Seminarski rad Demokratija

1.0 UVOD

U naslovima ovoga seminarskog rada želim pojasniti šta su to ljudska prava, otkuda dolazi ideja o ljudskim pravima i razvojni hod ljudskih prava. Činjenica je da mnogo ljudi niti ne razmišlja o svojim pravima (koja su mu zagarantiranja samim njegovim postojanjem), a veći dio njih nije niti upoznat sa svojim pravima. Govorit ćemo o porijeklu ideje o ljudskim pravima i saznat ćemo da je zapravo riječ o ideji o kojoj se govori već više od 2000 godina te da mnogi važni dokumenti, poput Magna Charta Libertatum, Virginia Bill of Rights, Petition of Rights..., obilježavaju put ljudskih prava. Upoznat ćemo se s tri osnovna koraka u razvoju ljudskih prava (filozofski korijeni, političko ostvarenje u sklopu nacionalnih država te političko ostvarenje s univerzalnim pravom u Ujedinjenim narodima) kako bi bolje razumjeli sva ljudska nastojanja da se ta prava ostvare i da se poštuju, te ću pojasniti svaki od njih. Vidjet ćemo osnovne karakteristike ljudskih prava (da su ona neotuđiva, nedjeljiva i univerzalna), njihovu razliku ili sličnost s osnovnim pravima čovjeka. Također ćemo precizno sagledati prava koja svatko od nas ima. Upoznat ćemo se s karakteristikama osobnih prava, političkih i civilnih prava, socijalnih i ekonomskih te pravima treće generacije. Upoznat ćemo se s institucijama koje nadgledaju ljudska prava, njihovim nastankom i zadacima. Također ćemo upozoriti na povrede ljudskih prava. Upoznat ćemo se s pojmom odgoja za ljudska prava te njegovim općim ciljevima.

1

Seminarski rad Demokratija

2.0 LJUDSKA PRAVA

2.1 Pojam ljudskih prava

Svoje izlaganje počet ću riječima „Svi ljudi rođeni su slobodni, s jednakim dostojanstvom i pravima“- koji je i ujedno početak prvog člana Opće deklaracije o ljudskim pravima. To znači da svi mi, od trenutka rođenja posjedujemo određena prava koja nazivamo ljudskim pravima. Ona su zagarantovana svakom čovjeku na temelju njegova postojanja kao čovjeka i ona su neotuđiva (što znači da nikome ne mogu biti oduzeta). Za ljudska prava se može reći da su to oni standardi bez kojih ljudi ne mogu živjeti u dostojanstvu kao ljudska bića. Ljudska prava su temelj slobode, pravde i mira. Njihovo poštivanje omogućuje pojedincu i zajednici da se potpuno razviju.  Slijedeće dvije definicije su tipične definicije ljudskih prava:

 

o „U političkom rječniku pojam ljudska prava označava cjelokupnost prava na slobodu koja pojedinac može zahtjevati na temelju svog postojanja kao čovjeka i koja mu zajednica mora pravno jamčiti iz etičkih razloga. U tom smislu riječ je o 'prirodnim', 'nedržavnim', 'urođenim' ili 'neotuđivim' pravima, kroz čije se poštivanje i osiguranje legitimira jedna politička zajednica.“

o “Ljudska prava su prava koja pripadaju pojedincu ili grupi pojedinaca kao posljedica činjenice da su oni ljudska bića.”

Moguće je, naravno, izvoditi znatno složenije definicije, ali ova prosta odredba čini se najkraćom i pri tome najsveobuhvatnijom.Ljudska prava ne mogu se kupiti, zaraditi ili naslijediti, ona pripadaju ljudima jednostavno zato što su ljudi- ljudska prava svojstvena svakom pojedincu i neodvojiva su od njega.Osnovne karakteristike ljudskih prava su:

Univerzalna ljudska pravaLjudska prava ista su za sva ljudska bića bez obzira na rasu, spol, vjeru, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno porijeklo. Svi smo rođeni slobodni i jednaki u dostojanstvu i pravima.

Neotuđiva ljudska pravaLjudska prava ne mogu se oduzeti- nitko nema pravo lišiti drugu osobu prava iz bilo kojeg razloga. Ljudi imaju ljudska prava čak i kada ih zakoni njihove zemlje ne priznaju ili kada ih krše.

Nedjeljiva ljudska pravaKako bi živjela u dostojanstvu, sva ljudska bića imaju istovremeno pravo na slobodu, sigurnost i pristojan standard življenja.

2

Seminarski rad Demokratija

2.2 Razvoj ljudskih prava

Razvoj ljudskih prava ima svoje korijene u težnjama za slobodom i jednakošću svuda u svijetu. Osnova ljudskih prava, kao što je poštivanje ljudskog života i ljudskog dostojanstva, mogu se pronaći u većini svjetskih religija i filozofija. Ideja o ljudskim pravima ima svoje korijene u grčkoj filozofiji antike i u religiji: „Svi ljudi su pred Bogom jednaki“.Razvoj ideje o ljudskim pravima možemo podjeliti u tri stupnja:  PRVI STUPANJ (filozofski korijeni) Već u staroj grčkoj filozofiji, dakle prije više od 2000 godina, razvija se ideja o jednakosti svih ljudi, ideja o prirodnom pravu koje pripada svakom čovjeku. Daljnji razvoj doživljava u ranom kršćanstvu i drugim religijama: „Sve ljude Bog je stvorio jednakima i po uzoru na samoga sebe“. Te dvije niti čine korijen ideje o ljudskim pravima. Radilo se o filozofskim promatranjima koja su zahtijevala univerzalno pravo, ali koja su u svijet politike i prava bila prenesena postupno tek početkom novog doba. Od presudne važnosti bio je engleski filozof John Locke čije je djelo značilo odlučujući duhovni proboj ideje o neotuđivim ljudskim pravima: „The State of Nature has a Law of Nature to govern it, which obliges everyone: And Reason, which is that Law, teaches all Mankind, who will but consult it, that being all equal and independent, no one ought to harm another in his Life, health, Liberty and Possessions.“ Za Lockea nepromjenjiva urođena prava čovjeka su život, sloboda i privatno vlasništvo. A svrha svake države je da štiti ta prirodna ljudska prava.  Te zamisli prihvatili su ustavotvorci u Engleskoj i SAD-u te ih ugradili u svoje ustave. DRUGI STUPANJ (političko ostvarenje u sklopu nacionalnih država) Vodeću ulogu u razvoju ideje o ljudskim pravima imala je Engleska. Već su 1215 godine, sa „Magna Charta Libertatum“, od kralja iznuđena određena prava, dokumentom „Petition of Rights“ iz 1628 godine zajamčena je nepovredivost građanina, a „Habeas-Corpus-Akte“ iz 1679 godine bio je odlučujući preokret za usidrenje ideje o ljudskim pravima u konkretnom državnom pravu. Ta prava vrijedila su i u engleskim kolonijama, dakle i u SAD-u. Tamo je prvi put u povijesti formuliran „Katalog ljudskih prava“ i to pozivajući se na zamisli Lockea. „Virginia Bill of Rights“ iz 1776. dokument je koji se, uz „Američko proglašenje nezavisnosti“ iz iste godine, ubraja u najvažnije dokumente u povijesti ljudskih prava. Dokumentom „Virginia Bill of Rights“ slijedeća prava proglašena su neotuđivim ljudskim pravima i otada sačinjavaju jezgru ljudskih prava: 

Pravo na život, slobodu i privatno vlasništvo Sloboda okupljanja i sloboda tiska Sloboda kretanja i pravo na peticiju Pravo na pravnu zaštitu Glasačko pravo

 Ustavno-pravno ostavrenje ideje o ljudskim pravima krenulo je velikim zaletom iz Francuske u kontinentalnu Europu. Francuska revolucija iz 1789. sa svojom parolom „liberte, egalite, fraternite“ izvršila  je izniman utjecaj. Dana 26. augusta 1789 godine prihvaćena je „Povelja o ljudskim i građanskim pravima“. Sadržava uzvišeni pokušaj naglašavanja univerzalne važnosti ljudskih prava. Političko i pravno ostvarenje filozofske ideje o ljudskim pravima u dobroj je mjeri uspjelo do sredine 20. stoljeća.

 

3

Seminarski rad Demokratija

TREĆI STUPANJ (univerzalno političko ostvarenje-Ujedinjene Nacije) Trebalo se osigurati da svi ljudi na svijetu imaju osnovna prava i slobode. To je bio jedan od motiva za osnivanje Ujedinjenih naroda. Sporazumom svih država ljudska prava više nisu bila stvar pojedinih država nego su postala pitanja zajednice država. To je sadržano u ključnom ugovoru između država, u „Povelji Ujedninjenih naroda“, koja je usvojena 26. lipnja 1945. U njoj se ističe da se sve države članice obavezuju da će i zajedno i svaka posebno surađivati s Organizacijom u smislu provedbe ciljeva Organizacije, a u te ciljeve ubraja se zaštita ljudskih prava. Tim članom svaka država članica UN-a (danas su to gotovo sve zemlje svijeta), obvezuje se na poštivanje ljudskih prava. Da bi bilo precizno utvrđeno što su ljudska prava sastavljena je „Opća deklaracija o ljudskim pravima“ koja je usvojena 10. decembra 1948 godine. Ona označava početak pokušaja univerzalne političke i pravne provedbe ljudskih prava. Njome se žele ukinuti proturječnost između univerzalnog zahtjeva i nacionalnog značenja ljudskih prava.

4

Seminarski rad Demokratija

2.3 Vrste ljudskih prava

Ljudska prava su neotuđiva, znači da vrijede uvijek i ne mogu nikome biti oduzeta. Njihova najvažnija funkcija je da štite građanina od države. Ona obuhvaćaju mnogo različitih područja ljudskog suživota. Zato ih dijelimo u nekoliko grupa. 

OSOBNA PRAVATo su prava čovjeka na zaštitu od napada svake vrste i na to da njegovo ljudsko dostojanstvo ostane netaknuto. Primjer za to je pravo na život i pravo na slobodan razvoj osobe. Osobna prava su jezgra ljudskih prava. 

POLITIČKA I CIVILNA PRAVATj. građanska prava. Ona bi svakom čovjeku trebala jamčiti neometano sudjelovanje u političkom životu u sklopu njegove zajednice, bez straha da će zbog toga biti neopravdano kažnjen. Za ova prava sloboda mišljenja i sloboda štampe imaju važnu ulogu jer se u njima ogledaju stavovi ljudi prema njihovoj vlasti i njihovo zadovoljstvo njome. 

SOCIJALNA I EKONOMSKA PRAVAOsiguravaju da svaki čovjek bude opskrbljen barem osnovnim stvarima, da bi u najmanju ruku mogao preživjeti. Ovim pravima pripada i pravo svakog čovjeka na obrazovanje. 

PRAVA TREĆE GENERACIJEOva prava tek se nedavno ubrajaju u ljudska prava. Ta prava ukazuju na to da ljudska prava nisu samo puka institucija nego da se ona razvijaju i mijenjaju, također kroz njih se prepoznaju novi problemi koji ugrožavaju pravo na život svih ljudi. Uz pravo na razvoj tu se ubraja i pravo na zaštitu okoliša. To pravo predstavljaju jamstvo da prirodni čovjekovi životni prostori neće biti previše oštećeni ili čak potpuno uništeni. Prava iz dviju zadnjih grupa nazivamo i solidarna prava i ona nisu neosporna. Ona se kvalitativno razlikuju od prava iz prvih dviju skupina, koja se uvijek mogu i svuda održati.No postavlja se pitanje koja je razlika između ljudskih i osnovnih prava. -Ljudska prava, koja su potekla iz filozofije u 17. stoljeću, našla su svoje mjesto u državnim ustavima kao temeljna prava. Ona su u određenoj mjeri pretočena u čvrstu formu i zajamčena građanima kao konkretna osnovna prava. -Osnovna prava imala su funkciju zaštite građana od države i bila su središnji dio vladajuće mislilačke škole liberalizma. Dakle, osnovna i ljudska prava ne razlikuju se sadržajno već je mnogo veća razlika u formalnom području. Osnovna prava su prava koja svaka država garantuje svojim građanima i prava koja su sadržana u ustavima pojedinih država. Na temelju njih građanin se može obratiti sudu. Ljudska prava su u izvjesnoj mjeri osnovna ideja koja leži iza osnovnih prava. Ljudska prava su prirodna prava.

5

Seminarski rad Demokratija

3.0 OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA

Danas su ljudska prava iznesena u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima te u međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima u kojima se iznosi što vlade pojedinih zemalja moraju učiniti, kao i što ne smiju činiti, da bi poštivale prava svojih građana.Opća deklaracija o ljudskim pravima je najraširenija u svijetu prihvaćena izjava o ljudskim pravima. Njezina glavna poruka je prirođena vrijednost svakog ljudskog bića. Kao što sam napomenuo, Deklaraciju je jednoglasno prihvatio UN, dana 10.12.1948 godine (iako se 8 država suzdržalo od glasovanja). Opća deklaracija iznosi popis osnovnih prava svakog čovjeka na svijetu. Od 1948 godine Opća deklaracija je međunarodni standard za ljudska prava. Na Svjetskoj konferenciji o ljudskim pravima 1993godine, na kojoj je sudjelovala 171 država, predstavljajući tako 99% ukupnog svjetskog stanovništva, države su potvrdile svoju privrženost ljudskim pravima. Iako je ona nadahnuće za većinu međunarodnih zakona o ljudskim pravima, Opća deklaracija nije dokument koji zakonski obvezuje države. Međutim, kao opća izjava o načelima, ona ima moć u svijetu javnog mijenja. Njezina su načela ozakonjena u obliku Međunarodnog ugovora o građanskim i političkim pravima i Međunarodnog ugovora o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Države koje su ratificirale te ugovore obvezale su se donijeti nacionalne zakone koji će štititi ljudska prava.

6

Seminarski rad Demokratija

3.1 Pojednostavljena verzija Opće deklaracije o ljudskim pravima

ČLANAK 1Svako se ljudsko biće rađa slobodno i prema svakom se čovjeku treba odnositi na jednak način.ČLANAK 2Svatko ima ista prava unatoč razlikama, kao što su boja kože, spol, vjera, jezik kojim govori, političko uvjerenje, podrijetlo i dr.ČLANAK 3Svatko ima pravo na život i pravo živjeti slobodno i sigurno.ČLANAK 4 Nitko te nema prava držati za roba, a ni ti ne smiješ drugoga učiniti robom.ČLANAK 5Nitko te nema pravo ozlijediti, mučiti ili ponižavajuće s tobom postupati.ČLANAK 6Svatko ima pravo pred zakonom biti jednak i priznat kao osoba.ČLANAK 7Zakon je isti za svakoga i treba na isti način biti primjenjiv na sve.ČLANAK 8Svatko ima pravo tražiti zakonsku pomoć kada se njegova prava ne poštuju.ČLANAK 9Nitko te nema prava neopravdano zatvoriti ili protjerati iz zemlje.ČLANAK 10Svatko ima pravo na pošteno i javno suđenje.ČLANAK 11Svatko treba biti smatran nevinim dok mu se ne dokaže krivnja.ČLANAK 12Svatko ima pravo tražiti zaštitu ako mu tko drugi pokuša nauditi, ali nitko nema prava ući u tvoj dom, otvarati tvoja pisma ili bez ikakva opravdanog razloga gnjaviti tebe ili tvoju obitelj.ČLANAK 13Svatko ima pravo putovati kad god i kamo god zaželi.ČLANAK 14Svatko ima pravo ući u drugu zemlju i tražiti zaštitu ako je proganjan ili je u opasnosti da to bude.ČLANAK 15Svatko ima pravo na pripadnost nekoj zemlji, tj. pravo na državljanstvo. Nitko vas nema pravo spriječiti da pripadate drugoj zemlji ako to želite.ČLANAK 16Svatko se ima pravo vjenčati i osnovati obitelj.ČLANAK 17Svatko ima pravo na vlasništvo i posjed.ČLANAK 18Svatko ima pravo prakticirati i slijediti svoju vjeru (uvjerenje) te ju promijeniti ako to želi.ČLANAK 19Svatko ima pravo reći što misli te davati i primati informacije.ČLANAK 20Svatko ima pravo sudjelovati na mirnom skupu i postati članom nekog udruženja.ČLANAK 21Svatko ima pravo izabrati vlast i sudjelovati u vlasti svoje zemlje.ČLANAK 22Svatko ima pravo na socijalnu sigurnost i mogućnost razviti svoje vještine.ČLANAK 23Svatko ima pravo na rad u sigurnim uvjetima za poštenu plaću te se pridružiti sindikatu.ČLANAK 24Svatko ima pravo na odmor i slobodno vrijeme.ČLANAK 25Svatko ima pravo na primjeren životni standard i liječničku pomoć ako je bolestan.ČLANAK 26Svatko ima pravo ići u školu. Osnovno obrazovanje mora biti obvezno i besplatno.ČLANAK 27Svatko ima pravo sudjelovati u kulturnom životu svoje zajednice.ČLANAK 28Svatko ima pravo na društveni poredak u kojem se prava i slobode iz ove Deklaracije ostvaruju.ČLANAK 29Svatko mora poštovati prava drugih, zajednicu i javno vlasništvo.ČLANAK 30Nitko nema pravo oduzeti bilo koje pravo iz ove Deklaracije.

7

Seminarski rad Demokratija

4.0 KO NADGLEDA LJUDSKA PRAVA?

Svaki čovjek posjeduje urođena prava. Koja su to prava već smo vidjeli. No mnogo je teže nadgledati ljudska prava nego nacionalne zakone. Glavna organizacija koja vrši to nadgledanje su Ujedinjeni narodi, unija praktično svih država svijeta, osnovana 1945 godine. Ta organizacija stvorena je da bi preuzela funkciju očuvanja mira i poštivanja ljudskih prava (nakon Drugog svjetskog rata). No niti Ujedinjeni narodi ne mogu spriječiti da dođe do prekršaja, dakle do kršenja ljudskih prava, no mogu pokušati djelovati protiv tih prekršaja.Osim UN-a ljudska prava nadgleda i INGOs (International Non-Governmental Organizations)- međunarodne nevladine organizacije. One održavaju mreže zaštitnika ljudskih prava svuda po svijetu i objavljuju izvještaje o kršenju ljudskih prava. Dakle oni upozoravaju na prekršaje, što je njihov najvažniji zadatak. One mogu staviti države pod pritisak javnim spočitavanjem kršenja ljudskih prava, ali ne mogu za to odrediti nikakve sankcije. Za to su zaduženi Ujedinjeni narodi.

8

Seminarski rad Demokratija

5.0 ODGOJ ZA LJUDSKA PRAVA

„Odgoj i obrazovanje za ljudska prava“ jest odgoj i obrazovanje o ljudskim pravima, ali također i za ljudska prava. Odgoj za ljudska prava pomaže ljudima da razumiju što su to ljudska prava i dožive da su ona važna te da ih treba poštivati i za njih se zalagati.  Odgoj o ljudskim pravima treba promicati znanje i uvid u:

Značenje osnovnih ljudskih prava, kako za pojedinca tako i za objektivna načela oblikovanja zajedništva;

Međusobnu ovisnost ličnih sloboda, socijalnih temeljnih prava i ličnih prava na sudjelovanje;

Različito shvaćanje i različite načine osiguravanja ljudskih prava u različitim političkim sistemima i kulturama;

Historijski proces razvoja i provedbe ljudskih prava; Mogući sukob ljudskih prava i legitimnih vladajućih interesa; Osnovno značenje ljudskih prava za nastajanje moderne ustavne države; Neophodnost zaštite individualnih ljudskih prava u narodnom pravu; Značenje ljudskih prava za mir u svijetu; Značenje ljudskih prava za izjednačavanje interesa u odnosima sjever-jug; Značenje internacionalne suradnje za održanje i ostvarenje ljudskih prava i mira u

svijetu; Činjenične okolnosti, mjeru te socijalne, ekonomske i političke razloge kršenja

ljudskih prava ustanovljenog diljem svijeta; Mogućnosti države i internacionalnih organizacija, ali i pojedinca samog, da se

osigura važenje i uspostavljanje ljudskih prava te da se spriječi njihovo kršenje. Iz svega ovoga slijedi da odgoj o ljudskim pravima služi za razvijanje i unapređenje sposobnosti prosuđivanja i kritiziranja kod učenika. Odgoj o ljudskim pravima treba pobuditi i ojačati spremnost da se pojedinac zauzima za ostvarenje ljudskih prava i da se suprotstavi njihovu nepoštivanju. U to je uključena spremnost da se zaštiti pravo drugog. Učenici bi trebali biti osposobljeni da pitanje ostvarenja ljudskih prava promatraju kao bitan faktor pri prosuđivanju političke situacije u vlastitoj ali i drugim zemljama. Ovako postavljen odgoj o ljudskim pravima slaže se s odgojem o socijalnoj odgovornosti i toleranciji, odgojem protiv rasizma i neprijateljstava prema drugima. Odgoj o ljudskim pravima mora biti povezan s osposobljavanjem učenika da tolerišu druge u njihovu drukčijem načinu života. Postoji mnogo različitih definicija i pristupa , ali najbolje se odgoj za ljudska prava može razumjeti kroz ciljeve koji se njime želi postići. Dugoročni cilj je razvoj kulture u kojoj se ljudska prava razumiju , brane i poštuju. 

 

9

Seminarski rad Demokratija

5.1 Opći ciljevi odgoja za ljudska prava

To su: ojačati poštivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda razvijati osjećaj za vlastito samopoštovanje i poštivanje drugih razvijati stavove i ponašanje koje će dovesti do poštivanja prava drugih ljudi osigurati pravu spolnu jednakost  i jednake mogućnosti za žene u svim sferama promovirati poštovanje i razumijevanje i uvažavanje kulture različitosti promovirati demokraciju, razvoj, socijalnu pravdu, društveni sklad, solidarnost i

prijateljstvo među ljudima i nacijama

Postojeći modeli odgoja za ljudska prava mogu podijeliti svoje ciljeve u 3 glavna područja : o promoviranje svjesnosti i razumijevanja tema koje se odnose na ljudska prava kako bi

ljudi prepoznali kršenje ljudskih pravao razvijanje sposobnosti neophodnih za obranu ljudskih prava o razvijanje stava poštivanja ljudskih prava kako ih ne bi namjerno kršili Danas govorimo o tri generacije ljudskih prava: o generacija (prava koja se odnose na slobodu )– uključuje civilna i politička prava kao

pravo na slobodu izražavanja, slobodu udruživanja, pravo na život, na pošteno suđenje …o generacija- uključuje socijalna, ekonomska i kulturna prava kao što je pravo na

odgovarajući životni standard, na posao, zdravlje, obrazovanje…o generacija– prava su poznata kao „prava u nastajanju“ jer su još uvijek u procesu

prepoznavanja i priznavanja . Odnose se na kolektivna prava društva  i naroda kao što je pravo na održiv razvoj, mir , zdrav okoliš.

10

Seminarski rad Demokratija

6.0 ZAKLJUČAK

Dakle, u ovom radu obradio sam temu „Ljudska prava“. Objasnio sam šta su to ljudska prava, i koliki je njihov značaj za čovjeka. Vratio sam se kroz vrijeme i objasnio vam šta je to uslovilo pojavu ljudskih prava i koji su bitni dokumenti doprinijeli daljnjem razvoju ljudskih prava sve do međunarodnih organizacija kao što je UN, u čije se osnovne ciljeve ubraja i zaštita ljudskih prava. Spomenuli smo i „Opću deklaracija o ljudskim pravima“ koja je usvojena 10. decembra 1948 godine, u kojoj je precizno utvrđeno šta su to ljudska prava. Također sam i nabrojao nekoliko članaka o ljudskim pravima. Dalje sam u svom seminarskom objasnio ko to nadgleda ljudska prava i spriječava njihovo kršenje. Ljudi, a posebno države su jako sklone kršenju ljudskih prava, pa pored UN-a imamo i INGOs-(International Non-Governmental Organizations). Također sam spomenuo da postoji odgoj i obrazovanje za ljudska prava i koji su to ciljevi u odgoju za ljudska prava. Iako danas u svijetu države uveliko krše ljudska ljudska prava ratovanjem, pa i pojedinci kao što su veliki politički lideri sa svojim lucidnim idejama jasno je da su ljudska prava toliko ugrađena u suvremenu svijest čovjeka da ih se više ne može ignorirati.

11

Seminarski rad Demokratija

7.0 LITERATURA

1. Anđelić, Neven; Kratka povijest ljudskih prava; Asocijacija Alumni Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije (ACIPS); Sarajevo 2008

2. PRVI KORACI: Priručnik o odgoju i obrazovanju za ljudska prava; Amnesty International Hrvatske, Zagreb 2000.

3. Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava, I dio; Vlada Republike Hrvatske, Zagreb 1999.

4. http://www.dadalos.org/coe/Dio2/02LAT6.htm

5. http://www.amnesty.hr/stranica.php?sifra_str=edukacija

6. http://www.dadalos.org/kr/Menschenrechte

7. http://www.sostelefon.org.rs/zakoni/14.%20Evropska%20konvencija%20za %20zastitu%20ljudskih%20prava%20i%20osnovnih.pdf

12