Seminar - Unutarnje Tržišta

25
2. POVIJEST NASTANKA UNUTARNJEG TRŽIŠTA Jedan od ciljeva Europske unije bilo je stvaranje Unutarnjeg tržišta. Tome cilju prethodile su mnoge direktive, zajedničke politike i financijski instumenti. Unutarnje tržište razvijalo se kroz godine, a prethodila su druga tržišta. U ovom dijelu radu analiziranaje unutarnje tržište, zajedničke politike i direktive koje su prethodile unutarnjem tržištu. 2.1. OD CARINSKE UNIJE DO OSNIVANJA UNUTARNJEG TRŽIŠTA Osnivanjem carinske unije 1968. godine omogućeno je ukidanje većine carina i kvantitativnih ograničenja razmjeni. Carinska unija (postignuta 1. srpnja 1968.), ukidanje kvota, sloboda kretanja državljana i radnika te usklađenje nekih poreza općim uvođenjem PDV-a (1970.) ostvareni su prije završetka prijelaznog razdoblja (1. siječnja 1970.). Medutim, liberalizacija se sukobljavala s mnogim preprekama, kontrolama i izuzecima u medunarodnom kontekstu. Osnivači EEZ-a od početka su odredili ambicioznije ciljeve i željeli su formirati ekonomsko-političke okvire u kojima će se roba, usluge i kapital moći slobodno razmjenjivati. Zajedničko tržište temelji se na poštivanju četiriju sloboda: slobodnom kretanju roba, ljudi, usluga i kapitala. Zajedničko tržište je, kao glavni cilj Rimskih ugovora, imalo svrhu udružiti gospodarstva država članica u što većoj mjeri kroz:

description

EU - unutarnje tržište

Transcript of Seminar - Unutarnje Tržišta

2. POVIJEST NASTANKA UNUTARNJEG TRITA

Jedan od ciljeva Europske unije bilo je stvaranje Unutarnjeg trita. Tome cilju prethodile su mnoge direktive, zajednike politike i financijski instumenti. Unutarnje trite razvijalo se kroz godine, a prethodila su druga trita. U ovom dijelu radu analiziranaje unutarnje trite, zajednike politike i direktive koje su prethodile unutarnjem tritu.

2.1. OD CARINSKE UNIJE DO OSNIVANJA UNUTARNJEG TRITA

Osnivanjem carinske unije 1968. godine omogueno je ukidanje veine carina i kvantitativnih ogranienja razmjeni. Carinska unija (postignuta 1. srpnja 1968.), ukidanje kvota, sloboda kretanja dravljana i radnika te usklaenje nekih poreza opim uvoenjem PDV-a (1970.) ostvareni su prije zavretka prijelaznog razdoblja (1. sijenja 1970.). Medutim, liberalizacija se sukobljavala s mnogim preprekama, kontrolama i izuzecima u medunarodnom kontekstu. Osnivai EEZ-a od poetka su odredili ambicioznije ciljeve i eljeli su formirati ekonomsko-politike okvire u kojima e se roba, usluge i kapital moi slobodno razmjenjivati.

Zajedniko trite temelji se na potivanju etiriju sloboda: slobodnom kretanju roba, ljudi, usluga i kapitala. Zajedniko trite je, kao glavni cilj Rimskih ugovora, imalo svrhu udruiti gospodarstva drava lanica u to veoj mjeri kroz: carinsku uniju sa zajednikom vanjskom carinskom tarifom, slobodu kretanja roba, osoba, usluga i, u odreenoj mjeri, kapitala, uklanjanje koliinskih ogranienja (kvota) i mjera s istovrsnim uinkom. Meutim, sloboda trgovine robom i uslugama i sloboda poslovnog nastana i dalje su ostale ograniene zbog stalnih nekonkurentskih praksi nametnutih od javnih vlasti, mjera koje imaju jednak uinak kao i koliinska ogranienja te postojeih nacionalnih tehnikih pravila za proizvode. Sloboda kretanja usluga i sloboda poslovnog nastana (osim kod nekih zanimanja kao to su lijenici) jo nije bila u potpunosti ostvarena do sredine 1980-ih.

U stvarnosti je nastupio tzv. rat dokumenata, koji je pojaan izmeu administracija zemalja lanica. Meutim, od 1. sijenja 1993. godine razmjena unutar komunitarnog teritorija ne zahtijeva nikakv carinski dokument, to znai da Zajednica predstavlja jedan i jedinstveni teritorij bez granice. (Kandija, Cvei, 2008, str. 129)

Nedostatak napretka pri uspostavi zajednikog trita u velikoj se mjeri pripisuje izboru pretjerano detaljne metode usklaivanja zakonodavstva i pravilu da Vijee jednoglasno donosi odluke. Prema Cecchinijevom izvjetaju (Trokovi ne-Europe) iz oujka 1988. to je gospodarstvo iznimno skupo stajalo i to izmeu 4,25% i 6,5% BDP-a. Politika rasprava navela je EEZ sredinom 1980-ih da razmotri temeljitiji pristup cilju uklanjanja trgovinskih barijera: unutarnje trite. (http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=102) Zeleno svijetlo dano je 1985. kada je Europsko vijee postavilo kraj 1992. kao rok za ostvarenje unutarnjeg trita i zatrailo od Komisije da pripremi program s popisom akata koje treba usvojiti te rok za njihovu provedbu. Komisija 1985. usvaja Bijelu knjigu u kojoj je navedena veina zakonodavnih mjera (otprilike 300) koje treba poduzeti, grupiranih s obzirom na tri glavna cilja: uklanjanje fizikih, tehnikih i poreznih granica.

Jedinstveni europski akt stupio je na snagu 1. srpnja 1987., a 31. prosinac 1992. odreen je kao toan rok za ostvarenje unutarnjeg trita. Uvoenjem sustava glasovanja kvalificiranom veinom za zajednike carinske tarife, slobodno pruanje usluga, slobodu kretanja kapitala i usklaivanje nacionalnog zakonodavstva takoer je ojaao mehanizme donoenja odluka. Prije isteka roka usvojeno je preko 90 % zakonodavnih projekata navedenih u Bijeloj knjizi iz 1985., uglavnom kvalificiranom veinom glasova.

2.2. UNUTARNJE TRITE

Jedinstveno, odnosno unutarnje europsko trite danas obuhvaa zemlje lanice EU-a i Island, Norveku i Lihtentajn koje su pridruene mnogim oblastima preko europskog ekonomskog prostora (EEA). Stvaranje unutarnjeg trita podrazumijeva ne samo liberalizaciju trgovine meu dravama lanicama, ve i liberalizaciju kretanja proizvodnih faktora: rada, kapitala i usluga. (Kandija, Cvei, 2008, str. 127)

Unutarnje trite najire je podruje ove vrste na svijetu s gotovo 500 milijuna potroaa. Ono je snano doprinijelo napretku i integraciji europskog gospodarstva, povealo je trgovinu unutar Zajednice za otprilike 15% godinje tijekom 10 godina, podiglo je produktivnost i smanjilo trokove ukidanjem carinskih formalnosti, usklaivanjem i uzajamnim priznavanjem tehnikih pravila i niih cijena kao rezultata konkurencije, ostvarilo je dodatni rast od 1,8% tijekom posljednjih 10 godina te stvorilo otprilike 2,5 milijuna novih radnih mjesta istovremeno smanjujui razlike u visini prihoda izmeu drava lanica. (http://www.entereurope.hr/ )

U EU postoje dva osnovna naela unutarnjeg europskog trita: naelo nediskriminacije i naelo uzajmnog priznavanja.

Naelo nediskriminacije proizlazi iz Poglavlja II, l.18, prije l.12 Ugovora o funkcioniranju Europske unije, koji zabranjuje "bilo kakvu diskriminaciju na osnovi nacionalne pripadnosti", odnosno razliit tretman u jednakim okolnostima na osnovi nacionalnosti. Sukladno tome naelu zabranjeno je uvoznu robu tretirati drugaije od domae. U presudama Suda EZ-a primjena tog naela je znatno proirena te su ukljueni i drugi kriteriji, poput jednakosti spolova. (http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=102)

Naelo uzajamnog priznavanja usko je vezano za naelo nediskriminacije. Njime se trai da zakonodavstvo druge drave lanice ima ekvivalentne uinke onima domaeg zakonodavstva. Naelo je postavljeno presudom Suda EZ-a iz 1979. godine u sluaju Cassis de Dijon (predmet 120/78) kojom je odlueno da proizvod koji je u skladu sa zakonom proizveden i stavljen na trite u jednoj dravi lanici mora biti prihvaen i u drugim dravama lanicama Unije. Iako se to naelo odnosi uglavnom na proizvode, utjee i na druge slobode, a posebno na slobodu pruanja usluga (npr. priznavanje diploma). (http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=102)

Osim naela koje ima neposredan uinak (nediskriminacija) i naela koje je derivirano iz sudske prakse (uzajamno priznavanje), Poglavlje II Ugovora o funkcioniranju Europske unije predvia i usklaivanje zakonodavstava drava lanica u mjeri u kojoj to zahtijeva djelovanje unutarnjeg trita. Naime, budui da naelo uzajamnog priznavanja nije dostatno bilo je potrebno donijeti direktive za harmonizaciju nacionalnih zakonodavstava.

2.3. TEMALJNE TRINE SLOBODE

Na unutarnjem tritu vrijede etiri trine slobode koje omoguuju funkcioniranje i razvoj toga trita. Za potpunu primjenu ovih sloboda bilo je potrebno mnogo dogovora unutar lanica, donesene su brojne direktive i smjernice. Ove etiri slobode vane su i zbog pozitivnog poslovnog okruenja kojem pridonose na unutarnjem tritu.

2.3.1. Sloboda kretanja roba

Slobodno kretanje roba na Unutarnjem tritu motivirano je prednostima koje imaju i proizvonai i potroai - proizvonai zbog irenja trita za plasiranje proizvoda, a potroaizato to im se nudi vei izbor proizvoda uz niu cijenu, to je posljedica vee konkurencije. Pravni temelj slobode kretanja roba ine lanci 28 - 37 Ugovora o funkcioniranju EU-a, kojiobuhvaaju odredbe vezane za carinsku uniju, carinsku suradnju i zabranu kvantitativnih ogranienja u razmjeni izmenu zemalja lanica te odredbe vezane za funkcioniranje Unutarnjeg trita. (Kandija, Cvei, 2011, str. )

Sloboda kretanja roba nastavlja se na: ukidanje carina i pristojbi s ekvivalentnim uinkomuspostavom carinske unije 1968. godine, te ukidanje koliinskih ogranienja trgovine (kvota) i mjera s ekvivalentnim uinkom1969. i 1974. godine za poljoprivedne proizvode.

Nakon to su ukinute carine i kvote, stvaranje uvjeta za potpuno slobodno kretanje roba predstavljalo je pravi izazov. Naime, razliiti nacionalni standardi i pravila, porezne politike, odnosno "netarifne zapreke trgovini", sprjeavali su slobodno kretanje roba jer su u nekim sluajevima imali uinak jednak carinama, kvotama i slinim uvoznim ogranienjima kakva su postojala prije stvaranja carinske unije. Stoga je bilo neophodno donijeti zajednika pravila kvalitete proizvoda imajui u vidu potrebu zatite potroaa.

U Europskoj uniji utvrneni su jedinstveni tehniki propisi koje moraju zadovoljiti proizvodiprisutni na Unutarnjem tritu, a drave lanice ih preuzimaju u svoja nacionalna zakonodavstva. Detaljni propisi postoje za nekoliko rizinih skupina proizvoda (npr. lijekovi i kozmetika, kemijski proizvodi, tekstil i obua, motorna vozila), a za ostale postoje minimalni (okvirni) preduvjeti npr. za strojeve, plinske i medicinske urenaje, dizala i granevinske robe.Posebna pozornost posveuje se sigurnosti igraaka koje se plasiraju na Unutarnje trite, pogotovo nakon sve uestalijih pojava neispravnih i opasnih igraaka iz Kine i nekih drugihzemalja, a zasebne mjere i ogranienja utvrneni su za kulturna i umjetnika dobra te oruje. Sustav brze razmjene informacija RAPEX, omoguuje brzu reakciju svih lanica EU-a naprijetnju od neispravnih i opasnih proizvoda koji su se pojavili na Unutarnjem tritu. Sigurnosti proizvoda pridaje se sve vea pozornost jer predstavljaju ozbiljnu prijetnju zdravljueuropskih granana, ali i interesima europskih poduzea.

Ogranienja slobode kretanja roba su mogua iz razloga: javnog morala, javnog reda, javne sigurnosti, zatite zdravlja ljudi, ivotinja i biljaka, zatite nacionalnog blaga, umjetnike ili povijesne ili arheoloke vrijednosti, te zatite industrijskog i trgovakog vlasnitva.

2.3.2. Sloboda kretanja radnika

Sloboda kretanja osoba znai da se dravljani EU mogu slobodno kretati, boraviti i raditi u bilo kojoj lanici Unije. U najirem smislu, sloboda kretanja osoba proizlazi iz odredaba kojima se ureuje europsko dravljanstvo, koje u naelu daje pravo na kretanje i slobodno prebivanje na podruju bilo koje drave lanice. Ogranienja su mogua iz razloga: zapoljavanja u dravnim slubama, javnog reda, javne sigurnosti i zatite zdravlja.

Radnik koji se seli u drugu dravu lanicu ima odreena prava: pravo na rad bez radne dozvole (osim radnika iz novih drava lanica koje su obuhvaene prijelaznim razdobljem), jednakost postupanja u zapoljavanju kao s dravljanima lanice u kojoj se rad obavlja, pravo na jednake socijalne pogodnosti kakve imaju i dravljani lanice u kojoj se radnik zapoljava, pravo lanova obitelji da se pridrue radniku i da primaju naknadu za obitelj, potpuna koordiniranost sustava socijalne sigurnosti (mirovinska prava i doprinosi za socijalnu sigurnost) i uzajamno priznavanje kvalifikacija.

Unato zajamenim pravima, radnu snagu u EU-u karakterizira mala prostorna i profesionalna pokretljivost.

2.3.3. Sloboda pruanja usluga

Sloboda pruanja usluga odnosi se na privremeno ili povremeno pruanje usluga izvan granica matine drave, a lanak 57 Ugovora o funkcioniranju EU-a pod pojmom usluga podrazumijeva one usluge koje se normalno naplauju, a nisu utvrene odredbama vezanima za slobodno kretanje roba, kapitala i osoba (Kandija, Cvei, 2011, str. 30) Sloboda pruanja usluga omoguuje poslovnim subjektima (fizikim ili pravnim osobama) koji u nekoj od drava lanica pruaju usluge da na privremenoj osnovi ponude svoje usluge u drugim dravama lanicama EU, a da se u njima poslovno ne nastanjuju. (http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=102)

Slobodan poslovni nastan omoguuje poslovnim subjektima (fizika ili pravna osoba tj. trgovaka drutva, obrtnici i slobodna zanimanja) da obavljaju gospodarske aktivnosti na stabilan i kontinuiran nain u jednoj ili vie drava lanica EU. To se takoer odnosi na slobodu otvaranja zastupnitava, predstavnitava ili podrunica na podruju drugih drava lanica. Usluge i aktivnosti na koje se primjenjuje naelo slobode pruanja usluga i poslovnog nastana ne smiju biti predmetom diskriminatornih ili restriktivnih mjera, osim onih koje se mogu opravdati opim interesom (http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=102).

U skladu s tom slobodom, odvjetnici, banke, osiguravajua drutva ili softverske kompanije, na primjer, mogu svoje usluge nuditi na podruju cijele EU. Na taj nain krajnji potroai koriste prednosti slobodnog kretanja usluga jer mogu odabrati najpovoljniju uslugu iz spektra koji se nudi na unutarnjem tritu Unije.

2.3.4. Sloboda kretanja kapitala

Kretanje kapitala u EU gotovo je savreno. Slobodno kretanje uvedeno je u veini starih lanica 1. srpnja 1990. godine, uz odrenena tranzicijska razdoblja, te postupno i u novim lanicama. Na temelju raznih odredaba i liberalizacije bankarskih usluga, trita vrijednosnim papirima i usluga osiguranja, financijsko trite EU-a u potpunosti je liberalizirano 1. sijenja 1993. godine, to je bilo iznimno vano i za realizaciju Ekonomske i monetarne unije. (Kandija, Cvei, 2011, str. 40)

Sloboda kretanja kapitala predstavlja slobodu ekonomske i monetarne unije, gospodarskih i privatnih interesnih skupina, fiskalne aspekte, borbu protiv prijevara, kao i vanjske odnose (http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=102). Njena izrada je od 1. srpnja 1990. predstavljala prvu fazu prema gospodarskoj i monetarnoj uniji koja je kulminiralauvoenjem eura. Ona seodnosi se na zabranu ogranienja: kretanju kapitala (investicije) i plaanjima (za robe i usluge). Osim ogranienja kretanju kapitala izmeu drava lanica, zabranjena su i ogranienja kretanju kapitala izmeu drava lanica i treih zemalja. Meutim, zadrana je mogunost uvoenja zatitnih mjera u sluajevima kad kapitalni tokovi u ili iz treih drava mogu uzrokovati ozbiljne potekoe za ekonomsku i monetarnu uniju.

Zahvaljujui slobodnom kretanju kapitala europski graani i poslovni subjekti imaju slobodan pristup financijskim uslugama u cijeloj Uniji.

3. POSLOVNO OKRUENJE NA UNUTARNJEM TRITU

Poslovno okruenje oituje na mnogo naina kao to je primjerice zakonska regulativa, normizacija i tehniki propisi, ekonomska politika i zatita svih sudionika na tritu. to je pozitivnije poslovno okruenje vea razmjena na tom tritu te ono ostvaruje pozitivne rezultate. I u EU je bilo potrebno uiniti mnogo ka uklanjanju prepreka koje su onemoguivale funkcioniranje unutarnjeg trita. Zakonska regulativa te politika unutarnjeg trita koja ini poslovno okruenje istog analizirana je u daljnem tekstu.

3.1. BOLKENSTEIONOVA DIREKTIVA

Kako bi se omoguio ulazak pruatelju usluga podrijetlom iz druge zemlje lanice na domae trite bilo je potrebno uklanjanje mnogih prepreka. Fragmentiranost Unutarnjeg europskog trita ima negativan utjecaj na cjelokupno gospodarstvo Europe, posebice na konkurentnost malih i srednjih poduzea i na kretanje radne snage, te sprjeava pristup potroaa veoj raznolikosti usluga s konkurentnim cijenama. (Kandija, Cvei, 2011, str. 50). U EU samo 1/5 usluga ima prekogranini karakter, a njihova je produktivnost u lanicama eurozone oko 30% nia nego u SAD-u.

Bolkesteinova direktiva, donesena 12. prosinca 2006. godine ima za cilj osigurati veu konkurentnost i zaposlenost na tritu usluga uklanjanjem brojnih administrativnih prepreka i protekcionistikih mjera pri prekograninom pruanju usluga ili poslovnom nastanu u drugoj zemlji lanici. Zaaci koji proizlaze i ove direktive su dinamian i selektivan proces ukidanja ogranienja, gdje je to mogue i u to kraem roku, te harmonizaciju specifinih pitanja. Ispunjenje ovih zadataka bi trebalo omoguiti progresivnu i koordiniranu harmonizaciju nacionalnih zakonodavstava za usluge i realizaciju autentinog Unutarnjeg trita usluga, to je bilo predvieno do 2010. godine.

Potrebno je ostvariti ciljano usklaivanje, administrativnu suradnju i kodeks profesionalnog ponaanja vezan uz odrenena pitanja. Usklaivanje nacionalnih zakonodavnih reima trebalo bi osigurati visok stupanj pravne integracije u EU i visoku razinu zatite opih interesa (zatita potroaa i okolia, javna sigurnost i zdravlje, usklanivanje zakona o radu i sl.).(Kandija, Cvei, 2011, str. 51).

Drave lanice trebaju formirati kontakt toke (points of single contact), odnosno tzv. one-stop-shops kojima je cilj pojednostavljivanje javnih procedura, putem kojih pruatelji usluga mogu obavljati sve procedure i formalnosti. Svake lanice EU-a ima obvezu pruateljima i primateljima usluga osigurati jednostavan pristup relevantnim informacijama, odnosno elektronski. Takoer, drave se pozivaju i na pojednostavljenje sustava odobravanja poslovnog nastana ili za pruanje specifinih usluga, uz primjenu samo iznimnih prioritetnih razloga za ogranienja dozvola, koji ne smiju biti diskriminativni prema dravljanima ili poduzeima drugih drava lanica EU-a.

Mjerodavne vlasti zemalja lanica odgovorne su za razmjenu bitnih informacija te za vrenje potrebnih provjera, inspekcija i istraga, ukljuujui slanje upozorenja u druge lanice za sluajeve kada odrenene usluge mogu tetiti zdravlju i sigurnosti ljudi ili okoliu. S tom je svrhom osnovan specifini elektronski sustav razmjene informacija IMI (Internal Market Information System). (Kandija, Cvei, 2011, str. 53)

Ovom direktivom obuhvaene su brojne usluge: distributivne trgovine (ukljuujui sajmove), aktivnosti reguliranih profesija (raunovone, pravni savjetnici, arhitekti, inenjeri), obrtnitva i granevinarstva, poslovnih usluga (upravljaki konzalting, oglaavanje, upravljanje i odravanje objektim), putnih agencija i drugih turistikih ili ugostiteljskih usluga, usluga vezanih uz rekreaciju, port, kulturu i zabavu, ugradnje i odravanja opreme, izdavatva, programiranja i drugih usluga informacijskog drutva, iznajmljivanja vozila i autokole, usluga vezanih uz nekretnine, usluga osposobljavanja, potpore kuanstvima (npr. ienje, dadilje), usluga potpore poljoprivredi i umarstvu i drugih.

Bolkestainova direktiva ne obuhvaa: neekonomske usluge od opeg interesa, kao to su obrazovanje, zdravstvo i javni prijevoz, dravne socijalne i usluge obavljanja slubenih funkcija, audiovizualne usluge, kockanje, zatitarske usluge, javne biljenike i tuitelje te usluge privremenog zapoljavanja. Smjernica se ne odnosi ni na propise cestovnog prometa, eksploataciju zemlje, prostorno planiranje, standarde izgradnje te specifine administrativne kazne za nepotivanje tih propisa. Financijske usluge, transportne i usluge elektronike komunikacije obuhvaene su posebnim pravnim aktima EU-a. (Kandija, Cvei, 2011, str. 54)

3.2. AKCIJSKI PLAN ZA FINANCIJSKE USLUGE I LAMFALUSSY PROCES

Za uinkovito funkcioniranje financijskih trita bila je potrebna funkcionalna europska politika trita financisjkih usluga.

Akcijski plan za financijske usluge (FSAP21) prihvaen je 1999. godine s ciljem otvaranja jedinstvenog trita za financijske usluge u EU. Usvojene su 42 mjere s ciljem harmonizacije pravila o vrijednosnim papirima, bankarstvu, osiguranjima, hipotekama, mirovinama i ostalim oblicima financijskih transakcija. Prioriteti i specifine mjere za realizaciju tri strateka cilja FSAP-a: uspostava jedinstvenog trita za veleprodajne financijske usluge euro je katalizator promjena na tritima vrijednosnih papira i financijskih izvedenica, to je vidljivo u bliskijim odnosima europskih burzi i u konsolidaciji platnih sustava ostvarivanje otvorenog i sigurnog maloprodajnog trita financijskih usluga, koje se takoner prilagonava promjenama (npr. jedinstveni bankovni raun za cijelu eurozonu,hipotekarno trite) jaanja pravila bonitetnog nadzora financijskog sektora, posebno zbog pojave novih oblika rizika, novih tehnika nadzora (npr. o adekvatnosti kapitala i granicama solventnosti osiguravateljskih drutava) te paneuropskog i menusektorskog organiziranja poduzea. (Kandija, Cvei, 2011, str. )Lamfalussy proces temelji se na etiri razine regulatornog pristupa koji je preporuioOdbor mudraca o regulaciji europskih trita vrijednosnih papira, pod predsjedanjem Baron Alexandre Lamfalussy. Lamfalussy proces je osmiljen kako bi zakonodavstvo Zajednice otritima vrijednosnih papira bilo fleksibilnije, tako da se moe bre dogovoriti i prilagoditi kao odgovor na inovacije i tehnoloke promjene na financijskim tritima;kako bi se omoguilo institucijama da imaju koristi od tehnikih i regulatornih strunjakaEuropskih regulatora za vrijednosnice i boljeg angamana vanjskih sudionika, te da se vie fokusiraju na primjenu i provedbu zakonodavstva Zajednice u dravama lanicama. Inovacija iz tog procesa je osnivanje 2 nova odbora : Europski odbor za vrijednosnice(zakonodavni) i Odbor europskih regulatora za vrijednosnice (nadzorni). Odbori su uspostavljeni odlukom Komisije u lipnju 2001. godine. Lamfalussy proces je znaajno pridonio razvoju fleksibilnijeg Europskog regulatorniog sustava. Cjelokupni proces donoenja odluka je uinkovitiji iukljuujui te ubrzava. Vrijeme potrebno za usvajanje prve etiri Lamfalussy direktiveiznosio je u prosjeku 20 mjeseci . Smjernica o tritima finanscijskih instrumenata (The Markets in Financial Instruments Directive MiFID) je dokument usvojen od strane Europskog parlamenta i Komisije, kojim se uspostavlja jedinstveno trite i regulatorno ureenje za tzv. investicijske usluge, za 30 zemalja lanica Eurpskog ekonomskog podruja ( 27 zemalja lanica EU, Island, Norveka i Lihtenajn).

Slijedei grafikon prikazuje razvoj financijskih usluga nakon donesenog Akcijskog plana za financijske usluge i Lamfalussyovog procesa.

Grafikon 1: Bruto dodana vrijednost poslovne aktivnosti i financijske usluge (%)

Izvor: Eurostat

Iz grafikona vidi se da trite financijskih usluga ostvaruje sve veu bruto dodanu vrijednost od 2005. do 2010. godine.

Ureeno trite financijskih usluga utjee na razvoj unutarnjeg trita, kao i to pozitivno poslovno okruenje utjee na rast i razvoj unutarnjeg trita.

3.3. PRAVO INTELEKTUALNOG I INDUSTRIJSKOG VLASNITVA

EU dui niz godina djeluje na podruju intelektualnog vlasnitva s ciljem harmonizacije zakonodavstava zemalja lanica i stvaranja novih oblika suradnje u podruju zatite nematerijalne imovine, ija je vrijednost odrenena upotrebom, umnoavanjem ili prikazivanjem takvih dobara drugim ljudima. Intelektualno vlasnitvo podrazumijeva dvaglavna podruja, a to su: zatita autorskih i srodnih prava prvenstveno umjetnikog, literarnog, glazbenog i znanstvenog stvaralatva zatita industrijskog (i komercijalnog) vlasnitva npr. patenti, trgovinski igovi, dizajn, modeli, oznake podrijetla i sl. (Kandija, Cvei, 2011, str. )

Industrijsko vlasnitvo je pravo proizvoaa da od konkurenata tite svoje poslovne interese, poloaj na tritu i sredstva uloena u istraivanje, razvoj i promociju proizvoda. Industrijski dizajn titi novi vanjski oblik ili izgled proizvoda, patent titi izume, odnosno novo rjeenje nekog tehnikog problema, dok ig (trade mark) slui za razlikovanje od slinih proizvoda ili usluga koje ve postoje na tritu.

Ovo podruje pravne suradnje posebno je vano zbog borbe protiv krivotvorina i piratstva, koji ine 5 - 7% svjetske razmjene, a Uniju oteuju za 2,5 - 3 miljarde eura godinje. Primjerice tijekom 2003. godine preko 40% softverskih programa i 35% glazbenih CD-a i kaseta bilo je rezultat piratstva. Meutim, Unutarnje europsko trite, s obzirom na svoju veliinu, predstavlja plodno tlo za sustav koji putem intelektualnog i industrijskog vlasnitva osigurava razvoj kreativnosti i konkurentnosti u interesu industrije, proizvoaa, potroaa i ire javnosti, odnosno autora, izvoaa i kulture openito. (Kandija, Cvei, 2011, str. )

3.4. PRAVO TRGOVAKIH DRUTAVA

Ovo pravo podrazumijeva pravila o osnivanju, registraciji, domaem i prekograninom spajanju i dijeljenju tvrtki te pravnom statusu stranih tvrtki. Pri osnivanju i poslovanju trgovakih drutava, raunovodtsvenim poslovima i unutarnjoj i vanjskoj reviziji sve drave lanice moraju primjenjivati jedinstvena pravila (meunarodni standardi) kojima nee diskriminirati ostale dravljane EU-a u odnosu na svoje dravljane, tj. omoguiti slobodno kretanje radnika, pruanje usluga i trino natjecanje (Kandija, Cvei, 2008. str. 135).

U EU postoji statut Europskog drutvo (Societas Europaea) koje je ime dobilo prema latinskom nazivu "societas europea" od kuda potjee i kratica SE. Ideja o nastanku Europskog drutva nastala je jo 1959. godine kad je francuski biljenik Thibierge predloio uspostavu drutva dionica europskog tipa ("societe par action de type europeen"). Europsko dioniko drutvo (Societas Europea, dalje SE) je trgovako drutvo iji je kapital podijeljen na dionice. Drutvo je utemeljeno u okviru europskog supranacionalnogprava s ciljem i svrhom jednostavnijeg osnivanja i djelovanja izvan nacionalnih prava zemalja lanica. SE mora preuzeti oblik drutva s dionikim kapitalom s obzirom da je takav oblik u pogledu financiranja i voenja najprikladniji za potrebe drutva koje djelatnost obavlja na europskoj razini. SE ima svojstvo pravne osobe38. Pravnu osobnost stjee upisom u sudski registar u dravi u kojoj ima sjedite. Temeljni kapital drutva izraava se u eurima. Najnii iznos temeljnog kapitala je 120.000 eura.

Osnivanje SE omoguilo je trgovakim drutvima koji posluju na podruju vie drava lanica da budu osnovana kao jedno drutvo koje podlijee europskom zakonodavstvu. Europsko drutvo djeluje na teritoriju itave Europske unije kao jedno trgovako drutvo s jednom upravom i jednim sjeditem te unificiranim sustavom izvjeivanja. Ovime se izbjegava sastavljanje skupih i administrativno zahtjevnih mrea drutava keri koji se temelje na razliitim nacionalnim zakonodavstvima, budui da se ranije moralo osnivati drutva keri u dravama u kojima drutvo nije imalo registrirano sjedite te djelovati prema zakonima razliitih drava u kojima posluje.

4. FINANCIRANJE PODUZETNITVA

Mala i srednja poduzea (MSP) ine oko 99% industrijskog tkiva Unije (preko 20 milijuna poduzea) i zapoljavaju vie od 2/3 radnika iz privatnog sektora, te ostvaruju vie od polovice novostvorene vrijednosti u Uniji. Stoga e u ovom dijelu rada biti analizirani naini financiranja poduzetnitva.

4.1. OKVIRNI PROGRAM ZA KONKURENTNOST I INOVACIJE (CIP)

Okvirni program za konkurentnost i inovacije (eng. Competitiveness and Innovation Framework Programme skr. CIP) osnovan je Odlukom Europskog parlamenta i Vijea br. 1639/2006/EC u listopadu 2006. godine. Program CIP za razdoblje 2007.- 2013. godine na raspolaganju ima proraun od 3,6 milijardi eura. Cilj programa je poticanje konkurentnosti europskog poduzetnitva, a zamiljen je kao pomo u ostvarivanju ciljeva lisabonske strategije Europske unije koji se tiu ekonomskog rasta i zapoljavanja.

Okvirni program za konkurentnost i inovacije sastoji se od tri komponente:

Program za poduzetnitvo i inovacije (eng. The Entrepreneurship and Innovation Programme EIP) koji nosi 60% prorauna, odnosno 2,170 milijarde eura, Program podrke politikama za primjenu informacijskih i komunikacijskih tehnologija (eng. The Information Communication Technologies Policy Support Programme ICT PSP) s 20% prorauna, odnosno 730 milijuna eura te Inteligentna energija u Europi (eng. The Intelligent Energy Europe Programme IEE) s 20% prorauna, odnosno 730 milijuna eura. (http://www.mrrfeu.hr/default.aspx?id=524)

Svrha Okvirnog programa je podrka inovativnih aktivnosti (ukljuujui eko-inovacije), omoguavanje lakeg pristupa financijama malom i srednjem poduzetnitvu, osiguravanje usluga za potporu poslovanja u regijama, potaknuti bolje koritenje informacijskih i komunikacijskih tehnologija (ICT), pruanje podrke razvoju informacijskog drutva; promicanje koritenja obnovljivih energija i energetske uinkovitosti.Sredstva kojima se iz programa CIP potiu konkretni projekti dodjeljuju se putem natjeaja koje raspisuju nadlena tijela Europske komisije.

U Okvirnom programu za konkurentnost i inovacije mogu sudjelovati razne institucije zemalja korisnica programa, primjerice istraivaki centri, javne institucije, mala i srednja poduzea, institucije koje djeluju u podruju promicanja i/ili podupiranja poduzetnitva (npr. agencije, gospodarske komore).

Sredstva programa EIP koriste se s ciljem kreditiranja pokretanja (GIF 1- High Growth and Innovative SME Facility) ili razvitka poslovanja (GIF 2) brzorastueg i inovativnog malog i srednjeg poduzetnitva, te kao indirektna podrka za garanciju kredita malom i srednjem poduzetnitvu (SMEGF - SME Guarantee Facility). Financijska sredstva na temelju ugovora s Europskom komisijom osigurava Europski investicijski fond u izravnoj suradnji s nacionalnim financijskim institucijama, kao posrednicima (banke, garancijska drutva i fondovi, fondovi rizinog kapitala, financijske organizacije specijalizirane za prijelazno financiranje - mezzanine finance). Podupiru se investicije u tehnoloki razvoj, inovacije, transfer tehnologije i prekogranino irenje poslovnih aktivnosti i to putem kredita i jamstva pri emu su darovnice (grantovi) u sluaju ove aktivnosti iskljueni. Tipovi indirektne podrke ukljuuju jamstvene sheme (jamstva), vlasnike udjele (dionice), financiranje tijekom prijelaznih perioda (mezzanine finance).

4.2. EUROPSKA PODUZETNIKA MREA

Europska poduzetnika mrea (eng. Enterprise Europe Network) je mrea centara za pruanje usluga potpore poslovnom svijetu i poticanje inovacija poduzetnicima osiguravaju se informacije o zajednikim politikama EU te o mogunostima koritenja financijskih sredstava. Ova mrea je usmjerena ka poticanju suradnje u razliitim zemljama te povezuje male i srednje poduzetnike, inovatore, istraivae i istraivake institucije. Mreu ini 80 konzorcija ukljuujui oko 500 organizacija (komore, razvojne agencije, tehnoloki centri itd.). Ovu inicijativu na razini Europske komisije provodi Izvrna agencija za konkurentnost i inovacije (eng. Executive Agency for Competitiveness and Innovation - EACI).

Putem Europske poduzetnike mree potie se prekogranina suradnja i razmjena iskustava umreavanjem inovativnih tvrtki i ostalih sudionika u inovativnim procesima (javna tijela, klaster manageri, inkubatori, poduzetnike asocijacije). Provodi se inicijativom Europe INNOVA s ciljem stvaranja javno-privatnih partnerstava i financiranja inovacijskih platformi te inicijativom PRO INNO Europe s ciljem financiranja razmjene iskustava i projekata pomoi pri definiranju politike inovacija. PRO INNO Europe inicijativa ima za cilj postati arite analiza inovacijske politike, uenja i razvoja, u namjeri da se ui od najboljih i doprinosi razvoju novih i boljih inovacijskih politika u Europi. INNO-mree koje se ovim putem financiraju usmjerene su na suradnju u zemljama lanicama EU/regijama u podruju klastera, potporu malim i srednjim poduzeima utemeljenim na znanju kao i poduzetnicima poetnicima, procjenu meudravnog znanja te inovacijama u podruju usluga.