8. ZLOČIN I DEVIJANTNOST

DEVIJANTNE OSOBE su pojedinci koji odbijaju živjeti prema pravilima koja vrijede za većinu od nas. Oni su nasilni zločinci, narkomani i propalice, koji se ne uklapaju u ono što bi većina ljudi definirala kao normalne prihvatljive standarde.

Odnos između devijantnosti i zločina nije izravan.

Hakeri – ljudi s vještinom rješavanja tehničkih problema i zagonetki preko računala; tvrde da njihove aktivnosti nisu kriminalne. Oni istražuju rubne dijelove kompjutorske tehnologije za otkrivanje rupa u mrežama i za otkrivanje koliko je daleko moguće prodrijeti u druge računalne sustave.

Crackeri – uništavaju internetske stranice, bave se online kriminalom i lansiraju DDoS napade

Script kiddies – tinejdžeri koji se skrivaju iza imena drugih ljudi kako bi na internetu stvarali zbrku i miješali se u privatno dopisivanje elektroničkom poštom

STUDIJ ZLOČINA I DEVIJANTNOSTI – jedno je od najzanimljivijih, ali i najsloženijih socioloških područja. Uči nas da nitko od nas nije toliko normalan koliko to o sebi možda misli. Također pomaže nam uvidjeti da ljude čije nam se ponašanje možda čini neshvatljivim ili stranim možemo smatrati racionalnim bićima, ako i kada shvatimo zašto djeluju onako kako djeluju.

DEVIJANTNOST – može se definirati kao neprihvaćanje skupa normi koje prihvaća većina ljudi u nekoj zajednici ili društvu. Nijedno se društvo, kao što je već istaknuto, ne može jednostavno podijeliti na one koji odstupaju od normi i one koji ih poštuju. Većina nas u nekim slučajevima krši općenito prihvaćena pravila ponašanja.

DEVIJANTNOST I ZLOČIN nisu sinonimi premda se u nekim slučajevima preklapaju. Pojam devijantnosti puno je širi od pojma zločina, koji se odnosi samo na nekonformističko ponašanje koje krši zakon. Mnogi oblici devijantnog ponašanja nisu sankcionirani zakonom.

KONCEPCIJA DEVIJANTNOSTI – može se primijeniti i na individualno ponašanje i na aktivnost skupina.

Devijantne skupine* (npr. Hare Krišne)

KRIMINOLOGIJA se bavi oblicima ponašanja koji su sankcionirani kaznenim zakonom (kriminolozi se često zanimaju za tehnike mjerenja zločina, za porast ili pad kriminala i za mjere usmjerene na smanjivanje stope zločina)

SOCIOLOGIJA DEVIJANTNOSTI se služi kriminološkim istraživanjima, ali također istražuje ponašanje izvan područja pokrivenog kaznenim zakonom – zašto određeno ponašanje većina smatra devijantnim i kako se ti pojmovi o devijantnosti diferencijalno primjenjuju na ljude u društvu -> društvena moć

NORME – slijedimo društvene norme jer smo na to naučeni procesom socijalizacije; sve društvene norme prate sankcije

SANKCIJA – svaka reakcija drugih na ponašanje pojedinca ili skupine kojoj je svrha osigurati pokoravanje danoj normi.

Pozitivne s. (nagrada za prihvaćanje norme)

Negativne s. (kazna zbog ponašanja koje ne poštuje norme)

Formalne s. (provodi specifično tijelo ili služba kako bi se osiguralo poštovanje posebnog skupa normi – zakon)

Neformalne s. (manje organizirane i spontane reakcije na nekonformizam – marljiv učenik kojem se druga djeca rugaju jer je vrijedan)

Objašnjenje zločina i devijantnosti (biološke, psihološke i sociološke teorije)

*Biološka objašnjenja

Usmjeravanju se na urođene kvalitete pojedinaca kao na izvor zločina i devijantnosti. Smatra se da se tipovi zločina mogu identificirati po anatomskim osobinama (izgled i fizičke karakteristike kriminalaca). Budući da se nisu potpuno razvili kao ljudi, oni su skloni djelovati na načine koji nisu u skladu s ljudskim društvom.

3 glavna tipa ljudske građe:

Mišićavi, aktivni tipovi (mezomorfni) – agresivniji i fizički usmjereni

Vitke građe (ektomorfni)

Mesnatije građe (endomorfni)

*Psihološka objašnjenja (objašnjavanje devijantnosti unutar samog pojedinca)

Isticale su se uočljive osobine zločinaca – slaboumnost i moralna degeneracija

Abnormalna mentalna stanja – nasljeđuju se i mogu biti predispozicija pojedinca za zločin ili stvaraju problem u procesu socijalizacije

PSIHOPATI – povučeni ljudi bez emocija, koji djeluju impulzivno i rijetko imaju osjećaj krivnje. Nije posve jasno da su psihopatske osobine neizbježno i kriminalne.

Postoje razne vrste zločina i nije prihvatljivo pretpostavljati da svi prekršitelji i zločinci imaju zajedničke, specifične psihološke karakteristike.

I biološki i psihološki pristup kriminalu pretpostavljaju kako je devijantnost znak da je nešto krivo s pojedincem, a ne s društvom (čimbenici izvan pojedinčeva nadzora, ukorijenjeni ili u tijelu ili u duhu)

Teorije zločina koje su pozitivističke po prirodi moguće je liječiti.

Empirijsko istraživanje može uputiti na uzroke zločina i za uzvrat dati preporuku o tome na koji se način on može iskorijeniti.

*Sociološke teorije zločina i devijantnosti (kako društvo utječe na pojedinca)

Funkcionalističke teorije

Funkcionalističke teorije smatraju da su zločin i devijantnost posljedica strukturalnih napetosti i nepostojanja moralnih pravila u društvu. Ako nastojanje pojedinaca i skupina u društvu nisu u skladu s postojećim nagradama, taj se nesklad između želja i njihova ispunjenja može osjetiti u devijantnim motivacijama nekih pripadnika društva.

Emile Durkheim

Iznio je tezu da u modernim društvima tradicionalne norme i standardi slabe, a da ih istodobno ne zamjenjuju novi

Anomija postoji kad nema jasnih standarda koji će upravljati ponašanjem u danom području društvenog života

Ljudi su dezorijentirani i prestrašeni

Smatrao je zločin i devijantnost društvenim činjenicama

Ljudi modernog doba manje su ograničeni od onih u tradicionalnim društvima

Više prostora za individualni odabir

Devijantnost prema Durkheimu ispunjava 2 važne funkcije

Adaptivnu – inovativna snaga; uvođenje novih ideja i izazova

Održava granicu između „dobrog“ i „lošeg“ ponašanja u društvu

Njegove ideje o zločinu i devijantnosti bi preusmjerile pozornost s individualnih objašnjenja na društvene sile

Robert K. Merton

Stvorio je teoriju devijantnosti koja je smjestila izvor zločina u samu strukturu američkog društvaModificirao je koncepciju anomije kako bi skrenuo pozornost na pritisak pod kojim se nalazi pojedinac kad se prihvaćene norme suprotstave društvenoj stvarnosti

Općenito prihvaćene norme ističu materijalni uspjeh, a sredstva za postizanje tog uspjeha jesu samodisciplina i marljiv rad (ljudi koji stvarno rade marljivo, mogu uspjeti, bez obzira na to s koje točke krenuli u svijet). Devijantnost prema Mertonu je posljedica ekonomske nejednakosti i nepostojanja jednakih mogućnosti za sve

On upozorava na osjećaj relativne deprivacije (važan element devijantnog ponašanja)

Supkulturna objašnjenja

Prihvaćaju norme koje navode na kriminalno ponašanje ili takvo ponašanje nagrađuju

Albert Cohen – smatrao da su kontradikcije unutar američkog društva glavni uzrok zločina, razmatra kolektivne reakcije do kojih dolazi preko supkultura

Tvrdi da se dječaci iz niže radničke klase, frustrirani svojim položajem u društvu često udružuju u delikventske supkulture -> odbacuju vrijednosti srednje klase i zamjenjuju ih normama koje slave neposluh

Merton – ističe individualne devijantne reakcije na napetost između vrijednosti i sredstava

Smatra da je devijantnost prirodna reakcija pojedinaca

Identificirao je 5 mogućih reakcija:

Konformisti – prihvaćaju i općenito priznate vrijednosti i konvencionalan način njihove realizacije neovisno o tome jesu li ili nisu u tome uspješni

Inovatori – kriminalci koji stječu bogatstvo nezakonitim aktivnostima

Ritualisti – prihvaćaju socijalno priznate standarde, premda su zanemarili vrijednosti koje su iza tih standarda

Povučeni – odbacili dominantne vrijednosti i odobrene načine njihova ostvarivanja (društveni gubitnici)

Pobunjenici – odbacuju i postojeće vrijednosti i sredstva njihova postizanja, ali ih aktivno žele nadomjestiti novima i rekonstruirati socijalni sustav

Richard A. Cloward i Lloyd E. Ohlin – otkrivaju da delikventne bande nastaju u supkulturnim zajednicama gdje su mogućnosti za zakonito postizanje uspjeha malene (etničke manjine)

Evaluacija (procjena) – nepostojanje mogućosti za uspjeh unutar šireg društva glavni je čimbenik diferencijacije između onih koji se upuštaju u kriminalno ponašanje i onih koji to ne čine. Nesklad nastojanja i mogućnosti ograničen je na deprivilegirane. I među drugim skupinama postoji sklonost kriminalu.

Interakcionističke teorije

Odbacuju ideju da postoje tipovi ponašanja koji su inherentno devijantni

Pitaju se kako se određene vrste ponašanja inicijalno definiraju kao devijantna i zašto se određene skupine, a ne neke druge proglašavaju devijantnima

*naučena devijantnost – diferencijalna asocijacija (kriminalno ponašanje se uči unutar primarnih skupina, posebice među vršnjacima)

*teorija etiketiranja – proces interakcije između devijantnih i nedevijantnih; etikete koje stvaraju kategorije devijantnosti tako izražavaju strukturu moći u društvu

Howard Becker - devijantno ponašanje je ono koje su ljudi tako nazvali. Odjeća, način govora, zemlja podrijetla mogu određivati hoće li se osoba nazvati devijantnom ili neće. Za njega devijantno ponašanje nije određujući čimbenik kad netko postaje devijantnim.

Edwin Lemert – etikete ne utječu samo na to kako drugi gledaju pojedinca, nego utječu i na pojedinčevo shvaćanje samoga sebe. Tvrdio je da suprotno onomu što misli većina, devijantnost je zapravo prilično rasprostranjena te da ljudi koji počine neku devijaciju često ostanu nekažnjeni.- primarna devijantnost – inicijalni čin transgresije- pojam sekundarne devijantnosti – koristi kako bi opisao slučajeve u kojima pojedinci počinju prihvaćati etiku i smatrati sebe devijantnima; u takvim slučajevima etika postaje središnja točka nečijeg identiteta pa se nastavlja ili pojačava devijantno ponašanje- proces učenja devijantnosti zapravo pojačavaju organizacije koje navodno postoje kako bi ispravile devijantno ponašanje – zatvori i socijalne ustanove

Evaluacija (procjena) – teorija etiketiranja je važna jer polazi od pretpostavke da nijedan čin nije po sebi kriminalan. Definicija kriminala uspostavljaju moćnici tako da sastavljaju zakone koje provodi policija, sudovi, zatvori i popravni domovi.- ističući aktivni proces etiketiranja, teoretičari zanemaruju proces koji dovodi do čina koji je definiran kao devijantan- nije jasno povećava li etiketiranje uistinu devijantno ponašanje; delikventno ponašanje obično jača nakon presude ili kazne, ali nije jasno je li to zapravo posljedica same etikete

AMPLIFIKACIJA DEVIJANTNOSTI – ponašanje koje se smatralo devijantnim počinje prevladavati, a etiketiranje osobe pružaju još više otpora promjenama.

Teorija konflikta

Taylor, Walton i Young – oslanjaju se na elemente marksističke misli kako bi dokazali da se devijantnost svjesno odabire i da je često politička po svojoj prirodi

Teoretičari nove kriminologije – analizirali su kriminal i devijantnost u smislu strukture društva i čuvanja moći vladajuće klase

Pljačka na cesti – moralnu paniku zbog pljački na cesti poticali su i država i mediji kako bi skrenuli pozornost od sve većeg problema nezaposlenosti, niskih plaća i drugih dubokih strukturalnih društvenih mana

- zakoni su alati kojima se koriste moći kako bi zadržali svoj povlašteni položaj

Realizam nove ljevice

Oslanja se na neke neomarksističke ideje nove kriminologije

Ističu da se uistinu povećala stopa kriminala i da javnost zbog toga ima pravo biti zabrinuta

Tvrdili su da se kriminologija mora više baviti stvarnim pitanjima kontrole kriminala i socijalne politike umjesto da o njima apstraktno raspravlja

Upozorili su da kriminal i viktimizacija koncentrirani u marginaliziranim četvrtima – deprivilegiranim društvima skupinama prijeti znatno veći rizik od zločina nego drugdje

Kriminalne supkulture* - ne razvijaju se iz siromaštva, nego nastaju zbog isključenja te populacije iz šire zajednice

Kao način da se suprotstave porastu zločina realisti nove ljevice iznosili su realne prijedloge za izmjenu policijskih procedura – mora se više prilagoditi zajednici

Kritike: kritičari prihvaćaju važnost isticanja viktimizacije. Ipak oni upozoravaju da se percepcije javnosti o zločinu često temelje na stereotipima. Realizam nove ljevice mogao bi nenamjerno poduprijeti stereotip prema kojem crnac jest kriminalac.

Teorije kontrole

- Smatra da se zločin događa ondje gdje ga je društvena ili fizička kontrola nemogu spriječiti

-„teorija razbijenih prozora“ – pokazuje da postoji izravna veza između pojave nereda i stvarnog zločina

9. RASA, ETNICITET I MIGRACIJE

Sve do prije petnaestak godina u Južnoafričkoj Republici je vladao aparthejd – sustav prisilne rasne segregacije. Aparthejd je bio zapisan u zakonu, ali se prevodio nasilno i okrutno. Nacionalna stranka koja je formalizirala aparthejd nakon dolaska na vlast, koristila se pravosuđem i tijelima sigurnosti kako bi potisnula otpor režimu rasne podvojenosti.

Rasa – jedan od najsloženijih socioloških pojmova, ne samo zbog kontradikcija između svakodnevne uporabe tog pojma i njegova znanstvenog temelja

Može se shvatiti kao skupina društvenih odnosa, pripisujući im, na temelju bioloških utemeljenih osobina, različite atribute i sposobnosti

Znanstvene teorije rase iskorištavale su se za opravdanje nastajućeg društvenog poretka.

Grof Joseph Arthur de Gobineau (otac modernog rasizma); teza o postojanju 3 rasa:

Bijela (kavkaska) – superiorna inteligencija, moral i volja

Crna (negroidna) – najmanje sposobna, karakterizira je životinjska priroda, nepostojanje morala i emocionalna nestabilnost

Žuta (mongoloidna)

U biološkom smislu nema jasnih rasa, samo niz fizičkih različitosti. Razlike u fizičkom tipu nastaju spajanjem unutar skupina ljudi, što varira ovisno o stupnju kontakta na različitim socijalnim ili kulturalnim razinama.

Rasne razlike – trebaju se shvatiti kao fizičke varijacije koje su pripadnici neke zajednice ili društva izdvojili kao socijalno značenje

Rasizacija – proces kojim se shvaćanje rase rabe za klasifikaciju pojedinaca ili skupina

Etnicitet – odnosi se na kulturne običaje i izgled posebne zajednice ljudi, po kojima se oni razlikuju od drugih

Pripadnici etničkih skupina sebe shvaćaju kao kulturno različite, a za uzvrat ih te druge skupine također smatraju takvima

Osobine za razlikovanje: jezik, podrijetlo, vjera, stilovi oblačenja

Etničke razlike su potpuno naučene

Za mnoge ljude etnicitet je središte individualnog i skupnog identiteta

Široki pojam etnički – primjenjuje se na područja koja se toliko razlikuju; etnicitet je atribut koji nose svi pripadnici populacija, a ne samo neki dijelovi stanovništva

Manjinske skupine – mnogo se rabi u sociologiji i više je od samo brojčane razlike

U sociologiji, pripadnici manjina u lošijem su položaju nego većinsko stanovništvo i imaju razvijen osjećaj grupne solidarnosti ili pripadnosti

Tako sociolozi često rabe pojam manjine kao nedoslovan način govorenja o podređenom položaju neke skupine unutar društva, a ne o njezinoj brojčanoj zastupljenosti

Postoje mnogi slučajevi u kojima je manjina u biti većina

Pripadnici manjinskih skupina često sebe shvaćaju kao ljude koji su odvojeni od većine; oni su obično fizički i socijalno izolirani od šire zajednice

Unutar manjinskih skupina česta je endogamija (sklapanje brakova) kako bi se održala kulturna moć razlikovanja unutar zajednice

Predrasude – odnose se na mišljenje ili stajališta pripadnika određene skupine o pripadnicima druge skupine

Netko tko ima predrasude o određenoj skupini, odbit će saslušati razumno pojašnjenje

One se često temelje na čvrstim stereotipima – čvrstim i nefleksibilnim karakterizacijama skupina i ljudi -> često se primjenjuju na pripadnike etničkih manjina -> mehanizam transfera (u kojem se osjećaji neprijateljstva ili bijesa usmjeravaju na objekte koji nisu stvarni izvor tih osjećaja) -> uglavnom su pretjerani -> duboko su usađeni u kulturnim shvaćanjima i teško ih je prevladati

Diskriminacija – odnosi se na stvarno ponašanje prema drugoj skupini ili pojedincu

Može se vidjeti u aktivnostima kojima se diskvalificiraju pripadnici jedne skupine

Rasizam – predrasude utemeljene na socijalno značajnim fizičkim razlikama -> rasist misli da su određeni pojedinci superiorni (bolji) ili inferiorni (gori) od drugih zbog rasnih razlika -> stajališta ili ponašanja koja podupiru pojedinci ili skupine -> duboko usađen u strukturu i djelovanje društva

Ideja institucijskog rasizma – iznijeli su je borci za ljudska prava koji su smatrali da je rasizam utkan u tkivo društva, a ne predstavlja samo mišljenje malog broja ljudi -> provodi se politika koja daje prednost određenim skupinama, a diskriminira druge (policija, zdravstveni i obrazovni sustav)

Objašnjenje rasizma i etničke diskriminacijePsihološke interpretacije – 2 psihološka pristupa

Prvi počinje činjenicom da predrasude djeluju uglavnom preko tipiziranih načina mišljenja

Žrtveni jarci – ljudi koje optužuju za nešto za što nisu krivi; uobičajeni su kad dvije deprivilegirane etničke skupine dođu u međusobno konkurentski odnos zbog ekonomskih dobitaka -> laka meta; obično postaju skupine koje su uočljive i relativno bespomoćne (Protestanti, Romi…)

Drugi pristup pokazuje da postoje tipovi ljudi koji su takvi postali tijekom rane socijalizacije, a osobito su skloni tipiziranom mišljenju i projekciji – nesvjesnom pripisivanju drugima vlastitih želja ili bijesa

Autoritarna ličnost – karakterni tip; često su strogo konformistički, podčinjavaju se nadređenima, a nisu skloni podređenima, krajnje su netolerantni u svojim vjerskim i seksualnim stavovima -> nj karakteristike proizlaze iz odgojnog uzorka (roditelji ne prikazuju ljubav, strogi su i traže disciplinu) -> nisu u stanju nositi se s nositi se s dvosmislenom situacijom, zanemaruju nedosljednost i razmišljaju tipizirano

-> Takvi pristupi pretpostavljaju da je rasizam skup vjerovanja koji podupiru malobrojni pojedinci posebnih psiholoških odlika

Sociološke interpretacije

Etnocentrizam – sumnjičavost prema autsajderima povezana s tendencijom da se kultura drugih vrednuje s pomoću vlastite kulture; zajedno sa etnocentrizmom često ide ->

Zatvorenost skupine – odnosi se na proces u kojem skupina održava granicu koja je razdvaja od drugih; granice zaoštravaju podjele -> načini isključivanja: međurasni brakovi, ekonom i soc segregacija, etnička geta

Alokacija resursa – institucijska nejednakost u raspodjeli materijalnih dobara -> do nje dolazi obično kada jedna etička zajednica ima moć nad drugom -> bogatstvo, moć i socijalni status su oskudni – neke ih skupine imaju više od drugih

Konfliktne teorije – zaokupljene su vezama između rasizma i predrasuda s jedne strane te odnosa moći i nejednakosti s druge strane

Marksističke ideje – rasizam proizvod kapitalističkog sustava (vladajuća klasa se koristi ropstvom, kolonizacijom i rasizmom)

Neomarksistički znanstvenici – rasizam nije proizvod samo ekonomskih snaga -> složena i slojevita pojava koja uključuje međuigru identiteta etničkih manjina i radničke klase te njihovih mišljenja -> puno više od jednostavnog skupa represivnih ideja

Etnička integracija – postoje 3 primarna modela etničke integracije ja su prihvatila multietička društva

Asimilacija – što znači da imigranti napuštaju izvorne običaje i navike, prilagođavajući ponašanje vrijednostima i normama većine -> asimilacijski pristup zahtijeva da imigranti promijene svoj jezik, odjeću, životni stil i kulturne poglede kao dio integracije u novi društveni poredak

Lonac za taljenje – umjesto da se tradicije useljenika rasplinu u korist tradicija koje dominiraju u populaciji koja već postoji u društvu, one se uklapaju i tako stvaraju nove, evoluirajuće kulturne uzorke -> primjeri modela lonca za taljenje jesu hibridni oblici kuhinje, mode, glazbe i arhitekture

Kulturni pluralizam – prema ovom shvaćanju, najprimjereniji način jest poticati razvoj istinski pluralnog društva u kojem je priznata jednaka vrijednost brojnih različitih supkultura -> smatraju da su etničke manjinske skupine jednakovrijedni članovi društva, što znači da trebaju imati ista prava kao i većinsko stanovništvo

Etnički sukob – neprijateljstvo između različitih etničkih skupina ili zajednica

Etničko čišćenje – stvaranje etnički homogenih područja putem masovnog progona druge etničke skupine -> uključuje prisilno preseljenje etničkih zajednica uz pomoć sustavnog nasilja, uznemiravanja, prijetnji i zastrašujućih pritisaka

Genocid – kad jedna etnička skupina sustavno eliminira drugu takvu skupinu

12. MODERNE ORGANIZACIJE

ORGANIZACIJA je velika skupina ljudi, strukturiranih prema impersonalnim linijama i okupljenih radi postizanja specifičnih ciljeva.

U današnje doba organizacije su mnogo važnije u svakodnevnom životu nego što je to bilo u prošlosti.

Teorije organizacije

Max Weber

Stabilne koordinacije u prostoru i vremenu

Razvoj ovisi o kontroli informacija

Potrebna su pravila i dokumenti

Snažnu su hijerarhijske (moć je koncentrirano obično pri vrhu)

Shvaćanje BIROKRACIJE – (vlast na temelju uprave)smatra ju je središnjim dijelom racionalizacije društva koja utječe na sve dijelove života, od znanosti do obrazovanja i uprave. Smatra da je birokratska vlast jedini način da se riješe administrativne potrebe velikih društvenih sustava.

*idealni tip birokracije (ne odnosi se na ono što je najpoželjnije, nego na najčišći oblik birokratske organizacije

1. jasno definirana hijerarhija autoriteta

2. pisana pravila upravljaju ponašanjem službenika na svim razinama organizacije

3. službenici rade puno radno vrijeme i dobivaju plaću

4. zadaće službenika u organizaciji i njihov život izvan nje su razdvojeni

5. nijedan član organizacije ne posjeduje materijalna sredstva kojima radi

-> što se više neka organizacija približava idealnom tipu birokracije, to učinkovitije ostvaruje ciljeve zbog kojih postoji

Službeni odnosi unutar birokracije

Odnosi među ljudima koji su utvrđeni pravilima organizacije (Max Weber)

Neslužbeni odnosi unutar birokracije

Zadaća im je istraživati moguće utaje poreza (klasični studiji Peter Blau)

*disfunkcije birokracije – elementi inherentnih birokracija koji mogu poremetiti rad same birokracije

*birokratski ritual – situacija u kojoj službenici provode pravila po svaku cijenu, čak u slučajevima kad bi neko drugo rješenje moglo biti bolje za organizaciju u cjelini

2 tipa organizacija:

*Mehaničke organizacije – birokratski sustavi u kojima postoji hijerarhijska zapovjedna linija, s komunikacijama koje se ostvaruju vertikalno, jasnim kanalima

- konkretne zadaće, anonimnost, hijerarhija, slaba komunikacija

*Organske organizacije – karakterizira labaviju strukturu u kojoj općeniti ciljevi organizacije imaju prednost pred usko određenim zadacima

- legitimno znanje, pridonosi se rješavanju problema, odluke-vrh, prilagodljiva unutarnja struktura (brzina, kreativnija i primjerenija rješenja)

Teorija organizacije Michela Foucaulta

Pokazao je da je arhitektura neke organizacije izravno povezana s njezinim društvenim ustrojem i sustavom autoriteta

„najviši kat“ rabi se da bi označio osobe unutar organizacije koje imaju najviše moći (što je viši položaj neke osobe u hijerarhiji autoriteta, to je njezin ured bliže vrhu zgrade)

Nadzor u organizacijama (kontrola aktivnosti u organizacijama)

Može se pojaviti u dva oblika

Izravno nadgledanje

Suptilno – stvaranje arhive, biografija i izvještaja o ljudskim životima; takvi se dokumenti rabe za nadzor ponašanja zaposlenika i moguću preporuku za promaknuće

Granice nadzora: Weber i Foucault su tvrdili da strog nadzor – jasna i čvrsta podjela autoriteta – omogućuje najučinkovitiji način vođenja neke organizacije

Birokracija i demokracija

Živimo u društvu koje se počelo nazivati nadziranim društvom – društvo u kojem sve moguće vrste organizacija, a ne samo poslodavci, skupljaju informacije o našem životu

Webera zabrinjava ugrožavanje demokracije napretkom modernih oblika organizacije i kontrole informacija te vladanja birokrata bez lica

Weber je zabrinut jer je u komunističkim zemljama stvorena enormna birokracija kako bi upravljala centraliziranom planskom ekonomijom i mrežom socijalnih službi

Također je predvidio mogući sukob između birokrata i demokrata

Totalne institucije (Goffman) – te institucije svojim stanovnicima nameću određena pravila života u potpunoj izolaciji od vanjskog svijeta (duševne bolnice, zatvori, vojni logori i samostani) -> mogu se shvatiti kao primjeri elaboriranih birokracija, kojima upravljaju složene i stroge procedure, prisilne za njihove pripadnike-> strogo organizirane, potpuno isplanirane i pažljivo nadzirane -> u svim slučajevima novopridošlim članovima se oduzima njihov prijašnji „osjećaj samog sebe“ i individualnosti kao osobe i „ponovno ih izgrađuju“ u skladu s pravilima institucija

Osobni predmeti se oduzimaju, Identifikacijske osobine se neutraliziraju -> odore, frizure jednake, identifikacijski broj ili novo ime… -> odnosi s obitelji i prijateljima se kida

Goffman je identificirao pet mogućih reakcija članova

Institucija dobiva i pohvale i kritike – dok je Goffman smatrao da je tvrdoglava nepomirljivost najizravniji oblik otpora autoritetu, Cohen i Taylor su uočili oblike otpora koji su nadilazili puku zaštitu vlastitog osjećaja jastva

Zatvori kao moderne institucije

Zatočenička organizacija za ustanove u kojima su ljudi zatočeni, zapravo uklonjeni iz vanjskog društvenog okoliša –> osnovna su odlika disciplinarnog društva

Glavni oblici kažnjavanja nekad – stavljanje u lance,bičevanje, žigosanje, vješanje

Moderni zatvori – potječu od popravilišta

Birokratizacija zatvora – širenjem gradova, pojavom industrijske radničke klase, kretanjem stanovništva – bili su dio složene administrativne mreže državnih ustanova koje su činile pravni i kazneni sustav

Uvedene su promjene u konstrukciji – panoptikon – ime idealnog zatvora; sadržavao je niz posebnih strukturalnih odlika koje su zatvorskim vlastima omogućavale da nadziru vrijeme, prostor i kretanje zatvorenika -> trebao je omogućiti potpuni nadzor nad ponašanjem zatvorenika – stvarni ili zamišljeni

Željezni zakon oligarhije – predstavlja gubitak moći, tj. vladavina nekolicine -> sve birokratiziraniji svijet

14 . VLAST I POLITIKA

Vlast – odnosi se na svakodnevnu provedbu politike, odluka i državnih poslova, čime se bave državni službenici

Politika – tiče se sredstava koja se koriste moću kako bi utjecala na doseg i sadržaj aktivnosti vlasti -> područje političkog može sezati daleko izvan državnih institucija

Moć – sposobnost pojedinaca i skupina da provedu vlastite interese ili ciljeve, čak kad im se drugi protive -> moć je element u gotovo svim društvenim odnosima, uključujući one između poslodavaca i zaposlenih

Ovlast – legitiman način na koji vlada ostvaruje svoju moć

Legitimnost – znači da se oni koji su podložni vlasti s time slažu; moć se tako razlikuje od vlasti

Država – postoji ondje gdje postoji politički aparat koji vlada nad određenim područjem i čija je vlast poduprta pravnim sustavom i sposobnošću da se vojna sila iskoristi za provedbu njezine politike

Nacionalne države – sva moderna društva -> države u kojima velik dio stanovništva sebe smatra građanima i pripadnicima jedne nacije- Glavne karakteristike (oštar kontrast spram neindustrijskih i tradicionalnih civilizacija):

Suverenitet – ideja o vlasti nad područjem s jasno utvrđenom granicom, na kojem je ona vrhovna moć

Građanstvo – imaju zajednička prava i dužnosti i sebe smatraju dijelom nacije

Nacionalizam – skup simbola i vjerovanja o pripadnosti određenoj političkoj zajednici

Tipovi političke vladavineTri su osnovna tipa političkog sustava:

Monarhija – politički sustav kojemu je na čelu jedna osoba, čija se moć prenosi s naraštaja na naraštaj unutar jedne obitelji -> ustavni monarsi (poput kraljice UK, švedskog kralja, japanskog cara) koji su prenijeli vlast na izabrane predstavnike naroda

Demokracija – u osnovnom značenju politički sustav u koje vlada narod, a ne monarsi ili aristokraciju, zaštiti slobodu i neovisnost, obraniti opći interes, zadovoljiti potrebe građana, promicati moralni samorazvoj i omogućiti učinkovito donošenje odluka koje će u obzir uzeti interes svih

Sudionička demokracija – odluke donose zajednički svi kojih se one tiču; ima ograničenu važnost u modernom društvu, jer nije moguće da svi aktivno sudjeluju u donošenju svih odluka koje ih se tiču – referendum, glasovanje o mjesnim pitanjima

Predstavnička demokracija – politički sustav u kojem odluke o zajednici ne donose svi njezini pripadnici, nego ljudi koje su za to odabrali –> zemlje u kojima birači mogu izabrati između dviju i više stranaka i u kojima većina odraslih stanovnika ima pravo glasa, obično se nazivaju liberalnim demokracijama

Autoritarni sustavi – u takvim državama narodu se ne dopušta sudjelovati u vlasti ili se to čak odlučno sprečava -> policija ima veliku moć i može provjeravati građane i zbog same sumnje da su počinili prijestup; unatoč općoj kontroli, opće zadovoljstvo vladom je visoko, a društvene nejednakosti su minimalne, u usporedbi s mnogim drugim državama

Globalno širenje liberalne demokracijeZašto je došlo do toga?Pad komunizma – komunizam je bio u biti jednopartijski sustav; glasači nisu mogli odabrati između različitih stranaka, nego između različitih kandidata – na listi samo jedan kandidat; komunistička partija bila je dominantna sila u svim društvima sovjetskog tipa- baršunastim revolucijama ruši se gotovo preko noći i čvrst te potpuno utemeljen sustav komunista- od pada Sovjetskog Saveza procesi demokratizacije nastavili su se širiti- demokratske političke institucije su krhke i ranjive, no činjenica je da je demokratizacija povezana sa širim silama globalizacije te je razlog za optimizam u budućnosti demokracije

Objašnjenje popularne liberalne demokracije- često objašnjenje jest da su drugi tipovi političke vlasti iskušani, ali se nisu uspjeli održati, tj. pokazalo se da je demokracija najbolji politički sustav- razlozi – vezani uz socijalne i ekonomske promjene -> tržišna ekonomija, globalizacija, utjecaj masovnih komunikacija (tv, Internet)- mediji sve više otežavaju vlastima da se oslanjaju na stare oblike moći, oni slabe legitimnost vlada čija se vlast temelji na tradicionalnom simbolizmu ili ovisi o neupitnom poštivanju

Paradoks demokracije- postoji sumnja u demokratske procese; demokracija je u nevolji čak i u zemljama u kojima je nastala; ankete pokazuju da sve više ljudi nije zadovoljno političkim sustavom ili je prema njemu indiferentno- neobično, ali nezadovoljstvo se širi upravo iz istih razloga koji su pomogli širenju demokracije – s utjecajem novih tehnologija i globalizacijom društvenog života- vlade imaju malo moći -> vlast je postala premala da bi odgovorila na velika pitanja- građani sve manje vjeruju svojim izabranim predstavnicima i zaključuju da nacionalna politika sve manje utječe na njihov život -> cinizam prema političarima -> shvaćanje bespomoćnosti političara -> smatra se da građane sve više vode vlastiti interesi -> sve se više sumnja u stare metode djelovanje, a postojeće političke strukture više se ne uzimaju zdravo za gotovo -> sudjelovanje na izborima pada- liberalna demokracija po definiciji uključuje postojanje nekoliko različitih političkih stranaka

Stranački sustavPolitička stranka – može se definirati kao organizacija usmjerena na postizanje legitimne kontrole vlasti procesom izbora

Političkim sustavom u kojem se izbori temelje na većinskom načelu obično dominiraju dvije stranke -> kandidat koji dobije najviše glasova u izborno jedinici dobiva izbore u toj jedinici i predstavlja je u parlamentu

Gdje se izbori temelje na drugačijim načelima, npr. u razmjernom sustavu (glasovanje), tu su dvostranački sustavi rjeđi

Političke i društvene promjeneRevolucija – najdramatičniji i najdalekosežniji primjer neortodoksne političke akcije; rušenje postojećega političkog poretka nasilnim metodama, kojima se koristi neki masovni pokret

Društveni pokreti – kolektivni pokušaj da se postigne zajednički interes ili opći cilj akcijom koja se provodi izvan utemeljenih institucija

Globalizacija i društveni pokreti- društveni pokreti pojavljuju se u svim vrstama i oblicima -> neki su vrlo mali (niti 10 članova), drugi veliki (tisuće i milijuni ljudi) -> nastoje postići promjene nekog javnog pitanja -> ubrajaju se među najsnažnije oblike kolektivne akcije -> mogu ostvariti velike rezultate

- protupokreti – reakcija na društvene pokrete- posljedica društvenog postupka često je promjena zakona ili politike

Novi društveni pokreti (građanski, feministički, antinuklearni, ekološki) – jedinstven proizvod kasnog modernog društva koji se duboko razlikuju po svojim metodama, motivima i usmjerenjima od oblika kolektivne akcije u prethodnim razdobljima

Možemo ih shvatiti kao paradoks demokracije -> njihov rast dokazuje da građani nisu apatični ni nezainteresirani za politiku

Vjeruje se u izravnu akciju i participaciju

Pokušavaju oživiti demokraciju -> oni su u srcu snažne građanske kulture ili civilnog društva – područja između države i tržišta koja nastanjuju obitelji, lokalne udruge i druge neekonomske institucije

Tehnologija i društveni pokreti- udružile su se dvije najutjecajnije sile kasnog moderno društva – informacijska tehnologija i društveni pokret- Internet -> online razmjenjivanje informacija, iskustva i koordinacija zajedničke akcije- mrežni ratovi – međunarodni sukobi velikih razmjera u kojima se vode borbe za informacije i utjecaj na javno mnijenje, a ne za resurse i teritorij; oni su zastrašujuća prijetnja za mnoge vlade, čak i demokrate

Nacionalizam – neki od najvažnijih društvenih pokreta suvremenog svijeta jesu upravo nacionalistički -> nacionalizam, nacija i nacionalna država su proizvod moderne civilizacije

Proizvod novog društva velikih razmjera, koje je stvorio industrijalizam

Moć nacionalizma nije povezana s obrazovanjem, nego s njegovom sposobnošću stvaranja ljudskog identiteta – nečeg bez čega ljudi ne mogu živjeti

Na neki je način moderan, ali se također oslanja na osjećaje i simbolizam koji sežu puno dublje u prošlost

-Etnija – skupina koja ima zajedničke pretke, zajednički kulturni identitet i vezu s određenom domovinom -> pojam koji se često povezuje s nacijom

Nacija bez države – država koja obuhvaća bitna obilježja nacije, ali njezini pripadnici ipak nemaju vlastitu neovisnu političku zajednicu

Razlikujemo nekoliko tipova (ovisno o odnosu između etniciteta i šire nacionalne države)

Države koje mogu prihvatiti kulturne razlike etničke manjine ili manjina koje žive unutar nje i dopustiti im određen stupanj aktivnog razvoja

Neke imaju viši stupanj autonomije – regionalna politička tijela imaju moć donošenja velikih odluka

Postoje nacije koje države u kojima žive uopće ne priznaju ili ih priznaju djelomice – postoji sila

17. RELIGIJA

Što religija nije?

Religiju ne smijemo izjednačiti s monoteizmom (vjerovanjem u jednog boga); većina religija podrazumijeva brojna božanstva,religija se ne smije izjednačiti s moralnim uputama

Religiju ne smijemo izjednačiti s objašnjenjima nastanka svijeta

Religiju ne možemo izjednačiti s nadnaravnim; npr. konfucionizam (religija koja prihvaća prirodni sklad sa svijetom i ne zanima je pronalaženje „onostranih“ istina)

Što religija jest!

Uključuje skup simbola, priziva osjećaj poniznosti i strahopoštovanja, a ti su osjećaji i simboli povezani odredima (molitva, pjevanje, post) i ceremonijama (poput misa – kolektivno prakticira zajednica vjernika; obično se izvode na posebnim mjestima) u kojima sudjeluje zajednica vjernika

Magija – utjecaj na događanje s pomoću magičnih napitaka, pojanja i drugih ritualnih postupaka; obično je prakticiraju pojedinci, a ne zajednica vjernika -> obično kada im prijeti opasnost ili neko zlo

Vrste religija

Šaman – pojedinac za kojeg ljudi vjeruju da s pomoću obrednih postupaka može usmjeriti duhovne ili natprirodne sile; oni su ubiti magijski, a ne religijski

Totemizam – riječ totem nastala je među plemenima sjevernoameričkih Indijanaca, ali često znači životinju ili biljku za koju pojedinci vjeruju da ima natprirodne moći (takva su vjerovanja strana industrijskim društvima, međutim maskote su također totemi)

Animizam – vjerovanje u duhove ili duše za koje se smatra da nastanjuju isti svijet kao i ljudi -> ti se duhovi mogu smatrati dobronamjernima ili zlonamjernima

Animistička vjerovanja nisu ograničena na male kulture, nego ih u određenoj mjeri nalazimo u raznim religijskim situacijama

Totemizam i animizam češći su u malim nego u velikim društvima, ali neka mala društva imaju vrlo složena religijska vjerovanja

Monoteističke religije relativno rijetko nalazimo među malim tradicionalnim kulturama; većina takvih kultura je politeistična –oni vjeruju da postoje brojni bogovi

Židovstvo, kršćanstvo i islam = tri najutjecajnije monoteističke religije u svjetskoj povijesti (nastale na Bliskom istoku i međusobno utjecale jedna na drugu)

Židovstvo – najstarija od tih 3 religija- vjerovali su da Bog od njih zahtijeva da strogo provode moralne norme i bili su uvjereni da imaju monopol na istinu, odnosno da su njihova uvjerenja jedina prava religija

Kršćanstvo – preuzelo mnoga židovska stajališta i unijelo ih u svoje učenje- Isus (učenici ga smatraju Mesijem; pomazanik) je bio ortodoksni Židov, a kršćanstvo se rodilo kao židovska sekta- Pavao, rimski građanin s grčkog govornog područja, bio je glavni inicijator širenja kršćanstva- danas ima velik broj pripadnika i najraširenija je svjetska religija (> milijardu ljudi)- dijeli se na 3 grane: rimokatoličku, protestantsku i istočno-pravoslavnu

Islam – Alah u islamu upravlja svekolikim ljudskim i prirodnim životom- stupovi islama izraz je kojim se označava pet osnovnih religijskih dužnosti muslimana:

Vjerovanje da ne postoji nijedan bog osim Alaha, a Muhamed je Alahov poslanik

Molitva pet puta na dan (okrenuti prema gradu Meki),svetkovanje ramazana (mjesec posta – za dana nije dozvoljeno ni jesti ni piti), davanje milostinje siromašnima,Svaki vjernik barem jednom u životu hodočasti u Meku

Religije Dalekog istoka

Hinduizam – najstarija od svih velikih i dalje živih religija (vjerovanja su stara 6000 g)- politeistička religija – tzv. skup srodnih religija- reinkarnacija – vjeruju da su sva živa bića dio vječnog procesa rađanja, smrti i ponovnog rađanja- kastinski sustav – utemeljen na vjeri da su pojedinci rođeni s posebnom ulogom u društvenoj i ritualnoj hijerarhiji, već prema prirodi svojih aktivnosti u prethodnoj inkarnaciji- prihvaća mogućnost brojnih religijskih gledišta i ne razgraničava jasno vjernike i nevjernike- za razliku od kršćanstva i islama, hinduizam ne pokušava preobratiti druge u prave vjernike

Budizam, konfucijanizam i taoizam – obuhvaćaju etičke religije Istoka- nemaju bogove; ističu etičke ideale

Budizam (učenje Sidarte Gautame, Bude - prosvijetljeni) 6.st.pr.n.e.- prema Budi, ljudska bića mogu izbjeći krug reinkarnacije odbacivanjem požude- opći cilj budizma jest postići nirvanu, potpuno duhovno ispunjenje- Buda odbacuje hinduističke obrede i kastinski autoritet, ali poput hinduizma ne inzistira na jedinstvenom vjerskom stajalištu

Konfucionizam (Konfucije – učitelj; smatraju ga „najmudrijem mudracem“) 6.st.pr.n.e. - pokušava prilagoditi ljudski život unutrašnjem skladu prirode te ističe obožavanje predaka

Taoizam (Lao Cea – osnivač)- ističe meditaciju i nenasilje kao sredstva za postizanje višeg života

Teorija religije

3 klasične sociološke teorije : Marxa, Durkheima i Webera -> sva trojica vjeruju da je religija u biti iluzija

Marx i religija- nikada nije temeljito proučavao religiju; svoje je ideje izvodio uglavnom prema spisima nekolicine teologa i filozofa- jedan od njih; Ludwig Feuerbach (Bit kršćanstva) – religija se sastoji od ideja i vrijednosti koje stvaraju ljudska bića tijekom svojeg kulturnog razvoja, ali oni ih pogrešno projiciraju na božanske sile i bogove-Feuerbach rabi riječ otuđenje (alijenacija), kojom označava ustanovljenje bogova ili svetih sila različitih od ljudskih bića- Feuerbachu razumijevanje religije kao otuđenja obećava veliku nadu u budućnost- Feuerbach smatra da potencijal za ljubav, dobro i sposobnost kontrole vlastitih života postoji i u ljudskim socijalnim institucijama te da se sve to može ostvariti jednom kada razumijemo njihovu pravu prirodu- Marx je prihvatio stajalište da je religija oblik ljudskog samootuđenja – utočište od grubosti svakodnevnog života- prema Marxu, religija će u svojem tradicionalnom obliku nestati- tvrdi kako se ne smijemo bojati bogova koje smo sami stvorili i trebali bismo im prestati

pripisivati vrijednosti koje sami možemo ostvariti- Marxova poznata tvrdnja jest da je „religija opijum za narod“ – iskrivljuje našu viziju svijeta

Durkheim i religijski ritual- velik dio svoje intelektualne karijere posvetio religiji, a posebno se usredotočio na religiju u malim tradicionalnim društvima- nj djelo Elementarni oblici religijskog života – najutjecajnija studija u sociologiji religije- povezuje religiju s općenitom prirodom društvenih institucija- svoje djelo temelji na proučavanju totemizma kakav prakticiraju australska aboridžinska društva i tvrdi da totemizam predstavlja elementarni ili najjednostavniji oblik religije – otuda i naslov njegove knjige- totem – sveti objekt prema kojem se ljudi odnose sa štovanjem i koji okružuju razne ritualne aktivnosti- Durkheim definira religiju kao distinkciju svetog i profanog- zašto je totem sveti? – prema Durkheimu, to je stoga što je on simbol same skupine; on zamjenjuje središnje vrijednosti skupine ili zajednice- štovanje totema izvodi se iz štovanja koje ljudi imaju prema središnjim društvenim vrijednostima – u religiji je predmet štovanja i obožavanja zapravo samo društvo- ceremonija i obred su prema Durkheimu osnovno vezivno tkivo članova skupine- prema Durkheimu, s razvojem modernih društava utjecaj religije slabi- Durkheim se slaže s Marxom da je tradicionalna religija, tj. religija koja uključuje božanske sile i bogove, počela odumirati