skripta-vatrogasac-gig- 2011.pdf

PRIPREMA: ''GORENJE I GAŠENJE'' Željko Besedić, dipl. ing | 1 / 14 |

GGGooorrreeennnjjjeee iii gggaaašššeeennnjjjeee

PPRROOGGRRAAMM OOSSPPOOSSOOBBLLJJAAVVAANNJJAA ZZAA ZZVVAANNJJEE

VV AA TT RR OO GG AA SS AA CC

Čakovec, siječanj 2011. Pripremio: Željko Besedić dipl. ing.

PRVI DIO: - osnovni pojmovi - oksidacija i njezini produkti - toplina i temperatura - gorenje zapaljivih tvari prema agregatnom stanju DRUGI DIO: - osnove gašenja - efekti gašenja - sredstva za gašenje


1. OSNOVNI POJMOVI O GORENJU

Nitko ne zna koji je naš pradavni predak prvi otkrio vatru. Pretpostavljamo da je otkriće bilo slučajno. Pračovjek je naišao na vatru koju je zapalio grom,

savladao strah i osjetio ugodnost topline. Tako je otkrio izvor udobnosti (grijanje, hrana) i sredstvo sigurnosti (divlje zvijeri).

Kasnije se vatra koristila za razvoj tehnike i znanosti kao prvi preduvjet gospodarstvene civilizacije.

Svaki gasitelj da bi savladao vatru mora poznavati osnovne zakonitosti nastanka gorenja, ali i znati djelotvorno uporabiti sredstva za gašenje vatre.

Naučno objašnjenje za gorenje-vatru, dao je još 1770.g. kemičar Lavoisier pravilno protumačivši gorenje kao proces oksidacije tj. spajanja gorive tvari s kisikom. Nekoliko godina kasnije postavljena je definicija gorenja koja vrijedi i danas a ona glasi:

2. UVJETI GORENJA Da bi došlo do gorenja (vatre) potrebito je ispuniti tri uvjeta: • GORIVA TVAR • ZRAK (KISIK) • TEMPERATURA PALJENJA 3. MATERIJALI SA STAJALIŠTA GORIVOSTI

3.1. SVOJSTVA TVARI Tvari se međusobno razlikuju po: izgledu, boji, topivosti, okusu, prozirnosti, tvrdoći, ponašanju

u plamenu ili jednom riječju – SVOJSTVIMA TVARI. S vatrogasnog stajališta možemo tvari podijeliti u dvije grupe: NEGORIVE TVARI GORIVE TVARI Negorive su one tvari koje se u normalnim uvjetima neće zapaliti, ni kad su izložene

djelovanju povišene temperature (beton, kamen, opeka i sl.) Gorive tvari su one koje se pod normalnim uvjetima i na određenoj povišenoj temperaturi

zapale i zatim dalje gore. One mogu biti: LAKOZAPALJIVE i TEŠKO ZAPALJIVE

GORENJE JE KEMIJSKI PROCES SPAJANJA NEKE TVARI S KISIKOM

UZ POJAVU SVJETLOSTI I TOPLINE.

VATRA GORIVA

TVAR KISIK 15-17%

TOPLINA – temperatura paljenja


3.2. AGREGATNA STANJA I PORIJEKLO TVARI 4. OKSIDACIJA 4.1. KISIK Kisik je druga nužna tvar pri gorenju. Kisik je plin bez boje, okusa i mirisa, ne gori ali podržava gorenje. Nešto je teži od zraka 1,1 (

zrak je 1,0). Jedan je od najraširenijih kemijskih elemenata u prirodi. U slobodnom stanju nalazi se u

sastavu zraka, (21%) a u vezanom stanju kisika ima u vodi (89%) i u raznim spojevima koje nazivamo oksidi.

Zrak je smjesa plinova. U zraku se u obujnim postocima nalazi: 4.2. VRSTE OKSIDACIJE Proces gorenja može se razvijati u kraćem ili dužem vremenskom roku. Brzina gorenja ovisi o

brzini spajanja gorive tvari s kisikom tj. o brzini oksidacije. S obzirom na to razlikujemo: TIHU OKSIDACIJU BURNU OKSIDACIJU - OBIĆNO GORENJE EKSPLOZIJU 4.2.1.TIHA ILI MIRNA oksidacija je polagano spajanje tvari s kisikom bez pojave topline i svjetlosti

(korozija, truljenje, disanje i sl.) mjereno: mjesecima, godinama. 4.2.2. BURNA OKSIDACIJA - OBIČNO GORENJE je proces oksidacije koja se obavlja brzo, u

izvjesnom vremenu, uz pojavu topline i svjetlosti koju daje plamen (gorenje drveta, plina…) mjereno satima, danima.

UUMMJJEETTNNEE PPRRIIRROODDNNEE

PPrrooppaann,, bbuuttaann,, aacceettiilleenn,, vvooddiikk,, UUNNPP ZZeemmnnii pplliinn PPLLIINNOOVVIITTOO

DDeerriivvaattii nnaaffttee,, aallkkoohhooll,, llaakkoovvii,, bboojjee …… SSiirroovvaa nnaaffttaa TTEEKKUUĆĆEE

PPllaassttiikkaa,, ppaappiirr,, tteekkssttiill,, pprrooiizzvvooddii ddrrvveettaa gguummaa……

DDrrvvoo,, uugglljjeenn,, bbiilljjkkee,, žžiittaarriiccee KKRRUUTTOO

PPOORRIIJJEEKKLLOO TTVVAARRII AAGGRREEGGAATTNNOO SSTTAANNJJEE

100% UKUPNO

1 % Ostalo (plemeniti pl.,ugljik, vodik, CO2, vodena para,. prašina

21 % Kisik

78 % Dušik


4.2.3. EKSPLOZIJA je vrlo burno spajanje s kisikom tj, oksidacija koja se obavlja trenutno. Prilikom eksplozije pojavi se vatra (blijesak) uz razvijanje velike količine topline, popraćena pojavom zvuka, mjerena: dijelovima sekunde.

4.2.3. EKSPLOZIJA Eksplozija je gotovo trenutno oslobađanje energije, popraćeno naglom ekspanzijom plinova ili

para zapaljivih tekućina. Eksplozivne smjese mogu tvoriti gorive tvari u sva tri agregatna stanja u koliko su dobro

pomiješani sa zrakom odnosno kisikom. To su: - zapaljivi plinovi - pare zapaljivih tekućina - zapaljive prašine MATERIJALI KOJI MOGU EKSPLODIRATI • KRUTE TVARI: eksplozivi i pirotehničke smjese • TEKUĆE TVARI: nitroglicerin • PARE ZAPALJIVIH TEKUĆINA I ZAPALJIVI PLINOVI: benzin, alkohol, acetilen, propan…. • PRAŠINE NEKIH KRUTIH TVARI: drvo, pluto, žito, brašno, šećer Kod para lako zapaljivih tekućina i plinova dolazi do eksplozije ako se istovremeno postignu

slijedeći uvjeti: Prisustvo zapaljivih para ili plinova Koncentracija zapaljivih para ili plinova unutar intervala eksplozivnosti Prisustvo kisika Smjesa mora biti zagrijana minimalno do temperature plamišta 4.3. PRODUKTI OKSIDACIJE Pri oksidaciji tvari stvaraju se novi kemijski spojevi koje zovemo produktima oksidacije.

Zajedničko ime im je oksidi. Izgaranje je proces oksidacije, to znači da se pri izgaranju stvaraju kao produkti izgaranja –

oksidi. TVAR + KISIK = PRODUKT OKSIDACIJE (OKSID) + TOPLINA i SVJETLOST

Ugljik koji je u sastavu svih organskih tvari stvara dva štetna oksida: - ugljikov dioksid (CO2) - ugljikov monoksid (CO) Koji će se oksid stvoriti zavisi od količine kisika koji sudjeluje u procesu izgaranja odnosno o

kakvoj se oksidaciji radi. Kod potpunog izgaranja dolazi do potpune oksidacije gorive tvari a kao produkt nastaje ugljikov

dioksid. Kod nepotpunog izgaranja dolazi samo do djelomične oksidacije gorive tvari, a kao štetni

produkt javlja se ugljikov monoksid.


4.3.1. UGLJIKOV DIOKSID (CO2) Ugljikov dioksid je plin bez boje i mirisa, kiselkastog okusa, teži od zraka, ne gori (inertni plin).

U bocama i vatrogasnim aparatima nalazi se pod tlakom od 56 bara ( kod 20 0C ) u tekućem stanju. Ugljikov dioksid ima tkz. trojnu točku kada je u sva tri agregatna stanja i to kod –56 0C, i tlaka od 5,3 bara.

Ugljikov dioksid nije otrovan ali je opasan – zagušljiv plin. Opasnost od ugušenja prijeti kod gašenja požara. U prirodi ispunjava spilje, javlja se prilikom

kopanja bunara, vrenja mošta u podrumima i često se ljudi uguše zbog prisutnosti CO2 . U koncentracijama 3-10% pojavljuju se simptomi gušenja (brže disanje) a kod 25 -30% uzrokuje smrt. 4.3.2. UGLJIKOV MONOKSID (CO) Ugljikov monoksid je plin bez boje i mirisa, zapaljiv i eksplozivan te VRLO OTROVAN. Lako se

veže na hemoglobin te tako onemogućuje vezivanje kisika na hemoglobin. Koncentracija ovog plina do 0,1% u zraku već predstavlja ozbiljnu opasnost po život a kod npr.

0,23% uz izlaganje koncentraciji od 15 minuta nastupa smrt. Opasnost od trovanja postoji u metalurgiji, garažama, prilikom gašenja požara u zatvorenom

prostoru i dr. Za zaštitu potrebito je koristiti zaštitnu masku ili još bolje izolacioni aparat. 5. TOPLINA I TEMPERATURA 5.1. ŠTO JE TOPLINA ? Toplina je oblik energije i u neposrednoj je vezi s kretanjem atoma i molekula. Kad se dva tijela dodiruju a jedno je toplije od drugog, s vremenom se hladnije tijelo zagrijava a

toplije hladi. Ovo stanje će potrajati sve do trenutka kad stupnjevi zagrijanosti obaju tijela ne izjednače, tj.

toplina prelazi s toplijeg na hladnije tijelo sve dok se temperature tijela ne izjednače. 5.2. PRIJELAZ ILI PROLAZ TOPLINE Da bi toplina mogla prolaziti s jednog mjesta na drugo ili prelaziti s tijela na tijelo, mora

postojati razlika u temperaturama tih mjesta ili tijela. Prijenos topline za vatrogastvo je značajna pojava na koju vatrogasci često moraju na vrijeme

reagirati. Prijenos ili širenje topline može se obavljati na tri načina: Vođenjem ili kondukcijom (prolaz topline kroz krute tvari – pegla, željezna šipka u vatri i sl.), Strujanjem ili konvekcijom (prijelaz topline pomoću tekućine ili zraka – tekućina u posudi, sustav

za centralno grijanje, topli zrak iz prostorije u prostoriju) i Zračenjem ili radijacijom (prijelaz topline putem toplinskih zraka – žarulja, peć, sunce)


5.3. ŠTO JE TEMPERATURA ?

Temperatura je stupanj zagrijanosti tijela a predstavlja ju kretanje čestica – molekula atoma u njima. Temperatura je mjera za toplinsko stanje tvari.

5.4. TEMPERATURA SAMOPALJENJA I PALJENJA Što je temperatura samopaljenja?

To je najniža temperatura na koju treba zagrijati neku tvar u prisustvu zraka, da se ona upali bez vanjskog izvora pripaljivanja.

Što je temperatura paljenja? Temperatura paljenja je ona najniža temperatura tvari na kojoj se, uslijed djelovanja toplinske

energije, ta tvar zapali. Temperatura paljenja može se postići na razne načine. Ti načini nastajanja topline, vatrogasnim rječnikom nazivaju se:

6. GORENJE ZAPALJIVIH TVARI PREMA AGREGATNOM STANJU

6.1. ZAPALJENJE I EKSPLOZIJA ZAPALJIVIH PLINOVA Plinovi su tvari koje nemaju stalan oblik i obujam. Smjesa plina i kisika, odnosno zraka mora se zagrijati do temperature paljenja. Tom prigodom

oslobađa se toplina koja se očituje u obliku plamena. Plamen je prema tome usijani gorući plin.

Direktan dodir

Eksplozija

TOPLINSKI

Kem. reakcije

Samozagrijavanjei samozapaljenje

KEMIJSKI

Elektricitet

Statičkielektricitet

Grom

ELEKTRIČNI

Trenje

Udar

Tlak

MEHANIČKI

UZROČNICI POŽARA


Omjer gorivog plina i zraka u kojem se može smjesa upaliti i eksplodirati zove se GRANICOM EKSPLOZIVNOSTI tog plina.

Donja granica eksplozivnosti je najmanja koncentracija plina u odnosu na zrak, koja se može

upaliti i eksplodirati. Gornja granica eksplozivnosti je najveća koncentracija plina u odnosu na zrak, koja se može

upaliti i eksplodirati. GRANICE EKSPLOZIVNOSTI NEKIH PLINOVA I PARA

Naziv spoja

Područje Naziv spoja

Područje

Vodik

4 – 75

Benzin

1 – 7

Acetilen

2 – 82

Sumporougljik

1 – 60

Metan

5 - 15

Benzen

1,2 – 8

Rasvjetni plin

8 – 23

Metanol

5,5 – 26

CO

12,5 - 74

Eter

1,6 - 37

6.2. GORENJE ZAPALJIVIH TEKUĆINA Tekućine su tvari koje imaju svoj obujam, ali poprimaju oblik posude u kojoj se nalaze. Zapaljive tekućine zapravo ne gore već ih prethodno treba pretvoriti u stanje para, a pare zatim

dovesti do gorenja. (Primjer sa dvije posude u kojima je benzin i nafta ) Temperatura tekućine kod koje se nad njezinom površinom razvije dovoljna količina para, koje se

mogu upaliti naziva se PLAMIŠTEM PLAMIŠTE je najniža temperatura na koju treba zagrijati zapaljivu tekućinu da bi se iznad njene površine stvorila takva smjesa da se ona može upaliti vanjskim izvorom topline. Kod para tekućina da bi došlo do eksplozije vrijedi isto kao i za plinove da one moraju biti točno

u određenom omjeru sa zrakom u tkz. PODRUČJU EKSPLOZIVNOSTI.

117700 -- 4455 DDiieettiilleetteerr

553300 -- 2200 ddoo -- 4400 BBeennzziinn

553300 -- 1177 BBeennzzeenn

442255 1122 EEttiillnnii aallkkoohhooll

443300--448800 4400 DDiieesseell ggoorriivvoo-- nafta

TTeemmppeerraattuurraa ssaammoozzaappaalljjeennjjaa

PPllaammiiššttee °°CC ZZaappaalljjiivvaa tteekkuuććiinnaa


6.3. GORENJE ZAPALJIVIH KRUTINA Za razliku od plinovitog i tekućeg stanja, krute tvari imaju određeni oblik i obujam. Kod gorenja krutih tvari razvija se dim i plamen, poslije nekog vremena nastaje žeravica a

nakon završenog procesa gorenja ostaje pepeo. DIM je smjesa zraka i plinova nastalih gorenjem te sitnih krutih čestica ne izgorjele tvari – čađe. PLAMEN predstavlja goruće plinove ugrijane na visoku temperaturu ŽERAVICA je kruta tvar usijana na visoku temperaturu PEPEO je ne gorivi dio gorive tvari


7. OSNOVE GAŠENJA 7.1. UČINCI GAŠENJA GAŠENJE je prekidanje kemijskog procesa gorenja koje se obavlja na više načina: • UGUŠIVANJEM (izoliranjem goruće tvari od okolnog zraka – sprječavanje pristupa kisika) • HLAĐENJEM (ohlađivanjem gorive tvari ispod temperature gorenja) • ANTIKATALIZIRANJEM (prekidanjem lančanih reakcija u plamenu) • ODUZIMANJEM GORIVE TVARI 7.2. SREDSTAVA ZA GAŠENJE Sredstva za gašenje požara su tvari koje imaju takvo svojstvo da prekidaju proces gorenja, odnosno gase požar. 7.2.1, PODJELA SREDSTAVA ZA GAŠENJE Izabrati odgovarajuće sredstvo za gašenje, glede vrste gorive tvari i ostalih čimbenika, važan

je zadatak za uspjeh gašenja. Zbog toga je nužno temeljito poznavanje svih sredstava za gašenje da bi se njihova svojstva i učinak gašenja potpuno iskoristili a troškovi i štete bili minimalni.

Sredstva za gašenje dijele se : 7.2.1.1. GLEDE AGREGACIJSKOG STANJA 7.2.1.2. GLEDE NAČINA DJELOVANJA

CO2, haloni, vodena para PLINOVITA

Voda i pjena TEKUĆA

Pijesak, zemlja, pokrivač, suhi prah, … KRUTA

Haloni, suhi prah, halogenirana pjena (LIGHT WATER)

ANTIKATALIZIRAJU

Voda i pijena HLADE

Pjena, CO2, vodena para, pijesak, zemlja, pepeo …

UGUŠUJU


7.2.1.3 GLEDE IZVORA – NASTANKA 7.2.1.4. GLEDE NAMJENE - KLASE POŽARA ILI VRSTE GORIVE TVARI

8. SREDSTVA ZA GAŠENJE 8.1. VODA KAO SREDSTVO ZA GAŠENJE Voda obuhvaća ¾ Zemljine površine. Najraširenije i najčešće rabljeno sredstvo za gašenje.

Voda gasi ohlađujućim učinkom jer na sebe veže veliku količinu topline oduzimajući je gorivoj tvari. Kemijski je spoj od dva atoma vodika (H) i atoma kisika (O) pa njena formula glasi H20. Ledište vode je na 0 oC gdje povećava svoj obujam za otprilike 9% a vrelište joj je na 100 oC,

kada prelazi u vodenu paru gdje se njen obujam povećava za čak 1700 puta.

Dobre osobine vode Veliki resursi - rasprostranjenost Vrlo je jeftina

Neškodljiva je i jednostavno se primjenjuje Lako se transportira Veže na sebe velike količine topline uz brzi učinak gašenja

Pjena, suhi prah, CO2 , vodena para, haloni

INDUSTRIJSKA SREDSTVA

Pijesak, zemlja, pepeo, voda PRIRODNA SREDSTVA

CO2, haloni, suhi prah, voda (uz spec. arm) ELEKTRIČNA ENERGIJA

E

KLASA POŽARA “E” nije više u uporabi

Spec. prah za lake metale, suhi pijesak LAKI METALI D

SUHI PRAH, haloni ZAPALJIVI PLINOVI C

PJENA, prah, CO2, haloni ZAPALJIVE TEKUĆINE B

VODA, pjena, haloni, obične vrste praha, pijesak

KRUTE TVARI A

SREDSTVO KLASA POŽARA


Loše osobine vode Provodi električnu energiju, poradi sadržaja otopljenih soli Stupa u kemijsku reakciju s nekim tvarima ( npr. kalcijev karbid) i stvara mogućnost eksplozije Zimi se smrzava Pri visokim temperaturama raspada se na vodik i kisik, stvarajući eksplozivan plin praskavac Vodom se ne mogu gasiti zapaljive tekućine lakše od vode Uništava stvari koje su osjetljive na vodu (parket, knjige, umjetnine, novac, pokućstvo, cement,

gips i dr.) Vodom se ne smiju gasiti požari klase “D” , laki metali poradi razlaganja vode na vodik i kisik

8.2. PJENA KAO SREDSTVO ZA GAŠENJE

Pjena kao sredstvo za gašenje ima, poslije vode, najveću praktičnu primjenu. To je polustabilna masa sastavljena od bezbroj mjehurića koji su ispunjeni ugljičnim dioksidom ili zrakom.

Pjena se dobije kad se sredstvo koje stvara pjenu (pjenilo) razrijedi u vodi pa se toj otopini uz miješanje mehanički ubacuje zrak, pri čemu se otopina opjenjuje uz stvaranje bezbrojnih mjehurića.

Takva pjena sastavljena od zraka, vode i pjenila naziva se zračna pjena. Pjenila su tvari koje se dodaju vodi u koncentraciji od 2 do 6 % - ovisno o ekspanziji može se dobiti: •teška (broj opjenjenja do 20), •srednje teška (21 – 200) ili •laka pjena (201 – 1000).

Mogu biti proteinska, fluoroproteinska, sintetička, fluorosintetička i alkoholna.

Pjena djeluje na gorivu tvar prvenstveno ugušujuće s pod efektom hlađenja. Halogenirane

pjene (fluoroproteinska i fluorosintetička) imaju i antikatalitički učinak stvarajući tanki lebdeći sloj vode na gorivoj površini.

Prikaz generiranja pjene 8.3. PRAH KAO SREDSTVO ZA GAŠENJE

Prah pokazuje u požaru veoma pozitivne značajke kao što su neotrovnost, dobra stabilnost, a u akciji gašenja prahom gotovo da i nema štetnih pojava na tvarima, oruđima, uređajima i objektima.

PJENA mlaznica

zrak

mješavina međumješalica

voda

pjenilo


Prahom se mogu gasiti sve klase i veličine požara.

•Za početne požare – ručni i prijevozni vatrogasni aparati, •Za veće požare – bacači praha -vozila, •Koristi se i u stabilnim instalacijama.

Prah za gašenje mora biti otporan na vodu, tečljiv, otporan na sabijanje, ne smije biti vodič

elektriciteta, a s gorivom tvari koju gasi ne smije stvarati otrovne plinove ni eksplozivne smjese. Djelovanje praha Prah djeluje antikatalitički, što se očituje u sprječavanju odvijanja ili usporavanju lančanih

reakcija u plamenu. Pod efekti gašenja su mu ugušujući i ohlađujući učinci. Prah se primjenjuje za gašenje zapaljivih plinova i tekućina, a nezamjenjiv je pri gašenju

požara klase D. (specijalni prah – M ili D ) 8.4. UGLJIKOV DIOKSID KAO SREDSTVO ZA GAŠENJE

Ugljikov dioksid je plin, bez boje, bez mirisa, kiselkastog okusa. On ne gori i ne podržava gorenje pa se zato koristi kao sredstvo za gašenje. Zadržava se u nižim dijelovima prostorije, jer je teži od zraka.

Koristi se iz čeličnih boca gdje je komprimiran pod tlakom od 56 bara u tekućem stanju. Kad se naglo ispusti iz boce, 70% se odmah ispari a 30% se pretvara u kruto stanje u “suhi snijeg” s temperaturom –78 0C.

Ugljikov dioksid djeluje na zapaljivu tvar ugušujućim učinkom. Pod efekat hlađenja je vrlo mali zbog male količine snijega koji se pritom stvara.

CO2 se primjenjuje pri gašenju gotovo svih vrsta požara u zatvorenom prostoru. Najčešće se rabi pri gašenju manjih početnih požara kod prisustva električne energije i manjih početnih požara zapaljivih tekućina.

Kod gašenja s CO2 u zatvorenim prostorijama potrebito je voditi brigu o smanjivanju zraka – kisika jer koncentracija CO2 od 3-10% može ugroziti zdravlje a koncentracija od 25-30% i život gasitelja. 8.5. HALONI KAO SREDSTVO ZA GAŠENJE

Halogenizirani ugljikovodici - haloni su sredstva koja su se primjenjivala dugi niz godina. Ako se vodikovi atomi u nekoj molekuli ugljikovodika kao što su metan /CH4) ili etan (C2H6) zamijene halogenim elementima, tj. fluorom (F), klorom (Cl), bromom (Br) ili jodom (J) dobivaju se sredstva za gašenje - haloni Od poznatijih najviše se koriste: Bromklordifluormetan 1211 BCF Bromtrifluormetan 1301 BTM Dibromtetrafluoretan 2402 TDE Osnovni i jedini učinak gašenja halonom je antikatalitčki ili inhibitorno djelovanje na plamen, pri čemu

se koči (usporava) i prekidaju lančane reakcije u procesu gorenja. Haloni se primjenjuju za gašenje požara elektroničke tehnike (kompjutori, radio i TV uređaji,

avionske i brodske upravljačke kabine), vojne tehnike, telekomunikacijskih uređaja, muzeja, arhiva, banaka i dr.


Poradi izrazito štetnog djelovanja na ozonski sloj stvarajući tzv. “ozonske rupe”, proizvodnja halona je zabranjena Montrealskim protokolom od 01.01.1994., ali njihova uporaba je još moguća, kako bi se omogućilo održavanje postojećih sustava.

U svijetu a i kod nas pojavila su se nova zamjenska sredstva za halone, koja u svom sastavu

ne sadrže klor i brom. Poznata pod trgovačkim nazivima : HALOTRON (zamjenjuje 1211 u ručnim vatrogasnim aparatima), FM-200 (zamjenjuje 1301 u stabilnim sustavima) INERGEN (zamjenjuje 1301 po sastavu 52%N+40%Ar+8%CO2 ) ekološki najprihvatljiviji

ali po učinku gašenja najlošiji 8.6. PRIRUČNA SREDSTVA ZA GAŠENJE POŽARA

Priručno sredstvo je svako ono sredstvo koje brzo i djelotvorno može ugasiti početni požar. Gašenje se zasniva na pokrivanju i ugušivanju.

Najčešće je to pijesak , koji pri gašenju mora biti suh, što znači da ne smije biti izložen

padavinama što uvjetuje držanje u zatvorenim limenim sanducima. Da se pijesak ne bi grušao zbog smrzavanja dodaje mu se mala količina kalcij-klorida.

Pijesak ima ugušujuće djelovanje – smanjuje pristup kisika gorivoj tvari. Najčešće se rabi pri požaru klase D kod početnih požara klase B.

Pokrivači se također rabe kao priručno sredstvo. Izrađeni su najčešće od vune koja se ubraja

u teško gorive tvari. Djelovanje prekrivača je ugušujuće jer svojom primjenom prekidaju dotok kisika gorivoj tvari. Najčešće se rabe pri gašenju požara osobe.


PITANJA ZA UTVRĐIVANJE GRADIVA IZ PREDMETA «GORENJE I GAŠENJE»

1. Što je to gorenje?

2. Po čemu se razlikuju tvari?

3. Kako se dijele tvari s obzirom na zapaljivost?

4. Gorive tvari prema agregacijskom stanju tvari i postojanosti.

5. Uvjeti potrebni za gorenje.

6. Tiha oksidacija, obično gorenje, eksplozija.

7. Objasnite granice i područje eksplozivnosti.

8. Koji materijali mogu eksplodirati?

9. Objasnite potpuno i nepotpuno gorenje.

10. Što je to temperatura samopaljenja i paljenja neke tvari?

11. Što je zrak i kao djeluje na gorenje?

12. Koji se štetni produkti javljaju kod gorenja tvari?

13. Objasnite kakav je plin ugljični monoksid (CO).

14. Što je to gašenje i na koje se načine obavlja gašenje?

15. Objasnite način gašenja oduzimanjem topline.

16. Objasnite način gašenja ugušivanjem.

17. Objasnite način gašenja oduzimanjem gorive tvari.

18. Objasnite antikatalitički način gašenja.

19. Sredstva za gašenje prema agregatnom stanju.

20. Sredstva za gašenje prema načinu djelovanja

21. Sredstva za gašenje prema izvoru – postanku

22. Nabrojite klase požara i sredstva za gašenje.

23. Voda kao sredstvo za gašenje.

24. Ugljični dioksid kao sredstvo za gašenje

25. Haloni kao sredstva za gašenje

26. Prah kao sredstvo za gašenje.

27. Sredstva za gašenje požara pokrivanjem (priručna).

skripta-vatrogasac-gig- 2011.pdf

Documents

Transcript of skripta-vatrogasac-gig- 2011.pdf