SIJA SREE

Jednoga dana vidjee djeaci nekog starca kako ide ulicom s velikom koarom ispod mike, prepunom blistavih zvijezda.

Laganim zamahom ruke on bi s vremena na vrijeme zgrabio iz koare i zavitlao oko sebe kao da sije.

Tada bi mnogo prekrasnih zvjezdica zalepralo oko njega kao jato krijesnica. -to to radite?

upitae djeaci gorei od znatielje.

-Sijem sreu! odgovori ovjek i mirno nastavi svoj posao dok su mu se meu prstima caklili prekrasni dragulji iz kojih su djeake gledale tople dugine boje poput sunanih oiju.

Osvojeni tom ljepotom maliani smjesta pojurie da uhvate sreu, ali uzalud.

I oni najhitriji i najokretniji ostajali bi praznih ruku.

-Uzalud je to to inite osvrnuo se tajanstveni starac. -Tako je nikad neete uloviti.

-Zato ? upitae zaueni djeaci.

Nasmijeivi se, starac je tiho prozborio:

-Tek kad se nauite sijati radost i ljepotu oko sebe, bit ete pozvani na etvu sree. Onaj tko grabi sebi, nikad nee uhvatiti sreu.

Srea se uzima rairenih ruku.