Seminarski rad Krivulja učenja na primjeru
-
Upload
selma-rizanaj -
Category
Documents
-
view
642 -
download
0
Transcript of Seminarski rad Krivulja učenja na primjeru
UNIVERZITET VITEZ U TRAVNIKU
FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE U TRAVNIKU
TRAVNIK
KRIVULJA UČENJA NA PRIMJERU
SEMINARSKI RAD
Travnik, 2011.
UNIVERZITET VITEZ U TRAVNIKU
FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE U TRAVNIKU
TRAVNIK
KRIVULJA UČENJA NA PRIMJERU
SEMINARSKI RAD
Predmet: Mikroekonomija
Profesor:
Asistent:
Student:
Broj indeksa:
Smjer:
Travnik, novembar 2011.
SADRŽAJ
1. UVOD 1
2. KRIVULJA UČENJA (analiza hipoteze) 3
2.1. Crtanje krivulje učenja 4
2.2. Učenje u odnosu na ekonomije obujma 5
3. KRIVULJA UČENJA U PRAKSI 8
4. ZAKLJUČAK 10
LITERATURA 11
1. UVOD
Lako je pasti u iskušenje i zaključiti da su tvrtke s nižim dugoročnim prosječnim
troškovima rastuće tvrtke čiji proizvodni procesi iskazuju obilježja rastućih prinosa
na opseg. Međutim, to ne mora biti tačno. U nekim tvrtkama dugoročni prosječni
troškovi mogu postupno opadati zato što radnici i menadžeri usvajaju nove
tehnološke informacije dok stječu iskustvo na svojim radnim mjestima.
U ovom radu je objašnjeno šta je ustvari krivulja učenja, koje su tipične krivlje
učenja, kako one utječu na prinose tvrtki, kakve krivulje učenja mogu biti i od čega
to zavisi. Proizvodni troškovi mogu biti veći ukoliko učenje nema efekta, a isto tako i
manji kako učenje menadžera i radnika bude napredovalo.
Dotaknuti ćemo se i teme crtanja krivulje učenja, kao i kakav je međuodnos učenja i
ekonomije obujma na primjeru proizvodnje baterija strojeva.
Glavni cilj rada je objasniti od čega zavisi smanjenje proizvodnih troškova i prinosa
tvrtki i kako to postići. To je takođe objašnjeno i na primjeru kemijske industrije,
industrije poluvodiča i zrakoplovne industrije.
Zašto tvrtkini granični i prosječni troškovi opadaju pri učenju?
Dok menadžeri i radnici stječu proizvodno iskustvo učenjem, tvrtkini će granični i
prosječni troškovi padati iz četiri razloga:
1) Radnicima često treba malo više vremena za izvršavanje nekog zadatka prvih
nekoliko puta. Njihova brzina raste kako postaju sve vještiji u izvršavanju tog
zadatka.
2) Menadžeri s vremenom uče kako efikasnije planirati proizvodni proces, od
toka materijala do same proizvodnje.
3) Inženjeri su na početku oprezni pri dizajniranju proizvoda, ali jednom kad
steknu dovoljno iskustva mogu dozvoliti promjene dizajna koje smanjuju
troškove proizvodnje bez povećanja broja grešaka. Bolji i specijaliziraniji
alati te poboljšana organizacija pogona također smanjiti trošak.
4) Dobavljači materijala mogu naučiti kako efikasnije obraditi tražene
materijale, te prenjeti dio tih spoznaja proizvođaču u obliku nižih cijena
materijala.
1
Međutim, šta je posljedica ovoga?
Posljedica ovoga je da tvrtka „uči“ kroz vrijeme, dok kumulativne proizvedene
količine rastu. Menadžeri mogu iskoristiti ovaj proces učenja za pomoć pri planiranju
proizvodnje i prognoziranju budućih troškova. Slika 1. ilustrira ovaj proces u obliku
krivulje učenja, odnosno krivulje koja opisuje odnos između kumulativne razine
proizvodnje i količine inputa potrebne za proizvodnju svake jedinice.
Proizvodni trošak tvrtke može postupno opadati zato što radnici i menadžeri
postaju iskusniji i efikasnije upotrebljavaju raspoložive pogone i opremu. Krivulja
učenja pokazuje do kojeg će stupnja padati sati rada po jedinici proizvodnje dok
kumulativna razina proizvodnje raste.
Slika 1.: Krivulja učenja
Izvor: Robert S.Pindyck, Daniel L.Rubinfeld : „MIKROEKONOMIJA“, Mate
d.o.o. Zagreb, 2005. godina
2
2. KRIVULJA UČENJA (analiza hipoteze)
Napredovanje u toku učenja, može se grafički predstaviti jednom krivom linijom.
Takva jedna krivulja na vidan način predstavlja kako napreduje učenje kroz izvjestan
period vremena.
Na osnovu velikog broja takvih krivulja koje su u raznim ispitivanjima procesa
učenja dobijene na grupama pojedinaca mogu se uopštavanjem dobiti tipične krivulje
napredovanja za razne vrste učenja.
Slika 2.: Tipične krivulje učenja
Izvor: Robert S.Pindyck, Daniel L.Rubinfeld : „MIKROEKONOMIJA“, Mate
d.o.o. Zagreb, 2005. godina
Postoje uglavnom tri tipa krivulja koje bi predstavljale različito napredovanje u
toku učenja: a) ispupčena kriva, b) izdubljena kriva i c) kriva u obliku slova S.
Prva tipična kriva predstavlja napredovanje koje je u početku učenja brzo, pa
ukoliko se dalje nastavlja učenje iste stvari, svako dalje napredovanje je sve sporije,
što predstavlja negativno ubrzanje napredovanja. Kod ovakve vrste učenja srazmerno
najviše se postiže u prvim fazama učenja, dok dalje nastavljanje jedne iste stvari,
dalja ponavljanja ili vežbanja daju srazmerno sve manje priraštaje u znanju ili
veštini. Na ispupčenu krivu nailazimo često u onim slučajevima učenja u kojima
učenik raspolaže već izvesnim prethodnim iskustvom u susednim oblastima znanja
ili veština, kad se za učenje jednog zadatka već ima potrebno predznanje. U tim
slučajevima učenje već u samom početku pokazuje jedan upadljiv skok. Srazmerno
veće napredovanje u početku, a kasnije opadanje tog napredovanja, zavisi u
3
mnogome i od težine gradiva koje se uči ili težine i složenosti radnje koja se
savlađuje. Ukoliko je gradivo lakše i ukoliko su radnje prostije, utoliko će njihovo
učenje pokazivati u početku veće napredovanje, koje će se dalje sve manje
povećavati. Na brže napredovanje u početku učenja utiče i jačina motiva sa kojim
počinje učenje, a koja može opadati u toku daljeg učenja.
Druga tipična krivulja učenja je izdubljena kriva. Ta linija predstavlja u početku
srazmerno sporo a zatim sve brže napredovanje ukoliko se jedna stvar dalje uči. Na
takvo pozitivno ubrzano napredovanje uopšte ređe nailazimo kod motornog učenja.
Ono se naročito retko sreće kod učenja relativno prostih veština. Možda bi sticanje
znanja predstavljalo izdubljenu krivu. Što dalje učimo, što više znanja stičemo,
utoliko više stvaramo preduslova i mogućnosti za još veće sticanje znanja. Po
pravilu, izdubljena kriva u napredovanju bi se dobila kad god bi se učilo vrlo teško
gradivo i vrlo složene radnje a uz to bi se počinjalo učiti bez ikakvog predznanja. U
početku bi napredovanje bilo sporo, i ukoliko bi učenik više ulazio u složenu građu,
sve bolje razumevanje i povezivanje bi omogućavalo dalje sve lakše i brže
napredovanje.
Treća krivulja učenja u obliku slova S je stvarna kombinacija izdubljene i
ispupčene krive. Napredovanje u učenju težeg gradiva i teških veština bez potrebnog
predznanja u početku je sporo zatim je sve brže ukoliko se učenje nastavlja. Ali
svako vežbanje ako se dovoljno produži vodi postepeno završnom stupnju
savlađivanja zadatka, posle čega napredovanje prestaje. Kriva linija slična slovu S
tako predstavlja početno napredovanje, zatim sve brže napredovanje, ponovno
opadanje napredovanja i najzad prestanak daljeg napredovanja. Ona u svom prvom
delu pokazuje pozitivno ubrzano i u drugom delu negativno ubrzano nepredovanje u
učenju.
2.1. Crtanje krivulje učenja
Slika 1. pokazuje krivulju učenja kod proizvodnje alatnih strojeva. Vodoravna osa
prikazuje kumulativni broj baterije alatnih strojeva (skupina od otprilike 40 strojeva)
koje je tvrtka proizvela. Na okomitoj osi prikazan je broj radnih sati potreban za
proizvodnju svake baterije. Input rada po jedinici proizvoda izravno utječe na
proizvodni trošak jer manje radnih sati znači i manji prosječni te granični trošak
proizvodnje.
4
Krivulja učenja na slici 1. temelji se na odnosu
L = A + BN−β
Gdje je N kumulativni broj proizvedenih jedinica, a L input rada po jedinici
proizvoda. A,B iβ sukonstante, gdje su A i B pozitivni, a vrijednost β je između 0 i 1.
Kada je N=1, L je jednak A+B, tako da A+B mjeri input rada potreban za
proizvodnju prvog proizvoda. Kada je β jednak 0, input rada po jedinici proizvodnje
se ne mijenja dok kumulativna razina proizvodnje raste; ne dešava se nikakvo učenje.
Kada je β pozitivan, a N se povećava, L postaje arbitrarno blizak tački A. A, dakle,
predtsavlja minimalni input rada po jedinici proizvodnje nakon što je već došlo do
učenja koje je bilo moguće.
Što je β veći, to je važniji učinak učenja. Ako je β 0,5, primjera radi, input rada po
jedinici proizvodnje pada proporcionalno drugom korijenju kumulativne razine
proizvodnje. Ova razina učenja može znatno smanjiti tvrtkine proizvodne troškove
kako tvrtka bude stjecala iskustvo.
U primjeru s alatnim strojevima, vrijednost β je 0,31. Uz ovu krivulju učenja,
svako udvostručenje kumulativne razine proizvodnje smanjuje potrebnu količinu
inputa za oko 20%.1 Kao što pokazuje slika 1., krivulja učenja oštro opada kad se
kumulativna razina proizvodnje približi 20 baterija. Uštede troška su relativno niske
iznad kumulativne razine proizvodnje od 20 baterija.
2.2. Učenje u odnosu na ekonomije obujma
Jednom kad tvrtka proizvede 20 ili više baterija strojeva, bit će gotovo s učinkom
učenja. Međutim, ako je proizvodni proces relativno nov, relativno visoki trošak pri
niskim razinama proizvodnje i relativno niski trošak pri višim razinama proizvodnje,
mogli bi ukazivati na učinke učenja, a ne na ekonomije obujma. Zbog učenja, trošak
proizvodnje u zreloj tvrtki bit će relativno nizak bez obzira na opseg poslovanja
tvrtke. Ako tvrtka koja proizvodi alatne strojeve u baterijama zna da postoje
ekonomije obujma, trebala bi svoje strojeve proizvoditi u vrlo velikim baterijama
kako bi iskoristila prednosti koje proizilaze iz veličine. Ako dolazi do učinka krivulje
učenja, tvrtka može smanjiti svoj trošak organiziranjem proizvodnje mnogih baterija
bez obzira na veličinu baterije.
1 Zato što je (L-A)=BN−0,31, možemo predvidjeti da je 0,8(L-A) približno jednako B(2 N )−0,31.
5
Slika 3. pokazuje ovu pojavu. AC1 predstavlja dugoročni prosječni trošak
proizvodnje tvrtke čija proizvodnja iskazuje obilježja ekonomije obujma. Promjena
proizvodnje od A do B na AC1 dovodi do nižih troškova zahvaljujući ekonomijama
obujma. Međutim, pomak od A na krivulji AC1 do C na krivulji AC2 dovodi do
nižih troškova zahvaljujući učenju, koje pomiče krivulju prosječnog troška nadolje.
Slika 3.: Učenje u odnosu na ekonomije obujma
Izvor: Robert S.Pindyck, Daniel L.Rubinfeld : „MIKROEKONOMIJA“, Mate
d.o.o. Zagreb, 2005. godina
Krivulja učenja je ključna želi li tvrtka predvidjeti trošak proizvodnje novog
proizvoda. Pretpostavimo, na primjer, da tvrtka koja se bavi proizvodnjom alatnih
strojeva zna da joj potrebe za radnom snagom za proizvodnju prvih 10 strojeva
iznose 1, minimalne potrebe A su 0, a β je otprilike 0,32. Tabela 1. Sadrži izračun
ukupnih potreba za radnom snagom za proizvodnju 80 strojeva.
Budući da ovdje imamo krivulju učenja, potreba za radnom snagom po jedinici
proizvoda opada uz porast razine proizvodnje. Iz toga proizilazi da ukupna potreba
za radnom snagom za proizvodnju stalno rastuće razine proizvodnje raste sve manje i
manje. Dakle, bude li se tvrtka oslanjala samo na visoke početne podatke o potrebi za
6
radom, steći će pretjerano pesimistično viđenje poslovanja. Pretpostavimo da tvrtka
želi dugoročno poslovati proizvodeći 10 jedinica godišnje. Pretpostavimo da ukupna
potražnja za radnom snagom prve godine iznosi 10. Prve godine proizvodnje
troškovi proizvodnje će biti visoki jer se tvrtka uči poslu. Ali nakon što nastupi
učinak učenja, troškovi proizvodnje će pasti. Nakon 8 godina, bit će potrebno samo
5,1 jedinica radne snage za proizvodnju 10 jedinica, a trošak po jedinici proizvodnje
bit će otprilike polovica onog iz prve godine. Dakle, krivulja učenja može biti vrlo
važna za tvrtku koja odlučuje je li ulazak u novu industriju profitabilan.
Tabela 1.: Predviđanje potrebe za radnom snagom za postizanje zadane razine
proizvodnje
Kumulativna razina
proizvodnje (N)
Potreba za jediničnom
radnom snagom za
svakih 10 proizvedenih
jedinica (L)2
Ukupna potreba za
radnom snagom
10 1,00 10,0
20 0,80 18,0 (10,0 + 8,0)
30 0,70 25,0 (18,0 + 7,0)
40 0,64 31,4 (25,0 + 6,4)
50 0,60 37,4 (31,4 + 6,0)
60 0,56 43,0 (37,4 + 5,6)
70 0,53 48,3 (43,0 + 5,3)
80 0,51 53,4 (48,3 + 5,1)
Izvor: Robert S.Pindyck, Daniel L.Rubinfeld : „MIKROEKONOMIJA“, Mate
d.o.o. Zagreb, 2005. godina
3. KRIVULJA UČENJA U PRAKSI
Menadžer tvrtke koja je upravo ušla u posao u kemijskoj prerađivačkoj industriji,
susreće se sa slijedećim problemom: da li bi trebao proizvoditi na relativno niskoj
2 Brojevi u tabeli 1. U drugoj koloni dobiveni su jednačinom log(L)=-0,322log(N/10), gdje je L jedinični input rada, a N kumulativna razina proizvodnje.
7
razini i prodavati po visokim cijenama ili bi cijene proizvoda trebale biti niže, a
prodane količine veće?
Druga je mogućnost privlačna ako krivulja učenja dolazi do izražaja u ovoj
industriji. U tom slučaju, povećana proizvodnja s vremenom će smanjiti prosječne
proizvodne troškove i povećati profitabilnost.
Da bi odlučio što učiniti, menadžer može ispitati dostupne statističke podatke te
razlučiti komponente krivulje učenja (učenje novih postupaka od strane radnika,
poboljšanja od strane inženjera itd.) od rastućih prinosa na opseg. Na primjer,
istraživanje koje je obuhvatilo 37 kemijskih proizvoda otkrilo je da su poboljšanja u
kemijskoj prerađivačkoj industriji izravno vezana uz rast kumulativne razine
proizvodnje, ulaganja u poboljšanje kapitalne opreme i u nešto manjoj mjeri, uz
ekonomije obujma.3 Zapravo, za cijeli uzorak kemijskih proizvoda troškovi su pali
5,5% na godinu. Istraživanje je pokazalo da kod svakog udvostručenja veličine
pogona prosječni trošak pada za 11%. Međutim, kod svakog udvostručenja
kumulativne razine proizvodnje prosječni trošak pada za 27%. Dokazi jasno
pokazuju da su učinci krivulje učenja u kemijskoj prerađivačkoj industriji važniji od
učinaka ekonomuja obujma.
Dokazana je i važnost krivulje učenja u industriji poluvodiča. Istraživanje koje je
je obuhvatilo sedam generacija „dynamic random-access memory“ (DRAM)
poluvodiča od 1974. do 1992. godine pokazalo je da su stope učenja bile oko 20%;
10-postotni porast kumulativne razine proizvodnje doveo bi do smanjenja troška za
2%.4 Tijekom istraživanja uspoređeno je i učenje tvrtki u Japanu i SAD-u, nisu
pronađene nikakve razlike u brzini učenja.
Drugi je primjer industrija zrakoplova, gdje su istraživanja utvrdila da stope
učenja dostižu 40%. Slika 4. prikazuje potrebe za radom Airbus Industrie pri
proizvodnji zrakoplova. Može se primjetiti da je za proizvodnju prvih 10 i 20
zrakoplova potrebno mnogo više rada nego za proizvodnju stotog ili dvjestotog
zrakoplova. Također, krivulja učenja nakon nekog proizvedenih zrakoplova postaje
3 Istraživanje je proveo Marvin Lieberman, „The Learning Curve and Pricing in the Chemical Processing Industries“ 4 Istraživanje su proveli D.A.Irwin i P.J.Klenow, „Learning-by-Doing Spillovers in the Semiconductor Industry“
8
položena; u ovom slučaju, skoro je svo učenje završeno nakon proizvodnje
dvjestotog zrakoplova.
Učinak krivulje učenja može bitno utjecati na oblik dugoročnih krivulja troška te
tako pomoći pri donošenju menadžerskih odluka. Menadžeri mogu pomoću spoznaja
o krivulji učenja odlučiti je li proizvodnja profitabilna te, ako jest, planirati koliko
veliki pogon i kumulativna razina proizvodnje trebaju biti da bi se stvorio pozitivan
tok novca.
Slika 4.: Krivulja učenja tvrtke Airbus Industrie
Izvor: Robert S.Pindyck, Daniel L.Rubinfeld : „MIKROEKONOMIJA“, Mate
d.o.o. Zagreb, 2005. godina
4. ZAKLJUČAK
9
Učenje se obično, u svakodnevnom govoru, a nerijetko i u školskoj praksi,
određuje kao proces sticanja znanja i razvijanja navika i vještina. Ovo određenje
podrazumjeva da je aktivnost učenja svjesna, namjerna i motivisana, da se najčešće
svodi na ponavljanje onog što se uči dok se ne usvoji, te da je rezultat učenja izražen
u novom znanju, navici ili vještini.
Dok menadžeri i radnici stječu proizvodno iskustvo, tvrtkini će granični i
prosječni troškovi padati zbog učenja radnika, menadžera, inženjera i dobavljača
materijala. Posljedica ovoga je da tvrtka „uči“ kroz vrijeme, dok kumulativne
proizvedene količine rastu. Menadžeri mogu iskoristiti ovaj proces učenja za pomoć
pri planiranju proizvodnje i prognoziranju budućih troškova.
Napredovanje u toku učenja, može se grafički predstaviti jednom krivom linijom
koju nazivamo krivulja učenja. Takva jedna krivulja na vidan način predstavlja kako
napreduje učenje kroz izvestan period vremena.
U nekim tvrtkama dugoročni prosječni troškovi mogu postupno opadati zato što
radnici i menadžeri usvajaju nove tehnološke informacije dok stječu iskustvo na
svojim radnim mjestima. Proizvodni trošak tvrtke može postupno opadati zato što
radnici i menadžeri postaju iskusniji i efikasnije upotrebljavaju raspoložive pogone i
opremu. Krivulja učenja pokazuje do kojeg će stupnja padati sati rada po jedinici
proizvodnje dok kumulativna razina proizvodnje raste.
Učinak krivulje učenja može bitno utjecati na oblik dugoročnih krivulja troška te
tako pomoći pri donošenju menadžerskih odluka. Menadžeri mogu pomoću spoznaja
o krivulji učenja odlučiti je li proizvodnja profitabilna te, ako jest, planirati koliko
veliki pogon i kumulativna razina proizvodnje trebaju biti da bi se stvorio pozitivan
tok novca.
LITERATURA
10
Knjige
1. Robert S.Pindyck, Daniel L.Rubinfeld : „MIKROEKONOMIJA“, Mate
d.o.o. Zagreb, 2005. Godina
Tekstovi s interneta
2. http://www.psihologijaonline.com/pedagoska-psihologija/116-tipicne-krivulje-
ucenja
11