Simo Lukin Lazic - Kratka Povjesnica Srba

5/22/2018 Simo Lukin Lazic - Kratka Povjesnica Srba


KRATKA

POVJESNICA SRBAOD POSTANjA

SRPSTVA DO DANASPisac: Sima LaziLukin

Kratka povjesnica Srba od postanja Srpstva do danas je kratak pregled srpske istorije popularnogkaraktera. Isprva je objavljivana tokom 1894. kao serija lanaka u zagrebakom Srbobranu, a kaozasebna knjiga 1895. godine.

Rijedvije Doba predistorijsko Doba odroavanja Doba upanisko Doba dravnog sazrevanja Zlatno doba srpsko Doba rasula dravnog Doba stradanja i elienja Doba svanua i slobode


Rijedvije.

Istorija je grka rije, a srpski se to kae povjest ili povjesnica iliti pametarnica sve je to jedno isto.

Poslije itanja, pisanja, raunanja i oenaa, svakome ovjeku rodoljubu najpree je znanje: povjesnica

roda i naroda njegovog. ovjek, koji ne zna, a nee da pozna povjesnicu svoga naroda, to je nesvjesnoeljade bez roda i imena, bez ljubavi i ponosa. Takvo eljade lii na siroe nahode sa ulice, koje ne zna:ni kako je ni otkuda je dolo na svijet, ni ko mu je bio otac, ed i praed. Povjesnica narodna, dakle, uise za to: da poznamo svoj rod i porjeklo svoje; da znamo, ko smo, iji smo i otkale smo; da znamo, kosu i kakvi su nam bili nai preci, nai stari, pa ili da se ponosimo njima i da se ugledamo na njih, ili da sepouimo njihovom patnjom, pa da se uvamo, pogrjeaka njihovih.

Prolost je vodilja budunosti svakome pametnom i razboritom ovjeku, Tako i narod, koji poznaje iljubi svoju prolost svoju povjesnicu pouzdano ide na susret budunosti, jer e tako moi daizbjegne one pogrjeke, sa kojih je patio u prolosti. Kad znamo povjesnicu svoga naroda, i duhom smojai, ne osjeamo se sirotni i samohrani, jer onda znamo, da imamo u svijetu jo puno brae svoje, pa

isto osjeamo, kako nad nama vazda straare veliki dusi slavnih nam predaka i uvaju nas, da nam usrcu nikad ne ugasne sveti oganj rodoljublja, zajednikog srodstva i ljubavi bratinjske. Tako se eliiduh- naroda, te postaje silan i nesavladljiv, da mu ne moe nauditi ni unutralji ni spoljni zlotvor.

Rekao sam i kaem: narodi, makar kako bili silni i veliki, umiru i nestaju, im izgube svoj ponos: imzanemare i zaborave svoju prolost, svoju narodnu povjesnicu. I, zaista, mnogi silni i slavni narodi,kad zaboravie na se i na svoju prolost narodnu, onda i nestadoe sa lica zemlje, te ih sad ljudi josamo po imenu kazuju.

Pa hoemo li i mi, Srbine i srpski sine, da prezremo svoj najvii ponos? Hoemo li i mi nogama dapogazimo hiljadugodinje muke i tekovine praedova naih: hoemo li da zaboravimo srbinjsku prolost

svoju, svoju povjesnicu narodnu, pa da se ivi bacimo u nesitu eljust tuintine? Smiju li to da uinepotomci Miloa i Marka i svetoga Nemanjia Save? I po koju cijenu, za kakvu razmjenu bismo mi tomogli uiniti bez goleme tete svoje? Ta na zemlji ovoj prljavoj nema tog dostojanja i nema te slave,koja bi mogla pretegnuti slavu Srbinovu, jer njoj nema ravne pod nebom ovim, pa stoga nam na njojzavide i braa i nebraa naa.

Ali: kako e Srbin sauvati i njegovati svoj ponos, svoju povjesnicu narodnu? Sauvae je tako, ako jesvesrdno prigrli, ako je ljubi svim srcem. A kako e je zavoljeti? 3avoljee je, ako je upozna. A kako eje poznati, ako je ne prouava, ako je ne ui i ne pamti? I kako e drugi tusvijet znati za Srbina, akoSrbin sam za se no za i sam na se zaboravlja ? I po emu e nas tuin voljeti i potovati, ako se mi samine volimo i ne potujemo?

Mudri su bili praedovi tvoji, Srbine moj, a jo mudrije oni rekoe:

Nenano nepitano; znano voljeno".

Zagreb, na dan svetog Stefana Milutina, kralja srpskog 1894.

Pisac.


Kratka napomena. U ovoj knjizi narodnoj odbaene su sve knjievnike zavrzlame i petljanije, abrojevi i godine navode se samo one, ge je najpotrebnije. Ge god pie takom skraeno: god. ilisamo g. to znai godinu. Sve godine prosto naznaene raunaju se od Hristova rodestva na ovamo.Ali kad pored broja godine stoje jo i ovakve skraenice:, pr. Hr, onda to znai godinu prije Hrista.Rimski brojevi: I., II., III. i tako dalje uzeti su kao pridjevi: prvi, drugi, trei i t. d. Na primjer: kralj Uro

I. NemanjiV. zna

i Uroa prvog, koji je po redu peti Nemanji

. Skra

enica: itd. zna

i: i tako dalje.Tue i nepoznatije rijei protumaene su uzgredice na istom mjestu pod ovakvom zagradom: ( ).

DOBA PREDISTORISKO.Najstarije doba od postanja Srpstva do osvojenja dananjih

domovina srpskih

Sav rod ljudski dijeli se na pet raznih rasa ili pasmina iliti sojeva, od kojih je najvaniji i najprosvjeenijibijeli soj ljudi: soj kavkaski. Kavkaski soj sainjavaju tri ogromna plemena: arijsko, semitsko i turanskopleme. U arijsko pleme spadaju ova posebna plemenska stabla: Indijanci, Persijanci, Jelini (Grci),Rimljani ili Romani (Talijani, panjolci, Francuzi i Rumuni), pa ermani (Nijemci) i Sloveni. (Englezi,vedi i njihovi srodnici postali su iz mjeavine ovih stabala arijskih.) Semitsko pleme u glavnomsainjavaju: Jevreji (ivuti) i Arabljani (Arapi). U turanskom plemenu najvaniji su danas: Turci iMadari. Jedni narodi arijskog porjekla zovu se jo i po jeziku: indo-evropski narodi. To su oni narodi,koji su nekada govorili jednim zajednikim jezikom, i kojima je danas Evropa stojbina i postojbina, aprakolijevka im je bila Indija, a to je velika zemlja na dalekom jugoistoku u Aziji. Srbi, kao i sviSloveni, spadaju u veliki bijeli soj indo-evropskih naroda. u narode najprosvjeenije. Ali, posebno,Srbi su grana slovenskoga stabla, a u to stablo spadaju ovi narodi: Rusi, esi (s Moravcima), Poljaci,

Slovaci, Slovenci, Blgari, Hrvati, Srbi i Luiki Srbi.

Svi su ovi narodi bliski rod i govore srodnim jezikom, a svi se zovu opim imenom: Sloveni. Ali od svihSlovena najstariji su Srbi.

Ime Srbin postalo je u nezapameno doba, na mnogo stoljea prije Hrista. A ime Sloven, kao ope naeime, usvojeno je tek u dvanaestom stoljeu po Hristu, a prvi put je ono poniklo istom u estom stoljeu,kad se Srbi izblie sukobie sa ermanima, a to su dananji Nijemci ili vabe. To je bilo ovako: Sva onasrpska plemena, koja su mogla meu sobom da slove (da govore) i da se sporazumjevaju, nazvae seSloveni, a sve one tuince, koji nijesuslovili(govorili) srpski, nazvae Nijemcima, jer oni za Srbe zbiljabijahu nijemi, jer govorahu nerazumljivim jezikom. Ali, sve dotle, svi dananji Sloveni zvahu se jednim

opim roakim imenom: Srbi. To jest: kao to su Srbi danas samo jedna grana velikoga stablaslovenskog; tako su onda svi dananji slovenski narodi bili samo ogranci jednoga istog stabla srpskog.

RijeSrbi postala je od stare srpske rijei Sorabi, a to e rei: roaci ili svojaci. Dakle: sva ona plemena,koja meu se bijahu rod i govorahu istim jezikom, zvala su se Sorabi ili Srbi. A u starodavnomindijskom (sanskritskom) jeziku, iz kojega je postao i srpski jezik, i u drugim nekojim jezicima, rijeSrbznai ovjeka slobodna, plemenita, uzorita i junana, koji se vjeito bori. No, osim ovoga pravoga


imena, tuinci nazivlju Srbe jo i Racima i Vlasima. Ime Rac, ili Ras, ili Rasijan, ili Raanin jedno jeisto. To je ime vrlo staro i postalo je jo u najdavnije doba, kad se Srpstvo raselilo iz svoje pradomovineIndije. Tada se nai praoci rasijae po svijetu, te po tome jedne Srbe nazvae Rasijani, a stari Grci ihzvahu Sporima, po grkoj rijei sporadin, to e rei takoer: rasijani. Kasnije, osobito u dobaNemanjia, to je ime podmlaeno i obnovljeno, pa onda je rijeRas ili Raanin znaila ovjeka iz Rase

ili Rake, a Rasa iliti Raka bila je najglavnija srpska oblast u sred Prave Srbije, gde je danas Novi Pazari Toplica.

Ime Vlah neto je mlae i znai ovjeka tuinca. To ime uli su Srbi prvi put na 400 godina prije Hristaod tako zvanih Kelta iliti Vlaha, koji nama nijesu ni rod ni pomozi Bog i koji su davno izumrli. KasnijeVlah se zvao svaki pastir, pa i teak. A kad su Turci osvojili srpsku dravu, onda su se Srbi povukli izgradova u gore i dubrave, i bavili se samo stoarstvom i zemljoradnjom, te tako se ime Vlah prenijelo nasav srpski narod pod Turcima. Dakle: Vlahznai samo zanimanje, a ne narodnost. Vlasima danas mizovemo samo Rumune (Karavlahe) i njihove roake Cincare. Ime Rac i Vlah nadjenuto je srpskomnarodu u doba nae potitenosti i suanjstva, a time su nas tuinci htjeli oznaiti kao narod bespravan,koji je izgubio slobodu i dravu svoju. A danas nam ta imena nadjevaju samo nai dumani, kad hoe,

da nas narue.

Ali nekoji Srbi i sada se nazivlju jo: Crnogorci, Bosanci, Hercegovci, Dalmatinci, Bokelji, Hrvaani,Liani, Banovci, Krajinici, Slavonci, Srijemci, Bavani, Banaani, Srbijanci, umadinci, Starosrbijanci,Maedonci itd. Sve su ovo samo pokrajinski nazivi i ne znae nita drugo, nego samo zemlje i pokrajineone, ge ti Srblji ive. Ali svaki Srbin, ma ge se on rodio i ma ge on ivjeo, ostaje Srbin, te Srbin,dokle god govori srpskim jezikom i dri srpske obiaje. Isto tako nekoji Srblji nazivlju se i po vjeri:Riani, Krani, okci, Latini, Turci itd. Ovo je zaostalo iz onoga sramnog i ropskog doba, kad su ljudijedni druge gonili i ubijali zbog vjere i razlikovali se po vjeri. Ali danas bi to bila sramota, besmislica ineovjetvo. Jer danas Srbi ispovjedaju nekoliko raznih vjeroispovjesti, a brat je mio koje vjere bio.

Srba danas ima (bez razlike vjere) oko devet milijuna. Po tome Srblji su brojem vei od Madara,Rumuna, Grka i svih slovenskih naroda, osim Rusa, a Poljaci su brojem ravni Srbima. Ali nekada

Srbalja je bilo mnogo i mnogo vie. Jo od pamtivijeka,. prije neke 3000. godina, Srbi su bili poznatikao silan i neizbrojno velik narod. Nekoji povjesniari nazivaju Srbe bezgranino razgranjeniminajmnogobrojnijim narodomu tadanjem svijetu, pa vele: kad bi Srbi meu se bili sloni morao bi imse sav svijet pokoriti. No kasnije, kad se Srbi neslogom pocjepae u dananja razna slovenska plemena,opali su brojno. Ali od poetka ovoga naeg stoljea, uprav od osloboenja Srbije ispod Turaka, Srpstvoopet raste i brojem i snagom tako, da su Srbi danas gotovo dvojinom vei i snaniji, no to bjehu prije150 godina.

Srbi danas ive: u kraljevini Srbiji, kneevini Crnoj Gori, sjevernoj Arbaniji, Staroj Srbiji, Maedoniji,

Bosni, Hercegovini, Boki Kotorskoj, Dalmaciji, Hrvatskoj (Banija, Lika, Krbava i Primorje), pa uSlavoniji, Srijemu, Baranji, Bakoj, Banatu i u zapadnom dijelu kneevine Blgarije do rijeke Iskra, aotud na jug preko planine Rila do rijeke Meste i du Bistrice i Strume u Ma edoniji. Za tim ive Srbi pomanjim naseobinama: u Rusiji, Rumuniji, Italiji i u Americi. Osim toga ima 175.000 Luikih Srba uSaksonskoj (u njemakom carstvu). U dananjim svojim domovinama Srbi se stalno nastanie istomprije 1260 godina, a dotle oni ivljahu daleko tamo na istoku, sjeveru i jugu.


Prakolijevka Srpstva bila je ak tamo u dalekoj Aziji, u zemlji Indiji. Misli se, da je tu bila i prva Srbija,koja se dijelila u dvije oblasti: Sarbarsku i Panovsku Srbiju. Bog sveti zna, koliko su nai praociproboravili u toj svojoj pradomovini. Bplo je to vrlo, vrlo davno, u nezapamena vremena, na hiljadegodina prije Hrista. Za poslednjeg svoga boravka u Indiji srpski narod se vebio vrlo namnoio ineprekidno je ratovao sa okolnim crnim i utim narodima, a uz to bjee nastala u Indiji uasna glad i

pomor. Sve ovo nagnalo je nae praoce, da trae oduke u novoj domovini, te valjda s toga nastade tada

[uredi] Prvo cijepanje Srpstva i prva seoba Srba.

Jedan ogranak Srpstva krenu iz Indije prema zapadu i ustavi se oko rijeke Tigra i Eufrata, u zemljiMezopotamiji (Meurjeju), izmeu Perzije, Arabije i Male Azije. Tu Srbi osnovae Novu Sarbarsku(Srbiju), podigoe mnoge gradove, dadoe im srpska imena i proboravie tu nekoliko vijekova. Nekojipisci vele, da su se Srbi tu zatekli jo prije neke 4000 godina, u doba zidanja vavilonske kule, pa ak dasu je oni i zidali. To se ne zna. Ali se zna, da, tamo i danas imaju razvaline grada Serbice i rijekaSerbica. Ovi Srbi u Novoj Sarbarskoj ivljahu poglavito vojnikim i pastirskim ivotom i vjeito stajahuna ratnoj nozi protiv okolnih naroda: Siraca, Asiraca, Haldejaca, Miana, Persijanaca, ivuta, Arabljana,

Finiana itd.

No mnoei se sve vema i tu im otjenja, te se najzad opet prepolovie. Manji dio ostade jo u NovojSarbarskoj, a svi ostali digoe se oruanom rukom, pa pregazie cijelu Malu Aziju i nagrnue u Afriku,pa poplavie Egipat (Misir), Libiju i Mavritaniju, i postavie tamo svoju vlast. Ova srpska najezdaizvrena je u tri maha, od prilike, prije neke 3500 godina, i-poznata je u svjetskoj povjesti pod imenom:provala pastira u Egipat. U Egiptu, Libiji i Mavritaniji boravljahu ovi Srbi dulje vremena, te senaposletku jedni pretopie u tamonje narode, a ostali se razasue i preoe u Evropu. Neki se nastanieu panjolskoj i junoj Francuskoj, neki u Italiji, ali veina ih se naseli na Balkanskom Poluostrvu. Oni uItaliji, paljolskoj i Francuskoj utonue u latintini, pa vremenom nekoji od tih Srba doepae se iprestola rimskog.

Odrae se samo oni Srbi na Balkanu i jedan njihov ogranak u zapadnim stranama Male Azije. Ovimaloazijski Srbi jo prije neke 3087 godina borahu se u slavnom trojanskom ratu protiv Grka kaosaveznici Trojanaca. A kad Trojanci podlegoe Grcima i kad u tome ratu pogibe i srpski kralj, onda oviSrbi izabrae novog voa, pa s njime otplovie Egejskim, Jonskim i Jadranskim Morem, te se jedniotiskoe ak iza rijeke Pada u Italiji i tamo zasnovae novu srpsku naseobinu na onom prostoru, ge jekasnije carevala Mljetaka Republika ili Venecija. Jer ove Srbe tuinci nazivahu Venetima, pa s toga i tusrpsku naseobinu prozvae Venetija = Venecija = Venedig, a mi je zovemo: Mljeci. No jo uz put jedniod ovih Srba Veneta zadrae se u dananjoj Crnoj Gori, Boki i Dalmaciji, pa tamo i ostadoe. To bjeeprvo i najstarije Srpstvo u tim zemljama. Meu tim, oni ostali Srbi na Balkanu razmnoie se i osilietako, da su na skoro pritisli sve zemlje meu Dunavom; i Savom i meu Jadranskim, Jonskim, Egejskim,

Mramornim i Crnim Morem.

Ovi Srbi, juni doseljenici, vebjehu postali starosjedioci balkanski jo u doba silnog svjetskogosvajaa, Aleksandra Velikog, cara maedonskog, prije 2240 godina. Neki vele, da je i sam AleksandarVeliki bio Srbin. Ali to se ne zna. Nego zna se, da su ovi Srbi mnogo ratovali u doba Aleksandrovo, askao njegovi saveznici, as protiv njega. Oni bijahu tako silni, da im je Aleksandar morao dati potpunuslobodu i osobite povlastice, u kojima on Srbe nazivlje.: najvelikomonijim, najuvenijim,najznamenitijim i najmnogobrojnijim narodom" svojim. Veli se, da je Aleksandar jednom upitao Srbe:


Koga se najvema bojite?" mislei, da se oni njega boje.

A oni mu odgovorie:

Jedino se bojimo, da se nebo ne bi na nas sruilo!

Tako su bili moni i siloviti. Eto to i takvo bjee prvo Srpstvo na Balkanu. Ovi juni Srbi zatekoe se tu iu doba Hristovo, ali tada vesvi bjehu potpali pod vlast Rimljana. (Rimljani su bili silan osvajaki narodgrko-latinskog porjekla, i gospodarili su gotovo svemu svijetu punih 800 godina, a prestonica im bjeeRim. Oni su praoci Talijana.)

Drugi ogranak Srba poe iz Inije preko srednje Azije i ustavi se izmeKaspijskog i Azovskog Mora,na meama dananje azijske i evropske Rusije. Sad se. pokrenue i oni Srbi, to bjehu zaostali u NovojSarbarskoj i po sjevernim obalama Male Azije, pa preoe rijeku Aras i veliku planinu Kavkaz i spojiese sa onim Srbima kaspijskim. Tu oni osnuju, novu domoviiu koju nazvae Serbanija, te se tamo i dandanas jedan kraj zove: Servanija. Ovi kaspijski Srbi zvahu se Bijeli Srbi, a jedni od njih, koji ivljahu po

brdinama, zvahu se jo i Brani. Oni su imali svoga starjeinu, koji se zvao Gospodin. Gospodin Branai Bijelih Srba vladao je nezavisno daleko naokolo i veli se, da je esto imao po nekoliko stotina hiljadakonjanika. U Serbaniji ostae ovi Srbi mnogo stoljea, dok ih ne potisnue otud novi osvajai.

Trei, poslednji ogranak Srba krenu iz Indije pravce na sjever i uputi se meom velikoga carstva Kitajaili Kine. (Kitajci iliti Kinezi, to je isto, od uvijek ive u istonoj Aziji. Oni su danas najvei narod nasvijetu, a spadaju u mongolski soj ljudi.) Uz put Srbi se dugo borahu s Kitajcima, te ih ovi jedno vrijemei podjarmie. Najzad, oslobodiv se Kitajaca, dou ovi Srbi u Sibiriju, a to je ogromno velika ruskazemlja u sjevernoj Aziji. Tu oni osnuju novu Srbiju, koja se zvala Sirbija ili Sirbirija (po prastaromsrpskom imenu Sirb), a tek u potonje doba Sirbirija se nazva Sibirija. No Srbi se jo ljucki i ne zgrijae unovoj domovini, a vemoradoe zagaziti u novu borbu sa divljim Molgolima. (Mongoli su pomenuti

poseban soj ljudi u istonoj i srednjoj Aziji, a mi ih zovemo Tatari.)

Azijske gatke puno priaju o tim sirbirskim Srbima. Tako se u gatkama sauvao spomen o njihovimvladaocima: Banu, Jani, Ranku i Cianu, koji mnogo puta do noge potukoe Kitajce i Hune, te najzadotrgoe Srbe iz njihova ropstva. Poslije Ciana ili Ciia pominje se srpski car Tana sa njegovih petsinova. Pria se, da su Srbi u to doba bili jo silnnji i mnogobrojniji nego, prije, da su imali preko100.000 vojnika i da su u njih bili konji bri od hunskiha oruje otrije od hunskog. Ali po smrtiTaninoj njegovi sinovi razdjelie svoju dravu i tako je oslabie. Polovina naroda ostade nodnajstarijim bratom Caranom, a drugom: polovinom vladahu ostala braa. Po smrti Caranovoj zacari sesin mu Carmin, a za ovim njegov sin Budig. Sa Budigom padnu Srbi opet u ropstvo, te se velik dionaroda srpskog pretopi u Kitajce, Hune i druge narode. (Huci su bili takoer mongolskog soja, a u taj

soj spadaju i njihovi srodnici Hungari iliti Ugri Madari pa i Blgari Gagauzi, praoci dananjihBlgara.)

Tako se poe i doe prvo cijepanje Srpstva i prva seoba Srba. Misli se, da se to poelo, od prilike, na3500 godina prije Hrista. A dok su se izvrile ove tri prve seobe Srba moglo je protei bar hiljadugodina. A za sve ovo vrijeme seobe Srbi nvljahu u neprekidnom ratovanju sa mnogim i svakojakimnarodima. Sama borba ovih sjevernih Srba sa Kitajcima i Hunima trajala je itav niz stoljea, a jo dulje


je trajala borba i patnja onih junih Srba. U toj hiljadugodinjoj seobi i borbi izginuo je silan Srbalj, a ipretopio se u druge narode.

O ivotu, obiajima i vjeri tih prastarih Srba nasluuje se samo toliko: da su bili mnogoboci i da suimali neko vojniko-pastirsko ureenje, ali rascjepkano na plemenske kneine. A ba to je bilo ono, to

ih je slabilo te su esto podlegali i mnogo slabijem osvajau. Za to najstariji povjesniar Herodot, i kaeo naim praocima:Kad bi oni, imali jednog starjeinu, ili bar kad bi meu se bili sloni, bili bi oninajsilniji narod na zemlji. Ali to je u njih nemogue, te ih ba to ini slabim. Prastari Srbi bijahu mahombijele puti, ruse kose i plavih oiju, a vrlo krupna i jaka tjelesna sastava. Jedni su radili, a drugi suvojevali. Oruje im bjee: strijela, ma, koplje, sjekira, praka i tit. Prastari Srbi spaljivahu svoje mrtve,po indijskom obiaju. A pria se, da su se prastare Srpkinje radije ive spaljivale sa svojim pokojnimmuevima, nego da ostanu udovice. Prastari Srbi nijesu vjerovali u sudbinu, al su vjerovali, da je duabesmrtna i da je svijet postao od morskog pijeska, koji je Bog iznio sa dna i posuo povrinom morskom,te otud je, tobo, postala tvrda zemlja i sav ivot na njoj.

Prosvjeta u tih prastarih Srbalja kao da ne bjee postidna. Tako neki tvrde, da su Srbi jo u indijskom

svome kraljevstvu bili na najviem vrku sile, prosvjete i svestrane obrazovanosti. Ali toe bitipreerano. Nego i za sibirske Srbe takoer se iria, da su bili daleko uveni sa tjelesne sile, a

napredovali su i u prosvjeti. O njihovom caru Tani veli se, da je izdavao zakone i podizao graevine. Uope o prastarim Srbima misli se, da su imali svoje gradove, spomenike i hramove. A posebno o onimSrbima u Novoj Sarbarskoj pomenuti Herodot (jo prije neke 2340 godina) ree:I ako su u njih mnogaoblasna imena, ipak su im zakoni, jezik i obiaji jedni te isti. A za one Srbe u kaspijskoj Serbaniji priase, da su u potonje doba trgovali ak sa Indijom, a od Miana i Jermena donaali su robu na kamilama.Sa svog bogatstva ili su u zlato odjeveni.

U glavnom toliko se nasluuje o ivotu i ivovanju toga prastarog, predistorijskog Srpstva. No takorazborit i tako silan narod srpski, koji se ni izbrojati nije mogao, mora da je poinio kud i kamo veih i

slavnijih djela kroz tolike hiljade godina. Ali u to pradavno doba nije bilo pismenih ljudi, pa niko nitanije biljeio. Onda nige nije bilo pisane povjesnice, pa ni u Srba, a kroz duga i mnoga stoljea zubvremena satro je i ponitio slavna djela naih praotaca, pa i same svete grobove njihove, te sad cijelo topredaleko doba stoji zastrveno tamnom koprenom neizvjesnosti.

DOBA ODROAVANjA.Prelazno doba od vremena predistorijskog do upanijskog

Kad su sibirski Srbi opet pali u ropstvo kitajsko i hunsko, poee ih ovi strano ugnjetavati i zatirati.Mnogo puta Srbi ustajahu na oruje, ali se potpuno ne oslobodie, jer bjehu nesloni, te tako nastade

Druga velika seoba i dioba Srpstva.

Kad Huni potisnue Srbe u poslednjem ustanku, poee se ovi povlaiti iz sibirske Sirbije pravce nazapad, Uz put im se pridrui vei dio i onih Orba iz Serbanije, te svi skupa preu u Evropu. Jedni se


ustave oko rijeke Volge, Dona i Dnjepra u dananjoj evropskoj Rusiji i prostru se ak iznad IljmenskogJezera i grada Novgoroda, blizu sadanjeg Petrograda i Krontata ruskog. Drugi se stane oko rijeke Buga(gornjeg i donjeg) i oko rijeke Visle, Dnjestra, Pruta i Sereta, u kasnijoj Poljskoj, Galiciji i Besarabiji.Trei odmaknu jo zapadnije i konano se nastane u dananjem njemakom carstvu, oko rijeke Odre iLabe i du cijelog Baltikog Mora, a kasnije se pruie ak i do rijeke Rajne.

Ovo prvo i najranije smjetanje i razmjetanje sjevernih Srba u sjevernoj Evropi moglo je biti, u srednjuruku, od prilike prije 3000 godina. Jer jo prije 2600 godina stari Grci i Rimljani zatekoe ove Srbe naBaltikom Moru i u veliko trgovahu s njima. Dakle, ovi Srbi jo tada bjehu na visokom stupnjuprosvjete, pa mora da su se tamo mnogo ranije naselili, jer danaske se pouzdano zna, da Srbi odpamtivijeka stanuju u Evropi.

Nekako u isto doba, kad se ovi sjeverni Srbi naseljavahu u Evropi, dooe u Evropu i pokojni Jeleni,praoci dananjih Grka). Oni dooe u Evropu s juga, gotovo istim putem, kojim prije njih dooe onijuni Srbi balkanski. Jelini posjedoe zapadne strane Male Azije, pa odmah se poee uvlaiti i naBalkansko Poluostrvo u dananju Grku i Trakiju. Ustupajui mjesta novim gostima, Jelinima, oni juni

Srbi poee se protezati sve dalje na sjever i zapad, te gornjim svojim krilom prevalie Savu i Dunav inaselie potonju Panoniju i Dakiju. (Panonija je obuhvatala Srijem, Slavoniju i Hrvatsku do Siska, pa

onda Meumurje, Baranju i gotovo svu zapadnu Ugarsku zajedno sa Bakom do Titela na Dunavu i doZemuna. A Dakija je obuhvatala svu ostalu istonu Ugarsku sa oba Banata, a osim toga jo i cijeludananju kraljevinu Rumuniju ak do Babijih Gora, a to je velika planina koja se sad zove Karpati i leimeu Ugarskom, Galicijom i Poljskom.) Vremenom nekoji od ovih Srba iz Panonije i Dakije otisnue sejo sjevernije, te se spojie sa onim sjevernim Srbima oko Baltikog Mora.

I tako od onoga rastanka u Indiji tu se sad opet vidjee i sastadoe juni i sjeverni Srbi. Od tada bjehuoni u neprekidnom dodiru i saobraaju i vladahu ogromnim prostorom zemlje ak od planine Urala,Iljmenskog Jezera i Baltikog Mora, pa sve irom i uzdu do Jadranskog, Jonskog, Egejskog i Crnog

Mora, a pruahu se tad i u Italijuak do Rima. Na cijelom tome prostoru Srbi ivljahu i carevahuslobodno i nezavisno sve do keltske najezde. (Kelti su bili posebna grana indoevropskih naroda. Bili su

silni osvajai ali dosta prosvjeeni. Oni su u srpskim zemljama podigli mnoge gradove i tvrave, pa oniosnovae i prestonicu dananje kraljevine Srbije, grad Beograd i beogradsku tvravu. Kelti su davnoizumrli, a poslednji trag im se sauvao u dananjim Ircima, Biskajcima i u maedonskih Vlasima,Cincarima.)

Dakle u ovo doba, prije neke 2300 godina, Podunavlje i Posavina bjee stoer i sredite Srpstva, ba kaoto je i danas. Ali tad se meu Srbima pojavie Kelti, pa pritiskoe najprije Panoniju i Dakiju, a kad seutvrdie u Beogradu, onda nagrnue preko Save i Dukava, te potlaie i balkanske srpske zemlje. Srbi donekle uspjeno suzbijahu Kelte, al ne mogoe im odoljeti, jer bjehu suvie pocjepani ne imaahu jo

nikakvog dravnog jedinstva. Najzad potisnuti keltskom najezdom, mnogi Srbi iz Podunavlja, Posavine,Podravine i Potisja povukoe se na sjevero-istok i pridruie se onim Srbima iza Babijih Gora, uPoljskoj i Rusiji. Tada se opet stvori jaz, meu junim i sjevernim Srpstvom, te Podunavlje neko vrijemeosta pusto. Ali na skoro (oko 350 god. pr. Hr.), Aleksandar Veliki Maedonac i njegovi nasljednici,pomou Srba, potukoe i raerae Kelte, a konano ih dotukoe Rimljani. Vremenom Kelti se pretopieneto u Srbe, neto u druge narode, pa konano izumrijee. Tada se opet stopie sjeverni i juni Srbi, tePodunavlje opet postade stoer Srpstva. No ubrzo za Keltima pojavie se novi osvajai Rimljani.Rimljani osvojie sav Balkanski Poluostrv, pa poee nasrtati i na panonske i dake srpske zemlje.


Balkanski, panonski i daki Srbi mnogo puta potukoe silne Rimljane, ali najzad moradoe priznatinjihovu vlast, te u tome stanju ostae za dugo.

Meu tim, dok se sve ovo dogaalo sa junim Srpstvom, dotle se oni sjeverni Srbi vebjehu razmjestilii, uvrstili. Oni Srbi u negdanjoj Sarmaciji, a u dananjoj Rusiji, Poljskoj i Galiciji osnovae tamo

Veliku Srbiju, koja se zvala jo i Bijela Srbija ili Bojka. Oni tamo dalje na zapadu, iza Visle i Odre i okorijeke Labe, Sale i Mulde osnovae Polapsku Srbiju, koja se zvala Sorabija i Surbija. Nie njih, udananjoj Bavarskoj i ekoj, ostali polapski Srbi osnovae drugu Bijelu Srbiju, koja se takoer zvalaBojka po srpskom plemenu Bojki ili Boji. A od te Bojke srpske kasnije, vabe stvorie svoju Bojoariju(Bavarsku) i Bojemiju (eku), koju vabe i danas zovu: Bemen, pa i mi je kad to zovemo Pemska,kao to i ehe zovemo Pemcima. No vie sviju ovih Srba, oni najsjeverniji Srbi du Baltikog Moraosnovae Baltiku Srbiju u Pruskoj, Pomorskoj (Pomeranu), u Meklenburgu i Hanoveru na sjevernimstranama dananje Njemake. A od tih baltikih Srba odvoji se veliko pleme Rujanci i naseli se josjevernije u samom Baltikom Moru na velikom ostrvu, koje se po njima prozva Rujan, a vabe gadanas zovu Rigen.

Vremenom Baltiki Srbi prodrijee

ak u Dansku, pa tamo osnovae Dansku Srbiju. No u kasnijimratnim pohodima svojim pruahu se baltiki i polapski Srbi i u vedsku, Holandiju, Belgiju,. Englesku,

Francusku, pa ak i u vajcarsku. ali tamo im je svuda brzo trag izginuo.

Svi ovi sjeverni Srbi dijeljahu se u mnoga premnoga plemena. Najglavnija srpska plemena bjehu;Polapski Srbi, Luiki Srbi, Ljutice, Bodrice, Rujanci i Boji iliti Bojki, (Boji ivljahu i u sarmatskoj i uekoj, Bojki, pa i danas ima u Malorusa pleme Bojki.) Za sve vrijeme svoga ivota ovi Srbi ivljahuodvojeno svaki za se u svoje plemenske dravice i malo kad su poslovali zajedniki, ali svi drahu jedneobiaje i govorahu jednim istim jezikom, tako, da im je,gotovo svaka rijejednaka bila. U prvavremena ivljahu oni sa svim slobodno i nezavisno, nege pod izbornim, a nege pod nasljednimstarjeinama svojim. Za Srbe u sarmatskoj Bojki zna se, da su imali nasljedne knezove, a Srbi Rujanci

imaahu svoje careve i posebno svoje carstvo na Rujanu. Rujanci bjehu vrlo veliki junaci, te jednovrijeme i sva ostala plemena srpska priznavahu njihovo prvenstvo i vlast.

Dugo vremena sjeverni Srbi ivljahu mirno i divno napredovahu u prosvjeti i radinosti. I tek nege udrugom i treem stoljeu po Hristu dooe oni u blii dodir sa ermanima (Nijemcima). Nijemci selukavo i lagacko uvukoe meu Srbe, pa kako bjehu u svemu mnogo slabiji od Srba, dulje vremenaivljahu sa Srbima u ljubavi. U toj slozi zatee ih i etvrto stoljee, kad se poe

Velika seoba naroda.

Tada bjee uzavrio sav svijet. Bjee nastalo uasno komeanje i mjeavina mnogih i svakojakih naroda.

Jer kao to negda Huni potisnue sirbirske Srbe, tako sad Kitajci razbie divlje Hune i pognae ih iromAzije, te ovi svom silom grunue u Evropu, istim putem, kojim dooe i sirbirski Srbi. Prestravljenihunskom najezdom, Nijemci povukoe sobom dobar dio sjevernih Srba, te s njima zajedno poeeprodirati preko Dunava i Save u Vizantiju. (Vizantija je bila novo-osnovana Istona Rimska Carevina,kojom vladahu Grci ili Vizantinci, a prestonica im bjee Carigrad.) Oko god. 378. Srbi i, Nijemci,udrueni pod imenom Gota, osvojie gotovo sav Balkanski Poluostrv. Tada se i ovi i oni raniji sjeverniSrbi doseljenici stopie sa onim junim Srbima starosjediocima balkanskim. Vizantija i Rim bjehu tadau najgrem rasulu, te se Srbi i Nijemci lako uvrstie na Balkanu i zasnovae tu kao neku posebnu


dravu gotsku. Ali u ovoj gotsko-srpskoj vojsci bjee vrlo malo pravih Nijemaca. Ostali svi bijahu Srbi.Za to, kad Nijemci htjedoe da prisvoje svu vlast, Srbi se udruie s Grcima, te poee tui Nijemce, kaoto su dotle s Nijemcima tukli Grke.

Dok se ovo zbivalo, Huni nagrnu svom silom, vodei sobom ostanke kaspijskih i kavkaskih Srba, i uz

put skupe pod svoj barjak i mnoge druge Srbe tako, da Srbi sainjavahu glavnu ubojnu snagu hunsku, aprvi doglavnici hunskog voa bjehu Srbi, meu kojima se osobito istie neki Onogost. Oko god. 449.Srbi i Huna bjehu potpuni gospodari svih zemalja u Podunavlju i Posavini, a jedno krilo ovih Srba spustise tad i u Dalmaciju. U savezu sa ovim Srbima, Huni pod svojim voem, stranim Atilom, grunu na Rimi Vizantiju, pa gotovo satru obe ove carevine. Kasnije Huni sa Srbima prodru do Jedrena (blizuCarigrada), te potuku i raeraju sa Balkana sve one zaostatke njemakih Gota. Svi ovi Srbi, koji dooes Hunima, ostadoe meu svojom braom na Balkanu, te se kasnije borahu s Grcima protiv Huna. Nabrzo po smrti Atilinoj Huni ieznu kao pljeva na vjetru, poto su unitili mnoga romanska i njemakaplemena u Evropi. I tako Srbima svanu, te se zasnova

Prva drava i prva dinastija srpska na Balkanu.

im propadoe Goti i Huni, pojavi se meu junim Srbima velik ovjek po imenu Svevlad. On doe izVelike Srbije i vjeto upotrebi slabost Vizantije i Rima, pa osnova novu srpsku dravu, koja se prostiralapreko planine Balkana od Rile do stare Planine, pa preko sjeverne Maedonije, Stare Srbije i Arbanijedu Jadranskog Mora ak u Istriju do Trsta. Svevlad I. umrije oko god. 530., a nasledi ga najstariji sinBoris, Borilo, Borko ili Borivoj Svevladovi. Borivoj uvea srpsku dravu od Jadranskog Mora do uaSave u Dunav. Njega nasljedi najmlai mu brat Ostrojilo ili Strojilo I., koji prenese svoju prestonicu podar Planinu u Prehvalu. On osvoji mnoge zaostale gradove u jadranskom primorju i po ostrvima i oistiih od Grka i Latina. On razori i stari grad Epidavr u Dalmaciji, koji je leao tamo, g e je sad selo Cavtat.Stanovnici Epidavra, Grci i Latini, bjeei ispred srpske navale, povukoe se neto sjevernije premaostrvu Lokrumu i tu udarie temelj novom gradu Raguzi, koji mi zovemo Dubrovnik.

Odmah za Grcima i Latinima nadooe i Srbi, pa naselie i utvrdie grad Dubrovnik koji kasnije postadevrlo silan i slavan sa svog bogatstva i prosvjete. Strojilo podie i Spljet, Trogir, Krk, Rab i drugegradove, i oisti od tuintine sve srpske zemlje od Poljane u Arbaniji ak do stare Vindobone (sadanjegBea), te oslobodi i velik dio panonskih srpskih zemalja, zajedno sa Srijemom. Strojilo pogibe kodSkadra god. 552. u boju protiv Grko Rimljana, a nasledi ga sin mu Svevlad II, koji je strano gonio izatirao hriane, pa i same Srbe.

No jo za ivota Borivojeva i Strojilova, njihov srednji brat, Totilo, po dogovoru s braom svojom,pree s mnogom vojskom u Italiju, te poslije mnogih slavnih pobjeda osvoji Rim, prinudi ga na pla anjedanka i zadade samrtni udarac negda svesilnom Zapadnom Carstvu Rimskom, Narod u Rimu

oduevljeno je doekao Totilu i pozdravio ga, kao oslobodioca potlaenih robova rimskih. Totilo je idalje vojtio po Italiji u drutvu sa Nijemcima, te po tome neki misle, da je i on bio Nijemac, to nijeistina. Sa Totilinim, Srbima i sa Nijemcima ratovahu tad protiv Rima i mnogi drugi Srbi, koji upadahu uItaliju sa dalekog sjevera ak iz Baltike Srbije, iz pokrajnne Vendalije. (Vendalija se nazvala od imenaVend, a tim imenom onda tuinci nazivahu sve Srbe, ta i danas oni tako zovu nau brau Slovence iLuike Srbe.)


Totilo pogibe nege u tim silnim bojevima, a svi njegovi Srbi, kao i oni pridoli sa sjevera, vremenom sepolatinie i sa svim nestadoe. Poslije Svevlada II. vladahu jo nekoliki Svevladovii kao: Selimir,Vladan i drugi, o kojima se jedva neto moe naslutiti, ali nita pouzdano.. Sa poslednjimSvevladoviem izumre ta prva srpska drava na Balkanu i Svevladova dinastija (nasljednja lozavladalaka.), koja je Srpstvu dala nekih 11 vladalaca. No za vrijeme ovih dogaaja na jugu, pojavi se sa

sjevera nova napast:

Avarska najezda.

Jo za vlade Svevlada II. Svevladovia pojavie se u Panoniji i Dakiji novi osvajai, divlji Avari ili Obri,narod tursko-mongolskog porjekla. Prodirui iz srednje Azije u Evropu, Avari silom povukoe sobomsav ostatak kaspijskih Srba, a za tim pridruie im se dobrovoljno i mnogi drugi Srbi iz Velike Srbije,Dakije i Panonije. Pomou svojih junakih saveznika Srba, Avari u dananjoj Ugarskoj osnovae takozvanu Avariju. Ali u istinu to nije bila avarska drava, nego je to bila samo obnova prave i prvePanonske Srbije, koju Srbi sami zasnovae u meuvremenu izmehunske i avarske poplave, od prilike,na prelazu iz petog u esto stoljee. Jer u ope Avara pravih bjee vrlo malo (svega oko 200 hiljada

dua), a svi ostali stanovnici Avarije bjehu Srbi, sakupljeni sa mnogih strana.

U istom meuvremenu izmehunske i avarske najezde zasnovana je i u Dakiji (u dananjem Banatu iRumuniji i Erdelju) Daka Srbija, u kojoj jo iz ranije boravljahu srpska plemena Spori i Anti, kojadooe tamo preko Besarabije sa Volge, Dona i Crnoga Mora. (Ime Spori znai Rasijani ili Raani, aime Anti znai Graniari.) Ovi Srbi Raani i Graniari (Spori i Anti) bjehu mnogobrojni i silni. Oni zadugo vladahu nezavisno sve od Babijih Gora (Karpata) ak do Dunava i Crnoga Mora. Kasnije njihovestarjeine uzee avarski naziv ban, a svoju zemlju nazvae Banat - (Banstvo ili Baiovina), te se i danasjedan dio tih zemalja zove Banat. Ovi daki Srbi, namnoiv se odve, ee upadahu preko Dunava uvizantijske zemlje. Tako jo 558. god. prodrijee ak do Carigrada i do Grke, ali puno ih je zaostalo i uDonjoj Miziji (sadanjoj Blgariji). Svi se oni tamo stopie sa onom junom braom svojom, a jedni se

(god. 527. i 553.) protegnue i u Dalmaciju, Arbaniju i Bosnu, te tako dopunie ono ranije Srpstvotamonje.

Kad Avari dooe u Panoniju pozvae i dake Srbe da im se pokore. A na to im srpski knez Dobretaotpozdravi ovako:Niko se nije rodio, niti ga ovo sunce grije, ko bi nas mogao podjarmiti! Mi smonavikli da zapovjedamo drugim narodima, a ne drugi nama. I ovo je na: zavjet, dokle god bude nasvijetu rata i maa!I, zbilja, Avari ne smjedoe da se ogledaju sa Dobretom, nego se odvrljie drugimputem preko Save na Balkanski Poluostrv, a daki Srbi ostae slobodni i nezavisni kao i dotle. U to dobaVizantija ratovae u Aziji sa Persijancima, te se i dakim Srbima uini zgoda, da se sa svim sjedine sajunom braom svojom. Odmah poslije one Dobretine otporuke Avarima, daki Srbi sa 100 hiljadavojske grunu preko Dunava na Vizantiju, popale svu zemlju, osvoje mnoge gradove i tvrave, prodru

ak u dno Grke i do Carigrada, pa se stane oko Soluna i tu sa onim junim Srbima osnuju SolunskuSrbiju i ponu vladati slobodno i bezbrino.

Ali njihovim odlaskom Daka Srbija bjee oslabila, pa vizantijski car Tiberija iz osvete napujda Avare,te ovi napadnu i opljene Daku Srbiju, ali je ne pokorie. Jer iste godine (575.) Avari sa svojimpanonskim Srbima okrenue svu svoju silu preko Save u dravu Svevladovia, koja tad bjee venakoncu propasti. Tako daki Srbi opet ostae slobodni, ali propade Svevladova Srbija. Avari i panonskiSrbi prejurie preko nje i provalie u srce Vizantije. Vizantija tad "bjee na rubu propasti, a Rimljani


dotle vebjehu propali. Jedno vrijeme Srbi se udruie s Grcima protiv Avara, kao to prije toga i Avaripomagahu Grcima protiv Srba. Ali vegod. 626. Srbi sa Avarima opsjedaju i tuku Carigrad.

No i prije toga Srbi dopirahu pod zidine carigradske. Tako god. 588. i 589. i 615. nove gomile Srbaljanasrnue ispreko Dunava preko sadanje Blgarije, Rumelije i Trakije, pa uinie straan okraj po

Vizantiji. Tada se od tih ratnika odvojie dva silna srpska plemena, Milinzi i Jezerci, pa, prodrijee ak uPeloponez (u dnu Grke), pa tamo za na vijek ostadoe. Tu se oni uvrstie i osnovae posebnuPeloponesku Srbiju i vladahu u njoj punih 200 godina sa svim nezavisno. No najzad Grci i njih pokorie,a vremenom ih sa svim i pogrie.

Veu ovo doba, poetkom sedmog stoljea, Srbi bjehu posjeli gotovo sve najglavnije pokrajine naBalkanu. A dok se to dogaalo u junom Srpstvu, dotle se u veliko bjee poelo

Odroavanje sjevernog Srpstva.

koje zahvati najprije baltike i polapske Srbe. im je za Nijemce i Dance prola prva opasnost od

hunske poplave, odmah oni pomolie rogove protiv Srba i upinjahu se svom silom, da ih odrode. U tomeim mnogo pomoe i samo Hrianstvo, koje Nijemci donijee meu sjeverne Srbe. Baltiki i polapskiSrbi ni za ivu glavu ne edoe da se odreknu stare svoje vjere mnogoboake, jer novom vjerom(hrianskom) njemaki popovi ubijahu staru narodnost srpsku, a uz to injahu nad Srbima i mnoganeovjetva. Iz toga se izrodie dugi i krvavi ratovi na ivot i smrt. Silna, srpska plemena Bodrice iLjutice najvema se odlikovae u tim ratovima protiv Danaca, Saksonaca i Franaka. (Danci su ogranakskandinavskih veda, a Saksonci su njemako pleme kao i Franci. Od tih Franaka dobie svoje imedananji Francuzi.)

Jo u prvom ratu Srbi strano porazie Saksonce, a u drugom potukoe i Saksonce i Dance, pa ubie isamog kralja danskog. Slavne srpske vojskovoi Zvjezdodrag, Bjeloslav i Dervan, potukoe mnogo puta

vojsku Franaku, a Dervai osvoji cijelu Saksoniju i Tiringiju i opustoi ih. Tako i Luiki Srbi (Sorabi)odrae mnoge pobjede u bojevima protiv Karla Velikog, kralja Franakog, te samo u jednom boju pade32.000 Franaka. Bodriki voDrako pogibe u boju protiv Danaca, a za tim Bodrice tri pu zastopcerazbie Dance i osvojie velik dio njihovih zemalja. Za tim opet u tri bitke potukoe 50.000 franakihvojnika.

Jednom prilikom Srbi Ljutice pod svojim kraljem Rakom prevalie preko mora i zavojtie ak naEnglesku. Ali tamo bjehu loe sree, te u povratku iskalie srce nad vedima, Dancima i Nijemcima. Nojo loija srea navela je ove Srbe, da troe svoju snagu i za raui tuina, te ih vrlo esto viamo, geratuju s Nijemcima, protiv Danaca, i s Dancima protiv Nijemaca. A sa njemtinom bjee dolo meu oveSrbe i avolja nesloga. I nige bratska nesloga nije poinila toliko zala, koliko meu tim baltikim i

polapskim Srbima. U tome se osobito odlikovae, inae junaka i silna plemena, Ljutice i Bodrice, kojivoahu meu sobom mnoge krvave ratove, a za to vrijeme Nijemci pustoahu one zemlje srpske, panajzad ih i savie pod svoju vlast.

No jedno vrijeme panonskim i polapskim Srbima sinue ljepi dani. Bilo je to poetkom sedmogstoljea. Tada (od god. 620. ,do god. 641) javi se meu njima velik ovjek, po imenu Samo ili Samko.On oslobodi panonske i polapske Srbe od avarskog i franakog jarma i sjedini pod svoje ezlo mnogaplemena srpskog imena i jezika. Srce Samove drave bjee u ekoj, ali se ona pruala ozgo ak iz


Saksonske i Bavarske sve do Karpata, a otud sve irom i uzdu preko dananje eke, Austrije, sjevernei zapadne Ugarske, pa preko Dunava Dravom i Savom du cijelog Srijema, Slavonije, Hrvatske,Kranjske, Koruke i Istrije sve do Trsta, a neki vele, da se ova srpska drava sastavila i sa balkanskomSrbijom, te se protegla na jugu ak do Egejskog, Jonskog i Jadranskog Mora. To bjee Samkova Srbija, ito je bilo najvee dravno jedinstvo srpsko, kakvoga nigda prije ni poslije ne poznade naa povjesnica."

Ali na brzo po smrti Samkovoj propade i ta drava srpska, a Franci potljaie sve srpske zemlje odbaltikog do Jadranskog Mora, pa prodrijee ak preko Srijema i Fruke Gore. (Franako ime Srbiizgovarahu: Frugi ili Fruzi, te po tim osvajakim Fruzima nazva se dananja Fruka Gora.) Poueni tomnevoljom, najzad se jednom sloie i oni krvni neprijatelji, Ljutice i Bodrice. Njima se pridruie iPolapski Srbi, pa svi zajedno oko godine 840. digoe ustanak protiv Nijemaca. Nijemci ih savladae, alioni se onet podizahu. A kad u jednom ustanku od 844. god. pogibe bodriki vrhovni knez Gostomisalj,tada ostali sitniji knezovi srpski opet priznae njemaku vlast ali konano se jo ne pokorie. Tako i god.927., 929., 937., 940., 944. i 945. ovi Srbi dizahu sve nove i nove ustanke i borahu se oajno na ivot ismrt.

Mnogo puta ovi Srbi mnogoboci poinie uasan lom od Nijemaca i njihovih popova, koji im silomnametahu hriansku vjeru, i s njome i narodnost njemaku. Jednom prilikom Bodrice pod svojim

vojvodom Mestivojem opljenie i spalie i sam grad Hamburg i mnoge krajeve njemake. A veugodini hiljaditoj: (1000.) polapski Srbi bjehu slobodniji i samostalniji nego prije 200 godina. Pa i kasnijekroz itava dva stoljea baltiko-polapski Srbi krvavom mukom uvahu svoju lijepu slobodu srpsku. Uto doba osobito se istakoe na braniku Srpstva bodriki knezovi: Ratibor, Krut i Pribignev, pa sin muslavni i plemeniti Goalk, pa Goalkovi potomci Budivoj, Henrik, Vladimir, Svetopuk (II.) Knut iSvenik. Za tim se istakoe i jo dva kneza polapska, Pribislav i Niklot, i rujanski knez Jaromir. Svi seoni lavovski borahu za svoje milo Srpstvo i bjehu se zavjerili: ili svi do jednog da izginu, ili da se osveteNjijemcima.Ali Nijemci bjehu udrueni i sloni, a srpska plemena razdruena i neslona. S toga savotpor njihov i sve muke junake porui nesloga srpska.

Meu tim i hrianstvo meu njima bjee zahvatilo korjena, te pokrtena gospoda, odlinici i voenarodne, poee prijanjati i uz tuintinu: poee primati njemaki jezik i obiaje, a odbacie sve svojesrpske osobine. Vremenom i dugom navikom ova odrodska zaraza pree sa srpske gospode i na samnarod, te tako ovo negda nesavladljivo sjeverno Srpstvo svakim danom padae sunovrat. Veu 12.stoljeu gotovo sa svim nestade toga silnog urlikajueg lava, od koga negdapogibae vojska njemaka idrktijae itava drava rimsko-njemaka kako vele sami Nijemci.

Veliko mnotvo ovih Srbalja izgibe u bezbrojnim bojevima sa Nijemcima i Dancima, ali jo ve emnotvo pretvorilo se u prave Nijemce i ba to su danas najei protivnici Slovenstva. No jo prijenekih 1200 godina jedan velik ogranak Srba Bodrica, potisnut njemtinom, sae u Baku i Banat: pa tu i

ostade za na vijek. To su praoci dananjih Srba Bavana i Bana

ana. Ovi Srbi Bodrice podigoe uBakoj grad Bodri(Bodrog), te kasnije po tome gradu prozva se cijela dananja bodrika (bodroka)

upanija u Ugarskoj. Poslednji baltiki Srbi u Pruskoj konano su ponjemeni istom prije 200 godina.Ali od polapskih Srba preostade i do danas jedan mali ostatak. To su onih 175 hiljada Luikih Srba uSaksonskoj, koji se i dan danji u svojoj Sprevskoj umadiji oajno bore za lijepo svoje ime srpsko.

Ali Za to vrijeme vese u veliko bjehu proula i sva sadanja narodna imena slovenska. Jo poetkomestog stoljea prvo se pojavi ime Slovjen, nege u sjevernoj Rusiji oko Iljmenskog Jezera, a kasnije ime


Slovjen pree i na sve one dake, panonske i koruke Srbe, koji se danas zovu: Slovaci i Slovenci. U todoba bjee u Velikoj Srbiji jedno gortako pleme, koje ivljae hrbatom Babijih Gora, te se po tomenazivae Hrbati, to e rei: Gorani ili planinci. Po njima se i Babije Gore nazvae Hrbati, a za timKarpati. Kasnije od tih Srba Gorana postade posebno srpsko pleme Bijeli Hrbati, a to su dananji Hrvati

Za tim se pojavi ime eh, pa Moravac. Poljak i Rus, te veu sedmom stoljeu jedni dananji narodislovenski poinju zasebnu svoju istoriju pod zasebnim, novim imenima narodnim. Ali jo i tada dobardio onih Srba u galiko-poljskoj Bojki sauva svoje srpsko ime. Polovinom estog stoljea jedanogranak ovih Srba bjee se spustio u Banat, Baku, Baranju i Trojednicu. Tu oni svi i ostae, a oni uTrojednici i Baranji osnovae tada i novu Bijelu Srbiju kojoj bjee sredite dananja Slavonija i Srijem.Poetkom sedmog stoljea umrije. vrhovni knez onih Srba u Bojki galiko-poljskoj, a dravu munasljedie dva sina njegova. A kad u to doba Avari pregazie srpske zemlje na Balkanu, onda jedan odove brae sa polovinom naroda ostade u Bojki, a drugi se s drugom polovinom iseli i po e u pomojunim Srbima, koji bjehu zapodjeli novu borbu protiv Avara. Tako nastade:

Poslednja velika seoba Srba sa sjevera na jug

a to se svri nege od 630. do 636. godine. Ovi Srbi bjehu jo nekrteni i dooe u ove zemlje podimenom Bijelih Srba i Bijelih Hrvata. Srbi i Hrvati potuku i raeraju ostanke Avara, pa onda Hrvatiposjedoe sjevero-zapadno primorje jadransko i pruie se do rijeke Une i Kupe, a Srbi zaokruieHrvate u polukrug i zauzee dananju Dalmaciju, Boku, Hercegovinu, Bosnu, Pravu Srbiju, Crnu Goru isjevernu Albaniju sa peskom oblasti ak do ispod ar Planine i Skoplja, te tako se izmijeae i sastaviesa onim ranijim junim Srbima na Balkanu i sa onim Srbima, starosjediocima u Banatu, Bakoj, Baranji,Srijemu i Slavoniji. Tako Srbi opet dooen na staro ognjite svoje, otkale ih bjehu potisli Kelti i drugiotimai.

Tako Srbi iznova osvojie i naselie dananje domovine svoje, ge borave stalno ve1260 godina, poto

pregazie gotovo polovinu zemljine povrine i proivljee hiljade godina u najstranijoj borbi. Tako jebio dalek i muan put naih praotaca, dok nam izvojtie ovo malo zemljice, koju i mi vedvanaest i postoljea natapamo svojom krvlju i krvavim znojem svojim. Neizmjerni taj put sav je zasut kostimaSrbinovim. Grob do groba i grob nad grobom lei na tom predalekom putu i vapije za boljom sreomnaroda srpskog. Koliko li slavnih i velikih djela poinie nai praoci za tolike hiljade godina! I koliko lijunakih, muka pretrpljee oni na tako dalekom putovanju! Sve je to zaronilo groblje jedno nepreglednoi zastrlo vjenim zaboravom.

No u brzo poslije ove poslednje velike seobe Srba sa sjevera, dogodi se nov, vaan dogaaj, a to je:

Pojava Blgara u istonom Srpstvu.

Blgari, koji se zvahu jo i Gagauzi (Crni Blgari), narod tursko-tatarskog porjekla, uvukoe se iz Azije uEvropu jo u meuvremenu hunske i avarske najezde. S poetka Blgari se stanie nege u Velikoj Srbijii neko vrijeme bjehu podloni Srbima. No vremenom oni spuste u Besarabiju i Dakiju, pa najzad okogod. b79. preoe i preko Dunava u istone balkanske zemlje, ge tada ivljahu oni Srbi Raani iGraniari (Spori i Anti), koji bjehu podjeljeni u sedam. velikih plemena. Ovi Blgari Gagauzi uvukoe semeu dake i balkanske Srbe kao gosti i ratni saveznici. No vremenom oni priberu oko sebe svuratrkanu snagu tamonjih srpskih plemena, pa do pod konac devetog stoljea uvrste novu jaku dravu


oko planine Balkana i nametnu joj svoje ime Blgarija. To zvanino dravno ime polagacko je prelazilona pojedinu srpsku gospodu oko prestola, a sa njih i na sav narod, te tako kroz nekih 300 godina onihsvih sedam plemena srpskih neosjetno izgube staro svoje ime srpsko, pa od njih postanu dananji Blgariiliti Bugari. No dotle bjee nestalo i pravih Blgara Gagauza. Jer njih je bilo tako malo, da se i ne zna,kako i kad bre utonue u tamonjem Srpstvu. Blgari i nehotice primie od tamonjih Srbalja i jezik i

narodne obiaje i prosvjetu i sve, to narod ini narodom, a Srbima nametnue samo svoje imeBlgarin.

Ba u to doba, kad se dovrivalo odroavanje i blgarenje jugoistonog Srpstva polapskim Srbimasvanu nov dan slave i slobode. Slavni kralj Svetopuk oslobodi jarma franakog ostatke polapskih Srba,koji se tad bjehu prozvali esi i Moravci, pa osnova veliko Moravsko Carstvo, koje obuhvati svudananju eku i Moravsku sa okolnim njemakim i poljakim zemljama, a na jug se prui ak prekoDrave do Save i Dunava. Od Moravskog Carstva silno zadrktae Nijemci i Poljaci, te se iz toga strahaizlijee nova opasnost, a to je:

Dolazak Madara meu Srbe.

Stari Madari zvahu se Hungari iliti Ugri, a bjehu srodnici Huna. Oni dooe iz Azije u Evropu, bjeeiispred Tatara Peenjega i vrzmahu se s poetka po zapadnoj Rusiji, selei svoje erge s jednog mjesta nadrugo. Grci prvi pozvae u pomoHungare protiv onih Srba, koji poplavie i posrbie gotovo sve grkezemlje. No Srbi odoljee i Grcima i Hungarimi. A kad Svetopuk umrije onda i Nijemci pozovu u pomoHungare protiv eha i Moravaca. A Poljaci. i Slovacm, pa i Srbi daki i panonski, bojei se, daMoravsko Carstvo ne proguta i sve ostale zemlje njihove s mirom propuste Hungare u Dakiju iPanoniju, pa jo im i pomognu protiv eha i Moravaca. Tako se slomi i uniti silno Carstvo Moravsko.A do godine (1895. god.) navruje se ravnih hiljadu godina, otkako Hungari dooe i stalno se nastanieu ovoj negda isto srpskoj zemlji koja se po njima prozva Hungarija iliti Ugarska.

Istom nege kasnije, u XIII. stoljeu, Hungari se prozvae Madari, ali jo za dugo tuincn nazivahu

Ugrima sva narode ugarske, pa i Srbe, Kad Madari dooe u Ugarsku, oni tu zatekoe mnotvo Srbastarosjedilaca. Ona aica pravih Hungara gubljae se u tome mnotvu srpskom, te s toga Madari zadugo ivljahu u najljepoj ljubavi sa Srbima i Srbi zauzimahu prve asti i dostojanja u dravi i u vojsciugarskoj. No vremenom Madari pretopie u sebe mnoge i mnoge Srbe i Slovake; pa i Rumune, te takood ratnih saveznika Madara postadoe gospodari tih zemalja.

Eto tako se razrodi i odrodi ono negda veliko Srpstvo svesloveneko, kome se ni broja neznaae. I takoiz onog ostatka prastarih Srbalja, ponikoe novi narodi: esi, Moravci, Poljaci, Rusi, Slovaci, Slovenci,Hrvati i Blgari. Sa postankom tih novih imena narodnih, nestadoe i ona premnoga stara plemenskaimena srpska, a tek za tim (prije nekih sedam stoljea) sva ova plemena, koja se negda nazivahu opim:roakim imenom Srbi, usvojie novo ope ime: Slozeni. Time se krunisa ovo najubitanije doba srpske

prolosti, koje zasluuje da se nazove: doba odrodsko doba odroavanja.

ivot i obiaji starih Srba.

u ovom dobu dosta su odmakli od prastarog doba; No i u ovom: dobu sav ivot starih Srba osnivao se naporodici, a zemaljska uprava na slobodnom izboru starjeina. Vie porodica sainjavahu zadrugu, a viezadruga injahu pleme. Starjeina porodice bjee otac, a glavni starjeina zadrugarski biran je ili postarosti ili po sposobnosti. Po godinama najstariji starjeina zadrugarski bio je plemenski starjeina. On


se zvao rodonaelnik ili starac ili upan, a plemensko zemljite zvalo se plementina ili upa. Vietakvih upa (opina) i plemena birahu velikog upana, koji je u miru bio upravnik, a u ratu vojskovo.upan je sazivao zadrugarske starjeine u zborove i vijea. Zbor i vijee (sabor) bjee najvia vlast uSrba. To je bila narodna samouprava. Na zboru i u vijeu sporazumno su rjeavana sva vanija i pitanjamira i rata, a tu su birani i upani i porotnici (sudije) i elnici (seoske starjeine).

Jo u najdavnije doba Srbi imaahu porotni sud, a kad se sudilo enskinju, sudili su enski porotnici.)Plemstva (nemea) u starih Srba nije bilo. Svi lanovi srpskog naroda, i muki i enski, bjehu sa svimravnopravni, a ropstvu i nevoljnitvu u ope ne bjee u njih ni traga. Svi su oni od prvog do poslednjeguivali potpunu slobodu i jednakost. Zadruga je izraivala sve svoje potrebe, a imanje zadrugarsko nikonije mogao ni prisvojiti ni prodati ni pokloniti, nego je ono bilo ope dobro.

S toga u starih Srba ne bjee beskunika i sirotinje. Svi su radili, pa svima bjee dobro. Nekoje veeposlove radilo je cijelo selo zajedniki, te tako postadoe: mobe, pozajmice, spregovi, sumjet ili supon,baijanje itd., to se mjestimice do danas odralo. Srbi se od pamtpvjeka odlikovae velikim junatvom ivanrednom ljubavlju prema svome rodu i porodici. Otuda ona mnoga krvna srodstva i krvne osvete. Srbi

takoer vrlo potovahu svoje starije i svoje mrtve, te se bojahu roditeljske kletve, a mrtvima davahu da

ei zadunice (poduja). Brak je u Srba bio najvea svetinja. U starih Srba ena se zvala vladika (vladiica)

i stupanica (stub kuni). Srbi od uvijek bjehu druevni i veseli, te otud postadoe: pobratimstva,posestrimstva, sijela, prela i posjela. Srbi se vazda odlikovae lakim uenjem tuih jezika i velikimgostoljubljem prema tuincu, te i to bjee jedan uzrok, to se mnogi Srbi pretopie u tuince.

Vjera u starih Srba.

bjee mnogoboaka idolopoklonika. Triglav im bjeebog nad bogovima; Perun boggromovnik; Svarog bog neba; Stribog bog vjetra; Dajbog ili Bjelobog bog svega dobra;Crnobog bog svega zla; Radgost bog gostoljublja; Koledo bog sunca i svjetlosti; Davor bog

rata; Usud bog sudbine; Prov bog pravde; Svetovid bog etiri godinja vremena: Dodol bogkie; Lada boginja ljepote i ljubavi; Ljelja boginja drube; iva boginja ivota; Morana ili Moraboginja smrti.

Srbi vjerovahu jo i u vile: zagorkinje, brodarice i vidarice, pa u zmajeve, divove, vjetice, vampire,vjedogonje, more, vukodlake, zduhe i druge izmiljotine. Osim toga svaki srpski dom imao je posebnogsvoga kunjeg, domaeg boga. Svima ovim bogovima prinoene su rtve krvne i beskrvne ivotinjskei biljne. Sveenici, koji prinaahu rtve zvahu se recovi. Sam obred prinaanja krvne rtve (klanjeivotinja) zvao se koljivo. Pa s toga se i danas zove koljivoono zgotovljeno slatko ito, koje se prinosina krsno ime i zadunice, jer i to je rtva, ali beskrvna.

Sve do pod konac ovoga doba svi Srbi bjehu jo mnogoboci, osim onih junih starosjedilaca uSolunskoj Srbiji, Maedoniji, Arbaniji, Crnoj Gori, Boki i Dalmaciji. Ovi jugozapadnji Srbp primievjeru neki jo od prvih apostola Hristovih, svetog Pavla, Sple, Timotija, Andrije, Luke i Tadije, a ostaliod apostolovih uenika. Primajui krst i jevanelje, Srbi mjesto svoga starog mnogoboakog domaegboga uzimahu za kunjeg zatitnika onoga sveca hrianskog, u koji dan su primili Hrianstvo islavljahu taj dan svake godine, a to je krsno ime Srbinovo ili slava ili svet. Krsno ime samo Srbi slave iniko drugi, pa za to se i kae: Ge je slava tu je Srbin.


Prosvjeta.

ovih starih Srba bjee nadmaila mnogo okolne narode. Kad drugi evropski narodi jo ivljahuskitnikim i lovakim ivotom, Srbi vebjehu pronali plug i ralo i vesu upotrebljavali srp, kosu,motiku, ekii druge alatke. Jo od najdavnijeg doba Srbi se zanimahu zemljoradnjom, stoarstvom,

ribolovom, i.elarstvom, rudarstvom, graevinarstvom, svakovrsnim zanatima, trgovinom ibrodarstvom. Imali su svojih radionica i ljevaonica; ge su izraivali svakovrsne stvari od gline, stakla,olova, eljeza, mdi (bakra), srebra i zlata.

Posebno kod baltikih Srba prosvjeta, trgovina i radinost jo prije Hrista bjee dostigla toliki stupanj, dajoj se divljahu svi okolni narodi i poiljahu svoje sinove u srpsku zemlju, da se tamo ue nauci,vjetinama i zanatima. Baltiki i polapski Srbi obradie i oplodie svu zemlju dananjeg njemakogcarstva i podigoe tamo mnoge velike i bogate gradove. Pa i oni juni Srbi starosjedioci jo u dobaHristovo bjehu razvili znatnu trgovinu i obrt po Istonom Carstvu Rimskom. A veli se, da su stari Srbi inarodnim pjesnitvom, glazbom (muzikom) i plesom (igrankom) bili nadmaili gotovo sve tadanjenarode u Evropi.

No jo u prastaro doba, davno prije Hrista, Srbi imaahu svoje vlastite zakone i svoje pravo na daskamapisano. Jer jo tada oni imaahu svoje runsko pismo, neke crte i reze, iz kojih se poslije razvi glagolica.Pa po tome mora da su imali i neku pisanu knjievnost, koja je valjda ispropadala Bog zna ge u onojstranoj vratolomiji. Ali za to nam se ivo sauvala nepisana, usmena knjievnost starih Srbalja. Jer jou to davno doba Srbi se, poslije rada i bojeva, sastajahu na sijelima i prelima, pa tu uz gusle opjevahusvoja djela priahu svoje doivljaje i zapodjevahu otroumne doskoice, te tako postadoe one divnenarodne pjesme i prie srpske i one mudre poslovice, zagonetke i doskoice ti silni i besmrtnisvjedoci velikoga i bistrog uma Srbinovog. Od usta do usta sauva se ta stara knjievnost sve do naihdana, pa danaske se toj nepismenoj knjievnosti srpskoj, duboko klanja sav pismen i uen svijet. I ima seemu pokloniti!

DOBA UPANISKO.Od seobe iz Bojke do Samuilova Carstva

U doba one poslednje seobe Srba sa sjevera Samko vebjee osnovao svoju polapsko-panonsku Srbiju iprotegao joj mee do junih zemalja srpskih. S toga se misli, da je Samko tada poslao jednoga svogasina na susret Bijelim Srbima i Hrvatima i da je taj Samkov sin meu tim novodoseljenim Srbima

osnovao novu dravu i spojio je sa oevom, te se tako Samkova Srbija protegla do Jadranskog, Jonskog iEgejskog Mora. No to je vrlo neizvjesno. Ali neto kasnije, oko 675., izvjesno se zna i pominjesvetc car

David solunski v carjeh Budimir srpski", kojega srpska pravoslavna crkva u Staroj Srbiji i danas slavipod tim imenom.

Veli se, da je taj Budimir razdijelio svoje carstvo na mnoga upanstva, banovine i kneine, od kojihnajglavnije bjehu: Solunska ili Donja Srbija juna Maedonija do rijeke Meste; Branievo i Timoani zemlje s obe strane Dunava i Timoka do Kolubare; Posavlje ili Mava od Kolubare do preko


Drine i Save, sa jednim dijelom Srijema i Bosne; Epirsko-arbanska ili Draka Srbija zapadnaMaedonija, sa dijelom Epira i june Arbanije do Draa; Gornja Dalmacija ili Duklja ili Prehvala iliZeta dananja Crna Gora sa sjevernom Arbanijom i Bokom Kotorskom; Hum ili ZahumljedananjaHercegovina; Travunija ili Trebinje i Konavlje primorska oblast izmeu Boke i Dubrovnika, saokolinom grada Trebinja; Neretva ili Poganija primorska oblast oko rijeke Neretve; Donja Dalmacija

ili Bijela Hrvatska zahvatala je isprva svu zemlju sjeverno od dalmatinske rijeke Cetine du mora dou Istriju; Bosna ili Rama sainjavala je jednu nerazdvojnu oblast sa Pravom Srbijom; Prava Srbija iliRaka prostirala se u sred ovih srpskih zemalja oko Kosova, do rijeke Ibra i Morave. Prava Srbijazvala se jo i Zagorje, a pod Zagorje spadala je s poetka sva Raka, Bosna, Mava i Srijem sa istonomSlavonijom do Osjeka.

Tako se prostirahu srpske zemlje u sedmom stoljeu. U svima tim pokrajinama Budimir postavi svojevelikae (vlastelu), koji mu bjehu potinjeni i zvahu se: banovi, upani, knezovi i t.d. Tako u Bosni iBijeloj Hrvatskoj upravljahu banovi, koji za dugo bjehu podvlaeni srpskom vladaocu. U ovome poslumnogo pomoe Budimiru pojava islama (muhamedovske vjere). U to doba islam se naglo irio izArabije u maloazijske grke zemlje. Imajui pune ruke posla na istoku, Vizantija nije mogla da odolje

Srbima, te se ovi bez velike muke smjestie i uvrstie.

Kako su vladali ovi vladaoci srpskn, i da li su to zavisili od grkih careva ne zna se. Pa ne zna se niko je vladao poslije Budimira. U ope ovo je doba zapleteno ivljete najzamrenije doba u srpskojpovjesnici. Nema ni dva pisca, koji bi se u tome slagali. Tek zna se, da je srce tadanje vlasti srpske naskoro bilo preneseno u zapadne strane oko dananje Crne Gore i Hercegovine, ge od vajkada bjeejezgra najovijanijeg Srpstva. Za ranijeg vremena u ovom dobu pominju se tamo ovi vladaoci srpski:Selimir, Vladin, Ratimir, Vojislav, I. i Vieslav, knez trebinjski. Vieslav bjee potomak onoga srpskogakneza, koji dovede Srbe iz Bojke, a s njim se iznova poe nova srpska vladalaka loza:

Dinastija Vieslavljevia.

Vieslava nasledi sin mu Radoslav I., a ovoga opet njegov sin Prosigoj. Za doba ovih vladadaca i Blgarise vebjehu uvrstili na Balkanu, te svaki as ratovahu sa Vizantijom, ali sa Srbijom jo ivljahu uljubavi. No vepoetkom IX. stoljea Blgari podvlaste Srbe Timoane i Branievce, a Franci pokoreone Srbe u Posavini i Srijemu. Ali god. 813. odmetnu se od Blgara Branievci i Timoani i pridrue seposavskom srpskom knezu Ljudevitu, koji die ustanak protiv Franaka god. 819. Borba je trajala punetri godine i onda Franci, savladae taj ustanak. Ljudevit morade bjeati iz zemlje, a Timoani iBranievci stavie se pod Franaku zatitu. Ali god. 827. blgarski vladalac Presijam iznova udari naFranke i osvoji donji Banat i Srijem, pa onda udari i na Pravu Srbiju. Dotle bjee umro Prosigoj, anasljedio ga sin mu

Vlastimir.Poslije krvavog trogodinjeg rata, Vlastimir slavno potue i odbi Blgare. To bjee prvi rat Srbije saBlgarijom, koji se za tim mnogo puta ponavljao. Tada ivljae i trebinjski upan Bijela ili BjeluPavlimir, koji bjee potinjen Vlastimiru. Ali Vlastimir uda svoju er za Bjelueva sina Krajinu, aBjelua naini nezavisnim knezom.


U doba Vlastimirovo i Srbi Neretljani pod svojim knezom Drukom ili Druakom vodie nekolikeratove; sa Mljetakom Republikom i prisilie Mljetke na mir. A kad umrije Druak, Mljeci opet udariena Druakova sina Ljudislava, no Ljudislav ih potue i odbi. U isto doba (oko god. 840.) i Arapi(Saraceni). Opsjedoe primorske gradove Budvu, Rose i Kotor, i drae ih u opsadi 15 mjeseci. NajzadArapi se prou zaludne muke i odu u Italiju. Poruenu Budvu i Rose zauzmu opet Srbi, a Grcima osta

samo Kotor i Dubrovnik.

Vlastimira nasljedie tri njegova sina: Mutimir, Strojimir i Gojnik. Oni vladahu zajedniki podstarjeinstvom Mutimirovim. Za njihove vlade blgarski han Boris preote nekoje jugoistone zemljesrpske, a za tim god. 8b3. udari i na Pravu Srbiju. Ali Srbi tako potuku Blgare, da su zarobili Borisovasina Vladimira i 12 velikih boljara blgarskih. No u brzo po tom nastade meu Vlastimirovim sinovimarazdor i otmica oko vlasti, te jedni druge proganjahu. Mutimir raera svoju brau i sinovce i uze svuvlast u svoje ruke. Za doba Mutimirova Neretljani se zavade sa Vizantijom, te grki car, silni Vasilije I.Maedonac polje na njih veliku vojsku. im se grka vojska pojavila, priznadoe grku vlast svidalmatinski gradovi i ostrva osim Neretljana. S toga se grka vojska okrenu na usamljene Neretljane,pa opljeni i razori zemlju njihovu.

Da ne bi proli kao Neretljani, i ostali Srbi priznae vrhovnu vlast grkoga cara, ali u svemu drugomostae potpuno slobodni. Tada Grci izravnae i ranije raspre srpske sa Dubrovnikom, te se Dubrovnikobveza da plaa danak srpskim knezovima u Humu i Trebinju. Za ivota Mutimirova i Mljeci silnonasrtahu na Neretljane. Ali u drugom sukobu (18.septembra 887.) Neretljani razbie mletaku vojsku ina moru i na suhu tako strano, da su pogubili i samog Kandijana, duda mletakog. (Dud je biopredsjednik, glava Republike Mljetake.)

God. 891. umrije Mutimir, a naljedie ga tri sina: Pribislav, Bran i Stevan, koji vladahu zajedni kigodinu dana. A tada se vrati iz progonstva Mutimirov sinovac, Gojnikov sin,

Petar Gojnikovi.On raera sve svoje strievie i ote im presto, pa mudro i ozbiljno preduze; da ujedini sve srpske oblastiu jedno kraljevstvo. Petar pridrui Pravoj Srbiji Neretvu, ali kad poe dalje, onda se nezavisni humskiknez, Mihailo Vievi, poboja za svoju vlast, te se udrui s blgarskim carem Simeunom protiv PetraGojnikovia. Petar doeka Blgare i suzbi ih nazad. Ali najzad Blgari lanom zakletvom i kumstvomprevare i domame Petra u svoj stan, te ga zarobe, pa tamo on i umrije. Tako i ovaj pokuaj za srpskoujedinjenje propade sa vlastoljublja Mihaila Vievia. Za to doba (oko god. 895.) i Madari seugnjezdie u Ugarskoj. Na mjesto Petrovo posadie Blgari Branova sina, Pavla Branovia. No na skoro injega svre bratimu, Pribisavljev sin Zarija Pribisavljevi. Zarija s poetka priznavae vrhovnu vlastblgarskog cara Simeuna, no kasnije on zbaci tu vlast. S toga Simeun polje na njega veliku vojsku.

Zarija doeka blgarsku vojsku, potue je strano, pohvata joj vojvode, odsjee im glave i posla uCarigrad, ge se tad Simeun bavio. Na to Simeun posla na Zariju jo jau vojsku. A prije po to e sevojske sukobiti, Blgari napotenu rijeprimamie sve srpske starjeine, pa ih uhvate i okuju, a s njimadopade ropstva i aslav Klonimirovi, unuk Strojimirov, a praunuk slavnog Vlastimira, Tako Zarija ostaosamljen i morade, prebjei u Bijelu Hrvatsku, a s njime pree u Hrvatsku mnotvo Srba iz Prave Srbije,koji se naselie po Lici i Dalmaciji oko Velebita i Dinare planine ak do Istrije, Kranjske i Drave, pa tuza na vijek i ostadoe.


To bjee god. 924 i to je bila prva seoba Srba sa juga na sjever, a tom seobom udvojilo se prastaroSrpstvo u Trojednici. Srbija tad osta pusta i Blgari je bez boja osvojie. Tom nesreom koristie sesamoivi velikai srpski, pa razvukoe i one ostatke srpske drave. Tada i ban Bijele Hrvatske,Tomislav, sa svim otre Hrvate od Srbije i stvori nezavisnu dravu Hrvatsku. No blgari osvojie samoZagorsku Srbiju, a sva humska, trebinjska i zetska oblast sa cijelim primorjem ostade slobodna u rukama

Mihaila Vievia, koji je pune tri godine suzbijao i tukao Blgare i prinudio ih na mir. Vievi

se kasnijejo vema osilio, osobito na moru, pa god. 926. pree ak u Italiju i tamo osvoji grad Sinopat. Za ovog

doba knezovao je u Trebinjskoj i unuk Bijele Pavlimira, sin onoga Krajine Pavlimirovia, Hvalimir, iovoga sin Tuemir.

Kad pogibe blgarski car Simeun, tada se i

aslav Klonimirovi

oslobodi ropstva, pa uskoi u Srbiju god. 931., prikupi narod, die ustanak i proglasi se za cara, te satre iproera sve Blgare. Za tim aslav velikim trudom i mudrou sjedini vei dio zemalja srpskih, pa

povrati Srbiji i Srijem sa dijelom Slavonije. To bjee nova Gornja ili aslavljeva Srbija. Za aslavljeveSrbe arapski pisci vele: Ovaj je narod veoma straan svojim neprijateljima iz mnogih uzroka a i s toga,to blizu njega nema drave, kojoj bi se pokoravao. aslavljevu vlast priznae i Neretljani i podnjegovom vladom postadoe oni gospodari na cijelom Jadranskom Moru. Godine 948. Mljeci dva putudarie na Neretljane, ali ih ovi oba puta satre, te se Mljetaka Republika obveza da plaa Neretljanimagodinji danak. aslav je mudro vladao 30 godina (od 931. do 960.). No godine 960. Madari provalepreko Srijema u Bosnu. aslav razbi Madare u Bosni, pa pojuri za njima i u Srijem, ali tamo i pogibe.Sa aslavom izumrije neposredna vladalaka loza Vieslavljevia, a tim se zavri i ovo upanisko .doba.

U ovom dobu Vlastimir i aslav bjehu najznamenitiji kraljevi srpski. Po smrti aslavljevoj srpskadrava poe sunovrat. Istone oblasti prisvojie Grci, a grkim spletkama zavaena vlastela srpska

razdrobi onaj ostatak aslavljeve Srbije na jo sitnije dijelove, no to bjehu dotle. Tada se i Bosna prviput ocjepi od Srbije i posta samostalna banovina, a jo prije toga bjee postalo posebno Banstvo Liko-Krbavsko. Tada i ban Tomislav odvoji Hrvate od Srba, pa taj rascjep i dan danji ljuto osjeaju Srbi, a jogre Hrvati.

ivot i obiaji Srba

u ovom dobu u glavnom nijesu izmijenjeni. Zadruga, narodna samouprava i plemenska nezavisnost jobjee temelj svega narodnog ivota. Ali sa Vlastimirom, Petrom Gojnikoviem i aslavom javlja se inova tenja za osnivanjem dravnog jedinstva i nasljednje kraljevske vlasti. No i ako se nekoji od ovihvladalaca samovlastno nazivahu kraljevi, pa i carevi, ipak njihova vlast nad ostalim sitnijim starjeinama

bjee vrlo slaba. Srbi i dalje ivljahu svojim zadrugarskim ivotom podvojeni i slobodni, a plemenskiupani i dalje vladahu nezavisno od velikih upana i kraljeva, pa za to se ovo doba i zove: upaniskodoba.

Imovno stanje Srba

u ovome prevrtljivom dobu bjee znatno opalo, zbog neprekidnih spoljnih i unutranjih ratova i trvenja.Istina, Srbi jo bjehu bogati stadima domae i tovarne stoke i svakim izobiljem, koje je bilo potrebno


zadrunom ivotu. Domaa proizvodnja jo je cvjetala, ali kakvom viom radinou i trgovinom moguse pohvaliti samo Srbi Neretljani. Oni imaahu mnoge brodove i tako jaku mornaricu, da su za dugo bilipotpuni gospodari Jadranskog Mora i trgovali su u veliko na sve strane.

Prosvjeta

srpska za ovoga doba bjee znatno preinaena u hrianskom duhu. Jo prije nekih hiljadu godina javiese meu Srbima veliki prosvjetitelji, dva sveta brata: iril i Metodije. Oni bjehu rodom iz SolunskeSrbije, a misli se, da su i porjeklom bili Srbi. Sveti irilo-preinai staro srpsko pismo glagolicu i stvorinovo pismo irilicu, a to su oaa pismena, kojima su pisane crkvene knjige pravoslavne. (Tek prije 200godina ruski car Petar Veliki preinai irilova pismena i naini graansku irilicu, koju prije 60 godinaopet dotjera slavni Srbin, Vuk Karadi. To je ova irilica, kojom je pisana ova knjiga, a to je do sadnajsavrenije pismo u cijelom svijstu.) iril i Metodije prevedoe irilicom Sveto Pismo na stari srpskijezik, i poee propovjedati pravoslavnu jevanelsku nauku po zemljama srpskim. Za tim Metodije imnogi njegovi uenici nastanie taj raj, u Moravskom Carstvu i meu panonskim Srbima, a kasnije i uBlgariji.

Vena svretku IX. stolea sve srpske crkve imaahu svoje irilske knjige na srpskom jeziku. I kad u todoba dooe meu Srbe Madari, panonski Srbi bjehu kud i kamo prosvjeeniji od Madara, u kojih isam jezik bjee tako siromaan, da su morali pozajmiti mnoge i mnoge srpske rijei. S toga Madariprime od Srba dravno ureenje i pismenost, pa i samu irilicu, te irilica isprva bjee, dravno pismo uUgarskoj. U ovome dobu ispropadala je i sva stara knjievnost srpska, koja je morala biti znatna. Jergrki i latinski sveenici unosei meu mnogoboake Srbe Hrianstvo, nemilice spaljivahu sve to biSrbe podsjealo na doba mnogoboako.

Vjera

u tadanjih Srba bjee, s poetka dvojaka: hrianska i poganika (mnogoboaka). A pod izmak ovogadoba doe iz Blgarije i nova hrianska jeres: Bogumilstvo. (Bogumilstvo bjee neto slino dananjemotpadnitvu Nazarenstvu, ali pametnije i potenije od Nazarenstva. Bogumili se zvahu jo i Patareni,Babuni, Pavliani i Kristijani)

No jo za Vlastimirove vlade krstie se gotovo svi oni nekrteni Srbi i Hrvati doseljenici. Za tim sv. irili Metodije pokrstie i onaj ostatak nekrtenih Srba osim Neretljana. Neretljani se kasnije krstie, akonano ih, dokrsti istom sveti Sava. Nemalji. U Mutimirovo doba Hrianstvo bjee i slubenopriznato kao dravna vjera u svima dravicama srpskim. Srbi i Hrvati primahu vjeru i od rimskih i odcarigradskih sveenika. Ali tada se zapadna (rimska) crkva jo ne bjee odvojila od istone (grke)crkve, te sve do XI. stoljea svi Srbi i Hrvati bjehu pravoslavne vjere.

A od Srba primie Hrianstvo i Madari, te i oni s poetka bjehu pravoslavni. I sam ugarski kralj Gejzado smrti bjee pravoslavan. A njegov sin, sveti Stevan kralj ugarski krten je u pravoslavnoj vjeri ikrteno mu je ime bilo Vojko, a tek kasnije primio je rimski obred i nazvao se Stevan. A kad seHrianstvo god. 1054. konaao pocjepa na istonu (pravoslavnu) i pa zapadnu (rimsku) crkvu, onda osvi Hrvati prime rimsku vjeru, pa jo i danas svi su Hrvati samo rimokatolici. No pored Hrvata i jedandio zapadnih Srba primi rimski vjerozakon, ali svi ostali Srbi (velika veina) zadre pravoslavlje.


Jo tada se zae Srpstvo triju vjera sa tri narjeja i sa dvije pismenice. (Jedni Srbi govore junjakilijepo, druga istonjaki lepo, trei zapadnjaki lipo, a jedni piu irilicom, drugi latinicom.) Srbi vazdaljubljahu vjeru svojih praotaca, ali nikad nijesu mrzili ni gonili ljude druge vjere i tim se mogupodiiti pred svima narodima.

Hrvatii Srbi od postanja bjehu jedan jedincati isti narod i meu njima ne bjee nikakve razlike. I sve do, naizmak ovoga upaniskog doba Hrvati zajedniki i bratski dijeljahu sudbinu sa Srbima. Mnogo putaHrvati Srbima i Srbi Hrvatima priticahu u pomojo u staroj domovini, pa i u ovoj novoj. Tako Hrvatipomagae Srbima u borbi protiv Avara i Blgara. A kad bijesni Franci potljaie Hrvatsku, te naticahu nanoeve nevinu djeicu hrvatsku i bacahu ih psima tada Srbi pomogoe junakome banu Porinu, teovaj strese jaram franaki i Hrvatska veg. 834. bjee opet slobodna. A kad za tim i Saraceni nasrnuena Hrvatsku, Srbi se slono borahu rame uz rame s Hrvatima i sjajno pobjedie zlotvora. A kad onoBlgarin Simeun opustoi Srbiju pa navali na Tomislavljevu Hrvatsku - i tada Zarijni Srbi upored sHrvatima doekae i odbie zlotvora. A za tim Hrvati i Srbi slono odbijahu i mnoge uestane napadaje

Madara.

Ali na skoro za tim Hrvati poee okretati lea Srpstvu i Pravoslavlju, te se stadoe obraati Rimu ituintini. A kad hrvatski kralj Kreimir IV. (tako zvani Veliki) na crkvenom saboru u Spljetu god 1059.priznade papsku vlast i potvrdi zabranu boje slube na srpskom (slovenskom) jeziku: tada se Hrvativjerom i crkvom jo vema odvojie od Srba, pa sa svim napustie i slovensko pismo irilicu i usvojielatinicu u svemu. A konano se ocjepie Hrvati od Srba onda, kad mnogohvaljeni njihov kralj Zvonimirprimi krunu iz Rima i obveza se plaati danak papstvu, te poe svom snagom uvoditi rimsku vjeru itamaniti stare obiaje srpske. Narod hrvatski bunio se radi toga protiv Kreimira i Zvonimira, paZvonimir to i glavom plati.

A kad Hrvati ubie i poslednjeg narodiog svoga vladaoca, Petra Svaia, onda ugarski kralj Kolomangod. 1102. u Zadru postavi na svoju glavu krunu Zvonimirovu i Hrvati ga dobrovoljno primie za kralja,a kruna Zvonimirova spoji se sa krunom sv. Stevana. Od tada do danas kraljevi ugarski ujedno su ihrvatski kraljevi. A sa nestankom Zvonimirove krune i drave prestaje i hrvatska povjesnica, te se spajasa povjesnicom Ugarske: Zbog ove otuenosti najvei dio hrvatskog naroda, propade u tuintini, tedanas ima svega 250 do 300 hiljada pravih starih Hrvata, a sve ostalo ili su porimokatolieni Srbi iliSlovenci.

DOBA DRAVNOG SAZREVANjA.Pokuaji carstva i kraljevstva srpskog od aslava do Nemanje.

Po smrti aslavljevoj obezglavljene srpske zemlje pritiskoe Grci, Blgari i Madari. No vegod. 963.knez srpskog plemena Brsjaka oko Vardara, po imenu iman Mokra, die ustanak i preote od blgarskogcara Petra sve otete srpske zemlje, a da bi dobio prava i na ostalu polovinu blgarskog carstva, nazva se


carem blgarskim.. Tim nazivom iman je htio da zadobije za se i Blgare, te da ih sa Srbima ujedini ujednu dravu. Tu veliku misao jo sjajnije nastavi njegov najmlai sin,

Samuilo imanovi.

No za to vrijeme (oko god. 971.) Grci bjehu unitili i onaj ostatak Blgarije, pa preoteli i od imanoveSrbije sve june oblasti. Sad Samuilo skupi oko sebe sve june srpske knezove oko Strume, Vardara iSoluna i die tamo velik ustanak, te poslije duge borbe oslobodi i ujedini sve srpske zemlje, pa i nekojeblgarske. Tako postade veliko Samuilovo Carstvo, a pod ovu dravu srpsku pripadao je ak i Srijem. Tobjehu prvi pokuaji srpskoga carstva. Ali ta velika, misao dravna nije godila nekojim malimvladaocima srpskim, koji dotle vladahu nezavisno pod grkom zatitom. Najopasniji protivnik ove mislibjee mladi knez Jovan Vladimir II. i njegov stric Dragomir, knez humski i trebinjski. S toga Samuilopoe na Vladimira, uhvati ga i baci u tamnicu.

No Vladimir bjee vrlo omiljen i jak u narodu. Samuilo se poboja naroda, pa oslobodi Vladimira, nainiga svojim zetom i povrati mu kraljevinu njegovih otaca, te vladahu dalje zajedniki. Jovan Vladimir

bjee sin Petrislava kralja dalmatinskog, a praunuk onoga Vlastimirovog zeta Krajine, kneza trebinjskog,a Krajina bjee sin Belua Pavlimira. Te tako se sad, pored loze imanove, stvori nova srpskavladalaka loza:

Dinastija Pavlimirovia.

Jovan Vladimir II. sa svojim stricom Drgagomirom vladae blago i mudro nad cijelom Trebinjskom,Humom, Rakom, Zetom i dobrim dijelom epirsko-arbanske Srbije. Za njegove vlade Samuilo bjeezagazio u nove velike ratove sa Grcima, koji trajahu od 991. do 1014. god. Samuila iznevjeri srea, temu grki car Vasilije preote mnoge oblasti. U poslednjem boju kod Belasice god. 1014. Samuilo sejedva iv spase, i car Vasilije zarobi 15 hiljada vojnika srpskih, pa ih sve oslijepi i posla Samuilu. Kad je

car Samuilo vidjeo to nedjelo, presvisnu od alosti. Njega nasljedi sin mu Radomir.

Ali Radomira na brzo ubi njegov bratiJovan Vladislav. Za tim Vladislav prijevarom, napotenu rijedomami i svoga uraka, kralja Vladimira, te i njega muki ubi na samim crkvenim vratima u Prespi. Tose dogodilo 22. maja 1015. god. Vladimir bjee vrlo plemenit i dobar vladalac, pa za to ga i danas slavekao sveca i pravoslavna i rimska crkva, pod imenom: sveti Jovan Vladimir. Na skoro i ubica Vladislav,Samuilovipogibe pod Skadrom u boju protiv Grka, a za tim Grci unitie i Samuilovo carstvo iVladimirovo kraljevstvo, pa pritiskoe sve srpske zemlje do Dunava i Save. Samo Zeta i Trebinje ostaejo pod vlau Vladimirova strievia, Dragomirova sina, Stevana Vojislava.

Vojislav Dragomirovi,

koji se zvao jo i Stevan Vojislav Dobroslav, pobuni draku oblast god. 1034. i ote je od Grka. A kad gaGrci najzad savladae i odvedoe u Carigrad, on se pritaji i injae im se prijatelj. No vrativ se izCarigrada, Vojislav na novo oslobodi svoju zemlju od Grka, a u boju kod Skadarskog Jezera god. 1040.razbi i sa svim uniti grku vojsku, te poe da oslobaa i druge srpske zemlje. Iste godine i neki PetarDeljan pobuni mnoga srpska plemena oko Morave i Vardara. Ali Grci pomou izdajstva ugue tajustanak, pa onda okrenu svu svoju silu na Vojislava, pa napujdaju na nj, i srpsku vlastelu: knezahumskog, upana rakog i bana bosanskog.


Ali Vojislav i njegovi sinovi domamie Grke u zetske (crnogorske) klance, pa ih satre tako strano, daim ni glasnika estita ne utee. Sami Grci kau, da je tada na mrtvo palo preko 40 hiljada grke vojske, ato ih ostade, to bjee sve obogaljeno i slomljeno. Ova slavna pobjeda srpska bila je godine 1042. kodgrada, Bara i Klobuka. Za tim se Vojislav oprosti i grkih saveznika, srpske vlastele, pa oslobodi iujedini velik dio srpskih zemalja, a najzad zadobi i crkvenu samostalnost i stvori srpsku arhiepiskopiju u

Baru. U cijelom ovome dobu Vojislav je najznamenitiji srpski vladalac. On umrije god. 1051. na svomedvoru u Papratnji.

Vojislava nasljedie petorica njegovih sinova: Gojislav, Mihailo, Radoslav, egavac i Predimir. Zaivota materina oni vladahu zajedniki, a za tim uze svu vlast Mihailo Vojislavljevi, koji spoji i Rakusa oevom dravom.

Godine 1073. Srbi u Pomoravlju, Povardarju i Podrimlju, a na elu im uraVojtek, dignu velikustanak protiv Grka, pa dozovu u Prizren Mihavlova sina Bodina i tamo ga proglase za cara. Novi carBodin Mihailovistrano potue i slomi grku vojsku pod Prizrenom, pa okrenu u Pomoravlje i osvojiNi, a na to ustane i cijela Morava i Poduvavlje. Ali iste godine (1073.) u novom boju kod Paunja na

Kosovu Grci svladae Bodina, zarobie ga i odvedoe u Carigrad. Tako propade i ovaj pokuaj srpskogcarstva, a u tim okrajima Mihailu izgiboe svi sinova osim Bodina, koji se najzad sretno izbavi grkogropstva. No Mihailova Srbija bjee jo uvijek jaka i Grci joj nita ne mogahu. Godine 1077. Mihailo seproglasi kraljem srpskim, a Bodina uze za svoga podkralja. Po smrti Mihailovoj kralj Bodin osvojiBosnu i svu Zagorsku Srbiju, pa u Rakoj postavi svoga upana Vukana, a u Bosni Stevana. Sad Bodinotpoe silnu i neumornu borbu protiv Grka. Njegov junaki upan Vukan god. 1093. razbi i unnti grkuvojsku pod gradom Zveanom i sagna je do Pritine, pa onda osvoji Pomoravlje, Rasinu, Toplicu i gradVranje, te pree u Povardarje i oslobodi Skoplje i Polog. Ali ovi krajevi bjehu neuvreni, te ih Srbiopet predadoe Grcima mirnim nainom. Za tim (oko 1100. god.) Bodin osvoji Dubrovnik pa podietamo tvravu i postavi svoga vojvodu Gradia. Tako se dovri Bodinova Srbija. Bodin je podizao mnogezadubine i unapredio blagostanje svoga naroda. Godine 1101. Bodin umrije u svojoj prestonici, Skadru,

kao dostojan unuk Vojislavljev.Po smrti Bodinovoj nastade straan razdor meu njegovom rodbinom, te se stvorie tri zasebne srpskedrave: banovina Bosna, upanstvo Raka i primorsko kraljevstvo Zeta. Bodinova Srbija poe sunovrat,a na srpskom prestolu u brzo se izreae Bodinov brat, kralj Dobroslav i sinovac mu, kralj VladimirVladimirovi, pa onda se u Zeti zakralji Bodinov sin, ore Bodinovi. Zbog ovih nemira, jedan roakrakoga upana Vukana, po imenu Zavid, bjee se sklonio u Zetu sa svojim sinovima: Prvoslavom,Sracimirom i Miroslavom. Tada u malom gradu Ribnici rodi se Zavidu i najmlai sin Stevan potonjiNemanja.

ore Bodinovivladao je u dva maha i trudio se, da obnovi oevu misao ujedinjenja, ali ga u tome

sprijei samoiva vlastela. Izme

u prve i druge vlade

oreve zauze srpski presto gr

ka udvoricaGrubea Branisavljevi, roak rakoga velikog upana Uroa I.. Ali njega narod zbaci i ore se opet

zakralji. S toga grki car Jovan Komnen udari na Srbiju, opljeni Raku, pa zarobi mnotvo srpskognaroda i naseli ak u Aziji. Uro priznade grku vlast, a za tim Grci svladaju i ora Bodinovia iodvedu ga u Carigrad. ore umrije u carigradskoj tamnici, a na njegovo mjesto Grci posade svogaprijatelja Gradinju Branisavljevia. Gradinja je vladao blago i mirno pod grkom zatitom, a nasledi gasin mu Radoslav.


Za to doba veliki upan raki Uro I. (g. 1129.) udade svoju ker Jelenu za ugarskog kralja BeluSlijepog. Sa Jelenom Ugarskoj pade u miraz i Bosna i tada prvi put Bosna osjeti ugarsku vlast. OvaSrpkinja Jelena vladae cijelom Ugarskom jo za ivota slijepog svoga mua, pa i kasnije kroz nekih 20godina. Za njena kraljevanja sva vlast u Ugarskoj bjee u rukama Srba i Ugarska se tada podie dovelike moi i blagostanja. Kasnije i novi veliki upan raki, Uro II. Pribislav, otpoe protiv Grka novu

borbu za osloboenje, te se i on oslanjao na Ugarsku. Ali njegovi pokuaji propadoe, kao i kasnijipokuaj bosanskog bana Boria. Ovaj pokret dade povoda silnom grkom caru Manojlu, te Uroa zbaci

sa upanstva i postavi Uroeva brata Desu ili Desimira. A kad se i Desimir otre od Grka, pa osvojiOve Polje i oba Pologa i primora Dubrovane, da mu plaaju danak: onda car Manojlo god. 1168. zbacii Desimira i zarobi ga, a na njegovo mjesto posadi za velikog upana rakog Zavidova najstarijeg sinaPrvoslava.

I tako se sa svim porui ona dravna graevina, koju zidahu slavni srpski kraljevi: aslav, Samuilo,Vojislav i Bodin. Sad vene bjee ni pedlja nezavisne srpske zemlje. Ali tada, kad lijepa sloboda srpskabjee sa svim izumrla: tada se vebio rodio i stasao Zavidov sin Stevan Nemanja.

Narodni ivot srpskiu ovom dobu ljuto je ozlijeen. Istina, zadruga i narodna samouprava jo bjee glavni stub ivotanarodnog. Ali zbog neprestanih ratova i buna narodno blagostanje bjee grdno propalo, a sinovi srpskibjehu spali na milost i nemilost grke prosvjete. No trulim uticajem grke prosvjete izrodi se meuSrbima i novo zlo: plemstvo i ropstvo. U ovom dobu vevidimo osiljene plemie, vlastelu srpsku, a uznjih i bespravne robove i beskunike. U svemu drutom svijetu bilo je toga zla od vajkada. Ali u Srbazavrglo se ono istom u ovome dobu.

No s druge strane opet srpski narod bjee sazrio u toliko, to je u njemu ojaana i uvrena neodoljivatenja za dravnim jedinstvom. Tu tenju izazvae neprekidni napadaji tuinaca na srpske zemlje. Ta

tenja, ta dravna misao srpska, stvorila je i Vlastimira, i Petra Gojnikovia, i, aslava, i Samuila, iVojislava i Bodina. No u njihovo doba ona jo ne bjee sazrela. Trebae, dakle, da sazri i da saekasvoga ovjeka Stevana Nemanju.

ZLATNO DOBA SRPSKO.

Doba carstva i kraljevstva.

Kad ono god. 1168. Zavidov najstariji sin Prvoslav zasjede veliko upanstvo rako, tada i njegovnajmlai brat Stevan Nemanja postade upan nad Ibrom, Rasinom, Toplicom, Rekom i Duboicom, temudro vladae pod grkom zatitom. Jo tada Nemanja poe na sve strane zidati crkve i manastire ipomagati kaluerska bratstva. Tim stee veliku ast i ljubav u narodu i sveenstvu, a sveenstvo i crkvaonda bjehu glavni inioca u dravi. Ali ta ljubav naroda i sveenstva prema Nemanji ne dopade se brainjegovoj, te ga ovi jednom domame na dogovor, pa ga okuju i zatvore. Ali Nemanja se osloboditamnice, pa die vojsku na brau i sam zavlada prestolom velikog upanstva. Braa Nemanjina,Prvoslav, Sracimir i Miroslav, pobjegnu u Grku i zaitu pomou cara Manojla. Manojlo im dade svoju


vojsku, te oni pou na Nemanju i sukobe se s njim na Kosovu kod Pantina blizu grada Zveana. AliNemanja do noge potue grke najamnike. Mnogi se Grci tad potopie u Sitnici, a meu njima iNemanjin brat Prvoslav. Ovom pobjedom Nemanja utvrdi svoj presto, ali time on i Srbiju oslobodi odvrhovne vlasti grke i sreno otpoe veliko djelo osloboenja i preporoda srpskog.

Za tim se Nemanja izmiri s braom, pa osvoji humsku i trebinjsku zemlju i poe na Zetu. Tu mu sepridrui i njegov roak, bosanski ban Kulin, te Kulinovom pomoi Nemanja prisajedini Zetu Srbiji. Zatim osvoji od Grka primorske gradove: Danj, Sardoni, Drivast, Skadar, Sva, Ulcinj, Bar i oblastpilotsku, a kasnije zauze i grad Kotor. Za tim i Kulin ban priznade vlast Nemanjinu, te tako se i Bosnaopet spoji sa Srbijom. A kad se godine 1172. Mljeci zaratie sa carem Manojlom, Nemanja pomoeMljecima, te Manojlo morade poputati. Sklapajui mir, Manojlo prizna Nemanji sva njegova osvojenjai sjedinjenu dravu.

Poslije ovih prvih uspjeha Nemanja se sav odade unutranjem ureenju svoje drave. U ono vrijemevjera je bila prvi uslov dravnog jedinstva. S toga su svi vladaoci teili, da im sav narod bude jednevjere, a Nemanjini, Srbi jo tada bjehu dvojake vjere: pravoslavne i rimske. Pa i sam Nemanja bio je

krten po rimskom obredu, ali poto je ogromna veina Srba ispovjedala pravoslavnu vjeru, i Nemanjapree u Pravoslavlje, da bi mogao ostvariti veliku svoju misao.

Meu tim, pored ove dvije vjere i dvije crkve, pojavi se i trea bogumilska. Bogumilstvo bjeeubitano po Nemanjinu misao, jer ono je slabilo porodicu, taj temelj narodnog ivota srpskog, a tim jeono slabilo i pleme i dravu. S toga Nemanja sazove u Rasu dravni sabor od vlastele i svetenstva isabor odlui, da se Bogumilstvo uniti. Sad Nemanja prionu svom snagom, te iskorjeni Bogumilstvo uSrbiji, ali ono se skloni u Bosnu, pa tek tamo poe iznova da cvjeta.

Do ovog doba vese bjee uvrstila srpska Dubrovaka Republika. (Republika je drava sa izbornimvladaocem, koji se bira samo na nekoliko godina.) U ovo vrijeme Dubrovaka Republika bjee jo pod

zatitom Mljetake Republike, ali ve

tada Dubrov

ani bjehu znatni i u veliko trgovahu po JadranskomMoru i po srpskim zemljama. Nemanja je tri puta imao sukoba sa Dubrovakom Republikom i dolazio s

vojskom pod Dubrovnik, ali se sreno izmirie, te obojim Srbima bi doputeno slobodno trgovanje uobema dravama srpskim, bez ikakve carine i nameta.

Po smrti grkog cara Manojla, Nemanja u savezu sa Ugarskom udari na Manojlova nasljednika caraAndronika Komnena, pa osvoji od Grka Leva, Belicu i Lepenicu, a za tim Ni, Svrljig, Ravni i Kozelj.Tada srpska i ugarska vojska prodre ak u Sredac.(Sofiju), te ga osvoji i spali. Onda se Ugri vrate, aNemanja zauze jo i Vranje i Lipljan, Tim se dovrc drugi Nemanjin rat sa Grcima g. 1183. Ali kadgod.1185. blgarski Srbi digoe ustanak na Grke, Nemanja im se pridrui, pa osvrji od Grka svu oblast odNia do Sofije. God. 1189. i njemaki krstonosci zarate s Grcima, te sad Nemanja jo veom silom

grune na Vizantiju i osvoji gradove: Pernik, Stob, Zemun, Velbud, itomitski i Skoplje i oblasti Polog iPrizren. Ovaj uspjeh Nemaljin ohrabri Srbe povardarske, te i oni sami skoe na oruje. No ovog putaSrbi bjehu loe sree. Grki car Isak Anel razbi Srbe na Moravi, te Nemanja opet ustupi Grcima nekojejugoistoie oblasti. Ali glavna tekovina Nemanjina: srpska sloboda i dravna nezavisnost ostanedirnuta. Taj bedem Srpstvu sazida Nemanja, a o taj bedem polupae glave mnogi zlotvori srpski, alion ostade nepomian kroz punih 200 godina.


Nemanja je imao tri sina: Vukana, Stevana i Rastka. Najmlai mu sin Rastko jo od djetinjstva bjeepravi boji ovjek. U sedamnaestoj svojoj godini Rastko odbjee u Svetu Goru (nie Soluna), pa tamo sepokalueri i dobi ime Sava. Nemanja je s poetka mnogo alio za Rastkom. Ali poslije mu kaluerstvoRastkovo dobro doe, da u svojoj porodici spoji ujedno i dravnu i crkvenu vlast, te da tako svojutvorevinu, srpsku dravu, postavi na bezbjedan temelj.

A da bi taj sinovljev korak to vema uzvisio u oima naroda i sveenstva Nemanja se i samzakalueri i dobrovoljno se potini svome najmlaem sinu. Na Blagovjesti godine 1195. Nemanjasazove dravni sabor, pa pred svom vlastelom i sveenstvom sveano izjavi, da se odrie prestoda ipredade svu dravnu upravu u ruke svoga srednjeg sina Stevana, a najstarijeg Vukana nazove velikimknezom i dade mu da upravlja Zetom sa pomorskim oblastima. Za tim se Nemanja pokalueri i dobijeime Simeun. Takoer se pokalueri i ena mu Ana, i bosanskog bana Boria, koja se nazva Anastasija.Nemanja provede neko vrijeme u svojoj najveoj i najljepoj zadubini Studenici, pa onda ode svomesinu Savi i Svetu Goru ge bogato obdari mnoge manastnre i stani se u manastiru Vatopedu. KasnijeNemanja i Sava podigoe u Svetoj Gori srpski manast

Simo Lukin Lazic - Kratka Povjesnica Srba

Documents

Transcript of Simo Lukin Lazic - Kratka Povjesnica Srba