HRVATSKA PRAVNA REVIJA rujan 2010. 1

USTAVNO PRAVO

prof. dr. sc. Branko Smerdel* Izvorni znanstveni članak UDK 342.4

U radu se kritički prikazuju promjene Ustava RH usvojene 16. lipnja 2010. godine. Autor je mišljenja kako su promjene, donesene u procesu mukotrpnog usklađivanja stajališta vladajuće koalicije i koalicije oporbenih stranaka, donesene s dominantnom političkom svrhom da ojačaju poziciju Hrvatske u tijeku pristupnih pregovora, odnosno pripreme ustavni sustav za punopravno članstvo u Europskoj uniji. Dominacija političkih ciljeva i političke volje dovela je, međutim, do zanemarivanja stručnih aspekata ustavotvorstva, i zbog toga do ozbiljnih nejasnoća i nedorečenosti u ustavnom tekstu. Autor klasifi cira usvojene ustavne promjene u šest kategorija, te se ukratko osvrće na njihov sadržaj, kako bi pravničkoj i općoj javnosti olakšao čitanje i razumijevanje novog ustavnog teksta. Premda je sudionik oštrih rasprava i polemika o konceptu ustavnih promjena, autor smatra kako nakon njihova usvajanja, nastavljanje akademske rasprave treba zamijeniti konstruktivnim pravnim pristupom koji će omogućiti prevladavanje nejasnoća i otvorenih pitanja. U tome vidi novu priliku za hrvatsku pravnu znanost i pravnu struku.

* Branko Smerdel, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.** Pravni akt, koji je očigledno ustavni zakon ali iz nejasnih razloga nije

takvim nazvan, nego je objavljen kao “Promjena Ustava Republike Hrvatske” od 16. lipnja 2010. u Nar. nov., br. 76/10 od 18. lipnja 2010. Dalje citirano kao “Promjena Ustava”. No dok smo, po pozivu glavnog urednika HPR-a, pisali ovaj tekst, objavljen je Pročišćeni tekst, koji u potpunosti ne odgovara tekstu Promjene Ustava. Zbog toga smatramo mogućim do objavljivanja ovog teksta očekivati u najmanju ruku objavljivanje “ispravka”.

*** Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav je na temelju članka 57. Poslovnika Hrvatskoga sabora na sjednici 6. srpnja 2010. godine utvrdio pročišćeni tekst Ustava Republike Hrvatske, koji obuhvaća: Ustav Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 8/98 - pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01 - ispravak) te Promjenu Ustava Republike Hrvatske objavljenu u Nar. nov., br. 76/10 u kojima je naznačeno vrijeme njihova stupanja na snagu. Pročišćeni tekst Ustava objavljen je u Nar. nov., br. 85/10 od 9. srpnja 2010.

1. POLITIČKI CILJEVI I PRAVNI SADRŽAJ USTAVNIH PROMJENA 2010.

Ustavne promjene 2010. godine inicirane su, formu-lirane i usvojene radi olakšavanja primarnog strateškog cilja hrvatske politike - olakšavanja pregovora i ubrza-vanja pristupa u članstvo Europske unije.1

Evo kako je predsjednik Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav Vladimir Šeks, u veljači 2009. godine, po-jasnio sadržaj predloženih promjena:

“Prvo, zatvaranje pregovora o dva poglavlja, 24. Prav-da, sloboda i sigurnost i 32. Financijski nadzor, izravno ovisi o promjeni Ustava. U poglavlju 17., Ekonomska i monetarna politika, treba Ustavom učvrstiti položaj HNB-a kao potpuno samostalne institucije. U poglavlju 23., Pravosuđe i temeljna ljudska prava, treba dati aktivno i pasivno biračko pravo državljanima EU-a s prebivalištem u Hrvatskoj na izborima za Europski parlament i na lokalnim izborima. Pripremljen je zakon o izborima članova u Europski parlament, koji je prošao prvo čitanje, kao i nacrt izmjena Zakona o izboru predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave, koji će ući u proceduru na-kon promjene Ustava. U poglavlju 24., Pravda, sloboda i sigurnost, Ustavom treba omogućiti izručenje hrvatskih državljana sudskim tijelima članica Unije, kad Hrvatska postane članica EU-a. Time bi se u hrvatski pravni sustav uveo europski uhidbeni nalog. U poglavlju 32., Financ-ijski nadzor, treba osigurati neovisnost Državnog ureda za reviziju.”

To su formalna mjerila, a privremeno zatvaranje poglavlja 32. previđeno je za lipanj, pa je V. Šeks u to vri-jeme predviđao da bi Ustav mogao biti promijenjen do ljetne stanke parlamentarnog rada. Vladimir Šeks je dalje istaknuo da valja razmotriti i promijeniti ustavnu odredbu članka 141. Ustava Republike Hrvatske, prema kojoj je za referendum o ulasku Hrvatske u EU potrebna većina svih građana s pravom glasa, znači i oni s prebivalištem izvan Hrvatske. To je gotovo nemoguće postići i stoga će ta ustavna promjena vjerojatno ići prema tome da se omogući uspjeh referenduma na razborito postavljenim

1 U situaciji sve manje vjerojatnosti pravodobnih ustavnih promjena, raspravu o mogućim alternativama strogim zahtjevima tada važećeg članka 141. Ustava, potaknuo je Siniša Rodin, Regulatorna autonomija država članica i ustavna osnova za pristupanje RH Europskoj uniji, u Jakša Barbić, (ur.): Pristupanje RH Europskoj Uniji, HAZU, Zagreb, 2007., a nastavila Tamara Ćapeta, Ustavne promjene i članstvo u EU, Informator, br. 5646/2008; Tamara Ćapeta, Ustavna prilagodba članstvu u EU: nadređenost prava EU, 5670/2008; Siniša Rodin, Ustavna osnova a članstvo u EU, Informator, br. 5692/2008. Reagirao je Smiljko Sokol u svojoj kolumni u Obzoru u Večernjem listu od 26. srpnja 2008., str. 16.

Ustav RH nakon ustavnih promjena 2010. godine**,***

HRVATSKA PRAVNA REVIJA rujan 2010.2

osnovama, kao u zemljama članicama Europske unije.2 Polazeći od tako zacrtanih ciljeva i postignutog sug-

lasja o ciljevima ustavne reforme, još u prosincu 2008. godine, iznijeli smo javno prijedlog da, oslanjajući se na postojeći konsenzus o pristupanju EU, zajednički pri-jedlog “europskog paketa ustavnih promjena” usuglase i podnesu predsjednik Republike i predsjednik Vlade, koji, naravno, nije bio prihvaćen.3 Na prigovore o “političkoj na-ivnosti” našeg prijedloga, moramo podsjetiti kako je u to vrijeme predsjednik Mesić iznio ideju o “velikoj koaliciji za Europu”, a premijer Sanader govorio je o “velikoj koaliciji za rješavanje problema”4.

Oporba, manjine, civilno društvo, stručnjaci i mnogi drugi vidjeli su u otvaranju postupka priliku za unošenje svojih ideja i koncepata ili pak golih interesa u ustavne odredbe.

Tijekom dugotrajnih pregovora, oporbene političke stranke (predvođene SDP-om, HNS-om i IDS-om), or-ganizacije i zastupnici nacionalnih manjina, udruge civilnog društva (predvođene GONG-om)5, kao i brojni pojedinci, nastojali su iskoristiti prigodu za unošenje u Ustav određenih promjena na području ljudskih prava i političkog odlučivanja.6 Mi smo se dugo vremena zala-

2 http://www.vjesnik.hr/Html/2009/02/20/Clanak.asp?r=tem&c=1; http://www.javno.com/hr -hrvatska/vladimir-seks--ustavne-promjene-do-ljeta_235918.

3 Usp. Branko Smerdel, Je li potrebno mijenjati ustavni položaj i ovlasti predsjednika Republike, Novi informator, 18. prosinca 2008.; Branko Smerdel, Ustavne promjene i hrvatski parlamentarni sustav - argumenti u prilog pozitivnog ustavnog modela ustrojstva vlasti, u Kačer, Hrvoje; Momčinović, Hrvoje; Žuvela, Mladen (ur.), Liber Amicorum in honorem Jadranko Crnić, Zagreb, Novi informator, 2009., str. 37-73.

4 Nataša Božić i Dražen Ciglenečki, Sanader: doviđenja i hvala na suradnji, prilog Novom listu, Rijeka, 1. srpnja 2010., str. 32.

5 Vidjeti: Ustavne promjene prevažne su da bi se donosile na brzinu, daleko od očiju javnosti i bez javne rasprave, http://www.gong.hr/news.aspx?newsID=2849&pageID=1, pristup 4. 11. 2009.

6 Na sjednici Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav održanoj 10. ožujka 2008. godine iznesen je veći broj inicijativa različite političke težine i opsega: zastupnik Ivo Josipović iznio je zajedničku inicijativu klubova SDP-a, HNS-a, IDS-a i HSS-a da se ustavnim promjenama retroaktivno ukloni zastara za kaznena djela pretvorbenog kriminala i ratnog profi terstva. Pučki pravobranitelj Jurica Malčić zatražio je da se nadzorne ovlasti ombudsmana prošire i na sudsku upravu, a glavna državna revizorica Šima Krasić da se revizija uzdigne do ustavne kategorije; umirovljeni predsjednik Ustavnog suda Jadranko Crnić predložio je da se u ustavni tekst unese institucija javnog bilježništva. Pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić tražila je jamstva nezavisnog i aktivnog položaja ombudsmana za zaštitu prava djece u Ustavu. Zastupnik bošnjačke i slovenske nacionalne manjine Šemso Tanković ponovio je zahtjev za “povratak” tih manjina u preambulu

gali za “generalno pospremanje Ustava” u smislu njegove modernizacije uključivanjem novih prava i sloboda, kao i institucija za njihovu zaštitu, te za popunjavanje nejasnoća i stručno formuliranje dvojbenih i nedorečenih odredaba.7

Usvojeni tekst s naslovom “Promjena Ustava” je, nar-avno, rezultat brojnih užurbanih kompromisa ostvarenih u tom procesu.8 Općenito ocjenjujući usvojene promjene, danas možemo konstatirati sljedeće:

1) Politički učinci usvojenih ustavnih promjena su

neupitni. Ustavne promjene postigle su primarnu političku

svrhu koju su im domaće vladajuće elite namijenile od samog početka. U tome su, usprkos poteškoćama u pos-tizanju konačnog sporazuma, bile suglasne i vladajuća koalicija i oporbene stranke. Ta je svrha bila općenito ojačati pregovaračku poziciju Hrvatske u pristupnim pre-govorima, a dijelom i izravno ispuniti zahtjeve europskih pregovarača. Dakako, time je omogućeno samo otvar-anje spornih poglavlja u pristupnim pregovorima, među kojima su na prvome mjestu pravosuđe, sigurnosna poli-tika i tržišno natjecanje. U pregovorima koji započinju eu-ropski pregovarači će prije svega inzistirati na pitanjima provedivosti i na zbiljskoj provedbi ustavnih i zakonskih propisa.9

Ustava. No u javnosti su podneseni ili ponovljeni i drugi prijedlozi, od kojih neke smatram veoma važnima, kao što je to kompleksan prijedlog izmjene cjeline ustavne koncepcije obiteljskog prava koji je podnijela profesorica Dubravka Hrabar. Najveću je pozornost javnosti privukao prijedlog za ponovnu temeljitu promjenu ustavnog sustava ustrojstva vlasti, to jest smanjenja predsjedničkih ovlasti. Promjene pravosudnog sustava najavili su ministar Ivan Šimonović i predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin u prosincu 2008.

7 Usp. na primjer B. Smerdel, Hrvatski pravni sustav i ustavno načelo vladavine prava, Zbornik PFZ, 6/2001, str. 1149-1162, Branko Smerdel, Ustavne promjene 2009., 144. tribina, Godišnjak tribine Kluba pravnika Grada Zagreba i Pravnog fakulteta u Zagrebu, 2009.; Branko Smerdel, Znanost, struka i politika: ustavne promjene 2009., Novi informator, br. 5812, 1-2.

8 Formalni tekstovi koji su poslužili kao osnova za usklađivanje tijekom tajnih pregovora od listopada 2009. do travnja 2010. godine bili su: Prijedlog odluke o pristupanju promjeni Ustava Republike Hrvatske, s Prijedlogom nacrta promjene Ustava Republike Hrvatske, koji je na temelju čl. 142. st. 1. Ustava Hrvatskom saboru podnijela Vlada i skupina od 52 zastupnika. Usp - Izvješće Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav o prijedlogu odluke o pristupanju promjeni Ustava Republike Hrvatske, http://www.sabor.hr/default. aspx?art= 30489 &sec=2782&dm=2, (27. 10. 2009).

9 Dana 30. lipnja 2010. otvorena su sva poglavlja u pristupnim pregovorima, http://www.danas.org/ content/ hrvatska_eu_pristupni_pregovori_poglavlja/2087318.html 2. 7. 2010.

Ustavne promjene postigle su primarnu političku svrhu koju su im domaće vladajuće elite namijenile od samog početka. U tome su, usprkos poteškoćama u postizanju konačnog sporazuma, bile suglasne i vladajuća koalicija i oporbene stranke. Ta je svrha bila općenito ojačati pregovaračku poziciju Hrvatske u pristupnim pregovorima, a dijelom i izravno ispuniti zahtjeve europskih pregovarača. Dakako, time je omogućeno samo otvaranje spornih poglavlja u pristupnim pregovorima, među kojima su na prvome mjestu pravosuđe, sigurnosna politika i tržišno natjecanje. U pregovorima koji započinju europski pregovarači će prije svega inzistirati na pitanjima provedivosti i na zbiljskoj provedbi ustavnih i zakonskih propisa.

HRVATSKA PRAVNA REVIJA rujan 2010. 3

2) Ozbiljni stručni pravni problemi otvoreni su

samim stupanjem na snagu ustavnih promjena.

Samim trenutkom stupanja na snagu Promjene Ustava otvoreni su krucijalno važni problemi tumačenja, uzroko-vani nedovoljnom pozornošću posvećenom pravnim i stručnim pitanjima pri njihovu donošenju.10

Na prvome mjestu ostalo je otvoreno pitanje donošenja Ustavnog zakona za provedbu Ustava, koji je akt ustavnog ranga, te se donosi po postupku ustavne revizije. U Promjeni Ustava članak 30. za donošenje tog ustavnog zakona određuje rok od šest mjeseci. U Pročišćenom tekstu Ustava, članak 147., takav rok, premda ga je Sabor izglasao, nije više predviđen.11 Sporenja oko pitanja po kojem postupku ima biti odlučeno u postupku izbora jednog ustavnog suca koji je bio u tijeku te “koji Ustav, novi ili stari” treba biti primijenjen na odlučivanje građana na referendumu narodne inicijative što su ga organizirali sindikati, koja su neposredno uslijedila na-kon donošenja i stupanja na snagu ustavnih promjena, potvrdila su u potpunosti naša upozorenja.

Događaji neposredno pred izglasavanje ustavnih promjena dobro ilustriraju kako je i zbog kojeg razloga stručni pristup potpuno potisnut. Kao cijenu usvajanja “europskog paketa” oporba je zahtijevala dodatne (ve-likim djelom opravdane) promjene na području ljudskih prava, tako da je “ustavno pripetavanje” nastavljeno doslovno do posljednjeg trenutka. Na konačni Prijedlog koji je 15. lipnja ujutro utvrdio saborski Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav, Vlada Republike Hrvatske je, na iznenađenje javnosti i oporbe, isti dan poslijepodne predložila pet amandmana, koji su u oštroj konfrontaciji usklađivani sutradan u konačnoj raspravi u plenumu.12 Posebno je po žurnom postupku pripremljen Prijed-log promjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, što je u raspravi na plenumu dovelo do žestoke rasprave, ali je opet propušteno upozoriti na ustavno-pravne probleme koje će otvoriti proširivanje prava iz područja takozvane “pozitivne diskriminacije” organskim zakonom usprkos zadržavanju ustavne odredbe o “jed-nakom biračkom pravu” (članak 45.).13 Prije glasovanja odlučeno je o amandmanima na promjene Ustava. Sabor-

10 N. B., Promjena Ustava stupila je, prema članku 31., na snagu danom proglašenja 16. lipnja, dakle prije objave u Nar. nov., br. 85/10, dana 18. lipnja 2010., što je primjerenije revolucionarnim deklaracijama prošlosti nego donošenju najvišega pravnog akta u sustavu utemeljenom na vladavini prava.

11 Prema našim informacijama, razlog za to je što su vodeći političari tek naknadno “otkrili” da se taj zakon ima donijeti po ustavotvornom postupku iz članka 142. Ustava, što će zahtijevati nova usklađivanja.

12 Klasa: 012-02/09-02/01, Ur. broj: 5030109-10-4 Zagreb, 15. lipnja 2010.

13 Zastupnica HNS-a Vesna Pusić optužila je zastupnika Pupovca i Vladu kako izmjenama Ustavnog zakona žele izmijeniti arhitekturu države, preko onog što je dogovoreno, uvodeći srpsku teritorijalnu autonomiju u Istočnoj Slavoniji. Njezin je amandman prihvaćen, pitanje ustavnosti ignorirano je i čeka nastavak u obliku prijedloga za ocjenu ustavnosti organskog zakona. http://www.novossti.com/2010/06/ erdutski-sporazum-je-okoncao-rat-ali-ne-mora-biti-dobar-temelj-za-mirnodopsku-drzavu/, pristup 29. lipnja 2010.

ska većina odbila je amandman SDP-a da se broj potpisa birača potrebnih za raspisivanje referenduma smanji s 10 na 5 posto. Prihvaćeno je svih 5 vladinih amandmana na ustavne promjene, s tim da se interveniralo u amandman o izvorišnim osnovama Ustava.

Ukratko, možemo zaključiti: usvajanje ustavnih promjena 16. lipnja 2010. godine bio je doista trijumf političke volje nad zahtjevima i standardima pravne struke. Riječima potpredsjednika Sabora Vladimira Šeksa, to je bilo potrebno i opravdano, jer ima “omogućiti ost-varenje europskog sna Hrvatske i svih strateških ciljeva hrvatske politike”.14

Pravnoj struci i pravnoj znanosti postavljen je time težak izazov da svojim zalaganjem prevenira moguće štete i omogući prevladavanje otvorenih problema, čuvajući pritom duh Ustava, kako god veliki ti problemi bili.15 No Ustav je na snazi i time znanstvena i stručna kritika ostaje akademskom zadaćom za budućnost.

Nakon što su ustavne promjene usvojene i stupile na snagu samim danom proglašenja 16. lipnja 2010.16, ovdje ćemo se pokušati ograničiti na stručni pristup, to jest upo-zoriti na bitne novine u Ustavu, objasniti njihovu pravnu narav i svrhu usvajanja pojedinih od tih novina, te ukazati na moguće interpretacije i (nužne) probleme provedbe. No taj pristup, premda na prvome mjestu pravni, ne može se ograničiti samo na pravno dogmatsku interpretaciju propisa, jer svaka odredba Ustava ima izravne i ozbiljne političke posljedice, što se u nas dramatično pokazalo odmah po usvajanju ustavnih promjena.17

2. SADRŽAJ PROMJENE USTAVA 18

Ustavne promjene koje su odlukom Hrvatskog sabora usvojene, proglašene i stupile na snagu 16. lipnja 2010. godine, možemo klasifi cirati u sljedeće kategorije:

14 “Izmjene Ustava omogućit će da se europski san Hrvatske pretvori u javu te će se u Ustavu zaokružiti svi strateški ciljevi hrvatske državne politike”, istaknuo je predsjednik Odbora za Ustav Vladimir Šeks. Podsjetio je da je božićnim Ustavom 1990. utrta hrvatska suverenost, da je izmjenama 1997. zabranjeno udruživanje u nove balkanske asocijacije, a 2000. omogućen prelazak Hrvatske u parlamentarni sustav. Dio ustavnih promjena 2001. V. Šeks je nazvao nesretnom epizodom u kojoj je ukinuto aktualno Državno sudbeno vijeće i aktualni predsjednik Vrhovnog suda. http://hrt.hr/index.php?id=48&tx_ttnews%5Btt_news%5D.

15 Prilozi sudionika stručnog skupa o ustavnim promjenama, održanog 5. studenoga 2009. godine u suorganizaciji Hrvatske udruge za ustavno pravo i Pravnog fakulteta u Zagrebu, objavljivani su kao uvodnici u Novom informatoru, kao i u dva izdanja njegova priloga “Ustavni vidici” (5. i 6.) tijekom mjeseca studenoga i prosinca 2009. godine. Upozorenja i prijedlozi struke uglavnom su ignorirani, osim nekih čisto tehničkih intervencija.

16 Članak 31. Promjene Ustava.17 Članak 30. Promjene Ustava.18 Promjena Ustava, Nar. nov., br. 76/10 od 18. srpnja 2010., Pročišćeni

tekst Ustava RH, Nar. nov., br. 85/10. Nota bene: ustavotvorac je, prema našemu mišljenju neoprostivo pogrešno, odlučio ponovno (kao i 2001.) izmijeniti enumeraciju ustavnih članaka. Ovdje u tekstu uvijek navodimo novu ustavnu enumeraciju članaka iz Pročišćenog teksta, osim kada izričito upozoravamo na raniju enumeraciju ili na enumeraciju iz Promjene Ustava.

HRVATSKA PRAVNA REVIJA rujan 2010.4

2.1. Promjene usvojene zbog potreba pregovora o pridruživanju Europskoj uniji

Promjene su usvojene na zahtjev europskih pregovarača, radi olakšavanja pristupa EU: odnose se na ustavni položaj središnje banke, koji je preciznije određen (čl. 53.), uređenje ustavnog položaja ureda državne re-vizije (čl. 54.), napuštanje načela neizručivanja vlastitih državljana (čl. 9.), kao i prilagodbe postupka donošenja odluka članstvu u NATO-u (čl. 7.). Jedan dio tih promje-na je samim donošenjem u potpunosti zadovoljio svoju svrhu, jer je tijekom pregovora o pristupanju zahtijevano upravo to: da se unesu u Ustav, točnije da se ustavne odredbe o Narodnoj banci i državnoj reviziji usklade s pozitivnim zakonodavstvom.

Bitna je promjena napuštanje načela neizručivanja vlastitih državljana stranim državama u slučaju posto-janja međunarodnog ugovora s tom svrhom (članak 9.). Primjena europskoga uhidbenog naloga odgođena je do punog članstva u Europskoj uniji, premda su zahtjevi pregovarača išli za izravnom primjenom i prije stupanja u punopravno članstvo (čl. 152.). Preciznije je uređen ustavni položaj središnje banke (članak 53.) i ustavno uređen (konstitucionaliziran) položaj Ureda državne re-vizije (članak 54.). S ciljem uklanjanja ustavnih prepreka članstvu, promijenjene su odredbe o načinu odlučivanja na referendumu o udruživanju i razdruživanju (članak 142.).

2.2. Promjene potrebne radi prilagodbe pravnog sustava (budućem) članstvu u EU

Ova važna nova Glava VIII. Ustava pod naslovom “Eu-ropska unija” (članci 142. do 146. Ustava) utemeljena je na zahtjevima struke i iskustvima drugih, posebno “tran-zicijskih” članica Europske unije, ali ona ima biti primijen-jena u cijelosti tek stupanjem u punopravno članstvo19. Ona uređuje: pravnu osnovu članstva i prijenos ustavnih ovlasti na institucije Unije; sudjelovanje državnih tijela u odlučivanju u institucijama Europske unije; supremaciju pravne stečevine Europske unije u pravnom hrvatskom pravnom sustavu te prava građana Europske unije u Re-publici Hrvatskoj.

Ova će Glava stupiti na snagu danom stjecanja puno-pravnog članstva u Uniji.20

19 Temelj koncepta je tijekom veljače i ožujka 2009. izradila “profesorska” radna podskupina: voditelj: S. Rodin, članovi: A. Bačić, Z. Lauc, R. Podolnjak i B. Smerdel. Prihvatila ga je Radna skupina Vlade RH na sjednici od 3. rujna 2009. U okviru “twinning projekta” pitanja uloge nacionalnog parlamenta razradili su mađarski stručnjaci u suradnji s predsjednicom Odbora za praćenje pregovora Vesnom Pusić.

20 Članak 152. Ustava. Jednako i odredbe članka 133. stavak 4. koje se odnose na izborno pravo europskih državljana, te članka 9. stavak 2., koja uređuje europski uhidbeni nalog.

2.3. Promjene u svrhu deklaracije (dobrih) namjera i omogućavanja ispravljanja ranijih nepravdi

Ove promjene obuhvaćaju nadopune teksta Izvorišnih osnova, kao i (potencijalno) vrlo značajno ukidanje zas-tare za određena kaznena djela iz razdoblja Domovin-skog rata, novim stavkom 4. članka 31. Ustava. Izvorišne osnove Ustava su, poput američke Deklaracije nezavis-nosti iz 1777. i francuske Deklaracije o pravima čovjeka i građanina iz 1789. godine, imale za cilj objasniti svijetu povijesnu ustavnopravnu osnovu kao i razloge, na ref-erendumskoj odluci utemeljene, akcije hrvatske vlasti za ostvarenje “hrvatskog sna” o nezavisnoj i suverenoj demokratskoj državi, te zacrtati temelje uređenja te nove države na najvišim dostignućima razvoja nacionalnih i ljudskih prava suvremenog svijeta.21

Međutim, usprkos njihovu prije svega povijesnom značaju, Izvorišne osnove imaju ogroman simbolički i time politički značaj i zato je njihov tekst više puta nadopun-javan i mijenjan kako bi se izrazile temeljne vrijednosti koje je, po mišljenju ustavotvorca, potrebno posebno naglasiti u određenom povijesnom razdoblju. Posljednja Promjena Ustava dopunila je Izvorišne osnove: 1) nabrajanjem svih

nacionalnih manjina u državi (ukupno 22), uz dodatak “i drugih koji su njezini državljani”, i to povijesnim, a ne abec-ednim ili nekim drugim redoslijedom (primjerice prema broju pripadnika pojedine manjine). Nabrajanje nacional-nih manjina i jamstvo njihove ravnopravnosti s Hrvatima od osobite je simboličke važnosti za tumačenje Ustava i zakonodavstva u nacionalnoj državi hrvatskog naroda; 2) isticanjem pravedne i legitimne naravi oslobodilačkog i obrambenog Domovinskog rata u kojem su narod i bran-itelji obranili Republiku Hrvatsku.

Unošenje popisa 22 nacionalne manjine u Izvorišne osnove, kao i formulacije o tome kako su hrvatski “bran-itelji i narod” u “pravednom, legitimnom, oslobodilačkom i obrambenom ratu” obranili državu ima za cilj, s obzirom da preambula nema i ne može imati normativni značaj, samo deklaraciju određenih dobrih namjera, odnosno ispravljanje pogrešaka počinjenih tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća.

Prema našemu mišljenju, jednaki značaj ima i ustavno ukidanje zastare za ratno profi terstvo i pretvorbeni krimi-nal, jer je članak 31. stavak 4. u sadašnjoj formulaciji nep-rimjenjiv bez iscrpnog uređenja ustavnim zakonom.22

21 Šire: Branko Smerdel, Smiljko Sokol, Ustavno pravo, IV. izdanje, Narodne novine, Zagreb 2009.

22 Još 1997. te 2000. godine, kao i u ovoj prilici, zalagao sam se da se Izvorišne osnove, kao povijesna deklaracija usporediva s američkom Deklaracijom nezavisnosti, prepuste povijesti. Međutim, ogromna simbolička, a time i politička važnost Preambule uvjetovala je opetovane zahvate i u ustavnim promjenama 2010. godine.

www.ingbiro.hr

HRVATSKA PRAVNA REVIJA rujan 2010. 5

2.4. Promjene u sustavu političkog odlučivanja

Obuhvaćene su vrlo ozbiljne promjene, koje daju odgovor na niz starih, kao i novijih političkih otvorenih pitanja. To su:

2.4.1. Pozitivna diskriminacija nacionalnih manjina

Zajamčeno je dodatno pravo glasa za pripadnike manjina čiji je broj manji od 1,5% stanovništva, odnosno ozakonjeno je jamstvo tri zastupnička mjesta u Saboru onima čiji je broj veći od tog postotka (srpska manjina). Ova promjena, utemeljena na stavku 3. članka 15. Ustava, uvedena je istodobno s ustavnim promjenama, žurnim izmjenama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih man-jina.23

2.4.2. Način glasovanja hrvatskih državljana s prebivalištem u stranim zemljama (čl. 45. Ustava)

Hrvatski državljani koji se na dan izbora zateknu u inozemstvu, mogu glasovati u diplomatskim i konzu-larnim predstavništvima Republike Hrvatske. Umjesto do sada primjenjivane “nefi ksne kvote”, prema kojoj je broj njihovih zastupnika ovisno o broju birača koji izađu na izbore, zajamčena su im tri zastupnička mjesta u Hrvat-skom saboru, bez obzira na odaziv birača. Kako će se ti za-stupnici birati, prepušteno je izbornom zakonodavstvu.

2.4.3. Odlučivanje birača na referendumuUvjeti za donošenje odluke na referendumu bitno su

ublaženi izmjenama ranijih članaka 86. i 141. Na referen-dumu će odluka biti donesena većinom glasova birača koji su pristupili glasovanju. Time je napušten strogi za-htjev prema kojem se zahtijevalo pristupanje glasovanju većine svih birača (članak 87.), odnosno (čak) pozitivno glasovanje većine svih birača za odluku o udruživanju i razdruživanju, što je predstavljalo doista nemoguć za-htjev (članak 142.).

2.4.4. Odlučivanje u Hrvatskom saboruHrvatski sabor ubuduće će odlučivati o proračunu

većinom svih zastupnika (članak 90.), a za izbor us-

tavnih sudaca bit će potrebna dvotrećinska većina svih zastupnika (članak 126.). Određena je i uloga Hrvat-

23 Nar. nov., br. 80/10, Ustavni zakon o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, 155/02 i 80/10. Inače, stavak 3. članka 15. unesen je ustavnim promjenama iz 2001. godine.

skog sabora i Vlade u budućim odnosima razmatranja i donošenja političkih odluka u tijelima Europske unije (članak 144.). Ovdje je određeno da će se po samoj svojoj naravi bitna ustavna materija “urediti zakonom”. Prema našemu mišljenju to će morati biti organski zakon koji se donosi dvotrećinskom većinom, uz uvjet da se ovlast za njegovo donošenje predvidi Ustavnim zakonom za provedbu Ustava.

2.5. Promjene u cilju reforme pravosuđa (članci 118. - 125.)

Promjene postavljaju osnove supstancijalne reforme sudbene vlasti i sudačke profesije.

Glavni kreator reforme ministar Šimonović, ovako je sažeo njezin cilj i svrhu: “Sucem se postaje i u sudstvu se napreduje prema objektivnim i transparentnim kri-terijima”24. Ovdje se pretpostavlja da su planirani učinci reforme već postignuti, što je, naravno, fi kcija. Za sam početak reforme biti će potrebno donijeti niz novih za-kona, odnosno izmijeniti postojeće zakonodavstvo, ali i angažirati značajna sredstva.

Ustavnim promjenama izmijenjen je položaj i način izbora sudaca, ukinuta je obveza reizbora sudaca nakon prvih pet godina na dužnosti, a sudačka dužnost učinjena je osobnom i trajnom, preciznije su određene nadležnosti Vrhovnog suda, izmijenjen je sastav i nadležnosti Državnog sudbenog vijeća, te Državnog odvjetništva i Državno odvjetničkog vijeća, izmijenjen je sustav sudske uprave i drugo.

Ove izuzetno bitne promjene, od dugoročnog strateškog značenja za razvitak hrvatskog pravosuđa, malo su raspravljane u javnosti. Posebnu pozornost sudačke udruge, ali i opće sjednice Vrhovnog suda priv-ukli su prijedlozi rješenja odnosa sudbene i zakonodavne vlasti. Prijedlog da Vrhovni sud podnosi godišnje izvješće Hrvatskom saboru odbila je Udruga sudaca, kao “suprotan načelu nezavisnosti pravosuđa”. Nedvojbenim nam se čini da Hrvatski sabor kao “nositelj zakonodavne vlasti” treba i ima pravo zahtijevati sve moguće informacije o djelovan-ju svih državnih tijela, kako bi na zadovoljavajući način mogao obavljati svoju zakonodavnu djelatnost. Tako je ovo pitanje odavno riješeno u Sjedinjenim Američkim Državama, u okviru koncepta “ovlasti izvedenih iz Usta-vom izrijekom propisanih”. S druge strane, rješenje po

24 http://www.seebiz.eu/hr/intervjui/ivan-simonovic-preuzeo-duznost-pomocnika-glavnog-tajnika-un-a-odlazim-zadovoljan,85931.html. No konstatira se sljedeće: “Koliko je u EU nepoželjan upliv politike u pravosuđe i narušavanje njegove neovisnosti svjedoči poveći elaborat u dokumentu o imenovanju sudaca. Sumnjiva i politički dirigirana postavljanja ljudi u sudstvo toliko su negativno odjeknula da se od Hrvatske tražilo da potpuno promijeni sustav regrutiranja sudaca i otvori još i posebnu državnu školu koju će, i to poslije Pravnog fakulteta, kandidati morati završiti. Pravnici su puni kritika na taj novi sustav regrutiranja sudaca, nalaze mu niz nedostataka, no to je očigledno ceh koji plaćamo nakon niza skandaloznih imenovanja.”

HRVATSKA PRAVNA REVIJA rujan 2010.6

kojem se dva saborska zastupnika delegiraju u Državno sudbeno vijeće, kao i Državno odvjetničko vijeće, smat-ramo veoma prijepornim. Zastupnici po prirodi stvari ne moraju biti pravnici, pa se time narušava izvorna kon-cepcija sudbenog vijeća kao stručnog tijela.

2.6. Promjene u cilju jačanja ljudskih prava i temeljnih sloboda

Izmijenjeni su, primjerice, članci 38. (pravo na slo-bodan pristup informacijama), 66. (pravo na besplatno obrazovanje) i 93. (pučki pravobranitelj). Unesena su određena važna poboljšanja prava na slobodan pristup informacijama, ali je s tim u vezi propuštena prigoda da se ojačaju zaštitni mehanizmi za ocjenu javnog interesa, kao temelja za odbijanje pristupa informaciji.25

3. PRIMAT USTAVA I ZADAĆE PRAVNE STRUKE I PRAVNE ZNANOSTIRazumijevanje posljedica primjene načela vla-

davine prava i s njime u skladu supremacije Ustava kao pravnog akta, probija se nevjerojatno sporo i s poteškoćama u hrvatskoj politici, ali i u pravnoj praksi.26 Izuzetno su ustrajni socijalnopsihološki učinci doktrine iz arsenala “socijalističke zakonitosti”, odnosno sustava jednostranačke diktature, gdje ustavi služe ponajprije vanjskoj legitimizaciji političkog sustava, odnosno vulgo dictus kao Potemkinova sela, po kojima ustavi “utvrđuju načela političkog i društvenoekonomskog uređenja” - ali se uopće ne govori o mogućnosti njihove izravne primjene.27 Ta je teorija, prema kojoj je Ustav ustvari skup lijepih ideološkopolitičkih načela, koja s pravnom praksom nemaju nikakve veze, duboko ukorijenjena u svijesti konzervativnog dijela hrvatske pravničke za-jednice, ne zbog njezina “socijalističkog” podrijetla, već zbog još uvijek postojećeg snažnog, premda prikrivenog, utjecaja izvršne vlasti na sudske i ustavnosudske odluke. U modernoj demokratskoj državi, Ustav se primjenjuje neposredno i ni u kojem slučaju ne predstavlja lex imper-fecta, već su ga se dužni pridržavati i štititi ga svi pojedinci i sva državna tijela, a na prvome mjestu Ustavni sud28.

25 Premda nema prepreke da se to učini izmjenama i dopunama Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Primjeri ignoriranja zakonskih obveza pružanja informacija od strane državnih tijela i tijela lokalne samouprave posebno naglašavaju potrebu za djelotvornim sredstvom zaštite ovog prava.

26 U nastojanju da naglasi važnost Ustava u tom sustavu Jadranko Crnić je čak koristio sintagmu “vladavina Ustava”. Usp. Jadranko Crnić, Vladavina Ustava. Zaštita sloboda i prava čovjeka i građanina, Informator, Zagreb, 1994.

27 Usp. Ivo Borković, Upravno pravo, Narodne novine, Zagreb, 1997., str. 59, te citat iz djela Velimira Ivančevića, Institucije upravnog prava, Zagreb, 1986.: “O odnosu upravnog prema ustavnom pravu jedva je potrebno pisati…ovo potonje stoji iznad svih ostalih grana prava.”

28 Članak 5. stavak 2. Ustava RH: “Svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.”

U hrvatskoj pravnoj teoriji i pravnoj praksi tek se posljednjih desetljeća, i to veoma sporo uspostavlja temeljno shvaćanje o primarnoj pravnoj naravi Ustava, kao pravnog akta koji se primjenjuje izravno, te su se na njega ovlašteni pozivati građani i svi drugi pravni sub-jekti. To, prema našemu mišljenju, bitno zaoštrava pitanje stručne kvalitete ustavnih rješenja, pri čemu ne mislimo isključivo na nomotehničku jasnoću teksta, nego jednako tako na pitanje realnog utemeljenja ustavnih rješenja, koje omogućava prilagodbu putem metoda pravne in-terpretacije. Nakon dugih desetljeća u kojima su u us-tave upisivane političke deklaracije i (lažne) anticipacije budućnosti, što je rezultiralo distanciranjem ozbiljne pravne prakse od ustava i ustavnog prava, nastupa vri-jeme kada će ustavno pravo biti osloncem prakse na svim područjima primjene prava.

Ilustrirajmo to vrlo znakovitim novim primjerom. Na sjednici saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav održanoj 30. lipnja radi izbora kandidata za mjesto ustavnog suca kojem istječe mandat, došlo je do ozbiljnih kontroverzija oko pitanja treba li se na izbor jednog us-tavnog suca koji je u tijeku, primijeniti odredba članka 25. Promjene Ustava, koja za izbor ustavnog suca za-htijeva dvotrećinsku većinu29. Prema izvješću tiska svih pet kandidata, pravnika impresivnih radnih životopisa s dugačkim iskustvom u struci, izbjeglo je odgovoriti na stručno pitanje koji se propis ima primijeniti.

Nema sumnje da je izbor propisa koji se ima primi-jeniti važan dio sudačkog posla, a odlučivanje o tome koji je propis jače pravne snage primarni je posao ustavnog suca, s time da je upravo važnost tog odlučivanja neiz-mjerno porasla izmjenom članka 5. i članka 117. Ustava, prema kojoj “sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava”. Pritom, nota bene, ustavotvorac ne misli samo na acquis Europske unije nego i na case law Europskog suda pravde i Europskog suda za ljudska prava, dok je prijedlogom ustavne promjene Ustavni sud otvorio i pitanje primjene tako zvanog soft lawa, primjerice preporuka Vijeća Eu-rope, pa čak i mišljenja Venecijanske komisije.30

Pristupnici koji su se redom sami kandidirali, neki i opetovano, uglavnom su tvrdili kako znaju odgovor, ali ga

29 Članak 25. Promjene Ustava: U članku 125. stavak 1. mijenja se i glasi: “Ustavni sud Republike Hrvatske čini trinaest sudaca koje bira Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom glasova ukupnog broja zastupnika iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveučilišnih profesora pravnih znanosti, na način i u postupku propisanim ustavnim zakonom. Mandat suca Ustavnog suda traje osam godina, a produžuje se do stupanja na dužnost novog suca u slučaju da do njegova isteka novi sudac nije izabran ili nije stupio na dužnost, a iznimno najdulje do šest mjeseci.”

30 Koliko je to pitanje, koje je otvorio Ustavni sud svojim prijedlogom ustavnih promjena prema kojem bi ustavni sudac kojem istječe mandat, kako bi se izbjegla blokada u slučaju nemogućnosti postizanja dvotrećinske većine, zadržavao svoj mandat sve do izbora novog suca sine die, a što je potkrijepljeno pozivanjem na jedno izvješće Venecijanske komisije, prijeporno, pokazuje i činjenica da autorica najnovije knjige uopće ne spominje Venecijansku komisiju, niti tretira pitanje utjecaja te Komisije na praksu europskih sudova. Usp. Jasna Omejec, Vijeće Europe i Europska unija, Novi informator, Zagreb, 2008., posebno str. 56-62.

HRVATSKA PRAVNA REVIJA rujan 2010. 7

ne žele kazati jer izaziva pravne i političke prijepore. Kakvi bi to bili ustavni suci koji izbjegavaju pravne i političke prijepore, odnosno na prvome mjestu vode računa o dog-ovorima političara? Vidljivo je kako je “načelo supremac-ije političke volje” već duboko prodrlo u pravnu struku dovodeći do neprimjerenog oportunizma u situacijama kada se pravni stručnjak naprosto mora izjasniti.31

No o tome smo pisali i govorili na drugim mjestima i svrha ovog rada nije nastavljati otvorene polemike.32 Novi Ustav je usvojen i moramo se okrenuti zadaćama njegove interpretacije i provedbe u duhu cjeline ustavnoga kon-cepta, koji nije promijenjen ustavnim promjenama, a kojeg najbolje sažima članak 3., nabrajajući temeljne ustavne vrednote, kao osnovicu za njegovo tumačenje. Zbog toga nam je u ovom radu namjera ukazati, na pr-vome mjestu pravničkoj struci, na sadržaj i druge važne stručne aspekte usvojenih ustavnih promjena, koje ostav-ljaju neuobičajeno velik broj otvorenih pitanja, pa zahti-jevaju neuobičajeno intenzivan angažman struke u nji-hovoj izravnoj primjeni, koja je započela danom stupanja na snagu, kao i u formuliranju provedbenih propisa.33

31 Usp. N. B.: “Htjeli bi u Ustavni sud ali bez zamjeranja”, Novi list, 1. srpnja 2010., str. 7.

32 Usp.: Branko Smerdel, Promjena Ustava kao politički i kao pravni akt: problemi formulacije, interpretacije i implementacije, Novi informator, br. 5881-5882, 17. i 21. 7. 2010., 1-3.

33 Ustavi su ljudska djela i nikad nisu niti mogu biti savršeni. Američki stručnjaci su jedan izuzetan zbornik radova posvetili glupostima u svojem Ustavu, kao i tragedijama koje su te gluposti izazvale. William

Neuobičajeno je, a sa stručnog stajališta u najmanju ruku neoprezno, kod propisa ustavnog ranga, u uvjetima kada više ni u kojem slučaju nema mjesta tumačenjima kako je Ustav akt deklaratorne naravi koji se ne može izravno primjenjivati, propustiti propisati primjereni vacatio legis. Osim toga, vrlo je nepromišljeno donijeti ustavne promjene s nedopustivo dugačkom odgodom donošenja Ustavnog zakona o provedbi Ustava, koji ima urediti prijeporne i prijelazne situacije. Dvojbe u pogledu narodne inicijative za referendum na temelju članka 86. stavak 3. Ustava u vezi s člankom 14. Promjena Ustava, odmah su to na dramatičan način pokazale.

S obzirom na brojne praznine i nedorečenosti, pravna struka i pravna znanost morat će se ozbiljno angažirati primjenom kombiniranih metoda ustavne interpretacije, na prvome mjestu teleološke metode. Za temeljni pristup tumačenju, naglasimo ponovno: Ustav je najviši pravni propis i primjenjuje se izravno u cjelini i svim svojim di-jelovima, u tekstu koji je na snazi, osim u slučaju kada bi samim ustavnim aktom (u ovom slučaju Promjenom Ustava) ili pak Ustavnim zakonom o provedbi Ustava, koji se treba donijeti prema jednakom postupku kao i Ustav, bilo drugačije propisano.

N. Eskridge Jr. and Sanford Levinson (eds.), Constitutional Stupidities, Constitutional Tragedies, New York University Press, New York and London, 1998., za analizu propusta pisaca Ustava SAD, ali i poučan primjer kako se takve pogreške i propusti mogu popraviti ispravnom interpretacijom.

Literatura 1. Ivo Borković, Upravno pravo, Narodne novine, Zagreb, 1997.

2. Nataša Božić i Dražen Ciglenečki, Sanader: doviđenja i hvala na suradnji, prilog Novom listu, Rijeka, 1. srpnja 2010., str. 32.

3. “Htjeli bi u Ustavni sud ali bez zamjeranja”, Novi list, 1. srpnja 2010., str. 7.

4. Jadranko Crnić, Vladavina Ustava. Zaštita sloboda i prava čovjeka i građanina, Informator, Zagreb, 1994.

5. Tamara Ćapeta, Ustavne promjene i članstvo u EU, Informator, br. 5646/2008.

6. Tamara Ćapeta, Ustavna prilagodba članstvu u EU: nadređenost prava EU, br. 5670/2008.

7. William N. Eskridge Jr. and Sanford Levinson (eds.), Constitutional Stupidities, Constitutional Tragedies, New York University Press, New York and London, 1998.

8. Velimir Ivančević, Institucije upravnog prava, Zagreb, 1986.

9. Jasna Omejec, Vijeće Europe i Europska unija, Novi informator, Za-greb, 2008.

10. Siniša Rodin, Regulatorna autonomija država članica i ustavna osnova za pristupanje RH Europskoj uniji, u Jakša Barbić, (ur.): Pris-tupanje RH Europskoj uniji, HAZU, Zagreb, 2007.

11. Siniša Rodin, Ustavna osnova a članstvo u EU, Informator, br. 5692/2008.

12. Branko Smerdel, Promjena Ustava kao politički i kao pravni akt: problemi formulacije, interpretacije i implementacije, Novi informa-tor, br. 5881-5882, 17. i 21. 7. 2010., 1-3.

13. Branko Smerdel, Je li potrebno mijenjati ustavni položaj i ovlasti predsjednika Republike, Novi informator, 18. prosinca 2008.

14. Branko Smerdel, Ustavne promjene i hrvatski parlamentarni sustav - argumenti u prilog pozitivnog ustavnog modela ustrojstva vlasti, u Kačer, Hrvoje; Momčinović, Hrvoje; Žuvela, Mladen (ur.): Liber Amicorum in honorem Jadranko Crnić, Zagreb, Novi informator, 2009., str. 37.-73.

15. Branko Smerdel, Hrvatski pravni sustav i ustavno načelo vladavine prava, Zbornik PFZ, 6/2001, str. 1149-1162.

16. Branko Smerdel, Ustavne promjene 2009., 144. tribina, Godišnjak tribine Kluba pravnika Grada Zagreba i Pravnog fakulteta u Za-grebu, 2009.

17. Branko Smerdel, Znanost, struka i politika: ustavne promjene 2009., Novi informator, br. 5812, 1-2.

18. Branko Smerdel; Smiljko Sokol, Ustavno pravo, IV. izdanje, Narodne novine, Zagreb, 2009.

HRVATSKA PRAVNA REVIJA rujan 2010.8

The paper portrays in a critical manner the changes to the Constitution of the Republic of Croatia that were adopted on June 16, 2010. The author be-lieves that the changes, made during the painstaking process of harmonising the standpoints of the coalition in power and the opposition coalition, were adopted with a predominantly political intention to strengthen Croatia’s posi-tion in the process of accession negotiations, i.e. to prepare the constitutional system for full membership in the EU. However, the predominance of political objectives and will resulted in the negligence of the professional aspects of constitution making and as a consequence ended in serious obscurities and understatements in the constitutional text. The author classifi es the changes to the Constitution into six categories and briefl y deals with their content in order to make easier the reading and understanding of the new constitutional text to both the legal and general public. Although the participant of tough debates and polemics on the concept of changes to the Constitution, the author believes that once they are adopted, the academic debating should be replaced by a constructive legal approach that will enable the overcoming of obscurities and open issues. According to the author this is a new opportunity for the Croatian legal science and profession.

Summary

THE CONSTITUTION AFTER THE 2010

CHANGES TO THE CONSTITUTION

PRIMJENA NOVOG ZAKONA O OPĆEM UPRAVNOM POSTUPKU U PRAKSI

Temeljni razlog donošenja novoga Zakona o općem upravnom postupku (NN, br. 47/09) je prilagodba postupanja javne uprave u Republici Hrvatskoj europskim pravnim standardima, odnosno demokratizacija javne uprave kao dio ukupne demokratizacije društva. Novi Zakon o općem upravnom postupku primjenjuje se veoma kratko vrijeme, međutim, ipak su na samom početku njegove primjene uočeni određeni problemi i nesnalaženja. Radovi koji čine sadržaj ovog Zbornika trebali bi pomoći da se ta početna nesnalaženja što prije otklone i da novi ZUP u praktičnoj primjeni ostvari svoj temeljni cilj - brzo i efi kasno odlučivanje o zahtjevima stranaka.

ZBORNIK SADRŽI:mr. sc. Zoran Pičuljan POVEZANOST NOVIH RJEŠENJA OPĆEG UPRAVNOG POS-TUPKA I UPRAVNOG SPORAdoc. dr. sc. Dario ĐerđaNEKA AKTUALNA PITANJA PRVOSTUPANJSKOG UPRAV-NOG POSTUPKA

Davor Ljubanović, dipl. iur.PRIMJENA NOVE UREDBE O UREDSKOM POSLOVANJU I NOVI ZAKON O OPĆEM UPRAVNOM POSTUPKU

Božo Gagro, dipl. iur.DRUGOSTUPANJSKI UPRAVNI POSTUPAK – ZAPAŽANJA UPRAVNOG SUDA U ODNOSU NA PRIMJENU PRIJAŠNJEG ZAKONA O OPĆEM UPRAVNOM POSTUPKU

dr. sc. Alen RajkoPRIMJENA NOVOG ZAKONA O OPĆEM UPRAVNOM POS-TUPKU U LOKALNOJ SAMOUPRAVI I NOVA UPRAVNA POSTUPANJA (uz ogledne primjere rješenja)

Zbornik sadrži i CD s tekstovima novog ZA-KONA O OPĆEM UPRAVNOM POSTUPKU, novog ZAKONA O UPRAVNIM SPOROVIMA te nove UREDBE O UREDSKOM POSLOVANJU.

Cijena: 400,00 kuna

Nova cijena: 180,00 kuna216 stranica