METODIKA FRANCUSKOG JEZIKA

NASTAVA JEZIKA I CIVILIZACIJA

Značenje riječi civilizacija

Razvijajući se kroz povijest dobivalo je različita tumačenja Za Francuze je taj pojam dugo izražavao ideju o nacionalnoj i univerzalnoj solidarnosti.

DEFINICIJA - IDEJA O NACIONALNOJ I UNIVERZALNOJ SOLIDARNOSTI Tako npr. u Francuskoj enciklopediji iz XVIII st. se kaže da ˝civilizirati jednu naciju znači izvesti je

iz primitivnog stanja kulture u domenu proizvodnje, morala, društva itd.˝ Ta definicija ima negativno značenje je se njome hoće reći odnosno njen je cilj da samo razvijena

društva kao što je u ovom slučaju francusko, imaju civilizaciju, a da je nerazvijenija društva nemaju i oni trebaju primiti civilizaciju od razvijenih

Kardiner (prof. Sa svučilišta Ann Arbor u Michiganu) kaže da treba izbaciti tu definiciju iz udžbenika jer ima negativan utjecaj na Francuze jer ona odgaja imperijalistički, nacionalistički duh kod francuske djece kroz srednju i osnovnu školu pa čak i na fakultetu, odnosno francuska djeca odgajaju se i prožimaju idejom ˝KULTURNOG IMPERIJALIZMA˝

KULTURNI IMPERIJALIZAM - Djeca odrastaju s idejom da su superiorna nad ostalima, izlaze iz svoje zemlje u svijet pun osjećaja superiornosti, a po povratku moraju smanjivati svoj osjećaj superiornosti2. DEFINICIJA – ANTROPOLOŠKA

Za razliku od prethodne, ona ne polazi od ideje da civilizaciju imaju samo razvijenija društva sa naslijeđenim vrijednostima nego da svako društvo ima vrijednosti civilizacije samo ih treba opisati3. DEFINICIJE KOJE POVEZUJU POVIJESNI RAZVOJ I STRUKTURU SVREMENOG STANJA RAZNIM ŽIVOTNIM DOMENAMA JEDNOG TE ISTOG NARODA

Prema njima: civilizacija je skup mišljenja i naravi koji potiču uzajamno djelovanje industrijskih postignuća i ukupnosti socijalnih, religioznih, moralnih, estetskih i znanstvenih postignuća iz prošlosti i sadašnjosti

POJAM CIVILIZACIJE u literaturi iz nastave SJ, često se alternativno upotrebljavaju riječi kultura i civilizacija Od početka 19. st. pojam civilizacije sadržan je i posebno u upotrebi njemačke riječi KULTUR,

(iako se riječ kultura inače upotrebljava većinom s elementima značenja duhovne kulture i nadgradnje u jednom društvu)

Pod pojmom civilizacije treba obuhvatiti: ˝SINTETIČKO SHVAĆANJE CIVILIZACIJE˝ SINTETIČKO SHVAĆANJE CIVILIZACIJE podrazumijeva:

- naslijeđe iz prošlosti u svim domenama - suvremeno stanje znanosti i tehnike - Suvremeno stanje društvenih odnosa, naravi svih vrsta umjetnosti (tj. od književnosti, arhitekture, pa do kulture obrade zemlje...)

1

-odnosno čitav život jednog naroda i to ne samo prosvijećenog dijela i viših društvenih slojeva nego i drugih

Sintetičko shvaćanje civilizacije jedino je prihvatljivo sa objektivno znanstvenog kriterija te treba biti osnovno polazište u nastavi str jezika

Suvremeno stanje nastave civilizacije kroz jezik

cilj nastave nije samo svladavanje samog jezika nego i civilizacije, kulture naroda čiji se jezik uči time se htjelo dati još više značaja učenju SJ kao školskog predmeta i time se SJ u šolama

postavlja na nivo kakav nije imao u prošlosti UVOĐENJE CIVILIZACIJE U NSJ u prošlosti je SJ bio dio programa samo zato da se ovlada vještinom služenja samim jezikom,

znači bio je stavljan u red vještina poput igranja, pjevanja itd. (ravnopravan s njima) pokazalo se da takvo ustrojenje nast str jez i civ najčešće iskorištavaju kako bi se širio utjecaj

naroda čiji se jezik uči na odgoj učenika neki često smatraju da se uvođenje civilizacije u NSJ treba koristiti za širenje ideologije društva

kojem je taj jezik materinji zato se danas ozbiljno preispituje taj problem Francuzi npr objektivno pristupaju tom problemu i nastoje potisnuti propagandne elemente iz

nastave francuskog jezika kako bi dali mjesto civilizacijskim elementima koji bi najbolje odgovaralo nastavi jezika kao stranog. Povodom toga je osnovan i centar za istraživanje nastave civilizacije u Parizu čiji je cilj stvoriti nauku o civilizaciji koji odgovara njemačkom pojmu ˝KULTUR – WISSENSCHAFT˝, odnosno američkom SCIENCE CULTURE

UČENJE CIVILIZACIJE U NSJ DOSADA – rasprava 1. Dosada se civilizacija u NSJ obično svodila na upoznavanje kroz odlomke tekstova zavisno o

nivou nastave, učenja povijesti, zemljopisa, upoznavanje sa obiteljskim životom, tiskom, slikarstvom u Francuskoj

NEDOSTATCI: Time se daju samo djelomični pojmovi o civilizaciji saznajemo samo o nekim područjima koji se javljaju više ili manje u odabranim tekstovima kroz pojedine tekstove ne prikazuje se cjelina, ne izvode se sinteze što ostavlja nedovoljno sliku

jedne zemlje postoji opasnost da se ostavi samo površna slika o Francuzima kao ljudima koji ˝lijepo pričaju i

koji su sposobni da rutinu i nedovoljno stvaralaštvo sakrivaju elegancijom izražavanja˝ isticalo se i diskutiralo o tome da udžbenici o francuskoj civilizaciji daju previše mjesta

književnosti i umjetnosti, pa da svijetu nisu dovoljno poznati francuski tehnički uspjesi ima i obrnuti slučaj – rasprava 2. učenici u SAD npr sa skepsom slušaju o tome kako neke francuske službe popuz npr željeznica i

pošta funkcioniraju bolje nego u SAD – u zato se pokrenulo pitanje komparativne metode PITANJE KOMPARATIVNE METODE Dolazi do izražaja težnja za prestižem

2

Taj pristup rado prihvaćaju zemlje čija je civilizacija razvijenija od civilizacije koju treba pokazati kroz NSJ

Ta metoda bi bolje odgovarala Amerikancima u NSFJ, nego Francuzima u nastavi engleskog ELEMENT UPOZNAVANJA CIVILIZACIJE POTIČE MOTIVACIJU ZA UČENJE JEZIKA U tu svrhu ne ističe se ljepota samo one zemlje čiji se jezik uči i njen napredak, nego se

spominju i druge zemlje u kojima se taj jezik govori Kod francuskog se ističe Kanada, Belgija, Švicarska, i mnoge afričke zemlje tako se nastoji izbjeći državna ograničenost i zapostavljanje francuske civilizacije na teritorijima

drugih zemalja iz toga proizlazi da je nastava francuske civilizacije u stranim zemljama opterećena shvaćanjima

iz prošlosti – to je najnovija rasprava, rasprava 4. takav pristup je također je usmjeren na pronalazak načina da se svijet upozna s civilizacijom

zemlje ciljnog jezika samo kroz vrhunska materijalna i duhovna postignuća suvremene rasprave ističe se da nastavi civilizacije ne treba pristupati tako da se određeni vidovi života poput

obiteljskog života, načina stanovanja, provođenje slobodnog vremena prikazuje isključivo na francuski način jer se to odvija jednako kao i u ostalim ˝civiliziranim˝ zemljama

osim toga, nastavnici iz francuskih bivših kolonija ističu da se po tradicionalnim udžbenicima daje slika francuske civilizacije koja ne predstavlja isključivo francusku civilizaciju nego zapadnu, industrijsku, pa se čak ni u toj domeni ne prikazuju cjelokupni odnosi u industrijaliziranom društvu i njene posljedice na ˝treći svijet˝

npr. kada se učeniku daje prikaz francuskog tiska kao tema koja obuhvaća civilizaciju, ta slika nije potpuna ako mu se ne pokaže npr i nedjeljno izdanje New York Timesa ili nekih drugih stranih novina

to znači da učenik pomisli kako samo u francuskoj ima tisak ili nešto slično, daje mu se slika samo razvijenog industrijaliziranog dijela francuske kulture koja i nije isključivo francuska nego zapadna

veoma se često kroz nastavu civilizacije nameće civilizacija onog društvenog sloja koji ima najviše utjecaja na kulturu i civilizaciju naroda čiji se jezik uči

npr. uz nastavu jezika se prenose domene iz geografije, povijesti, književnosti nalazi religija, ali ne npr etnografija koja je opis cjelokupne kulture jednog društva u svim njegovim slojevima koji nemaju utjecaja ali predstavlja nivo kulture jednog naroda

kada dajemo sliku kulture samo najrazvijenijeg sloja događa se da se daje iskrivljena, površna i jednostrana slika o društvu čiji se jezik uči

stvaraju se krajnje neobjektivne slike života i kulture naroda primjerice da u toj zemlji postoji sve najbolje, da nema siromaštva, da nema narodnih običaja, narodnih nošnji, nepravilnog govora, da nema zaostalog dijela života negdje pa čak i u najzabačenijim dijelovima zemlje i slično

stvara se kompleks manje vrijednosti kod učenika u odnosu na njihovu sredinu, pogotovo kod onih učenika iz manje razvijenih zemalja

stvara se pogrešan stav prema kulturi i civilizaciji zemlje čiji jezik uče i nekritičan stav razvija se nekritičan stav, a njeguje se slijepo vjerovanje i idealiziranje kulture i civilizacije

naroda ciljnog jezika

3

opasnost razvijanja manjka poštovanja učenika prema vlastitoj kulturi, civilizaciji i tradiciji ili čak prema suvremenom stanju razvoja vlastite zemlje

a sve to dovodi do nakaradnog imitiranja jezika i kulture naroda čiji se jezik uči to možemo vidjeti u primjerima satirične književnosti i stvarnog života npr kada netko bježi u

stranu zemlju jer misli da tamo ˝cvjetaju ruže˝

Problem mjesta i obima nastave civilizacije kroz sam jezik

novo shvaćanja nastave civilizacije kroz sam jezik nastalo je na osnovi povezivanja razvijene suvremene lingvistike sa socijalnim, kulturnim domenama odnosno na osnovi etnolingvistike, antropolingvistike i proučavanju relacija između jezika i drugih sistema

leži na pretpostavci da se civilizaciju kroz jezik treba učiti već od samih početaka postavlja se pitanje kako kroz prizmu lingvistike koja u prvi plan stavlja samo sistem jezičnih

znakova i sticanje mehanizma učenja stranog jezika unijeti elemente civilizacije nije dovoljno da učenik nauči samo sistem jezičnih znakova nego da kroz njih sagleda različitu

viziju svijeta koji oni izražavaju u društvu ciljnog jezika, ali tako da se ti znakovi ne spajaju s vizijom svijeta materinjeg jezika

npr ako dijete pri učenju i usvajanju mehanizama za oslovljavanje nema kulturnog (odnosno socio – kulturnog) podkonteksta dijete se neće moći služiti tim mehanizmima poslije u adekvatnoj situaciji

veza između socio – kulturnih osnova i jezičnog znaka zahtijeva veoma široka socio – psiholngvistička i druga znanja, ali je najdjelotvornija

DEBISER - način kako povezati kulturni podkontekst s učenje sistema jezičnih znakova na početnim stupnjevima:

Civilizacija se može najobilnije prikazati kroz domenu leksika Elementi civilizacije mogu se prikazati i :

- grupiranjem leksičkih elemenata u tekstovima - dijalozima - pa čak i šire u semantičkim poljima - kroz sintaksu - kroz gramatički sistem

PRIMJERI KOD LEKSIKA - DEBISER POČETNI STUPANJ

Kad se uči riječ ˝kuća˝ može se već od početka pokazati slikom tipična pariška kuća sa francuskim vratima, prozorima, a kasnije se može govoriti o ne samo o kući u gradu , nego i o raznim kućama na selu i onda još uvesti riječ ˝maison de campagne˝Na pariškoj kući mogu se opet pokazati prozori na krovovima i tako će se vidjeti da u prenaseljenom gradu nema čak ni tavana, dok ih na selu ima kao i na obiteljskoj kućiKada se jezik uči na osnovi teme stanovanja djeci treba prikazati razliku između riječi ˝logement˝ i ˝appartement˝Učeći popis stana uz riječi la salle à manger, la salle de bain, la salle de séjour – učeniku se može spomenuti sklonost Francuza da nekim prostorija daju ˝bombast˝naslov

4

Na takav način se uči i riječ bureau – za radnu sobu u kući Imati radnu sobu koju obično imaju intelektualci, nije ništa specifično za francusku civilizaciju, to je sastavni dio europskih i drugih civilizacija, ali upotreba riječi boureau i u značenju pisaćeg stola i privatne sobe karakteristična je za isticanje veličineAko učenici uče npr riječ vin, dobro je dati u rečenici la cave où il y a de bon vin to je prema Debisieru ˝kliše francuske civilizacije˝. U Parizu rijetko tko ima podrum uz stan zato i razgovor o podrumu sa vinom treba prenijeti uz maison de campagneIli npr, uz riječ la cheminée već na početku treba pokazati crtežom da je to nekadašnje ognjište i ložište danas obični ukras u stanovima koji se ipak nekad naloži uz stari način. Kamin i njegova funkcija također pokazuje elemente francuskog držanja tradicije – također se oblik kamina razlikuje od onih koje npr mi u Hrvatskoj poznajemo pa je dobro naći sliku koja je karakteristična za francuskiRiječ famille – na nivou odnosa jezika, civilizacija treba istaći riječi srodstva koje odražavaju karakteristike francuske obitelji. Ona daje manje pozornosti i značaja rodbinskim vezama i siromašnija je u jezičnim izrazima za srodstvo nego naša riječ obitelj koja je bogatija izrazima za rodbinske odnose. Npr riječ neveu, niece, označavaju nećaka i nećakinju – hrv ima za svaku tu srodničku vezu poseban izraz npr bratić ili sestrična itd. U Francuza jedan je jezični izraz za svekra i svekrvu: belle – mere i belle pere/ kod nas svekar, svekrva, punac, punicaOncle/ ujak, stricTante/ujna, strinaSve to govori da su rodbinske vezanosti u Francuza labavije i uopćenije nego u našem životu

PRIMJER KROZ SEMANTIČKA POLJAStatistička analiza pokazala je da je riječ bois jedva nešto manje upotrebljavanja od riječ hommeTo je kulturna indikacija o društvu kako u njemu drvo kao materija sačinjava sastavni dio svakodnevnice. Zato bi se u nastavi riječi bois treba dati odgovarajuće mjesto kroz asocijativna i semnatička polja, dajući na određenim nivoima i objašnjenja fraza poput ˝il n´est pas de bois˝, toucher du bois˝ itd

PRIMJER SINTAKSANe bi se trebalo ulaziti u duboka razmatranja npr o direktnom redu riječi ili o duhu francuskog jezika. Umjesto toga bi se moglo pokazati učenicima da formiranje ritmičkih grupa u francuskom odgovara više gramatičkoj organizaciji rečenice, nego što to odgovara gramatičkim strukturama u jezicima u kojima je naglasak vezan za riječPRIMJER KROZ GRAMATIČKI SISTEMTrebalo bi uskladiti odnos između čovjeka, svijeta i jezičnog ponašanjaNpr. razlikovanje između jednine i množine, m. i ž. roda, živog i neživog, brojivog i nebrojivog, aktivnog i pasivnog....U nastavi gramatičkih činjenica u odnosu na civilizaciju treba se gledati relativno. Npr ako objašnjavamo futur proche ili passé récent ne treba ih povezivati sa osnovama specifične civilizacije jer i drugi jezici imaju načine da to isto izražavaju

5

Civilizacijski elementi jako su važni pri učenju dijaloga!!!! Debiser ističe da je situacijska upotreba riječi de rien ustvari prijevod talijanskog prego, a to je isto tako šokantno u dijalogu kao gramatička greška. Također je zabranjeno da se strani učenici obraćaju porfesoru Monsieur le professeur što je imitacija stranog Signor professoreNišta nije teže nego naučiti situacijsku primjenu kada reći npr Bonjour, Bonjour Monsieur, au revoir, a bientot, a tout a l´heure....Écrivez au tableuau, a ne écrivez au tableau noir (danas su ploče zelene) iako u udžbenicima imamo taj izraz

NELSON BROOKSPrema njemu problem kulture u nastavi mora se rješavati DIJALEKTIČKI – između sef i liveKroz kulturu u nastavi stranih jezika treba dati primjere kolektivne svijesti naroda, intelektualne i moralne kulture ciljnog jezika, nije dovoljno dati definiciju riječi ako se ne zna asocijacija koju ta riječ izaziva kod onih kojima je to materinji jezik

SREDNJI STUPANJ Na srednjem stupnju cilj nastave str jz još uvijek je ovladavanje praktičnom upotrebom

standardnog govornog jezika Pristup civilizaciji i dalje se zasniva na povezivanju jezika i kulturne osnove Dok se na prvom stupnju kulturna osnova daje nepovezano u pojedinačnim slučajevima, bez

strukturalne povezanosti npr daje se pojam agent de police, café au lait...na srednjem stupnju nastava civilizacije treba se povezati ako ne u sistem onda bar u organiziranu viziju Npr, bilo bi potpuno zastarjelo kad bi se na drugom stupnju davala civilizacija kroz razne discipline poput povijesti, geografije i sl nego treba ju prikazivati kroz obične stvari iz svakodnevnog života i u međuzavisnosti sredine situacije i ponašanja. Npr umjesto da se daje povijest treba pokazati kako se suvremeni Francuz odnosi prema njoj

Ne treba se zaustavljati samo na vezi riječi i predmeta ili vezi riječ i pojma nego već naučenu, običnu riječ uvoditi u semantička polja koja će na širem planu odražavati povezanost jezika i kulture. Npr naučena riječ pain na početnom stupnju sada će se moći upotrebljavati u civilizacijskim situacijama: manger son pain blanc, le peuple réclame du pain et du travail, manquer du pain ili pour une bouchée du pain Ili riječ bourg i njena veza sa riječi bourgois....

Na ovom nivou još uvijek civilizacijski elementi oduzimaju mjesto za književno – umjetničke tekstove ili logičko – gramatičku analizu jer se nastoji aktivno ovladati stranim jezikom.. Takva pristup nastavi civilizacije utječe i na novu orijentaciju u izboru tema za srednji stupanj, pa imamo teme o načinu života, gradovima, probleme stanovanja, sredstva informacija, različiti oblici slobode itd. ne uči se samo ono što je franc civ dala drugim narodima nego i ono što su one njoj dale, ono što je Francuska primila od drugih. treba također obrađivati i neke negativne strane civilizacije poput npr alkoholizma ili sitno buržoazijskog duha kao uzroke pada nataliteta i sl.

6

NAJVIŠI STUPANJ Na fakultetima i izvan govori se uglavnom kao o mogućnosti uvođenja posebnog kolegija (tečaja) o francuskoj civilizaciji po predmetima: geografija, povijest, ekonomija itd.Mjesto civilizacije na ovom stupnju zavisi o shvaćanja pojma civilizacije koje u mnogim knjigama ne pokazuje točno naučno određeno opredjeljenje npr tečaj Langue et civilisation francaise – tu Mongé autor, donosi književne tekstove poput teksta Honnete homme iz pera jednog povjesničara u kojem je pojam honnete homme iz 17 st tako dobro objašnjene da takvo objašnjenje ne možemo naći ni u jednom rječniku ili enciklopediji... Mongéov tečaj je dobar primjer uvođenja civilizacije na najviše stupnju jer učenje civilizacije uvijek treba biti podređeno učenju jezika, a jezik treba uvijek obogaćivati suvremenom svakodnevnom kulturnom pozadinom Tako je u ovom primjeru Mongé je odlično uspio što je temu iz prošlosti podredio učenju jezičnog pojma! (izrazio je društveni tip tog pojma bolje nego bi to napravi tekstom iz neke klasične tragedije i slično)

Na najvišem stupnju trebali bi se davati tekstovi i objašnjenja koja pruža etnolingvistika i antropolingvistika jer se u njima ne objašnjava samo jezik nego i njegova veza sa životom naroda (možemo saznati o životu Francuza iz nekih drugih krajeva a ne samo urbanih sredina jer i francuski seoski život, ili život ljudi u planinskim i zabačenim predjelima je specifičan, ukoliko se ne upoznamo s time imamo iskrivljenu sliku francuske stvarnosti i zaista vjerujemo da takav život zabačenih predjela postoji samo na Balkanu...)Takav pristup nastavi civilizacije omogućuje da na najvišem stupnju imamo čak poseban kolegij o civilizaciji. Ali ipak i tada se još uvijek uči jezik pa je od manje koristi, ali je prikladan za neki stupanj usavršavanja na kojem svi već dobro govore francuski

Metodski problemi nastave civilizacije

Nastava civilizacije nameće potrebu niz izbjegavanja interferencija kultura izrađenih na stranom i materinjem jeziku

Nameće se potreba kontrastivnog poučavanja ne samo jezika nego i kultura Zato se na određenom stupnju i mjestu treba uključiti i nastava konotacija i jezika i kultura Civilizaciju bi trebalo kroz nastavu unositi u određenoj gradaciji To znači da kroz same oblike riječi i njihove veze sa značenjem treba iznositi najprije osnovne

crte, a nijanse i varijante jezika i kulture ostaviti za razvijeniji uzrast U početku treba izbjegavati unošenje tradicionalnih elemenata nastave civilizacije prisutnih kroz

pojedine predmete Kada u toku sata treba pribjeći objašnjavanju civilizacijskih elemenata? Neki smatraju da bi ih trebalo davati u trenutku prezentiranja građe, objašnjenjima u

˝mnogobrojnim kontekstima˝, uz audiovizualna sredstva i u trenutku kada nivo učenika to dozvoljava. To se može izvoditi u vrijeme kratke konverzacije tijekom sata. Tada se može upotrijebiti i komparativna metoda uspoređujući civilizaciju ciljnog jezika s civilizacijom materinjeg jezika učenika.

7

Drugi smatraju da se civilizacijski elementi ne bi trebali svoditi samo na taj trenutak kada se daju objašnjenja nego i u toku vježbanja svih vrsti, npr kod vježbanja gramatike i u dril druge vrste što bi pomoglo da se oživi mehaničko učenje

Osnovno je: da se nastavi francuske civilizacije pristupi od prvog momenta učenja do posljednjeg bez obzira

na nivo i čak do posljednjeg trenutka usavršavanja nastavnika Da se uz sve jezičke činjenice civilizacije daju i elementi koji to po svojoj prirodi dozvoljavaju, a

ima beskrajno bogatstvo veza riječi i drugih iskaza sa stvarnošću i one pružaju mogostrane mogućnosti uvida u mnoge vidove života i kulture naroda koji tim jezikom govori

Suvremena nastava koja teži sve većoj individualizaciji, kao što su dopunska i dodatna nastava i vidovi učenja kroz izvannastavne aktivnosti (kroz lektiru kod kuće, domaće zadatke i sl.) trebalo bi obuhvatiti sve ono što je neophodno iz francuske kulture kako bi se sa dovoljno kompetentnosti upotrebljavao francuski jezik

integrirati ili drukčije iskoristiti ono što učenici nauče iz francuske kulture iz drugih predmeta školskih predmeta ili putem masovnih sredstava komunikacije: radija, televizije, filma, dječje štampe itd.

neophodno vidjeti kada, u kojem trenutku i na kojem stupnju uspostaviti odnos francuske civilizacije i onog što učenik iz te oblasti uči kroz druge predmete ili je već učio u prethodnim razredima – to ulazi u drugu vrstu komparativnog pristupa i metodički bi to imalo dvostruku korist – s jedne strane učenik bi učeći francuski na već poznatoj građi lakše učio jezične strukture koje bi sada poznatu materiju izlagao, ne bi se gubilo vrijeme na stvaranje dijaloga po raznim temama i samo književnog stila i zanemarivalo sistematično učenje jezičnih struktura, a s druge strane tema ili tekst iz nekog drugog predmeta ponavljao bi se u drugoj varijanti

nastava francuske civilizacije treba biti stalno podređena učenju jezika, ali da se ne zanemare elementi dinamičnosti, aktualnosti i relativnosti

takvim zahtjevima udžbenik koji se koristi više godina ne može odgovoriti takvim zahtjevima zato je taj zadatak na nastavniku. Ono što on saznaje iz masovnih medija komunikacije najbolje će moći osvijetliti na samom satu. Ako nastavnik u bilo kojem trenutku dok objašnjava dok se vježba unese bar i jedan element iz učenikova saznanja obavljajući jezičnim izrazom koji je usklađen i predviđen programom on time oživljava nastavu, budi interes kod učenika i izbjegava suhi dril. Pri tom jezične strukture date kroz udžbenik učenik upotrebljava kroz izvannstavne situacije i situacije izvan razreda pa ga to oslobađa straha od jezika. Nastavnikov komentar ima veliku ulogu jer ostvaruje odgojni element.

8

Osnovno pravilo: elementi civilizacije tijekom čitavog učenja stranog jezika moraju biti: podređeni elementima jezika: morfosintaksi, riječima, i izgovoru Podređeni jezičnim vještinama: čitanja, pisanja, i govora I sve skupa treba biti podređeno ciljevima nastave jezika

Elementi civilizacije ne trebaju imati samostalan status niti mogućnost da se zbog njih degradira oslabljuje ili napusti osnovni cilj: aktivno učenje jezika!

ODNOS NASTAVE FANCUSKOG JEZIKA I KNJIŽEVNOST

Tradicionalna povezanost učenja i književnost

Nastava SJ u prošlosti je bila vezana skoro isključivo uz književnost na tom jeziku koja se smatrala najsvestranijim i najbogatijim izvorom jezične građe

Književna djela bila su nekada gotovo jedini izvor velikih rječnika, pa i gramatika Knjiž tretira mnoga životna pitanja: ljudsku djelatnost, međusobne odnose, čovjekovu psihu, i

senzibilitet i u svim razdobljima ljudskog života i društvenog razvoja Zato je studiranje strane književnosti nužno u stvaranju stručnjaka za strani jezik Kada bi se usporedilo sve što nastava jezika uzima iz književnosti na srednjem i osnovnom nivou

morala bi se konstatirati potreba još šire i možda drukčije orijentirane nastave knjiž za profesore str jez

Suvremeni nast ciljevi str jez i moderna metodika daju poticaj široj i svestranijoj nastavi knjiž Književnosti koje su danas prisutne u nastavi str jez u osnovnoj i srednjoj školi su slijedeće: Folklorna književnost pjevanja i recitiranja Dječja književnost Književnost fantastike Kriminalni romani Biografije i memoari

Folklorna književnost pjevanja, recitiranja

Prisutna u predškolskom dobu i kasnije U osnovnim razredima i najosnovnijim lekcijama javljaju se male narodne dječje pjesmice koje

francuska djeca upotrebljavaju kroz igru, jer većina dječjih igara popraćene su ritmičkim formulama koje Francuzi nazivaju FORMULETTES

FORMULETTES (danas se zovu COMPTINES) – male tradicionalne usmene pjesmice, često recitirane, sa asonancom, ritmičko . melodijskom shemom usklađene s dječjom igrom

Pr: un, deux, trois, j´irai dans le bois, quatre, cinq, six cueillir des cerises... Najpoznatiji skupljač i njegovi suradnici Phillipe Soupault Podijeljenje su prema temi i verblanom obliku na:

Comptines numériquesAllitérations

9

Jeux phonétiquesMots sauvagesComptines renfermant des allusions historiques, religieuses, politiques ou magiques

Među njačešćim brojalicama su:Un, deux, trois j´irai dans le bois... Une souris verte, C´est demain dimanche, Petit oiseau d´or et d´argent itd.

Originalna poetska kvaliteta brojalica... uspoređujući ih s pjesmama npr Apollinaira, Préverta te većinom nadrealističkih pjesnika konstatiraju se česte analogije ritma rječnika i sintakse

Trajnije su brojalice koje se pjevaju jer time djeluju i kao mnemotehničko sredstvo Narodne pjesme Na početnom stupnju nalaze se i pjesme onih pjesnika koji su možda insipiriani borjalicama i

narodnim pjevanjem. Tako možemo sresti Chanson de la Seine (J. Prévert), pjesme Elouarda, Apollinairea, Baudelairea itd

ima suvremenih metodičara koji smatraju da treba posvetiti pažnju i nekim drugim vidovima pjevane poezije u nastavi stranih jezika

na srednjem i višem nivou - to su suvremene šansone Imamo vidove literarne šansone (chanson littéraire) - zpisali i Prévert, Desno, Aragon itd Ne javlja se samo lirska inspiracija sa temom ljubavi nego i pjesme koje slave prirodu,

prijateljstvo, obitelj, radost života humor itd. Refreni značajno korisni Pored poezije tu su i druge književne vrste folklornog karaktera. Kod Francuza su to npr

takozvane seoske priče ˝Contes pour rire˝ u kojima se javlja galska duhovitost. To su anegdote, poslovice i sl

U njima se često bolje vidi duh naroda nego u umjetničkoj književnosti

Dječja književnost

Književnost fantastike

Kriminalni romani

Biografije i memoari

Književnost tradicionalno priznata u školi

Francuska književnost o nama

Odnos jezika i književnosti u nastavi strano jezika

Metodika i književni radovi u nastavi stranog jezika

Objašnjenje teksta

Domaća lektira u nastavi stranih jezika

10

NASTAVA FRANCUSKOG IZGOVORA

Mjesto izgovora u nastavi francuskog jezika

Sve metodike nastave francuskog jezika kada počinju tretirati nastavu tog jezika s obzirom na njegovu prirodu na prvo mjesto stavljaju nastavu izgovora

To je osnova učenja SJ Petar Skok (1939) pisac prve naše metodike nastave francuskog jezika govorio je o uvjetima

potrebnim za dobru nastavi izgovora FJSmatrao je da se visoki cilj u nastavi izgovora koji je postavila direktna metoda može postići samo u malim razredimaRazlozi: velike razlike u sposobnostima učenika za svladavanje izgovoraPri nastavi izgovora treba izvoditi individualiziranu nastavu

Zahtjevi koje je postavljao nastavniku nastave izgovora bili su:odlično poznavanje fiziološke fonetike fr jezpoznavanje sličnosti i razlika u izgovoru franc i hrvodličan izgovor jezika samog nastavnika

Suvremeno učenje str jezi s obzirom da sve razvijenije međuljudske odnose i tehniku prenošenja poruka zvučnim sredstvima još više naglašava tu potrebu

Tako je 80 –tih godina 20 st prihvaćeno načelo učenja izgovora tako da se djetetu da najprije isključivo oralni period a tek se onda prelazi na vezu izgovora i pisanih znakova (riječi i gramatike)

Oralni period dosada je imao više varijanti ovisno o stavu prema cilju i metodici nastave SJ Veoma često je trajao 3 do 4 tjedna, u određenim trenucima i po cijeli semestar Bilo je slučajeva kada je bio vezan uz učenje izgovora uz pomoć grafičkih elemenata Nedovoljan uspjeh – nastavi iz knjige Nastava izgovora treba se izvoditi od početka do kraja učenja fr jez makar to učenje trajalo i više

od deset godina, Ta nastava treba biti u funkcionalnom odnosu sa drugim elementima fr jez i svim drugim

elementima nastave, uzrastom učenika i njihovim potrebama

Pitanje francuske izgovorne norme

Norma – skup odredbi o pravilnoj upotrebi jezika pa i izgovora prihvaćenih u određenom društvu

Izgovorna norma francuskog nije vezana ni za literaturnu osnovu ni za izgovor neke velike provincije za koju bi se moglo smatrati da ima najljepši izgovor, niti za dijalekt koji bi bio najznačajniji

Prema francuzima njihova norma određena je prema francuskom nacionalnom duhu što znači prema društvenim osnovama

11

Od najranijih vremena jezik dvora i vladajuće klase koja je živjela uz dvor nametnut je kao norma. U 17st mondenski izgovor jezika kojim je govorila neznatna manjina na dvoru i porodice vezane uz dvor smatran je uzornim. Tada su buržoazija i manjina drugačije govorili. Poslije francuske revolucije, pariška buržoazija je u mnogočemu naslijedila dvor i aristokraciju. U određivanju norme jezika i izgovora vodila se istim načelom. Od tada pa do danas izgovor koji se smatra pravilnim i propisanim u Francuskoj kao administrativno centraliziranoj zemlji izgovor je pariške buržoazije

Neki suvremeni francuski fonetičari objašnjavaju taj odnos prema normi ˝povijesnim pravom pariške obrazovne buržoazije da svoj izgovor nametnu kao uzor za cijelu zemlju˝

Iako ima izgovora kao što je popularni, familijarni, svečani, izgovor u kazalištu i dikcije poezije pariška norma govori se u školama i zvanično je prihvaćena u državnim institucijama

Nastavnik fr jez uvijek se treba pridržavati standardnog normativnog jezika, bilo bi krivo poučavati npr: šepa umjesto je ne sais pasŠi ale umjesto j´y suis alléI va umjesto il vaNaglasak s kraja riječi pomjerali na početak kao u pokrajini AlsaceIzgovor nijemog e kao u Provence u le Cog ( le koke)

Odnos francuskog jezika prema izgovoru materinjeg jezika našeg jezika

Kontrastivno poučavanje Razlike hrv i francuskog

FRANCUSKI HRVATSKIPRI IZGOVORU Napeti mišići Opušteni i labavi mišići

Labijalan jezik – pri izgovoru znatnog broja glasova Francuzi izbacuju i zaokružuju usne naprijed i između tako izbočenih usana i zubi stvaraju još jedan rezonator

Usne su stalno priljubljene uz desni i uz zube

Jaka sljubljenost glasova koja se javlja ne samo u okviru jedne riječi nego i u međusobnom vezivanju riječi u ritmičke grupe

Stupanj sljubljenosti glasova se ne javlja

NAGLASAK Naglasak vezan za kraj fonetske riječi, odnosno ritmičke grupe

Vezan za samu riječ

slabiji jači

VOKALI Bogatiji vokalima – 16 vokala (poluvokali koji u nekim uvjetima mogu preći u čiste vokale ili čiste konsonante)

5 vokala

12

Glas zatvoreniji i viši nego što odgovara našem i

KONSONANTI Eksplozivniji i nijedan ne odgovara našem

IZGOVOR VOKALA ˝I ˝

Za izgovor jezik se približava nepcu i točka artikulacije je više pomjerena prema prednjem dijelu tvrdog nepca nego u izgovoru našeg i

I usne se zatežu više prema krajevima nego pri izgovoru našeg i Glas zatvoreniji i viši nego što odgovara našem i

IZGOVOR VOKALA ˝U ˝

Piše se ˝ou˝ - zadnji dio jezika podiže se prema mekom nepcu i više se povlači prema resici Napetije i energičnije kretanje jezika Usne se izbacuju zaokružene naprijed i skupljene tako da se između njih ostavlja ostavljen

prostor od 2mm Zob izbacivanja usana naprijed ostavlja se prostor za još jednu rezonancu pa je francuski ˝u˝

zvučniji od našeg

IZGOVOR ZATVORENOG ˝O˝

Točka artikulacije bliže resici nego artikulacija za izgovor glasa ˝u ˝ dok u našem jeziku to nije slučaj

Strakina shema Album phonétique – pogledaj u knjizi

VOKAL ˝E ˝

Naše ˝e˝ne poklapa se za izgovorom ni otvorenog ni zatvorenog u fr nego se nalazi između njih Isto kao izgovor našeg ˝o˝

RITAM – grafičkim prikazom intonacijsko - melodijska shema naše rečenice je poput TESTERA, a francuske poput blagih talasa vode

NEGATIVNI TRANSFER MATERINJEG JEZIKA PRI UČENJU IZGOVORA STRANOG JEZIKA – učeniku uvijek smetaju motorne i slušne navike koje je stekao u materinjem jeziku, zato izgovor treba biti stalna briga

13

Raspored fonetske građe

Teškoće pri učenju francuskog jezika predstavljaju nedosljednosti u francuskom pravopisu još više otežavaju pravilan izgovor mnogih francuskih riječi Npr i sami francuzi pod utjecajem ortografije pogrešno izgovaraju riječ gageure, naši ljudi se zbune se ili začude kada pri učenju naiđu na izgovor riječi ardemment, solonnel, ennemi, femme, i sl.Nekada i jako dobri poznavatelji francuskog izgovaraju z u vraisemblableVezivanje varira – ne veže se ili uopće ne izgovara na isti način u određenim prilikama ili u svim društvenim slojevima

Izgovor neprestano evoluira i danas nije npr greška izgovoriti t u sept francs kao nekada, izgovara se i zadnji kosnonant u cinq francs – k

U francuski ulazi veliki broj stranih riječi pogotovo engleskih koji se izgovaraju gotovo u originalu Najveću teškoću predstavlja učenje izgovora stranih i francuskih osobnih imenica Izgovor se najlakše uči u mlađim godinama dok govorni organi još nisu kruti i dok dijete voli

imitirati pa se izgovoru kod dječjeg uzrasta treba posvetiti najveća pažnja Tome treba poslužiti oralni period, ali kako je u tom dijelu često previše naglašena briga da se

riječi povežu sa slikom i da se jezik u početku uči globalno često dolazi do zanemarivanja glavnog cilja oralnog perioda ili je on potisnut zbog nepreciznosti i nejasnoće kojima se ističe globalni pristup

U oralnom periodu trebalo bi se uz dijaloge ili kroz njih dati određena količina i vrsta sređene građe za uvježbavanje izgovora

UČENJE IZGOVORA PO KRITERIJU PEDAGOŠKOG PRINCIPA Pri rasporedu građe u uvježbavanju izgovora važnu ulogu igra pedagoški princip od lakšeg

prema težem i od poznatog prema nepoznatom Pridržavajući se njih raspored bi trebao izgledati tako da se počinje glasovima koji su najbliži

našim a završavati onima koji su nam potpuno nepoznati Npr polazimo od:

glasa a, u, i zatim konsonantiotvoreni zatvoreni vokalipoluvokali

Nakon svladanog tog dijela prelazi se na učenje prozodijskih elemenata: ritam i intonacija DRUGI KRITERIJ ZA UČENJE IZGOVORA – krenuti od najtežeg već od smaog početka GLOBALNO UČENJE IZGOVORA - teško je pomiriti kriterije pa na kraju se nastava koja se u

samom početku vrši u situacijama i kontekstima nameće potreba da se najprostijim upitnim i izjavnim rečenicama mora prilagoditi i raspored fonetske građe, ali na način da su i učenik i profesor svjesni da se treba ovladati melodijom tih rečenica i glasovima koji se u njoj javljaju.

Ovdje je broj glasova ograničen i oni se javljaju vrlo rano pa je teško osvariti i napraviti nekakav njihov raspored u okviru dijaloga kojim se nastavnik služi od početka

Ali ako dajemo dodatne vježbe koje prate te prirodne dijaloge moguće ga je ostvariti RASPORED UČENJA PROZODIJSKIH ELEMENATA – o tome da se precizira vodilo se malo računa

14

Vjerojatno jer francuski prozodija nije ni razrađena u fonetici koliko izgovor samih glasova Logično je da se od samog početka uči intonacija upitne rečenice sa potvrdnim oblikom u

odgovoru: tu lis? – tu lis. Razlog – takva je intonacija nositelj značenja i istovjetna je završnom djelu kao u našem jeziku tek poslije toga učenik vježba intonaciju upitne rečenice sa upitnim riječima ili inverzijom prilikom učenja svake sintaktičke konstrukcije odnosno vrste rečenice učenik treba vježbati

melodiju tih rečenica (riječ melodija obuhvaća ritam i intonaciju) to uključuje učenje tempa izgovora kao što se i glasovi uče u kontekstu i vježbaju posebno samo kada to nije moguće postići

dijalogom tako se mora vršiti raspored uvježbavanja ritmičkih grupa njihovo uvježbavanje treba slijediti određene sintagmatske cjeline pa je moguće krenuti od jednostavnijih prema težima npr od onih u kojima je vezivanje obavezno: član, imenica, glagol i zamjenica prema onima u

kojima je to vezivanje fakultativno: imenica i pridjev poslije njega, glagol i prilog najprije se treba učiti dobra melodija rečenice u koju je utkano pravilo formiranje ritmičke grupe pri nepravilnom izgovoru ritmičke grupe, ona se uvježbava posebno pa ponovno se vraća

uvježbavanju u sklopu rečenice Nastavnik:

Uvježbavat će učenika ujednačenom tonalom toku francuske rečenice nego našePazit će na ostvarivanje nižih tonova u riječima koje nose naglasakPazit će na savršenu sljubljenost relacijskih riječi s ostalim riječima (primjer u knjizi)

Nastava izgovora kroz sve vrijeme učenja francuskog jezika

Aktivan odnos prema glasovnom vidu građe treba ostati tijekom čitavog učenja fr jez Pri svakom novom učenju bilo riječi, gramatičkih oblika ili rečeničnih vrsta nastavnih uči učenika

da ih dobro izgovara Na višem i najvišem nivou prelazi se sa sistemske nastave izgovora na korektivnu Obogatit će se novim pojedinačnim slučajevima koji će se javljati uz učenje novih riječi Pri rasporedu učenja izgovora najvažnije je da se najviše mjesta odnosno najviše vježbanja ostavi

za ono što je najteže a to su u osnovi:Ritmičko – intonacijski pokret rečenicaNazalni vokaliBoja glasova poluvokali

U nastavi izgovora na svim nivoima koriste se najviše fonološki elementi U RASPOREDU FONOLOŠKIH ELEMENATA treba uzimati u obzir jezičnu građu danu u dijalozima

ili tekstovima Neophodno je pokazati semantičku funkciju pojedinih glasova u primjerima sa fonološkim

opcijama tih glasova sa drugim glasovima

15

Npr ako se kaže rečenica: ˝je vais acheter es thées˝/ ˝je vais acheter des tais˝ ili J´ irai le voir/ j´irais le voir – samo je jedna dinstiktivna crta – otvorenost ili zatvorenost glasa e koji je element po kojem se razlikuju značenjaKada to učenik vidi, shvatit će da učenje pravilnog izgovora nije samo stvar pravilnosti nego i uvjet za pravilno razumijevanje u komunikacijiC´est tache/ c´est tâche – dužina glasa razlikovni element

Slušanje kao element nastave izgovora

U suvremenoj metodici nastavnici nisu dovoljno svjesni teškoća koje učenik ima pri percipiranju i prepoznavanju fonetskih elemenata SJ kada počinje učiti SJ

Percepcija je zasnovana na navikama pa se strani glasovi percipiraju kao glasovi materinjeg jezika

Da bi učenikovo uho moglo percipirati strane glasove mora postojati tzv strano uho Čim se stekne navika u slušanju i čim je percipirana fonteska jedinica spojena sa značenjem

stvara se prepreka učenju novih fonetskih jedinica Treba najprije trenirati učenikovo uho Vježbe se trebaju zasnivati na čitavoj skali fonetskih jedinica od riječi do širih prozodijskih cjelina Danas se upotrebljava dosta METODA MINIMALNIH PAROVA za identificiranje raznih glasova npr

u riječima verre, fer; vais/ fais; Louis/lui; itd. Ti parovi mogu sačinjavati i više riječi odnosno rečenice kao npr il dit/ qu´il dit; tu es arrivé/tu y

es arrivé Vježbe koje se preporučuju za uvježbavanje percepcije glasova su različite, npr nastavnik

izgovara minimalne parove, učenik sluša. Da bi pokazao nastavniku kako razlikuje riječi mora pokazati nekim znakom riječ koju nastavnik izgovara, a koje su pisane na papiru pred učenikom. To može biti simbol plus ili minus, s ili r za slično ili različito Drugi predlažu da se pri slušanju koristi magnetofon. Ima metodičara koji smatraju da se percepcija može provjeravati na način da nastavnik izgovora strane riječi a učenik ponavlja za njim, ako dobro ponovi znači da je dobro percipirao

Ovi pristupi uvježbavanja slušanja izdvojeni su od ostalih elemenata, ali odvode do pristupa koji su samo djelomično dovoljni

Slušanje i percipiranje nisu autonoman proces Dobro se čuje samo ono što se dobro poznaje i treba imati dobro poznavanje Slušanje je vezano za razumijevanje smisla i sa poznavanjem pravilnog izgovora Percepcija je vezana ta razvijanje sposobnosti opservacije, smisla za preciznost, iznalaženje

finesa, koncentracije pažnje – jednom riječju sposobnost analize Vježbe slušanja ne bi trebalo prakticirati u istoj količini u kojoj se izvode vježbe izgovora ili

gramatiče vježbe i sl jer se ne smije zaboraviti da napeto slušanje za vrijeme od nekoliko minuta vrlo zamorno

Slušanje mora biti popratna djelatnost učenika u drugim vrstama vježbanja, u nastavi fr u malim dozama a mnogo više pravilnom izgovoru

16

Treba izbjegavati vježbe u kojima je dan jedan pravilan primjer a drugi nepravilan pa da učenik pogađa koji je pravilan a to bi trebalo izbjegavati u svakoj domeni nastave SJ

U tako bogatom jeziku kao što je francuski moguće je uvijek uspostaviti opozicije ili usporedbe normalnih realnih situacija koji na neki način izbjegavaju davanje pogrešnih glasova u nastavnom procesu

Nastava izgovora

Koji su najvažniji metodički pristupi pri nastavi izgovora? Mehanička imitacija ili nju može potpomoći opis govornih organa ili pravila ortoepija? Iz iskustva i literature može se reći da su pri usvajanju izgovora najznačajnija vježbanja koja se

obično nazivaju imitacijom Učenici koji imaju glumačkog talenta mogu jako dobro imitirati i naučiti izgovor stranog jezika Najznačajnije u nastavi izgovora je da se problemu izgovora i njegovoj nastavi ne da značaj samo

na početku nego da se uvježbavanju posvećuje stalna pažnja u toku nastave od prvog do posljednjeg razreda

U učenicima treba stvoriti osjećaj ta francuski izgovor različit od našega to će se postići samo gimnastikom govornih organa, ako se tome ne posveti dovoljna pažnja odmah na početku nastava će kaskati a nastavnik će poslije trošiti uzalud snage u dosadno ispravljanje i ponavljanje istih stvari

Učenik najprije treba čuti tuđi glas a onda znati kako namjestiti usta za izgovor Posljednji zahtjev dovodi do fiziološkog tumačenja postojanja glasa To tumačenje mora biti svedeno na najmanju mjeru pa ćemo prvo pokazati vlastitim organima, a

bilo bi dobro pokazati slike Takvi zahtjevi da se nastava izgovora ne izvod samo imitacijom nego i tumačenjem fiziologije

izgovora ističe se u metodici u prošlosti i sadašnjosti. Primjerice Guberina je isticao da:Prvo treba upoznati učenike s najosnovnijim pojmovima iz fonetike potrebnim za uspješno usvajanje izgovoraKlasifikaciju glasova po stupnju otvora – zatvoraKlasifikaciju glasova po mjestu i načinu artikulacijeRad govornih organa osobito jezika, usana i mekog nepcaOtvoreni i zatvoreni slogMišićna napetostOdnos konsonanta i vokalaFonetska grupaRitam i intonacija

Na sve to treba paziti od samog početka Kada i kako će nastavnik davati pravila o izgovoru? Ako je potrebno dat će ih i induktivnim putem, nakon dovoljnog uvježbavanja i to samo ako

osjeti potrebu u radu učenicima da njihova automatska vježbanja ne dovode do željenog cilja pa im eventualno opis proizvođenja glasa može na neki način pomoći

Pravilo i opis izgovora treba služiti samo uvježbavanju i podređeno praktičnim vježbanjima

17

Treba davati što manje pravila i opisa i ne smiju biti jako upečatljiva Jedno od osnovnih treba se uvježbavati napetost mišića, sljubljenost slogova i intonacija Ono što bi pomoglo sigurno učeniku je npr saznanje da je većina glasova u francuskom

otvorenom slogu zatvoreni (je peux) a zatvorenom otvoreni (seul) ili da je konsonant r otvarajući odnosno da se vokali ispred njega u naglašenom slogu otvoreni pa onda ne bi s greško izgovarao riječi poput encore, coeur

Uvježbavanje tijekom sata odvija se na više načina U mnogim slučajevima posvećuje se 5, 6 minuta isključivo uvježbavanju izgovora, zatim se

prelazi na druge elemente: učenje riječi, gramatike itd Čitav sat posvećen izgovoru je rijedak i prakticira se obično na početnim nivoima i to u oralnom

periodu Najprirodnije i najčešće je o da je učenje izgovora sistematski vezano za učenje ostalih

elemenata poput riječi i rečenica Povezivanje s učenjem drugih elemenata je najbolje jer u realnom ljudskom jeziku nema izvan

drugih struktura i što su i druge jezične kategorije gramatičke, sintaktičke uklopljene u ritmičko – intonacijske jezične kalupe

Postoje načini rada gdje se izgovor odnosno izolirani glasovi uče se odvojeno kroz vješto novokonstruirane riječi koje se ne nalaze u realnom jeziku i glasovi se vježbaju u pojedinačnim riječima isključenim iz konteksta

Ili su se konstruirale rečenice gdje se više puta ponavljaju oni glasovi koje treba uvježbavati Taj način sastavljanja nije pomogao vježbe za usvajanje izgovora kao i vježbe drugih elemenata

moraju biti napravljene tak da ne unose ništa vještačko i da u svakom trenutku budu uklopljene u jezični kontekst

Izolirano učenje također ne pridonosi jer se glasovi i riječi u realnom jeziku i govoru ne pojavljuju izolirano već uz trio ritmičko tonalnog pokreta čitave rečenice u kojoj se nalaze

Pomoć vizualnih elemenata u nastavi izgovora

Izgovor se uči imitacijom prije svega Od samog početka učenja str jezika izgovor je u prvom planu Poslije im se daje ravnopravno mjesto sa drugim jezičnim domenama: leksikom i

morfosintaksom Uvježbavanje izgovora pojedinih glasova izvodi se stalno u kontekstu intonacijskih rečeničnih

cjelina u procesu govora dijaloga ili monološkog izlaganja

Korektivna fonetika

18