UNIVERZITET U TUZLI

PRAVNI FAKULTET

„PRAVNA MEDICINA“

SEMINARSKI RAD

„MEHANIČKE POVREDE – MEHANIZMI POVRJEĐIVANJA“

Profesor: Studenti: (I grupa)

Dr sc. Rifat Kešetović, doc.

Tuzla, decembar 2013.

UVOD

Povreda (trauma) je nasilno oštećenje tijela, izazvano isključivo dejstvom spoljašnjih faktora, za razliku od oboljenja, kao prirodnog oštećenja zdravlja, koje se razvija spontano, pod uticajem kako spoljašnjih (egzogenih), tako i unutrašnjih (endogenih) činilaca.1 Ako se ljudsko tijelo sudari sa drugim (humanim, živim ili neživim) tijelom, kinetička energija sudara može da izazove različite povrede (lat. trauma), rane (lat. vulnus) i u najgorem slučaju iznenadnu smrt. Zato se povreda definiše i kao ..."telesno oštećenje na organskom nivou, koje nastaje kao posledica akutnog izlaganja energiji (mehaničkoj, toplotnoj , električnoja , hemijskoj ili zračenju ) u opsegu koji prelaze prag fiziološke tolerancija. U nekim slučajevima (npr. davljenje, gušenje, smrzavanje), povreda proističe iz insuficijencije vitalnih elemenata"... 2

Širom svijeta, oko 5 miliona ljudi umrlo je od posljedica povrede u 2000 - sa stopom smrtnosti od 83,7 na 100 000 stanovnika.3 Povrede su najčešći i najvažniji uzrok prerane smrti i invalidnosti mladih ljudi u razvijenim zemljama. Jedna trećina svih smrti kao posljedica povreda izazvane su motornim vozilima u saobraćajnim nesrećama, jedna trećina u drugim neželjenim nesrećama (najčešće izazvanim padom sa visine), a jedna trećina namjernim nasiljem (samoubistvo i ubistvo) 4.

1 Ćeramilac A. Opšta i specijalna patologija mehaničke traume. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 1986.2 Baker SP, O'Neill B, Karpf RS. The injury fact book. Lexington, MA, Lexington Books, 1984.3 Peden M, McGee K, Sharma G. The injury chart book: a graphical overview of the global burden of injuries. Geneva, World Health Organization, 2002.4 International statistical classification of diseases and related health problems, tenth revision. Volume 1: tabular list; Volume 2: instruction manual; Volume 3: index. Geneva, World Health Organization, 1992–1994.

2

1. MEHANIČKE POVREDE

Mehaničke, povrede su tjelesne povrede koje nastaju dinamičkim ili statičkim dejstvom mehaničke sile;

Dinamičko dejstvo sile, nastaje prilikom sudara mahaničkog oruđa (mehaničkog tela) i ljudskog tela bilo da se jedno od ova dva tijela kreće prema drugom, ili se kreću oba istovremeno. Dinamičko dejstvo sile karakteriše njeno kratkotrajno dejstvo, pri čemu mehaničko oruđe (tijelo) može biti u bilo kom agregatnom stanju(čvrstom, tečnom, gasovitom). Primjer; kod pada i udarca.

Statičko dejstvo sile, karakteriše, njena dugotrajna i postepena akcija. Primjer; kod gnječenja ili kidanja od strane teških predmeta i drugih objekata u sporom kretanju (presa, lift itd)

Mehaničke povrede su tjelesne povrede (nesmrtonosne i smrtonosne) koje su nanesene mehaničkim oruđima, odnosno predmetima koji posjeduju kinetičku energiju.

Mehaničke povrede mogu nastati na tri načina:- udarom (kretanjem mehaničkog oruđa prema tijelu),- padom (kretanjem tijela prema oruđu) i- sudarom (istovremenim kretanjem i tijela i mehaničkog oruđa, kao što se to dešava u saobraćajnim nesrećama, pri naletu vozila na pješaka).Mehanička oruđa su dvojaka:

- oružja – jedna su ona, koja su napravljena i služe za napad i za odbranu, pa ih nazivamo oružjima, a to su: sva vatrena oružja (puška,revolver, pištolj), kao i hladna (bajonet, bodež, kama, sablja itd).

- oruđa – sva ona oruđa, koja inače služe u korisne svrhe, na primjer, u domaćinstvu (kuhinjski nož, makaze), u poljoprivredi (vile, lopata, ašov, grablje), u zanatstvu (čekić, kliješta, svrdlo, turpija), ali koja u izvjesnim situacijama mogu biti upotrebljena za napad i odbranu.5

- druga sredstva, kao podobna, da dijelo teško tjelesno povrijede su: čvrsta (kolac, kamen, bič, korbač, boca, gvozdena šipka, stolica); gasovite materije (kipuća voda, vrela para), kao i hemijska (otrovi).

5 Ćeramilac A. Opšta i specijalna patologija mehaničke traume. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 1986.

3

2. VRSTE MEHANIČKIH POVREDA

Prema izgledu i ostalim karakteristikama, mehaničke povrede dijelimo te u odnosu na vrstu mehaničkog oruđa koje je nanelo mehaničku povredu mehaničke povrede dijelimo na nespecifične mehaničke povrede ili ozljede i specifične mehaničke povrede ili rane.

- nespecifične mehaničke povrede ili ozljede su uopšte mehaničke povrede, kod kojih na osnovu njihovih osobina možemo zaključiti samo da su nanesene mehaničkim oruđima uopšte.- specifične mehaničke povrede ili rane su posebne mehaničke povrede kod kojih na osnovu izgleda i ostalih osobenosti možemo zaključiti da su nanesene jednom izvjesnom vrstom mehaničkih oruđa. Tu spadaju: razderine, sjekotine, ubodine i ustreline.

2.1. Nespecifične mehaničke povrede (ozljede)

Ozljede su opšte mehaničke povrede, koje mogu biti nanesene raznim vrstama mehaničkih oruđa, šiljatim, oštrim, tupim, vatrenim, pa prema tome nisu niti specifične niti karakteristične za izvjesna mehanička oruđa. Zbog toga ih nazivamo nespecifičnim mehaničkim povredama.

Ozljede su nespecifične mehaničke povrede, na osnovu čijih se karakteristika ne može utvrditi kojom vrstom mehaničkog oruđa su nanesene i mogu biti;

1. Krvarenje

- krvni podliv- krvni izliv

2. oguljotina3. nagnječina4. razorenje5. razorina 6. raskomadina7. prijelom8. iščašenje zgloba9. uganuće

Ozljede mogu biti izazvane i drugim sredstavima, a ne samo mehaničkom silom (npr. oguljotine nastale dejstvom korozivnih otrova), a mogu nastati i pojedinim bolestima (npr. oguljotine nastale u sklopu nekih kožnih oboljenja, krvni podlivi kod hemofilije ili leukemije itd.)6

6 Baker SP, O'Neill B, Karpf RS. The injury fact book. Lexington, MA, Lexington Books, 1984.

4

2.1.1. Krvarenje

Krvarenje (krvavljenje) heemorrhagia je izljev krvi iz sistema krvnog suda (srca, arterija, vena, kapilara) živog organizma:

- u tkivo (krvni podliv)

- tjelesne šupljine, (unutrašnje ili vanjsko – krvni izliv)

Krvarenje postaje traumatski i nizomatski.

Krvarenje kod oštećenja zida krvnog suda je heemorrhagia per rhexin, a krvarenje bez oštećenja zida je haemorrhagia per diapedesin. Kod ovog posljednjeg dolazi u obzir samo kapilarno krvarenje, protiskivanjem eritrocita kroz zid dijapedezom. Propustljivost zida krvnog suda proizvedena je infekcijom, intoksikacijom, zastojem, poremećajem cirkulacije ili posebnim svojstvima krvi.

Kako se krvarenje širi, razlikujemo:

- Vanjsko krvarenje (sa površine tijela i iz unutrašnjih organa): epistaxis, haemoptoe, haemoptysis, haematesis, haematuria, menorrhagia (jako krvarenje za vrijeme menstruacije), metrorrhagia (izvan menstruacije).

- Unutrašnje krvarenja su: haemothorax, haemopericardium,haemoperitoneum, haemartros, haematocephalus, haematocolpos, haematometra, haematosalpinx, haematonephoros, itd.

- Krvarenje u tkivo, nakupljanje krvi u tkivu i prožetost tkiva krvlju je krvni podliv – haematom.

- Tačkasta kapilarna krvarenja, bilo per rhexin ili per diapedesin, u sluznicama i opnicama (serosa), su haemorrhagia punctata ili ecchymoses.

Kasnija sudbina krvarenja može biti: resorptio, solutio, incapsulatio (upalno bujanje vezivnog tkiva kao reakcija na podražaj), organisatio, calcificatio.

5

2.1.1.1. Krvni podliv

Krvni podliv je prožimanje tkiva od istekle krvi iz povređenog krvnog suda koji može biti:

- PETECHIA ili ECCHYMOSIS – tačkasti, u koži ili sluznicama

- PURPURA HAEMORRHAGICA – mnogobrojni tačkasti, krvni podlivi u koži, sluznicama i serozama

- SUGILLATIO ili SUFFUSIO HAEMORRHAGICA – veći površinasti krvni podlivi u koži ili sluznicama

- HEMATOM – ograničeni krvni podliv u tkivu

Izljev krvi u tkivo, kod zaživotnog krvnog podliva, sastoji se u aktivnom utiskivanju krvi u tkivo i prožimanjima tkiva od istekle krvi. Količina izljeva krvi u okolno tkivo zavisi od više faktora:

- od sastava tkiva (gušće ili rahlo tkivo),

- od vrste krvnog suda,

- od širine zjapa krvnog suda,

- od krvnog pritiska u datom momentu, itd.

Jače krvarenje i veći otok imamo gdje je vezivno tkivo rastresitije, zatim na mjestima gdje je jače razvijeno masno tkivo, zatim kod male djece (zbog rastresirijeg tkiva i nježnije kože), kod staraca, žena, kod obolenja praćenih hemoragičnom dijatezom (trombocitopenije, anemije, leukoze), kao i kod obolenja srcai krvnih sudova.

Istekla krv u tkivo se zgruša poslije nekoliko minuta (prosječno poslije pet minuta). U hematonu je veća molekularna koncentracija nego u okolnom tkivu, pa na bazi osmotskog pritiska dolazi do privlačenja tečnosti u hematom, usljed čega se on povećava. Ako je krvni podliv neposredno ispod kože, koža je nad podlivom:

- plavocrvena, odnosno modra, u daljem toku (ukoliko je povređeni ostao u životu), dolazi do promjene boje kože iznad podliva, i to tako, što

- nakon 3-4 dana boja postaje ljubičasta, zatim

- nakon 7 dana zelenkasta,

- nakon 14-21 dan žućkasta,

- kada potpuno izblijedi.

6

Ovo prebojavanje uslovljeno je s jedne strane usljed zgrušavanja krvne grudve, a s druge strane usljed preobraćanja krvne boje. Hemoglobin se rastavlja na Hem (prigment) i globin (bjelančevina). Hemosiderin daje pozitivnu reakciju sa pruskim plavilom. Prvih dana poslije povrede može se u hematomu spektografski dokazati

- kiseli Met-hemoglobin,

- kasnije se stvara hematin i

- najkasnije hematoidin (žućkast).

Sudsko-medicinski značak krvnog podliva:

- veličina krvnog podliva, njegov oblik i njegova lokalizacija, mogu nam dati odgovor o načinu nanošenja, i o obliku povrednog oruđa.

- zaživotni krvni podlivi sa prebojavanjem kože su apsolutna vitalna reakcija, pa se može, na osnovu prebojavanja kože, približno utvrditi vrijeme ozljeđivanja.

- hematom medijastinuma, kao i retroperitonealni hematom, mogu prouzrokovati šok nadražajem na okolne simpatičke živce.

- kod istovremeno nanesenih ozljeda, i potresa mozga i šoka, krvni podlivi se slabo uspostavljaju.

- razgranati i opsežni retroperitonealni, krvni podlivi, sami za sebe, ili u vezi sa drugim izlivima i podlivima mogu sačinjavati ili dopuniti iskrvarenje.

- također prilikom nespretnog rukovanja sa leševima, prenošenja lešva, zločinačkih dijela na leševima može doći do pasivnog izlaska krvi i potiskivanja krvi u okolno tkivo ali se ona lako može zbrisati i sprati. kod postmortalnog pasivnog izlaska krvi iz oštećenog krvnig suda u tkivo nema prebojavanje kože kao što je to slučaj kod zaživotnih povreda.

- lokalizacija krvnih podliva na donjim ekstremitetima ima poseban značaj u sudskim ekspertizama za rekonstrukciju naletnog položaja vozila na pješaka.

- Sa krvnim podlivima ne smije se zamjeniti upadljivo izražene mrtvačke mrlje, i prozirnost mišića kod mršavih osoba.

- Površinski, krvni podlivi nastaju brzo, i odmah postaju vidljivi, dok duboki krvni podlivi primjetni su tek nakon izvjesnog vremena

7

2.1.1.3. Krvni izliv (hematizam)

Krvni izliv, iskrvarenje ili iskrvavljenost (effusio sanguinis) je po život smrtonosni gubitak krvi, i redovno je posljedica izlivanja krvi u vanjsku sredinu, rjeđe izlivanja u unutrašnje šupljine a najrjeđe usljed podlivanja krvi. Krvni izlivi u skeletnu muskulaturu, uzrkovani mehaničkim oruđima mogu dovesti do velikog gubitka krvi i smrtnog iskrvavljenja. Mora postojati prisustvo velike količine izlivene krvi, velika rasprostranjenost i znaci iskrvarenja. Kod ovakvih trauma može doći do insuficijencije bubrega, koja se razvija usljed razaranja mišićnog tkiva i prodiranja raspadnih produkata u krvotok.

Iskrvarenje, ako je prouzrokovano spoljašnjim krvnim izljevima, onda je to spoljašnje iskrvarenje (haemorrhagia exsterna) ako je prouzrokovano unutrašnji izlivima, krvi, onda je to unutrašnje iskrvarenje (haemorrhagia interna).

Sudsko medicinska dijagnostika smrti usljed iskrvarenja postavlja se:

- na osnovu nalaza odgovarajuće povrede organa krvnog optoka srca i krvnih sudova, ili obolenja krvnih sudova,

- na osnovu nalaza količine istekle krvi vanjskog ili unutrašnjeg krvarenja i

- na osnovu nalaza krvarenja ispod endokarda lijeve komore srca (subendokardijalna krvarenja).

Patološko-anatomske promjene usljed iskrvarenje:

- upadna anemija cjelokupnog leša, osobito kože i vidljivih sluznica;

- slaba izraženost mrtvačkih mrlja, ako su prisutne slabo su vidljive, blijedo crvene su boje i pojedinačne;

- srce je skupljeno, srčane šupljine su prazne ili sadrže nešto malo tečne krvi;

- izrazita malokrvnost svih unutrašnjih organa, posebno mozga i parenhimnih organa;

- ispod endokarda lijeve komore srca su tačkasti ili prugasti, ili pak mrljasti i površinasti podlivi;

- krv u krvnim sudovima je oskudna, tečna i svjetlije boje.

Iskrvarenje samo po sebi je apsolutna vitalna reakcija, što znači da se može razvijati samo kod žive osobe.

8

2.1.2. Oguljotina

Oguljotina kože je nespecifična mehanička povreda, dakle ozljeda, nanesena tangencijalnim (uporednim ili kosim) djelovanjem mehaničkih oruđa, tupim, šiljatim ili vatrenim. Oguljotina se sastoji u lišavanju natkožice (epidermis) i obnaženju kožice (corium).

Po vremenu nastanka mogu biti zaživotne, posmrtne, i agonalne.

Oguljotine su traumatske ili nozemske.

- TRAUMATSKE OGULJOTINE su opet mehaničke, fizičke, hemijske, shodno tome kojim su povrednim sredstvima pričinjene.

- NOZEMSKE OGULJOTINE su takva oštećenja koja imaju izgled opštih ozljeda, odnosno to su prirodna oštećenja koja nalikuju na opšte ozljede, kao na primjer oguljotine natkožice kod raznih dermatita, ili podlivi krvi kod hemoragične dijateze.

Oguljotine mogu imati najrazličitije oblike i raznoliku veličinu. Mogu imati veličinu zrna prosa, pšenice, graška, dlana ili zauzimati veliku površinu tijela i imati izgled geografske karte, kao što su opsežne razgranate oguljotine nanesene u saobraćajnim nesrećama. Oguljotine u obliku crte, nazivamo ogrebotinama.7

Oguljotine su veoma značajne u sudskoj medicini pošto svojim izgledom mogu upućivati na vrstu oruđa kojim su nanete, zatim mogu odavati tragove automobila kod saobraćajnih nesreća (šara guma, blatobrana itd)

Hrapavi predmeti, kao što je kolovoz, asfaltna cesta i slično, tangencijalnim djelovanjem, npr. kod pada na zemlju ili beton, mogu proizvesti paralelne crtaste ogrebotine i oguljotine, tako da gomilice odljuštene natkožice na jednom kraju oguljotine ukazuju na pravac djelovanja predmeta, odnosno da je on započeo svoje djelovanje na njenom drugom kraju.

Kod zaživotnih oguljotina, u vrijeme kada su nanesene i kada je koža lišena natkožice:

- odgoljena kožica se prvo ovlaži, zatim

- pokrije bjelančevinastom limfnom tečnošću, koja

- kasnije sasuši i tvori krustu.

7 www.wikipedija.com

9

- ispod kruste, u toku 7-14 dana, započinje proliferacija epitelnih ćelija bazalnog sloja, i to sa ivica očuvanog epidermisa. Ta stvorena nova natkožica razlikuje se sada od okolne stare natkožice ružičastom bojom, ona je tanka i mekana, a

- poslije izvjesnog vremena ne može se više razlikovati od ostale natkožice. Iz ovoga vidimo, da oguljotine zacjeljuju bez ožiljka.

Postmortalne oguljotine nastaju na isti način kao i zaživotne, ali:

- bez aktivnog izlivanja bjelančevinaste limfne rečnosti,

- pa prema tome nema ni stvaranja korice (crusta) proizvedene od limfe,

- nego se odgoljena kožica isparavanjem samo sasuši očvrsne i oboji žuto mrko ili žuto smeđe.

Značaj oguljotina i ogrebotina natkožice je mnogostruk:

- Nalaz oguljotina na izvjesnim dijelovima tijela, može biti jedini dokaz djelovanja sile,

- može ukazivati na cilj nasilja, ili pak,

- odati ozljedno oruđe.

Ogrebotine ili oguljotine na vratu, u obliku luka ili crte, dužine od nekoliko milimetara, pojedinačne ili zgomilane, ukazuju na zagušenje, to jest stezanje vrata, šakom (strangulatio manualis). Nalaz oguljotina, nagnječina ili krvnih podliva oko polnih organa ženskih, ili oko dojki upućuju na silovanje ili pokušaj silovanja.

Oguljotine na unutrašnjim ogranima zovemo EROZIJE. Oguljotine na sluznicama nazivamo erosio mucosae, a na opnicama, erosio serosae.

Dessicatio

Promjene na koži slične oguljotinama, ali bitno različite, su sasušenja ili sasušine kože (dessicatio). To su isključivo postmortalne promjene. Nastaju na onim mjestima gdje je koža bila pritisnuta spolja, kao što je brazda vješanja ili brazda zadavljenja. Također ustreline iz relativne blizine na leš, ostaviće oko ulaznog otvora u koži mnoštvo desikacija od nesagorjelih barutnih čestica.

10

2.1.3. Nagnječina (contusio)

Nagnječina je oguljotina (excoriatio) kože, mukoze ili seroze, sa krvnim podlivima (haematom) u potkožnom, submukoznom ili subseroznom tkivu.

Najčešće su potkožne kontuzije. Neki autori smatraju da kontuzija kože predstavlja krvni podliv, sa djelomičnim oštećenjem epidermisa, ali i bez oštećenja epidermisa.

Najčešće kontuzije unutrašnjih organa su kontuzije mozga i kontuzije organa digestivnog trakta, želuca i crijeva.

Kontuzije mozga imaju poseban sudsko-medicinski značaj što mogu biti prisutne prilikom ozleđivanja glave a bez preloma kostiju lobanje, i što mogu nastati kako na mjestima neposrednog udara, tako i na mjestima posrednog djelovanja protiv-udara (contre-coup).

2.1.4. Rascjep (ruptura)

Rascjep (ruptura) je nespecifična mehanička povreda, ozljeda, mekog tkiva unutrašnjih organa u obliku brazdastog raskida.

Rascjepi se dešavaju kako na parenhimnim organima: ruptura traumatica hepatis, lienis, renis, pulmouis, tako i na šupljim unutrašnjim organima: ruptura traumatica ventriculi, intestini tennuis, ruptura traumatica myocardii.

Kod izvjesnih obolenja postoje i spontane rupture: ruptura spontanea lienis, uteri, itd.

2.1.5. Prijelom (fractura)

Prijelom (factura) je prekid kontinuiteta koštanog tkiva, kosti (fractura osseum) ili hrskavice (fractura cartilaginis).

Prekid kontinuiteta koštanog ili hrskavičnog tkiva djelovanjem sile je traumatični prijelom (fractura traumatica), a prekid kontinuiteta koštanog ili hrskavičnog tkiva usljed obolenja, najčešće inflamatornog ili neoplazmatičnog je spontani ili patološki prijelom.

Kada su patrljci kosti pokriveni neozlijeđenom kožom, to je zatvoreni prijelom a kod otvorenog prijeloma (fractura complicata) istovremeno sa prijelomom kosti na istom ili bližem mjestu povrijeđena je koža.

11

Ako je kost prijelomljena na dva dijela, odnosno na dva ili više mjesta onda je to fractura duplex, fractura multiplex seu comminutiva.

Prijelom nastao na mjestu djelovanja sile je neposredni ili direktni prijelom, a ako je prijelom nastao na udaljenom mjestu od djelovanja sile onda je to posredni ili indirektni prijelom. Ovi posljednji najčešće su na rebrima, lobanjinim kostima i kičmenom stubu.

Kada je kost prekinuta potpuno u cijeloj debljini ili cijeloj dužini, i kada postoji razmak između prelomljenih površina, onda je to potpuni prijelom, kada kost nije potpuno prekinuta imamo nepotpuni prijelom

Tri su oblika nepotpunog prijeloma:

- Infractio (napuknuće, zalom) podrazumijeva djelimični prekid kontinuiteta kosti u njegovoj debljini;

- Fragmentum, abris fractura (odlom) otkinuće dijela kosti, najčešće neke kvrge;

- Fissura (pukotina) – prekid kontinuiteta kosti kada je kost djelomično prijelomljena u svojoj dužini, pri čemu je prvobitni oblik kosti održan.

Za sudsko medicinske potrebe važno je utvrditi mehanizam nastajanja prijeloma, da li je prijelom nastao usljed pada, ili je prelom nastao kao posljedica direktnog udara.

Po pravilu:

- POPREČNI PRIJELOMI posljedica su direktnog udara – najčešći su Fractura scapulae, izolirane fractuae ulnae su najčešće posljedica direktnog udara tupinom zamahnulog mehaničkog oruđa.

- SPIRALNI PRIJELOMI tipični za pad. Najčešći su: Factura claviculae najčešće je posljedica indirektnog djelovanja prilikom pada, kosi prijelom humerusa, kao i interkondilarni prijelom humerusa nastaju najčešće padom, kao i fractura radii loco tipico, fractura colli femoris, fracturae peivis, fractura compressiva vertebrae itd.

Kod prijeloma kostiju, mogu nastati oštećenja okolnog tkiva, posebno krvnih sudova i živaca. Ozljede krvnih sudova mogu biti praćene sa upalom i stvaranjem tromba u krvnom sudu (thrombophlebitis), a isto tako i bez upale a sa stvaranjem tromba (phlebothrombosis), te odvajanjem tromba sa sljedstvenom embolijom plućnih arterija. Također, nije nerijetka i masna embolija.

12

2.1.6. Iščašenje (luxatio)

Iščašenje (luxatio) je stanje kada se plohe ili dijelovi kosti koje čine zglob pomaknu, pri čemu može doći i do puknuća čaure i ligamenata koji fiksiraju zglob.

Iščašenja nastaju u najvećem broju slučajeva indirektnim djelovanjem sile, na primjer padom na ispruženu ruku, dok su znatno rjeđa usljed direktnog djelovanja sile

Nepotpuno iščašenje (subluxatio) – Ako su zglobne površine ostale u djelomičnom kontaktu.Diastasis (odvajanje) je poremećaj sklopa zgloba ili šava. Na primjer: diastasis articuli sacroiliaci ili diastasis suturae cranii.

2.1.7. Razorenje

Razorenje ili razorina je ozljeda, kod koje je uništen sklop tkiva, organa, tako da je razoreni organ potpuno razobličen, uništen.

Proizvod su djelovanja teških i tupih mehaničkih oruđa (željeznica, tramvaj, motorna vozila, itd.). Razorenja su najčešće zaživotna, ali mogu biti i postmortalna.

2.1.8. Raskomadavanje (detractio)

Raskomadavanje (detractio) je razdvajanje pojedinih dijelova tijela, glave, ekstremiteta, ili trupa od ostalog tijela. Može biti

- ZAŽIVOTNO (najčešće zadesnog i samoubilačkog porijekla, rjeđe ubilačkog), ali i

- POSMRTNO (radi lakšeg ostranjivanja leša, ili u cilju skrivanja identiteta)8

2.2. Specifične mehaničke povrede ili rane 8 Zdravstveni portal „Medicina“

13

Specifične mehaničke povrede ili rane su posebne mehaničke povrede kod kojih na osnovu izgleda i ostalih karakteristika možemo zaključiti da su nanesene jednom izvjesnom vrstom mehaničkih oruđa. Rana (lat. vulnus) je fizička ozljeda živog tkiva, koja zahvaća kožu ili sluznicu i može prodrijeti u dublje slojeve tkiva u različitom stupnju. Tu spadaju:

razderina - nanesene dejstvom tupine mehaničkog oruđa ubodina - nanesene šiljkom mehaničkog oruđa posjekotina - nanesene oštricom mehaničkog prostrijelina - nanesene projektilom ispaljenim iz vatrenog oružja. U grupu tzv. posebnih

ustrelina izdvojene su povrede nanesene istovremenim dejstvom većeg broja projektila (povrede od sačme) i rane nastale dejstvom eksplozivnih rasprskavajućih sredstava (kasetna i ručna bomba, improvizovane ekspoloztivne naprave i dr.).

2.2.1. Razderina (vulnus lacerum)

Razderina ili laceracija je mehanička povreda, vrsta rane nastala u kontaktu sa tupim predmetima (pljosnatog, oblastog ili vrhastog oblika) ili pri padu ili sudaru, nepravilnih je ivica i često sa znacima nečistoće i infekcije.

Razderina nastaje dejstvom tupine mehaničkog oruđa na površinu kože i proizvodi otvor obično nepravilnog oblika, sa nagnječenjem potkožnog masnog tkiva ili njegovim razaranjem.

Razderne rane mogu nastati na tri načina;

udarom, padom i sudarom.

Veličina i oblik razderine zavisi od brzine, težine i obimnosti (veličine) mehaničkog oruđa. Ivice, otvora razderine, najčešće zjape, neravne su, najčešće nagnječene uz defekt natkožice. Oblik, otvora razderine, zavisi i od pravca delovanja sile, ali redovno je nepravilnog oblika.

Kod kosog i tangencijalnog dejstva mehaničkog oruđa jedna strana rane može biti odvojena od podloge, što govori o pravcu dejstva sile.

Kod upravnog dejstva na kožu i potkožno tkivo ispod kojih se neposredno nalazi kost (predio lobanje) nastaju pukotinasti i zvijezdasti otvori, čije su ivice obično glatke i ravne i ponekad bez nagnječenja.

Otvor razderine je uvek u koži, a prostor i dno razderine su ispod kože. Uglovi rane su obično zacepljeni. Zidovi prostora razderine su takođe nagnječeni i prožeti krvlju, nerijetko sa „tračicama“ vezivnog tkiva i krvnim sudovima. Zidovi razderine mogu biti okolo podriven, što je važan znak da je djelovalo tupo mehaničko oruđe. Unutrašnjost razderine može biti sa

14

detritusom izmešanim s krvlju, a mogu biti i djelići stranih tijela utisnuti prilikom dejstva oruđa. Kod dubljih razderina može doći do oštećenja ligamenata, kapsule zglobova i drugih vitalnih organa (oko, grkljan itd) što može imati za posljedicu poremećaj funkcije pojedinih dijelova tijela.9

2.2.1.1. Podvrste rezderine

Prskotina (vulnus ceasum) je podvrsta razderine, približno pravilnog oblika, cijepast ili čunjast, brazdasta prostor, djelomično glatkih ivice i strana, pa se lako može zamijeniti sa sjekotinom.

Prskotina se razlikuje od sjekotina, prvo što prskotine nastaju na onim mjestima gdje je koža zategnuta, pa pod dejstvom tupine mehaničkog oruđa koža prska u pravcu svoje lokalne cijepljivosti, i drugo, što prekid tkiva ispod kože nije potpun.

Pregaženje (tranzicija) kao podvrsta razderina nastaje usljed naglog napinjanja kože, a razderine mogu imati linearan oblik i nenagnječene ivice. Takve razderine javljaju se u koži prepona. Usljed naglog zabacivanja glave unazad, pri udaru vozila u pešaka od pozadi mogu se javiti razderine na prednjoj strani vrata imaju linearan oblik i nenagnječene ivice.

Ujedna rana (vulnus morsum) je podvrsta razderine, nastala kao posljedica ozljeđivanja zubima, čoveka ili životinje.

Razderine teže zarastaju i lakše se inficiraju jer široko zjape i često su sa primjesama stranih tijla (koja su uglavnom zagađena), te su pogodno tlo za rarazvoj bakterija. Nakon sanacije razderina obično zaostaju nepravilni ožiljci. Razderine mogu ostaviti posljedice na funkciju pojedinih dijelova tijla zbog raznih kontraktura i ožiljaka. Ako su lokalizovane na licu ili drugim pogledu izloženih dijelova tijela mogu izazvati i estetsku unakaženost.10

2.2.2. Ubodina (vulnus punctum)

9 Medicinski leksikon, Medicinska knjiga Beograd – Zagreb, 1987 ЈУ ISBN 86-311-0017-Х10 Lukić M., Pejaković S., Sudska medicina Beograd: Privredno-finansijski vodić, 1975.

15

Ubodina (lat. vulnus punctum), ubodna rana, je vrsta rane nastala dejstvom šiljka mehaničkog oruđa. Karakteristike:

Kod ove vrste rane sila djeluje na manjem prostoru (za razliku od sjekotine), što omogućava lakše prodiranje oruđa u dubinu tkiva.

Zato kod ubodine postoji nesrazmjera između malog otvora i dugačkog prostora rane. Oblik otvora ubodine, zavisi od pravca djelovanja oruđa u odnosu na elastična vlakna

kože. Ako je pravac dejstva isti kao pravac pružanja elastičnih vlakana, ivice će se dodirivati; ako su vlakna poprečno presječena, one će zjapiti, za razliku od njihovog kosog presjecanja, kada će otvor biti asimetričan.

Veličina otvora rane zavisi ne samo od poprečnog presjeka oruđa već i od elastičnosti vlakana tkiva u koji ono prodire (može biti za nekoliko milimetara kraći ili duži)

Ivice ulaznog otvora rane su obično glatke, ravne i nenagnječene. Zavisno od vrste oruđa otvor rane može biti;

ovalan, kružan, trouglast itd.

2.2.3. Posjekotina (vulnus scissum, vulnus seccatum)

Posjekotina (lat. vulnus scissum, vulnus seccatum), je vrsta rane nastala dejstvom oštrice (sječiva) mehaničkog oruđa (nož, polomljeno staklo, dijelovi stabla itd), koja dovodi rastavljanja tkiva.

2.2.3.1. Mehanizmi nastanka posjekotine

Posjekotina nastaje dejstvom oštrice mehaničkog oruđa na površinu kože izazivajući rastavljanje tkiva. Zavisno od vrste i karakteristika sječiva i jačine sile njegovog dejstva, razlikuju se i promjene na tijelu koje ono izaziva;

- Jačina zamaha sječiva; kod snažnijeg zamaha prostor rane je dublji, sa povredom dubljih tkiva, uključujući i kosti, posebno u predjelu lobanje, čiji sadržaj može biti povrijeđen. Kod snažnog zamaha rane su podložnije infekciji, a takve sjekotine manje krvare, zbog jačeg gnječenja tkiva praćenog oslobađanjem veće količine tromboplastina.

- Stanje sječiva; tupo i neravno sečivo (sjekira, motika, keser) dejstvuje oštricom i težinom, rane su obimnije i na prijelazu su prema razderinama, ivice rane su nešto nagnječene i krvlju podlivene, sa povredom dubljih tkiva, uključujući i kosti, posebno u predjelu lobanje, čiji sadržaj može biti povrijeđen.

16

Prema porijeklu posjekotine se dijele na:

- zadesne,

- samoubilačke,

- defanzivne (u samoodbrani),

- samopovređivanje (lat. automitilatio) i

- ofanzivne (zlonamerno povređivanje).11

2.2.3.2. Karkteristike posjekotine

Promjene na tijelu kod posjekotine nastaju dejstvom sile na uskom prostoru, te su ivice i strane rane obično glatke ravne i nenagnječene. Ako se radi o tupom ili iskrzanom sječivu ivice rane mogu biti lako nagnječene.

Oblik otvora rane, zavisi od pravca delovanja sile. Ako sječivo djeluje u pravcu pružanja elastičnih vlakana u koži i u pravcu pružanja mišićnih snopova i ako su oni zahvaćeni, ivice i strane će se međusobno dodirivati. Ako su elastična vlakna poprečno presječena otvor rane biće rastavljenih ivica.

Dubina rane, je na početku veća da bi na drugom kraju bila sve plića sa prelazom u crtastu ogrebotinu.

Uglovi otvora rane su zasječeni, sa nesrazmjernim odnosom između dugačkog otvora rane i plitkog prostora.

Kako su sječiva najčešće zagađene posijekotine može da prati i pojava infekcije, mada je ona rijeđa, a zarastanje rane je relativno brzo i praćeno je pravilnim ožiljkom.

Povrede krvnih sudova, sa obilnim krvarenjem su česte kod dubljih posjekotina, posebno na dijelovima tijela sa bogatom mrežom krvnih sudova (vrat, udovi itd).

Kod dubljih posjekotina može doći do oštećenja ligamenata, kapsule zglobova i drugih vitalnih organa (oko, grkljan itd) što može imati za posledicu poremećaj funkcije pojedinih dijelova tijela.12

11 Milovanović M., Sudska medicina . Beograd – Zagreb. Medicinska knjiga, 1979.12 Ćeramilac A. Opšta i specijalna patologija mehaničke traume. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 1986.

17

2.2.3.3. Posebne vrste posjekotina

Klanje (posjekotina vrata) (lat. vulnus scissum colli, vulnus seccatum colli), je samoubilačka, ubilačka ili zadesna posijekotina vrata (vrsta rane) nastala dejstvom oštrice (sječiva) mehaničkog oruđa-oružja (nož, žilet, polomljeno staklo, itd), koja dovodi do rastavljanja tkiva vrata, i najčešće završava smrtnim ishodom. Klanja (sjekotine vrata) imaju poseban sudsko-medicinski značaj, i po poreklu mogu biti;

samoubilačka, ubilačka, zadesnog porekla (npr. kod kosioca pri nošenju kose na ramenu, ili pri padu na

zastakljene površine)

Posjekotine na ruci počev od palca prema podlaktici ili duž prstiju, mogu biti;

samoubilačke, u samoodbrni kod osoba napadnutih sečivom, zadesne u toku rada oštrim predmetima ili pri padu13

2.2.4. Ustrijelina, strijelna rana (v. sclopetarium)

Ustrijelina, strijelna rana (lat. v. sclopetarium) je rana koja zahvata kožu sluzokožu i dublje slojeve tkiva u različitom stepenu a nanesana je dejstvom projektila ispaljenih iz ručnog vatrenog oružja ili eksplozivnih parčadi. U ustrijeline u širem smislu ubrajaju se i rane nastale prilikom raznih vrsta eksplozija.

Nastanak ustrijeline objašnjava se dejstvom velike kinetičke energije projektila koji razara tkivo pomoću komprimiranog vazduha ispred sebe i vakuuma koji slijedi nakon prodora projektila u tkivo. Ustrijeline su različitog oblika, od tačksatog do zvijezdastog, raličite veličine i dubine prodiranja u tijelo. Njihov izgled zavisi od vrste oružja, vrste baruta, oblika sastava i veličine projektila ili eksplozivnih parčadi, odstojanja sa koga je hitac ispaljen, pravca opaljenja, brzine projektila u momentu prodiranja u tijlo i vrste pogođenog tkiva

Etiološki faktori za nastajanja ustrelina su:

projektili (male i velike kinetičke energije) iz standardnog i malokalibarskog oružja projektili iz improvizovano oružje i drugih eksplozivnih naprava fragmenti minsko eksplozivnih sredstava (mine, kasetna bomba itd).14

13 Iz sudske medicine, IV MEHANIČKE POVREDE, farmaceuti.com, 2010.14 Today's Wound Clinic Klinička iskustva u lečenju rana

18

2.2.4.1. Mehanizam nastanka ustrijelne rane

Prolaskom kroz tkivo, projektil prenosi dio svoje kinetičke energije na okolinu. Udarni talas, generisan kinetičkom energijom, odbacuje tkiva u svim pravcima oko projektila. Na ovaj način nastaje tzv., „privremena šupljina“ ustrijeline. Ona kod projektila velike kinetičke energije može biti i 30 do 40 puta veća od njega. U šupljini se stvara pozitivan vazdušni pritisak koji dostiže i do 100 atmosfera. Vreme trajanja šupljine je nekoliko milisekundi. Zbog cikličnog transfera kinetičke energije na okolna tkiva jedna od osobina ove šupljine su i njene pulzacije. Postepenim gubitkom kinetičke energije zrna dolazi i do postepenog prestajanja pulsacija. Značaj pulsacija „privremene šupljine“ je što naizmjeničnim promjenama pozitivnog i negativnog pritiska u njoj dolazi do usisavanja vazduha i okolnog stranog materijala u ranu. Ovim se i objašnjava primarna kontaminacija ustrelinih rana polimorfnom florom. Ovo i čini suštinsku razliku u načinu kontaminacije između strelnih povreda i mirnodopskih otvorenih povreda ili preloma. Ovakav način kontaminacije polimorfnom florom je od esencijalnog uticaja na osnovne principe hirurškog lečenja. Na stepen koštanih i mekotkivnih destrukcije i karakteristike ustreline utiču.

2.2.4.2. Karakteristike povređenog tkiva

Na stepen koštanih i mekotkivnih destrukcije i karakteristike ustrijeline utiču slijedeće karakteristike povređenog tkiva:

Otpornost tkiva na udar kinetičke energije projektila zavisi od količine tečnosti u tkivima, njegove histološke građe, odnosno od njihove specifične težine. Kod tkiva sa većom specifičnom težinom prisutno je i teže razaranje. Zato najteže stradaju koštano tkivo, mišićno tkivo i parenhimatozni organi. Suprotno ovome, plućno tkivo i serozne opne su izloženi manjim razaranjima zbog velike elastičnosti, prisustva vazduha i manje specifične težine. U ovim tkivima apsorbuje se manja količina kinetičke energije projektila pa je i privremena šupljina ustrijeline manja.

Karakteristike ustrijelina nanetih vatrenim oružjem

U najvećem broju slučajeva ustrijeline su otvorene. One obuhvataju povrede mekih tkiva, unutrašnjih organa i povrede sa prelomima kostiju. Uobičajeno je da se ovi prelomi nazivaju »strijelnim prelomima«.

19

U odnosu na položaj projektila prilikom prodiranja kroz tkiva, ustrijeline mogu biti tangencijalne, ustrelne i prostrelne. Za ove poslednje, karakterističan je ulazni i izlazni otvor sa strelnim kanalom. On nije uvek pravolinijski, već je često nepravilan, zbog promjene pravca projektila i dejstva sekundarnih projektila.

Kod ustrijelnih rana sva količina energije se troši na stvaranje privremene šupljine, dok je kod prostrijelnih rana količina energije koja se predaje tkivima jednaka razlici energije koju projektil ima pri ulazu i izlazu iz tkiva.

Karakteristike ustrijelina nanetih fragmentima

Za ustrijeline nastale fragmentima minsko eksplozivnih sredstava karakterističan je i tzv., minsko - blastni efekat, nastao dejstvom „udarnog talasa“. On se prenosi vazduhom, vodom i čvrstom podlogom (solid blast). Savremena eksplozivna oružja konstruišu se tako, da fragmentiraju u veliki broj malih parčadi. U ovoj tehnologiji najdalje se otišlo u konstruisanju tzv., kasetnih bombi.

Ustrijeline nanesene eksplozivnim sredstvima često se karakterišu traumatskim amputacijama, konkvasacijom, multiple i kombinovane povrede.

Postoje izražene morfološke karakteristike između strijelnih kanala povreda nanesenih zrnima i fragmentima minskoeksplozivnih sredstava. Ove ustrijeline se odlikuju velikim defektima kože i potkožnog tkiva, raskidima mišića i nepravilnim dubokim džepovima koji sadrže sekundarne projektile. U odnosu na povrede nastale zrnima, ove su rane češće ustrijelnog tipa sa pratećim povredama velikih krvnih sudova i živaca. Ovi uslovi predstavljaju veoma pogodnu sredinu za razvoj infekcija i to u prvom redu anaerobnih.

Patofiziološke promene u ustrijelini

Od momenta nastanka pa do zarastanja ustrijelna rana doživljava morfološku evoluciju, koja prolazi kroz sledeće faze:

a) Faza demarkacije

20

Tokom faze demarkacije nekrotično tkivo podliježe fermentativnoj autolize. Raspadni produkti izazivaju veću propustljivost kapilara, plazmoreju u intercelularni prostor sa taloženjem fibrina. Klinički se to ispoljava seroznom sekrecijom iz ustreline i otokom okoline, uz »demarkaciono gnojenje«.

b) Faza granulacije

U fazi granulacije, u demarkacionoj zoni buja mlado granulaciono tkivo.

c) Faza epitelizacije

Mlado granulaciono tkivo, koje je formirano u prethodnoj fazi u fazi epitalizacije započinje kretanjem manjih grupa ćelija germinativnog epitela koje se aktivno dijele sve dok ne pokriju dermalnu površinu ustrijeline epitelom iz okoline. Granaulaciono tkivo se sve više pokriva mitotičkom aktivnošću epitela, sve dok se dvije ćelije sa suprotnih krajeva ne dodirnu. Dublji slojevi granulacija u ovoj fazi pretvaraju se u »rani ožiljak« karakterističan po dobro vaskularizovana tkiva.

d) Faza cikatrizacije

Tokom faze cikatrizacije »rani ožiljak« gubi krvne sudove i prijelazi u »definitivni ožiljak« karakterističan po blijedom, bijeličastom, fibroznom izgledu. Kod malih ustrijelnih rana ožiljak se može formirati već za desetak dana, a kod srednje velikih prosječno za oko četiri nedjelje. Da bi ožiljak postao bijeličast potrebno je više nedjelja pa i meseci, pod uslovom da nisu nastale komplikacije (infekcija, aktivacija hroničnih bolesti, gladovanje itd.)15

ZAKLJUČAK

Mehaničke povrede su tjelesne povrijede (nesmrtonosne i smrtonosne) koje su nanesene mehaničkim oruđima, odnosno predmetima koji posjeduju kinetičku energiju.

15 www.wikipedija.com

21

Veličina mehaničke povrede zavisi od više faktora, kao što su obimnost i veličina mehaničkog oruđa, zatim njegova težina, brzina kretanja itd., što znači ukoliko je mehaničko oruđe veće i obimnije, ukoliko je teže, i ukoliko je njegova brzina kretanja veća, utoliko će povrede biti opsežnije i obimnije.

Prema izgledu i ostalim karakteristikama, mehaničke povrede dijelimo na nespecifične mehaničke povrede ili ozljede i specifične mehaničke povrede ili rane.

- NESPECIFIČNE MEHANIČKE POVREDE ili ozljede su uopšte mehaničke povrede, kod kojih na osnovu njihovih osobina možemo zaključiti samo da su nanesene mehaničkim oruđima uopšte.

- SPECIFIČNE MEHANIČKE POVREDE ILI RANE su posebne mehaničke povrede kod kojih na osnovu izgleda i ostalih osobenosti možemo zaključiti da su nanesene jednom izvjesnom vrstom mehaničkih oruđa. Tu spadaju: razderine, sjekotine, ubodine i ustreline.

Mehaničke, povrede su tjlesne povrede koje nastaju dinamičkim ili statičkim dejstvom mehaničke sile;

U odnosu na vrstu mehaničkog oruđa koje je nanijelo mehaničku povredu, povrede se djele se u dvije osnovne grupe, ozljede i rane.

Ozljede su nespecifične mehaničke povrede, na osnovu čijih se karakteristika ne može utvrditi kojom vrstom mehaničkog oruđa su nanesene i mogu biti: krvni podliv, krvni izliv, oguljotina, nagnječina, rascep, prodor, proboj, provala, razorina i raskomadina, prelom i, iščašenje zgloba, uganuće.

Rane su mehaničke povrede, kod kojih je prekinut kontinuitet kože, i mogu biti: razderina, ubodina, posjekotina i ustrijelina.

Literatura

1. Ćeramilac A. Opšta i specijalna patologija mehaničke traume. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 1986.

22

2. Baker SP, O'Neill B, Karpf RS. The injury fact book. Lexington, MA, Lexington Books, 1984.

3. Peden M, McGee K, Sharma G. The injury chart book: a graphical overview of the global burden of injuries. Geneva, World Health Organization, 2002.

4. International statistical classification of diseases and related health problems, tenth revision. Volume 1: tabular list; Volume 2: instruction manual; Volume 3: index. Geneva, World Health Organization, 1992–1994.

5. Zdravstveni portal „Medicina“

6. Medicinski leksikon, Medicinska knjiga Beograd – Zagreb, 1987 ЈУ ISBN 86-311-0017-Х

7. Lukić M., Pejaković S., Sudska medicina Beograd: Privredno-finansijski vodić, 1975.8. Milovanović M., Sudska medicina . Beograd – Zagreb. Medicinska knjiga, 19799. Iz sudske medicine, IV MEHANIČKE POVREDE, farmaceuti.com, 2010.

10. Today's Wound Clinic Klinička iskustva u lečenju rana

11. www.wikipedija.com

SADRŽAJ

UVOD………………………………………………………………………………………………………………………….. 2

1. MEHANIČKE POVREDE……………………………………………………………………………………....... 3

2. VRSTE MEHANIČKIH POVREDA……………………………………………………………………………… 4

23

2.1. Nespecifične mehaničke povrede……………………………………………………………………… 4

2.1.1. Krvarenje…………………………………………………………………………………………………………… 5

2.1.1.1. Krvni podliv……………………………………………………………………………………………………… 6

2.1.1.2. Krvni izliv………………………………………………………………………………………………………… 8

2.1.2. Oguljotina………………………………………………………………………………………………………….. 9

2.1.3. Nagnječina………………………………………………………………………………………………………… 11

2.1.4. Rascijep……………………………………………………………………………………………………………… 11

2.1.5. Prijelom……………………………………………………………………………………………………………… 11

2.1.6. Isčašenje…………………………………………………………………………………………………………….. 13

2.1.7. Razorenje………………………………………………………………………………………………………….. 13

2.1.8. Raskomadavanje………………………………………………………………………………………………… 13

2.2. Specifične mehaničke povrede ……………………………………………………………………………. 14

2.2.1. Razderina……………………………………………………………………………………………………………. 14

2.2.1.1. Podvrste razderina…………………………………………………………………………………………… 15

2.2.2.Ubodina……………………………………………………………………………………………………………….. 16

2.2.3. Posijekotina…………………………………………………………………………………………………………. 16

2.2.3.1. Mehanizmi nastanka posijekotina…………………………………………………………………….. 16

2.2.3.2. Karakteristike posijekotina………………………………………………………………………………… 17

2.2.3.3. Posebne vrste posijekotina………………………………………………………………………………… 18

2.2.4. Ustrijelina, strijelna rana…………………………………………………………………………………….. 18

2.2.4.1. Mehanizmi nastanka………………………………………………………………………………………… 19

2.2.4.2. Karakteristike povrijeđenog tkiva………………………………………………………………………. 19

Karakteristike ustrelina nanetih vatrenim oružjem…………………………………………………………. 20

Karakteristike ustrelina nanetih fragmentima…………………………………………………………………. 20

24

Patofiziološke promene u ustrijelini……………………………………………………………………………….... 21

ZAKLJUČAK………………………………………………………………………………………………………………………. 22LITERATURA……………………………………………………………………………………………………………………… 23

SPISAK I POTPISI STUDENATA PRVE GRUPE:

3. Alibegović Mirna

25

4. Alić Amra

5. Arnautović Lejla

6. Atilić Nela

7. Avdić Izabela

8. Bašić Vildana

9. Bečirović Samir

10. Begić Zlata

11. Bektić Edin

12. Beširević Mirna

13. Bijelić Muamer

14. Biserović Ajla

15. Bratanović Vedrana

16. Čavka Slavko

17. Čeliković Jasmin

18. Drapić Nermina

19. Dukić Zerina

20. Duraković Emir

21. Đonlić Adin

26

22. Đulović Enis

23. Fazlić Edin

24. Fehrić Almedin

25. Gazibegović Jasmin

26. Glibanović Adi

27. Grgurić Damir

28. Hadžić Admira

29. Hadžić Amra

30. Hadžić Kenan

27

28