seminarski tehnoloski menadžment ZA PRINTANJE
-
Upload
haskic-semir -
Category
Documents
-
view
228 -
download
8
Transcript of seminarski tehnoloski menadžment ZA PRINTANJE
SADRŽAJ
1. Uvod....................................................................................................................................2
2. Razvoj tehnologije.............................................................................................................3
3. Pravci tehonološkog razvoja.............................................................................................5
3.1. Elektronika i robotika..............................................................................................................5
3.2. Genetski inženjering i biotehnologija.....................................................................................7
3.3. Energija...................................................................................................................................8
3.4. Novi materijali i postupci proizvodnje....................................................................................9
3.5. Istraživanja tehnologije budućnosti........................................................................................9
3.6. Ciklus prihvaćanja tehnologije..............................................................................................10
3.7. Tehnologija i organizacija.....................................................................................................11
3.8. Tehnologija i proizvodnja......................................................................................................11
3.9. Tehnologija i čovjek..............................................................................................................13
4. Zaključak..........................................................................................................................15
1. Uvod
U ovom seminarskom radu obrađivao sam temu osnovni pravci djelovanja
teknološkog razvoja. U ovom seminarskom sam pisao o svim pravcima koji imaju veze sa
tehnološkim razvojem. Tu sam spomenuo razdoblja kroz koja je tehnologija prošla od svoji
početaka pa do danas.
Pojam "tehnologija" potiče od grčke riječi "tekhnologia" koja se može prevesti kao
"sustavno postupanje". Tvori se od dvije riječi "tekhne" - "umijeće, vještina" i "logia" -
"znanje." Pojam se koristi u više značenja među kojima su najpoznatija slijedeća:
Tehnologija je primjena znanosti i istraživanja u razvoju strojeva i
postupaka kako bi se povećali ili poboljšali životni uvjeti ili povećala djelotvornost
ljudskog rada;
Tehnologija je skup metoda i postupaka za pretvorbu sirovina u
proizvode;
Tehnologija su sredstva i uređaji za primjenu tih metoda i postupaka;
Tehnologiju čine procesi kroz koje prolazi proizvodnja od početne faze do gotovog
proizvoda.
Ovu temu sam izabrao zbog toga što je tehnologija jedan od bitnijih faktora u
proizvodnji i kvaliteti proizvoda. Pored toga što je napredovanjem tehnologije stvorio se
tehnološki višak ona nam je dosta doprinijela u naukama kao npr. Medicina. Možemo reći da
je u medicini otkrivanje mikroskopa ubrzalo početak razvoja genetskog inžinjeringa. Danas bi
trebali biti zahvalni tehnologiji kao jednoj svestranoj nauci koja nam je pomogla I pomaže u
našim životima.
2
2. Razvoj tehnologije
Pojam "tehnologija" potiče od grčke riječi "tekhnologia" koja se može prevesti kao
"sustavno postupanje". Tvori se od dvije riječi "tekhne" - "umijeće, vještina" i "logia" -
"znanje." Pojam se koristi u više značenja među kojima su najpoznatija slijedeća:
Tehnologija je primjena znanosti i istraživanja u razvoju strojeva i
postupaka kako bi se povećali ili poboljšali životni uvjeti ili povećala djelotvornost
ljudskog rada;
Tehnologija je skup metoda i postupaka za pretvorbu sirovina u
proizvode;
Tehnologija su sredstva i uređaji za primjenu tih metoda i postupaka;
Tehnologiju čine procesi kroz koje prolazi proizvodnja od početne
faze do gotovog proizvoda.1
Definicija tehnologije nije jednoznačna. Ona se može odnositi na materijalne
objekte, kao što su strojevi, alati, hardver, ali se može odnositi i na šire područje, kao što
procesi, metode i postupci. Izraz se može primjenjivati generalno ili na specifična područja,
kao što su "konstrukcijska tehnologija", "medicinska tehnologija", ili "vrhunska tehnologija" i
slično. Jedna od popularnijih definicija tehnologije je ona koju su prihvatile Ujedinjene nacije,
a prema kojoj se pojam tehnologija odnosi na skup saznanja potrebnih za izradu nekog
proizvoda, odnosno, primjenu procesa.
Definicija tehnologije po Galbraitu glasi: "sistematsku primjenu organizovanog
znanja za praktične aktivnosti“. Galbrajt u svom djelu „Novo industrijsko društvo“ iznosi
svoja razmišljanja o velikim preduzećima uz konstataciju da je prevlast velikih preduzeća
posljedica komplikovane prirode moderne tehnologije.
Alvin Toffler je tehnologiju definisao: „Ako tehnologiju shvatimo kao veliki motor,
silni akcelerator, onda znanje možemo shvatiti kao njegovo gorivo. Došli smo na raskršće
procesa ubrzanja u društvu, jer se motor svakim danom sve obilnije i obilnije napaja."
1 Anić Vladimir, Goldstein Ivo, Riječnik stranih riječi, Novi liber, Zagreb 1999.3
Dosadašnje tehnološke revolucije bile su:
Tehnološka revolucija koja se zasniva na energiji uglja i nafte.
Tenološka revolucija koja se zasniva na korištenju električne energije.
Postindustrijska revolucija koja se zasniva na korištenju energije
biomaterija, atomskom energetikom i mikroelektronikom.2
Čovjek je počeo koristiti tehnologiju prilikom pretvaranja bogatih prirodnih resursa u
jednostavne alate. Otkriće mogućnosti kontroliranja vatre je povećalo količinu raspoloživih
izvora hrane, a otkriće parnog stroja pomoglo je ljudima u kretanju, kao i kontroliranju
okoliša.
Tehnološka otkrića, kao što su pisaća mašina i internet, srušila su sve barijere u
komunikaciji, te su omogućila ljudima komuniciraju na globalnoj razini. Zahvaljujući
tehnologiji, otkada postoji gospodarska aktivnost mijenja se gospodarska struktura društva, a
strukturne promjene u 19., 20. i 21. stoljeću postaju sve brže i intenzivnije.
Izum parnog stroja (1769 godine) i ostali izumi u 18. stoljeću bili su preduvjet
prelaska na industrijsku proizvodnju. Prelazak sa manufakturne na strojnu proizvodnju
odigrao se najprije u Engleskoj, a kasnije i u drugim zemljama. Time je započela industrijska
revolucija. Za prvu etapu industrijske revolucije značajne su sirovine ugljen i željezna ruda.
Kasnije industrija iskorištava kaučuk, bakrenu rudu, boksit i druge sirovine kojih nema
dovoljno u razvijenim zemljama, što dovodi po prvih tokova prijevoza tih roba iz kolonija u
industrijske zemlje. To je ujedno i razdoblje prvih značajnijih oblika transfera tehnologije.
Napretkom industrijske revolucije, dolazi do uvođenja novih tehnologija u
proizvodnji tekstila, eksploataciji ugljena, korištenju pare i sl. Krajem devetnaestog stoljeća,
kao zasebna djelatnost javlja se strojogradnja. U to vrijeme proizvode se strojevi i oprema za
proizvodnju finalnih proizvoda široke potrošnje na domaćim tržištima. Zatim se postepeno
izvoze kapitalna dobra, a s njima i tehnologija, u druge zemlje gdje se odvija proces
industrijalizacije. U to vrijeme razlike između razine tehnološke razvijenosti zemalja nisu bile
velike, a raspoložive tehnologije kretale su se slobodno, zajedno s trgovinom robama i
2 Vladimir Stojanović, Tehnološki menadžment, APEIRON, Banja Luka, 2008. 4
kretanjem ljudi. U posljednjih nekoliko desetljeća, uvođenjem automatike i općenito razvojem
tehnologije, strojevi počinju zamjenjivati ljudski rad, pa čak i čovjekovu inteligenciju.
Danas, roboti zamjenjuju čovjeka u montaži, zavarivanju, transportu, ličenju…. U
nekim industrijama kao što je automobilska ili kemijska industrija roboti su zamijenili
čovjeka ili će u vrlo skoro vrijeme to napraviti u svim rutinskim, repetitivnim poslovima i
operacijama gdje postoje nepovoljni uvjeti rada, poput visokih temperature, kemijske
zagađenosti ili se traži posebna preciznost i brzina rada. Međutim, nisu sve tehnologije
iskorištene u mirovne svrhe. Vrlo često je pokretač tehnološkog razvitka bila želja za
ostvarivanje vojne nadmoći nad drugim narodima.
Razvitak oružja sa sve većom destruktivnom moći kretao se kroz povijest usporedno
s razvojem društva, od primitivnog oružja do visokosofisticiranog i nuklearnog oružja. Razvoj
tehnologije ima značajan pozitivan utjecaj na razvoj društva. Njen razvoj ima za cilj dobrobit i
blagostanje ljudskog društva. Nasuprot nesumnjivo pozitivnim učincima tehnologije ona
izaziva i određene negativne učinke. Mnogi tehnološki procesi uzrokuju zagađenje zraka,
vode, izazivaju promjenu klimatskih prilika, crpljenje prirodnih izvora te na taj način djeluju
negativno na društvo. Rezultati naprednih tehnologija, kao što je npr. kloniranje, otvara čitav
niz novih etičkih pitanja koja se pred cjelokupno društvo postavljaju. Postoje i sociološke
zamjerke koje tvrde da tehnologija otuđuje ljude te da uništava njihovu raznoliku kulturu.
3. Pravci tehonološkog razvoja
Smatra se da su za nadolazeću etapu razvoja društva najznačajnije nove vrste
tehnologije, poput elektronike, mikroelektronike i daljnje korištenje računala u automatici
proizvodnih procesa, zatim novi i obnovljivi izvori energije, kao što su nova generacija
nuklearne energije, solarna i bioenergija, te biotehnologija i genetski inženjering.
3.1. Elektronika i robotika
Elektronska industrija zadnjih godina postaje najekspanzivnijom industrijskom
granom u razvijenim zemljama. Svoj uzlet elektronika je doživjela za vrijeme drugog
svjetskog rata, kada se u ratnim operacijama koriste radar, rakete i unaprijeđena radio tehnika.
Pravi bum u razvoju elektronike predstavlja razvoj i primjena računala. U industriji, računala
se ponajprije uvode u automobilsku i avionsku industriju, a potom u sve ostale industrijske i
5
uslužne djelatnosti (bankarstvo, administracija, zdravstvo, osiguranje...). Danas, gotovo da ne
postoji niti jedno domaćinstvo bez računala, a rad u svim segmentima poslovanja, nezamisliv
je bez računala. Razvoj elektronike omogućio je i razvoj robotike.
Roboti se za sada primjenjuju najvećim dijelom u industriji ali samo je pitanje
vremena kada će pojaviti u svakodnevnom čovjekovom životu. Robotika je nauka povezana
sa dizajnom, proizvodnjom, teoretskim proučavanjem i upotrebom robota. Mobilni roboti su
oni rotobi koji imaju sposobnost kretanja u prostoru, a to znaci da imaju i sustave za
pokretanje. Postoji mnogo različiti vrsta mobilni robota, a razlikuju se po građi sistema za
pokretanje.
Postoji podjela na :
Autonomne mobilne robote
Teleoperacijske mobilne robote.
Autonomni mobilni roboti razliku se od teleoperacijski robota po razini sposobnosti
samostalnog izvođenja zadataka. Radni zadac miobilni robota uveliko se razlikuju od radni
zadataka industrijski robota.3
Glavni dijelovi industrijskog robota
Mehanička struktura ili manipulator sastoji se od niza krutih
segmenata povezanih pomoću zglobova. Ponašanje manipulatora je određeno rukom
koja osigurava pokretljivost, ručnim zglobom koji daje okretljivost i vrhom
manipulatora koji izvršava operacije koje se zahtijevaju od robota
Aktuatori postavljaju manipulator u određeno kretanje pomicanjem
zgloba. Najčešće se koriste električni i hidraulički motori
Senzori detektiraju status manipulatora i ako je potrebno status
okoline (heteroceptivni senzori)
Sustav upravljanja omogućava upravljanje i nadzor kretanja
manipulacije
3 http://www.znanje.org/i/i25/05iv03/05iv0318/robotika.htm6
Neki autori smatraju da se ne radi o zasebnoj nauci nego o disciplini u
sklopu vještačke inteligencije.
Ogranci robotike su:
animatronika (konstrukcija robota koji liče na životinje - razvijena
za Disneyland) i
telerobotika (poručje robotike u vezi sa daljinskom kontrolom robota).
3.2. Genetski inženjering i biotehnologija
Genetski inženjering izaziva kontroverzne rasprave o tome smije li čovjek, odnosno
grupa znanstvenika, ulaziti u tako osjetljivu djelatnost kao što je mijenjanje života, biljaka,
životinja i samog čovjeka. Genetika omogućava da se izoliraju molekule gena jednog
organizma i spoje sa stanicama drugog organizma. Genetski inženjering u proizvodnji hrane
opravdava se stvaranjem otpornijih biljaka koje će donositi veće prinose.
Genetski inženjering kod čovjeka opravdava se borbom protiv sve raširenijih
kancerogenih bolesti. I jedno i drugo, a posebno genetski inženjering kod čovjeka izaziva
etičke kontroverze. Posebno važna područja biotehnologije jesu proizvodnja sintetičkih
lijekova na bazi mikroorganizama, revolucionarno unaprjeđenje proizvodnje bilja,
proizvodnje energije na bazi bilja, te niz oblasti organske hemije.
Genetičko inženjerstvo je skup biohemijskih postupaka kojima se izrezuju cijeli geni,
njihovi dijelovi ili skupine gena iz DNK jednog organizma i njihovo umetanje u unaprijed
određeno mjesto u DNK drugog organizma (najčešće takvog koji ima jednostavno genetičko
ustrojstvo i koji se može uzgojiti u neograničenim količinama).Razvoj tih postupaka
omogućio je upoznavanje građe i organizacije velikoga broja gena različitih organizama,
uključujući i čovjeka, te mogućnost industrijske proizvodnje bjelančevina
pomoću mikroorganizama u koje su ugrađeni sintetički ili prirodni
geni virusa, bakterija, gljiva i viših organizama, uključujući i čovjeka.4
Danas je moguće sintetizirati bjelančevine eukariota u prokariotskim stanicama.
Te stanice proizvode inzulin, interferon, interlukine i hormon rasta te rekombinantna cjepiva.
4 http://hr.wikipedia.org/wiki/Geneti%C4%8Dko_in%C5%BEenjerstvo7
Postupci koji se primjenjuju u genetičkom inženjerstvu uglavnom su enzimski i molekularno-
biološki te klasični postupci mikrobne genetike.
3.3. Energija
Proizvodnja, čuvanje i distribucija energije se u osnovi mogu prikazivati kao serija
tokova koji kreću od prirodnih resursa do konačnih korisnika energetskog proizvoda. Tu se
pojavljuju obnovljivi prirodni resursi poput geotermalne topline, sunčeve energije, energija
biomase i vodenih tokova, ili pak, neobnovljivi izvori energije kao što su ugljen, nafta,
prirodni plin. Pored ovih izvora energije značajan izvor čini i nuklearna energija koja se
proizvodi u nuklearnim centralama.
Težnja suvremene tehnologije je u prvom redu smanjiti potrošnju energije koristeći
efikasnije strojeve i uređaje. Jedan od indikatora tehnološkog napretka je I ušteda u potrošnji
energije potrebne za obavljanje određene funkcije u proizvodnji ili nekoj drugoj aktivnosti.
Nadalje, suvremena tehnologija teži smanjenju korištenja energije iz neobnovljivih izvora u
korist obnovljivih izvora.5
Što se tiče obnovljivi izvora energije je energija stvorena iz prirodnih izvora, poput
sunčeve svjetlosti, vjetra, kiše, valova i goetermičke topline koji su obnovljivi (prirodno iznova
punjivi). Tehnologije obnovljivih izvora energije uključuju sunčevu energiju, snagu vjetra,
mikro hidro energiju, energiju biomase i biogoriva.
U 2006. godini oko 18% ukupno potrošene energije proizlašlo je iz obnovljivih
izvora energije pri čemu 13% otpada na tradicionalnu biomasu (spaljeno drvo). Snaga vode je
sljedeći najveći obnovljivi izvor sa 3%, a topla voda (grijanje) slijedi sa 1.3%. Iz novih
tehnologija poput geotermalne energije, energije vjetra, sunca i oceana zajednički je
iskorišteno 0.8% od ukupno potrošene energije. Tehnički potencijali za njihovu uporabu je
velik, premašujući sve ostale već dostupne izvore, te su bili preporučeni kao primarni izvori.
Tehnologije obnovljivih izvora energije su katkad kritizirane zbog toga što su
isprekidane (nekontinuirane) ili neugledne, a unatoč tome tržište još uvijek raste za mnogo
oblika obnovljivih izvora energije. Snaga vjetra se povećava 30% godišnje uz globalno
instalirane kapacitete od 100 GW i široko je upotrebljavana u nekoliko Europskih država i
5 Ferenčić, A. – Kraljeta, V.: Pribavljanje tehnologije, Informator, Zagreb, 1987.8
Sjedinjenim Američkim Državama. Proizvodni izlaz fotovoltažne industrije dostignula je više
od 2000 MW i fotovoltažne elektrane su posebno popularne u Njemačkoj.
3.4. Novi materijali i postupci proizvodnje
Korištenje novih materijala i postupaka proizvodnje od velike su važnosti upravo
zbog spoznaje da su mnoge sirovine neobnovljive i u ograničenim količinama prisutne u
prirodi. Zbog toga se intenzivno istražuju mogućnosti za zamjenu materijala, stvaranje novih
materijala, otkrivanja novih postupaka proizvodnje materijala, te mogućnosti konzerviranja
sirovina. U stvaranju novih i poboljšanju kvalitete postojećih materijala sve prisutnija je
nanotehnologija. Značajniji razvoj novih materijala posljedica je i dramatičnog porasta cijena
energije, pa prednost imaju oni materijali i tehnologije novije proizvodnje, koji imaju niži
energetski sadržaj. Intenzivan tehnološki razvoj novih materijala obuhvaća praktički sve vrste
industrijskih materijala, kako u pogledu promjene njihove strukture i građe, tako i u pogledu
procesa i postupaka njihova dobivanja.
3.5. Istraživanja tehnologije budućnosti
Predviđati koje će se tehnologije u budućnosti razvijati vrlo je teško i nezahvalno jer
mnogobrojni istraživački timovi neprestano rade na unapređivanju postojećih i pronalaženju
novih tehnologija. Ipak na osnovu sadašnjeg stupnja razvoja tehnologije može se pretpostaviti
da će slijedeće tehnologije imati veliki utjecaj u budućnosti:
Nanotehnologija
Kvantna računala
Biodizel i vodik kao nova pogonska goriva
Genomska slika pojedinca
Univerzalni prevoditelj
Internet preko optičkih vlakana
Umjetna inteligencija
Inteligentne senzorske mreže9
Alternativni izvori energije
Bežične tehnologije
Ovom popisu treba pridodati i tehnologije koje će se primjenjivati iz područja
biomedicine i koje su od iznimne važnosti za zdravlje čovjeka.
3.6. Ciklus prihvaćanja tehnologije
Prema Mooreovoj teoriji, pri prihvaćanju nove tehnologije ljudi se mogu podijeliti na
sljedeće skupine:
Inovatori, entuzijasti za tehnologijom i žele prvi isprobati sve
tehnološke novine.
Rani usvajači, poznati i kao vizionari, su donekle oduševljeni novom
tehnologijom. Oni cijene potencijal proizvoda koji bi njihovoj organizaciji mogao
pružiti kompetitivnu prednost. Ponor predstavlja vremenski razmak u prihvaćanju
tehnologije. Nalazi se između ranih usvajača i pragmatičara.
Rani većinski pragmatičari, kada se radi o ljudima koji ne vole
riskirati sa novim i inovativnim tehnologijama, ali su spremni uvidjeti prednosti
testiranih tehnologija. Oni, naime kupuju proizvode novih tehnologija tek nakon što su
se uvjerili u njezinu korisnost. Predstavljaju početak masovnog tržišta.
Kasni većinski pragmatičari, poznati i kao konzervativci, predstavljaju
otprilike trećinu tržišta dostupnih kupaca. Iznimno su oprezni pri kupnji proizvoda
nove tehnologije. Ne vole diskontinuirane inovacije i vjeruju više u tradiciju nego u
napredak. Također nerado kupuju proizvode visoke tehnologije i ne očekuju da će im
se svidjeti. Tradicionaliste ne zanimaju proizvodi visoke tehnologije, osim kada ih
treba kritizirati. Zapravo su skeptici koji bi najradije izbjegli novu tehnologiju.
3.7. Tehnologija i organizacija
Pri općem određenju pojma tehnologije, pojam organizacije nije naglašen budući da
je tehnologija uvijek prisutna u proizvodnji neovisno o kakvoj organizaciji je riječ. Naravno,
tehnologije su s obzirom na proizvode međusobno različite. Također I organizacije također
10
mogu biti međusobno različite pri istim tehnologijama. Ipak, vrlo često, primjena određene
tehnologije zahtijeva i točno određeni način organizacije. Tijek proizvodnog postupka u sebi
sadrži i organizaciju tog postupka.
Tehnologija i organizacija međusobno uzročno povezane, iako su, metodološki
promatrano, zasebne cjeline. Povezanosti tehnologije i organizacije je neupitna jer tehnologija
utječe na organizaciju i samim time što utječe na organizacijsku strukturu. Dobra organizacija
je ona u kojoj prevladava dobar odnos između tehnologije I strukture. Institucija u kojoj je
struktura sukladna tehnologiji puno je efikasnija od onih institucija u kojima to nije slučaj.
3.8. Tehnologija i proizvodnja
Ako se naglasak stavi na industrijsku proizvodnju, tehnologija može biti različita
ovisno o:
Operativnim tehnikama koje se upotrebljavaju u nekom procesu
proizvodnje;
Osobinama materijala s kojim se radi ili koji se obrađuje – prerađuje;
Različitim znanjima koja su potrebna u proizvodnom procesu;
Stupnju kontinuiranosti operacija;
Stupnju automatizacije;
Stupanj međuzavisnosti proizvodnih sustava.
Proizvodnost nije ovisna samo o sukladnosti tehnologije i organizacijske strukture.
Odnos tehnologije i strukture ovisi i o vrsti proizvodnje. Razlikuju se sljedeće vrste
proizvodnje:
Pojedinačnu
Masovnu
Procesnu
11
U pojedinim vrstama proizvodnje odnos tehnologije i strukture nije isti, što ukazuje
da ne postoji univerzalna optimalna struktura, pa ni univerzalni model organizacije. Međutim,
prema nekim mišljenjima, tehnologija u danom slučaju nužno uvjetuje strategiju ponašanja.
Takvo stajalište zastupaju Joan Woodward i Edward Harvey koji smatraju da postoji sasvim
određeni odnos tehnologije i pripadajuće strukture.6
Zaključuju da je tehnologija masovne proizvodnje izrazito formalizirana i da
dozvoljava vrlo malo fleksibilnosti. Za razliku od masovne, pojedinačna i procesna
tehnologija labavo su strukturirane i fleksibilne su. Rezultat je to manje podjele rada i
povećanim učešćem grupne aktivnosti, povećanom odgovornošću u dodijeljenim zadacima I
decentralizacijom donošenja odluka. Nasuprot tome mišljenju postoji mišljenje Jamesa
Thompsona koji smatra da tehnologija ne uvjetuje bezuvjetno strategiju ponašanja, nego
postoji mogućnost izbora one strategije kojom će se postići najbolji rezultati.
Thompson razlikuje:
Tehnologiju duge veze (long linked technology) za koju je
karakteristična postupna međuovisnost operacija, kao što je slučaj kod masovne
linijske proizvodnje. U toj je tehnologiji zbog potrebe za efikasnošću nužan tijek
operacija po načelu „just in time“, pa je stoga velik naglasak na organizaciji u kojoj
menadžment kontrolira input i output. Za tehnologiju duge veze karakteristična je
umjerena složenost i formalizacija.
Posredovnu tehnologiju (mediating technology), za koju je
karakteristična partnerska ovisnost, pri čemu partneri uopće ne moraju biti u
neposrednoj zavisnoj vezi, nego su samo u vezi s procesom transformacije inputa u
output. Neefikasnost u ovome slučaju nastupa onda kada jedna strana želi suradnju, ali
druga iz određenih razloga oklijeva. Tada je rizik za jednu stranu velik, što se
organizacijski pokušava olakšati tako što se nastoji naći nekoliko potencijalnih
partnera kako izostanak jednoga ne bi doveo do sloma. Za ovu tehnologiju je
karakteristična mala složenost i velika formalizacija.
6 http://www.kurzweilai.net/articles/art0134.html?printable=1/
12
Intenzivnu tehnologiju (intensive technology). Ova tehnologija je
označena visokom složenošću i malom formalizacijom. Prisutni su uobičajeni
odgovori na različite serije mogućnosti. Pri tome zbog prirode i različitosti problema
nije uvijek moguće dati točan odgovor (npr. u istraživačkom laboratoriju, bolnici itd.).
Intenzivna tehnologija zahtijeva prilagodbu sudionika. U tom sustavu ima mnogo
karika koje su organizaciji na raspolaganju, no samo je njihov ograničen broj
upotrebljiv u danoj situaciji. Prisutna je velika fleksibilnost koja menadžmentu
svakako zadaje poteškoće u organizaciji.
Iz ovoga Thompsonovog pregleda proizlazi da je tehnologija duge veze visoko
standardizirana te se odvija u specijaliziranom serijskom rasporedu dok su posredovna i
intenzivna tehnologija fleksibilnije i zahtijevaju dodatne napore u postavljanju organizacije.
3.9. Tehnologija i čovjek
Interdisciplinarno područje znanosti o radu koje se bavi istraživanjem bioloških,
psiholoških i socioloških momenata ljudskoga rada u okviru zadaće prilagodbe čovjeka stroju
i obrnuto, prilagodbe stroja čovjeku, naziva se ergonomija. Suvremeni čovjek okružen je
strojevima i svakodnevno je u dodiru s tehnologijom. U doba kada tehnologija doživljava
neobično brz napredak, računala postaju prisutna u svim sferama ljudskog života, počevši od
ranog razdoblja vrtičke dobi I školovanja. Računalo je danas normalna pojava u školskim
učionicama.
Dobna granica informatičke pismenosti sve se više spušta, a računalo polako, ali
sigurno, sve više zamjenjuje olovku. Svakodnevni život suvremenog čovjeka nesumnjivo je
neraskidivo isprepleten tehnologijom. Gotovo da i ne postoji grana ljudske djelatnosti koja ne
koristi neki oblik tehnologije. Tehnologija je prisutna u svakoj proizvodnji, kakve god ona
prirode bila: zanatska, manufakturna ili industrijska. Pojam tehnologije vezan je i na druga
područja ljudske djelatnosti, kao npr. istraživačke laboratorije, znanstveni rad, socijalne
službe, prijevoz, telekomunikacije itd. Ono što je značajno sa stajališta ergonomije je
činjenica da različite vrste tehnologije uvjetuju različite načine rada.
Tako će u bilo kojoj tehnologiji čovjek biti izložen posebno odnosu prema stroju,
alatima i napravama, kao i prema radnoj okolini. Linijska se proizvodnja npr. temelji na
mjerenju parcijalnih radnih vremena, gdje se kronometrom utvrđuje prosjek vremena za svaki
13
radni element u okvirima studija vremena (time-study) i studija pokreta (motion-study).
Čovjek se uvodi u takt linije nizom pokreta koji mogu biti dobro proračunati, ali sigurno nisu
podjednako dobri za svakog pojedinog radnika. Rad na takvoj proizvodnoj liniji sputava
čovjekove psihofizičke mogućnosti.7
7 http://www.efos.hr/wiki/index.php/Tehnologija/14
4. Zaključak
U ovom seminarskom radu sam obradio tehnologiju kroz njene pravce odnosno
njenu historiju. Pod pojmom tehnologija se smatraju sva sredstva za rad koja su aktivna da bi
se napravio određeni proizvod. Postoji mnogo definicija tehnologije a Ujedinjene nacije su
priznale sljedeću: „tehnologija je skup saznanja potrebna za izradu nekog proizvoda“. U 16.
Stoljeću dolazi do pronalazka kompasa, baruta i štampe.
Otkrivanjem štampe omogućava komuniciranje ljudi u globalnom smislu. Ti
pronalazci predstavljaju početak povezivanja naučne i tehničke djelatnosti. Pored ovih naučni
otkrića ovdje smo spomenuli još i energiju koju je tehnologija koristila u svom razvoju. Bitno
je spomenuti da otkrivanjem parne mašine koju je otkrio Jame Watt tehnologija ubrzala svoj
razvoj. Posle toga tehnolgija prelazi na korištenje električne energije što predstavlja
otkrivanje mašina koje će pomoću električne energije zamjenuti ljudsku energiju. A u
današnje vrijeme napredovanjem tehnologije sad se koristi atomska energija i
mikroelektronika.
Smatra se da su za nadolazeću etapu razvoja društva najznačajnije nove vrste
tehnologije, poput elektronike, mikroelektronike i dalje korištenje računala u automatici
proizvodni procesa, zatim novi i obnovljivi izvori energije, kao što su nova generacija
nuklearne energije, solarna i bioenergija, te biotehnologija i genetski inžinjering.
Što se tiče robotike svjesni smo njihove energije koja zamjenjuje ljudsku energiju.
Danas je robotizacija jako razvijena u onim sferama u kojima čovjek ne može da radi, a to su
npr. visoke temperature i velika preciznost. Roboti se za sada najvećim djelom primjenjuju u
industriji ali samo je pitanje vremena kad će se pojaviti u svakodnevnom čovjekovom životu.
Robotika je nauka povezana sa dizajnom, proizvodnjom, teoretskim proučavanjem i
upotrebom robota. Mobilni roboti su oni rotobi koji imaju sposobnost kretanja u prostoru, a to
znaci da imaju i sustave za pokretanje. Elektronska industrija zadnjih godina postaje
najekspanzivnijom industrijskom granom u razvijenim zemljama. Svoj uzlet elektronika je
doživjela za vrijeme drugog svjetskog rata, kada se u ratnim operacijama koriste radar, rakete
i unaprijeđena radio tehnika. Pravi bum u razvoju elektronike predstavlja razvoj i primjena
računala.
15
Tehnologija u svom razvoju je koristila i obnovljive io neobnovljive izvore energije.
Obnovljivi izvori energije su: sunčeva energija, vjetar, drvo, voda, a u neobnovljive izvore
energije spada: ugalj, nafta, i prirodni plin.
U 2006. godini oko 18% ukupno potrošene energije proizlašlo je iz obnovljivih
izvora energije pri čemu 13% otpada na tradicionalnu biomasu (spaljeno drvo). Snaga vode je
sljedeći najveći obnovljivi izvor sa 3%, a topla voda (grijanje) slijedi sa 1.3%. Iz novih
tehnologija poput geotermalne energije, energije vjetra, sunca i oceana zajednički je
iskorišteno 0.8% od ukupno potrošene energije. Tehnički potencijali za njihovu uporabu je
velik, premašujući sve ostale već dostupne izvore, te su bili preporučeni kao primarni izvori.
Tehnologije obnovljivih izvora energije su katkad kritizirane zbog toga što su
isprekidane (nekontinuirane) ili neugledne, a unatoč tome tržište još uvijek raste za mnogo
oblika obnovljivih izvora energije.
Tehnologija je dala svoj doprinos i u genetici. Genetičko inženjerstvo je
skup biohemijskih postupaka kojima se izrezuju cijeli geni, njihovi dijelovi ili skupine gena
iz DNK jednog organizma i njihovo umetanje u unaprijed određeno mjesto u DNK drugog
organizma (najčešće takvog koji ima jednostavno genetičko ustrojstvo i koji se može uzgojiti
u neograničenim količinama).Razvoj tih postupaka omogućio je upoznavanje građe i
organizacije velikoga broja gena različitih organizama, uključujući i čovjeka, te mogućnost
industrijske proizvodnje bjelančevina pomoću mikroorganizama u koje su ugrađeni sintetički
ili prirodni geni virusa, bakterija, gljiva i viših organizama, uključujući i čovjeka.
Pošto tehnologija nije stala sa svojim napretkom došla je do pronalazka novi
materijala koji su od velike važnosti upravo zbog spoznaje da su mnoge sirovine neobnovljive
i u ograničenim količinama u prirodi.
Predviđati koje će se tehnologije u budućnosti razvijati vrlo je teško i nezahvalno jer
mnogobrojni istraživački timovi neprestano rade na unapređivanju postojećih i pronalaženju
novih tehnologija. Ipak na osnovu sadašnjeg stupnja razvoja tehnologije može se pretpostaviti
da će slijedeće tehnologije imati veliki utjecaj u budućnosti:
Nanotehnologija
Kvantna računala
16
Biodizel i vodik kao nova pogonska goriva
Genomska slika pojedinca
Pošto je čovjek uvjek u kontaktu sa tehnologijom spomenut ćemo da je ona tu radi
nas i da se stvara za naše potrebe i nama je prilagođena. Tako će u bilo kojoj tehnologiji
čovjek biti izložen posebno odnosu prema stroju, alatima i napravama, kao i prema radnoj
okolini. Linijska se proizvodnja npr. temelji na mjerenju parcijalnih radnih vremena, gdje se
kronometrom utvrđuje prosjek vremena za svaki radni element u okvirima studija vremena
(time-study) i studija pokreta (motion-study). Čovjek se uvodi u takt linije nizom pokreta koji
mogu biti dobro proračunati, ali sigurno nisu podjednako dobri za svakog pojedinog radnika.
Rad na takvoj proizvodnoj liniji sputava čovjekove psihofizičke mogućnosti.
17