UNIVERZITET U TUZLIEKONOMSKI FAKULTET

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA MONETARNA ANALIZA

Tema: Rizična i ročna struktura kamatnih stopa sa osvrtom na praksu savremenih zemalja i stanje u BiH

Predmetni profesor: Dr.sc. Izudin Kešetović, red.prof. Studenti: Bektić Ibro I-2756/10 Brčaninović Sanela I-2422/10

Tuzla, 08.05.2013.

SADRŽAJ

UVOD........................................................................................................................................3

1. KAMATNA STOPA NA FINANSIJSKOM TRŽIŠTU...................................................4 1.1. Pojam i uloga formiranja kamatne stope........................................................................4 1.2. Teorije formiranja tržišnih kamatnih stopa..................................................................5

2. RIZIK: POJAM I VRSTE..................................................................................................7 2.1. Struktura rizika kamatnih stopa i cijena obveznice.....................................................10 2.2. Faktori i izvori rizika kamatne stope.............................................................................12 2.3.Izloženost banke kamatnom riziku.................................................................................13

3. VREMENSKA (ROČNA) STRUKTURA KAMATNIH STOPA...............................16

4. STRATEGIJE ZAŠTITE OD KAMATNOG RIZIKA..................................................19 4.1. Instrumenti zaštite od rizika kamatne stope.................................................................21

ZAKLJUČAK........................................................................................................................23

LITERATURA......................................................................................................................24

2

UVOD

U prvom dijelu seminarskog rada definisana je kamatna stopa na finansijskom tržištu te u sklopu nje pojam i uloga formiranja kamatne stope i teorije formiranja tržišnih kamatnih stopa. Kamatna stopa je ključni parametar finansijskog tržišta. Tržište vrši kreiranje i vrednovanje finansijske aktive na osnovu prinosa i rizika finansijskog instrumenta. Prinos izražava očekivani povrat koji ulaganje kapitala donosi, a rizik izvjesnost prinosa. Kamata se izražava kroz kamatnu stopu kao odnos nominalnog iznosa kamate i glavnice. Dugo su banke imale regulisane kamatne stope.

Drugi dio rada predstavlja rizik, pojam i vste u kojem su obuhvaćene i struktura rizika kamatnih stopa i cijena obveznice, faktori i izvori rizika kamatne stope i isloženost banke kamatnom riziku. Upravljanje rizikom danas predstavlja jedan od najkreativnijih poslova na globalnom finansijskom tržištu. Ta kreativnost se može izraziti visinom izbjegnutog gubitka, odnosno ostvarenim dodatnim prihodom preduzeća. Značaj upravljanja rizikom je, uporedo sa globalizacijom svjetske ekonomije, u posljednjih desetag godina povećan do neslućenih razmjera. Rizik kamatne stope je nemoguće izbjeći, tj. ovaj oblik rizika je nemoguće neutralizovati u poslovanju banke. Međutim, moguće je i potrebno je postići najpovoljniju izloženost kamatnom riziku skladno smjernicama upravljanja aktivom i pasivom koji funkcioniše u banci.

Rokovi dospeća uslovljavaju veoma heterogenu strukturu kamatnih stopa. Odnos kamatne stope izražene u finansijskom instrumentu i roka njegovog dospjeća zove se ročna struktura kamatnih stopa, koja je predstavljena u trećem dijelu seminarskog rada. Ona se posmatra kod finansijskih instrumenata koji imaju istu rizičnu strukturu kamatne stope, tj. isti kreditni kvalitet. Ročna transformacija sredstava predstavlja najvažniji i najčešći faktor rizika kamatne stope poslovne banke.

Četvrti dio predstavlja strategije zaštite od kamatnog rizika koji obuhvata i instrumente zaštite od rizika kamatne stope. Kao osnovnu strategiju zaštite od kamatnog rizika banke koriste reviziju kamatnih stopa u određenim intervalima koji su unaprijed utvrđeni i najčešće iznose od tri do šest mjeseci. Posebno je važno da banke provjeravaju kamatne stope na zajmove sa dužim rokovima kako bi se što više smanjio debalans između kamatne stope na plasmane i kamatne stope na izvore sredstava. Na osnovu strategije zaštite od kamatnog rizika određuje se i visina kamatne izloženosti neke banke.

3

1. KAMATNA STOPA NA FINANSIJSKOM TRŽIŠTU

Finansijsko tržište je organizovano mjesto i prostor na kome se traže tj. Nude novčana sredstva i na kome se zavisno od ponude i potražnje formira cijena1

Razvoj moderne robne proizvodnje i kreditnog sistema kontinuirano stvara različite oblike platnih i kreditnih instrumenata kojima se registruju, prenose i realizuju novčane obaveze i potraživanja različitih učesnika u procesu reprodukcije. Funkcije ovih instrumenata su različite: potvrđuju prava i obaveze iz robnog prometa, izražavaju kreditne odnose, omogućavaju transfer rizika sa jednog na druge ekonomske subjekte, svedoče o ulaganju u realne oblike kapitala i slično. Oni su, prema tome, formalizovan izraz ekonomskih transakcija, s obzirom da se zakonski detaljno utvrđuju pravila njihovog izdavanja, a i sami mogu biti predmet manje ili više detaljno regulisanih transakcija.Finansijsko tržište obavlja alokaciju akumulacija ( štednje ) u cilju njene najefikasnije upotrebe u proizvodnji. Vlasnici viškova (kapitala) stavljaju svoj kapital na raspolaganje proizvodnim subjektima u vidu kredita ili vlasničkih ulaganja. Ovaj proces kreira finansijske instrumente, odnosno potraživanja vlasnika viškova i obavezu proizvodnog subjekta. Iako kreditni instrumenti u suštini predstavljaju transfer akumulacije (štednje) u okviru ekonomskog sistema, posljedice tog transfera nisu iste. Vlasnik kapitala, koji je dao kredit, ima pravo na povraćaj pozajmljene sume uvećane za kamatu u ugovorenom roku. Sa druge strane, vlasnik kapitala koji je trajno stavljen na raspolaganje nekom drugom korisniku akumulacije ( trajno je razdvojena funkcionalna sposobnost kapitala od vlasništva nad kapitalom ) ima samo pravo na prinos, odnosno na dio viška koji pozajmljeni kapital proizvodi. Odlučujući je uticaj finansijskog tržišta na osnovne kategorije finansijskog sistema, posebno na regulatorne veličine – tržište kamatne stope i normativnu diskontnu stopu.Investicione odluke preduzeća zavise od informacija koje se dobijaju sa finansijskog tržišta. Kamatna stopa je ključni parametar finansijskog tržišta. Tržište vrši kreiranje i vrednovanje finansijske aktive na osnovu prinosa i rizika finansijskog instrumenta. Prinos izražava očekivani povrat koji ulaganje kapitala donosi, a rizik izvjesnost prinosa. Vlasnik kapitala odlučuje se na ulaganje sa stanovišta odnosa prema zadovoljavanju tekućih, odnosno budućih potreba. Sa razvojem kreditnog sistema, umesto da kapital troši, vlasnik može da ga stavi na raspolaganje drugom ekonosmkom subjektu, koji investira u proizvodni proces. U tom slučaju, kamata je za vlasnika kapitala cijena odricanja od tekuće potrošnje – štednje, odnosno ona sa druge strane za preduzetnika predstavlja cijenu nedostajuće akumulacije.Kamatna stopa u osnovi izjednačava buduće vrednosti novca sa sadašnjom vrednošću.

1.1 Pojam i uloga formiranja kamatne stope

Kamata je cijena koju zajmoprimac – dužnik plaća zajmodavcu – kreditoru za upotrebu pozajmljene sume – glavnice u određenom vremenskom periodu. Kamata se izražava kroz kamatnu stopu kao odnos nominalnog iznosa kamate i glavnice. Uobičajeno je da se kamata vezuje za godišnji period. Ako je, na primer, dužnik pozajmio 100 novčanih jedinica na period od jedne godine sa obavezom da uz glavnicu vrati i 10 novčanih jedinica kamate po dospeću, kamatna stopa će iznositi 10 % ( izražena apsolunim brojem ona je 0,10 ). Prema tome, u kvanitativnom pogledu kamatna stopa je izraz cene ustupljenih sredstava. Kvalitativno, ona je cijena upotrebe kapitala, te je stoga uslovljena njegovom sposobnošću da kreira višak. U najopštijem izrazu, kamatna stopa izražava cijenu korišćenja kreditnih i novčanih resursa na finansijskom tržištu. Visina kamatne stope kao cijene korišćenja kreditnih

1 I. Kešetović; “Finansije, monetarne i javne”, CPA – Tojšići, Tuzla, 2009 str.159

4

i finansijskih resursa je povezana sa stopom korisnosti sredstava u odnosu na vreme njihovog korišćenja. Stopa korisnosti sredstava uvijek je veća u sadašnjem vremenu u odnosu na neko buduće vreme, pa je i kamatna stopa kao izraz cene korišćenja odgovarajućih novčanih i finansijskih resursa različita i saglasna određenoj stopi njihove korisnosti. To je i osnovna razlika sadašnje i buduće potrošnje, odnosno odlaganja potrošnje u obliku štednje i sticanja imovine u nekom budućem vremenskom periodu. Uopštavajući to sa stanovišta makro aspekta, može se reći da kamatna stopa predstavlja instrument uravnotežavanja između obima štednje i ponude kapitala ( kredita ) sa težnjom finansijskih resursa i mobilnosti kapitala . Za poslovanje banke je važno poznavanje suštine i uloge kamatne stope na makro, ali i na mikro nivou. Mikro aspekt kamatne stope, sa stanovišta banke, u pogledu upravljanja rizikom kamatne stope veoma je značajna. Brojne su vrste bankarskih poslova u kojima promenljivost kamatne stope može biti jedan od uzroka lošeg poslovanja banke, naročito u nestabilnim ekonomskim uslovima ( kakvi su, na primer, uslovi inflacije ). Kamatna stopa je bitan, a može se reći i najvažniji instrument funkcionalnog poslovanja banke. U uslovima deregulacije bankarskog poslovanja i dinamičkih promena u bankarskom okruženju, kamatne stope banke se često menjaju i usklađuju sa novonastalim uslovima poslovanja banke. To se odnosi na aktivne i na pasivne kamatne stope. Promjenjivost kamatnih stopa je bitna karakteristika poslovne politike banke i ključni faktor uspešnog poslovanja banke. Od obima i stukture produktivne aktive banke i visine aktivnih kamatnih stopa zavisi nivo ukupnog kamatnog prihoda banke. Visina pasivnih kamatnih stopa utiče na ukupne kamatne izdatke banke. Razlika prihoda između ukupnih aktivnih i ukupnih pasivnih kamatnih stopa predstavlja neto kamatni prihod banke. Neto kamatni prihod banke je osnova ukupnog prihoda svake komercijalne, odnosno poslovne banke. U poslovnim bankama tržišno razvijenih privreda prihodi po osnovu aktivnih kamata čine 70 % - 80 % ukupno ostvarenog prihoda banaka po svim osnovama. Ostatak, tj. 20%-30% prihoda banaka čine nekamatni prihodi, tj. prihodi od raznih vrsta usluga, zatim provizije, naknade i duge vrste prihoda. Što se naših banaka tiče, ovaj odnos je još više u korist kamatnih prihoda – čini čak i do 95% ukupnih prihoda banaka, dok su drugi prihodi simbolično zastupljeni u stukturi ukupnih prihoda banke.Međutim, deregulacija domaćeg finansijskog tržišta i veći stepen konkurentnosti u poslovanju među domaćim bankama dovode do smanjenja ukupnog nivoa kako aktivnih tako i pasivnih kamatnih stopa. Takve tendencije dovode i do apsolutnog smanjenja razlika između aktivnih i pasivnih kamatnih stopa u našim bankama ( engl. spread ), što se odražava na uspešnost poslovanja naših banaka, tj. na smanjenje profitabilnosti. Ovakava kretanja imaju za rezultat da i naše banke preduzimaju određene korake u pravcu povećanja drugih nekamatnih izvora prihoda i tako relativiziraju uticaj smanjenja neto kamatne margine na svoju profitabilnost.Osnovne ekonomske funkcije kamatne stope su:

- Omogućavanje tekućoj štednji da se pretvori u investicije u cilju podsticanja ekonomskog rasta;- Racionalno raspolaganje ponudom kredita obezbeđenjem zajmovnih fondova za investicione projekte koji imaju najveći očekivani prinos;- Uspostavljanje ravnoteže između ponude i tražnje novca i- Kao sredstvo ekonomske politike kamatna stopa utiče na obim štednje i investicija.

 1.2 Teorije formiranja tržišnih kamatnih stopa

Dugo su banke imale regulisane kamatne stope. Prvi počeci deregulacije bankarskog poslovanja u visokorazvijenim tržišnim privredama nisu zaobišli ni ovu bitnu kategoriju i determinantu uspešnog bankarskog poslovanja. Da bi bili uspešni u savremenim uslovima, bankarski menadžeri moraju biti sposobni da na racionalan način odgovore

5

promenama tehnologije, regulacije, kamatnih stopa, konkurencije i adekvatnosti kapitala. Pravilo “3-6-3”, koje znači: uzmite novac uz kamatu od 3 %, dajte ga u zajam uz 6 % i budite na partiji golfa u 3 sata posle podne, ne može se primeniti u banci pri današnjim dinamičnim promenama u okruženju.

Sagledavanje zakonitosti formiranja kamatnih stopa u tržišnim uslovima je neophodno da bi se razumjela tržišna logika finansijskih tokova odnosno ponuda i tražnja finansijskih resursa na tržištu finansijskih sredstava. Zato ćemo se samo osvrnuti na savremene bankarske teorije formiranja tržišnih kamatnih stopa. Savremena bankarska teorija ističe tri ključna objašnjenja formiranja tržišnih kamatnih stopa2:

a) teorija preferencija likvidnosti;b) teorija kreditnih fondova;c) teorija inflacionih očekivanja.

(a) Teorija preferencija likvidnosti polazi od toga, da se kamatna stopa određuje odnosima ponude i tražnje novčanih resursa i počiva na Kejnsovoj teoriji transakcionih, opreznosnih i špekulativnih motiva držanja novca. Obim transakcionog novca određen je nivoom ekonomske aktivnosti. Obim tzv. opreznosnog novca je konstantan i nezavisan od nivoa ekonomske aktivnosti. Obim držanja špekulativnog novca je inverzan kretanjima nivoa kamatne stope.

Osnovno teorijsko objašnjenje formiranja nivoa kamatne stope povezano je sa kretanjem obima transakcionog novca odnosno tražnjom transakcionog novca, koja je funkcija obima profita i tekućih kamatnih stopa. To znači: kada raste profit, povećava se kamatna stopa, racionalizuje se obim držanja transakcionog novca i dolazi do pada koeficijenta likvidnog novca prema obimu profita. Funkcija tražnje novca odnosno preferencija likvidnosti u ovom pristupu je sledeća:

Md= M (Y, i) gde je: Md - obim tražnje novca Y – profit i - kamatna stopa

(b) Teorija kreditnih fondova određuje nivo kamatne stope na bazi odnosa između ponude i tražnje uzajmljivih finansijskih resursa na finansijskom tržištu. Fokusna tačka je motiv odobravanja kredita, korišćenja kredita, ulaganja u obveznice i ponuda hartija od vrednosti. Teorijski fundament se zasniva na analizi finansijskih tokova, dok teorija preferencija likvidnosti polazi od finansijskih stanja. Ponuda kreditnih fondova određena je obimom štednje društva, stopom rasta novčane mase i obimom zaliha novčanih resursa. Uprošćena funkcija formiranja ponude kreditnih fondova je:

∆LFs = S +∆M - ZMgde je:LF - kreditni fondovi;

2 M.Ćirović; „Osnove savremenog bankarstva“, Beograd 2001 godine, str. 196

6

S – štednja;M - novčana masa;ZM - novčane reserve.

(c) Teorija inflacionih očekivanja se svodi na očekivane promene cena i promena kamatnih stopa u zavisnosti od inflacionih ili deflacionih tendencija u okruženju. Ključna postavka je u uticaju promena cena na nivo realnog prinosa kreditora i nivootplatnih obaveza dužnika. U uslovima inflacije dolazi do smanjenja realnih prinosa kreditora i obima otplatnih obaveza, dok u deflatornim uslovima dolazi do realnog povećanja prinosa i obaveza. Održavanje realnih odnosa u domenu kreditnih resursa i druge novčane imovine banke zahteva odgovarajuće korigovanje nominalne kamatne stope. Stepen korigovanja je determinisan stopom promena cena usled inflatornih odnosno deflatornih uticaja. 

U periodima promena cena, usklađivanje nominalne kamate bilo bi po modelu:

i = r + ' pp

gde je: i - nominalna kamatna stopa;r = realna kamatna stopa;’p = promenu cena;p = cena.

Usklađivanje nominalne kamatne stope u uslovima inflacije poznato je pod nazivom ”Fišerov efekat”. Reč je o usklađivanju nominalne kamatne stope na bazi očekivane buduće stope inflacije. Tada će se nominalna kamatna stopa izračunavati na bazi očekivane (a ne ostvarene) stope inflacije po sledećem modelu:

i = r + ( ' pp )e

gdje je:

e - indeks očekivane stope inflacije.

U tržišnim uslovima kretanja kamatne stope smatra se da postoje četiri faze u ciklusu kretanja kamatne stope, kao što je prikazano na Slici 1.

7

Izvor (M.Ćirović; „Osnove savremenog bankarstva“, Beograd 2001 godine strana 195 )

Slika 1: Faze ciklusa kamatne stope

Svaka od faza ima svoje posebne karakteristike. Navedene faze ciklusa kamatne stope odražavaju se na tražnju kredita, što različito utiče na likvidnost banke kao finansijske i kreditne institucije.

2. RIZIK: POJAM I VRSTE

Savremena teorija upravljanja rizikom novijeg je datuma. Razvila se u posljednjih desetak godina. Za to vrijeme, primenjujući njene postulate, obrazovani poslovni ljudi su stekli sposobnost da prepozanju rizik, da ga izmjere, razumiju potencijalne posljedice i da preduzmu odgovarajuće mjere za njegovo izbjegavanje, odnosno ublažavanje njegovih posljedica. Naravno, uspijeh svega toga neposredno zavisi od dostupnosti mjerodavnih informacija. Teško da iko može uspješno da predvidi buduća kretanja tržišta akcija, kamatnih stopa, cijena sirove nafte ili deviznih kurseva, ako nije na izvoru informacija, tj. u blizini onih koji povlače makroekonomske poteze.Iz tih razloga, upravljanje rizikom (en: Risc Management), danas predstavlja jedan od najkreativnijih poslova na globalnom finansijskom tržištu. Ta kreativnost se može izraziti visinom izbjegnutog gubitka, odnosno ostvarenim dodatnim prihodom preduzeća. Riječ je, dakle o sofisticiranom finansijskom inženjeringu, koji se praktikuje u savremenom poslovanju banaka, berzi investicionih fondova, osiguravajućih društava, revizorskih kuća, a koji podrazumjeva naučno i stručno hvatanje u koštac sa rastućim rizicima svih vrsta i intenziteta.Značaj upravljanja rizikom je, uporedo sa globalizacijom svjetske ekonomije, u posljednjih desetag godina povećan do neslućenih razmjera. Još mnogo ranije, finansijski menadžeri su prilikom donošenja poslovnih odluka intuitivno predosjećali da rizični projekti moraju obezbjeđivati visoke stope prinosa. Mada je rizik prilično neodređen pojam, prirodno ljudsko shvatanje jasno razgraničava odnos između rizika i koristi. U svakodnevnom životu mi pravimo razliku između očekivanih i neočekivanih troškova (na primer: izdaci za hranu, odeću, prevoz itd.), koji mogu na godišnjem nivou da budu veoma visoki.Rizik se javlja u slučaju ako se prethodno pomenuti troškovi iznenada podsjećaju na sasvim nepoznat način ili ako iskrsnu neki sasvim novi troškovi, koji pogode naš kućni budžet.

8

Rizik (en: Risk) podrazumjeva vjerovatnoću ostvarivanja nepoželjnog toka događaja (gubitak)3. To znači da predstavlja mjerljivu kategoriju kojom se uspostavlja odnos vjerovatnoća među pojedinim ishodima investiranja. U svakodnevnom životu, poslovnim i drugim aktivnostima prisutan je neizvestan događaj koji uslovljava rizik. Riziku su izloženi svi raspoloživi resursi, u proizvodnji, u pružanju finansijskih usluga, u državi i svim drugim entitetima u privredi i vanprivredi, jer postoje mogućnosti da svaki resurs bude izložen riziku.

Pri razjašnjavanju pojma rizika, treba jasno odvojiti njegovo značenje od pojma neizvesnosti. Neizvjesnost (en: Uncertainity) podrazumjeva stanje u budućnosti koje određuju poznati činioci, ali se ne zna njihov intenzitet i njihovo poreklo. Razlika između neizvesnosti i rizika razjašnjena je davne 1921. godine, kada je američki ekonomista Frenk Najt objavio svoju knjigu pod nazivom „Neizvjesnost i profit“. U tom radu je naglašena važna razlika između varijabilnosti koja se može mjeriti statističko – matematičkom teorijom vjerovatnoće (nazvanoj: rizik) i varijabilnosti koja se ne može meriti (nazvanoj: neizvesnost). Neizvjesnost je suprotna od izvjesnosti. Radi se o stanju svesti obuzetom sumnjom u mogućnost ostvarenja određenih budućih događaja, usled nedostataka potrebnih informacija. Za razliku od neizvjesnosti, rizik se vezuje za određenu izvesnost, odnosno vjerovatnoću nastupanja štetnog ishoda. Ta vjerovatnoća može biti veća ili manja i naziva se mjera rizika ili stepen rizika. Stepen rizika određuje se primjenom statističkih mera disperzije, kao što su varijansa i standardna devijacija. Rizik i neizvjesnost su prateće okolnosti ekonomske aktivnosti. Sklonost, odnosno neskolonost riziku treba da budu uzeti u obzir pri procjeni mogućih ishoda tokom procesa donošenja odluka.

Kamatni rizik predstavlja izloženost sadašnjih i budućih zarada i kapitala finansijske institucije (banke) promjenama kamatne stope. Sa promenama kamatne stope mjenjaju se neto kamatni prihod i ostali prihodi i rashodi (troškovi), a time i zarade, odnosno profit finansijske institucije (banke). Rizik promene kamatne stope podrazumjeva neusklađenosti dospeća aktive i pasive (banke) uz promenljive kamatne stope. Naime, transformacija aktive obuhvata kupovinu hartija od vrednosti ili aktive na primarnom tržištu i otuđivanje hartija od vrednosti na sekundarnom tržištu ili pasive za finansiranje aktive. Karakteristike dospjeća primarnih hartija od vrednosti koje kupuju finansijske institucije (banke), obično su dugoročnije od karakteristika sekundarnih hartija od vrednosti koje finansijska institucija prodaje. Upravo ta neusklađenost dospjeća aktive i pasive kao dio transformacijske funkcije, potencijalno izlaže finansijske institucije riziku promjene kamatne stope.U osnovi postoje četiri osnovna koncepta rizika i to:

a) izloženost rizika, podrazumeva čitav spektar rizika kojim je finansijska institucija ili preduzuće izloženo i način na koji se, na primjer, poslovni rizici indetifikuju i njima upravlja;

b) volatilnost ili promenjivost, kao faktor rizika kome je finansijska institucija ili preduzeće izloženo, sa očekivanjem da će doći do novih promena;

c) mjerenje rizika sa stanovišta veličine gubitka i d) vjerovatnoća rizika da će se pojaviti u određenom vremenskom periodu.

3S.Kozarević., “Rizik menadžement I osiguranje”, Tuzla, 2010., str.14.

9

Uspješno upravljanje rizikom se vrši od strane odbora direktora, menadžmenta, posrednika u finansijskim transakcijama, gdje značajno mjesto imaju portfolio menadžeri. Upravljanje rizikom podrazumjeva:

a) nadzor, odnosno monitoring aktivnosti preuzimanja rizika;b) kreiranje adekvatnih procedura i politika;c) distribuiranje izveštaja (i njihova analiza) koji se odnose na rizik.

Korist od upravljanja rizikom podrazumjeva bilo koju aktivnost da se minimizira negativni efekat - gubitak. Upravljanje rizikom u uslovima kada nema drugih opcija, znači da je obaveza upravljanja rizikom po zakonskoj regulativi. Korist od upravljanja rizikom je ta, da se upravljanjem rizikom izbjegava kršenje zakona.

Uspješna primjena upravljanja rizikom prije svega zavisi od:

a) razvijenosti privrednog sistema, odnosno finansijskog sistema;b) interne kontrole;c) analize finansijskih izveštaja;d) priprema gotovinskog toka;e) postojanja određenih regulativa;f) postojanje izvjesnog obima sredstava kako bi se izmirile obaveze

neisplaćenih potraživanja; g) praćenje promjena kamatnih stopa kako bi se smanjio njihov negativni efekat

na poslovanje itd.

Analiza rizika predstavlja sistematičan način prikupljanja, procjene i bilježenja podataka koji vodi ka preporučivanju položaja ili akcije kao odgovor na identifikovan rizik. Analiza rizika nam je potrebna jer ona: identifikuje štetu; okarakteriše rizik; prepozna promenljivost; obuhvati sve zaključke; preporuči moguća rešenja; dokumentuje osnovu za donošenje odluka.

2.1 Struktura rizika kamatnih stopa i cijena obveznice

Struktura rizika kamatnih stopa odražava vezu između prinosa na obveznicu i njenog kreditnog rizika. Pretpostavka je da su svi drugi faktori nepromenjeni.

Slika 2: Relacija prinos – rizik4

4 Izvor: James C. Van Horne, op. cit., str.101.

10

Premija na rizik se definiše kao razlika između prinosa posmatrane hartije od vrednosti i nerizične hartije od vrednosti trezora, pri čemu su svi drugi faktori osim kreditnog rizika konstantni.Obećani prinos (promised yield) je ex ante prinos, odnosno prinos obećan od strane emitenta. Obećani prinos ne mora biti jednak realizovanom prinosu u toku perioda posedovanja. Realizovani prinos predstavlja diskontnu stopu koja izjednačava sve prilive po osnovu obveznice sa kupovnom cenom obveznice. Svaka eventualna razlika između obećane stope u vrijeme kada je obveznica kupljena i realizovane stope, naziva se stopom gubitka.U određenom trenutku vremena, struktura rizika kamatnih stopa je determinisana razlikom između obećanih stopa i očekivanih stopa (expected rates) za koje investitori zaista vjeruju da će ostvariti. U slučaju postojanja rizika gubitka, očekivani prinos obveznice biće niži od obećanog. Ukoliko bi tržište kapitala bilo savršeno, očekivana stopa prinosa marginalnog investitora bila bi jednaka prinosu nerizične hartije od vrednosti ili drugačije formulisano, razlika između obećane stope i očekivane stope odgovarala bi ranije definisanoj premiji na rizik. Kao posljedica navedenog, razlika između obećane i nerizične stope bila bi jednaka očekivanom gubitku marginalnog investitora.

Subjektivna distribucija vjerovatnoće mogućeg prinosa na osnovu investiranja u određenu hartiju od vrijednosti nije simetrična, već izrazito iskošena nalijevo. Za tipičnu hartiju od vrijednosti sa fiksnim prinosom, postoji visoka vjerovatnoća da će emitent izvršiti sve svoje obaveze u pogledu plaćanja glavnice i kamate. Ne postoji vjerovatnoća da će realizovani prinos premašiti obećani. Pretpostavka je da se instrument posjeduje do dospeća. Obećana stopa prinosa reprezentuje dakle najvišu moguću stopu prinosa u toku posjedovanja hartije od vrijednosti, sve do njenog dospjeća.

Slika 3( Distribucija vjerovatnoće prinosa )5

5 Izvor:James C. Van Horne, op. cit., str. 104.

11

Uočljiva je relativno visoka vjerovatnoća da će dužnik izvršiti sva kamatna plaćanja uključujući i isplatu glavnice, odnosno da će realizovani prinos biti jednak obećanom prinosu distribucija je iskošena nalijevo, što ukazuje na postojanje mogućnosti kreditnog rizika. Što se krećemo više nalijevo, viši je i stepen gubitka. Što je distribucija vjerovatnoće mogućih prinosa više iskošena nalijevo, više će tržišna premija na rizik premašivati očekivani gubitak od strane marginalnog investitora.

2.2 Faktori i izvori rizika kamatne stope

Primarni tipovi rizika kamatne stope kojima su banke izložene su:

a) Rizik ponovnog uspostavljanja kamatne stope (repricing risk) – za promjenljive kamatne stope aktive, obaveza i vanbilansnih pozicija banke;

b) Rizik krive prinosa – kada nepredviđene promjene krive prinosa štetno utiču na prihod banke ili ekonomsku vrijednost kapitala;

c) Rizik kamatne osnovice – proizilazi iz neperfektne korelacije u prilagođavanju zarađenih i plaćenih kamata na različitim instrumentima, sa manje – više sličnim karakteristikama ponovnog uspostavljanja kamatne stope;

d) Rizik ugrađenih opcija – proizilazi iz opcija ugrađenih u mnogim aktivama, obavezama i vanbilansnim portfolijima banke.

e) Rizik nesolventnosti – rezultat ili posljedica prekomjernih iznosa jednog ili više rizika koje je finanasijska institucija (banka) preuzela.

Faktori rizika kamatne stope:

a) Kamatna stopa- Nastojeći da odrede relevantne scenarije kamatne stope koji će biti uključeni u scenarije neto kamatnog prihoda (NKP) i ekonomske vrijednosti kapitala

12

(EKV) banke pristupaju izradi prognoza koje se odnose na kretanje krive prinosa na tržištu u kratkom roku i to na osnovu metoda razvoja odnosno kretanja kamatne stope;

b) Obim sredstava i veličina bilansnih pozicija – Banke uvijek procjenjuju osjetljivost neto kamatnog prihoda (NKP) i ekonomske vrijednosti kapitala (EVK) u odnosu na strukturu tekućeg i planiranog bilansa stanja i veličina bilansnih pozicija prema portfoliju i proizvodu;

c) Ranije otplate kredita i ranija povlačenja sredstava – Da bi izmjerile i preduprijedile negativne efekte ovakvih dešavanja, velike banke pristupaju statističkim analizama internih istorijskih podataka;

d) Proizvodi bez utvrđenog datuma dospjeća – U ovom slučaju banke pristupaju statističkim analizama internih istorijskih podataka sa ciljem da se ispita ponašanje proizvoda sa dvosmislenim dospećima tokom određenog vremena i odredi set svrsishodnih pretpostavki gledajući njihovo efektivno dospjeće.

2.3 Izloženost banke kamatnom riziku

Izvor: J. Bessis - Risk Management in Banking, 2nd ed., Willy,Chichester, England, 2001., str. 154. )

KREDITORI ZAJMOTRAŽIOCI

KAMATNA STOPA

PROMENA KAMATNE STOPE

POSTOJEĆA IZLOŽENOST

PROMENLJIVA KAMATNA STOPA

↑↓

+-

-+

FIKSNA KAMATNA STOPA

↑↓

-+

+-

- ↑↓

+-

-+

Slika 4: Izloženost banke kamatnom riziku6

Rizik kamatne stope je nemoguće izbjeći, tj. Ovaj oblik rizika je nemoguće neutralizovati u poslovanju banke. Međutim, moguće je i potrebno je postići najpovoljniju izloženost kamatnom riziku skladno smjernicama upravljanja aktivom i pasivom (en: assest-liability management) koji funkcioniše u banci. Upravljanje aktivom i pasivom predstavlja prvi model koji je usmjeren upravljanjem kamatnim rizikom koji se pojavljuje u strukturi bilansa banaka.

Izvor (http://www.vps.ns.ac.rs/arhiva/Komnenic/ponasanje_kamatnih_stopa_skripta.pdf )

PROMENA KAMATNE STOPE

EFEKAT NA BANKU REZULTAT UTICAJA

6 Izvor: J. Bessis - Risk Management in Banking, 2nd ed., Willy,Chichester, England, 2001., str. 154.

13

PAD kamatne stope Negativan efekat Odobreni krediti vrede manjePozitivan efekat reinvestiranja

Novoodobreni krediti vrede više

RAST kmatne stope Pozitivan cenovini efekat Odobreni krediti vrede višeNegativan efekat reinvestiranja

Novoodobreni krediti vrede manje

Slika 5: Uticaj promjene kamatne stope na banku

U strukturi troškova banke dominira pasivna kamatna stopa koju ona plaća na pribavljene depozite i druge izvore sredstava. Iznenadno mjenjanje kamatnih stopa može ostaviti uticaja u poslovanju banke na visinu prikupljenih depozita i troškova njihovog pribavljanja.

Izvor (http://www.vps.ns.ac.rs/arhiva/Komnenic/ponasanje_kamatnih_stopa_skripta.pdf )

PROMJENA KAMATNE STOPE

EFEKAT NA BANKU

PAD kamatne stope Prije povlačenja depozitaBanke moraju da privuku nove deponente uz višukamatnu stopu ili će se suočiti sa problemomlikvidnosti

RAST kamatne stope Prijevremena otplata odobrenih kreditaBanka mora da odobrava kredite po nižimkamatnim stopama

Slika 6: Uticaj promjene kamatne stope na banku

Pri pojavi rasta kamatnih stopa, deponenti žele da povuku svoje depozite, pogotovo ako postoji takva ugovorena mogućnost prijevremenog povlačenja depozita, kako bi ostvarili veće prihode od investiranja po većim kamatnim stopama. Banka se u tom slučaju susreće sa problemom održavanja likvidnosti. Zbog povlačenja depozita banka mora nadoknaditi povučeni iznos (kvantitativni efekt) u svom bilansu, a pri novom zaduženju plaćaće sredstva po novim, višim kamatnim stopama. U suprotnom, ako banka ne uspije da nadoknadi izgubljeni iznos sredstava, prisiljena je da smanji obim svoje aktive. U slučaju pada kamatnih stopa banci prijeti opasnost pokušaja prijevremene otplate kredita, čime se prisiljava na odobravanje kredita po nižim kamatnim stopama.

Izvor (http://www.vps.ns.ac.rs/arhiva/Komnenic/ponasanje_kamatnih_stopa_skripta.pdf )

AKTIVA PASIVA

14

Dugoročne HOV

80 Obaveze 90

Dugoročni krediti

20 Neto dobit

10

Ukupna aktiva

100

Ukupna pasiva

100

Slika 7: Ekonomski kapital banke prije promjene kamatne stope

Pretpostavimo da je došlo do rasta kamatnih stopa. Porast kamatnih stopa smanjiće tržišnu vrijednost dugoročnih dužničkih hartija od vrednosti i dugoročnih kreditnih plasmana banke. Promjena vrijednosti imovine banke sa promjenljivom kamatnom stopom i kraćim repcing razdobljem biće neznatna.

Izvor (http://www.vps.ns.ac.rs/arhiva/Komnenic/ponasanje_kamatnih_stopa_skripta.pdf )

AKTIVA PASIVA

Dugoročne HOV

75 Obaveze 90

Dugoročni krediti

17 Neto dobit

2

Ukupna aktiva

92 Ukupna pasiva

92

Slika 8: Ekonomski kapital banke posle promjene kamatne stope

Pad tržišne vrijednost u aktivi banke ima za posljedicu pad tržišne vrijednosti kapitala za 8 novčanih jedinica. Uticaj rasta kamatnih stopa posmatrano kroz knjigovodstvenu vrijednost bilansa banke neće imati uticaja na vrijednost kapitala.

Izvor (http://www.vps.ns.ac.rs/arhiva/Komnenic/ponasanje_kamatnih_stopa_skripta.pdf )

15

Slika 9: Moguća organizacija banke sa aspekta upravljanja rizikom kamatne stope

Metode koje se korsite za merenje rizika promene kamatne stope finansijske institucije (banke) su:

a) Model ponovnog određivanja cene (model repricinga) i

b) Model prosečnog vremena vezivanja (duration).

3. VREMENSKA (ROČNA) STRUKTURA KAMATNIH STOPA

16

Na strukturu kamatnih stopa veliki uticaj vrši rok dospjeća finansijskog instrumenta, odnosno vremenski period po čijem je isteku izdavalac obavezan da isplati glavnicu i kamatu.Finansijski instrumenti imaju veoma različite rokove dospeća:

a) jedan dan (en: overnight);b) jedna godina (kratkoročni);c) od 5 do 10 godina (srednjoročni);d) preko 30 godina (dugoročni finansijski instrumenti), kao što su, na primjer,

instrumenti hipotekarnog tržišta.Rokovi dospeća uslovljavaju veoma heterogenu strukturu kamatnih stopa. Odnos kamatne stope izražene u finansijskom instrumentu i roka njegovog dospjeća zove se ročna struktura kamatnih stopa. Ona se posmatra kod finansijskih instrumenata koji imaju istu rizičnu strukturu kamatne stope, tj. isti kreditni kvalitet. Ročna transformacija sredstava predstavlja najvažniji i najčešći faktor rizika kamatne stope poslovne banke.

Kamatna stopa je povezana sa stepenom izvjesnosti prinosa na kratke i duge rokove. Po pravilu, kamatna stopa je manja što je rok plasmana kraći, a veća što je vreme plasiranja duže. Prema tome, struktura kamatnih stopa je uslovljena elementima očekivanja, likvidnosti i ročne kamatne premije. Elementi neizvjestnosti u pogledu formiranja osnovnih determinanti prinosa, racionalizacija troškova finansiranja i maksimizacija stopa prinosa rezultiraju formiranjem šire ročne stukture kamatnih stopa. Disperzija ročne strukture kamatnih stopa jednim delom se može objasniti i većim stepenom oscilatornosti kratkoročnih kamata u odnosu na stabilniju liniju dugoročnih kamata.

Kratkoročna kamatna stopa formira se na novčanom tržištu na osnovu ponude i tražnje kratkoročnih finansijskih sredstava. Promjene obima tražnje mogu nastati usljed promjene obrasca ukupne privredne aktivnosti, stope inflacije, opštih performansi privređivanja i djelovanja sezonskih, cikličnih i stohastičkih momenata. U periodima uspona privredne aktivnosti i/ili povećanja stope inflacije, neizbježno dolazi do porasta tražnje za kratkoročnim novčanim resursima. Porast tražnje za novčanim fondovima može uslijediti i na bazi strukturnih promjena na tržištu hartija od vrijednosti, povećanja deficita državnog budžeta i smanjenja obima izvornih prihoda države (poreza). U periodima investicionih talasa dolazi do povećanja tražnje za dugoročnim finansijskim fondovima, što se veoma brzo prenosi i na povećanje tražnje za kratkoročnim novčanim resursima. Ako je obim ponude kratkoročnih novčanih sredstava zadržan na konstantnom nivou, tada će navedene promjene tražnje novca dovesti do porasta kamatne stope. Kratkoročna kamatna stopa vezuje se za kratkoročne bankarske kredite, državne hartije od vrijednosti, blagajničke zapise, bankarske certifikate, komercijalne papire preduzeća i sl. Formiranje dugoročne kamatne stope je usko povezano sa kratkoročnom, mada je jasno da su one pod uticajem faktora formiranja štednje i rentabilnosti investicije. Veće stope na dugoročne kredite obrazlažu se kao kompenzacija za „žrtvovanje“ likvidnih sredstava na duži rok. Novije teorije ističu funkcionalnu povezanost kamatnih stopa i dospelosti finansijskih instrumenata preko specijalne „krive prinosa“. Tipične krive prinosa izražavaju strukturu kamatnih stopa koja ne mora biti samo hipotetička. U različitim periodima, one se na pojedinim finansijskim tržištima javljaju i kao realan izraz očekivanih prinosa finansijskih instrumenata.

17

Izvor (http://www.vps.ns.ac.rs/arhiva/Komnenic/ponasanje_kamatnih_stopa_skripta.pdf )

Slika 10: Rizik i ročna struktura kamatnih stopa

Navedena ilustracija pokazuje funkcionalnu povezanost kamatnih stopa i rokova dospeća, gde su moguća tri rešenja: horizontalna kriva prinosa, rastuća ili pozitivna kriva i opadajuća ili negativna kriva prinosa. Kriva prinosa označena kao horizontalna AA predstavlja stanje u uslovima kada su kratkoročne i dugoročne kamatne stope jednake. Rastuća kriva prinosa BB pokazuje da su dugoročne kamatne stope iznad kratkoročnih, dok opadajuća kriva prinosa CC pokazuje da su kratkoročne kamatne stope iznad nivoa dugoročnih kamatnih stopa.

Kratkoročne i dugoročne hartije od vrijednosti su perfektni supstituti. Investitor će ostvariti isti prihod ako u desetogodišnjem periodu ulaže u jednu hartiju sa rokom dospeća od 10 godina ili sukcesivno u dve hartije sa rokom dospeća od 5 godina ili u 10 hartija sa rokom dospeća od jedne godine. Ako investitor očekuje da će kratkoročne kamatne stope u datom periodu rasti, rašće i prinos na dugoročne hartije od vrednosti: kriva prinosa imaće normalan oblik. Ako se očekuje postojani nivo kratkoročnih kamatnih stopa u periodu investiranja kriva prinosa imaće ravan oblik.

Teorija očekivanja (en: Expectations theory) pretpostavlja da su investitori orijentisani isključivo na maksimizaciju prihoda i da su ravnodušni prema riziku, s obzirom da su rizici minimalni ako su kratkoročne i dugoročne hartije perfektni supstituti. Međutim, rizik vezan za ročnu strukturu finansisjkih instrumenata i te kako postoji i to kao rizik reinvestiranja (neizvestnost u pogledu kamatne stope po kojoj će biti obavljeno novo ulaganje u hartije od vrednosti po dospeću) i rizik promene cene, koji je veći ukolko se investira u hartije od vrednosti sa dužim rokom dospeća.

Teorija likvidnosti (en: Liquidity preference theory) ima za osnov težnju ulagača u dugoročne finansijske instrumente da, kao konpenzaciju za dugi rok investiranja, dobiju premiju na instrumente. Investitori u dugoročne instrumente susreću se sa većim cenovnim rizikom i shodno tome, sa neizvesnošću prihoda uslovljenom fluktuacijom cena. Oni zahtevaju premiju na odustajanje od likvidnosti, odnosno premiju na ulaganje u dugoročne instrumente. S`obzirom na tu pretpostavku, prirodna je uzlazna (normalna) kriva prinosa na finansijskom tržištu. Ako se može dogoditi da kriva dobije inverzan oblik, to se objašnjava činjenicom da

18

očekivane opadajuće kamatne stope, u izvesnim okolnostima, mogu premašiti likvidnosnu premiju. Teorija likvidnosti je samo poseban slučaj teorije očekivanja. Ročna struktura kamatnih stopa na razvijenom finansijskom tržištu na duži rok pokazuje tendenciju koju implicira teorija likvidnosti.

Teorija segmentacije tržišta (en: Market segmentation theory) ili teorija težnje ka osiguranju od rizika ima kao osnovu težnju investitora ka minimizaciji rizika ulaganja a ne ka maksimizaciji prihoda. Finansijski instrumenti nisu perfektni supstituti i ulagači biraju ulaganje koje donosi najmanji rizik promene kamatne stope. Oni će biti skloni da izbor ročne strukture instrumenata u koje ulažu vežu za ročnu strukturu izvora iz kojih finansiraju ulaganje. Posebno će finansijski posrednici, odnosno institucionalni investitori, nastojati da uravnoteže strukturu svoje aktive sa strukturom pasive. S’ toga se finansijsko tržište ne može smatrati za globalni put pozajmljivih sredstava nego za segmentirano tržište. Zajmoprimci ni u kom slučaju neće prelaziti granice segmenata u koje ulažu, bez obzira na postojanje viših kamatnih stopa u drugim sektorima (apsolutna averzija prema riziku).

Teorija preferencijalnih plasmana (en: Preferred habitat theory) povezuje u jedinstvenu celinu koncepte očekivanja, premije likvidnosti i tržišne segmentacije. Teorija preferencijalnih plasmana ukazuje da je kamatna stopa na dugoročne obveznice jednaka prosečnim kamatnim stopama na kratkoročne obveznice u vremenskom roku trajanja dugoročne obveznice, plus ročna premija koja se formira na bazi odnosa ponude i tražnje za tom obveznicom. Time je kompozitna teorija uspostavila ravnotežu između prethodne dve teorije. Sa jedne strane naglašena je veza između kratkoročnih i dugoročnih kamatnih stopa i time veza između svih segmenata finansijskog tržišta. Sa druge strane, putem ročne premije ugrađen je korektivni mehanizam koji pokazuje uticaj neravnoteže na pojedinim segmentima finansijskog tržišta na formiranje strukture kamatnih stopa.Vremenska struktura kamatnih stopa opisuje vezu između prinosa i ročnosti obveznice.

Izvor ( http://www.econ.upf.edu/~bozovic/master/Fin-2.pdf )

Slika 11. ( Terminska struktura kamatnih stopa na državne obvezice SAD-a )

Iz ovog grafikona vidimo da se kamatna stopa povećava sa povećanjem roka na koji glase državne obveznice. Naime kamatna stopa je najniža za rok od 3 mjeseca, a najveća za rok od 30 godina.

19

4. STRATEGIJE ZAŠTITE OD KAMATNOG RIZIKA

Kao osnovnu strategiju zaštite od kamatnog rizika banke koriste reviziju kamatnih stopa u određenim intervalima koji su unaprijed utvrđeni i najčešće iznose od tri do šest mjeseci. Posebno je važno da banke provjeravaju kamatne stope na zajmove sa dužim rokovima kako bi se što više smanjio debalans između kamatne stope na plasmane i kamatne stope na izvore sredstava. Na osnovu strategije zaštite od kamatnog rizika određuje se i visina kamatne izloženosti neke banke. Ukoliko banka želi da smanji izloženost riziku kamatne stope ona se odlučuje za strategiju averzije prema riziku. Nasuprot ovom pristupu, prilikom agresivnog pristupa banka svoju strategiju zaštite od kamatnog rizika formira na osnovu procjene budućeg kretanja kamatne stope na tržištu. Da bi upravljale kamatnim rizicima, za banke je najbitniji permanentni monitoring u pogledu kamatne strukture instrumenta na strani aktive i pasive bilansa.

UniCredit banka - jedinstveni finansijski proizvodi na bankarskom tržištu Srbije, namjenjeni pravnim licima.

Zamjena kamatnih stopa (Interest Rate Swap - IRS) je osmišljena tako da na najjednostavniji način zaštiti preduzeća od kamatnog rizika, odnosno negativnog kretanja kamatnih stopa na finansijskom tržištu. Korisnici IRS-a imaju mogućnost da varijabilne kamatne stope proistekle iz obaveza prema kreditorima, tj. bankama, drugim pravnim licima ili majkama kompanijama, koje su vezane za kretanje Euribor-a ili CHF Libor-a, zamene jednom fiksnom kamatnom stopom.

Da bi se pravna lica zaštitila od kamatnog rizika korišćenjem IRS-a, nije neophodno da budu klijenti UniCredit Banke, odnosno da prebace svoje kreditne obaveze u ovu banku.

Izvor: http://www.unicreditbank.rs

Slika 12. ( Zamjensku sistem kamatnih topa UniCredit banke Republike Srbije )

Kamatna opcija (CAP) omogućava korisniku kredita vezanog za varijabilnu kamatnu stopu (Euribor ili Libor) da fiksira maksimalnu kamatnu stopu koju će efektivno plaćati umesto varijabilne kamatne stope.

20

Kupovinom kamatne opcije od 3% preduzeću se garatuje da će po osnovu već odobrenog kredita umesto Euribor-a plaćati maksimalno 3%.

Izvor: http://www.unicreditbank.rs

Slika 13. ( Kretanje kamatnih stopa po EURIBOR ) 7

4.1 Instrumenti zaštite od rizika kamatne stope

Po utvrđivanju GAP-a osjetljivosti bilansa banke na rizik promjena kamatne stope, treba koristiti odgovarajuće instrumente za regulisanje i relativizaciju rizika odnosno za zaštitu od rizika promjene kamatne stope. Najpoznatiji su tzv. hedžing metodi, koji predstavljaju inovativna riješenja za zaštitu banke od izloženosti riziku usled promjene kamatne stope. Sa njima se posluje na spot (promptnom) i forvard (terminskom) tržištu.

Spot tržište podrazumjeva obavljanje transakcije u roku od dva dana, dok forvard podrazumjeva transakciju na određeni dan u budućem periodu.

Hedžing (en: Hedging) znači zaštitu ili ograđivanje, a u ovom kontekstu relativizacija rizika kamatne stope podrazumeva pokrivanje rizika suprotnom poslovnom operacijom. Koncept hedžinga podrazumeva sopstvenu zaštitu od gubitaka protiv težnim odnosno kontra bilansnim transakcijama. Najčešće korišćeni hedžing instrumenti za zaštitu bilansa od rizika neočekivanih promjena visine tržišnih kamatnih stopa su:

a) fjučersi;b) svopovi;c) opcije.

(a) Fjučersi (en: Futures), finansijski ili fjučersi kamatne stope uvedeni su u promet u 1976. godini u SAD. Koriste se tamo gdje za njih postoji tržište. Poslovanje finansijskim fjučersima vrši se preko zaključivanja fjučers ugovora.

Fjučers ugovor je jednostavno jedan ugovor za kupovinu ili prodaju nečeg u budućnosti. Fjučers ugovori imaju četiri prepoznatljive karakteristike: oni su obavezujući ugovori (opcije nisu); standardizovani, respektujući kvalitet, stepen, datum i mesto; visoko likvidni; to su ugovori sa klirinškom (obračunskom) korporacijom. Ova poslednja karakteristika fjučers ugovora znači da je druga strana u ugovoru uvek klirinška korporacija, koja obezbeđuje

7 Izvor: http://www.unicreditbank.rs

21

sigurnost, likvidnost i lakoću pregovaranja. Fjučers ugovori za hartije od vrijednosti predstavljaju obavezu kupovine ili prodaje tih hartija od vrijednosti u određenom vremenu u budućnosti po određenoj ceni. Banka može zaštititi svoj portfolio hartija od vrijednosti prodajom hartija od vrijednosti, ako postoji tržište za takve hartije od vrijednosti. Ako kamatne stope tada porastu, cijena hartija od vrijednosti u portfoliju će pasti, ali gubitak će biti kompenzovan prodajom (isporučivanjem) hartija po cijeni određenoj u fjučers ugovoru ili ponovnom kupovinom fjučersa po nižoj cijeni. Jednostavno, ako kamatne stope padnu, cijene hartija u portfoliju banke će porasti, a dobitak će biti eliminisan gubitkom na fjučersu.

(b) Kamatni svop (en: Interest Rate Swap) je ugovor kojem su dve ugovorne sttrane saglasne da međusobno razmjene kamatna plaćanja različitog karaktera, koja se baziraju na nacionalnoj glavnici, dakle iznosu duga koji se nikada ne mjenja. Postoje tri tipa kamatnog svopa: kupon svopovi ili mjenjanje fiksih stopa za promjenljive instumente u istoj valuti; bazični svopovi ili mjenjanje promjenljive kamatne stope za promjenljive kamatne stope u istoj valuti; unakrsni valutni kamatni svop koji uključuje mjenjanje instrumenata fiksne kamatne stope u jednoj valuti za promjenljive stope u drugoj valuti.

(c) Opcije (en: Options) daju imaocu pravo da kupi odnosno proda hartiju od vrijednosti (ne i obavezu) u okviru određenog vremenskog intervala po određenoj ceni. Opcija je dakle ugovorom prenijeto pravo sa prodavca na njegovog novog vlasnika - kupca da kupi (en: Call) ili da proda (en: Put) određenu hartiju od vrijednosti po ugovorenoj kamatnoj stopi u okviru određenog vremenskog perioda ili na određeni dan.

Slika 14. ( Prava i obaveze Call i Put opcija )

Prodavac opcije se obavezuje da proda (ako je kupac kupio call opciju) odnosno da kupi (ako je kupac kupio put opciju) po ugovorenoj kamatnoj stopi, ako se kupac odluči da realizuje svoje pravo, odnosno opciju po prema ugovoru. Pošto imaocu (en: holder) opcija daje to pravo, opcija može isteći i nikada ne bi mogla biti iskorišćena. Da to ne bi bilo prepušteno slučaju, vlasnik mora da plati premiju i obavezuje se da to učini ako imalac izvrši opciju.

Hedžing sa put i call opcijama je važna kupovina osiguranja da bi se zaštitila banka od promjena kamatne stope u pojedinim pravcima, ali i ostavila mogućnost za potencijalnu korist od drugih pravaca kretanja.

ZAKLJUČAK

U najopštijem izrazu, kamatna stopa izražava cijenu korišćenja kreditnih i novčanih resursa na finansijskom tržištu. Visina kamatne stope kao cijene korišćenja kreditnih i finansijskih resursa je povezana sa stopom korisnosti sredstava u odnosu na vreme njihovog korišćenja.

22

Stopa korisnosti sredstava uvijek je veća u sadašnjem vremenu u odnosu na neko buduće vreme, pa je i kamatna stopa kao izraz cijene korišćenja odgovarajućih novčanih i finansijskih resursa različita i saglasna određenoj stopi njihove korisnosti. To je i osnovna razlika sadašnje i buduće potrošnje, odnosno odlaganja potrošnje u obliku štednje i sticanja imovine u nekom budućem vremenskom periodu. Kamatna stopa je povezana sa stepenom izvjesnosti prinosa na kratke i duge rokove. Po pravilu, kamatna stopa je manja što je rok plasmana kraći, a veća što je vreme plasiranja duže. Prema tome, struktura kamatnih stopa je uslovljena elementima očekivanja, likvidnosti i ročne kamatne premije. Elementi neizvjestnosti u pogledu formiranja osnovnih determinanti prinosa, racionalizacija troškova finansiranja i maksimizacija stopa prinosa rezultiraju formiranjem šire ročne stukture kamatnih stopa. Disperzija ročne strukture kamatnih stopa jednim dijelom se može objasniti i većim stepenom oscilatornosti kratkoročnih kamata u odnosu na stabilniju liniju dugoročnih kamata. Kratkoročna kamatna stopa formira se na novčanom tržištu na osnovu ponude i tražnje kratkoročnih finansijskih sredstava. Promjene obima tražnje mogu nastati usljed promjene obrasca ukupne privredne aktivnosti, stope inflacije, opštih performansi privređivanja i djelovanja sezonskih, cikličnih i stohastičkih momenata.

Na osnovu strategije zaštite od kamatnog rizika određuje se i visina kamatne izloženosti neke banke. Ukoliko banka želi da smanji izloženost riziku kamatne stope ona se odlučuje za strategiju averzije prema riziku. Nasuprot ovom pristupu, prilikom agresivnog pristupa banka svoju strategiju zaštite od kamatnog rizika formira na osnovu procjene budućeg kretanja kamatne stope na tržištu. Da bi upravljale kamatnim rizicima, za banke je najbitniji permanentni monitoring u pogledu kamatne strukture instrumenta na strani aktive i pasive bilansa.

U periodima uspona privredne aktivnosti i/ili povećanja stope inflacije, neizbježno dolazi do porasta tražnje za kratkoročnim novčanim resursima. Po utvrđivanju GAP-a osjetljivosti bilansa banke na rizik promjena kamatne stope, treba koristiti odgovarajuće instrumente za regulisanje i relativizaciju rizika odnosno za zaštitu od rizika promjene kamatne stope. Najpoznatiji su tzv. hedžing metodi, koji predstavljaju inovativna riješenja za zaštitu banke od izloženosti riziku usled promjene kamatne stope. Sa njima se posluje na spot (promptnom) i forvard (terminskom) tržištu. Spot tržište podrazumjeva obavljanje transakcije u roku od dva dana, dok forvard podrazumjeva transakciju na određeni dan u budućem periodu.Hedžing znači zaštitu ili ograđivanje, a u ovom kontekstu relativizacija rizika kamatne stope podrazumeva pokrivanje rizika suprotnom poslovnom operacijom.

LITERATURA

Knjige u udžbenici :

23

1. I. Kešetović; “Finansije, monetarne i javne”, CPA – Tojšići, Tuzla, 20092. M.Ćirović; „Osnove savremenog bankarstva“, Beograd 2001 godine3. S.Kozarević., “Rizik menadžement I osiguranje”, Tuzla, 2010., str.14.4. O. Blanchard; „ Makroekonomija“; Mate d.o.o. Zagreb, 2003. Godine, str. 5. James C. Van Horne, op. cit.6. J. Bessis - Risk Management in Banking, 2nd ed., Willy, Chichester, England, 20017. http://www.vps.ns.ac.rs/arhiva/Komnenic/ponasanje_kamatnih_stopa_skripta.pdf8. http://www.econ.upf.edu/~bozovic/master/Fin-2.pdf9. http://www.unicreditbank.rs

24