Aj, Banja Luko, na Krajini hvala Banja Luko na Krajini hvala Niko ne zna niijega hala. Umihana Hadi Jusufova Na Vrbasu ugum ostavila, Aspurliju za vrbu svezala, A nanule vodi okrenula, Nek svak misli da se utopila. Aj, gradim kulu Aj, gradim kulu, a kamena nemam Aj, kulo moja pjesmom sagraena. atma joj je suzom zalivena. U tebi u akamluke piti, Sav u sevdah tebi darovati. Ah, moj doro Ah, moj doro, dobri doro, ta je tebi dodijalo: Lahko sedlo imirovo, il uzdica pozlaena, il kamdija biserlija? Ah, moj gazdo, dobri gazdo, nije meni dodijalo lahko sedlo imirovo, nit uzdica pozlaena, nit kamdija biserlija! www.bosnafolk.com Ve je meni dodijalo, svake noi putujui, kad ti ide u mejhanu, mene veze pred mejhanu, grizem travu iz korjena, pijem vodu sa kamena, to je meni dodijalo! Ah moj dragi sijah perinlija Ah moj dragi sijah perinlija, jami perin sa bijela vrata, ne mami me svaki as na vrata!

Sve sam s tebe bjena i karana, istjerana pred bijele dvore! I tvojem sam dvoru dolazila, a ti, junak, za veerom bjee, za veerom, eerli baklavom! Ah, moj Aljo(1) Ah, moj Aljo, crne oi, ti ne hodaj sam po noi. Ti ne hodaj sam po noi, ja u tebi sama doi. Ja u tebi sama doi, sama doi do ponoi. Na vraniu kosmatome, u odjelu gospodskome. Moj se vranac uz brijeg penje, esto staje na kamenje. Iz kamena vatra sjeva, a moj Aljo pjesmu pjeva. Ah, moj Aljo(2) Ah, moj Aljo, crne oi, ti ne hodaj sam po noi. Ti ne hodaj sam po noi, ja u tebi sama doi. Na vraniu kosmatome, u odjelu gospodskome. Moj se vranac uz brieg penje, esto staje na kamenje. Iz kamena vatra sjeva, sad moj Aljo pjesmu pjeva. Ah, moj Aljo, crne masti, to me mladu upropasti. to me mladu upropasti, Ne dade mi ni dorasti. Ah, sino paa kroz Sarajvo proe Sino paa kroz Sarajvo proe I provede svezana Mehmeda. Na njemu je devet konopaca I deseta halka oko vrata. Za njim idu tri sestre roene.

Najstarija pai govorila: "Aman, paa, i otac i majko, Pusti nama brata roenoga, Na poklon ti ruho djevojako". A srednja je pai govorila: "Aman, paa, i otac i majko, Pusti nama brata roenoga, Na poklon ti biseri i dukati". Na to paa i haje i ne haje. Jo mu vie ruke privezuje. A najmlaa pai govorila: "Aman, paa, aman, gospodine, Pusti nama brata jedinoga, Na poklon ti lice djevojako". Na to se je paa saalio Pa je malo ruke popustio. Svezan Meho pai govorio: "Aman, paa, aman gospodaru. Kad budemo kraj bjele dahije, Otpusti mi prebijele ruke Da obljubim Zinetu djevojku, Da obljubim pa da ivot gubim". Ah, to emo ljubav kriti Ah, to emo ljubav kriti, kad ja moram tvoja biti? Srce vie nije moje, tebi, dragi, pripalo je! ta me tebi tako vue? Osjeaji mene mue! Srce vie nije moje, tebi, dragi, pripalo je! Il me uzmi, il me ubi, ne daj drugom da me ljubi! Srce vie nije moje, tebi, dragi, pripalo je! Ah, to mi se Travnik zamaglio Dv'je planine vi' Travnika grada, Vilenica, spram nje Bukovica. Vilenica Bukovicu pita: "Ah to mi se Travnik zamaglio? Ili gori, il' ga kuga mori?" "Niti gori, nit' ga kuga mori,

djevojka ga okom zapalila, arnim okom kroz srali pender! Izgorie dva nova duana, dva duana i nova mejhana, i meema gdje kadija sudi!" Aj, majka erku u po noi kara Majka erku u po noi kara: "Lezi, eri, bolie te glava." "Proi me se , moja stara majko, Noas mi je dragi dolazio. Da ga vidi, moja stara majko, Kakve su mu oi i obrve: Oi su mu mrkla pomrina, Vedro elo sjajna mjeseina. Pa kako u da usnijem, majko, Kada mi je uvjek pred oima." Ako eli razgovora Ako eli razgovora, Doi, dragi, u akam. U akam je svaka draga dragom najdraa. Ako eli milovanja, doi, dragi, u pono. U pono je svako staro leglo, zaspalo. Ako eli milovanja Ako eli milovanja, doi dragi u akam. U akam je svaka pjesma, bolnoj dui najslaa. U akam je svaka draga, svome dragom najdraa! Akam doe, jacija se sprema Akam doe, jacija se sprema, a u kui kapi vode nema. Doe reda, skoro dovedenoj,

uze ugum pa na vodu ode. Ljuto kune, skoro dovedena: Svekre, babo, izjeli te vuci, a svekrvu odveli hajduci! Nisam dola da vam vodu nosim, ja sam dola da vam sina ljubim! Akam geldi Akam geldi, sunce zae, na tvom licu osta sjaj. Akam geldi, tvoje lice, od sunaca ljepe sja. Da mi se je ogrijati, na ljepoti lica tvog. Moja draga na iltetu, uiva ko padiah. A ja nigdje nita nemam, ja sam puki siromah. Akam geldi, dan se gubi, moje srce zaman gubi. Akam geldi, mrak se sprema, a za mene sanka nema.

Akam mrae, moj po Bogu brate(1) Akam mrae, moj po Bogu brate, a jacijo, moja posestrimo! Pola noi, pola dobra moga, eto zore, dumanina moga! Da zna zora, ta je milovanje, ne b svanula za godinu dana, a kamoli za dva, za tri sata! Akam mrae, moj pobogu brate (2) Akam mrae, moj pobogu brate, A jacijo, moja posestrimo. Pola noi, pola dobra moga, Eto zore, dumanina moga. Da zna zora ta je milovanje, ne b svanula za tri bjela dana. Ali-beg se po jezeru vija

Ali-beg se po jezeru vija Da ustrilja vilu zlatnih krila. Iz jezera neto progovara: "Ne striljaj se, bee, Ali-bee, Nije ovdje vila zlatnih krila, Ve je ovdje Dizdareva Mina." Ali-beg se u jezero sprema Ali-beg se u jezero sprema Da ustrili utvu zlatni krila. Neto mu se iz jezera javlja: - Ne striljaj se, bee, Ali-bee, Nisam utva da ti mene strilja, Ve djevojka za kakvog junaka. Utekla sam od zla materina, Od matere kano od maehe, A od oca kano od ouha, Oni mene za staroga daju. Neu stara, pa se ne udala. Volim s mladim po gori hoditi, Travu pasti, s lista vodu piti, Neg sa starim u iljti sjediti, eer jesti, dukate nizati. Ali-begu Misir omilio(1) Ali-begu Misir omilio, u Misiru dvore nainio. U Misiru dvore nainio, u Stambolu ljubu ostavio. Spremi slugu da dovede ljubu, ne bi sluge, ni dovede ljube. eko sluga godinicu dana, dok joj majka kose dotjerala, i oplela trides pletenica, i uplela trista madarija. Alibegu Misir omilio (2) Alibegu Misir omilio, u Misiru dvore nainio, u Stambolu ljubu ostavio.

Sprema slugu da dovede ljubu. eka sluga tri bijela dana, dok joj majka kose ieljala i isplela tridest pletenica, i uplela trista madarija. Kad su bili preko polja ravna, progovara Alibegov sluga: Ljepotice, Alibegovice, doe vrijeme da ti ljubim lice, da ti mrsim este pletenice, da ti trgam ute madarije. Ali-paa na Hercegovini Ali-paa na Hercegovini, ljepa Mara na Biu bijae. Koliko su na daleko bili, jedno drugom jade zadavali! Knjigu pie paa Ali-paa: Ljepa Maro, bi li pola za me? S Bia Mara njemu poruuje: Da me prosi, ne bih pola za te, da s oeni, bih se otrovala! Ano moja eernoga boja Ano moja eernoga boja, da ja znadem da e biti moja, to bih ti se lica naljubio! Bijela lica ispod trepavica i uluka ispod minuluka, bijela grla ispod erdanluka. Aikovah tri godine dana (1) Aikovah tri godine dana, i dohodih dragoj pod pendere, a jo dragu vidjeti ne mogu! Na prozoru mrea okovana, koja mi je pamet zanijela, pamet nosi, draga se ponosi! Nek ponosi, nek mi pamet nosi, da Bog da je voda odnijela, i u moje ruke donijela!

Aikovah tri godine dana (2) Aikovah tri godine dana, al ne vioh fajde ni zijana, nit ja vioh svoje drage lice. Samo jednom u tri godinice, kako duek po dueku stere, kako mee jastuk po jastuku. A kad lee u meke dueke, kako jeknu, sva odaja zveknu, kako huknu, damli tahta puknu! A ja jadan stojim pod penderom! Da sam drvce, puklo bi mi srce, da sam kamen, bih se rastopio! Aikovo Turundiu Bego Aikovo Turundiu Bego, Aikovo tri godine dana. Kad etvrta godina nastala, Uda mu se draga za drugoga, Za najblieg, za komiju svoga, Za najmlaeg Fatibegovia. Ode Bego Mati kujundziji: "Kuj mi, Mato, lahke merdevine Od trideset i tri basamaka, Da se penjem dragoj na pendere, Da ja vidim s kim mi draga spava, Je l mi draga u drugog na krilu". Aikuje Adem-aga Aikuje Adem-aga, bjela dana ne ostavlja, tamne noi nepreskoi! Pitala ga stara majka: Jel ti emu ta djevojka? Jes mi emu, stara majko, jes mi emu i po emu. Iz oka joj sunce grije, u obrazu krvca vrije, jes mi emu, stara majko, jes mi emu i po emu!

Aikovo Adem-aga Aikovo Adem-aga, Bjela dana ne ostavlja, Tamne noi ne priskoi. Pitala ga stara majka: Je l ti emu ta djevojka?" "Jest mi emu,stara majko,: jest mi emu i pri emu: Iz oka joj sunce sije, U obrazu krvca lije." Bademe, drvo od hlada Bademe, drvo od hlada, bademe, drvo mirisno. Ti si me, drvo, skrivalo, kad me je dragi ljubio. to si se, drvo, njihalo, pa me je babo vidio? to si me, drvo, izdalo? Bademe, grom te ubio! Bajram ide, Bajramu se nadam Bajram ide, Bajramu se nadam: ta bih dragom bajramluka dala? Kad bih dragom vezen jagluk dala dragi mi je, malo mu je dara! Kad bih dragom boaluka dala sirota sam, mnogo mu je dara! Kad bih dragom bjelo lice dala, hvalit e se meu jaranima! Banja Luko i ravnine tvoje Banja Luko i ravnine tvoje, u tebi su crne oi moje. U tebi je Beg-Emina mlada pa se ee ispod bila grada. Gledao je valija sa grada: A boga ti, Beg-Emina mlada, bi li meni virna ljuba bila? Sterau ti crvenu kadifu,

sipau ti biser i dukate! A boga mi, valijo iz grada, ne bi tebi virna ljuba bila, ja imadem agu Omer-agu. U Omera argija tambura, kad god svira u srce me dira. Volim s Omom po gori hoditi, neg s valijom u dvoru siditi! Banja Luko, vatrom izgorjela Banja Luko, vatrom izgorjela, u tebi me cura zanijela! Zanijela garavim oima, bjelim licem i mednim ustima! Mila majko, kad bi moja bila, moja bi se elja ispunila! Beg Ali-beg ikindiju klanja Beg Ali-beg ikindiju klanja, siv mu soko na serdadu pada. Nema kada ni selam da preda, ve on pita sivoga sokola: Siv sokole, sivoga ti perja, jesi l skoro od Bosne ponosne? Igraju li ati Atlagia? Sijaju li toke Sijeria? Sjevaju li sablje Fejzagia? Pucaju li puke umiia? Beg Ali-beg po jezeru strjelja Beg Ali-beg po jezeru strjelja, da ustrjeli vilu zlatnih krila. Kad se neto iz jezera javlja: Nisam vila da mi strjelja krila. Ve djevojka od zla pobjegnula: mene majka za nedraga dala, za nedraga, porad pusta blaga! Bejturane, Bog t ubio grane Bejturane, Bog t ubio grane,

tvoje grane, po mom srcu rane! Niti cvate, nit behara daje, ve se truni po zelenoj travi! Ti si mene opanjkao majci, da ja ljubim etiri jarana: Dva enjena, a dva neenjena: nisam, majko, ivota mi moga! Bere cura plav jorgovan Bere cura plav jorgovan, apue mu svu no i dan: Prije e mi uvehnuti, neg u dragog zakititi! Ja se s dragim naalila da sam drugog zavolila, pa mi vie ne dolazi, ve on druge obilazi. Da zna, dragi, za bol i jad, doo bi mi bar ponekad. Nemoj, duo, takav biti, srce e mi zalediti! Doi dragi, eljo mila, zna li da sam obolila? Vjeruj, duo, ala nije, srce lagat ne umije! Bea ti se na moru kovala (uspavanka) Bea ti se na moru kovala, Kovale je do tri kujundije. Jedan kuje, drugi pozlauje, Trei mee od zlata jabuke. Ode bea od grada do grada, U svakom je dobro darovana, U Stambolu svilom naloena, U Sarajvu dilbom pokrojena. Dojde bea mom djetetu dragom, U toj bei lijep san usnilo. A majka mu tanke koe kroji, Koe kroji, a godine broji: - Koliko je u koulji ica, Toliko mi ivi godinica! Koliko je na mahrami grana, Toliko mi imao jarana!

Bijela vila enila sina Bijela vila enila sina Dilbere, danum, dilbere aman, Na srid Sarajva Latinkom tankom Priporuuje Latinka tanka: Bijela vilo, svekrvo moja, More li meni kod tebe biti, U iljtu sjesti, a svilu presti, Biser nizati, a sina ljuljati. Bila Bilko, bihaka djevojko Bila Bilko, bihaka djevojko, Bila bi bilko. Kad ti poe uz buimske strane, A obuje oputne opanke I ponese zubau na glavi I u ruci tikvu i motiku, Onda znati, to su sada bihake ravnine. Blago meni i tebi, djevojko Blago meni i tebi, djevojko, kad je nama air do aira. Tvoj se babo i moj dogovara, men da ene, tebe da udaju. U proljee kada cvjeta cvjee, il u jesen kad opada lie. Blago suncu i mjesecu Blago suncu i mjesecu, jer se sunce jutrom raa, a i mjesec esto mladi. A ja jadna ve ostarih, od zuluma svekrvina, i jezika zaovina. Zaova me opanjkala, svekrva me istjerala, ja pobjegla komijama. U komije kolo igra, ja s uhvatih pa poigrah.

Blago tebi, cvijet karanfile Blago tebi, cvijet karanfile, to ti raste dragoj pod pendzere. Ah da mi se u cvijet pretvoriti, ja bih znao gdje bih zimovao! U njedrima medju dukatima. Dukat zvei, meni srce jei! Bogom, brate, Mujo Sarajlija Bogom, brate, Mujo Sarajlija, prevedi me preko Romanije bez ljubljenja i bez zagrljaja i bez onog mukog pomiljaja. To je Mujo za boga primio. Kad su bili nasred Romanije, molbu ini kiena djevojka: Stani, Mujo, da se odmorimo, da se hladne vode napijemo. Napie se vode sa izvora te sjedoe pod jeliku tanku. A iz gore neto progovara: Kidaj vjeru, Sarajlija Mujo, kidaj vjeru, obljubi djevojku, ti se ne daj od nje nadmudriti! Djevojke su varalice stare! I mene je moja prevarila, prevarila pa me ostavila, a nisam joj obljubio lice! Bol boluje lijepa Fahira Bol boluje lijepa Fahira pod orahom i pod jorgovanom k njoj dolaze svi dilberi redom, a najvie Omer mome mlado. Pa govori Omer mome mlado: O, Fahiro, bolovo bih za te! Da se moe, ja bih umro za te! Odgovara lijepa Fahira: Niti boluj, nit umiri za me, ve se svuci pa lezi uza me!

Bolovala lijepa Hajrija Bolovala lijepa Hajrija, U haz bai pod rumenom ruom. Oblaze je redom aiklije, Pitaju je: "Kako ti je Hajro?" Jedan veli-bolovo bi za te. Drugi veli- umiro bi za te. Progovara lijepa Hajrija: Nit bolujte, nit, umirt za me, skinte fesi, lez te mi na krilo, ini mi se lake bi mi bilo. Bol boluje mlado mome Bol boluje mlado mome, Lejlo, bol boluje i tuguje. ul-djevojku dovikuje, Lejlo, ul-djevojko, crno oko! Je si l doma, je si l sama, Lejlo, je li lice obljubljeno? Doma jesam, sama jesam, dragi, nije lice obljubljeno, ve je tebi namjenjeno! Bolan dragi, proi mi se dvora Bolan dragi, proi mi se dvora, sa tebe sam bijena i karana, sa tvojega dockan dolaenja. I sino si dockan dolazio, u zeleni bostan ulazio. Velik si mi zijan uinio: amberove, lale pogazio, amberove i alkatmerove. Boluje Anka Prjedorka Boluje Anka Prjedorka, na krilu kara-Zaima: Zaime, bolan, Zaime, ti prodaj selo Krnete! Kupi mi, bolan, Zaime, kupi mi aren-koije,

upregni konja zekana! Vodi me, bolan, Zaime, vodi me ravnom Prjedoru. Vodi me, Zajko, ljubi me, za svoju ljubu uzmi me! Bosa Mara Bosnu pregazila Bosa Mara Bosnu pregazila, na vitu se jelu naslonila: Vita jelo, ti visoko raste, to te pitam pravo da mi kae: Je li mi se oenio dragi? Jeste, jeste, ve godinu dana oenio i sina dobio! Bosioe moj zeleni Bosioe moj zeleni, of, lane, lane, moj zeleni. Na mom srcu zasaeni, of, lane, lane, zasaeni. Da sam neto sjeme tvoje, of, lane, lane, sjeme tvoje. Ja bih znala gdje bih cvala, of, lane, lane, gdje bih cvala. Mome dragom pod pendere, of, lane, lane, pod pendere. Bosiok se s rosom zamjerio Bosiok se s rosom zamjerio: Medna roso, kad e pasti na me? Bosioku rosa odgovara: Zadrah se jade gledajui, kako aga svoju kadu kara: Kazuj, kado, gdje si sino bila i s kime si sanak boravila? uzel kada agi odgovara: Eto sablje, evo moje glave! Ja sam bila, sanak boravila, kod prvoga kod sevdaha svoga, jer me majka za nedraga dala!

Bosno moja, divna, mila Bosno moja, divna, mila, ljepa, gizdava, u tebi je Sarajevo, eher sevdaha. U tebi su gore mnoge, gore visoke, i studene izvor-vode, Bosne ponosne. Bosno moja, divna, mila, ljepa, gizdava, u tebi je Banja Luka, uzdah momaka. Bosno moja, sirotice kleta Bosno moja, sirotice kleta, po tvom nebu sunce se ne eta. Po tvom kraju pjetli ne estaju, po tvom raju ptice ne pjevaju. Tvoja brda i tvoje doline, pomrale guste pomrine. Bostan plivla Mahmudpainica Bostan plivla Mahmudpainica, prekrila se vihar bamahramom. Gledao je Mujo mome mlado, gledao je i govorio je: Daj mi Boe vihor sa planine, jugovine od Hercegovine, da podigne saraj bamahramu, aj, da vidim lice painice. Braa Morii Ferman stie iz Stambola, bujruntija iz Travnika da uhvate dva hrabra mladia, dva mladia, dva brata Morica. Petak ljepi osvanuo, nad eherom silnim. Dva Moria dumu klanjali,

u damiji Hadimagribiji. Uhvatie dva Moria, pa ih vode uz Sarae, pa ih vode uz strme Kovae, u tvravu da ih zadave. Kad to ula painica, majka Moria, da joj vode dva njena mladia, iz halvata kule bjele, leti, grli noge i u ruke ljubi pau sarajskog, brata rodjenog. Pusti meni dva moja mladia, dva mladia, dva moja Moria. Dat u tebi kljue i harae, dat u hara za sedam godina, od kada se gradila bijela tabija. Kada su ih davit stali, Morii su zapjevali: Sarajevo, iroko si, oj tvravo, mrana li si, sultan care, proklet li si, kad ti sablja pravdu kroji, na zulumu carstvo stoji. Ne prestae pae i veziri, Bosnu moju niko ne umiri. Bulbul mi poje, zora mi rudi Bulbul mi poje, zora mi rudi, a moga dragog nema. Eno ga, majko, u ul-bai, pod ruicom mi spije. Da l da ga budim, il da ga ljubim, ilpjesmu da mu pojem? Bulbul pjeva okolo Mostara Bulbul pjeva okolo Mostara, doi draga, evo nam behara. Doi meni, moje rosno cvjee, moja majka karati te nee. Tvoja majka tebi ruho sprema, da ga ljepeg u Mostaru nema. Sve od svile koulje otkane,

i dueke ulom pokapane. Tvoja usta sva od ula rana, tvoja njedra jo nemilovana. Doi meni moje rosno cvjee, tvoja majka karati te nee. Cjele noi hladovina Cjele noi hladovina, moje zlato spava. Po jastuku ruke iri, svog dragana sanja. Doi dragi utjei me, cjelu no sam sama. Carigrade, lijepa li te kau Carigrade, lijepa li te kau da imade devetera vrata i deseta od suhoga zlata, na njim sjedi kapetan djevojka, biser veze niz bijelu svilu. Govorila kapetan djevojka: Prospi mi se, moj sitni biseru, kano brci Osman-bega, kad se prospu licem djevojackim! Crn oblae, ruan li si Crn oblae, ruan li si, Moj sevdahu, tuan li si, Moj sevdahu, moj uzdahu. Ja uvee sama sjedim, U zvjezdano nebo gledim, Puno aha i sevdaha. Tugo moja, teki jade, Za te niko i ne znade, Osim mene ojaene. Crne oi, da ne bi gledale Crne oi, da bi ne gledale! Mojoj ste me majci opanjkale da ja ljubim devet aganlija.

Ja ne ljubim devet aganlija, a ni bega, ne begeniem ga! Ve ja ljubim mome sa duana: momak mio, srce premamio, dabogda se mnome oenio! Crven fesi, mamo Crven fesi, mamo, crven fesi, joj mamice, crven fesi u dragoga moga, joj mamo, mamice! Da me hoe, mamo, da me hoe, joj mamice, da me hoe poljubiti, mamo, joj mamo, mamice! Dala bih mu, mamo, dala bih mu, joj mamice, dala bih mu srce iz njedara, joj mamo, mamice! Crven katmer niz bezistan sae Crven katmer niz bezistan sae iza glave Saburove Fate. Kupuje ga Zigi Alijaga, nadmee se Maiu Suljaga. Zigi daje hiljadu dukata, Mai daje paru carevicu. Govorila Saburova Fata: U mog babe dosta blaga ima, ali nema pare carevice. Carevica na srcu ranica! Kupuj, ago, srmali kanicu da zavijem na srcu ranicu! Crven ti je kljun Crven ti je kljun, golube, u golubice, Jo su usta rumenija u djevojice. Nisu svaka ko u emke kajmekamove. Knjigu pie Osman-paa ak iz Stambola Pa je alje sestri Fati na sred Sarajva: - Prosi meni isto zlato kajmekamovo! Ona njemu otpisuje: Prosila sam je;

Ne da babo keri emke bez amaneta, Bez hiljadu i pet stotin uta dukata, Starom babi kajmekamu urak od tala, Staroj majci-begovici dilbu gotovu, Dvije strine dvije svile, obje jednake. Amidama, daidama, po dobre konje. Progovara keri emka kajmekamova: - O, boga ti, mili babo, zar me prodaje? Prvo e mi jutro rei: Hajde na vodu! Drugo e mi jutro rei: Robinja si mi! Tree e mi jutro rei: Kupio sam te! emaluo, mali Carigradu emaluo, mali Carigradu, u tebi su cari i veziri! Car vezira kroz biser doziva, vezir mu se kroz zlato odziva: Moj veziru, to mi doi nee? Padiahu, kako u ti doi, kad ne mogu kroz sokake proi, od oaka i od muebaka! Od momaka i od djevojaka: Od argije Porina Avdije, a od ie Hadajlia Mue, i od pera Hrgine erife, od ljepote Fejzagine ide! arna goro, puna ti si hlada arna goro, puna ti si hlada, srce moje jo punije jada! Jad jadujem, nikom ne kazujem: majke nemam da joj jade kaem, ni sestrice da joj se potuim. Imam dragog. al je na daleko: dokle doe, pola noi proe, dok probudi, pjevci zapjevaju, dok poljubi, sabah-zora doe, sabah-zora - ode dragi doma! empres viti, empres ponositi empres viti, empres ponositi, Ajo, duo, ljepi smo ja i ti!

Ti si zora, a ja noca pusta, zora rudi, ja ti ljubim usta. A kad svane i sunce ograne, morat u se s tobom da rastanem. ija je ono djevojka ija je ono djevojka, to no rano rani na vodu, to no nosi fesi nad okom? Nanule joj ine ripa, rapa, rap, dukati joj zvee cinga, canga, cang. Ono je moja djevojka, to no rano rani na vodu, to no nosi fesi nad okom! Nanule joj ine ripa, rapa, rap, dukati joj zvee cinga, canga, cang. Dva oka ko dva ugljena, a lica bjela rumena, a usta mala, medena. Nanule joj ine ripa, rapa, rap, dukati joj zvee cinga, canga, cang. Moje je oi gledale, moje je ruke grlile, a moje usne ljubile! Nanule joj ine ripa, rapa, rap, dukati joj zvee cinga, canga, cang. udila se, aman ja udila se aman ja udila se zeman ja udila se po harmanu trava: Za kog pojde Zil-hanuma mlada. Ne e bega, ne begenie ga; Ne e age, jer joj nisu drage. Ona pojde pod Peine, pod najvee stine, Udade se za esnafa mlada. Aman, zeman.(pripjev u toku stiha) udna jada od Mostara grada (I) udna jada od Mostara grada, sve od lani pa evo do sada. Kako Biba elebia zlato,

bol boluje nikom ne kazuje. Keri Bibo, ti rumena ruo, kazi majci ta te boli, duo! Mene boli i srce i glava, otkad Ahmo u haremu spava! Kakav Ahmo, voda ga odnjela, zbog njega si mlada oboljela! Mila majko, nemoj Ahme kleti, reko mi je da e me uzeti! Mila majko, selam e mi Ahmi, nek mi Ahmo u petak ne drjema, nek se Bibi na denazu sprema! udna jada od Mostara grada (II) udna jada od Mostara grada, sve od lani pa evo do sada. kako Biba elebia od ljubavi strada. U Habibe, elebia Zlata, svaka rije hiljadu dukata. Bol boluje elebia Biba, bol boluje nikom ne kazuje. Jadna Biba boli bolovae, a majka joj ruho prelagae. Keri Bibo, ti rumena ruo, kai majci ta te boli, duo! Mene boli i srce i glava, otkad Ahmo s drugom razgovara! Kakav Ahmo, voda ga odnjela, zbog njega si, Bibo, oboljela! Mila majko, nemoj Ahme kleti, reko me je na jesen uzeti! Mila majko, selam e mi Ahmi, nek mi Ahmo u petak ne drjema, nek se Bibi na denazu sprema! Da je meni lei, umrijeti Da je meni lei, umrijeti, lale moje, lei, umrijeti. Sazrelo voe, dragi me hoe, majka me ne da, ja joj pobjegla. Umrijeti, smrti ne vidjeti, lale moje, smrti ne vidjeti. Sazrelo voe, dragi me hoe, majka me ne da, ja joj pobjegla.

Da ja vidim, ko e me aliti, lale moje, ko e me aliti. Sazrelo voe, dragi me hoe, majka me ne da, ja joj pobjegla. Da je meni porez porezati Da je meni porez porezati, po porezu erze izbirati, ja bih znala, kog bih porezala: iz Travnika ne bih ni jednoga, iz Sarajva samo bih jednoga; iz Gradike ne bih ni jednoga, Banja Luke, samo bih jednoga, i jednoga iz eher Mostara! Da mi je znati, Boe moj Da mi je znati, Boe moj, gdje se nalazi dragi moj. Da mi je znati gdje pije, poslala bih mu rakije. Poslala bih mu mezeta, od svoga srca lezeta. Da zna zora Da zna zora, da zna zora, koju dragu ljubim ja, ne bi zora, ne bi zora, nikad pusta svanula! Danju - nou, nou - danju, zbog ljubavi patim ja, a u zoru, a u zoru, gorke suze lijem ja! Danju - nou, nou - danju, u kafani sjedim ja, a u zoru, a u zoru, tuan kui odem sam! Daj mi, mati, rano veerati Daj mi, mati, rano veerati da ja idem konjma na airu,

sa aira dragoj pod pendere. Ne da mati rano veerati. Ja ne odoh konjma na airu, ve ja odoh dragoj pod pendere: Draga moja, jesi li zaspala, jesi l meni mjesta ostavila? Jesam tebi mjesta ostavila, dva jastuka i desnica ruka! Danas su mi tri prstena dola Danas su mi tri prstena dola: jedan prsten iz ajnia grada, drugi prsten od Mostara grada, a trei je od komije moga, od komije, od Ahmeda moga. Da me nee u ajnie dati, ja bih dala ruho djevojako! Da me nee dati ka Mostaru, ja bih dala svoje bijele ruke! Da me hoe dati za Ahmeda, za Ahmeda, za komiju moga, ja bih dala vrane oi svoje i po vrhu sa grla erdane. Dertu derman Dertu derman, duge noi, Koj ne ljubi crne oi, Ja li crne, ja li plave, Ja kakve su dragom drage. Moj dilbere, kud se ee, to i mene ne povede? Vodi mene na ariju Pa me prodaj bozaiji. Uzmi za me struku zlata Pa pozlati dvoru vrata. Dilber Dika bere cvjee Dilber Dika bere cvjee, a za njom se paun ee. Kako koji cvijet kiti, stade njemu besjediti: Oj eboje, cvjete krasni,

ne daj dragom da okasni! U ariju kada poe, nek pod pender meni doe! Alkatmere, cvjete mili, ako nee - ti ga sili! Reci dragom da ga ekam, u has-bai punoj cvjea! Djevo, djevo Djevo, djevo, to mi ljubav krati, to mi ljubav, slatka djevo, za ljubav ne vrati. Djevo, djevo, ubila te tuga, zar od mene trai, slatka djevo, ti boljega druga. Djevo, djevo, ubila te tama. Ah, to si me, slatka djevo, ostavila sama. Djevojice, djevojice mala Djevojice, djevojice mala, ti si moje srce otrovala! Nisam znala. nisam vjerovala, da sam tvoje srce otrovala. Nije znala ni gora ni trava, kad je mene draga milovala. A sad znade i u gori cvjee da me draga vie ljubit nee. Djevojka je crne oi klela Djevojka je crne oi klela. Crne oi, da ne bi gledale! Sve gledaste, jutros ne gledaste Kad moj dragi ispred dvora projde, Na moje se dvore obzirae. Kad je bio niz to polje ravno, Neta mi se esto obzirae, Desnu ruku na srce metae, A lijevom fesi nakrivljae.

to no ruku na srce metae, Ono kae: "Na srcu si draga!" A to fesi livom nakrivljae, Ono kae:" Ostaj zbogom, draga!" Djevojka je jaciju klanjala Djevojka je jaciju klanjala, Na namazu od boga iskala: - Daj mi boe iglu od biljura, da poijem jorgan od behara, da pokrijem sebe i beara. Djevojka je pod ulom zaspala Djevojka je pod ulom zaspala, ul se kruni pa djevojku budi. Djevojka je ulu govorila: A moj ule, ne kruni se na me, nije meni do ta no je tebi. Ve je meni do moje nevolje: Mlad me prosi, za stara me daju! Djevojka je suncu govorila Djevojka je suncu govorila: Jarko sunce ljepa sam od tebe! Ako li se tome ne vjeruje, ti izai na to nebo ravno, ja u iza za goru na vodu, u ljepoti da se ogledamo! Kad je vedro jutro osvanulo, izlazilo na nebo sunace, a djevojka za goru na vodu. Ugledalo lijepo sunace, ugledalo kroz jelove grane kako mlada ljepotom se dii. Tad se sunce aik uinilo! Tri put se je sunce zaigralo pa odvue lijepu djevojku da je uzme sebi za ljubovcu. Od nje posta zvijezda Danica. Djevojka je u umi zaspala

Djevojka je u umi zaspala. Kolika je ljepotica bila, svu je umu licem obasjala i arkom je suncu prkosila: arko sunce, ljepa sam od tebe i tvog brata bleana mjeseca! To je suncu vrlo teko bilo, pa se jakom Bogu potuilo: Vidi, Boe, asije djevojke, hou li joj opaliti lice? - "Stani malo, areno sunace, ja u curi gori zulum dati, sitnu djecu, mua pijanicu"! Djevojka je zelen bor sadila Djevojka je zelen bor sadila, bor sadila, boru govorila: Rasti, rasti, moj zeleni bore, da se penjem tebi u vrhove. Da ja vidim Ravne i Konavle, da ja vidim Dubrovane mlade. Da ja vidim mojega dragoga, da ja vidim ta moj dragi radi. Da ja vidim ta moj dragi radi, da li pije ili drugu ljubi. Ako pije, nekse ne napije, ako ljubi, nek se ne zaljubi! Djevojka pita slavia Djevojka pita slavia: Slaviu, bolan slaviu, po em ti Jurjev poznaje? Djevojko, zlatna jabuko, kako ga neu poznati, zemlja se travom pokrije, gora se listom odije! Djevojka se s suncem zavadila Djevojka se s suncem zavadila, i ovako suncu govorila:

arko sunce, ljepa sam od tebe i tvog brata sjajnoga mjeseca! Sunce se je Bogu poalilo: Daj mi, Boe, da joj sprim lice! Nemoj, sunce, gore u joj dati: Sitnu djecu, mua pijanicu! Djevojka sokolu zulum uinila Djevojka sokolu zulum uinila, zulum uinila, goru zapalila. Gorjela je gora i dva i tri dana, dok je dogorjela sokolu do gnjezda. Soko vatru gasi, krila mu se pale, sokolici pite a soko proklinje. Ljuto kune soko ljepotu djevojku: Dugo djevovala, i to bolovala! eda ne imala, nit rukom povela, to meni, sokolu, zulum uinila! Djevojka vie s visoka brda Djevojka vie s visoka brda, s visoka brda, iz tanka grla. Ona doziva sultan Selima: Sultan Selime, car gospodine! Moe li biti riba bez vode, riba bez vode, ptica bez gore? I Banja Luka bez kadiluka, i eher Travnik bez paaluka! I Sarajevo bez gaziluka, a ja djevojka bez aikluka! Dobo kuca amcu na pijaci Dobo kuca amcu na pijaci, prodaju se amake djevojke, meu njima Ismihana mlada. Nju kupuju do tri muterije: dvije su joj dva dilbera mlada, a trei je starac Emin-aga. Vie daje starac Emin-aga, neg to daju dva dilbera mlada. Zakukala lijepa Ismihana, dadoe je starcu Emin-agi.

Dobro doli kieni svatovi Dobro doli, kieni svatovi! Jeste li se putem umorili? Jeste l vrane konje oznojili? Mi se nismo putem umorili, kad smo vako zlato zadobili! ul-djevojka prema suncu sjaji, bjelo lice prema mjeseini! Ljepo ti je stati, pogledati, rumen-ruu meu listovima, i nevjestu meu djeverima. Donju Tuzlu opasala guja Donju Tuzlu opasala guja, metla glavu na indi mahalu, a repinu trgla na gradinu. Zelen bore na indi mahali, kraj tebe u ardak nainiti, na ardaku sjesti, besjediti. Dola Drina od brjega do brjega Dola Drina od brjega do brjega. Il od kie, ilod bjela snjega? Nit od kie, nit od bjela snjega, ve od suza zvornikijeh cura! Dola voda od brjega do brjega Dola voda od brjega do brjega, pronijela Mejru na tabutu. Hajde, Mejro, s nama veerati! Veerajte mene ne ekajte! Mene eka gotova veera, u dennetu medju hurijama. Poruite mojoj staroj majci neka klanja pet vakat-namaza. Neka posti mjesec Ramazana, neka Mejri namjeni kurbana.

Draga dragom na ruci zaspala Draga dragom na ruci zaspala. Dragi dragu alkatmerom budi: Ustaj, draga, draa od oiju! Noas sam ti udan san usnio, gdje moj fesi mutna voda nosi, u krilu mi biser se prosuo, na etvoro moj sahat slomio! Draga dragom tiho progovara: to ti fesi mutna voda nosi, to e oti na carevu vojsku! to se biser u krilo sasuo, to su suze i moje i tvoje! to ti prte sahat na etvero, to e naa srca popucati, rastaju se jedno od drugoga! Dragi dragoj tiho govorae Dragi dragoj tiho govorae: iv ti bio, jesam li ti mio? Jesu li ti moje oi drage? Jesu li ti moja usta slatka? iv mi bio, odve si mi mio! Odve su mi tvoje oi drage, odve su mi tvoja usta slatka. Kad je dragi dragu razumio, u glatko je lice poljubio, poljubio, srce zasladio. Dragi dragu alkatmerom budi Dragi dragu alkatmerom budi: Ustaj, draga, da te neto pitam: ta je ire od sinjega mora? ta je bre od siva sokola? ta je slae od slatka eera? Draga dragom tiho odgovara: ire nebo od sinjega mora, bre oko od siva sokola, slai dragi od slatka eera! Dragi dragu s pendera doziva

Dragi dragu s pendera doziva, Draga mu se srdito odziva " to se, draga, srdito odziva? Ne zovem te da mi jagluk dadne, Ve te zovem da ti sanak kaem." " Kai, dragi, hairli ti bilo, Sanak u ti tabir uiniti." - - " Moja sablja priko prelomljena, Moj livorver pue na petoro; Tvoj se biser prosu po sokaku, A moj fesi voda odnijela." " to je sablja priko prelomljena, To je nae priko rastajanje; to livorver pue na petoro, To je srce i moje i tvoje; to se biser prosu po sokaku, To su moji kieni svatovi; to tvoj fesi voda odnijela, To ja dragi, odoh za drugoga, Za drugoga, za jarana tvoga." Dragu prosi Atlagia Zuko Dragu prosi Atlagia Zuko, prosio je i isprosio je i djevojku darovao lijepo. U koji je danak isprosio, istog ju je dana ostavio. Da je zato, ne bi ni alio: vidio joj ruke na penderu pa mislio, drugome ih daje! Drim divojko Drim, divojko!- Drima mi se majko. Lezi, keri, ne naspavala se! Zar ti ne zna da si isproena U veliko pleme Atlagia Gdjeno ima devet Atlagia I deseta zaovica Ajka. Drino vodo, iva eo moja

Drino vodo, iva eo moja, o moj dragi, iva eljo moja, ivom sam te eljom poeljela! ivoj mi je srce ispucalo, ba ko zemlja ljeti od sunaca. Bog e dati, i kia e pasti, zemlja e se sa zemljom sastati, a ja s tobom neu dovijeka. Drugi uti, to hanume ljuti Trebeviu, visoka planino, s tebe mi se vidi Sarajevo i sva sela oko Sarajeva; na ariji duan do duana i mejhana pokraj Talihana, gdje se kupe dine Sarajlije, u njoj slui Besarina Mara. Na njoj koa od stotinu groa, anterija, trista madarija, ispod toga dva nova fistana, jedan mavi, to bekrije mami, drugi uti to hanume ljuti. Dunjalue, golem ti si Dunjalue, golem ti si. Sarajevo, seir ti si. Baarijo, gani ti si. A Vratnie, gazi ti si. Oj Bistrie, strmen ti si. emaluo, duga ti si. Latinlue, ravan ti si. Bezistane, mraan ti si. Talihanu, irok ti si. Ljepa Maro, ljepa ti si, dosta si me napojila od dumana zaklonila. Dva se grada uporedo grade Dva se grada uporedo grade Jedno Jajce, a drugo Jezerce. Jajce gradi Jajanin Alaga, A Jezerce Jezerkinja Fata.

Dva su cvjeta u bostanu rasla (1) Dva su cvjeta u bostanu rasla, plavi zumbul i zelena kada. Plavi zumbul ode na poljane, osta kada u bostanu sama. Poruuje zumbul sa poljane: Duo moja, u bostanu, kado, kako ti je u bostanu samoj? Odgovara iz bostana kada: to je neba, da je list hartije, to je gora, da su kalemovi, to je more, da je crn mureef. Pa da piem tri godine dana, ne bih mojih ispisala jada! Dva su cvijeta u bostanu rasla (2) Dva su cvijeta u bostanu rasla, mavi zumbul i zelena kada. Mavi zumbul ode na Doljane, osta kada u bostanu sama. Poruuje zumbul sa Doljana: Duo moja, u bostanu kado, kako ti je u bostanu samoj? Poruuje iz bostana kada: Duo moja, zumbul sa Doljana, jadno mi je u bostanu samoj. to je neba, da je list hartije, to je more, da je muriefa, to su momci, da su jezidije pa da piu tri godine dana, ne bi mogla ispisati jada. Dvije su se vode zavadile Dvije su se vode zavadile, ehotina i studena Drina. ehotina Drini govorila: to s se, Drino, mamom pomamila. Pa ti valja drvlje i kamenje, pa ti plavi pola Foe ravne? Priekaj me jo sutra do podne dok ja doem mutna i krvava!

Odnijet u aladanske dvore, i u dvoru lijepu djevojku! Dvje planine vrh Travnika grada Dvje planine vrh Travnika grada: Bukovica, spram nje Vilenica. Vilenica Bukovicu pita: Ah to mi se Travnik zamaglio, ili gori il ga kuga mori? Niti gori, nit ga kuga mori, djevojka ga okom zapalila, arnim okom kroz srali pender! Dvoje su se zavoljeli mladih Dvoje su se zavoljeli mladih, Omer mome, Mejrema djevoje, u proljee kada cvjeta cvjee, kad iscvjeta zumbul i karanfil. Govorila Omerova majka Oj Omere, moje milo perje, ti ne gledaj Mejreme djevojke, ljepom e te oeniti majka. Ljepom Fatom, Atlagia zlatom. I via je i ljepa od Mejre. Jo je Fata od roda bogata, i tebe ce potpomoi blagom! Al govori Omer mome mlado: hajd ne luduj, moja stara majko, nije blago ni srebro ni zlato, ve je blago to je srcu drago! Dvore gradi Komadina Mujo Dvore gradi, aman, dvore gradi, zaman, dvore gradi Komadina Mujo, sred Mostara, najljepega grada. Oblazi ga, aman, oblazi ga, zaman, oblazi ga cjeli Mostar redom, samo nema Zaimove Zibe. to te nema, aman, to te nema, zaman, to te nema Zaimova Zibo, za tebe su sagradjeni dvori. Za tebe sam, aman, za tebe sam, zaman,

za tebe sam dvore sagradio, i eenim zlatom pozlatio. Ruke trae, aman, ruke trae, zaman, ruke trae topla milovanja, lice eli njena njegovanja. Srce trai, aman, srce trai, zaman, srce trai ista drugovanja, usne trae pusta sevdisanja. aurko mila aurko mila, tuga me mori za oi tvoje to suze rone. Ustaca tvoja prepuna baja, ah, doi, doi, sred zagrljaja. uj kako srce umilno tepa, ljubim te, ljubim, aurko ljepa. e si, da si, moj golube "e si, da si, moj golube, to se ne javi?" "Evo mene pokraj tebe, zar me ne vidi?" Ja e ti je stara majka, ne bilo ti je?" "Otila je u ul batu neven da bere, Neven bere, kiti mene da sam joj ljepa". ela Fato, ela zlato ela Fato, ela zlato, el draganu svom! ela legni i prilegni, na srdacu mom. Bjele lale pozaspale, i alkatmeri, miris ula i zumbula, cio Mostar spi. Spusti glavu mirisavu na njedarca tu, da te njiham, da ti pjevam, snenom janjetu. Da milujem i miriem tvoju bujnu vlas! Da te ljubim, da te grlim, dok ne svane dan.

eram kripi, ko je na bunaru Djeram kripi, ko je na bunaru? Na bunaru materina Mara, zasukala bijele rukave. Bjelje su joj ruke od rukava, a rukavi bjelji od behara; vodu vadi, bijelo lice hladi, vodu lije, bijelo lice mije. Da je meni u dueke s njome, turskog bih se odrekao dina! ugum kuje ugumdija Mujo ugum kuje ugumdija Mujo, ugum kuje, daleko se uje, bakrom kuje, srmom oblijeva, ugum kuje, ugumu govori: Moj ugume, moj bakreni sude, ko li e te na vodu nositi i sa vode kui donositi, po mahali tobom jordamiti? Rad bih znati i fajdu imati pa u ii hodi na zapise neka gleda u svome itabu, hoe l ugum nositi Hajrija Zumbuluom do Zumbul-esama? Ako hoda vidi u itabu, da e ugum nositi Hajrija, sjutra u je zaprosit od babe. Ako hoda bude razvidio, da mi Hajra nije suenica, salupau srmali uguma, to ga kovah devet godin dana! ul se Mejra po bostanu ee ul se Mejra po bostanu ee, Po bostanu i oko bostana. ul je Mejra sama sebe klela: - Crna zemljo i zelena travo to me nisi prekrila odavno Kad ja nemam ni oca ni majke? Babo mi je uz boj poginuo, Majka mi se u Bie udala.

ul Zulejha po bostanu eta ul Zulejha po bostanu eta. Sa mednom se rosom razgovara: Medna roso, gdje si zimovala? U djevojke pod bijelim vratom. Gdje se nizu biser i merdani. Eto gdje sam zimu zimovala! Ej, koliko je polje pod Ipekom Ej, koliko je polje pod Ipekom, Svega ga je vojska pritisnula, Pola turske, a pola kaurske. ator im je od zelene svile, Na atoru jabuka od zlata. Svi vojnici veer veerali, Samo ne htje jedinak u majke. Pue puka sa kaurske strane I pogodi jedinka u majke. Emina Sino kad se vraah iz topla hamama, prooh pokraj bae staroga imama; Kad tamo u bai, u hladu jasmina s ibrikom u ruci stajae Emina. Ja kakva je pusta! Tako mi imana, stid je ne bi bilo da je kod sultana. Pa jo kada ee i pleima kree... Ni hodin mi zapis vie pomoc nee! Ja joj nazvah selam. Al moga mi dina, ne e ni da uje lijepa Emina, ve u srebrn ibrik zahvatila vode, pa po bai ule zaljevati ode. S grana vjetar puhnu, pa niz plei puste rasplete joj njene pletenice guste, zamirisa kosa, ko zumbuli plavi, a meni se krenu bururet u glavi! Malo ne posrnuh, mojega mi dina, al meni ne doe lijepa Emina. Samo me je jednom pogledala mrko, niti haje, alak, to za njome crko!...

Evo danas osmi dan Evo danas osmi dan, a sutra je deveti, kad moj soko pitomi Sa prozora odleti. Do e vrjeme, moj sokole, I ti e se kajati, A ja neu, sokole, Ni za suze hajati. Evo ovu rumen-ruu Evo ovu rumen-ruu, iz mog skromnog perivoja, na dar tebi, duo aljem, ime joj je ljubav moja! Ako ti se miris svidi, i njezina ista boja, ti je primi s potovanjem pa zakiti njedra svoja! Ako ti se ne dopadne, baci je na oganj ivi, nek izgori, nek se stvori, u lug i u pepo sivi! Iz tog luga i pepela, na sred tvoga perivoja, proniknut e crna gljiva, a zvat u je - mrnja tvoja! Safvet-beg Baagic Fesi-kita za Sarajevo pita Fesi-kita za Sarajevo pita: "Je l Sarajvo e je dosad bilo? Je l mehana kraj Moria hana? Je l u njojzi krmarica Mara? Slui l Mara vinom i rakijom? Mara ima tri nova fistana: Prvi, plavi to beare mami, Drugi, uti, to beare ljuti, Trei, bjeli, to beare cvjeli". Gdje si dragi

Gdje si dragi, iva eljo moja, ivom sam te eljom poeljela? ivoj mi je srce ispucalo, ba k'o ljeti zemlja od sunaca. Bog e dati, i kia e pasti, zemlja e se sa zemljom sastati, a ja s dragim nikad do vijeka! Godinice, loa ti mi doe Godinice, loa ti mi doe, doe meni, a i konju mome! Mome konju ne rodi livada, a meni se preprosi djevojka! Gonde ruo, u zelenom sadu Gonde ruo, u zelenom sadu, lijepo li mirie u hladu! Ljepe nego sav bosiljak rani, i zumbuli rosom pokapani! Gonde ruo, u zelenom sadu, lijepo li mirie u hladu! Zaman ruo, ja te neu brati, niti brati, niti dragoj dati! Moja draga i ne haje za me, niti haje, niti eka na me. Drage nema a sve mislim na nju, i kunem je i nou i danju: Ne pobjegla od moga harama, to je mene ostavila sama! Gonde-Mehi Misir omilio Gonde-Mehi Misir omilio, U Misiru dvore sagradio. Kad je Meho dvore sagradio, Sve djevojke na naselje ile. Nek nosi dibu i kadifu, Lijepa Fata ogru ispod vrata. Kad unie, vie ne izae. Goni, goni lau od kraja

Goni, goni lau od kraja Gdje se dragi s dragom sastaja. Kad se stade laa kretati, Stade moja draga plakati. Nemoj, nemoj, draga plakati, Mi emo se opet sastati, Za bijele ruke hvatati I u bjelo lice ljubiti! Grana od bora, pala kraj mora Grana od bora pala kraj mora. Hej, Marice, mlada krmarice, donesi vina! Ne mogu ti ja donjeti vina. Pala rosa, a ja sam ti bosa, zebu mi noge! Skini nanule, obuj papue! Ako meni dragi Bog pomogne, kupit u ti kundure! Ne kupuj mi ti, ne trebaju mi. Imam oca na moru trgovca, kupit e mi on! Hasan-aga Husein-agu kara Hasan-aga Husein-agu kara: Husein-aga, sam te bog ubio, zar ne vidi to ti ljuba radi? Nabijeli se i nabakami se, pa joj s glava po kanatim valja. Tud prolaze do dva Fejzagia, oba ih je mlada sevdisala, obojicu iz potaje mami: mlaeg brata do ponoi ljubi, a starijeg u cik zore budi! Hasanaga i ti si mi aga Hasanaga i ti si mi aga, jadi moji. to ne gradi kuli duvarove? Vidi ti se na ardaku ljuba

i sa njome dva mlada Moria. Oni piju vino i rakiju, al ne piju iz eg age piju, ve iz ruke tvoje vjerne ljube, i ne meze sa im se mezeti, ve sa grudi tvoje vjerne ljube. Hasan-aga svoju ljubu kara Hasan-aga svoju ljubu kara: Moja ljubo, da te bog ubije, to e t vazda glava na penderu, nakiena i nabakamljena! Vidio te gonde Mehemede, vidio te i begeniso te: za te daje blago nebrojeno. Jal te dati, jal na mejdan stati! Hasan-aga na kuli sjeae Hasan-aga na kuli sjeae, Vjernu ljubu na krilu drae. to te pitam, pravo da mi kae: Triput si se udavala mlada, Koji ti je najmiliji bio? Kad me pita pravo da ti kaem: "Triput sam se mlada udavala. Prvi put sam za paiem bila. U paia dosta pusta blaga, Al me junak enski milovae. Drugi put sam za bekriju pola U bekrije nigdje nita nema, Do li jedna sedefli tambura. Al me junak muki milovae. Trei put sam ja za tebe pola, A tebi sam i sina rodila." Hasan-aga Riljanine Hasan-aga Riljanine skroj' mi dibu, mila mi je! I dimije damfezlije, i koporan zima mi je! I jeermu erka mi je, pivac - pafte pozvekue,

i halhale namigue, i papue pokripue! Kad ti pojdem kolo igrat', nek' dimije poukuju, pivac - pafte pozvekuju, i halhale namiguju, i papue pokripuju! Hej, Neretvo, mutna i krvava Hej, Neretvo, mutna i krvava, ni od kie, ni goleme sue, ve od suza mostarsikijeh cura: odvedoe momke u nizame, ostadoe cure neudate. Mustaj pao i otac i majko, povrni nam bosanske nizame, daemo ti sa grla erdane i sa ela ute mahmudije. Mustaj paa povrnu nizame, a cure mu sve slagae redom. Ne dadoe sa grla erdane, ni sa ela ute mahmudije. Hvala vama, nai Maoljani Hvala vama, nai Maoljani! Uzraste vam katmer u mahali, ne biste ga kadri ustrgnuti. Doe gonde iz treega grada i ustre katmer iz mahale! Hvalio se uti limun Hvalio se uti limun kraj mora: Danas nema nita lipe od mene Jer gospoda nee erbe bez mene! Za to ula nekoena livada: Ja sam prvi cvjetak od lita; Ne fali se, ut limune, kraj mora! I sino sam dolazio I sino sam dolazio,

pod tvoj pender postajao, vezen jagluk izgubio. Ako si ga draga nala, operi ga, poalji ga. Ne mogu ga oprat, poslat: dirit safun poskupio, Lava voda zamuena arko sunce na visoku. Draga moja, posluaj me: "Dirit safun tvoje ruke Lava voda suze tvoje arko sunce lice tvoje." Ibrahim se u mejhani hvali Ibrahim se u mejhani fali: Kod kue mi ena ko djevojka! A veli mu sarho Alijaga: Gdje bi bila ena ko djevojka, kad je ena rua razvijena, a djevojka pupoljak od rue? Kia pada, a rua opada, sunce sija, pupoljak razvija! Ibrahime, na gradu zeime Ibrahime, na gradu zeime, sve ja tvoje zaboravljam ime. Tri sam puta itab prouila, dok sam tvoje ime nauila. Da bih tebe u knjigu pisala, ao mi je u crno metati; da bih tebe na jagluku vezla, jagluk e se brzo poderati, pa u tvoje ime zagubiti. Da bih tebe u pjesmi pjevala, ne da mi te mati zapjevati: pjesma hoda od usta do usta pa e doi u dumanska usta, pa e mi te druga premamiti. Iindija, ja zadrimah Iindija, ja zadrimah, Od veere nita nemam.

Ja zapalih lul duhana Pa se eem kraj mehana. Otud ide mehandija, Nosi sohu na ramenu Da ubije pjanog Mehu: "Pjani Meho, raun plati Pa se onda kui vrati. Tvog rauna tri talira, ista srebra i papira". "Nemoj mene, mehandija, Platiu ti tri talira, ista srebra i papira". Igrali se konji vrani Igrali se konji vrani, etali se momci mladi Kraj Morave na obali, Meu sobom govorili: - Daj nam, boe, vojevati, A Morave ne broditi, Morava je plaha voda, Sino momka zanijela, A jutros ga iznijela. Dok je majka za glas ula Po momku je trava nikla, Trava nikla tratorina, Do kolina djetelina, Po njoj pasu tri pauna. I etvoro paunadi: uvala i lipa Fate. I na Fati tanka koa, Nepredena, nevezena. Ni na sohe navijana, Ve je zlatom pretkavena. Ima l jada ko kad akam pada(1) Ima l jada ko kad akam pada, kad mahale fenjere zapale, kad saz bije u pozne jacije, kad tanani dru adrvani? Aman, jada kad akam ovlada, u minute kad bulbuli ute, kad bol sanja kraj ulova granja, a dert gui i suze osui!

Usne male kad apu iz tame: Slatko gonde, da l jo misli na me? Draga dragog doziva bez daha: Aman, lue, mrijem od sevdaha! Ima l jada ko kad akam pada(2) Ima l jada ko kad akam pada, kad mahale fenjere zapale, a sa ula jeca glas bulbula? Kad def bije u prve jacije, kad tanani dru adrvani, a iz tame apu usne same: Gonde moje, da l jo misli na me? Aman jada kad akam obvlada, u minute kad bulbuli ute, kad bol sanja kraj ulova granja, a dert gui i suze osui, usne male kad apu bez daha: Aman, lue, umrjeh od sevdaha! Ima l jada ko kad akam pada (3) Ima l jada ko kad akam pada, kad mahale fenjere zapale, i siani dru adrvani, a saz bije u pozne jacije - dok iz tame apu usne same: Milo gonde da li misli na me? Imala sam brata i dragoga Imala sam brata i dragoga, Obojicu na vojsku spremila. Tko mi danas na mutuluk doe, te mi ree: Evo tebi brata!, dala bi mu devet boaluka, tko mi ree: Evo tebi dragog!, dala bi mu deset boaluka, i po vrhu osmjeh djevojaki! Imao sam jednu ruu Imao sam jednu ruu,

jedan divni majski cvijet, nosio je na grudima, gledao je cijeli sviet. Ali jednog divnog dana, duhnu vjetar, duhnu jug, i salomi rui grane, samo osta goli struk. Kunem otca, kunem majku, kunem arko sunce, to mi nisu sreu daliza me ruu sauvali. Istom zora na iztoku rudi Istom zora na iztoku rudi, siv se soko pod adorom budi. Pod adorom nikog ne bijae, samo Mujo rane bolovae. Sa jastuka glavu podizae, mrkim okom sablju pogledae: Sabljo moja roditelja moga, roditelja bega Isajbega. Dosta si mi jada zadavala, dosta jada oko Biograda. Dosta si mi jada zadavala, dosta muke oko Banja Luke. Iz Bosne se tuna pjesma uje Iz Bosne se tuna pjesma uje, to djevojka u srcu tuguje, za lijepo mome Sulejmana, jer ga voli tri godine dana! Na Ilidi pokraj vrela Bosne, aputahu rijei radosne, da e jedno drugom vjerni biti, da se nee nikad rastaviti. Al' prooe dani te ljubavi, mlado mome rije zaboravi, iz Bosne se tuna pjesma uje, to djevojka dragom poruuje: "Vrati mi se mome Sulejmane, vrati mi se, da mi sunce grane, jer tako mi Sarajeva grada, bez tebe u umrijeti mlada!"

Iz kamena voda tekla Iz kamena voda tekla hladna studena, iz zemljice rua cvala, rua rumena. Djevojka je ruu brala, s ruom zaspala. Tu se dala tanka staza, tanka tanana, po njoj ee mlado mome, budi djevoje: "Ustaj, ustaj, djevojice, to si zaspala, rua ti je uvehnula, to si nabrala, dragi ti se oenio, kog si gledala! " "Neka, neka, nek se eni, sretno mu bilo, vedro nebo zagrmjelo, grom ga ubio! " Crna zemlja raspuknula, u nju propao! Ja u drugu ruu brati, njom se kititi, drugoga u dragog gledat, s njim se diiti! " Ja kakva je ulbegova kaduna Ja kakva je ul-begova kaduna, odavle je do Stambola ne ima! Na nogam' joj sedefleli nalune, po nalunam' iftijane panule, a po njima ereeli koulja, sva je svilom naokolo istkana, a po sr'jedi suhim zlatom protkana! Koulju je trabolozom utegla, i biserli pjevac paftam' spasala! Ja kakva je ulbegova kaduna, odavle je do Stambola ne ima! Ja kakva je na Bendbai trava

Ja kakva je na Bendbai trava, jo je ljepa Dizdareva Fata! elo joj je turska hamajlija, dva joj oka - dva vrela studena, obrvice - s mora pijavice, trepavice - krila lastavice, dva obraza - dva ula rumena, medna usta - kutija eera, sitni zubi - dizija bisera. Nad glavom joj dvije eftelije, u njedrima - dva bijela goluba, dvije ruke - dva alaj bajraka, dvije noge - dva zlatna direka, meu njima adrvan vodica, naokolo trava djetelina. Da mi bogdo ljeto doekati i mog ogu vodi dotjerati, da pomuti adrvan vodicu i pogazi travu djetelinu! Ja kakva je alosti moja Ja kakva je sjajna mjeseina, Jo je ljepa Alibegovica. Ona rodi devet djevojaka I desetu pod pojasom nosi. Kad Ali-beg u damiju poe, On govori svojoj vjernoj ljubi: "Ako rodi i desetu erku, Svei oi pa u Drinu skoi!" Ona rodi i desetu erku, Sveza oi i u Drinu skoi. Kad to uo. (tekst nedovren, pjevao Mujo Karabegovi, B.Luka 1953 god.) Ja kakve su Mostarkue bile, rumene Ja kakve su Mostarkue bile, rumene! A to nee biti bile, rumene: Kad im vojno u ariju, one na sejran; Kad im vojno iz arije, one pod jorgan: - Ah, moj mue, viran drue, kamo ponude? - Moja eno, iva eljo, bi l ta pojela? - Ja bi jela bile poge tri put sijane! Ja bi jela arke koke koja ne nosi! Ja bi jela lenger meda jako ciena!

Donese joj bilu pogu tri put sijanu; Donese joj arku koku koja ne nosi; Donese joj lenger meda jako ciena. Ona izde bilu pogu sve do korice; Ona izde arku koku sve do koice; Ona izde lenger meda sve do lengera. Ja sam mlada u Boga iskala Ja sam mlada u Boga iskala: Daj mi, Boe, eref od merdana, daj mi, Boe, iglu od biljura, daj mi, Boe, svilu iz Misira da navezem jorgan od behara, da pokrijem sebe i beara, da ja vidim kako bear spava, kako spava, kako alak ljubi? Bear spava, oi ne zatvara! Bear ljubi kad se god probudi! On s jorganom esto razgovara: Moj jorgane, moj topli jarane, ko te vezo, na mom krilu leo! Ko rubio, ja ga obljubio! Ko te paro, ja mu snagu haro, ko pirlito, sa mnom se mirito! Ja usadih vinju na jaliji Ja usadih vinju na jaliji, a iskopah bunar na avliji i zagledah u mahali dragu, pa ja odoh ka Stamboliu gradu. Jo ne proe ni godina dana, ali meni kara-haber doe, kara-haber, a u kara doba: Uvehla ti vinja na jaliji, usaho ti bunar na avliji, umrla ti u mahali draga! Kad ja dooh svom bijelom dvoru, kad moj bunar pun studene vode, sazrela mi vinja za trganje, moja draga taman za ljubljenje, za ljubljenje i za milovanje. Ja urani jutros rano

Ja urani jutros rano, prije sabaha, Krilma treptim da poletim, letit ne mogu. Uzalud mi moja krila kad su alosna. Ja imado svog dragana, al je nevjera. U dragana tvrda vjera- grumen eera. A u mene jo je tvra:- rosa do sunca. Rosa e se oruniti, eer stopiti, Sastae se dva sevdaha, erbet popiti. Ja zagrizoh areniku jabuku Ja zagrizoh areniku jabuku, i poljubih Esmer uzel djevojku. Ja kakva je arenika jabuka, jo slaa Esmer uzel djevojka! Oj, djevojko, slatka moja sladijo, ko je tebi takvo ime nadio? Il si melek, il dennetska hurija? Il te majka kraj dennetu rodila? Nit sam melek, nit dennetska hurija, nit me majka kraj denneta rodila, ve me majka ispod srca nosila! Jadne su mi crne oi Jadne su mi crne oi, U kog su se zagledale: U sarhoa Ibrahima, Jer je Ibro pijanica. Do ponoi pije, lije, A pred zoru ide dvoru, Burmom kuca na prozoru. Ja ga mlada ekat moram, Kapiju mu otvarati I na njeg se nasmijati. Jaranice, Jovanova seko Jaranice, Jovanova seko, ka Jovanu, nek dovee doe, jal nek doe, jal nek me se proe! Sino su mi bolji dolazili: dilber Jovo i karanfil Stevo,

na penderu biljeg ostavili, utu dunju zlatom potkienu i jabuku zubom ugrizenu. Jesam li ti dragi govorila Jesam li ti dragi govorila da ne pije bunar vodu hladnu, da ne ljubi udovice mlade. Bunar voda svaka grozniava, udovica svaka svadliava. Ve pij vince, a ljubi djevojke, od vinca je lice rumenije, od djevojke srce veselije. Kad e Mujo u Sarajevo Kad e, Mujo, u Sarajvo, Moj Mujo, moje ime, Moj eker Mujaga? to e meni donijeti? Donjeu ti mrki fesi, Donjeu ti zlatnu lalu. Kad ja poem, draga Kad ja poem, draga, iz Saraj'va grada, ti ne plai, draga, ne daj srcu jada! Ako uje, draga, da sam poginuo, ti ariju proi, na mezar mi doi! "Kako u ti dragi, ja mezar poznati?" "Lahko e mi draga, ti mezar poznati! Na svakom mezaru dva zlatna niana, a na mome draga vezena mahrama!" Kad kauri Livno porobie

Kad Kauri Livno porobie, porobie, vatrom popalie, zarobie tristo djevojaka, zarobie Atlagia Zlatu. Progovara kaurska vojvoda: u li mene, Atlagia Zlato, deder uzmi turski abdest na se, kod mene ga uzimati nee. Odgovara Atlagia Zlata: Stani malo, kaurski vojvoda! Ako dodje Velagiu Ahmo, zor delija, a moj aiklija, i tebi e abdest trebovati! Kad Morija mimo Mostar proe Kad Morija mimo Mostar proe, mimo Mostar, mimo vodu hladnu, al na vodi dvi lipe divojke: car Katica i vezir Marica. Car Katicu kuga prelazila, vezir Mari tiho govorila: Vezir Maro, ponosna divojko, ali voli kugu bolovati, ali dragog drugoj pokloniti? Vezir Mara kugi odgovara: A bora ti, od Boga morijo, ja b volila kugu bolovati, nego dragog drugoj pokloniti. Jer u kugi samo boli glava, a za dragim i srce i glava. Kad Vilii seku udavae Kad Vilii seku udavae, devet ovnov u kurban zaklae, i desetu kravu jalovicu, da im seka zdravo goru proe. Kad su bili kroz emer planinu, udri kia za njom susnjeica, pokisoe u gori svatovi, smrznu im se lijepa djevojka. Smrze joj se duvak za feredu a fereda za zlatna kaftana,

zlatan kaftan za tanku koulju a koulja za plei bijele. Kad su doli Tankovia dvoru, vode svate u tople odaje, a djevojku u studenu kulu. Dohodi joj mila svekrvica, ne veli joj: Je l ti snaho zima? ve joj gleda stasa i uzrasta: Moja snaho, lijepoga rasta! Dok eto ti mile zaovice, ne veli joj: Je l ti snaho zima? vec joj gleda po koulji veza! I mene e vako nauiti. Dok eto ti mile jetrvice, ona nosi u naramku sina: Pitaj, sine, svoje mile strine: moja strina jesi li ozebla? Kad to ula lijepa djevojka, ona vadi jagluk iz njedara, pa ga daje milom jetrvicu, jagluk dade, pa na jastuk pade, i umrije alosna joj majka! Kad ja pooh na Bembau Kad ja podjoh na Bembau, na Bembau, na vodu, ja povedoh bjelo janje, bjelo janje sa sobom. Sve djevojke Bembaanke na kapiji stajahu, samo moja mila draga, na demirli penderu. Ja joj nazvah: Selam alejk, selam alejk, djevoje! Ona meni Alejk selam, dodj do vee, dilbere! Ja ne odoh isto vee, ve ja odoh sutradan. Drugog dana, moja draga za drugog se udala. Kad ja pooh na Bembau (2) Kad ja pooh na Bembau, Na Bembau, na vodu,

I povedoh bjelo janje, Bjelo janje sa sobom, Sve od jada ne bi l dragu, Ne bi l dragu vidio. Kad ja dooh na Bembau, Na Bembau, na vodu, Sve djevojke na vratima, Na vratima stajae, Moja draga na demirli- penderu. Iz matrafe tri cvijeta, Tri cvijeta zaljeva, Al-alhaber i alkatmer I alkatmer i eboj. Kad sarhoi iz mejhane pojdu Kad sarhoi iz mejhane pojdu, svaki nosi ruku na saruku, a moj dragi ruku na srdacu. Boe mili, ta li mi ga boli, pa on nosi ruku na srdacu? Il je edan piva i rakije? Il je eljan lica djevojakog? Da je edan piva i rakije, dala bih mu erdan ispod vrata, neka ari i nek misli na me. Ak je eljan lica djevojakog, evo lica, neka lice ljubi. Kad se jangin iz mahane pomoli Kad se jangin iz mehane pomoli A draga mu damli ekmu otvori. "ela, dragi, na bjele ruice, Pa mi skini sa srdaca muice!" Kad se eni uriu Lutvaga Kad se eni uriu Lutvaga, on uzima idu Fejzaginu. Poruuje ida Fejzagina: uje mene, uriu Lutvaga! Srei meni bejzan anteriju pa mi kiti puca niz njedarca, esta puca, geno srce kuca,

sve od srme i od suha zlata, da ja vidim, uriu Lutvaga, hoe li ih znati otkopati! Kad se eni taze Jusuf-aga Kad se eni taze Jusuf-aga Iz Gradikog Moria Begzadom, U koji je danak isprosio, U taj danak carski ferman dojde Da se kupe vojnici na vojsku I pred njima taze Jusuf-aga, Pa on moli ostarilu majku: "Oj boga ti, moja stara majko, Daj ti moli ouha Memagu Nek on ide sad za me na vojsku, Nek on ide sad za me na vojsku, Ja u za njeg i dva i tri puta!" "Neu, bogme, sine Jusuf-aga. Volim gledat ouha Memagu, Volim gledat ouha Memagu Nego tvoju Moria Begzadu." Kaharli sam, veerala nisam Kaharli sam, veerala nisam, haj zbog Alije da ga Bog ubije, haj i njegova dockan dolaenja! Klela sam ga od jutra do mraka: "Haj da Bog da ga poeljela majka!" Klela sam ga, al' od srca nisam, a to bih ga klela kad sam ga voljela, a to u ga kleti kad e me uzeti! Karvan ide preko Romanije Karvan ide preko Romanije, za karvanom Simo Sarajlija, a za njime Stojko kiridija: Oj, boga ti, Simo Sarajlija, je l slobodno malo zapjevati? Oj, boga mi, Stojko kiridija, jest slobodno koliko ti drago! Tad zapjeva tojko kiridija: Romanijo, puna li si vuka,

puna vuka i puna hajduka, a jo vie lijepih djevojaka! Kasno poo jo kasnije doo Kasno poo jo kasnije doo, sreto Ajku u tijesnu sokaku. Govorim joj i dva i tri puta: "Bolan Ajko, skloni mi s puta, sokak tijesan, a ja momak bijesan". Zakaie kope od akira, za Ajkine damfezli dimije. Kia bi pala, pasti ne moe (I) Kia bi pala, pasti ne moe, sunce bi sjalo, sjati ne moe, sve zbog alosti Ibrahim-bega. Ibrahim-bega svezana vode, svezana vode, da ga objese. Za njim pristaje brat mu Alija. Brate Alija, pazi mi djecu, pazi i moju kao i svoju. Kad svojoj djeci, kroji haljine, kroji i mojoj, kao i svojoj, nek se ne pozna da su siroad. Kia bi pala, pasti ne moe (II) Sunce bi sjalo, sjati ne moe, kia bi pala, pasti ne moe, ni jedno nee od teka jada: Ibrahim-bega svezana vode, svezana vode, da ga objese. Ibrahim-beg se natrag obzire: Ima l ikoga od roda moga? Za njim iae bratac Alija. Alija brate, pazi mi djecu, pazi mi moju, ba ko i svoju: Kad svoju djecu u mejtef dadne, Alija brate, podaj i moju! Kad svojoj djeci sreze haljine, Alija brate, srezi i mojoj. Svojoj crvene, a mojoj mrke, nek se poznaju da su sirote!

Kliknu vila sa vrha Porima Kliknu vila sa vrha Porima, pa doziva mostarskog vezira: "ujes li me mostarski vezire? uvaj Stoca, ne daj Poitelja, nit' Mostara, ne ostavljaj sama! Vi' Mostara ljuta guja spava, ljuta guja, engic Smail-aga! Ako bi se guja probudila, ni Saraj'vu ne bi lahko bilo, a kamoli sv'jetu niz Neretvu!" Knjigu pie Hasanaginica Knjigu pie Hasanaginica, knjigu pie iz Turske krajine, mila kerka Hamze kapetana iz Klijenka grada bijeloga, te je alje svojoj miloj majci: U zo as me udomila majko, u Udbinu, u Tursku krajinu, za mojega Kunu Hasan-agu! Evo ima devet godin dana, jo ja ne znam ta je muka glava, nit je moje lice obljubljeno. Ljeti aga ide po cestama te dovodi tanane robinje, zimi aga ide u mejhane. Ko se ono brijegom ee Ko se ono brijegom ee, ko li ono bi? Ja sam ona iz ehera, Suljagina ki! Imala sam devet aik', i malo mi bi! A kad doe Smail-bee, i dosta mi bi! Na glavi mu crven fesi, od tri dukata! Na njemu je mor-dolama, duga do zemlje!

Sevli stasa, tanka pasa, soja gospodskog! Ko ti, keri, potrga erdane Ko ti, keri, otrga erdane? Ko ti prosu biser i merdane? Jutros rano ja u bau, mati, pooh prve jorgovane brati. Za erdan mi zape rosna grana, pa se prosu ispod jorgovana! A to su ti mutne oi tako, ko da nisi spavala nikako? Negdje slavuj pjevae sa grane, ja ga sluah sve do zore rane. Mila pjesma zanese me, opi, pa do zore ja oka ne sklopi! Keri moja, tugo moja, jao, a ko ti je jelek raskopao? Ne karaj me, moja majko mila, pa i ti si nekad mlada bila. Mladost bujna, a i zora rujna, raskopae moja njedra bujna! Kolika je abuhajat jalija (1) Kolika je abuhajat jalija, Jo je vea Denetia avlija. Po njoj ee gonde lala Mulija, Na noge joj od sedefa nanule. Kolika je abuhajat jalija (2) Kolika je abuhajat jalija, jo je vea Dennetia avlija! Tu se ee Dennetia Hajrija, U Hajrije vrlo tanka havlija, u ruci joj od biljura matrafa! Iz matrafe tri cvijeta zaljeva: bijel amber i alkatmer i ruu! Kolika je duga Foa kleta Kolika je duga Foa kleta,

s kraja na kraj puna djevojaka, sve to ljubi gonde Mehmed-aga. Skupie se po Foi djevojke pa odoe pai pod adore: Aman, pao, zemlji gospodare! Kolika je duga Foa kleta, s kraja na kraj puna djevojaka, sve to ljubi gonde Mehmed-aga. Od zuluma dukat ne moemo, smakni nama naeg zulumara! Kolika je pod Mostarom Cernica Kolika je pod Mostarom Cernica, jo je vea Efiina avlija, s kraja na kraj ul-beharom procvala, a na srijedi senabija jabuka, a pod njome od sedefa emlija; tude sjedi Hadi Jusuf Efica, na krilu mu Kovagina Fatica. Kolika je eher Banja Luka Kolika je eher Banja Luka, s kraja na kraj puna djevojaka. Svaka ima aik momka svoga, sama Fata trides i jednoga. Al ne proe ni godina dana sve se cure poudae redom, samo Fata osta neudata. Kolika je ta na moru galija Kolika je ta na moru galija, jo je vea u mog babe avlija. Na avliji od sedefa skemlija, na njoj sjedi moje drago ljubljeno. Ja je ljubim s desne strane obraza, ona mene ispod mrka fesia. Kolika je u Prjedoru arija Kolika je u Prjedoru arija, jo je vea moje drage avlija.

Po njoj ee ljepa ula majina. u ruci joj zlatna aa erbeta. Daj mi, ulo, zlatnu au erbeta, ja u tebi zlatan prsten s imenom. Neka znade sva prjedorska arija, da te ljubim, ljepa ulo majina! Kolika je vi Travnika Bojna Kolika je vi Travnika Bojna, valja Bojna Biograda stojna! Po njoj ee Pemba Atlagica: zasukala uz ruke rukave, a uz noge danfezli dimije, ibrik nosi, pola do bunara. Gledalo je mome s one strane, sve gledalo, za njom uzdisalo: Srce, duo, Pembo Atlagia, sedi sene, pogledaj na mene! Kolika je vrh Travnika bojna Kolika je vrh Travnika Bojna, valja Bojna Biograda stojna. Po njoj ee bosonoga Fata, razapela jelek na prsima. Govori joj Salko Sarajlija: Sapni puce, puknue mi srce! Crkni, pukni, sapeti ga neu! Skoi Salko na noge lagahne. Kolike su po Glasincu kule Kolike su po Glasincu kule, ponajvia kula ehajina, u vrh kule Zaima djevojka. Njoj dolazi drugarica Ajka, preko bae, krijui od majke, pa doziva Zaimu djevojku: Drugarice, Zaima djevojko, da te majka porodila slijepu, bolje neg te porodila lijepu! S tebe su se ljudi zavadili i krvavih rana dopanuli. Ibru nose novoj berbernici,

Hasan-agu ka novom mezaru! Koliko je Prjedor polje Koliko je Prjedor polje, dugo, iroko, jo je ljepa, Prjedoranka, mlada djevojka. Otud ide mlado momce, tanko, visoko, konja jae, sablju pae, ide po dragu. Makni mi se, mlado mome, ja sam alosna! iroko je Prjedor polje, umorit u se, duboka je Sana voda, utopit u se. Koliko se kle Koliko se kle, djevojci, pa zavjetova Da joj pred dvor doi neu dok je djevojka. Konj-alata put navede pred dvore moje, A ja mlada dvore metem strukom nevena. Odond ide nevjernie, ubio ga bog, Pa mi nazva:"Selam ale, draga moja!- Tvoja majka ponosita, ne sevdie me. Neka uzme ogledalo, nek se ogleda, Najpri sebe, onda tebe, pa nda i mene!" Kolo igra na sred Sarajeva Kolo igra na sred Sarajeva, u tom kolu dvije mile seje. Starja plae, a mlaa se smije. Starju prosi pola Sarajeva, a za mladu niko i ne znade, osim jedan Babi Ahmed-bee. Starja seja mlaoj govorila: Daj ti meni Babi Ahmed-bega. na poklon ti pola Sarajeva! Ne dam bogme, moja mila sejo, vrjednije su oi Ahmed-bega nego tvoje pola Sarajeva!

Kolo igra u Kazanferiji Kolo igra u Kazanferiji, kolovoa Hata Maglajlia. Do podne je kolo preigrala, a od podne jade zadavala. Izgubila sitnu hamajliju, nao ju je Kujundiu Smajo, pa je daje pobri Ahmed-agi; Na, ti vidi ta u njojzi pie, im je Hata Maglaj primamila. Oenjeno i neoenjeno: oenjeno ene ostavilo, neenjeno pamet izgubilo! Kona konu preko vode zvala Kona konu preko vode zvala: Kono moja, da ti jade kaem! Pogibe mi jagluk iz sanduka, poznadoh ga u Ahmeta tvoga. Iskah mu ga, da ga vidim, kono, ne dade ga meni pogledati, ve ga savi, te u njedra stavi. Dala mu ga boja otpadnica, moja erka, a njegova draga! Konj zelenko rosnu travu pase Konj zelenko rosnu travu pase, za as pase, za dva prilukuje, gdje djevojka svoju majku moli: Ne daj mene, majko, za nedraga! Volim s dragim po gori hoditi, glog zobati, s lista vodu piti, studen kamen pod glavu metati, neg s nedragim po dvoru etati, eer jesti, u svili spavati. Konja kuje Soko Mustafaga Konja kuje Soko Mustafaga, konja kuje, konj se uskakuje. Do njeg stoji jauklija Fata:

Zlato moje, kuda mi se sprema? Moja draga, u carevu vojsku! Zlato moje, ja te ekat neu! Draga moja, po volji ti bilo: Danica je ekala mjeseca za goricom devet godinica, a ti mene ni godinu nee! ini, Fato, to je tebi drago! To izusti i ostavi dragu. Ona osta jade jadujui, Mujo ode konja igrajui. Konja kuje brate Sulejmane Konja kuje brate Sulejmane, sestra Safa dodaje mu avle. Desnom rukom avle dodavala, a lijevom lice zaklanjala. Sestro Safo, bratu odgovori, kakva patnja tvoju duu mori, pa ti svoje ljepo lice krije, lice krije suzama ga mije? Proi me se, brate Sulejmane, zar ti ne zna majka me udaje, a ja jadna imam voljenoga, pa ne mogu poi za drugoga! Dadoe me ivota mi moga, ja ne znadoh kome, ni za koga. Mila sestro, ti se majke proi, koga voli ti za njega poi! Konja kuje Dizdarevi Meho Konja kuje Dizdarevi Meho, Kolko kuje, daleko se uje: Stan, dorate, stani, dobro moje, Ne kujem te da te preprodajem, Ve te kujem idem po djevojku. Ako bog da te je dovedemo, Zlatno u ti sedlo sakovati, Noge u ti srebrom potkovati.

Kopi kuje na moru sahata(1)

Kopi kuje na moru sahata, Kopi kuje, daleko se uje, sve do Stoca i do Poitelja. To zaula Fatuina majka pa govori Fatui djevojci: uje, Fato, Kopia sahata gdje ga kuje Kopi Alajbee, gdje ga kuje, kako li se uje! Nasmija se Fatua djevojka pa besjedi svojoj staroj majci: uje li me, moja mila majko! Ono Kopi ne kuje na moru, niti kuje, nit kuca sahata, jer je davno sahat sakovao, ve on kuca, da mene dokuca! Kopi kuje na moru sahata(2) Kopi kuje na moru sahate, Kopi kuje, daleko se uje. utila ga majka i djevojka: - uje, majko, Kopia sahata?- Projd se keri, Kopia sahata, Kopia je seljanka rodila U bujadi ovce uvajui, U svoju ga pregau povila, Seljakim ga mlikom zadojila, A tebe je gospoja rodila U ardaku na mehku dueku, U bilu te svilu povijala, Gospodskim te mlikom zadojila. Koutice, mila li si Koutice mila li si, to si rosna i ponosna? e si bila te si rosna? "Ila bratu po divojku, mila". Je li lipa ta divojka, mila? Je l daleko ta divojka? Kradem ti se u veeri Kradem ti se u veeri, u veeri pod pendere,

da ti bacim struk zumbula, da ti cvijet prozbori, koliko te silno ljubim, mrijem, duo, za tobom. Ti ne haje za bolove, za bolove srca moga. Cvijet vehne, mlad se sui, sevdah uzaman. Allah nek ti drugog dade, mrijem, duo, za tobom. Kradoh konje nie Biograda Kradoh konje nie Biograda, tuj me niko uti ni vidjeti ve u polje tri mlade djevojke. Jedna veli: - Da dobra vrania! Druga veli: - Bolji je zelenko! Trea veli: - Konji pokradeni! tono veli: - Dobra konja vrana! Onoj krojim deli morsku dibu. tono veli: - Bolji je zelenko! Onoj dadoh tri dukata uta. tono veli: - Konji pokradeni! Onoj dadoh ranu na obrazu, ujedoh je kao gorski vue: Et, djevojko, sam te bog ubio, ne brini se s pokradenih konja, ve se brini s ranom na obrazu! Kraj tanahna adrvana Kraj tanahna adrvana gdje ubori voda iva, etala se svakog dana sultanova kerka mila. Svakog dana jedno rope stajalo kraj adrvana, kako vrjeme prolazilo, sve je blijee, blijee bilo. Jednog dana zapita ga sultanova kerka draga: Kazuj, robe, odakle si, iz plemena kojega si? Ja se zovem El Muhammed, iz plemena starih Azra,

to za ljubav ivot gube i umiru kada ljube! Kulu gradi Ljuboviu mladi Kulu gradi Ljuboviu mladi prema kuli age Hasan-age. Gledala ga s pendera Zlatija, uzel erka age Hasan-age. Gledala ga pa je govorila: Ja krna li momka za gledanja! Kad je danju vakav za gledanja, ja kakav je nou za ljubljenja? Ladna vodo li, vodo Ladna vodo li, vodo, Da ja u te utonem, Bi l me iko alio, Aj, iz vode vadio? Bi l me dragi alio, Aj, iz vode vadio? Doe braco vi mene, Pa zaplaka pa ode. Doe seja vi mene, Pa zaplaka pa ode. Doe dragi vi mene, Pa mi prui ruicu: Na ti draga, ruicu Pa povrati duicu!" Lila, buba (uspavanka) Lila, buba, san te prevario, Prevario, ne zaboravio. San u beu, a nesan pod beu. Bea ti se na moru kovala, Kovala je do tri kujundije, Na nju meu od zlata jabuku. Spavaj, sine, naspavao mi se! Majka te je jutrom probudila Pa te svojom memom naranila. Ustaj, sine, tebe majka budi, Da ti tvoje bjele grudi ljubi. Hajd ustani, drago moje dite,

Pa zagrli svoju dragu majku. Lila buba, seja bracu (uspavanka) Lila buba, seja bracu, Lila buba, ne bilo ti zuba. Spavaj, spavaj, mladi braco, Seja e ti ovna dati, I pjetlia bez repia I ovnia bez roia. Dae seja arku koku, Ljubi, brate, ti djevojku. Ljepi li su mostarski duani Ljepi li su mostarski duani, jo su ljepi mladi bazerdani, a najljepi bazerdan Mustafa! Poetala Suljagina Fata, poetala do Mostara grada. Luta Fata po ariji sama, ona trai Muju bazerdana. Nae Muju u sedmom duanu: Bolan, Mujo, daj mi oku zlata! Nemam, nemam, Suljagina Fato, danas, Fato, ja ne mjerim zlato. Tereziju nosili jarani, pa se neto terezija kvari. Nego, ui, magaza ovamo, uzmi zlata koliko ti drago! Prevari se Suljagina Fata, prevari se, alosna joj majka. Ue Fata u magazu sama, za njom Mujo zamandali vrata! Ljepo ti je pod no pogledati Ljepo ti je pod no pogledati Gdje junaci rujno vino piju Ne piju ga im se pie pije, Ve ga piju aom i matrafom. Soko im se po trpezi ee, Zlatne su mu noge do koljena, Zlatna su mu krila do ramena, Zlatna mu je kruna nad oima.

Logom legla Logom legla dilber, trava djetelina, Moj dilbere dragi, Od Kopia do Vilia dvora. ela ju je Kopia robinja Zlatnim srpom i krnali rukom. Gled'o ju je Vili Huseine, Gled'o ju je i govorio je: - Ja kakva si Kopia robinjo- - Ne budali, Vili Huseine Da ti vidi Kopievu seku, I lipa je i via od mene I boljeg je ruha i od moga. Lov lovio Muharem-beg Lov lovio Muharem-beg Oko luga zelenoga. Pusti hrte u planine, A sokole u oblake. Hrti srnu uhvatie, A sokoli bjelu vilu. Molila je bjela vila: "Pusti mene, Muhareme. Dat u tebi divit-travu, da ti puka bolje zgodi, da ti ljuba sina rodi!" Ljeto proe, medna jesen doe Ljeto proe, medna jesen doe, nekom medna, a nekom emerna! Ko se eni i uzima drago, onome je medna i eerna. Ko se eni, ne uzima drago, onome je gorka i emerna! Ljubiice i ja bi te brala Ljubiice, i ja bi te brala, Samo ne znam kome bi te dala. Imala sam brata i dragoga, Oba sam i spremila u vojsku.

ta bi dala da ti oba dou? Za brata bi struku madarije A za dragoga crne oi dala. Majka Fatu za veerom kara Majka Fatu za veerom kara, za veerom, za eer baklavom: eri Fato, meni te ne bilo, to e ono momci po bostanu? Nisu ono momci po bostanu, ve su ono vuci po bostanu! Kad su ono vuci po bostanu, to e vuku zelena dolama? Ono vue dlaku mijenjao, pa se ini prema mjeseini! Kad su ono vuci po bostanu to e vuku toke na prsima? Ono vue bijelo janje vue, pa se ini prema mjeseini! Kad su ono vuci po bostanu, to e vuku kajzer jemenija? Ono vue u krv ugazilo, pa se ini prema mjeseini! Majka Fatu kroz tri gore zvala Majka Fatu kroz tri gore vie: "Je si l' kerko ubijelila platno?" Fata joj se kroz sedam oziva: "Nisam majko ni do vode dola! Dragi mi je vodu zamutio! Kun' ga majko i ja u ga kleti, samo stani, ja u zapoeti: Tamnica mu moja njedra bila, sindir-halke, moje bijele ruke, bukagije, moje belenzuke!" Majka Meha ludog oenila Majka Meha ludog oenila i luda ga u gerdek spremila. Kad se Meho nao kod djevojke, on zaplaka, trai staru majku. Njega tjei pod duvak djevojka:

Nemoj plakat, moji jadi Meho, jer sam tebi neto donijela: u njedrima dunju i jabuku, dunju grizi, jabuku mirii! Majka sina na sabah budila Majka sina na sabah budila: Ustaj, sine, sabah e ti proi; Nek prolazi, klanjat ga ne mogu, ljute su me rane osvojile: sedam rana od sedam iana, osma rana bistra deferdara. Sve bih rane lako prebolio, a to mi je rana od djevojke, tu ti, majko, preboljet ne mogu! Majka eni na silu Omera Majka eni na silu Omera Na silu divojku dovela. Nee Omer u gerdek divojci Na silu u gerdek divojci. Mejro mlada, Mejro luda Mejro mlada, Mejro luda, to se udaje? "Udala me moja nana, nisam ni znala. Kad mi dragog dovedoe, mislim: brat mi je. Zagrli me poljubi me, - vidim da nije". Mjesec razli po Igmanu zrake Mjesec razli po Igmanu zrake, sevdah prekri ikmali sokake, kad mujezin sa munare javlja, da jacija na mahale pada! "Aziz-Allah"-svako tiho ape, samo Aja na muepku plae. Plae Aja kroz muepke guste: "Gdje ste noi, ramazanske puste? Gdje si dragi, kad e ikmom proi, svojoj Aji pod muepke doi?"

Mjeseina, mjesec u oblaku Mjeseina, mjesec u oblaku, ranjen Ale lei na sokaku. U ruci mu dvije dunje ute, a na srcu dvije rane ljute. Prva rana, umire mu majka, druga rana, udaje se draga. Laka j rana to umire majka, nego l rana to s udaje draga. Mlad se Jusuf oenio Mlad se Jusuf oenio do ponoi s ljubom bio, od ponoi haber stie: Mlad Jusufe, car te zove! Carska hazna pokradena, na Jusufa potvorena. Stade Jusuf konja sedlat, vi njeg ljuba suze ljevat. Oj Jusufe, bolan bio, jo me nisi poljubio. Oj Jusufe, lale moje, s kim ostavlja zlato svoje? Ostavljam te s majkom mojom, s majkom mojom tri godine. Ak ne dodjem za etiri, ti se udaj za drugoga! Mlado mome ispred dvora proe Mlado mome ispred dvora proe i zapjeva tankovitim glasom: ije zlato na vodi zaspalo? Da me nije srea nanijela, zlato bi mu voda odnijela! Ja ljubio, ja je izbavio, pa e zlato biti meni dato! To doula djevojaka majka, trazi ercu po bijelu dvoru, al je erka ve dopala vojnu.

Moeviu, mali Carigrade Moeviu, mali Carigrade, u tebi sam zagledao dragu. Dok bijae, dobar li bijae, kroz tebe se proi ne mogae od momaka i od djevojaka, od ljepote irkovia Mande. Ja je gledah tri godine dana, ja je gledah, a majka je ne da. Pa je Manda govorila majci: Podaj, majko, il u poi sama, napraviu dva nova zijana: ostaviu otvorena vrata i avlijska obadva kanata, ostaviu uplakanu majku! Imam brata, zatvorie vrata, imam seju, utjeie majku. Moj behare, ko li mi te bere Moj behare, ko li mi te bere? Dragog nemam da te za me bere. Tuga me mori, ne znam ta zborim od jada. Beru li te moje jaranice, jaranice, moje dumanice? One su mene, dragome mome omrzle. Al neka ga, nek on svoje provodi, neka drugoj u aikluk othodi, ja plakat neu, ve traim sreu za sebe! Moj dilbere, kud se ee Moj dilbere, kud se ee, to i mene ne povede? Povedi me u ariju, pa me prodaj bazardanu. Uzmi za me oku zlata, Pa pozlati dvoru vrata. Moj dragane, moj svileni gajtane Moj dragane, moj svileni gajtane, dok te mlada u kose splicae,

lijepo l mi mladoj ujisae! Dumani te pogledat ne mogoe, iz mojih te kosa ispletoe pa te drugoj dragoj upletoe. Moj mjesee, moj stari putnie Moj mjesee, moj stari putnie, dosta li sam s tobom putovao! Ti si sjao, ja sam konje krao, ukrao sam vranca i zelenka. Na vrancu u vojsku vojevati, na zelenku dovesti djevojku. Moj nevene, estopere Moj nevene, estopere, zato si mi uvehnuo? Il ti zmija korjen grize, il te voda potkopava? Nit mi zmija korjen grize, nit me voda potkopava! Dvoje su se milovali, na mene se naslonili, zato sam ti uvehnuo! Moj se dragi rasrdio na me Moj se dragi rasrdio na me. Drugarice, molte mu se za me, molte mu se i ne molte mu se! Dugo ljeto i naljutio se, duga jesen i odljutie se, duga zima i naljubie me! Moj stobore, ti se salomio Moj stobore, ti se salomio, moj ardae, ognjem izgorio! Ti si meni mladoj dodijao, sve po tebi sama hodajui! Hladan jorgan nogom ukajui, u dueku sama spavajui!

Moj zumbule, to si uvehnuo Moj zumbule, brigo moja, tugo moja, moj zumbule, to si uvehnuo? Kako ne bih, brigo moja, tugo moja, kako ne bih kad sam u dumanu, na ovome vaktu i zemanu! Moj dragane, brigo moja, tugo moja, moj dragane, to mi te opilo? Opile me, brigo moja, tugo moja, opile me tvoje oi snene, oi snene i usne rumene! Moja draga, moja mila Moja draga, moja mila na vratima bila. Od meraka i sevdaha duan otvorila. Po duanu, po duanu biser rasturila. Da ga kupe, da ga kupe sandaki beari. Mor dolama albinjia pita Mor dolama albinjia pita: Albinjiu, gdje si sino bio? Mor-dolamo, na svadbi sam bio! Albinjiu, to najljepe bjee? Mor-dolamo, momci i djevojke! Momci srebro, a djevojke zlato. Hoe srebro da se pozlauje, nee zlato srebro svakojako, vee hoe po izbor kovato! Mujezin se na munaru penje Mujezin se na munaru penje, on se penje, boga ne pominje, ve pominje do tri jauklije: Moja Umko, moja desna ruko! Moja Ajko, i otac i majko! Moja Fato, moje suho zlato,

umrijeu, preboljet vas neu! Mujo ogu po mejdanu voda Mujo ogu po mejdanu voda; prekrio ga zelenom dolamom s obje strane do zelene trave, a po glavi vezenom maramom, to mu Ajka bajramluka dala. Gledala ga Ajka sa ardaka, gledala ga pa mu govorila: Bolan Mujo, pritegni se pasom da ti rua kroz pas ne propane, da ti draga drugom ne pripane! Mujo kuje konja po mjesecu Mujo kuje konja po mjesecu, Mujo kuje a majka ga kune: Sine Mujo, iv ti bio majci, ne kuju se konji po mjesecu, ve po danu i jarkome suncu! Mila majko, ne kuni me mlada, zna kad meni naum padne draga. Ja ne gledam sunca nit mjeseca, nit moj ogo mraka nit oblaka ve me nosi dragoj pod pendere! Mujo majku po ul-bati voda Mujo majku po ul-bati voda, Dovede je bijelom zambaku: -Vidi, majko, bijela zambaka, Ovaka je u mene djevojka!- -Makar, sine, suena ti bila!- -I ti, majko, puno iva bila!- Dovede je visokom jablanu: -Vidi, majko, visokog jablana, Ovaka je u mene djevojka!- -Makar, sine, suena ti bila!- -I ti, majko, puno iva bila!- Dovede je rumenoj ruici: -Vidi, majko, rumene ruice, Ovaka je bijela i rumena!- -Makar, sine, suena ti bila!-

Mujo se sprema na vojsku Mujo se sprema na vojsku, Ostavlja dragu alosnu, Oh jadna draga Mujina, to si jadna sevdah svezala. Draga mu jonluk spremala, Oh, jadna mlada plakala. Ne kuha jonluk s vodicom, Ve jadna, mlada, suzama. Na Obhoi, prema Bakijama Na Obhoi, prema Bakijama, moba anje age Fazlagia, sto momaka, trista djevojaka i eterest djece vodonoa. Meu njima Dehva Fazlagia. Sama anje, sama snoplje vee, sama pjeva, sama pripijeva: Moanice, vodo plemenita, usput ti je, selam e mi dragom, il nek doe, il nek me se proe. Ak ne doe, ve ako se proe, nek ne kosi trave pokraj Save, pokosie moje kose plave, nek ne pije Save vode hladne, popiti e moje oi vrane! Na livadi pod jasenom Na livadi pod jasenom voda izvire. Tu se ee ljepa Fata, vodu zahvata. Mome joj se s brjega baca zlatnom jabukom. Uzmi, Fato, uzmi, zlato, moja e biti. Neu, neu, ne treba mi, imam dragoga! Neu, neu, ne treba mi, imam dragoga!

Jabuke se djeci daju, da se igraju! Djevojkama zlatan prsten, da se udaju! Na mezaru majka plae Na mezaru majka plae i niane ljubi, suze roni, bjele prste lomi. Ja imadoh pet sinova. ko pet gorskih vila, a sada ih kabur-zemlja skriva. Da mi Allah djecu uze, ni po moje muke, ve padoe od dumanske ruke! Zadnje rjei majka zbori i na mezar pada, jer joj srce prepue od jada. Na prjestolu sjedi sultan Na prjestolu sjedi sultan, silni Ekber-car, a do njega mlad vezire, mladi Behmen-han. Kazuj meni, mlad vezire, imena ti tvog, ko ti dade zlatne kljue od harema mog? Dala mi ih seja tvoja i poljupca dva, a do zore kolko bjee ni sam ne znam ja! Zna li bolan, mlad vezire, snaao te jad, da e delat glavu tvoju odrubiti sad? ekaj malo, sasluaj me, ja sam svemu kriv, ljubljah, ljubim, ljubit u je sve dok budem iv! A sad ini ta ti drago, na volju ti ba, ili da mi seju dade ili samrt da! Na te rjei skoi sultan ko razjaren div, mir zavlada ko da niko ne imade iv. Dok najednom zaubori milostivi glas: Ljubite se, sultan Ekber blagosilja vas! Na alost je sitna knjiga Na alost je sitna knjiga Ljuboviu u dvor stigla. Ljubovi je sjeo, ita. Pa je majci na sto baci.

itaj, majko, sitnu knjigu to Ajkuna meni pie, Jer Ajkuna, vjerenica, Ne zove se moja vie! Ah to majko, trpjet neu, Za Ajkunu umrijeu! Ah to majko ne kabulim Dok Ajkunu ne poljubim! Ne udim se mraku nit oblaku Ne udim se mraku nit oblaku, nit Vrbasu to se esto muti, ve dragome to se na me ljuti, jer sam drugog okom pogledala. Ako sam ga okom pogledala, ja ga nisam srcem sevdisala; ako sam ga srcem sevdisala, ja ga nisam u dvore uvela; ako sam ga u dvore uvela, ja mu nisam bijelo lice dala; ako sam mu bijelo lice dala, i njemu sam dosta ostavila. Ne klepei nanulama Ne silazi sa ardaka, i ne pitaj gdje sam bio, zato su mi oi plane, zbog ega sdam suze lio. Stajao sam kraj mezara i umrlu majku zvao, nosio joj dar od srca, ali joj ga nisam dao. Ne klepei nanulama kad silazi sa ardaka, sve pomislim, moja draga, da silazi stara majka. Nema ljepe cure od malene ule! Nema ljepe cure od malene ule! Ja zapalim lulu, pa poljubim ulu, oj, Boe moj! Curo moja mala to si mi lagala?

Prevari me ludog, pa ode za drugog, oj, Boe moj! Meni l'jeka nema kijamet se sprema! Sad su duge noi, a ja u samoi, oj, Boe moj! Moram drugoj poi, ta u u samoi? Bolje gubit dane uz djevojke mlade, oj, Boe moj! Sad se srce grije kraj moje Rabije! Ja zapalim kiju, poljubim Rabiju, oj, Boe moj! Ni Bajrami vie nisu Ni Bajrami vie nisu kao to su nekad bili. Aikluci gdje ste sada kao nekad u mahali? Pusti sevdah, gdje da padne, na mahale poruene? Nema vie stare esme, ni oraha kraj ardaka, nema vie moje Esme da me eka kraj muepka. Bosno moja, moj uzdahu, Esmo moja, moj sevdahu! Ni sazlije ne kucaju sevdalinke divne pjesme. Niko vie ne spominje dino ime moje Esme. Bosno moja, moj uzdahu, Esmo moja, moj sevdahu! Nigdje zore ni bijela dana Nigdje zore ni bijela dana ni Danice da promoli lice. Istom zora sa istoka rudi, siv se soko pod adorom budi. Sa jastuka glavu podizae, mrkim okom sablju pogledae. Sabljo moja, roditelja moga, roditelja bega, Isaj-bega. Dosta li si poinila jada, dosta jada oko Biograda, a i muke oko Banja Luke!

Nini , sine (uspavanka) Nini, sine, puna mi te bea, Do godinu jo punija bila. Tvoja majka veselija bila, Vesela ti koulje krojila. Kolik ica, tolik godinica. San u beu, nesani pod beu, Uroke ti voda odnijela, Na dumansku djecu nadnijela, Dumanska se djeca pojagmila, Tvoje, sine, uroke raznjela. Nini, bubi, ponikli ti zubi(uspavanka) Nini, bubi, ponikli ti zubi! Spavaj, spavaj, Pejo, janje, Spavaj, spavaj, djete moje! San u beu, nesanak pod beu! Nesanak ti voda odnijela, Za veliko brdo zanijela Za veliko, za veliku jelu! Spavaj, spavaj, janje moje milo! Majka Peju u gori rodila, U gorici, pod visokom jelom. Lisica mu na babnama bila, Bijela vila mlikom zadojila. Pelena mu bukov listak bio, A povitak vinova lozica, A pokrjevka vedro nebo bilo. Nita meni ne dodija, majko Nita meni ne dodija, majko, ko solufi podrezani kratko i obrve navuene tanko! I mog dragog preda se gledanje, ba ko da je dukat izgubio. Da sam mlada i dva izgubila, ne bih tolko preda se gledala! Niz bau mi potok tee Niz bau mi potok tee,

Ja ga ne pijem. U bai mi sumbul raste, Ja ga ne berem. Na sumbulu slavuj pjeva, Ja ga ne sluam. Haj otale, slavuj ptico, Ja te ne sluam. Poalji mi kukavicu, Svoju sestricu, Koja kuka danom, noom, Kano jadna ja. Od danas te, draga Od danas te, draga, vie ljubit neu. Nek ostanu pusta tvoja medna usta. U ali sam reko da sam drugu steko. Iako sam reko ja je nisam steko. Gdje se ljuba zane, tu su oi plane. Gdje je ljubav slatka, tu je pamet kratka. Od mora idu svatovi Od mora idu svatovi I vode Ajku Sarajku. Ajka je majci plakala: "Ne daj me, majko, daleko. Osta mi cvie nejako, esto ga majko zalivaj, Uvee groznim suzama, Ujutro rosom ledenom. Ode Mujo dragoj pod pendere Ode Mujo dragoj pod pendere, kucnu burmom dragoj u pendere: Draga moja, jesi li mi doma? Jesam doma, ama nisam tvoja! Tvoja me je majka potvorila

da sam tebe sihir uinila. Nisam, dragi, ivota mi moga, jesam tvoju stopu iskopala, pod uti je neven pokopala. Vehni, dragi, dok ne poem za te! Oh, moje janje bijelo Oh, moje janje bijelo, Povedi kolo veselo. Dau ti okru dukata I svoga ata ogata I pivac paftu sa pasa, Povedi kolo veselo. "Ne mogu, momak, ne mogu. Stao mi dragi na nogu". Na to se mome razljuti, Preko tri plota preskoi I au vina utoi, I svoju dragu napoji. Oj, djevojko, brigo materina Oj, djevojko, brigo materina, Sve se brine, udati se nee. Udae se i pokajae se: Ste e mua, venue ko rua; Ste e djece, venue ko cvjee; esto puta sjee kraj pendera, Pogledati dvore materine, Oplakati rjei svekrvine. Oj, djevojko, dido moja Oj, djevojko, dido moja, didala te majka tvoja. Nadidanu men te dala, dala, pa se pokajala. Jer ja jesam kujundija, kujundija Sarajlija, to no kuje tepeluke a na ruke belenzuke. Oj, djevojko, dido moja, didala te majka tvoja. Nadidanu men te dala,

sa mnom dide potrgala! Oj, djevojko, moj te jad ubio Oj, djevojko, moj te jad ubio, jad ubio, ja te obljubio! U njedrim mi zimu zimovala, a u krilu ljeto ljetovala! Oj, junae, sitan bosioe Oj, junae, sitan bosioe, Ako sam ti srcu omilila, Ti mi dojdi s veer do sabaha, Ne vodi mi ni konja ni sokola, Niti vodi nevjerna junaka, Ne mai se miskom ulijagom; Vjetar pue, ulijag mirie, Opazie moja stara majka: - to e lole oko moga dvora? U mom dvoru jo djevojke nema Za ljubljenje i aikovanje. Oj, kiice, moja nehorice Oj, kiice, moja nehorice, to li sada u nehoru pade, U nehoru, u petak u podne, Pa ne mere dragi dragoj doi? Drag e dragoj i na kii doi, I na kii, i na pomrini, A nedragi ni po suncu nee. Oj nema jada ko kad akam pada Nema jada ko kad akam pada, Kad saz bije u pozne jacije. Niz mahale fenjere zapale, Na fiskije pronose testije, A iz tame apu usne same: "Milo janje, bi li pola za me?" Oj Zumreto, duo moja

Oj Zumreto, duo moja, Da si blie dvora moga, ee bih ti dolazio, Drinu vodu pregazio I sino sam dolazio, Vezen jagluk izgubio. Ako si ga, duo, nala, Operi ga , vrati mi ga. - "Drina voda plaha rjeka, Ja djevojka isproena. Nit u prati, nit ga slati, Ve u njime suze trati". Onomadne, u petak u podne Onomadne, u petak u podne, kita bega na zelenje proe i pred njima eer Salih-aga. Na svakome uzel odijelo, a na Salki ponajljepe bjee; u svakog su kajzer jemenije, u mog dragog mestve i kundure. to bih prala bijelu ahmediju? Volim frcat mrku meediju. to bih prala urak i urdiju? Volim prati bejzan anteriju. Ja za plava ne bih groa dala, za brkata ne bih ni dukata, za sarhoa ne bih ni po groa, za udovca ni prstena konca, a za stara ne bih ni ustala, bih za vrana hiljadu dukata! Opkladi se mome i djevoje Opkladi se mome i djevoje da spavaju, da se ne diraju. Momak daje sedlo i ogata, a djevojka erdan ispod vrata. Opkladie, u duek legoe, jedno drugom lea okrenue. Do ponoi mirno mirovae. No kad bjee noi o ponoi, zaplakala lijepa djevojka:

Okreni se, ne okrenuo se! Mrtva tebe majka okretala! Kad ne alim erdan ispod vrata, zato ali sedlo i ogata? Tvog ogata rastrgali vuci, a moj erdan popili hajduci! Osu se nebo zvizdama Osu se nebo zvizdama I ravno polje ovcama. Ovcama nema obana, Jedno im djete obane. Ono je ludo zaspalo. Budi ga seka Hasnija: "Ustani, brate Alija, Odoe, ovce poljima". Otkako je Banja Luka postala Otkako je Banja Luka postala, Nije lipa udovica ostala. Ko to ona Dafer-bega kaduna. Zaprosi je banjaluki kadija. Ona nee banjalukog kadiju, Ona hoe sarajevskog bekriju. Otkako sam sevdah svezo Otkako sam sevdah svezo, nikad nisam rahat bio. Dertli sam ti i suvie, od sevdaha sve bih htio. Lutao sam svud po svjetu, ba ko pela po cvijetu. Vidio sam svega dosta, al mi na te merak osta. Nisam pio slaeg pia, od erbeta najslaega, to ga daju usta tvoja, uj, Mejrimo, duo moja! Otvor vrata od hamama

Otvor vrata od hamama, ljepa djevojko, eer-jabuko! ta u ti ga otvarati, mladi delijo, eer-idijo! Da ti vidim bjelo lice, ljepa djevojko, eer-jabuko! ta e mi ga ti gledati, mladi delijo, eer-idijo! Da ti ljubim mlada usta, ljepa djevojko, eer-jabuko! Ostat ce ti elja pusta, mladi delijo, eer-idijo! Ostade mi elja pusta, mlada djevojko, eer-jabuko! Otvori mi damli pender Otvori mi damli-pender, dilber-Ajo, golubice, daj razgrni zar tanahni da ti vidim bjelo lice! Mnoge li sam noi provo u tiini kraj jasmina, dok me jednom nije preno, glas staroga mujezina. Sabah-zora, ezan ui, vjerni idu u damiju, otvori mi, duo, pender, da ne lupam na kapiju! Tad Aja u tren skoi, do pendera damli kroi, kakva zora, kakvo sunce, to su sjale njene oi! Otvor' pender, imamova Umijo Otvor' pender, imamova Umijo, Da ti vidim bilo lice, Umijo! Hajd' otalen, Ale, jedna iijo, Jesi l' ikad, Ale, po Saraj'u hodio? Nisam za te, Ale, lica gojila, Ve za tvoga, Ale, brata Smajila! Pita Fata Halil-mejhandiju

Pita Fata Halil-mejhandiju: Je l moj Meho noas ovdje bio? Jeste, bogme, Mehagince mlada, od akama do bijela dana. Do po noi to je rahat bio, pred sabah je sahat polomio. Polomi mi ae i sahane, a predzoru ode niz mahale. Reko mi je ko za njega pita, nek uzalud za njime ne skita, on e doi kad ga merak proe. Pjevaj mi, pjevaj, sokole Pjevaj mi, pjevaj, sokole ko to si sino pjevao, pod moga dragog prozorom. Tvoja ga pjesma budila kad je najljepe snivao: da po me svati dolaze, da me za njega odvedu. Pjevaj, draga, pa me razgovaraj Pjevaj, draga, pa me razgovaraj, u mome ga domu zapjevala, u mom domu, a na krilu mome! Nisi srean, boji nesrenie, ovo gonde da ti u dom doe! Kad ti stanem meu penderima, ba ko lala u zlatnoj matrafi, a kad sjednem meu hanumama, ba ko paa meu askerima. Platno bjeli Sarajka djevojka Platno bjeli Sarajka djevojka, na Miljacki, u zlatnu leenu. Zasukala uz ruke rukave, a uz noge danfezli dimije. Bjelje su joj ruke od rukava, rumenije noge od alvara. Po Taslidi magla pala

Po Taslidi magla pala, po vazdan. Rek