SLUŽBENO OBRAZLOŽENJE NAGRADE „GRIGOR VITEZ“ ZA …
Transcript of SLUŽBENO OBRAZLOŽENJE NAGRADE „GRIGOR VITEZ“ ZA …
1
SLUŽBENO OBRAZLOŽENJE NAGRADE „GRIGOR VITEZ“ ZA 2020. GODINU
O KNJIŽEVNOJ PRODUKCIJI U 2020. GODINI
Stručno povjerenstvo pomno je pregledalo, pročitalo i vrednovalo 136 knjiga i slikovnica
prispjelih na natječaj Nagrade „Grigor Vitez“ za 2020. godinu. Prevladavaju prozni tekstovi,
dječji i adolescentni romani, a dramski tekstovi i stihovi su manje zastupljeni. Osobitu
pozornost Stručnog povjerenstva privukla je impresivna i bogata produkcija slikovnica, među
kojima se cijeli niz naslova ističe, ne samo izvrsnošću ilustracije i vizualne prezentacije, već i
kvalitetom slikovničkog teksta. Stoga je Povjerenstvo sa zadovoljstvom u uži izbor za Nagradu
za književni tekst uvrstilo i nekoliko slikovničkih tekstova. Kvalitetom i kvantitetom produkcije
i ove se godine posebno ističu mali nakladnici, poglavito u kategoriji slikovnice. Zbog specifične
situacije u hrvatskom nakladništvu velik broj hrvatskih autora osniva vlastite izdavačke kuće u
kojima pišu, ilustriraju, rade animirane filmove, ali se bave i promocijom i administracijom.
Zbog nedostatka distribucijske i druge logistike cijenom ne mogu na tržištu konkurirati velikim
izdavačima. Međutim, ti mali herojski (samo) izdavači, itekako, konkuriraju velikima i to u
poljima kvalitete, entuzijazma i emotivne posvećenosti svojim proizvodima. Slikovnica-knjiga
jest proizvod i podliježe zakonima proizvodnje i prodaje, ali ona je originalno umjetničko djelo
i ne može se tretirati kao roba. Ipak, čini se (nadajmo se), velike nakladničke kuće polako
započinju oživljavanje svoje produkcije suradnjom s novim, mladim i talentiranim
ilustratorima, ali i etabliranim književnicima koji su svoju afirmaciju stekli kao pisci za odrasle,
a sada se pojavljuju s originalnim tekstovima za djecu.
Već dugi niz godina članovi Stručnog povjerenstva Nagrade „Grigor Vitez“ pokušavaju ukazati
na problem nedostatka timskog rada brojnih stručnjaka u procesu stvaranja i vrednovanja
kvalitetne slikovnice na čelu s urednikom te se to ponavlja po istom obrascu. Urednička
instancija podrazumijeva kompetenciju na više razina: od dobrog odabira i koordinacije tima
2
književnika i ilustratora (briga o usklađenosti njihovog stila i izričaja) do koordinacije tima
korektora i lektora (briga o čistoći i točnosti jezika) kako bi se zadovoljio proces oblikovanja
transparentnih kriterija koje dječja literatura i ilustracija trebaju zadovoljavati da bi stigle do
ruku, glavica i srca svojih krajnjih korisnika – djece . Uza sve probleme koji prate hrvatsko
nakladništvo za djecu i mlade, lijepo je vidjeti pojavu nekih novih mladih i talentiranih autora,
i u književnoj i u ilustratorskoj produkciji, kao i potvrdu kvalitete već afirmiranih autora, ali i
razumjeti one etablirane autore koji su se možda malo, pod teretom spomenutih problema
umorili i nisu ove godine zablistali u svom punom sjaju.
UŽI IZBOR NAGRADE ZA KNJIŽEVNI TEKST I ILUSTRACIJU U 2020. GODINI
Nakon pažljivog čitanja i razmatranja knjiga djela u uži izbor za nagradu za književni tekst i
ilustraciju Povjerenstvo je uvrstilo ukupno 15 naslova:
(abecednim redom autora):
Snježana Babić Višnjić: Povratak u Andautoniju. Zagreb : Hrvatsko društvo
književnika za djecu i mlade
Roman Povratak u Andautoniju Snježane Babić Višnjić prati bijeg dječaka Kaija iz Rima u rodnu
„krišku svijeta“ na istočnoj obali Jadranskog mora. Iako se Kaijeve pustolovine nastavljaju na
događaje iz romana Andautonac iste autorice iz 2015. godine, Povratak u Andautoniju se bez
poteškoća čita kao samostalan roman s vlastitom pričom, cjelovitim likovima i atmosferom.
Aktualizirajući sva tri ishodišna romaneskna žanra hrvatske dječje i adolescentske književnosti
(povijesni roman, pustolovni roman i roman o siročetu), Povratak u Andautoniju otkriva
književnopovijesnu otpornost i potencijal tih danas gotovo zaboravljenih žanrova, istodobno
nudeći čitateljima posve nove književne svjetove sastavljene od upečatljivih historiografskih
detalja i slika, povijesno i psihološki uvjerljivih likova, iskrenih i iskričavih dijaloga. Drugim
riječima, roman Povratak u Andautoniju se osim kao povijesni roman, čita i kao pustolovni
roman, ali i kao roman o odrastanju. Pitanja pripadnosti i privrženosti, kompleksnosti
obiteljskih spona, granica prijateljstva i značenja prve ljubavi, koja se u ovom romanu pažljivo
3
ugrađuju i razvijaju u specifičnom povijesnom kontekstu Rimskog Carstva, s lakoćom se,
naime, prepoznaju i čitaju kao naša, odnosno suvremena.
Zoran Ferić (tekst), Dominik Vuković (ilustracije): Suze svetog Lovre. Zagreb: V.B.Z.
Uspješan umjetnički autorski dvojac Zoran Ferić i Dominik Vuković ostvario je hvaljenu knjigu
San ljetne noći ovjenčanu Nagradom „Grigor Vitez“ za književni tekst za djecu 2019. Stilom i
senzibilitetom te problemskim pristupom temi nastavljaju i u ovoj knjizi u kojoj se otkriva put
likova prema samima sebi te njihovoj spremnosti da ogole vlastite želje i očekivanja, na ivici
sna i jave. U zamci odrastanja, likovi gube dijete u sebi, sve do jedne posebne noći u kojoj
padaju zvijezde koje ispunjavaju želje – Suze svetog Lovre. Ilustracije u knjizi oslikavaju
situacije u kojima se likovi nalaze, istaknutim detaljima do razine su simbola izdignuti
problemi, snovi, a nadasve osjećaji. Čak i boje prate emotivna stanja likova te čitatelja vode
kroz tekst i nadu u sretan kraj.
Andrijana Grgičević (tekst), Vanda Čižmek (ilustracije): Što sam sve naučio do škole
(i to sâm). Zagreb: Ibis grafika
Slikovnica Što sam naučio do škole (i to sâm) književnice Andrijane Grgičević i ilustratorice
Vande Čižmek istražuje paradoks najavljen u njezinom naslovu, a sadržan u pitanjima: Može li
se uopće išta znati bez škole? A kamoli prije škole? I to tako da učiš sâm? Kroz niz duhovitih,
britkih i posve originalnih dječjih razmatranja o ključnim osobama, stvarima i pojavama iz
svakodnevnog života, ona prikazuje što sve dijete može sâmo naučiti o svijetu. Što sam naučio
do škole (i to sâm) iznimna je, odlično napisana i ilustrirana slikovnica koja istodobno računa s
autonomnim dječjim čitateljem, ali i za dječju perspektivu zainteresiranim odraslim.
Eugene Ionesco (tekst), Vendi Vernić (ilustracije): Priče 1, 2, 3, 4. Zagreb: Mala zvona
Ilustracije Vendi Vernić ne samo da idealno prate Ionescove priče u slobodnoj formi, već su
likovni doživljaj par excellence za sebe. Jednostavna i čista stilizacija crteža, koja ima reference
u modernom francuskom slikarstvu (gradske vedute, pejzaž, interijer, moda), s druge je strane
4
potpuno fantastično-nadrealni, raskošni crtački vatromet autoričinih iznimnih mogućnosti,
koji tekstovima daje potpuno novu atmosferu.
Elizabeta Končić Trlek: Pošta za Li. Zagreb: Hrvatsko društvo književnika za djecu i
mlade
Djevojčica Li skupila je dvanaest godina i šest razreda, ali nema mamu, nema tatu, ima samo
tetu Nadu i privremeni stan u privremenoj bivšoj zgradi Doma za nezbrinutu djecu. I već to, ta
bivša svrha kuće u kojoj živi šalje snažnu poruku čitatelju: budi oprezan kad govoriš o djevojčici
Li. Jer, ona ima poštara, ima želje da joj poštar donese bilo što što bi predstavljalo kopču
između Li i njene prošlosti, Li i njene budućnosti.
Priča o takvoj djevojčici može se ispričati samo na poseban način. A autorica je taj način
pronašla. I to beskrajno pažljivo, s mjerom, puna nadahnuća i razumijevanja, ali bez patetike i
krupnih riječi kakve odrasli obično koriste za slične priče koje su pokupili usput.
Mladen Kopjar: Moj tata Indijanac. Varaždin: Umjetnička organizacija Knjigohvat
Knjiga sadrži četiri drame za djecu te na čudesno jednostavan način prikazuje dramu kao
zabavan, humorističan, prijemčiv žanr. Sve se drame lako čitaju, čak i onda kad su riječi
prevrnute, kad lik ima govornu manu ili pak izvrnuto govori hrvatski jezik. Ipak, sve mane likova
doprinose životnoj atmosferi, prihvaćanju i duhovitosti. Raznolike temom i polazišnim žanrom
kojim su određene (basna, bajka), ove četiri drame zasigurno će privući djecu koja će ih
poželjeti čitati i uživati u njima te zaigrati na pozornici (kod kuće ili u kazalištu). S tekstovima
se nadopunjuju ilustracije koje otkrivaju novu dimenziju teksta i knjige u cjelini. Iako crno-
bijele, šarolikog su značenja, motiva i simbola, te obogaćuju knjigu oživljenim likovnim
situacijama.
Danijela Pavlek: Knjiga recepata za pilotiranje kroz djetinjstvo. Zagreb: Hrvatsko
društvo književnika za djecu i mlade
Zbirka stihovanih recepata za raznovrsne životne situacije u šarolikoj kuhinji dječjih osjećaja.
Svaka pjesma nudi konkretan recept s malo neobičnijim namirnicama no što smo navikli i
5
ponešto pomaknutijeg postupka kuhanja od uobičajenog. Rezultat nije gotovo jelo (kao što
sugerira naslov svake pjesme), već razrješenje neugodnih situacija s kojima dijete sabire,
objašnjava, razvidi svoje snove, želje, probleme, strahove, brige, stres. Autorica se poigrava
riječima, metaforama, rimom, postižući pjesnički ritam, humor i lakoću čitanja i doživljavanja.
Stihovi su bogato ilustrirani, istaknut je i likovno oplemenjen detalj, poetično, višeznačno i
domišljato kao i stih kojeg oslikava.
Danijela Pavlek (tekst), Vane Kosturanov (ilustracije): Ja. Zagreb: Kreativna mreža
Kad odrasli filozofiraju, oni sjednu i napišu knjigu. Kad to djeca čine, onda dane provode loveći
misli kao leptiriće. Pokušavamo zamisliti Danijelu kako mrežom lovi sva pitanja o životu, neka
uspije uhvatiti, neka joj promaknu kroz rupicu u mreži. Da se zna: djeca znaju filozofirati i to
jednostavno moraju raditi svakoga dana. Filozofiranje je kao kruh i marmelada, duhovna
slastica koja nikad ne dojadi. To je svijetu svoje mašte Danijela Pavlek shvatila i brže bolje
zapisala na papir da joj štogod od tog šarenila ne pobjegne.
Alma Pongrašić (tekst), Hana Vrca (ilustracije): Mi nismo sami. Zagreb: Kreativna
mreža
Slikovnica Mi nismo sami nastala je prema ideji mlade talentirane autorice Alme Pongrašić,
koja je ujedno i autorica teksta slikovnice i dio je Projekta senzibilizacije djece i roditelja za
prava na dostojanstven život svih bića na planetu Zemlji. Namjera Projekta je da, uz radionice,
predavanja i susrete ljudi i životinja, dio sredstava od prodaje slikovnice se donira u vidu
lijekova i hrane azilima za životinje diljem Hrvatske. Nesumnjivo vrijedan Projekt zadobio je na
vrijednosti još i više uz vizualni identitet kojeg čine majstorske ilustracije Hane Vrce.
Melita Rundek (tekst), Vanda Čižmek (ilustracije): Nevolja jednog cara, Zagreb: V.B.Z.
Slikovnica Nevolje jednog cara književnice Melite Rundek i ilustratorice Vande Čižmek
strukturirana je kao promišljeno gradiran katalog prijestupa samoživog mačka Makija kojeg su
susjedi zbog uobraženosti prozvali Car. Kao u kakvom trileru, slikovnica iz stranice u stranicu,
jezično i likovno suptilno, s forenzičkim osjećajem za detalje i reperkusije počinjenih
6
prijestupa, razotkriva događaje i ponašanja koja su prethodila uvodnom prizoru katastrofe:
gnjevnom zboru vrana ispred Makijeva stana. Iako, uglavnom, usmjerena na Makijevu
bezobzirnost, u slikovnici se u ključnom trenutku predstavlja i njegova empatičnosti, pa čak i
požrtvovnost. U skladu s tom ambivalencijom, daleko od načela učenja kroz književne primjere
i papirnate transformacije karaktera, Makija unatoč tome što se pokajao za počinjena nedjela
umjesto završnog oprosta ili vječne kazne čeka tek neizvjesna budućnost. Napisana i ilustrirana
za neustrašive, ali i oprezne čitatelje ova slikovnica s otvorenim krajem zove na ponovna
čitanja.
Silvija Šesto (tekst), Vanda Čižmek (ilustracije): Abeceda nevoljenih. Zagreb: Naklada
Semafora
Iznimno duhovito i satirično pisani kratki tekstovi o životinjama koje su povezane s ljudskim
zanimanjima i posložene po abecedi, uz redom izabrane vrste životinja koje ljudi ne vole,
podcjenjuju, boje ih se ili im se gade, predstavljaju sasvim novi žanrovski pristup zajedničkim
karakternim i fenotipskim vezama između ljudi i životinja (aligator / filmski režiser, džukac /
zlatar, hijena / političar, činčila / krznar, ćuk / grobar, guska / pisac za djecu, rak / liječnik,
stonoga / postolar, škorpion / astrolog, tvor / smetlar itd.). Pričice su pisane iz životinjskog
rakursa, gdje se životinje bune i protestiraju protiv načina i stereotipa kako na njih ljudi
gledaju, a tekstovi imaju i ekološko-aktivistički podton. Vanda Čižmek nenametljivo,
jednostavnim crno-bijelim crtežom s tek pokojim akcentom boje prati protagoniste ove anti-
abecede, namjerno ne odvlačeći pažnju od sukusa svake kratke priče.
Ante Tomić (tekst), Tomislav Torjanac (ilustracije): Đuro Hodalica. Zagreb: Hena com
Odrastanje je, sa svim teškoćama, lakše prikazati u jatu čvoraka nego u hrpi djece na ulici. Zato
je Ante Tomić svoju priču o nedostacima odrastanja stavio pod krilo malenoga čvorka Đure,
kao tragedija će se manje vidjeti. A Đuro nije znao letjeti. I uvijek ima dobrih ljudi-čvoraka,
poštenog svijeta oko ptičice koja sanja plavetnilo neba. I tako, malo po malo Đuro je savladao
umješnost letenja, baš kao što i dijete s vremenom napusti ruku koja mu je oslonac i sigurnost.
No, Tomić se radije miješa među čvorke, nekako je sigurniji da će se za malu ptičicu lakše naći
7
pomoć u golemom jatu crnih ptica, da će onda lakše i priča o djetetu s nedostatkom sigurnosti
lakše biti ispričana. Gotovo da čovjek poželi biti čvorak.
No, tu su i ilustracije Tomislava Torjanca. Tko zna bi li ornitolozi prepoznali čvorke na tim
crtežima, ali to je manje važno. Crno perje, žuti kljun, to je čvorak. I to u strašnom tempu
slikovnice, nekad i prestiže priču, pa mora lepršati u mjestu. Ali, slikovnica funkcionira baš
onako kako to dječje oko može pratiti, sve se uklapa. Dobro je biti čvorak, pa makar u priči.
Dominik Vuković (tekst i ilustracije): Svjetlana i sni o letu. Zagreb: Mala zvona
Cjelina teksta i ilustracije u slikovnici Dominika Vukovića grafički je i prostorno dobro
uravnotežena, bez štete po crteže koji prate temu djevojčice zaljubljene u znanstvena otkrića.
Stilski vrlo heterogeni, u kompozicijski i perspektivno potpuno slobodnom rasporedu na
formatu stranica (jedan crtež / prizor često ide na dvije stranice slikovnice), crteži simbolički
podcrtavaju otvoren i neukroćen duh djevojčice željne znanja, čija mašta jednako tako
slobodno luta i leti kao i mašta znanstvenika čijim se izumima slikovnica bavi (Faust Vrančić,
Slavoljub Penkala, Herman Potočnik).
Irena Zelena (tekst), Hana Vrca (ilustracije): Lord se vraća kući. Zagreb: Knjiga u
centru
Hana Vrca nova je zvijezda na svodu hrvatske ilustratorske scene. Po zanimanju je grafička
dizajnerica te svoju dizajnersku vokaciju vješto koristi i u ilustriranju knjiga i slikovnica. U
slikovnicama Mi nismo sami i Lord se vraća kući Hana suvereno vlada cijelim vizualnim poljem
stranice tako da svojim minucioznim crtežima dodaje kolorističke akcente, kontrapunktira ih s
velikim obojenim plohama a tipografijom skladno zaokružuje, grafički i koloristički, cjelokupnu
kompoziciju. Ispreplićući grafički dizajn i ilustraciju, autorica je stvorila autentičan i
prepoznatljiv ilustratorski izričaj.
Ivana Šojat: Zmajevi koji ne lete. Zagreb: Naklada Ljevak
Ivana Šojat majstorski priča priču i vodi nas u dahu kroz fabulu knjige s temom ovisnosti među
adolescentima.
8
Iz psihoterapeutskog i psihološkog rakursa – izgledno je kako je autorica konzultirala struku –
lik psihijatra Roberta maestralno je prikazan kao očinska figura koja je iskreni dječji prijatelj i
čvrsti oslonac u situaciji kada su roditelji obezglavljeni u međusobnom kaosu rastave. Tekst
ima vrlo sugestivne i edukativne dijelove o složenoj obiteljskoj psihodinamici kroz tri
generacije, ispričan vrlo jednostavno i pristupačno za taj dječji uzrast. Poruke koje je autorica
uklopila u tekst, poput lajtmotiva kako „tuga nije bolest“, da je „bolje biti izopćenik nego
budala koja slijedi glupu grupu vršnjaka“, kao i da se ne treba bojati liječničke i psihološke
pomoći u trenucima koji odlučuju između života i smrti, važne su za (nesigurnu) adolescentsku
dob djece.
1. OBRAZLOŽENJE NAGRADE ZA KNJIŽEVNI TEKST U 2020. GODINI
a) NAGRADA „GRIGOR VITEZ“ ZA KNJIŽEVNI TEKST ZA DJECU U 2020.
Stručno povjerenstvo jednoglasno je odlučilo da Nagradu „Grigor Vitez“ za književni tekst za
djecu u 2020. dodijeli Andrijani Grgičević za tekst u slikovnici Što sam sve naučio do škole (i
to sâm) (ilustracija Vanda Čižmek, Ibis grafika).
Andrijana Grgičević u dječju književnost ulazi 2016. godine dramskim tekstom Stonoga Goga
koji je nagrađen Malim Marulićem (treća nagrada). Njezina dva sljedeća dramska teksta za
djecu, također, osvajaju nagrade: Uštimamac Malog Marulića (također treća nagrada), a Tečaj
filozofije za Blesivjetra i Naopakoka Tenu (prva nagrada). Andrijana Grgičević autorica je i
dvojezične slikovnice Potraga za pravom čokoladom koju je ilustrirala Maja Biondić. Ova, u
zagrebačkim knjižnicama teško dostupna slikovnica, uspješno se distribuira bliže njezinom
nakladničkom srcu u Solinu, Splitu i okolici, i to ne samo u knjižnicama, nego (i) u trgovinama
čokolade, uz čokolade, a ponekad i uz zvukove gramofonske ploče od čokolade. Godine 2020.,
kada je zbog pandemije cijeli svijet gotovo stao, Andrijana Grgičević objavila je dva teksta za
djecu, roman Srcohvat u nakladi Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade te u tandemu
s ilustratoricom Vandom Čižmek slikovnicu Što sam naučio do škole (i to sâm).
9
Slikovnica Što sam naučio do škole (i to sâm) istražuje paradoks najavljen u njezinom naslovu,
a sadržan u pitanjima: Može li se uopće išta znati bez škole? A kamoli prije škole? I to tako da
učiš sâm? Kroz niz duhovitih, britkih i posve originalnih dječjih razmatranja o ključnim
osobama, stvarima i pojavama iz svakodnevnog života, ona prikazuje što sve dijete može sâmo
naučiti o svijetu. (Samo)učenje se pritom pokazuje u svim svojim slobodarskim oblicima: kao
učenje neopterećeno gotovim znanjima, kao interpretativno neobuzdano, uvijek otvoreno
novim tumačenjima i razumijevanjima naizgled poznatog. Transgeneracijski simboli prošlosti
poput goblena i crno-bijelih fotografija tako u ovoj slikovnici postaju markeri povijesnih epoha,
goblenskog doba u kojem su se rodili djed i baka te crno-bijelog svijeta mame i tate, dok junak
iz predškolca prerasta u originalnog učenjaka.
U slikovnici Što sam naučio do škole (i to sâm) očigledne se istine očuđuju slijedom dječje
logike slikovničkog junaka, i obrnuto, njegova se logika očuđuje očiglednim istinama.
Primjerice, uvidi da roditelji nisu rođaci ili da Medo nije živ i da ne nosi prezime junaka, postaju
predmeti čuđenja i povod tumačenja, dok uvidi da se čokolada topi izvan frižidera, da je struja
opasna za djecu i da se svijet slikovnica razlikuje od stvarnog svijeta, vode prema zaključcima
da se svijet dijeli na slikovnice i zapravo, čokolada čuva izvan frižidera da bi se postigli fina
kremasta brada i brkovi, a struja protjeruje iz domova da bi se djeca mogla igrati bez straha.
Prepoznatljive plošne ilustracije Vande Čižmek s izraženim konturama, koje kao da oživljuju
geometrijske likove, svojom predmetnošću na rubu apstrakcije u stopu prate i vizualno
nadograđuju samosvojnu logiku samoukog predškolca, ostvarujući doslovnu simbiozu s
tekstom.
Što sam naučio do škole (i to sâm) iznimna je, odlično napisana i ilustrirana slikovnica koja
istodobno računa s autonomnim dječjim čitateljem, ali i za drugačiju, dječju perspektivu
zainteresiranim odraslim, i koju je upravo kao takvu prepoznalo i nagradilo Stručno
povjerenstvo Nagrade „Grigor Vitez“.
10
b) NAGRADA „GRIGOR VITEZ“ ZA KNJIŽEVNI TEKST ZA MLADEŽ U 2020.
Članovi Stručnog povjerenstva jednoglasno su odlučili da Nagradu „Grigor Vitez“ za književni
tekst za mladež u 2020. godini predaju Elizabeti Končić Trlek za tekst u romanu Pošta za Li
(Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade).
Dok vam netko ne kaže, ne povjeri ili čak napiše u knjizi, jednostavno ne vjerujete koliko je
djece nesretno u svom najsretnijem životnom razdoblju – djetinjstvu. Takva knjiga je Pošta za
Li Elizabete Končić Trlek. Djevojčica Li skupila je dvanaest godina i šest razreda, ali nema
mamu, nema tatu, ima samo tetu Nadu i privremeni stan u privremenoj bivšoj zgradi Doma za
nezbrinutu djecu. I već to, ta bivša svrha kuće u kojoj živi, šalje snažnu poruku čitatelju: budi
oprezan kad govoriš o djevojčici Li. Jer, ona ima poštara, ima želje da joj poštar donese bilo što
što bi predstavljalo kopču između Li i njene prošlosti, Li i njene budućnosti.
Priča o takvoj djevojčici može se ispričati samo na poseban način. A autorica je taj način
pronašla. I to beskrajno pažljivo, s mjerom, puna nadahnuća i razumijevanja, ali bez patetike
i krupnih riječi kakve odrasli obično koriste za slične priče koje su pokupili usput. Zbog toga
životna priča djevojčice izgleda blisko, razumljivo, nadahnuto i drago. Nježno prije svega. Ona,
mala Li putuje satima autobusom do škole, ali samo onda kad negdje u gradivu zapne. Što kaže
autorica time? Mala Li nije obično dijete i u njezinu djetinjstvu ne ide sve kao podmazano. Ona
ima prijatelje oko sebe, ali samu sebe još traži. Uz put toga traganja, kao lišće uz poznate joj
stazice, ona nalazi ljubav za tetu Nadu, ona otkriva da odrasli, za priču važan gospodin Krop,
nisu uvijek u pravu. I tako, nizanjem sličica jedne sudbine autorica nam uvećava sliku o njoj,
dajući mogućnost da sam čitatelj shvati o čemu se tu radi. Bez upotrebe grubih medicinskih i
sličnih izraza. Mala Li nije bolesna, nije odbačena, nije predmetom podsmjeha. Ona je
jednostavno dijete sudbine koje ponekad nije najsretnije. I što je posebno važno, jezik autorice
je dječja priča, onako kako najmlađi između sebe izmjenjuju osjećaje i sumnje, snove i
stvarnost. I još važnije – nijednoga trenutka ta priča nije tužna.
11
2. OBRAZLOŽENJE NAGRADE „GRIGOR VITEZ“ 2020. ZA ILUSTRACIJU
a) NAGRADA „GRIGOR VITEZ“ ZA ILUSTRACIJU ZA MLAĐU DOB DJECE U
2020.
Jednoglasno je odlučeno da se Nagrada „Grigor Vitez“ za ilustraciju za mlađu dob djece za
2020. godinu dodjeli Hani Vrci za ilustracije u slikovnicama Lord se vraća kući (Irena Zelena,
Knjiga u centru) i Mi (ni) smo sami (Alma Pongrašić, Kreativna mreža).
Hana Vrca nova je zvijezda na svodu hrvatske ilustratorske scene. Po zanimanju je grafička
dizajnerica, a svoju dizajnersku vokaciju vješto koristi i u ilustriranju knjiga i slikovnica.
Suvereno vlada cijelim vizualnim poljem knjižne stranice tako da svojim minucioznim crtežima
dodaje kolorističke akcente, kontrapunktira ih s velikim obojenim plohama, a tipografijom
skladno zaokružuje, grafički i koloristički, cjelokupnu kompoziciju. Ispreplićući grafički dizajn i
ilustraciju, autorica je stvorila autentičan i prepoznatljiv ilustratorski izričaj. Nagrada „Grigor
Vitez“ za ilustraciju za mlađu dob djece zasluženo je priznanje koje je Hana zavrijedila crtežima
i cjelokupnim grafičkim oblikovanjem u slikovnicama Mi nismo sami i Lord se vraća kući.
Slikovnica Mi nismo sami nastala je prema ideji mlade talentirane autorice Alme Pongrašić,
koja je ujedno i autorica teksta slikovnice i dio je Projekta senzibilizacije djece i roditelja za
prava na dostojanstven život svih bića na planetu Zemlji. Namjera Projekta je da se, uz
radionice, predavanja i susrete ljudi i životinja, dio sredstava od prodaje slikovnice se donira u
vidu lijekova i hrane azilima za životinje diljem Hrvatske. Nesumnjivo vrijedan Projekt zadobio
je na vrijednosti još i više uz vizualni identitet kojeg čine majstorske ilustracije Hane Vrce.
Zbivanje se odvija unutar jednog azila za napuštene životinje, a protagonisti su cijela plejada
psećih likova koji se, u prvom licu, obraćaju čitatelju (i gledatelju). Ostavljeni, iznevjereni i
napušteni od ljudi-svojih vlasnika, oni nam pričaju priču o svojim strahovima, samoći, tuzi,
strahu i nadi da će pronaći svoj dom i mjesto unutar neke obitelji. Majstorsku karakterizaciju
likova Hana je uprizorila vještim crtežima kojima dodaje vizualne kodove i simbole njihovih
raspoloženja, proteka vremena, glasanja i kretanja. Na koncu, na posljednjoj stranici slikovnice
12
vidimo (uz jednog psa) i dva lica oduševljenih djevojčica za koje se pretpostavlja da će udomiti
prikazanog psa iz azila, te po izrazima njihovih lica shvaćamo da udomljavanje psa ne nosi sreću
i ljubav samo napuštenom psu već i da nas, kao ljude, njegova sreća uvećava jer ljudi su u
svojoj najdubljoj biti (ipak!?) osjećajna i brižna bića.
U slikovnici Lord se vraća kući, također mlade i talentirane autorice teksta Irene Zelene,
nailazimo na posve drukčiju situaciju. Lord je razmaženi pas koji u svom domu i obitelji ima
povlašteni status. On je okružen svim mogućim povlasticama i udobnostima: ...“ ima vlastitu
sobu s velikim krevetom i golemim televizorom, svog osobnog šetača, kuharicu specijaliziranu
za pseću hranu, vlastitog veterinara i klauna koji ga je zabavljao. Ali Lord je bio tako razmažen
da mu je, bez obzira na sve to, bilo dosadno. I zato je jednog dana odlučio pobjeći.“
Nakon što je, nesputan, neko vrijeme uživao trčkarajući naokolo, Lord shvaća da se izgubio.
Njegovi urođeni instinkti oslabljeni su udobnostima njegovoga raskošnog doma i načinom
života pa ne zna naći put kući, a i ni hranu, a gladan je. Iznenada, susreće uličnog mačka koji
pripada jednom posve drugom svijetu u kojem životinje nemaju svoj dom, a to znači ni
vlasnika koji im daje ime. Mačka se jednostavno zove Mačka! Zahvaljujući svojoj snalažljivosti
i okretnosti koju joj nameće život na ulici, Mačka pomaže Lordu pronaći njegov dom, a sretnim
raspletom zbivanja i sama biva u njemu udomljena! Tako postaje vidljivo da i ova slikovnica,
koja naoko započinje posve drugim okruženjem nego ona u slikovnici Mi nismo sami, za
središnji motiv ima temu udomljavanja životinja.
Crno-bijele crteže i tijek zbivanja ilustratorica Hana povezuje skupom obojenih točkica koje u
različitim bojama, veličinama i grupacijama strukturiraju vizualna zbivanja: od predlista, iz
stranice u stranicu, do zalista i tako sudjeluju u skladnoj vizualnoj interpretaciji ove zanimljive
priče.
b) NAGRADA ZA ILUSTRACIJU ZA STARIJU DOB DJECE ZA 2020. GODINU
Stručno povjerenstvo je jednoglasno odlučilo Nagradu „Grigor Vitez“ za ilustraciju za stariju
dob djece u 2020. dodijeliti Dominiku Vukoviću za ilustracije u slikovnici Svjetlana i sni o letu
(Mala zvona).
13
Cjelina teksta i ilustracije u slikovnici Svjetlana i sni o letu Dominika Vukovića grafički je i
prostorno dobro uravnotežena, bez štete po crteže koji prate temu djevojčice zaljubljene u
znanstvena otkrića. Stilski vrlo heterogeni, u kompozicijski i perspektivno potpuno slobodnom
rasporedu na formatu stranica (jedan crtež/prizor često ide na dvije stranice slikovnice), crteži
simbolički podcrtavaju otvoren i neukroćen duh djevojčice željne znanja, čija mašta jednako
tako slobodno luta i leti kao i mašta znanstvenika čijim se izumima slikovnica bavi (Faust
Vrančić, Slavoljub Penkala, Herman Potočnik). Svaka tabla crtana je drugačijim koloritom i
prati atmosferu priče. U noćnom dijelu radnje, crteži su vrlo zatamnjeni, s tamnom podlogom,
i to dodaje slikovnici atmosferu fantastike i začudnog. Svaka stranica slikovnice prepuna je
malih crtanih detalja koji nas unose u priču; pri listanju svaka nas nova stranica neočekivano
iznenađuje kako je crtežom riješena i dopunjena priča bez ponavljanja crtačkih šablona s
prethodne stranice. Lik djevojčice crtan je također vrlo uvjerljivo: čitatelj zaista osjeća koliko
je mala Svjetlana hipnotizirana i fascinirana znanošću, i na toj razini otkrivamo šire simbolično
značenje lajtmotiva o letu: osobnom/metaforičkom i izumiteljskom/doslovnom, mehaničkom.
Slikovnica je kompletan umjetnički proizvod koji može cjelovito predstavljati Hrvatsku na
nacionalnoj i međunarodnoj sceni dječje knjige, objedinjujući popularnu znanost i beletristiku.
U tom smislu, četvrti velikan koji je predstavljen biografijom na kraju knjige, pored Penkale,
Vrančića i Potočnika, sasvim logično i zasluženo je i Dominik Vuković.
POHVALA NAGRADE „GRIGOR VITEZ“ ZA 2020. DODJELJUJE SE:
Nakladničkoj kući Igubuka za kontinuiran i originalan rad u području slikovničke
produkcije za najmlađe čitatelje (u slikovnicama: Smijuljica, Mala morska zvijezda,
Zimska priča jednog snjegovića i Krila za krokodila)
Nakladnička kuća Igubuka već više od desetljeća predano objavljuje slikovnice usmjerene na
najmlađe čitatelje, njegujući pritom stilsku prepoznatljivost i kvalitetu, ali i otvorenost prema
novim medijskim formatima i temama. Istodobno, promišljene i zaigrane, Igibukine tekstualno
i narativno vrlo često minimalističke, ali jezično, tipografski, koloristički te općenito
14
ilustratorski bogate slikovnice, uvijek iznova inovativno adresiraju pretpostavljene
kompetencije i potrebe najmlađih čitatelja. Radi se o nakladniku koji uz druge tzv. male, ali
produkcijski i umjetnički važne nakladnike, neumorno održava visoke slikovničke standarde,
postavljajući na taj način odozdo i visoko standarde suvremene hrvatske dječje književnosti.
Stoga je svaka njegova slikovnica događaj za čitatelje, ali i za polje dječje književnosti u
njegovoj ukupnosti.
Davoru Paveliću za ilustracije u knjizi Moj tata Indijanac (Mladen Kopjar, Knjigohvat)
Davor Pavelić likovni je umjetnik s hrvatskom adresom i inozemnom karijerom. Ovaj
talentirani autor izgradio je svoju međunarodnu karijeru kroz ilustracije na stranicama novina
i časopisa kao što su The New York Times i The Boston Globe dok je u Hrvatskoj prisutniji u
mediju ilustracije za dječju knjigu i slikovnicu. U knjizi dramskih tekstova Mladena Kopljara Moj
tata Indijanac Davor nas istodobno oduševljava i nasmijava duhovitim vizualnim kreacijama
likova protagonista i njihovih akcija i interakcija. Služeći se računalnim alatima i programima,
Davor stvara precizne linearne crteže koje obogaćuje rasterskim uzorcima, a kompoziciju
uravnotežuje velikim monokromatskim elementima. Autentičan u svom izričaju, promišljen u
konceptu, ovaj ilustrator ekspresiju zbivanja sažima u jednu znakovitu gestu ispunjenu
vizualnim kodovima i simbolima.
Branki Hollingsworth Nari za sveukupan doprinos u ilustraciji u 2020. godini
Umjetnica je s četiri knjige sudjelovala u natječaju Nagrade „Grigor Vitez“ 2020.: dvije
slikovnice (Park u oblacima Snježane Babić Višnjić i Tonkin veliki prijatelj Leonarda Čečija
Bakse) i posebno valja naglasiti bogato ilustrirane dvije knjige za mlade (Zafrkancije, zezancije,
smijancije i ludancije Sanje Pilić i Učim letjeti, a nemam krila Ivane Adlešić Pervan). U knjigama
različitih tema i motiva autorica ilustrira raznovrsne životne situacije: od zafrkancija, burnog
odrastanja, bolesti, pa do neizbježne smrti. Mladom čitatelju svojim slikama, koloritom i
kompozicijom olakšava razumijevanje teksta te je uvijek jedinstvena i prepoznatljiva, s
vlastitim umjetničkim senzibilitetom. Prilagođava se poetici različitih autora, nadopunjuje i
15
oplemenjuje tekst s kojim se prožimaju njezine ilustracije, tvoreći svaki put jedinstvenu cjelinu
slikovnice ili ilustrirane knjige za mlade.
Silviji Šesto i Vandi Čizmek za slikovnicu Abeceda nevoljenih (Hrvatsko društvo
književnika za djecu i mlade)
Iznimno duhovito i satirično pisani kratki tekstovi o životinjama koje su povezane s ljudskim
zanimanjima i posložene po abecedi, uz redom izabrane vrste životinja koje ljudi ne vole,
podcjenjuju, boje ih se ili im se gade, predstavljaju sasvim novi žanrovski pristup zajedničkim
karakternim i fenotipskim vezama između ljudi i životinja (aligator / filmski režiser, džukac /
zlatar, hijena / političar, činčila / krznar, ćuk / grobar, guska / pisac za djecu, rak / liječnik,
stonoga / postolar, škorpion / astrolog, tvor / smetlar itd.). Pričice su pisane iz životinjskog
rakursa, gdje se životinje bune i protestiraju protiv načina i stereotipa kako na njih ljudi
gledaju, a tekstovi imaju i ekološko-aktivistički podton. Vanda Čižmek nenametljivo,
jednostavnim crno-bijelim crtežom s tek pokojim akcentom boje prati protagoniste ove anti-
abecede, namjerno ne odvlačeći pažnju od sukusa svake kratke priče.
Tomislavu Zagodi za knjige Ivana - Ilustrirana biografija Ivane Brlić-Mažuranić i Škola
na rubu pameti (Opus gradna)
Ma kakva Wikipedija. Ako se želi upoznati s Ivanom Brlić-Mažuranić, onda se uzme knjiga
Tomislava Zagode Ivana. I pročita za jedno popodne, zajedno sa svim malim i velikim slovima,
starim fotografijama i nacrtanim sličicama. I tako je heroina hrvatske književnosti dobila
kartonski spomenik za korice i papirnati vodič kroz bure i oluje. Kakav život već može biti.
Listajući stranice Zagodine knjige, radoznalac čuje i njenu rodbinu i šuštanje njezinih haljina,
njezin odmjereni korak i stišanu buku okolnoga svijeta.
Napisao je Tomislav Zagoda još jednu vrijednu knjigu, o školi i školarcima pod nazivom Škola
na rubu pameti. Neki dijelovi se čine tako opasnim i „vragolastim“, da se čovjeku čini da je to
Zagoda išao s njima u razred. Sve ih zna i sve ih poznaje, a nitko ga se ne sjeća, ni na jednoj
zajedničkoj slici ga nema. E, to mogu samo pisci koji razumiju ono o čemu pišu, pa makar to
bio i „najgori“ dječak iz posljednje klupe ili brbljava djevojčica iz prvog reda.
16
POSEBNO PRIZNANJE NAGRADE „GRIGOR VITEZ“
TITU BILOPAVLOVIĆU ZA BOGAT KNJIŽEVNI RAD ZA DJECU I MLADEŽ
Riječ je o piscu i književniku. Pisac se ne srami novinskih tekstova, predgovora i pogovora. On
samo napiše, složi napisano u kuvertu, i gotov posao. Književnik svoju rečenicu brusi, okreće
lijevo i desno, ponekad je omiriši, osluhne ne šalje li mu kakvu dodatnu poruku. Pa tek kad je
sto posto siguran, pljusne je na papir i tako ostavi na čitanje onima koji će doći iza njega.
U posljednjem ukoričenom djelu Pjesme mudre sove i svrake naopake (Alfa, 2020.), o mudroj
sovi i svraki naopakoj, Bilopavlović je Sovi udijelio ulogu književnika, a Svraki pisca. Možda za
Svraku i ne bi bilo mjesta da nije tolikih godina provedenih u novinarstvu koje je tako volio;
zbog ljudi oko sebe, zbog buke i strke i svog doprinosa cijeloj toj redakcijskoj gužvi. Za svoj
bogat književni rad Tito je dobio cijeli regal nagrada, dok za novinske retke ni plaćeno piće u
nekom od kafića.
Zanimljivo, a i nostalgično je da danas više ne postoje, ne tiskaju se, ne prodaju na ulici ni jedne
novine u kojima je Bilopavlović radio. Nakon iskustva s tjednikom „Danas“, čiji je bio jedan od
osnivača i dugogodišnji kolumnist, više se novinarske olovke nije laćao. I bolje, zaraza tim
poslom je teža od ove današnje korone, jer kad te jednom spopadne, nema respiratora koji bi
ti oslobodio kreativna pluća i omogućio slobodno disanje.
U međuvremenu, se u Bilopavlovićem književnom opusu skupilo knjiga za osrednju školsku
knjižnicu, nagrada ima više nego neki lokalni nogometni klub pehara. Tako je ponosan dobitnik
književnih nagrada „Mate Lovrak“ i za životno djelo „Josip Kozarac“. Međutim, vjerojatno
jedna od književnih nagrada, i to za dječju književnost, koja mu je prirasla srcu je upravo
Nagrada „Grigor Vitez“ za književni tekst za antologijsku priču Paunaš (1978.), nakon koje je
zaredao vrhunske knjige za djecu i mladež: Kutija za male i velike igračke (1980.), Filipini iza
ugla (1988.), Otmica Labinjanki (1988.), Oprostite, volim vas (1998.), Čitaj, gospodine balavče
(2002.), pa sve do knjige pjesama za djecu Pjesme mudre sove i svrake naopake kojom je
osvježio književnu produkciju za djecu i mlade u 2020. godini.
I zato ovo Posebno priznanje Nagrade „Grigor Vitez“ za njegov bogat književni rad za djecu i
mlade stiže u ime svih njegovih pjesama i priča, njegovih knjiga i mudrosti posađene u gredice
17
njegove literature za brojne generacije djece. Neke od njih mogu biti tužne jer su bile premale
(ili prestare) za njegove „balavce“ i „slinavce“. Danas su ti redci skriveni pod tendom čitanki
za ovaj ili onaj razred, ali tko bi čitanke čitao, tko bi se vraćao na zadaće i zadaćnice u kojima
je valjalo riječi jednoga književnika još jednom okrenuti, obrnuti. Jer te će rečenice ostati u
čitankama za duga vremena, puno dulja od pamćenja nekoliko generacija.
Teško je povjerovati da Tito Bilopavlović ima već 81 godinu. Zar je ta Nova Gradiška u kojoj je
rođen postala odjednom tako dalekom. A opet… a opet, sve se čini da nadmudrivanje Sove i
Svrake u njegovoj zadnjoj knjizi nije kraj njegovu pisanju. Zasigurno ima još ponešto što bi
valjalo predložiti za neke buduće čitanke ili za učeničke literarne skupine u izvanškolskim
aktivnostima.
Zato sve čestitke Titu Bilopavloviću za ovo Posebno priznanje!
Stručno povjerenstvo za dodjelu Nagrade „Grigor Vitez“ za 2020.:
predsjednica Povjerenstva, Manuela Vladić Maštruko, akademska slikarica i ilustratorica
Marijana Hameršak, viša znanstvena suradnica na Institutu za etnologiju i folkloristiku
Iva Körbler, komparatistica književnosti i likovna kritičarka
Isabella Mauro, voditeljica Hrvatskog centra za dječju knjigu
Vlado Rajić, književnik
U Zagrebu, 9. lipnja 2021. godine