ili kod njih postoji rizik za probleme u prilagodbi. Bitno je istaknuti da su

društvena i emocionalna prilagodba povezane s vrstom i stupnjem darovitosti te

karakteristikama ličnosti. (Versteynen, 2001: 1)

Neki smatraju da su darovita djeca bolje prilagođena od njihovih vršnjaka kojima nije

identificirana darovitost. Zagovornici ovog stajališta vjeruju da darovitu djecu njihova

darovitost štiti od slabe prilagodbe, da su oni sposobni za veće razumijevanje samih sebe i

drugih upravo zbog kognitivnih sposobnosti koje posjeduju. Stoga se oni lakše nose sa

stresom, konfliktima i neujednačenim razvojem. (Versteynen, 2001: 2, prema Garland i

Zigler, 1999) Jedno od istraživanja koje je potvrdilo ovo stajalište je istraživanje Brauch

Lehman i Erdwins. One su se u svom istraživanju usredotočile na emocionalni i socijalni

razvoj mlađe darovite djece. S obzirom na to da darovita djeca intelektualno funkcioniraju

nekoliko godina iznad svojih kronoloških vršnjaka, pretpostavile su da će darovita djeca i u

emocionalnim i socijalnim sferama života biti sličnija vršnjacima po mentalnoj dobi nego

svojim kronološkim vršnjacima. Uspoređivale su grupu darovite djece koja su pohađala treći

razred osnovne škole s grupama učenika prosječnog kvocijenta inteligencije koji su pohađali

treći i šesti razred. U istraživanju su se s obzirom na socijalnu prilagodbu ispitivale osobine

kao što su suradnja, briga za druge, odgovornost, pristajanje na kompromis, tolerancija prema

različitosti, itd. Rezultati istraživanja pokazali su da su darovita djeca veoma dobro

prilagođena i s obzirom na osobine koje su se ispitivale, imala su bolje ocjene nego njihovi

kronološki vršnjaci. (Brauch Lehman, Erdwins, U: Moon, 2004: 2-4)

Dobre socijalne vještine jedan su od preduvjeta za dobru socijalnu prilagodbu pa se

tako posjedovanje visoke razine socijalnih vještina povezuje s boljom kvalitetom života,

boljim interpersonalnim odnosima, većom osobnom ispunjenošću te boljim fizičkim i

mentalnim zdravljem. One se odnose na ono socijalno ponašanje pojedinca koje doprinosi

20

kvaliteti i učinkovitosti interakcija koje uspostavlja s drugima. Socijalne vještine bitne su i za

darovite pojedince pa će posjedovanje tih vještina sigurno pridonijeti i njihovoj boljoj

prilagodbi, boljim odnosima s vršnjacima pa samim time i većoj prihvaćenosti od strane

vršnjaka. Jedno od istraživanja koje se bavilo socijalnim vještinama darovite djece proveli su

Pontes de França-Freitas, Del Prette i Del Prette. Oni su u svom istraživanju htjeli opisati

repertoar socijalnih vještina darovite djece te utvrditi sličnosti i razlike između repertoara

socijalnih vještina darovite djece i djece kojima nije utvrđena darovitost. Uzorak istraživanja

sastojao se od 394 djece između 8 i 12 godina, od čega je bilo 269 darovite djece. Od

socijalnih vještina ispitivale su se odgovornost, empatija, samopouzdanje, samokontrola,

izbjegavanje problema te izražavanje pozitivnih osjećaja. Rezultati su pokazali superiornost

darovitih učenika u socijalnim vještinama u odnosu na učenike kojima nije utvrđena

darovitost. Razlika je statistički bila značajna za sve ispitivane socijalne vještine osim za

empatiju. (Del Prette, Del Prette, Pontes de França-Freitas, 2014: 289-292) Rezultati ovog

istraživanja u potpunoj su suprotnosti drugom stajalištu koje se javlja u okviru prilagodbe

darovitih pojedinaca, odnosno stajalištu da se daroviti pojedinci slabije prilagođavaju te da se

susreću s više problema u uspostavljanju pozitivnih interpersonalnih odnosa.

Dakle, zagovornici drugog stajališta smatraju da kod darovite djece postoji veći rizik

za probleme u prilagodbi nego kod njihovih vršnjaka koji nisu identificirani kao daroviti.

Sukladno njihovom mišljenju, darovita djeca su zbog vlastitih kognitivnih sposobnosti

osjetljivija na interpersonalne konflikte te doživljavaju veći stupanj stresa nego njihovi

vršnjaci, što zapravo uzrokuje njihovu slabu socijalnu prilagodbu. (Versteynen, 2001: 3,

prema Neihart, 1999)

Što se tiče razlika u prilagodbi između darovitih dječaka i darovitih djevojčica,

istraživanja su pokazala da su darovite djevojčice bolje prilagođene od darovitih dječaka ili

dječaka i djevojčica kojima nije identificirana darovitost. Darovite djevojčice pokazale su

manje karakteristika povezanih s problemima u prilagodbi kao što su depresija i anksioznost

te manje poremećaja u ponašanju od darovitih dječaka ili dječaka i djevojčica kojima nije

utvrđena darovitost. Samo se u pogledu samopoimanja pokazalo da darovite djevojčice imaju

slabije mišljenje o sebi od darovitih dječaka. Međutim, kad se u obzir uzmu akademsko i

društveno samopoimanje, javljaju se neke složenosti. Darovite djevojčice mogu imati lošije

društveno samopoimanje zbog dobivanja etikete „darovit“ te svoju darovitost mogu više

doživljavati kao društvenu smetnju. Što se tiče akademskog samopoimanja, većina

istraživanja pokazala su da darovite djevojčice i daroviti dječaci imaju slično akademsko

21

samopoimanje. Ipak, neka istraživanja pokazala su da darovite djevojčice imaju manje

povjerenja u vlastite akademske sposobnosti. (Kerr, 1999: 122)

Bez obzira na to prilagođavaju li se dobro ili ne darovita djeca svom okruženju, čini se

da za njih postoje kritična razdoblja u životu baš kao što postoje u životu svakog prosječnog

djeteta kada nedostatak intervencija ili intervencije u pogrešno vrijeme mogu dovesti do

problema u prilagodbi. Jedno od takvih kritičnih i teških razdoblja za darovitu djecu može biti

razdoblje provedeno u vrtiću. Dolaskom u vrtić, ona uviđaju da njihovi vršnjaci ne mogu

igrati iste igre kao oni ili čitati knjige koje oni čitaju, a posljedica toga često su razočaranje i

frustracija jer ne mogu svoje interese podijeliti s drugom djecom. Činjenica da njihove

vršnjake ne zanimaju iste stvari kao i njih te da ih ni ne razumiju, može dovesti do toga da

darovita djeca osjećaju anksioznost pri dolasku u vrtić te do toga da ulaze u sukobe s

vršnjacima. Drugo kritično razdoblje za darovite pojedince može biti dolazak u srednju školu.

Daroviti pojedinci mogu postati veoma osjetljivi na to što su etiketirani kao daroviti, a među

njima posebno darovite djevojčice. I daroviti dječaci i darovite djevojčice mogu vidjeti svoju

darovitost kao društveni nedostatak. (Kerr, 1999: 123-124)

Neki daroviti pojedinci smatraju da vidljivost njihove iznadprosječne intelektualne

sposobnosti može biti problematična u određenim socijalnim kontekstima. Kad drugi

prepoznaju njihovu darovitost, vide ih kao drugačije i tako se prema njima ponašaju. Stoga

oni, ne želeći se razlikovati od svojih vršnjaka i ne želeći da se ponašaju prema njima kao

drugačijima te samim time želeći da budu prihvaćeni, koriste različite strategije kako bi se

lakše prilagodili te kako bi izbjegli moguće negativne društvene posljedice njihove prepoznate

darovitosti. Tako su neke od strategija prilagodbe i prikrivanja darovitosti nijekanje te iste

darovitosti, korištenje humora, konformizam, pomaganje drugima, naglašavanje popularnosti

i sl. (Callahan, Clark Foust, Moritz Rudasill, 2007: 354)

Barbe također govori o strategijama pomoću kojih se daroviti pojedinci nastoje

prilagoditi svom okruženju. On ističe da su daroviti sposobni iskoristiti svoj dar kako bi se

prilagodili brojnim životnim situacijama. No, često se ova prilagodba postiže nauštrb njihove

darovitosti. Među darovitom djecom ističu se tri različita obrasca pomoću kojih se nastoje

prilagoditi okolini koja ih okružuje. Jedan od takvih obrazaca prilagodbe je povlačenje u

kojem će se darovita djeca radije povući iz skupine nego se pokušati natjecati u situaciji koja

im ne nudi nikakav izazov pa time ni nagradu. Ovakvim načinom prilagodbe darovita djeca

zadrže samopoštovanje, ali nemaju prijatelje među vršnjacima. Ovaj način prilagodbe također

je doveo do stereotipnog stajališta da su darovita djeca sramežljiva, povučena te da nisu

sposobna funkcionirati kao društvena bića. Drugi oblik prilagodbe manifestira se na način da

22

se darovita djeca „prave važna“ i preuzimaju ulogu glavnih zabavljača u razrednom odjelu.

To je jako učinkovit način za privlačenje pažnje i dobivanje odobrenja od skupine pa samim

time i način da vršnjaci prihvate darovitu djecu. Posljednja metoda prilagodbe koju darovita

djeca često koriste je ta da se pretvaraju da ne posjeduju visoke sposobnosti. Ovakav način

prilagodbe vjerojatno je rezultat djetetovog shvaćanja da je odbačeno zbog superiorne

intelektualne sposobnosti. Darovito dijete uviđa da činjenica da uvijek prvi zna odgovore na

sva pitanja nije osobina divljenja u očima njegovih vršnjaka pa će se radije početi manje

truditi i manje iskazivati svoje sposobnosti jer ga na taj način skupina neće odbaciti. (Barbe,

1965: 175-176)

Socijalna prilagodba jako je važna za darovite pojedince kako bi mogli uspostaviti

pozitivne interpersonalne odnose s vršnjacima te kako bi u tom odnosu s vršnjacima mogli

biti prihvaćeni od strane tih istih vršnjaka. Brojna istraživanja provedena su u okviru

prilagodbe darovitih pojedinaca. Istraživanja su pokazala da postoje dva suprotna stajališta pa

tako jedni smatraju da su daroviti pojedinci dobro prilagođeni, dok drugi ne dijele to stajalište

pa smatraju da daroviti pojedinci nisu dobro prilagođeni. Kao i svaka osoba, tako je i svaki

daroviti pojedinac jedinka za sebe, različita od svakog drugog darovitog pojedinca pa se tako

trebamo i odnositi prema njemu. Prilagodba darovitih pojedinaca ovisi o mnogo faktora, o

njihovim crtama ličnosti, okolini u kojoj se nalaze, okruženju koje je više ili manje poticajno.

Stoga darovitim pojedincima treba omogućiti prilagodbu koja će pozitivno utjecati na njih i

koja neće biti nauštrb njihove darovitosti, ali ni nauštrb njihove okoline.

2.4. Vršnjački odnosi

2.4.1. Vršnjački kontekst razvoja

Svijet vršnjaka vrlo je važno socijalno okruženje u kojem dijete živi i razvija se i taj

svijet djetetu postaje sve važniji s odrastanjem. Dijete, osim s obitelji, vrlo mnogo vremena

provodi i u vršnjačkoj skupini u kojoj se uči ponašati, poštovati pravila, pomagati, dijeliti i

surađivati. Isto tako, dijete u druženju s vršnjacima zadovoljava potrebu za intimnošću,

formira sliku o sebi te stječe socijalne vještine. (Klarin, 2006: 55) Moguće je donijeti

zaključak da se dijete u vršnjačkoj skupini socijalizira te da je ona od iznimne važnosti za

njegov socijalni i emocionalni razvoj.

Bukowski i Hoza predlažu model vršnjačkih odnosa prema kojem postoje dvije

temeljne dimenzije u vršnjačkoj skupini, a to su popularnost i prijateljstvo. Popularnost se

23

odnosi na grupne odnose s vršnjacima, predstavlja jednosmjeran odnos, a definira se kao

„generalni, grupno orijentirani i jednosmjerni konstrukt koji je odraz odnosa vršnjaka prema

pojedinom djetetu.“ (Klarin, 2006: 56) Dakle, popularnost je određena odnosom grupe prema

djetetu, odnosno prihvaćanjem djeteta od strane vršnjaka. S druge strane, prijateljstvo

predstavlja dvosmjeran odnos koji je uzajaman te koji je odraz iskustva između pojedinaca.

Dijete u svom socijalnom okruženju ima potrebu i za pripadanjem i za bliskošću. Potrebu za

pripadanjem zadovoljava u skupini vršnjaka putem prihvaćenosti, a potrebu za bliskošću

zadovoljava u odnosu s prijateljem. Za prilagodbu i razvoj djeteta bitni su i njegova

prihvaćenost u skupini vršnjaka i kvalitetno prijateljstvo s određenom osobom. (Klarin, 2006:

57)

Ranije je spomenuto da je popularnost određena prihvaćanjem djeteta od strane

vršnjaka, a ona se može opisati pomoću dviju dimenzija, prihvaćanja i odbijanja. Prihvaćanje

se određuje stupnjem sviđanja i privlačnosti, a odbijanje stupnjem nesimpatije i nesviđanja. S

obzirom na stupanj prihvaćanja, odnosno odbijanja djeteta od strane vršnjaka, možemo

razlikovati nekoliko kategorija. Jednu od tih podjela dali su autori Newcomb i Bukowski

prema kojoj razlikujemo odbačeno dijete, izolirano dijete, kontroverzno dijete te dijete

„zvijezdu“. Odbačeno dijete ima mnogo negativnih nominacija, izolirano malo negativnih, ali

i pozitivnih nominacija, kontroverzno dijete ima mnogo negativnih, ali i pozitivnih

nominacija, a dijete „zvijezda“ ima mnogo pozitivnih nominacija. Coie i suradnici predlažu

drugu klasifikaciju prema kojoj postoji pet kategorija djece s obzirom na njihov socijalni

status. Tih pet kategorija uključuju popularno dijete, odbačeno dijete, zanemareno dijete,

kontroverzno dijete te prosječno dijete s tim da se zanemarenost i odbačenost od članova

skupine odnosi na nepopularnu djecu. (Klarin, 2006: 58-59)

Kad se govori o popularnoj i nepopularnoj djeci, potrebno je navesti i koje značajke

karakteriziraju i jednu i drugu grupu. Razlike između popularne i nepopularne djece temelje

se na bihevioralnim i nebihevioralnim svojstvima. Među bihevioralne spadaju inteligencija,

pomaganje, dijeljenje, agresivnost, a primjeri za nebihevioralne značajke su spol, dob, vanjski

izgled, socijalni status. Tako su prvorođena djeca češće nominirana kao popularna nego

drugorođena te fizički privlačna djeca od djece koja nisu privlačna. Inteligencija, školski

uspjeh i uspjeh u sportskim aktivnostima također su pozitivno povezani sa socijalnim

statusom. Popularna djeca imaju veći smisao za humor, dobra su, fleksibilna te češće pomažu

drugoj djeci u aktivnostima. Nasuprot popularnoj djeci, nepopularna djeca opisana su kao ona

koja se ponašaju devijantno i agresivno te kao ona koja izazivaju i sukobljavaju se. Djeca koju

rijetko biraju druže se u manjim skupinama i to češće s mlađom djecom koja također nisu

24

popularna. Za razliku od njih, interakcija popularne djece odvija se u većim skupinama.

(Klarin, 2006: 60) Krnjajić navodi da su popularne osobe još i visoke socijalne inteligencije,

da potječu iz obitelji visokog socioekonomskog statusa, društveno su angažirane,

emocionalno stabilne, tolerantne, požrtvovne, samopouzdane, nezavisne, spontane te

bezbrižne. (Krnjajić, 1981: 103)

2.4.2. Socijalni odnosi darovitih pojedinaca s vršnjacima

Osnovne društvene potrebe darovite djece nimalo se ne razlikuju od potreba druge

djece. Oni imaju potrebu za stabilnošću i sigurnošću u obitelji te mogućnošću da mogu

računati na nečiju neizmjernu ljubav i podršku, za vršnjačkom skupinom i bliskim

prijateljima s kojima će im biti ugodno te koji će ih prihvaćati. Darovita djeca također žele

mogućnost za razvijanje posebnih talenata i specifičnih područja interesa koje posjeduju te

mogućnost da ih dijele s vršnjacima sličnih interesa. Neke od osnovnih društvenih potreba

darovitih su i pravila svakodnevnog života, neovisnost koja je prilagođena njihovim

kompetencijama te dragi i brižni roditelji i nastavnici čija su očekivanja odgovarajuće visoka,

odnosno visoka, ali ne nemoguća. (Robinson, U: Pfeiffer, 2008: 34-35)

Već smo spomenuli da darovito dijete, kao i ostala djeca, osjeća potrebu za

pripadanjem i kontaktiranjem sa skupinom vršnjaka, skupinom djece svoje kronološke dobi.

Darovita djeca su prije svega djeca, te unatoč svojim iznimnim sposobnostima, oni su

tjelesno, emocionalno i socijalno često vrlo bliski svojim vršnjacima. Prema tome, i oni žele

pripadati skupini svojih vršnjaka, igrati se s njima i dijeliti uloge, biti korisni i prihvaćeni. U

skupini vršnjaka darovito dijete uči cijeniti manje sposobnu djecu i surađivati s njima te na taj

način stječe socijalne vještine, razvija se i formira sliku o sebi. (Cvetković Lay, Sekulić

Majurec, 2008: 42)

Cvetković Lay i Sekulić Majurec drže da se darovitom djecom često neopravdano

smatraju ona djeca koja uživaju veću popularnost u skupini kojoj pripadaju, dok se stidljivu i

povučenu djecu isto tako neopravdano ne uvrštava u darovite pojedince. Istina je da mnoga

darovita djeca doista imaju nešto višu socijalnu inteligenciju i lakše se prilagođavaju skupini,

ali nisu svi daroviti pojedinci isti. Među darovitom djecom, baš kao i među ostalom djecom,

ima one koja ne uspijevaju ostvariti dobre socijalne odnose s drugom djecom u svojim

vršnjačkim skupinama. (Cvetković Lay, Sekulić Majurec, 2008: 39-52)

25

Darovitu djecu često se smatra popularnijom, bolje prilagođenom, tjelesno i duševno

zdravijom te sretnijom od prosječne djece. No, stvarnost nije uvijek takva. Iznimno darovita

djeca često su socijalno izolirana, neprihvaćena i nesretna. (Cvetković-Lay, 2002: 31) Ona

teško pronalaze prijatelje među vršnjacima, a uzrok tome je to što se njihovi interesi ne

poklapaju s interesima njihovih vršnjaka, druga djeca ih vrlo teško razumiju, a darovitoj djeci

nije lako biti tolerantan prema nekome tko je toliko „spor“ i s kime nemaju ništa zajedničko.

Daroviti pojedinci nemaju pravih partnera u komunikaciji pa ih zbog te različitosti vršnjaci

smatraju „čudacima“ i ne prihvaćaju ih. (Webb i sur., 2010: 73)

Nakon što se neko dijete identificira kao darovito, neizostavno je da će podleći etiketi

„darovit“ što može imati i negativan utjecaj te također može doprinijeti njegovoj socijalnoj

izolaciji. Pozitivne karakteristike darovitog pojedinca ne nailaze uvijek na prihvaćanje i

odobravanje. Samim time što je darovito dijete identifikacijom dobilo etiketu „darovit“, ostala

djeca dobivaju etiketu „prosječan“. Djeca koja nisu identificirana kao darovita, mogu lako

razviti grupnu solidarnost i otpor prema različitosti što može imati negativan utjecaj na

darovite pojedince u obliku loših odnosa i socijalnog izoliranja tih darovitih pojedinaca.

(Čudina-Obradović, 1991: 102)

Iznimno darovita djeca razlikuju se od drugih i ona su svjesna svoje različitosti.

Individualci su koji su nerijetko usamljeni pa samim time i introvertirani. Dokaz toga su i

istraživanja Kerra, Colangela i Gaetha koji su se bavili pitanjem što za darovite znači njihova

darovitost, prednostima i teškoćama koje im njihova darovitost donosi u pogledu osobnog

rasta, akademskog postignuća i odnosa s okolinom. U pogledu odnosa s okolinom, rezultati su

pokazali da čak 90% ispitane darovite djece i mladih vidi teškoće socijalne prirode kao

najčešće teškoće koje stvara darovitost. (Cvetković-Lay, 2002: 35-36)

Termanova longitudinalna studija u kojoj se bavio praćenjem iznimno inteligentne

djece i njihove kasnije prilagodbe i postignuća u odrasloj dobi, mnogo je doprinijela stvaranju

mita o darovitima kao dobro prilagođenim, popularnim pojedincima, s manje problema i

poteškoća od prosječnog djeteta. Tome se prva suprotstavila Leta Hollingworth koja je

ukazala na specifične socioemocionalne poteškoće iznimno darovite djece. Po nekim

procjenama, čak 20-25% darovite djece ima socijalne i emocionalne poteškoće, što je

dvostruko više od onoga što susrećemo u normalnoj populaciji školske djece. Važno je

istaknuti da Hollingworth posebno naglašava problem djece s kvocijentom inteligencije 160 i

iznad u socijalnoj prilagodbi. Naime, ona razlikuje socijalni i emocionalni život „umjereno“

darovite djece, čiji je kvocijent inteligencije u rasponu od 125 do 155, i darovite djece s

kvocijentom iznad 160. U svojim istraživanjima utvrdila je da djeca s kvocijentom

26

inteligencije od 125 do 155 najčešće imaju uravnotežene emocije te da nemaju problema u

uspostavljanju prijateljstava te socijalnoj prilagodbi. Njihov kvocijent inteligencije nazvala je

„socijalno optimalnim“. Nasuprot njima, darovita djeca s kvocijentom inteligencije iznad 160

često su socijalno izolirana, neprilagođena i neprihvaćena. (Cvetković-Lay, 2002: 142-144)

Razlog zbog kojeg se djeca s iznimnim sposobnostima susreću sa socijalnim i

emocionalnim poteškoćama leži u tome što su „korak ispred ili korak mimo svojih vršnjaka“.

Ona imaju inteligenciju odrasle osobe, a tijelo i emocije djeteta. Winner navodi čimbenike

koji socijalna i emocionalna iskustva darovitih razlikuju od prosjeka. Prva skupina čimbenika

odnosi se na visoku motiviranost darovite djece da ovladaju područjem njihova specifična

interesa zbog čega mnogo rade, uživaju u tome te jako rano imaju svijest o tome tko su i što

žele raditi kao odrasli. Druga skupina čimbenika odnosi se na sustav vrednota u kojem su

daroviti pojedinci skloni neovisnom mišljenju i nekonformizmu. U mnogim sredinama

ovakve osobine nisu poželjne što samim time može značiti da će osobe s tim osobinama biti

socijalno izolirane i nailaziti na mnoge poteškoće. Posljednja skupina čimbenika

podrazumijeva odnose s vršnjacima. Daroviti pojedinci često su skloni introvertiranosti i

usamljeniji su od prosjeka, jednim dijelom zbog toga što nemaju s kim dijeliti svoje interese, a

drugim dijelom zato što trebaju samoću kako bi razvijali te interese. (Cvetković-Lay, 2002:

143-144) Darovita djeca trebala bi kontaktirati i s vršnjacima po mentalnoj dobi i s

vršnjacima po kronološkoj dobi. U druženju s vršnjacima po mentalnoj dobi mogu podijeliti i

razvijati svoje specifične interese, a u druženju s vršnjacima po kronološkoj dobi ostvaruju

potrebu za prihvaćanjem i bliskošću što je jako važno za njihovu socijalizaciju jer na taj način

uče surađivati s manje sposobnom djecom te razvijati socijalne vještine.

2.5. Istraživanja sociometrijskog statusa darovitih učenika

Značajan doprinos metodologiji ispitivanja sociometrijskog statusa, odnosno

naklonosti ili privlačenja te nenaklonosti ili odbijanja, dao je Moreno svojim sociometrijskim

postupkom. Od pojave njegovog najznačajnijeg djela „Osnovi sociometrije“, velik broj

istraživača počinje ispitivati sociometrijski status i to koristeći sociometrijski upitnik kao

osnovni instrument. Oni pomoću sociometrijskog upitnika pokušavaju utvrditi neke od

zakonitosti grupnih odnosa, tj. „psihološku ili neformalnu strukturu koja se zasniva na

emocionalnim vezama članova grupe.“ (Krnjajić, 1981: 49)

27

Pažnju mnogih sociometričara privukao je problem odnosa između sociometrijskog

statusa i mnogih psihičkih, fizičkih i socijalnih značajki djece i mladih. Sva ova istraživanja

polazila su od jedne zajedničke pretpostavke da između ovih varijabli postoji značajna

povezanost. Psihosocijalni faktori koji su se najčešće ispitivali bili su inteligencija, crte

ličnosti, socioekonomski status, stavovi, školski uspjeh, broj djece u obitelji, vanjski izgled,

itd. (Krnjajić, 1981: 18) Ovaj dio diplomskog rada donosi istraživanja koja su se bavila

sociometrijskim statusom darovitih učenika što je i središnja tema našeg diplomskog rada.

Gallagher je jedan od istraživača koji su se bavili ispitivanjem prihvaćenosti iznimno

darovite djece od strane vršnjaka u osnovnoj školi. Svoje istraživanje opisao je u članku „Peer

acceptance of highly gifted children in elementary school.“ Istraživanjem je htio odgovoriti na

tri pitanja. Htio je saznati koliko su iznimno darovita djeca prihvaćena u osnovnoj školi, koja

je intelektualna razina djece koju darovita djeca biraju za prijatelje te koja je intelektualna

razina djece koja darovitu djecu biraju za prijatelje. Gallagher je postavio pet hipoteza u svom

istraživanju:

1. darovita djecu prihvaćenija su od strane njihovih vršnjaka nego djeca prosječne

inteligencije u razredu

2. popularnost djece u darovitoj skupini opada kako njihova inteligencija dosiže jako

visoku razinu

3. darovita djeca popularnija su u školama gdje ima mnogo druge darovite djece nego u

školama gdje ima manje darovite djece

4. darovitu djecu češće biraju za prijatelje druga darovita djeca nego djeca prosječne

inteligencije

5. darovita djeca radije biraju djecu sličnih sposobnosti za prijatelje nego djecu slabijih

sposobnosti.

U istraživanju je sudjelovalo 54 iznimno darovite djece, od čega 29 dječaka i 25 djevojčica

koji su pohađali od drugog do petog razreda osnovne škole. U skupinu iznimno darovite djece

uključena su ona djeca čiji je kvocijent inteligencije prema Stanford-Binetovoj skali iznosio

150 i iznad. U svakom razredu u kojem je otkriveno iznimno darovito dijete, dobiveni su

sociometrijski izbori od svih učenika. Svaki učenik morao je napisati imena petero učenika iz

razreda koje smatra najboljim prijateljima, s tim da je najboljeg od tih petero trebao staviti na

prvo mjesto. Rezultati istraživanja ukazali su na visoku popularnost darovite djece koja su

sudjelovala u istraživanju. 52% darovite djece bilo je u prvoj četvrtini njihovog razreda u

pogledu društvenog izbora, dok ih je samo 11% bilo u zadnjoj četvrtini. Darovitu djecu u

višim razredima vršnjaci su jednako prihvaćali kao i darovitu djecu u nižim razredima.

28

Suprotno trećoj hipotezi, rezultati istraživanja pokazali su da popularnost darovite djece u

školama gdje ima manje druge darovite djece nije manja nego u školama gdje ima više druge

darovite djece. Razlog takvog rezultata leži u tome što su se darovita djeca u školama gdje

ima manje darovite djece prilagodila vrijednostima vršnjaka kako bi ostvarili svoj društveni

status. Rezultati istraživanja također nisu potvrdili četvrtu i petu hipotezu. Darovitu djecu za

prijatelje birala su djeca svih razina intelektualne sposobnosti, a darovita djeca za prijatelje

nisu birala samo djecu koja posjeduju visoke sposobnosti, već i djecu slabijih sposobnosti.

Rezultati Gallagherovog istraživanja sociometrijskog statusa iznimno darovite djece ukazuju

na to da je visoka intelektualna sposobnost pozitivno povezana s popularnošću i prihvaćanjem

u društvu. No, Gallagher ističe da rezultati ovog istraživanja ne moraju nužno vrijediti za

svaku zajednicu. Prema njegovom mišljenju, u ovom slučaju okolinski uvjeti bili su povoljni

za darovitu djecu. (Gallagher, 1958a: 466-470)

Gallagher se u još jednom istraživanju bavio ispitivanjem socijalnog statusa darovitih

učenika. Svrha tog istraživanja sastojala se u ispitivanju veze između društvenog odabira u

osnovnoj školi te varijabli koje su uključivale blizinu stanovanja, inteligenciju, socijalnu

percepciju i dob u osnovnoj školi. Neke od hipoteza koje je Gallagher ispitivao bile su:

1. postoji pozitivna veza između inteligencije i broja društvenih odabira koje će dijete

primiti

2. djeca slične intelektualne razine češće biraju jedni druge za prijatelje nego djecu

različite intelektualne razine.

U istraživanju je sudjelovalo osam osnovnih škola i ukupno 335 učenika koji su pohađali od

drugog do petog razreda. Izbor pojedinih razreda koji su sudjelovali u istraživanju temeljio se

na prisutnosti u razredu barem jednog djeteta čiji je kvocijent inteligencije na Stanford-

Binetovoj skali bio 150 ili viši. Djeca su u istraživanju dobila papir na koji su morala napisati

imena pet učenika iz razreda koje smatraju najboljim prijateljima, a najboljeg od tih petero

prijatelja morali su imenovati prvog. Osim toga, djeca su morala napisati i imena pet učenika

za koje su smatrali da će njih same zapisati kao jednog od njihovih najboljih prijatelja.

Rezultati istraživanja potvrdili su prvu hipotezu, odnosno socijalni status darovitih pojedinaca

bio je viši od socijalnog statusa pojedinaca koji nisu identificirani kao daroviti. Taj trend

dosljedan je od drugog do četvrtog razreda, ali nije zabilježen u petom razredu. Za razliku od

prve, istraživanje nije potvrdilo drugu hipotezu. Prema drugoj hipotezi, djeca slične

intelektualne razine češće će birati jedni druge za prijatelje nego djecu različite intelektualne

razine. No, rezultati su pokazali da inteligencija osobe koju se bira nije od tolike važnosti te

su pokazali da darovita djeca češće biraju za prijatelje djecu koja nisu identificirana kao

29

darovita. Jedino se u četvrtim razredima potvrdila hipoteza da će se djeca sličnih sposobnosti

međusobno češće birati za prijatelje. (Gallagher, 1958b: 225-230)

Sociometrijski status darovitih učenika istraživali su i Crane te Peairs. Crane je u svom

istraživanju ispitivao četiri grupe učenika koji su pohađali treći razred u dvije osnovne škole.

U jednoj od te dvije škole postojao je specijalni program za darovite učenike u kojem su oni

provodili 20% školskog vremena, a u drugoj nije postojao. Prvu od te četiri grupe sačinjavali

su daroviti učenici koji su pohađali specijalni program za darovite pojedince, drugu grupu

učenici škole u kojoj je postojao program za darovite pojedince, a kojima nije bila utvrđena

darovitost, trećoj grupi pripadali su daroviti učenici druge osnovne škole u kojoj nije postojao

program za darovite, a četvrtoj učenici te iste škole koji nisu bili identificirani kao daroviti.

Crane je, između ostalog, želio utvrditi je li sociometrijski status darovitih učenika koji su

pohađali specijalni program za darovite viši od sociometrijskog statusa darovitih učenika koji

nisu pohađali program za darovite. Ispitivala su se četiri područja sociometrijskog statusa, a

jedno od njih bila je socijalna prihvaćenost. (Crane, 1987: 44) Općeniti rezultat ovog

istraživanja bio je da postoji mala razlika u sociometrijskom statusu ove četiri skupine. No,

izgleda da je ipak postojao trend opadanja socijalne prihvaćenosti darovitih učenika koji su

bili uključeni u program za darovite pojedince. (Crane, 1987: 96)

U nastojanju da izgradi potpunije razumijevanje društvenog svijeta darovitih

pojedinaca, Peairs je provela longitudinalno istraživanje u kojem je htjela ispitati grupne

razlike između darovitih adolescenata i adolescenata koji nisu identificirani kao daroviti u

pogledu različitih aspekata njihovih odnosa s vršnjacima, kao što su sociometrijski status i

prijateljstvo. U istraživanju je sudjelovalo 327 adolescenata, od kojih je 149 identificirano kao

akademski darovito. Kako bi se ispitao sociometrijski status, odnosno prihvaćenost ili

odbačenost pojedinog učenika, ispitanici su za svakog učenika morali izraziti svoj stav, tj.

vole li tog učenika ili ne. Ispitanici su zatim razvrstani u popularne, odbačene, prosječne,

zanemarene ili kontroverzne učenike s obzirom na njihov sociometrijski status. Rezultati

istraživanja pokazali su da daroviti adolescenti imaju značajno viši sociometrijski status nego

njihovi vršnjaci kojima nije utvrđena darovitost. Razlog razlike u prihvaćenosti nije bio u

tome što su daroviti učenici češće birani kao popularni već u tome što su značajno manje

birani kao nepopularni za razliku od svojih vršnjaka. Međutim, daroviti učenici se nisu

razlikovali od svojih vršnjaka po broju prijatelja s kojima su se družili, ali su se češće družili s

darovitim vršnjacima nego s vršnjacima kojima nije utvrđena darovitost. Unatoč ukupnim

rezultatima koji idu u prilog pozitivnom sociometrijskom statusu darovitih učenika,

istraživanje je otkrilo jednu skupinu darovite djece koja su imala značajne probleme u

30

vršnjačkim odnosima. Tako je 11% darovitih adolescenata bilo odbačeno, a 19% zanemareno

od strane vršnjaka. Ova skupina darovitih učenika trpila je zlostavljanje mnogo češće te su

imali mnogo manje prijatelja nego daroviti učenici koji nisu imali problema s vršnjacima.

(Peairs, 2010: 28-123) Ovo istraživanje pokazalo je dvije krajnosti u pogledu sociometrijskog

statusa darovitih učenika. S jedne strane, općeniti zaključak istraživanja je da su daroviti

učenici popularniji i više prihvaćeni od svojih vršnjaka. S druge strane, istaknula se skupina

darovitih učenika za koju se pokazalo da su najmanje prihvaćeni. Ovdje se postavlja pitanje

što je doprinijelo takvoj drastičnoj razlici u odnosima s vršnjacima darovitih učenika.

Kod nas su se ispitivanjem sociometrijskog statusa darovitih učenika bavili

Bedeković, Jurčić i Kolak. Oni su u svom istraživanju ispitivali stavove učitelja vezane uz

postojanje razredne elite s osvrtom na status darovitih pojedinaca te su sociometrijskim

postupkom htjeli utvrditi strukturu razrednog odjela darovitog pojedinca. Cilj njihovog

istraživanja bio je utvrditi sociometrijski status darovitog učenika u društvenoj (razrednoj)

sredini. Istraživački zadaci podrazumijevali su određivanje obilježja razredne elite te

utvrđivanje socijalne prihvaćenosti ili socijalnog odbijanja darovitih pojedinaca u razrednom

odjelu te njihovu pripadnost razrednoj eliti. Što se tiče drugog istraživačkog zadatka, uzorak

istraživanja činili su učenici razredne nastave koji su u svom razredu imali darovitog

pojedinca procijenjenog od učitelja i stručnih suradnika škole. 161 učenik sudjelovao je u

drugom istraživačkom zadatku, a za njegovu realizaciju korišten je sociometrijski upitnik

kojim se trebao odrediti položaj pojedinca u grupi. Dob učenika u istraživanju iznosila je šest,

sedam i osam godina pa je zbog toga primijenjen najjednostavniji oblik sociometrijskog

upitnika koji je upućen svakom članu razrednog odjela. Svaki ispitanik morao je među

ostalim članovima svog razreda označiti one učenike s kojima bi želio sudjelovati u nekoj

aktivnosti i one s kojima ne bi. Emocionalni kriterij, odnosno kriterij „biti prijatelj“ izabran je

kao sociometrijski kriterij za ispitivanje odnosa prihvaćanja ili neprihvaćanja. Ispitanici su

odnose prihvaćanja ili neprihvaćanja iskazivali putem Likertove petostupanjske skale gdje je

kategorija 5 označavala najveći stupanj prihvaćanja, tj. pod tom kategorijom 5 označene su

osobe za koje se ispitanik odlučio da ih želi za najbolje prijatelje, a kategorija 1 označavala je

najveći stupanj odbijanja, tj. pod tom kategorijom označene su osobe s kojima ispitanik ne

želi ići u razred. Položaj darovitog pojedinca unutar razrednog odjela analizirao se uvidom u

tablice koristeći se tehnikom rangiranja. Tablice, kojih je bilo osam, predstavljale su jedan od

razrednih odjela u čijem se sastavu nalazio daroviti pojedinac. Rezultati ovog istraživanja

pokazali su da darovita djeca imaju izrazito visok sociometrijski status, odnosno da su često

birana od strane vršnjaka. U većini razrednih odjela daroviti učenici bili su najprihvaćeniji

31

učenici što znači da su najčešće zauzimali prvo mjesto u tablici. (Bedeković, Jurčić, Kolak,

2009: 83-86)

U članku „Sociometrijski status učenika u razrednom odjelu i školskoj hijerarhiji“

prikazano je istraživanje Kolaka na spomenutu temu. Problem ovog istraživanja bio je

sociometrijski status učenika. Kolak ističe da je omiljenost učenika među vršnjacima od

velike važnosti za njegovu uspješnost u budućnosti. Cilj istraživanja bio je utvrditi

sociometrijski status učenika unutar razrednih odjela razredne nastave te identificirati

varijable koje mogu utjecati na indeks sociometrijskog statusa učenika. U istraživanju su

postavljene tri hipoteze:

1. ne postoji statistički značajna razlika između sociometrijskog statusa djevojčica i

dječaka

2. ne postoji statistički značajna razlika između sociometrijskog statusa učenika kojima

je utvrđena darovitost i onih učenika kojima nije utvrđena

3. ne postoji statistički značajna razlika između sociometrijskog statusa učenika različite

dobi (razreda koji učenici pohađaju).

Uzorak ispitanika činili su razredni odjeli razredne nastave osnovnih škola u Zagrebu i

Osijeku. U istraživanju je sudjelovao 161 učenik drugog, trećeg i četvrtog razreda. Ljestvica

procjene koristila se kao mjerni instrument. Ona se sastojala od liste na kojoj su imena svih

učenika iz razrednog odjela koje svaki prisutni učenik procjenjuje prema zadanom kriteriju na

skali od pet stupnjeva. Brojke na skali određivale su stupanj sviđanja. Petostupanjsku ljestvicu

sačinjavao je raspon tvrdnji od 1 do 5 gdje je 1 značio da učeniku smeta što procjenjivani

učenik ide s njim u razred, a 5 je značio da bi učenik procjenjivanog učenika htio za najboljeg

prijatelja. Za naš diplomski rad bitna je druga hipoteza ovog istraživanja koja je glasila da ne

postoji statistički značajna razlika između sociometrijskog statusa učenika kojima je utvrđena

darovitost i onih učenika kojima ona nije utvrđena. Učitelji i stručni suradnici škole su

darovitim učenicima utvrdili njihovu darovitost. Rezultati istraživanja pokazali su da učenici

kojima je utvrđena darovitost imaju veće aritmetičke sredine od učenika kojima ona nije

utvrđena što nije potvrdilo postavljenu hipotezu. Darovite učenike vršnjaci češće biraju kao

omiljene, prihvaćeniji su i popularniji. Zaključak ovog istraživanja je da postoji statistički

značajna razlika između sociometrijskog statusa učenika kojima je utvrđena darovitost i onih

učenika kojima nije utvrđena. Sociometrijski status darovitih učenika viši je od

sociometrijskog statusa njihovih vršnjaka kojima nije utvrđena darovitost. Ovo istraživanje

potvrdilo je i učenikovu darovitost te dob kao predikatore učenikove popularnosti. (Kolak,

2010: 247-251)

32

Krnjajić je proveo istraživanje kojim je htio utvrditi postoje li razlike između učenika

visokog i učenika niskog sociometrijskog statusa u određenim psihosocijalnim

karakteristikama. Istraživane psihosocijalne karakteristike uključivale su inteligenciju,

socijalnu inteligenciju, crte ličnosti, socioekonomski status i školski uspjeh učenika. Kako bi

to ostvario, postavljeni su zadaci istraživanja. Neki od zadataka istraživanja podrazumijevali

su identificiranje učenika s visokim i učenika s niskim sociometrijskim statusom, kao i

njihovih sociometrijskih karakteristika, utvrđivanje postojanja razlika u inteligenciji između

učenika s visokim i učenika s niskim sociometrijskim statusom, utvrđivanje postojanja razlika

u socijalnoj inteligenciji između učenika s visokim i učenika s niskim sociometrijskim

statusom, itd. Shodno tome, postavljene su i hipoteze istraživanja. Neke od hipoteza bile su da

su učenici s visokim sociometrijskim statusom inteligentniji od učenika s niskim

sociometrijskim statusom, da učenici s visokim sociometrijskim statusom posjeduju višu

socijalnu inteligenciju od učenika s niskim sociometrijskim statusom, itd. Ispitivanje je

izvršeno u šest beogradskih srednjih škola, u tri gimnazije i tri stručne škole, a u istraživanju

je sudjelovalo 413 učenika. Kako bi se utvrdila struktura emocionalnih odnosa, tj.

sociometrijski status ispitivanih učenika, korišten je sociometrijski upitnik kao jedan od

najpogodnijih instrumenata za ispitivanje interpersonalnih odnosa u skupinama.

Sociometrijski status određivao se na osnovu tri kriterija, odnosno na osnovu učenja u grupi,

prakticiranja slobodnih aktivnosti i druženja u slobodnom vremenu. Za svaki od ova tri

kriterija ispitanici su trebali izabrati učenike s kojima bi najviše željeli sudjelovati u svakoj od

tri navedene situacije i učenike s kojima ne bi htjeli sudjelovati u svakoj od navedenih

situacija. Što se tiče rezultata istraživanja, osvrnut ćemo se samo na hipotezu koja je

pretpostavljala da su učenici s visokim sociometrijskim statusom inteligentniji od učenika s

niskim sociometrijskim statusom. Rezultati su pokazali da između učenika s visokim i

učenika s niskim sociometrijskim statusom postoji statistički značajna razlika i to u korist

učenika s visokim sociometrijskim statusom. Rezultatom je potvrđena istinitost navedene

hipoteze te se može zaključiti da je inteligencija faktor koji prati visok sociometrijski status.

(Krnjajić, 1981: 42-84)

Na samom kraju, osvrnut ćemo se na dva istraživanja koja su se bavila

sociometrijskim statusom darovitih učenika koji su prošli proces školske akceleracije,

odnosno preskakanja razreda tijekom školovanja. U prvom slučaju, radi se o longitudinalnoj

studiji Mirace U. M. Gross koja je tijekom dvadeset godina pratila akademski, socijalni i

emocionalni razvoj 60 mladih Australaca čiji je kvocijent inteligencije iznosio 160 i iznad. U

istraživanju su sudjelovali izmnimno daroviti pojedinci koji su od 1988. do 1989. bili u dobi

33

od 5 do 13 godina. Od tih 60 iznimno darovitih pojedinaca, 27 ih je prošlo kroz proces

školske akceleracije, odnosno preskočili su jedan, dva ili više razreda, dok ih je 33 zadržano u

razredima s vršnjacima tijekom njihovog školovanja. Istraživanje se stoga usredotočilo na

ishode školske akceleracije i neakceleracije. Rezultati longitudinalne studije zabilježili su

značajne razlike u obrazovnom statusu, zadovoljstvu životom, društvenim odnosima i

samopoštovanju iznimno darovitih pojedinaca s obzirom na stupanj školske akceleracije kroz

koji su prošli. Daroviti pojedinci koji su preskočili tri ili više razreda pokazali su najveće

zadovoljstvo životom, društvenim odnosima i imali su najviše samopoštovanja. Oni su nakon

školske akceleracije doživjeli pozitivne kratkoročne i dugoročne akademske, socijalne i

emocionalne ishode. Mnogi od njih prije su bili socijalno izolirani i neprihvaćeni od strane

vršnjaka, ali se to promijenilo čim su akcelerirali u viši razred. Napokon su mogli sklopiti

trajna i duboka prijateljstva, bili su prihvaćeni, a s učenicima dvije ili više godina starijima od

njih, imali su više sličnosti nego razlika. Iznimno daroviti pojedinci koji su akcelerirali dva

razreda također su pokazali veliko zadovoljstvo akademskim, socijalnim i emocionalnim

poljem svog života. Međutim, oni koji su s vršnjacima polazili isti razred do četvrtog razreda

ili kasnije, imali su poteškoća u socijalizaciji. Prvi razred trebali su preskočiti već u ranim

školskim godinama, prije nego su doživjeli društveno odbijanje od strane vršnjaka. Sa

skupinom darovitih osoba koje su preskočile samo jedan razred ili koje nisu ni prošle kroz

proces školske akceleracije, počinje se javljati ozbiljno nezadovoljstvo životom i

prijateljstvom. Vršnjaci su ih odbacivali zbog čega su mnogi od njih kasnije imali problema u

socijalnim odnosima s drugim ljudima. Ovim mladim ljudima vrlo je teško bilo kasnije

zadržati prijatelje zato što, zbog činjenice da su u velikoj mjeri bili socijalno izolirani u školi,

nisu imali iskustva u razvijanju i održavanju društvenih odnosa. (Gross, 2006: 404-421)

Longitudinalna studija Mirace U. M. Gross ukazala je na važnost školske akceleracije za

iznimno darovite pojedince, odnosno koliko ona pozitivnih ishoda može imati za iznimno

darovite pojedince, ali i isto tako koliko negativnih posljedica može donijeti darovitim

pojedincima koji ne prođu proces preskakanja razreda. Iznimno daroviti pojedinci koji su

preskočili dva ili više razreda bili su zadovoljniji svojim životom te više nisu bili socijalno

izolirani i odbačeni od strane drugih učenika kao prije akceleracije. Školska akceleracija nije

neznatan korak u životu darovitog učenika. Prije poduzimanja takvog koraka, treba razmisliti

o svim mogućim pozitivnim, ali i negativnim ishodima akceleracije za darovitog učenika, a

najbolju odluku o tome donijet će stručni suradnici škole u suradnji s učiteljima i roditeljima

učenika.

34

U drugom slučaju, riječ je o istraživanju koje su proveli Hoogeveen, van Hell i

Verhoeven, a kojim su htjeli ispitati samopoimanje i socijalni status srednjoškolskih učenika

koji su prošli proces školske akceleracije i učenika koji nisu akcelerirali. Ovo istraživanje

samo je dio mnogo opširnijeg istraživanja o akceleraciji u obrazovanju darovitih učenika u

Nizozemskoj. Akceleraciju u Nizozemskoj prolaze oni učenici kojima je identificirana

darovitost. Prilikom ispitivanja sociometrijskog statusa, korištene su sociometrijske tehnike, a

svaki učenik morao je izabrati tri učenika koja su mu najdraža i tri koja su mu najmanje draga.

S obzirom na njihov sociometrijski status, učenici su razvrstani u popularne, odbačene,

zanemarene, kontroverzne i prosječne učenike. Rezultati istraživanja pokazali su značajne

razlike u sociometrijskom statusu akceleriranih i učenika koji nisu preskočili razred, i to u

korist učenika koji nisu akcelerirali. Akcelerirani učenici imali su niži socijalni status, a

najveća razlika mogla se vidjeti u skupini odbačenih učenika u kojoj su se mnogo češće

javljali akcelerirani učenici. Prema stajalištu učenika, akcelerirani učenici također su se

pokazali kao oni koji nisu spremni surađivati i pomoći, kao manje zabavni i društveni te više

umišljeni. (Hoogeveen, van Hell, Verhoeven, 2009: 54-63) Rezultati ovog istraživanja

dijelom su u suprotnosti s rezultatima istraživanja koje je provela Gross, a koji su pokazali da

viši stupanj akceleracije, odnosno preskakanje dva ili više razreda, ima samo pozitivne učinke

na život darovitih učenika.

U ovom dijelu diplomskog rada prikazan je samo dio istraživanja koja su se bavila

ispitivanjem sociometrijskog statusa darovitih učenika. Većina ovih istraživanja pokazala su

da je sociometrijski status darovitih pojedinaca viši od sociometrijskog statusa njihovih

vršnjaka kojima nije identificirana darovitost, da su oni popularniji, omiljeniji i da ih češće

biraju za prijatelje. No, dio istraživanja pokazao je da postoje i daroviti pojedinci koji nisu

prihvaćeni, koji su odbačeni i zanemareni. Iz navedenih istraživanja moguće je izvući

zaključak da nisu sva darovita djeca nepopularna, neprihvaćena i slabo prilagođena, ali isto

tako nisu sva darovita djeca ni dobro prilagođena, omiljena i prihvaćena od strane vršnjaka

koji nisu identificirani kao daroviti.

35

3. IDENTIFIKACIJA DAROVITIH UČENIKA U OSNOVNOJ ŠKOLI

FRANA GALOVIĆA

Prepoznavanje znakova darovitosti te njezina identifikacija u što ranijoj dobi djeteta

nužni su kako bi se mogli stvoriti povoljni uvjeti za sustavno i organizirano razvijanje te

darovitosti. U osnovnoj školi Frana Galovića u kojoj smo proveli istraživanje u sklopu

diplomskog rada, kontinuirano se radi na razvijanju darovitosti provođenjem identifikacije

darovitih učenika i uključivanjem darovitih pojedinaca u obogaćene programe i projekte u

kojima do izražaja mogu doći njihove sposobnosti i u kojima mogu razvijati te sposobnosti i

talente.

Identifikaciju u osnovnoj školi Frana Galovića provodi školska psihologinja, a samoj

identifikaciji prethodi nekoliko bitnih koraka. Prvi od tih koraka je provođenje upitnika za

učenike PRONAD-U. Upitnik PRONAD-U provodi se u svim razredima generacije, a sastoji

se od pitanja koja obuhvaćaju svih šest područja darovitosti. Upitnik PRONAD-U omogućuje

imenovanje onih učenika koji su u šest područja darovitosti najbolji, najistaknutiji i

najzapaženiji po procjenama svih učenika određenog razreda. Za svako od pitanja učenici

mogu izabrati maksimalno tri učenika koji se najviše ističu u nekom području. Provedbi

upitnika PRONAD-U u razredima slijedi intervju psihologinje s učiteljima razredne nastave

pojedinog razreda. Procjena učitelja o osobinama učenika također je jedan od koraka koji

prethodi procesu identifikacije. Intervju s učiteljima strukturiran je na osnovu PROFNADA,

ljestvice procjene pomoću koje učitelj procjenjuje osobine ponašanja pojedinog učenika.

Procjene učenika i učitelja služe isključivo za prikupljanje informacija o osobinama pojedinog

učenika. Psihologinja ističe da se pomoću tih procjena ne identificiraju daroviti pojedinci već

da se opažaju i otkrivaju izuzetni pojedinci kojima darovitost tek treba biti utvrđena. Postoje

pojedinci koji imaju izvanredne sposobnosti, ali njihove osobine ne moraju nužno biti

primijećene. Zbog toga se provodi identifikacija kako bi se utvrdila stvarna darovitost

određenih pojedinaca.

Identifikacija u osnovnoj školi Frana Galovića provodi se na čitavoj generaciji,

testiraju se učenici u svim razredima. Instrument koji se koristi u identifikaciji darovitih

pojedinaca su Ravenove progresivne matrice. Pomoću Ravenovih progresivnih matrica mjere

se eduktivne, neverbalne sposobnosti, odnosno sposobnosti razumijevanja kompleksnih

situacija, sposobnosti pronalaženja značenja u događajima i sposobnosti percepcije i

mišljenja. (Galić, 2009: 225)

36

Postoji nekoliko oblika tih matrica, a to su Progresivne matrice u boji, Standardne

progresivne matrice i Progresivne matrice za nadarene. (Galić, 2009: 225) U identifikaciji

darovitih učenika osnovne škole Frana Galovića koriste se Standardne progresivne matrice.

One su namijenjene za ispitivanje sposobnosti logičkog zaključivanja. (Galić, 2009: 226)

Dakle, pomoću njih se mjeri logičko-matematički dio, sposobnost uočavanja te spacijalna

inteligencija. Standardne progresivne matrice koriste se za djecu između osam i jedanaest

godina. Ovaj test inteligencije sastoji se od šezdeset čestica raspoređenih u pet serija po

dvanaest zadataka. Od ispitanika se traži da između šest ili osam predloženih likova odabere

onaj koji nadopunjuje zadanu sliku. (Galić, 2009: 227) Svaka serija započinje najlakšim, a

završava se najtežim zadatkom. Standardne progresivne matrice mogu se koristiti i kao

individualni i kao grupni test. Iznimno se lako primjenjuju i na velikim skupinama i na

skupinama ispitanika različitog uzrasta, a dobijeni rezultati mogu se objektivno ocijeniti. Za

njih je karakteristično što njihova primjena ne zahtijeva od ispitanika pismenost ni poznavanje

jezika, a rezultati su relativno nezavisni od kulture i obrazovanja ispitanika. (Krnjajić, 1981:

59) Standardne progresivne matrice najbolje od svih testova inteligencije uspijevaju

obuhvatiti g faktor, odnosno opći faktor inteligencije.

Nakon što se u svim razredima generacije provedu Standardne progresivne matrice,

analiziraju se dobiveni podaci. S obzirom na rezultate koje postignu na testu, a rezultati se

prebacuju u centile, učenici se razvrstavaju u jedan od pet mogućih stupnjeva. Učenika se

svrstava u prvi stupanj, ili kako se još naziva „intelektualno superioran“, ako njegov rezultat

spada u ili iznad 95. centila za ljude iste dobne skupine. U drugi stupanj, ili „jasno

iznadprosječne intelektualne sposobnosti“, ulaze oni učenici čiji je rezultat smješten u ili

iznad 75. centila, a u treći, ili „prosječno inteligentan“, oni učenici čiji je rezultat između 25. i

75. centila. Četvrti stupanj, ili „jasno ispodprosječne intelektualne sposobnosti“ obuhvaća one

učenike čiji je rezultat na testu u ili ispod 25. centila. Učenika se uvrštava u posljednji, peti

stupanj, ili „umanjene inteligencije“, ako mu rezultat testa leži u ili ispod 5. centila njegove

dobne skupine. Rezultatima mjerenja žele se dobiti pojedinci čiji rezultati spadaju u prvi ili

drugi stupanj, odnosno pojedinci koji su dvije standardne devijacije iznad prosjeka. Mentalna

dob takvih učenika je dvije ili više godina iznad njihove kronološke dobi. Tako dobiveni

pojedinci svrstavaju se u skupinu najizvrsnijih učenika, tj. darovitih učenika. U trećim i

četvrtim razredima ove osnovne škole, a u kojima smo ujedno proveli istraživanje, darovitost

je utvrđena kod 21 učenika, odnosno kod 14 dječaka i 7 djevojčica. Naposljetku, bitno je

istaknuti da se identifikacijom ne žele samo utvrditi daroviti pojedinci, već ona predstavlja i

temelj za sustavnu i organiziranu brigu za te pojedince. Oni učenici kojima se identifikacijom

37

utvrdi darovitost, uključuju se u program za darovite pojedince u školi, a taj program

obogaćen je sadržajima i u tom programu njihove sposobnosti mogu doći do izražaja te mogu

razvijati vlastita područja interesa.

38

4. EMPIRIJSKI DIO – METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

4.1 . Određenje problema istraživanja

Naziv istraživanja: Sociometrijski status darovitih učenika u razrednim odjelima.

Predmet istraživanja: utjecaj darovitosti na sociometrijski status učenika u razrednim

odjelima.

Problem ovog istraživanja bio je sociometrijski status darovitih učenika u razrednim

odjelima. Daroviti učenici, kao i svaki drugi učenik, osjećaju potrebu za pripadanjem i

kontaktiranjem sa skupinom djece svoje kronološke dobi. Oni žele biti prihvaćeni u skupini

vršnjaka, žele se družiti s njima i dijeliti uloge. U skupini vršnjaka daroviti učenici stječu

socijalne vještine, razvijaju se i formiraju sliku o sebi. Prihvaćenost darovitih učenika u

vršnjačkoj skupini najbolje se iskazuje ispitivanjem sociometrijskog statusa kojeg ćemo

pokušati utvrditi sociometrijskim postupkom.

Cilj istraživanja bio je utvrditi postoji li razlika između sociometrijskog statusa

darovitih učenika i učenika kojima nije utvrđena darovitost unutar razrednih odjela.

Zadaci istraživanja:

- utvrditi postoji li razlika u sociometrijskom statusu dječaka i djevojčica

- utvrditi socijalnu prihvaćenost ili socijalno odbijanje darovitih učenika u

razrednim odjelima

- otkriti smatraju li učenici darovitim učenicima, odnosno najuspješnijim

učenicima u nekom od šest područja darovitosti, učenike kojima je utvrđena

darovitost ili učenike kojima nije utvrđena darovitost

- otkriti postoji li statistička povezanost između dvije skupine podataka, odnosno

između rezultata sociometrijskog upitnika kojim se procjenjivao sociometrijski

status svakog učenika i rezultata upitnika za učenike PRONAD-U u kojem je

svaki učenik morao navesti imena onih učenika koje smatra najistaknutijima i

najboljima u nekom od ispitivanih područja darovitosti.

39

U ovom istraživanju postavljene su četiri hipoteze:

H1: ne postoji statistički značajna razlika između sociometrijskog statusa djevojčica i dječaka

H2: ne postoji statistički značajna razlika između sociometrijskog statusa učenika kojima je

utvrđena darovitost i učenika kojima nije utvrđena

H3: ne postoji statistički značajna razlika u uspješnosti u nekom od šest područja darovitosti

između učenika kojima je utvrđena darovitost i učenika kojima nije utvrđena sukladno

procjenama učenika

H4: ne postoji statistički značajna povezanost između dvije skupine podataka.

U ovom istraživanju promatrane su varijable:

a) zavisne: sociometrijski status učenika u razrednom odjelu

b) nezavisne: utvrđena darovitost učenika, spol

4.2 . Provođenje istraživanja

Način provođenja istraživanja. Provedeno istraživanje spada u kvantitativnu vrstu

istraživanja, a njegova provedba odvila se u svibnju 2015. godine u zagrebačkoj osnovnoj

školi Frana Galovića. Istraživanje smo proveli u razredima razredne nastave tijekom dva

dana. Dolaskom na školski sat, učenicima smo objasnili svrhu našeg dolaska te smo prije

provođenja instrumenta, učenicima objasnili taj instrument i dali im uputu za njegovo

ispunjavanje. U sklopu istraživanja, razgovarali smo i sa školskom psihologinjom koja nam je

opisala postupak otkrivanja i identifikacije darovitih učenika.

Uzorak. Istraživanje je provedeno u šest razrednih odjela razredne nastave ranije

spomenute osnovne škole, u svim trećim i u svim četvrtim razredima. Ukupno je ispitano 122

učenika, od čega 59 dječaka i 63 djevojčice. U istraživanju su sudjelovali oni učenici čiji su

roditelji dali suglasnost za njihovo sudjelovanje.

Postupci i instrumenti. U istraživanju su korišteni sociometrijski upitnik i upitnik za

učenike PRONAD-U čiji je autor dr. sc. Ivan Koren. Sociometrijski upitnik (prilog 1) služi za

određivanje položaja pojedinca u grupi i njime su učenici jedni druge procjenjivali po

emocionalnom kriteriju, odnosno po kriteriju prijateljstva. Kao instrument primijenjena je

ljestvica procjene koja se sastojala od popisa imena svih učenika određenog razrednog odjela i

40

koje je svaki učenik morao procijeniti na skali od pet stupnjeva. Na Likertovoj

petostupanjskoj skali kategorija 5 označavala je najveći stupanj prihvaćanja procjenjivanog

učenika, a kategorija 1 najmanji stupanj prihvaćanja, odnosno najveći stupanj odbijanja.

Petostupanjsku ljestvicu sačinjavao je sljedeći raspon tvrdnji koje su se odnosile na učenike:

1 – Volio bih/voljela bih da nije sa mnom u razredu

2 – Ne smeta mi što ide u razred sa mnom, ali ga/ju ne želim za prijatelja/prijateljicu

3 – Volim se ponekad družiti s njim/njom

4 – Volio bih/voljela bih da mi bude prijatelj/prijateljica, ali ne najbolji/najbolja

5 – Želim njega/nju za najboljeg prijatelja/najbolju prijateljicu u razredu.

Upitnik za učenike PRONAD-U proveden je u trećim i četvrtim razredima kao jedan

od koraka koji su prethodili postupku identifikacije darovitih učenika. Stoga ga nismo

provodili već su nam u školi ustupili provedene upitnike u svrhu korištenja za diplomski rad.

Upitnik PRONAD-U omogućuje imenovanje metodom nominacije onih učenika koji su u

određenim područjima darovitosti najbolji, najistaknutiji i najzapaženiji prema procjenama

svih učenika u razrednom odjelu. Dakle, učenici su u upitniku morali navesti do tri učenika

koja su u određenim područjima najbolja i koja se najviše ističu u njihovom razredu. Upitnik

PRONAD-U za učenike trećih razreda (prilog 2) sastojao se od dvanaest pitanja. Učenici su

morali odgovoriti na pitanja tko u njihovom razredu: najlakše i najbrže rješava različite teške

zadatke, pokazuje najveće zanimanje za učenje, ima najviše smisla za humor, najspretnije

organizira druge učenike, piše najljepše pjesme i sastave, najljepše se govorno izražava,

najviše čita knjige (osim školskih udžbenika), daje najviše novih ideja i originalnih prijedloga,

koga bi najradije izabrali za vođu, najljepše crta ili modelira, ima najrazvijeniji sluh i smisao

za glazbu, najbolji je u nekoj od školskih igri. Upitnik PRONAD-U za učenike četvrtih

razreda (prilog 3) sastojao se od jedanaest pitanja koja su se jako malo razlikovala od pitanja

koja je sadržavao upitnik za treće razrede. Učenici četvrtih razreda također su morali

odgovoriti na pitanja tko u njihovom razredu: najlakše i najbrže rješava različite teške

zadatke, pokazuje najveće zanimanje za učenje, piše najljepše pjesme i sastave, najljepše se

govorno izražava, najbolji je matematičar, najljepše crta ili modelira, ima najviše smisla za

humor, najviše čita knjige (osim školskih udžbenika), ima najrazvijeniji sluh i smisao za

glazbu, najbolji je u nekoj od školskih igri te na pitanje koga bi najradije izabrali za vođu.

41

4.3 . Obrada podataka i interpretacija rezultata

Dobivene podatke najprije smo obradili te ih doveli u vezu s postavljenim hipotezama.

Kako bismo utvrdili deskriptivne pokazatelje pojedinih sociometrijskih statusa učenika,

koristili smo deskriptivne parametre: aritmetičku sredinu, standardnu devijaciju, relativne

frekvencije te karakterističnu petorku. Kako bismo usporedili ispitanike prema određenom

obilježju (darovitost, spol), izračunali smo jednosmjerne analize varijance ili t-test. Za

ispitivanje uspješnosti u nekom od šest područja darovitosti između učenika kojima je

utvrđena darovitost i učenika kojima nije utvrđena sukladno procjenama učenika, koristili

smo testove očekivanja. Za utvrđivanje statistički značajne povezanosti između dva skupa

podataka koristili smo Spearmanov koeficijent korelacije.

Prvim istraživačkim zadatkom htjeli smo utvrditi postoji li razlika u sociometrijskom

statusu dječaka i djevojčica koji su sudjelovali u istraživanju.

Prva hipoteza našeg istraživanja glasila je:

H1: ne postoji statistički značajna razlika između sociometrijskog statusa djevojčica i dječaka.

Tablica 1: Sociometrijski status ispitanika s obzirom na spol

Dobiveni rezultati pokazali su da dječaci i djevojčice imaju podjednak indeks

sociometrijskog statusa (tablica 1). Takve rezultate smo i očekivali jer je poznato da učenici u

ovoj dobi češće biraju za prijatelje pojedince istog spola, a u našem uzorku se nalazi gotovo

podjednak broj dječaka i djevojčica (od ukupno 122 ispitanika, 59 su dječaci, a 63 djevojčice).

Da bismo se uvjerili kako uočene razlike nisu statistički značajne, proveli smo t-test.

Tablica 2: t-test za spol ispitanika pri sociometrijskom statusu

Razlika

aritmetičkih

sredina

Broj

stupnjeva

slobode (df)

Varijanca

prve grupe

Varijanca

druge grupe t-test

Razina

značajnosti p

0,0311 2712 1,50209 1,63368276 0,64623 P > 0,05

Spol ispitanika Broj nominacija Aritmetička sredina Standardna devijacija

Dječaci 1388 3,6204 1,2256

Djevojčice 1326 3,6515 1,278156

42

Testirali smo razlike između aritmetičkih sredina dva velika nezavisna uzorka.

Dobivena t vrijednost (t = 0,646234) manja je od tabličnog t = 1,96. Sa sigurnošću od 95%

tvrdimo da ne postoji statistički značajna razlika između sociometrijskog statusa djevojčica i

dječaka (tablica 2).

Drugim istraživačkim zadatkom htjeli smo utvrditi socijalnu prihvaćenost ili socijalno

odbijanje darovitih učenika u razrednim odjelima. Stoga ćemo analizirati položaj darovitih

učenika unutar razrednog odjela uvidom u tablice koristeći se tehnikom rangiranja. Svaka

tablica, od 3 do 8, predstavlja jedan od razrednih odjela koji se nalazi u uzorku. U sastavu

svakog razreda nalaze se daroviti učenici čija je darovitost utvrđena identifikacijom. Oznaka

Rb označava svakog učenika u pojedinom razrednom odjelu koji je birao i bio izabran. X1

označava sociometrijski status procjenjivanog učenika, odnosno prosječan broj odabira koji je

taj učenik primio od svih učenika iz svog razrednog odjela i odgovara na pitanje koliku ocjenu

je taj učenik dobio. X2 označava status kojim je ispitanik birao druge učenike iz svog

razrednog odjela, odnosno prosječan broj odabira koji je ispitanik dao svim učenicima iz

razrednog odjela kojem pripada i odgovara na pitanje koliku je ocjenu dao. X3 predstavlja

razliku između X2 i X1, odnosno razliku između statusa koji je ispitanik dao i statusa koji je

dobio. Za svaku od tablica izračunali smo i karakterističnu petorku podataka kako bismo bolje

mogli procijeniti dobivene rezultate:

Tablica 3: (2.67, 3.17, 3.51, 3.83, 4.31)

Tablica 4: (1.69, 3.45, 3.59, 4.33, 4.45)

Tablica 5: (2.89, 3.44, 3.62, 3.99, 4.67)

Tablica 6: (2.29, 3.43, 3.74, 3.95, 4.22)

Tablica 7: (2.68, 3.42, 3.58, 3.73, 4.42)

Tablica 8: (2.21, 3.05, 3.55, 3.95, 4.26)

43

Tablica 3: Aritmetička sredina

ocjena koje je učenik dobio i

koje je dao drugim učenicima

Rb

X1

X2

X3

101 3,17 3,60 0,43

102 2,77

103 2,92 3,88 0,96

104 3,31

105 3,17 3,40 0,23

106 4,00

107 4,00 3,00 -1,00

108 4,08 4,08 0,00

109 3,50 3,76 0,26

110 3,17 4,04 0,87

111 3,23

112 3,69

113 4,31

114 3,38

115 3,54

116 4,25 2,96 -1,29

117 2,67 2,96 0,29

118 3,83 2,96 -0,87

119 3,31

120 3,00

121 3,25 3,72 0,47

122 3,83 3,56 -0,27

123 4,31

124 3,69

125 3,58 3,84 0,26

126 3,54

Rb – redni broj učenika X1 – prosječna ocjena koju je učenik dobio

X2 – prosječna ocjena koju je učenik dao

X3 – razlika između X2 i X1

U tablici 3 vidljivo je da učenici kojima nije identificirana darovitost nisu davali

visoke ocjene darovitim učenicima iz istog razrednog odjela. Daroviti pojedinci prve skupine

ispitanika (tablica 3) nalaze se u 50% najprihvaćenijih učenika što zapravo znači da se ne

nalaze u samom vrhu najomiljenijih učenika.

44

Tablica 4: Aritmetička sredina

ocjena koje je učenik dobio i

koje je dao drugim učenicima

Rb X1 X2 X3

201 2,95 3,23 0,28

202 3,68

203 3,45 3,85 0,40

204 2,41 1,85 -0,56

205 3,45 3,46 0,01

206 3,82 3,27 -0,55

207 3,59 3,50 -0,09

208 4,13

209 4,00 3,77 -0,23

210 3,00 3,62 0,62

211 4,45 3,92 -0,53

212 4,45 3,62 -0,83

213 3,86 3,54 -0,32

214 4,22

215 4,18 3,46 -0,72

216 3,59 3,40 -0,19

217 2,95 3,31 0,36

218 4,27 4,31 0,04

219 4,05 4,08 0,03

220 3,41 3,38 -0,03

221 3,00 4,31 1,31

222 3,64 3,85 0,21

223 1,74

224 3,82 3,27 -0,55

225 3,55 3,12 -0,43

226 3,45 3,04 -0,41

227 1,68 3,62 1,94

Rb – redni broj učenika

X1 – prosječna ocjena koju je učenik dobio

X2 – prosječna ocjena koju je učenik dao X3 – razlika između X2 i X1

U drugom razrednom odjelu (tablica 4) vidimo da se jedan od četvero darovitih

učenika nalazi tek u trećoj četvrtini najbolje ocjenjivanih učenika, dok se ostalih troje

darovitih učenika nalazi u sredini ljestvice.

45

Tablica 5: Aritmetička sredina

ocjena koje je učenik dobio i

koje je dao drugim učenicima

Rb X1 X2 X3

301 3,78 3,70 -0,08

302 3,78 3,48 -0,3

303 3,28 3,52 0,24

304 3,56 3,57 0,01

305 2,89 3,61 0,72

306 4.00 4,13 0,13

307 4,44 3,52 -0,92

308 4,67 3,96 -0,71

309 3,32

310 3,67 3,57 -0,1

311 3,17 3,96 0,79

312 3,58

313 3,58

314 3,47

315 3,89 3,43 -0,46

316 3,83 4,00 0,17

317 3,50 4,48 0,98

318 4,33 3,57 -0,76

319 3,94 3,17 -0,77

320 3,44 3,83 0,39

321 3,00 4,04 1,04

322 3,44 3,13 -0,31

323 4,32

324 4,50 4,09 -0,41 Rb – redni broj učenika

X1 – prosječna ocjena koju je učenik dobio

X2 – prosječna ocjena koju je učenik dao X3 – razlika između X2 i X1

U trećem razrednom odjelu (tablica 5) jedan od dvoje darovitih ispitanika nalazi se na

drugom mjestu najbolje ocjenjivanih učenika, dok se drugi s prosječnom ocjenom 3.44 nalazi

u posljednjih 25% najbolje ocjenjenih učenika.

46

Tablica 6: Aritmetička sredina

ocjena koje je učenik dobio i

koje je dao drugim učenicima

Rb X1 X2 X3

401 4,14 3,84 -0,3

402 3,55

403 3,86 2,52 -1,34

404 2,90 3,40 0,5

405 4,05 3,64 -0,41

406 3,73

407 3,29 3,88 0,59

408 3,95 4,16 0,21

409 3,52 3,00 -0,52

410 3,19 3,36 0,17

411 4,23

412 3,67 3,12 -0,55

413 3,81 4,12 0,31

414 3,62 3,56 -0,06

415 4.00 3,88 -0,12

416 4,19 3,52 -0,67

417 3,62 3,56 -0,06

418 3,76 3,12 -0,64

419 3,19 4,24 1,05

420 4,00 3,80 -0,2

421 3,95 4,21 0,26

422 3,05

423 3,86 4,28 0,42

424 3,48 4,44 0,96

425 2,29 3,20 0,91

426 3,81 3,36 -0,45

Rb – redni broj učenika

X1 – prosječna ocjena koju je učenik dobio

X2 – prosječna ocjena koju je učenik dao X3 – razlika između X2 i X1

Tablica 6 ukazuje na to da se daroviti učenici nalaze u prvoj polovici najbolje

ocjenjenih, odnosno najprihvaćenijih učenika. Jedan od četvero darovitih učenika zauzima

treće mjesto dok je troje preostalih darovitih učenika ocjenjeno sa znatno manjim ocjenama.

47

Tablica 7: Aritmetička sredina

ocjena koje je učenik dobio i

koje je dao drugim učenicima

Rb X1 X2 X3

501 3,38 3,59 0,21

502 3,63 3,37 -0,26

503 3,40

504 3,50 3,67 0,17

505 4,04 3,33 -0,71

506 3,74 2,30 -1,44

507 3,29 3,93 0,64

508 2,68

509 4,42 3,26 -1,16

510 4,33 3,78 -0,55

511 3,54 3,59 0,05

512 3,83 3,78 -0,05

513 3,54 3,30 -0,24

514 3,88 3,27 -0,61

515 3,52

516 3,42 4,22 0,80

517 3,67 2,93 -0,74

518 3,67 3,89 0,22

519 3,71 3,52 -0,19

520 3,63 4,81 1,18

521 3,33 5,00 1,67

522 3,63 2,85 -0,78

523 3,42 3,74 0,32

524 3,08 2,85 -0,23

525 3,50 3,44 -0,06

526 3,63 3,48 -0,15

527 3,50 3,70 0,20

528 3,88 4,30 0,42

Rb – redni broj učenika X1 – prosječna ocjena koju je učenik dobio

X2 – prosječna ocjena koju je učenik dao

X3 – razlika između X2 i X1

Ukupno gledajući, tablica 7 ukazuje na to da daroviti učenici ne spadaju među učenike

s najvišim sociometrijskim statusom. Ako pogledamo pojedinačne ocjene za svakog darovitog

učenika, možemo vidjeti da se samo jedan daroviti učenik nalazi u skupini najomiljenijih

učenika.

48

Tablica 8: Aritmetička sredina

ocjena koje je učenik dobio i

koje je dao drugim učenicima

Rb X1 X2 X3

601 3,20

602 3,20

603 3,21 4,15 0,94

604 3,26 3,19 -0,07

605 4,00 3,85 -0,15

606 2,63 4,46 1,83

607 3,63 4,23 0,60

608 3,00 2,92 -0,08

609 3,32 3,85 0,53

610 3,60

611 4,26 3,42 -0,84

612 3,89 3,50 -0,39

613 3,74 2,81 -0,93

614 2,50

615 2,58 3,31 0,73

616 3,79 3,15 -0,64

617 3,95 3,12 -0,83

618 3,58 2,81 -0,77

619 3,63 3,54 -0,09

620 3,53 3,81 0,28

621 2,21 3,62 1,41

622 3,95 3,19 -0,76

623 4,15

624 3,05

625 4,10

626 2,95 2,89 -0,06

627 4,42 3,31 -1,11

Rb – redni broj učenika X1 – prosječna ocjena koju je učenik dobio

X2 – prosječna ocjena koju je učenik dao

X3 – razlika između X2 i X1

Naposljetku, tablica 8 još jednom dokazuje ono što smo već uočili promatrajući prvih

pet tablica, a to je da daroviti pojedinci u pravilu ne zauzimaju visoka mjesta najbolje

ocjenjivanih učenika.

Iz tablica je također vidljivo da postoji razlika u statusu birati i statusu biti izabran.

Daroviti učenici najčešće su dobili bolje ocjene nego što su ih sami davali. Kako bi se dodatno

uvjerili u naše zaključke, proveli smo i statistički test u okviru ovog istraživačkog zadatka.

49

S obzirom na drugi istraživački zadatak, postavili smo sljedeću hipotezu:

H2: ne postoji statistički značajna razlika između sociometrijskog statusa učenika kojima je

utvrđena darovitost i učenika kojima nije utvrđena.

Tablica 9: Sociometrijski status ispitanika s obzirom na utvrđenu darovitost učenika

Darovitost Broj nominacija Aritmetička sredina Standardna devijacija

Nije utvrđena 2693 3,577 1,151576

Utvrđena 412 3,553398 1,202571

Iz tablice 9 vidimo da je razlika u aritmetičkim sredinama ove dvije grupe jako mala

(0,0236). Tako mala razlika ide u korist grupi ispitanika kojima darovitost nije utvrđena

identifikacijom. Već na prvi pogled na samu tablicu možemo tvrditi da se daroviti pojedinci

ne ističu u ovoj skupini ispitanika. Kako bismo se uvjerili u to, proveli smo statistički test.

Tablica 10: t-test za postojanje darovitosti pri sociometrijskom statusu učenika

Razlika

aritmetičkih

sredina

Broj

stupnjeva

slobode (df)

Varijanca

prve grupe

Varijanca

druge grupe t-test

Razina

značajnosti p

0,023602 3103 1,326127 1,446177 0,3772624 P > 0,05

Nakon što smo proveli F-test zaključili smo da ne postoji statistički značajna razlika

varijanci. Nadalje, koristeći se t-testom (razlika između aritmetičkih sredina dva velika

nezavisna uzorka), dobili smo da je vrijednost testne statistike t = 0,372624 (tablica 10). Kako

je t vrijednost manja od tabličnog ne odbacujemo hipotezu H2. Sa sigurnošću od 95%

možemo tvrditi da ne postoji statistički značajna razlika između sociometrijskog statusa

učenika kojima je utvrđena darovitost i onih učenika kojima nije utvrđena. Dobiveni rezultati

ne podudaraju se s rezultatima istraživanja na koje smo se osvrnuli u teorijskom dijelu

diplomskog rada, a većina kojih je pokazala da darovitost pridonosi popularnosti i

prihvaćenosti darovitih učenika u grupama kojima pripadaju, odnosno da je sociometrijski

status darovitih učenika znatno viši od sociometrijskog statusa njihovih vršnjaka kojima nije

utvrđena darovitost. Naravno, rezultati testova ovise o grupi ispitanika, o okolini u kojoj

ispunjavaju upitnike te ono najbitnije, o iskrenosti svakog pojedinca. Nažalost, na ovo

posljednje teško možemo utjecati.

50

Trećim istraživačkim zadatkom htjeli smo otkriti smatraju li učenici darovitim

učenicima, odnosno najuspješnijim učenicima u nekom od šest područja darovitosti, učenike

kojima je identifikacijom doista i utvrđena darovitost ili pak neke druge učenike kojima nije

utvrđena darovitost. Kako bismo odgovorili na to pitanje, proveden je upitnik PRONAD-U

među učenicima koji im omogućuje imenovanje učenika koje oni smatraju darovitima. Dakle,

učenici su u upitniku za svako pitanje morali navesti do tri učenika iz svog razrednog odjela

koja su prema njihovom mišljenju najbolja i koja se najviše ističu u ispitivanom području.

Prikupljene podatke prvo smo analizirali grafovima relativnih frekvencija. Kako je svaki

učenik nominirao druge učenike iz razrednog odjela kojem pripada, ovo ispitivanje podijelili

smo u 6 skupina. Razlog toga je mogućnost detaljnog proučavanja svake grupe ispitanika,

odnosno učenika svakog razrednog odjela.

Graf 1: Graf relativne frekvencije

U prvoj skupini ispitanika (graf 1) postoje četiri učenika kojima je utvrđena darovitost.

Oni se nalaze pod rednim brojevima 115, 118, 120 i 126. Promatrajući graf relativnih

frekvencija možemo uočiti da nijedan od četiri darovita pojedinca ne odskače. Ono što iz

grafa možemo pročitati je da je učenik s rednim brojem 106 dobio najviše nominacija od

strane drugih učenika iz njegovog razrednog odjela, ali taj učenik ne pripada skupini darovitih

učenika.

51

Da bismo se uvjerili u ovo što smo iščitali iz priloženog grafa, odnosno u to da učenici

kao najuspješnije učenike u nekom od područja darovitosti koja su se ispitivala upitnikom

PRONAD-U ne odabiru učenike koji su identificirani kao daroviti, proveli smo statistički test.

Testirali smo postavljenu hipotezu:

H3: ne postoji statistički značajna razlika u uspješnosti u nekom od šest područja darovitosti

između učenika kojima je utvrđena darovitost i učenika kojima nije utvrđena sukladno

procjenama učenika.

U obradi podataka koristili smo se t-testom. Ovim smo se koristili i za svaku od idućih 5

skupina ispitanika.

Tablica 11: Rezultat testa očekivanja

Aritmetička

sredina

Broj

stupnjeva

slobode (df)

Standardna

devijacija t-test

0,140271

25 21,33253

4,029906

Dobiveni rezultati pokazali su da ne postoji statistički značajna razlika u uspješnosti u

nekom od šest područja darovitosti između učenika kojima je utvrđena darovitost i učenika

kojima nije utvrđena sukladno procjenama učenika i time ne odbacujemo postavljenu

hipotezu (tablica 11). Zaključak je da učenici doista nisu odabirali darovite učenike kao

najuspješnije u nekom od šest područja darovitosti koje smo ispitivali upitnikom PRONAD-

U.

52

Graf 2: Graf relativne frekvencije

U drugoj skupini ispitanika (graf 2) identificirana su četiri darovita učenika i oni se

nalaze pod rednim brojevima 204, 207, 213, 225. Promatrajući graf relativnih frekvencija,

možemo vidjeti da su učenici s rednim brojevima 213 i 225 dobili najviše nominacija od

strane ostalih učenika iz njihovog razrednog odjela.

Kako bismo se uvjerili u to da učenici za najistaknutije učenike u nekom od šest

područja darovitosti doista biraju darovite učenike, proveli smo test kao i za prvu skupinu

ispitanika.

Tablica 12: Rezultat testa očekivanja

Aritmetička

sredina

Broj

stupnjeva

slobode (df)

Standardna

devijacija t-test

13,37037

26 15,12209

0,294494

Postavljena hipoteza se u ovoj skupini ispitanika nije pokazala istinitom. Rezultati su

pokazali da učenici za darovite učenike, odnosno za učenike koji su prema njihovom

mišljenju najuspješniji u nekom od ispitivanih područja darovitosti, doista biraju one učenike

kojima je darovitost utvrđena (tablica 12).

53

Graf 3: Graf relativne frekvencije

Promotrit ćemo tablice frekvencija treće skupine ispitanika (graf 3). Ako pogledamo

stupce 322 i 324, vidimo da oni imaju jako malu vrijednost, a upravo ta dva stupca

predstavljaju darovite učenike unutar ove skupine ispitanika.

I ovdje smo proveli test kako bismo se uvjerili u ono što smo iščitali iz priloženog

grafa, a to je da u ovom slučaju učenici ne biraju za najuspješnije učenike u nekom od

ispitivanih područja darovitosti one učenike kojima je utvrđena darovitost.

Tablica 13: Rezultat testa očekivanja

Aritmetička

sredina

Broj

stupnjeva

slobode (df)

Standardna

devijacija t-test

10,16667 23 10,79223

14,66168

Dobiveni rezultati i ovdje su pokazali da učenici ne biraju za najuspješnije učenike u

nekom od ispitivanih područja darovitosti one učenike kojima je utvrđena darovitost čime

smo potvrdili postavljenu hipotezu (tablica 13).

54

Graf 4: Graf relativne frekvencije

U četvrtoj skupini ispitanika (graf 4) nalaze se tri darovita učenika čiji su redni brojevi

na grafu relativnih frekvencija 405, 409 i 421. Iz grafa možemo vidjeti da je učenik s rednim

brojem 405 dobio najviše nominacija, a slijedi ga učenik pod rednim brojem 409.

Ovdje smo također proveli statistički test kako bismo se uvjerili u ono što smo

pročitali iz priloženog grafa, odnosno u to da učenici za darovite i najistaknutije učenike u

nekom od ispitivanih područja darovitosti doista biraju učenike koji su identificirani kao

daroviti.

Tablica 14: Rezultat testa očekivanja

Aritmetička

sredina

Broj

stupnjeva

slobode (df)

Standardna

devijacija t-test

32,19231 25 27,68646

0,21243

U ovoj skupini ispitanika nismo potvrdili postavljenu hipotezu da ne postoji statistički

značajna razlika u uspješnosti u nekom od šest područja darovitosti između učenika kojima je

utvrđena darovitost i učenika kojima nije utvrđena sukladno procjenama učenika (tablica 14).

Zaključak je da učenici za najuspješnije i najistaknutije učenike doista biraju darovite učenike.

55

Graf 5: Graf relativne frekvencije

Kod pete skupine ispitanike (graf 5), graf relativnih frekvencija nam pokazuje da je

pojedinac s rednim brojem 522 dobio najveći broj nominacija od učenika koji su u istom

razrednom odjelu kao i on. Daroviti učenici ovog razreda nalaze se pod rednim brojevima

505, 513, 516 i 524. Od tih četvero darovitih učenika samo je jedan koji se nalazi pri samom

vrhu odabranih, a radi se o učeniku pod rednim brojem 505.

Iz priloženog grafa mogli smo iščitati kako učenici najčešće ne biraju darovite učenike

kao one koji se najviše ističu u nekom od šest područja darovitosti koje smo ispitivali. Kako

bismo to i potvrdili, proveli smo statistički test.

Tablica 15: Rezultat testa očekivanja

Aritmetička

sredina

Broj

stupnjeva

slobode (df)

Standardna

devijacija t-test

29,928 27 27,77

5,6677

Postavljena hipoteza se u ovoj skupini ispitanika pokazala istinitom te je zaključak da

učenici ne biraju češće darovite učenike kao najuspješnije u nekom od ispitivanih područja

darovitosti (tablica 15). Time smo potvrdili ono što smo iz grafa pročitali.

56

Graf 6: Graf relativne frekvencije

U šestoj skupini ispitanika (graf 6) postoje četiri darovita učenika koja se nalaze pod

rednim brojevima 608, 613, 618 i 620. Iz grafa relativnih frekvencija vidimo da stupac 623

ima najveću vrijednost, a slijede ga stupci 627 i 618. Samo se jedan daroviti učenik nalazi pod

jednim od ta tri redna broja, odnosno pod rednim brojem 618. Samo tog darovitog učenika

ostali učenici vide kao jednog od najboljih u nekom od ispitivanih područja darovitosti. Kako

bismo provjerili da učenici najčešće ne biraju darovite učenike kao najistaknutije u nekom od

ispitivanih područja darovitosti, proveli smo statistički test.

Tablica 16: Rezultat testa očekivanja

Aritmetička

sredina

Broj

stupnjeva

slobode (df)

Standardna

devijacija t-test

28,5925 26 32,87379 4,477

Dobiveni rezultati potvrdili su istinitost postavljene hipoteze u ovoj skupini ispitanika

te možemo zaključiti da unutar ove skupine daroviti učenici najčešće nisu birani za

najistaknutije i najbolje učenike u nekom od područja darovitosti od strane učenika iz

njihovog razrednog odjela (tablica 16).

57

U četvrtom istraživačkom zadatku zanimalo nas je postoji li statistička povezanost

između dvije skupine podataka. Prvu skupinu podataka predstavljaju rezultati sociometrijskog

upitnika kojim se procjenjivao sociometrijski status svakog učenika u svim ispitivanim

razrednim odjelima s obzirom na emocionalni kiterij, odnosno kriterij „biti prijatelj“. U ovom

upitniku kao instrument korištena je ljestvica procjene. Drugu skupinu podataka predstavljaju

rezultati upitnika za učenike PRONAD-U u kojem je svaki učenik morao navesti imena onih

učenika koje smatra najistaknutijima i najboljima u nekom od ispitivanih područja darovitosti.

Postavljena hipoteza u ovom istraživačkom zadatku glasila je:

H4: ne postoji statistički značajna povezanost između dvije skupine podataka.

S obzirom na to da podatke ne možemo direktno uspoređivati, odlučili smo se za

tehniku rangiranja kako bismo ih mogli povezati, tj. ispitati postoji li statistička povezanost

među podacima. Htjeli smo zapravo otkriti biraju li učenici za najbolje prijatelje one učenike

koje ujedno smatraju najuspješnijima i najboljima u nekom od ispitivanih područja

darovitosti.

U tu svrhu izračunali smo Spearmanov koeficijent korelacije rangova ( , i =1,...,6)

pri čemu i označava razredne odjele.

Dobiveni koeficijenti rang korelacije su redom :

= 0,81

= 0,78

= 0,63

= 0,73

= 0,74

= 0,59

Tablica 17: Apsolutna vrijednost koeficijenata korelacije

Apsolutna vrijednost koeficijenta

korelacije Jačina povezanosti između varijabli

=1 Potpuna korelacija

0.75 ≤ < 1 Jaka korelacija

0.50 ≤ < 0.75 Srednje jaka korelacija

0.25 ≤ < 0.50 Relativno slaba korelacija

0 < < 0.25 Neznatna korelacija

= 0 Potpuna odsutnost korelacije

58

Dobivene vrijednosti procijenili smo prema priloženoj tablici (tablica 17). U prvom

razrednom odjelu koeficijent korelacije je 0,81 pa zaključujemo da je tu jaka korelacija

podataka jednako kao i kod drugog razrednog odjela, dok je kod treće i četvrte skupine

ispitanika srednje jaka korelacija. U petom razrednom odjelu korelacija je srednje jaka, ali

vrijednost koeficijenta jako je blizu 0.75 što nam ukazuje na to da je povezanost vrlo dobra do

izvrsna. Kod šeste skupine ispitanika uočavamo da je povezanost umjerena do dobra.

Za svaku od ispitivanih skupina proveli smo t-testove kako bismo provjerili je li povezanost

između dvije skupine podataka značajna.

Testiranjem hipoteze t-testom za svaku skupinu dobili smo testne vrijednosti , i = 1,...,6:

t1 = 11,53

t2 = 9,95

t3 = 4,89

t4 = 7,65

t5 = 8,34

t6 = 4,525

Dobiveni rezultati pokazali su da učenici visok sociometrijski status dodjeljuju onim

učenicima koje oni smatraju darovitima, odnosno najistaknutijima u nekom od ispitivanih

područja darovitosti, a kojima darovitost nije utvrđena, a ne učenicima kojima je darovitost

doista utvrđena identifikacijom.

59

5. ZAKLJUČAK

Svijet vršnjaka vrlo je važno socijalno okruženje u kojem dijete živi, u kojem se uči

ponašati, pomagati, dijeliti i surađivati. U međusobnim odnosima s vršnjacima dijete

zadovoljava potrebu za druženjem i bliskošću, a vršnjačka skupina od neizmjerne je važnosti

za njegov socijalni i emocionalni razvoj. I darovita djeca osjećaju potrebu za pripadanjem i

kontaktiranjem sa skupinom vršnjaka u kojoj će biti prihvaćeni, korisni i u kojoj će razviti

pozitivne interpersonalne odnose s djecom svoje kronološke dobi. No, darovita djeca, baš kao

i ostala djeca, ponekad uspijevaju, a ponekad ne uspijevaju ostvariti dobre socijalne odnose s

vršnjacima. Prihvaćenost ili neprihvaćenost darovitog pojedinca u skupini vršnjaka ne ovisi

samo o njemu i njegovoj darovitosti već i o okolini koja ga okružuje i o načinu na koji se

ponaša prema njemu.

U istraživanju smo htjeli utvrditi postoji li razlika između sociometrijskog statusa

darovitih učenika i učenika kojima nije utvrđena darovitost unutar razrednih odjela. S obzirom

na postavljene hipoteze, moguće je donijeti određene zaključke. Rezultati istraživanja

pokazali su da ne postoji statistički značajna razlika između sociometrijskog statusa

djevojčica i dječaka. Ovakve rezultate smo i očekivali jer je poznato da učenici u ovoj dobi

češće biraju osobe istog spola za prijatelje nego osobe različitog spola. Nadalje, rezultati

istraživanja pokazali su da ne postoji statistički značajna razlika između sociometrijskog

statusa učenika kojima je utvrđena darovitost i onih učenika kojima nije utvrđena. Dobiveni

rezultati ne podudaraju se s rezultatima istraživanja na koje smo se osvrnuli u teorijskom

dijelu diplomskog rada, a većina kojih je pokazala da darovitost znatno pridonosi popularnosti

i prihvaćenosti darovitih učenika u grupama kojima pripadaju. Naravno, rezultati testova

ovise o grupi ispitanika, o okolini u kojoj ispunjavaju upitnike te ono najbitnije, o iskrenosti

svakog pojedinca na što teško možemo utjecati. Treća hipoteza koju smo ispitivali u

istraživanju glasila je da ne postoji statistički značajna razlika u uspješnosti u nekom od šest

područja darovitosti između učenika kojima je utvrđena darovitost i učenika kojima nije

utvrđena sukladno procjenama učenika. Rezultati istraživanja pokazali su da su u samo dva

razreda učenici najčešće odabirali darovite učenike kao najuspješnije u nekom od šest

područja darovitosti koje smo ispitivali. Rezultati upućuju na to da vršnjaci ne prepoznaju

često darovite učenike. S obzirom na posljednji istraživački zadatak, iz dobivenih rezultata

zaključili smo da učenici češće za prijatelje biraju, tj. visok sociometrijski status češće

dodjeljuju onim učenicima koje oni smatraju darovitima, odnosno najistaknutijima u nekom

60

od ispitivanih područja darovitosti, a kojima darovitost nije utvrđena, a ne učenicima kojima

je darovitost doista utvrđena identifikacijom.

Ovo istraživanje otvara mogućnost za daljnja istraživanja u ovom području. Korisno bi

bilo istražiti zašto učenici ne prepoznaju darovite učenike te zašto ih često ne smatraju

najboljima u nekom od područja darovitosti. U okruženju gdje se darovitost ne utvrđuje svim

učenicima generacije već samo učenicima koji su prema procjeni učenika i učitelja

najistaknutiji u nekom području darovitosti, postoji opasnost od neotkrivanja darovitih

učenika koji se prema vanjskim, vidljivim osobinama ne ističu u svom razrednom odjelu.

Istraživanje koje smo proveli može se primijeniti i na učenike viših razreda osnovne škole

koji bi zbog veće zrelosti možda ozbiljnije pristupili ispitivanju nego učenici nižih razreda, ali

i zbog usporedbe rezultata viših i nižih razreda.

61

6. LITERATURA

1. Barbe, W. B. ur. (1965), Psychology and education of the gifted: selected readings.

New York: Appleton-Century-Crofts.

2. Bedeković, V., Jurčić, M., Kolak, A. (2009), Sociometrijski status darovitog učenika i

njegov položaj u društvenoj (razrednoj) eliti. U: Gojkov, Grozdanka (ur.). Daroviti i

društvena elita. Vršac : Visoka škola strukovnih studija Vršac, str. 80-91.

3. Brauch Lehman, E., Erdwins, C. J. (2004), The social and emotional adjustment of

young, intellectually gifted children. U: Moon, S. M., ur., Social/emotional issues,

underachievement, and counseling of gifted and talented students. Thousand Oaks:

Corwin Press, str. 1-9. Dostupno na:

https://books.google.hr/books?id=B1VdmdXHhdgC&pg=PR23&lpg=PR23&dq=Soci

al/emotional+issues,+underachievement,+and+counseling+of+gifted+and+talented+st

udents&source=bl&ots=iK7Bmzo94R&sig=-

9j8xNixsXDvkd7MVSisgEZP3j4&hl=hr&sa=X&ei=iaVxVd21GuH9ygO4v4OYCA

&ved=0CEAQ6AEwBA#v=onepage&q=Social%2Femotional%20issues%2C%20und

erachievement%2C%20and%20counseling%20of%20gifted%20and%20talented%20s

tudents&f=false

4. Callahan, C. M., Clark Foust, R., Moritz Rudasill, K. (2007), The social coping

questionnaire: an examination of its structure with an American sample of gifted

adolescents, Journal for the Education of the Gifted, 30 (3), str. 353-357. Dostupno

na: http://files.eric.ed.gov/fulltext/EJ756558.pdf

5. Crane, N. G. (1987), Self-concept, attitude toward school and sociometric status of

mentally gifted third graders : a comparison, PhD Thesis, Montana State University.

Dostupno na:

http://scholarworks.montana.edu/xmlui/bitstream/handle/1/5263/31762100140480.pdf

?sequence=1&isAllowed=y [30.05.2015.]

6. Cvetković – Lay, J. (2002), Darovito je, što ću sa sobom? Zagreb: Alinea.

7. Cvetković Lay, J., Sekulić Majurec, A. (2008.), Darovito je, što ću s njim? Zagreb:

Alinea.

8. Čudina – Obradović, M. (1991), Nadarenost – razumijevanje, prepoznavanje,

razvijanje. Zagreb: Školska knjiga.

9. Del Pratte, A., Del Pratte, Z. A., Pontes de França-Freitas (2014), Social skills of

gifted and talented children, Estudos de Psicologia [online], 19 (4), str. 288-295.

62

Dostupno na: http://www.scielo.br/readcube/epdf.php?doi=10.1590/S1413-

294X2014000400006&pid=S1413-

294X2014000400006&pdf_path=epsic/v19n4/a06v19n4.pdf [30.05.2015.]

10. Galić, S. (2009), Neuropsihologijska procjena. Jastrebarsko: Naklada Slap.

11. Gallagher, J. J. (1958), Peer acceptance of highly gifted children in elementary school,

The elementary school journal [online], 58 (2), str. 465-470. Dostupno na:

http://www.jstor.org/stable/999621 [10.03.2015.]

12. Gallagher, J. J. (1958), Social status of children related to intelligence, propinquity,

and social perception, The elementary school journal [online], 58 (4), str. 225-231.

Dostupno na: http://www.jstor.org/stable/999987 [10.03.2015.]

13. George, D. (2004), Obrazovanje darovitih. Zagreb: Educa.

14. Gross, M. U. M. (2006), Exceptionally gifted children: long-term outcomes of

academic acceleration and nonacceleration, Journal for the education of the gifted

[online], 29 (4), str. 404-429. Dostupno na:

http://files.eric.ed.gov/fulltext/EJ746290.pdf [15.04.2015.]

15. Hoogeveen, L., van Hell, J. G., Verhoeven, L. (2009), Self-concept and social status of

accelerated and nonaccelerated students in the first 2 years of secondary school in the

Netherlands, Gifted Child Quarterly, 53 (1), str. 50-67. Dostupno na:

http://gcq.sagepub.com/cgi/content/abstract/53/1/50 [30.05.2015.]

16. Hrvatska enciklopedija. Dostupno na: http://www.enciklopedija.hr/ [02. svibnja 2015.]

17. Kerr, B. (1999), A handbook for counseling the gifted and talented. Alexandria: Amer

Counseling Assn. Dostupno na: http://files.eric.ed.gov/fulltext/ED334473.pdf

[17.04.2015.]

18. Klarin, M. (2006), Razvoj djece u socijalnom kontekstu. Jastrebarsko: Naklada Slap.

19. Kolak, A. (2010), Sociometrijski status učenika u razrednom odjelu i školskoj

hijerarhiji, Pedagogijska istraživanja, 7 (2), str. 243 – 254.

20. Koren, I. (1989), Kako prepoznati i identificirati nadarenog učenika. Zagreb: Školske

novine.

21. Krnjajić, S. (1981), Sociometrijski status učenika. Beograd: Prosveta.

22. Moreno, J. L. (1962), Osnovi sociometrije. Beograd: Savremena škola.

23. Peairs, K. F. (2010), The Social World of Gifted Adolescents: Sociometric Status,

Friendship and Social Network Centrality, PhD Thesis, Duke University. Dostupno

na:

63

http://dukespace.lib.duke.edu/dspace/bitstream/handle/10161/5628/Peairs_duke_0066

D_10583.pdf?sequence=1 [30.05.2015.]

24. Robinson, N. M. (2008), The social world of gifted children and youth. U: Pfeiffer, S.

I., ur., Handbook of giftedness in children: psycho-educational theory, research, and

best practices. New York: Springer Science+Business Media LLC, str. 33-51.

Dostupno na:

https://books.google.hr/books?id=36B8YL60P_UC&pg=PA33&lpg=PA33&dq=The+

Social+World+of+Gifted+Children+and+Youth+Nancy+M.+Robinson&source=bl&o

ts=RV3xKVd5vB&sig=y37m4jGnJDMPwf8Wgn5FS6EscOI&hl=hr&sa=X&ei=tbUE

Vd_yGZb1au29gNAG&ved=0CDQQ6AEwAg#v=onepage&q=The%20Social%20W

orld%20of%20Gifted%20Children%20and%20Youth%20Nancy%20M.%20Robinson

&f=false [12.04. 2015.]

25. Sampson, C. (2013), Social and emotional issues of gifted young children, APEX: The

New Zealand Journal of Gifted Education [online], 18 (1), str. 1-10. Dostupno na:

http://www.giftedchildren.org.nz/apex/pdfs18/Sampson.pdf [30.05.2015.]

26. Versteynen, L. (2001), Issues in the social and emotional adjustment of gifted

children: What does the literature say?, The New Zealand Journal of Gifted Education

[online], 13 (1), str. 1-8. Dostupno na:

http://www.giftedchildren.org.nz/apex/v13art04.php [15.04.2015.]

27. Webb, J. T. et sur. (2010), Pogrešne i dvojne dijagnoze darovite djece i odraslih:

ADHD (poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću), bipolarni afektivni poremećaj, OCD

(opsesivno-kompulzivni poremećaj), Aspergerov sindrom, depresija i ostali

poremećaji. Zagreb: Veble commerce.

SAŽETAK

Daroviti učenici, kao i ostali učenici, osjećaju potrebu za pripadanjem i kontaktiranjem sa skupinom

vršnjaka u kojoj će biti prihvaćeni, korisni i u kojoj će razviti pozitivne interpersonalne odnose s

djecom svoje kronološke dobi. U teorijskom dijelu ovoga rada razmatraju se sociometrija i njezine

sastavnice, darovitost i njezine karakteristike. Poseban naglasak je na odnosu darovitih pojedinaca s

vršnjacima kojima nije utvrđena darovitost te na njihovom socijalnom statusu u vršnjačkoj skupini.

Rad donosi i opis identifikacije darovitih učenika u osnovnoj školi Frana Galovića u kojoj smo proveli

istraživanje. Cilj istraživanja je utvrditi postoji li razlika između sociometrijskog statusa darovitih

učenika i učenika kojima nije utvrđena darovitost unutar razrednih odjela. Sociometrijski status utvrdit

će se pomoću sociometrijskog upitnika. Rezultati istraživanja pokazat će da ne postoji statistički

značajna razlika između sociometrijskog statusa učenika kojima je utvrđena darovitost i onih učenika

kojima nije utvrđena.

Ključne riječi: darovitost, sociometrijski status, vršnjački odnosi, razredni odjeli

64

PRILOZI

Prilog 1

UPITNIK ZA UČENIKE

Škola:

Ime i prezime učenika:

Razred: Datum popunjavanja upitnika:

Uputa za učenika:

U upitniku su navedena imena svih učenika i učenica iz tvog razreda i kraj svakog imena,

osim kraj svog, trebaš zaokružiti broj od 1 do 5, gdje 1 označava da ti smeta što taj učenik ili

učenica ide s tobom u razred, a 5 da bi tog učenika ili učenicu želio za najboljeg prijatelja ili

prijateljicu. Ovaj upitnik u potpunosti je tajan, nitko neće saznati za rezultate pa te molim da

probaš što iskrenije odgovarati.

Zahvaljujem ti na sudjelovanju i suradnji!

1 – Volio bih/voljela bih da nije sa mnom u razredu

2 – Ne smeta mi što ide u razred sa mnom, ali ga/ju ne želim za prijatelja/prijateljicu

3 – Volim se ponekad družiti s njim/njom

4 – Volio bih/voljela bih da mi bude prijatelj/prijateljica, ali ne najbolji/najbolja

5 – Želim njega/nju za najboljeg prijatelja/najbolju prijateljicu u razredu

1 2 3 4 5

1 2 3 4 5

1 2 3 4 5

1 2 3 4 5

1 2 3 4 5

1 2 3 4 5

1 2 3 4 5

65

1 – Volio bih/voljela bih da nije sa mnom u razredu, 2 – Ne smeta mi što ide u razred sa

mnom, ali ga/ju ne želim za prijatelja/prijateljicu, 3 – Volim se ponekad družiti s njim/njom,

4 – Volio bih/voljela bih da mi bude prijatelj/prijateljica, ali ne najbolji/najbolja, 5 – Želim

njega/nju za najboljeg prijatelja/najbolju prijateljicu u razredu

1 2 3 4 5

1 2 3 4 5

1 2 3 4 5

1 2 3 4 5

1 2 3 4 5

1 2 3 4 5

1 2 3 4 5

1 2 3 4 5

1 2 3 4 5

1 2 3 4 5

1 2 3 4 5

1 2 3 4 5

1 2 3 4 5

1 2 3 4 5

1 2 3 4 5

1 2 3 4 5

66

Prilog 2

UPITNIK ZA UČENIKE – PRONAD «U»

ŠKOLA RAZRED

IME I PREZIME DATUM

U svakom, pa i u tvom razredu, učenici se međusobno razlikuju po različitim

osobinama. Po određenim je osobinama neki učenik najbolji, najistaknutiji, najzapaženiji.

Budući da jedan drugoga vjerojatno dobro poznajete, nikome od vas nije teško otkriti ili

imenovati takve učenike.

Na postavljeno pitanje odgovorit ćeš tako da ćeš napisati ime i prezime učenice ili

učenika za kojeg misliš da mu navedena osobina najviše pripada. Najbolje je da izabereš samo

jednoga koji je u tome iznad ostalih, ali ako ih je zaista više podjednako dobrih, možeš dodati

još ponekoga, ali najviše tri.

Ako je pak netko od njih najbolji u više područja, možeš ga upisati više puta.

Ako u vezi s nekim pitanjem ne možeš izdvojiti nikoga tko se bitno ističe, ne moraš

odgovoriti, već samo stavi crticu.

Ako misliš da nekom osobinom ti trebaš biti na prvom mjestu, nemoj upisati svoje ime

i prezime, jer će to sigurno učiniti netko drugi iz tvog razreda.

Dakle, tko u tvom razredu :

1. NAJLAKŠE I NAJBRŽE RJEŠAVA RAZLIČITE TEŠKE ZADATKE?

/ime i prezime/ /ime i prezime/ /ime i prezime/

2. POKAZUJE NAJVEĆE ZANIMANJE ZA UČENJE?

/ime i prezime/ /ime i prezime/ /ime i prezime/

3. IMA NAJVIŠE SMISLA ZA HUMOR?

/ime i prezime/ /ime i prezime/ /ime i prezime/

4. NAJSPRETNIJE ORGANIZIRA DRUGE UČENIKE?

/ime i prezime/ /ime i prezime/ /ime i prezime/

5. PIŠE NAJLJEPŠE PJESME I SASTAVE?

/ime i prezime/ /ime i prezime/ /ime i prezime/

67

6. NAJLJEPŠE SE GOVORNO IZRAŽAVA

/ime i prezime/ /ime i prezime/ /ime i prezime/

7. NAJVIŠE ČITA KNJIGE (OSIM ŠKOLSKIH UDŽBENIKA)?

/ime i prezime/ /ime i prezime/ /ime i prezime/

8. DAJE NAJVIŠE NOVIH IDEJA I ORIGINALNIH PRIJEDLOGA?

/ime i prezime/ /ime i prezime/ /ime i prezime/

9. KOGA BI NAJRADIJE IZABRAO ZA VOĐU?

/ime i prezime/ /ime i prezime/ /ime i prezime/

10. NAJLJEPŠE CRTA ILI MODELIRA?

/ime i prezime/ /ime i prezime/ /ime i prezime/

11. IMA NAJRAZVIJENIJI SLUH I SMISAO ZA GLAZBU?

/ime i prezime/ /ime i prezime/ /ime i prezime/

12. NAJBOLJI JE U NEKOJ OD ŠKOLSKIH IGRI?

/ime i prezime/ /ime i prezime/ /ime i prezime/

68

Prilog 3

UPITNIK PRONAD «U»

(Autor dr. sc. Ivan Koren)

ŠKOLA

IME I PREZIME

RAZRED NADNEVAK

Uputa učeniku:

U svakom, pa i u tvojem razrednom odjelu, učenici se međusobno razlikuju po različitim

osobinama.

Mislimo da u razredu jedan drugoga dobro poznajete. Zato smo ti postavili nekoliko pitanja.

Na postavljeno pitanje odgovorit ćeš tako da ćeš napisati ime i prezime učenice ili učenika za

kojeg misliš da mu navedena osobina najviše pripada.

Ako smatraš da je netko od njih najbolji u nekoliko osobina, možeš ga upisati više puta.

Ako u vezi s nekim pitanjem ne možeš izdvojiti nikoga tko u tvojme razrednom odjelu

prednjači, ne moraš odgovoriti, već samo stavi crticu.

Ako si nekom osobinom ti trebao biti na prvom mjestu, nemoj upisati svoje ime i prezime, jer

će to sigurno učiniti neki drugi učenik iz tvoga odjela.

Dakle, pitanja su ova:

Tko od tvojih kolegica i kolega u razrednom odjelu

1. NAJLAKŠE I NAJBRŽE RJEŠAVA RAZLIČITE TEŠKE ZADATKE?

/ime i prezime/ /ime i prezime/ /ime i prezime/

2. POKAZUJE NAJVEĆE ZANIMANJE ZA UČENJE?

/ime i prezime/ /ime i prezime/ /ime i prezime/

3. PIŠE NAJLJEPŠE PJESME I SASTAVE?

/ime i prezime/ /ime i prezime/ /ime i prezime/

4. NAJLJEPŠE SE GOVORNO IZRAŽAVA?

/ime i prezime/ /ime i prezime/ /ime i prezime/

5. NAJBOLJI JE MATEMATIČAR?

/ime i prezime/ /ime i prezime/ /ime i prezime/

69

6. NAJLJEPŠE CRTA ILI MODELIRA?

/ime i prezime/ /ime i prezime/ /ime i prezime/

7. IMA NAJVIŠE SMISLA ZA HUMOR?

/ime i prezime/ /ime i prezime/ /ime i prezime/

8. NAJVIŠE ČITA KNJIGE (OSIM ŠKOLSKIH UDŽBENIKA)?

/ime i prezime/ /ime i prezime/ /ime i prezime/

9. IMA NAJRAZVIJENIJI SLUH I SMISAO ZA GLAZBU?

/ime i prezime/ /ime i prezime/ /ime i prezime/

10. NAJBOLJI JE U NEKOJ OD ŠPORTSKIH IGARA?

/ime i prezime/ /ime i prezime/ /ime i prezime/

11. KOGA BI NAJRADIJE IZABRAO ZA VOĐU?

/ime i prezime/ /ime i prezime/ /ime i prezime/