Seminar Ski Rad Iz Tehnologije Slikarstva
-
Upload
jesenko-gavric -
Category
Documents
-
view
354 -
download
6
Transcript of Seminar Ski Rad Iz Tehnologije Slikarstva
Tehnologija slikarstva
Zidno slikarstvo
Zidno slikarstvo spada među najstarije slikarske metode.Ono sadrži opšte elemente slike, čiji je
nosioc zid.Budući da je zid po svojim svojstvima otporniji od platna,daske..itd. na spoljasne
faktore, ova metoda slikanja itekako doprinosi trajnosti samog slikarskog djela.
Postoji vise metoda zidnog slikarstva, a medju klasične metode spadaju:
- Mozaik
- Sgraffito
- Enkaustika
- Fresko tehnike : al frescco (frescco buono), al secco
Najstariji primjeri zidnog slikarstva potiču još iz paleolita odakle se vide tragovi krečnog namaza
i slikanja zemljenim bojama na vlažnim stijenama, prekrivenim otopljenim kalcitom koji je
prilikom kristalizacije hiljadama godina sačuvao svježinu boja.(Lascaux,Altamira,...)
Kasnije se slikanje u razlicitim zidnim tehnikama javlja u svim razvijenim kulturama u vidu
fresco, secco, zgraffito, mozaik tehnikama.
Podloga u zidnim tehnikama se razlikuje od prirodne stijene- kamena, gline, do zida koji se
najčešće koristi kao podloga za zidno slikanje.
Mozaik
-je slikarska tehnika koja se izvodi slaganjem raznobojnih kockica najčešće od kamena, moguće
je i od glazirane keramike ili stakla, u malteru ili nekoj drugoj masi.Već u Mezopotamiji su
poznati kako ornamentalni tako i figuralni primjerci rađeni u tehnici mozaika.Razlika u izvedbi
podnog i zidnog mozaika primjetna je u većoj mjeri tek od srednjeg vijeka, kada je podni mozaik
pretežno od kamenčića, a zidni isključivo od ostaklenih kockica.Ova tehnika je bila
1
najzastupljenija u Grčkoj, Rimu i Vizaniji, a poznato je i da su prve ikone rađene kao prenosive
slike u tehnici mozaika.
Sgraffito
-je posebna vrsta slikarstva na zidu nastala u Italji u XV i XVI stoljeću.Izvodila se na dva sloja
maltera.Donji je morao biti potpuno suh te bi se premazivao mineralnim bojama ili spaljenim
travama koje su davale taman, skoro crn ton zelenog ili crvenog odsjaja.Nakon toga, preko se
stavlja drugi sloj, bijel ili svijetlo toniran koji bi se prema prethodnoj skici, urezanoj u malter,
mjestimično skidao i tako otkrivao donji tamniji sloj.Prema tome sgraffito u biti i nije slika već
kao reljef sastavljen od različito obojenih slojeva maltera koji u cijelini preuzima ulogu
boje.Vrste sgraffita su: slikarski, konturni, plošni i sobni.
Enkaustika
-je antički način slikanja pomoću ugrijanog voska i pigmenta.Kada boje očvrsnu one zadržavaju
sjaj i intenzitet tona.U likovnim tehnikama vosak se koristio jako rano, najprije kao sredstvo za
zaštitu likovnog dijela.Korištenje voska u tom periodu potvrđuje pronalazak voska u slikarskim
priborima iz doba starog Egipta, kao i slike iz stare rimske i egipatske umjetnosti.Pretpostavlja se
da je vosak korišten u zidnom slikarstvu Egipćana pčelinji, rastopljen u destiliranom
terpentinskom ulju iz Sirije.Budući da je vosak u normalnim uslovima u čvrstom stanju,
potrebno ga je zagrijavat kako bi se preveo u tečno stanje u kojem bi bio pogodan za
slikanje.Kao podloga u ovoj vrsti slikarstva može poslužiti bilo koja stabilna i suha površina kao
što je kamen, drvo, zid, staklo i metal.Podloga se preparira tako što se cijela površina premaže
voskom.
2
Fresko slikarstvo
Ukoliko ostavimo krečno mlijeko da miruje dan ili dva, onda će se kreč staložiti na dno, a čista
voda bi ostala iznad njega.Na površini vode se uhvati tanka prozirna skrama, koja se sastoji od
kristalnog kalcijum-karbonata (CaCO3).Ta skrama je glavni faktor u trajnosti fresko
slikarstva.Kako voda isparava, iz maltera povlači sa sobom i rastvorljive čestice kreča, koje
izbiju na površinu slike (maltera), i u dodiru sa zrakom očvrsnu među zrnima i preko zrna
boje.Na taj način se zrna boje povezuju za podlogu (usput i međusobno) u jednu okamenjenu
masu. Sudbina fresko slike zavisi od toga koliko je zdrav zid.Ukoliko zid nije zdrav, svi dalji
radovi, ma koliko ispravni bili – neče zaštititi fresku od takozvanog cvjetanja, izlučivanja bijelog
praha po površini slike u obliku plijesni i soli.
Preparacija podloge u fresko slikarstvu sastoji se od nekoliko slojeva maltera.Vizantijci su
upotrebljavali dva sloja, dok su stari Rimljani upotrebljavali tri.Oba načina su tokom dugih
perioda pokazali odlične rezultate.Jako važna materija za pravljenje fresko maltera jeste kreč.U
obzir dolazi samo gašeni kreč.Međutim ne može svježe gašeni građevinski, već vodom gašeni i
stajanjem dobro uzreli kreč, iz koga su se na dno staložile sve šalitrene soli.Ukoliko bi se
upotrebio svježe gašeni kreč, na površinu slike bi izlučio svu tu šalitru.Za pravljenje fresko
maltera kreč mora biti gust i jednolik u masi bez ikakvih grudvica i nečistoća.Zbog toga je
potrebno da se prije upotrebe kreč prvo prosije kroz sito.Druga materija koja dolazi u sastav
fresko maltera je pijesak koji je potreban kako kreč nebi ispucao pri sušenju i kako bi kreču dao
čvrstinu.Miješavina kreča i pijeska naziva se malter po latinskoj riječi mortarium.Potrebno je
imati dvije vrste pijeska, i to krupan i sitan.Kada se pravi malter, uvijek treba spajati gust kreč i
suh pijesak i dobro izmješati, pa tek onda po potrebi dodavati vodu.Ukoliko pijesak ne bi bio
suh, kreč se nebi vezao oko mokrih zrna pijeska jer je voda izolator koji to spriječava.Tako bi
pijesak ispadao iz maltera i malter se kruni.
Pri postavljanju fresko maltera na zid, potrebna je pažnja da zid ne upija vlagu iz maltera,već da
sva vlaga isparava vani, kako bi prošla kroz malter i vani izlučila skramicu preko boje.To se
postiže tako što se prije polaganja maltera, zid do zasićenja kvasi vodom.Ako zid nije dovoljno
3
zasićen vodom, dolazi do obrnutog procesa, gdje skramica ne bi izlazila na površinu te bi rezultat
bio otiranje boje sa slike.
Fresko malter se sastoji od više slojeva.U donje slojeve se stavlje više pijeska a manje kreča.Isto
tako se u donje slojeve stavlja krupniji pijesak a u gornje sitniji.Kako se reda više slojeva
maltera, tako se povećava količina kreča a smanjuje količina pijeska.Što je veći broj slojeva, tako
će se duže održavati vlaga u malteru i samim time moći će se duže slikati.
Slojevi maltera se stavljaju jedan preko drugog u razmacima od 20 do 30 minuta.Na taj način
voda iz nakvašenog zida i donjeg maltera prelazi kroz gornji i na površini posljednjeg sloja
izlučuje skramu.Treba obratiti pažnju da se na zid ne stavlja suviše mokar malter iz tog razloga
jer dolazi do velikog isparavanja vode te nastaju pukotine.Pukotine nastale u toku rada nisu
opasne jer se mogu ukloniti.Potrebno ih je nakvasiti krečnim mlijekom i zatvoriti pritiskom
ruke.Međutim, pukotine koje se pojave nakon što se malter konačno osuši, ne mogu se popraviti.
Kada se nanese fresko malter, on se suši svojim prirodnim tokom, tako da nema premišljanja i
studiranja pred postavljenim malterom.Tako da sve sto je potrebno (crtez,skice u boji) načini se
ranije. Pravilan način postavljanja crteža na zid ide ovako: Preko izrađenog crteža (skice) u
veličini slike koja će se raditi na zidu, postavi se paus papir na koji se precrta crtež
olovkom.Nakon toga se na paus papiru izbockaju rupice po konturama crteža.Sada se taj paus
papir prisloni na svijež malter te se po izbockanim rupicama tapka kesicom od gaze napunjenom
prahom drvenog uglja.Kada se cijeli crtež pređe, papir se ukloni i na zidu ostaje crtež slike u
tačkastim konturama.
U fresko slikarstvu se ne mogu upotrebljavati sve boje.U mokrom malteru kreč je još živ pa
njegova ljutina uništi ili promijeni neke boje.Postojanost boje prema kreču se može provjeriti.U
posudi se gusto zamijesi pigmentna boja sa vodom.Zatim se doda krečnog mlijeka ili gusto
gašenog kreča i dobro izmiješa.Tako izmješano se ostavio dan do dva.Nakon toga, one boje koje
nisu postojane prema kreču, ili će se dijelimično u vidu pruga izgubiti, ili će se promijeniti ili
potpuno nestati.Također treba obratiti pažnju da se koriste samo sitno mljevene boje koje u sebi
ne sadrže gipsa ili krede.
Kao bijelu boju pogodno je koristiti bijelu za fresko slikanje koja je dobivena preradom i
mljevenjem ljusaka od jajeta, ali je najbolje koristiti čist i mastan fresko-kreč.Kao žutu boju
4
najpogodniji je srednji ton napuljsko žute boje, a zatim sve nijanse žutih okera.U skali crvenih
boja koriste se sve nijanse kalcinisanog žutog okera, zatim tera pocuoli1 koji se jako brzo suši ali
je izuzetno postojan na mokrom malteru.U skali plavih boja, najpostojanije su kobalt plava i
ceruleum.Ultramarin treba koristiti samo na freskama koje su u interijeru građevine.Pariško
plavu ne treba koristiti uopšte jer postaje smeđa pod uticajem kreča.U skali zelenih je jako
pogodna veronska zemlja, kao i hromoksidi te i kobalt zelena boja.Za smeđu boju upotrebljava
se pečena zelena zemlja, dok sa sijenom i umbrom treba raditi pažljivo, jer nanešene u velikim
površinama znaju se sušiti mjestimično u mrljama.Kao crnu treba koristiti elefantinum prah,koji
prije upotrebe, nekoliko dana ranije treba potopiti u vodu kako bi voda otopila koštane soli iz
boje.
Za slikanje na mokrom malteru (fresko slikanje) mogu se koristiti duže okrugle četke sačinjene
od bijele svinjske dlake, jer one ostavljaju lijep potez.Kada je riječ o većim površinama onda
treba upotrebljavati pljosnate četke za grundiranje.Kada se postavi posljednji sloj maltera,
prvenstveno treba sačekati 15 do 20 minuta pa tek onda početi slikati,da ne bi došlo do
prevelikog razrijeđivanja boje zbog suviše mokrog maltera.Prije samog početka slikanja,
širokom suhom četkom treba laganim potezima ukloniti neuljepljena zrnca pjeska sa površine
maltera.Umijetnik određuje koliku površinu posljednjeg sloja nanosi prema tome koliko je u
stanju naslikat taj dan.Ukoliko dio maltera ostane neoslikan, potrebno ga je odsjeći i skinut sa
zida.Stoga je najbolje izabrati jedan dio slike koji čini logičnu cijelinu te je uraditi za taj dan.Na
takav način neće biti uočljiva linija gdje se malter bude nastavljao idući dan.Boje je potrebno
svakodnevno pripremati svježe, budući da preostale boje jednog dana nisu upotrebljive za
idući.Kada je fresko slika završena, ona se suši nekoliko sedmica.
1 crveni cement
5
Michelangelo Buonarroti ( 06.03.1475-18.02.1564)
Renesansni kipar, arhitekt i slikar rodjen 6. marta 1475 godie u Kaprezu kod Toskane.Sa 13
godina pohađa školu kod tada poznatog slikara Domenika Girlandaja.Trebao je pohađati tri
godine, međutim napušta nakon samo godinu dana te odlazi kod Lorenca Medičija.Od tog
momenta Mikelanđelo ima pristup umjetničkoj kolekciji Medičija, kojom su dominirali dijelovi
antičkih skulptura.Mikelanđelo je težio da otkrije sve tajne koje su čuvale skulpture antičkih
vajara, koji su znali da predstave svu ljepotu ljudskog tijela u pokretu.Za vrijeme boravka u
Firenzi uradio je brojna djela a neka od njih su Bitka kentaura i Madonna della scala.Nakon
smrti Lorenca Medičija, Mikelanđelo se vraća u svoj dom.Radovi iz tog perioda su
nestali.Godine 1494, Mikelanđelo odlazi u Veneciju pa zatim u Bolonju.Tu biva unajmljen kako
bi zamijenio preminulog vajara te uradio posljednje tri figure neophodne za završetak izrade
grobnice sv.Dominika u istoimenoj crkvi.Za vrijeme boravka u Bolonji uradio je jos neka djela
od kojih se mogu izdvojiti: 'Sveti Prokul,'Anđeo sa svijećnjakom' i 'Petronije.'Ovdje ostaje samo
godinu dana, te se 1495 godine vraća u Firenzu, gdje za Lorenca di Pjerfrančeska (brat Lorenza
Medičija) radi Usnulog Amora.Od 1496. do 1501 godine Mikelanđelo boravi u Rimu.Prva
skulptura koju izrađuje u Rimu je Bahus, po narudžbi Jakopa Galija.Ova skulptura je završena u
svakom detalju, na suprot njegovom principu nedovršenosti.Primjetni su uticaji rimsko-
helenističke umjetnosti i pozne antike.
Dijelo kojim završava Rimski period je Pieta2, na kojem je dostigao svoju zrelost i
perfekciju.Tema koja u figurativnoj umjetnosti predstavlja najdublju manifestaciju unutarnjeg
bola.Nakon boravka u Rimu, Mikelanđelo opet odlazi u Firenzu gdje ostaje do 1505.To je tzv. II
Firentinski period.Tu radi brojne skulpture : David, Madonna iz Briza, Polaganje Hrista u grob,
figure apostola,,.itd.
II Rimski period se proteže od 1508 do 1513 godine kada izrađuje grobnicu za
Papu Julija II.Ovom periodu pripada i oslikavanje svoda Sikstinske kapele.
U trecem Firentinskom periodu radi projekat izrade fasade za porodičnu crkvu
Medičijevih.Fasada nikad nije izvedena, ostali su samo crteži.
2 lat.Pietas-žaljenje,sažaljenje
6
U trećem Rimskom periodu već je primjetna Mikelanđelova religiozna misao pred kraj života
koja je iskazana u posljednje dvije grupe Pieta.Obje su nedovršene.Djela iz ovog perioda
su:Pieta Duomo, Palestrina Pieta, Pieta Rondanini, Kapitol, te Strašni sud.
Oslikavanje svoda Sikstinske kapele
Papa je isprva želio da bude naslikano 12 apostola, po jedan u svakom polju između lukova koji
nose svod, dok bi se u centralnom dijelu nalazili ornamenti.Ovoj ideji Mikelanđelo se usprotivio,
te je umjesto 12 apostola postavljena alternacija Starozavjetnih Proroka i Antičkih Sibila.Preko
svoda proroci gledaju sibile, a na krajevima svoda nalazi se po jedan prorok.Vertikale tronova
produžene su u trake te se pružaju preko svoda i spajaju sa tronovima sa suprotne strane.Ukupno
20 nagih ljudskih figura raspoređeno je sa lijeve i desne strane svakog trona osim onih na
krajevima.Između 10 transverzalnih traka je devet scene iz Geneze, četiri velike i pet malih.
Po Vazariju, Mikelanđelo je otjerao pomoćnike i uradio sve sam, međutim neki smatraju da su
mu pomagali majstori iz Firenze koji su poznavali fresko tehniku.Pigmente boje je nabavljao iz
Firenze.Mikelanđelo je uvažavao statične i dinamične zakone samog zida, tako da scene
kompoziciono odgovaraju krivini tavanice.Cijelokupna kompozicija se sastoji od velikog broja
scena, neke od njih su: Priča o noju (nojevo pijanstvo, potop, nojeva žrtva),Prvi grijeh i izgon iz raja,
Stvaranje Eve, Stvaranje Adama, Proroci i Sibile itd..
Delfska sibila (Sibilla Delfica)
Ona je najpokretnija, raširenih očiju i poluotvorenih usta.Ona je najviše inspirisana, ali je i
daleko pasivnija i mirnija od Proroka.Po neoplatonskoj teoriji, Sibilla je žena – biće blisko
materiji, sposobna da prorekne tragedije čovječanstva i zato je najači prikaz uz scene stradanja.
7
Materijali koji su potrebni za spravljanje pseudo zida (podloga za skicu)
Drvofix
-je ekološko visoko kvalitetno ljepilo koje ima široko područje primjene te se koristi i za
kaširanje određenih slikarskih materijala.
Pijesak
-je prirodni granularni materijal sačinjen od fino razdjeljenih čestica stijena i minerala.Najvećim
dijelom je sačinjen od silicijum dioksida (SiO2) i to najčešće u formi kvarca.
Gašeni kreč Ca(OH)2
-se dobiva gašenjem živog kreča.Kreč se gasi tako što se u
određenu vatrostalnu posudu puni izvjesna količina živog
kreča te se zatim dolijeva voda.U tom trenutku kreč se
počinje raspadati i gasiti dostižući teperaturu od 150°C,
zbog čega je potrebna velika opreznost.Za vrijeme gašenja
potrebno ga je mješati određenim alatom.
Također je potrebna Glet masa i
Karton – minimalna debljina kartona 5mm, preporučljiva 8-10mm
8
Priprema pseudo zida
-najprije je potrebno premazati karton razrijeđenim drvofiksom, 4 puta sa obje strane u tankim
slojevima (slika lijevo).Kada je to gotovo, idući korak je nanošenje debljeg sloja drvofixa na
jednu stranu kartona (slika desno).Kada je cijela strana pripremljena, tada se preko sviježeg
drvofiksa nanosi čist i prosijan pijesak fine granulacije.Zatim se karton prekrije najlonom, te se
pomoću valjka pijesak pritišće i na taj način se ravnomjerno lijepi za karton.
Nakon što se drvofiks osušio i
pijesak fiksirao na karton, potrebno
je višak pijeska očetkati(slika
lijevo).Idući korak je nanošenje
smjese od bijelog maltera u prahu,
sitnog pijeska i vode.Kao alatku za
nanošenje treba koristiti špahtlu, te
smjesu nanositi u tankim
slojevima.Kada je i ovaj nanos suh,
onda je potrebno cijeli karton preći
krečnim mlijekom3 koristeći
četku.Ovaj nanos je potreban zbog što boljeg prijanjanja narednog sloja.Idući sloj se sastoji od
glet mase i krečnog mlijeka.Nanosi se u tankom sloju i sa jako malo vode kako ne bi došlo do
eventualnog pucanja.Ukoliko pak dođe do oštećenja, ta mjesta se moraju plombirati i
3 Voda gašenog kreča
9
poravnati.Kada se ovaj sloj (posljednji) osušio, prema potrebi se može ošmirglati radi što bolje
imitacije zida.Na ovaj način pseudo zid je spreman za slikanje.
Prije slikanja na pseudo zidu, potrebo je izraditi precizan crtež na papiru istih dimenzija.Nakon
toga, glavne konture crteža se precrtavaju na paus4 papir.Sljedeći korak je bušenje rupica po
konturama, u proizvoljnom razmaku.Što su rupice bliže, preneseni crtež će biti precizniji, ali je
potrebno voditi računa da ne budu preblizu zbog mogućeg mrljanja.Kada je taj proces zavšen,
paus papir se stavlja na pseudo zid te se kesicom od gaze koja je napunjena prahom drvenog
uglja, tapka po izbušenim rupicama.Nakon što je
završeno tapkanje, paus papir se sklanja i na pseudo
zidu ostaju rupičaste konture skice.Tačkice koje su
ostale mogu se a i ne moraju dodatno povezati prije
slikanja.(slika lijevo)
Sada je sve spremno za početak slikanja.Kao boja
koristi se kazeinska5 tempera.Za spravljanje kazeinskih
boja uzima se pet dijelova takozvanog švapskog sira, i
jedan dio gašenog kreča,te se miješa u posudi dok se ne dobije jednolika bijela masa bez
grudvica.Zatim tome dodati tri dijela vode i dobro
izmiješati, kako bi se dobila tečnost koja liči na
mlijeko.Sa ovako pripremljenim kazeinom, pigmente
treba spajati pojedinačno u posudama i slikati najviše u
tri sloja.Kazein i kazeinske boje treba praviti
svakodnevno sviježe.Ovim bojama slika se na suhom
zidu i suhom malteru kao što je i ovaj pseudo zid.
Prva faza u slikanju je podslikavanje (slika desno).
Podslikavanje se vrši tako što se boja više razrijeđuje,
te se osnovni tonovi nanose na svoja mjesta.Kao
razrijeđivač koristi se voda a može i krečno mlijeko.
4 Vrsta prozirnog papira5 Kazein-organski lijepak koji se dobija iz sira i mlijeka(glavni protein u kravljem mlijeku), u slikarstvu omogućuje veću postojanost prema atmosferskim uticajima, svijetlosti i visokoj temperaturi.
10
Nakon podslikavanja dolazi idući sloj slikanja, gdje se već ulazi u valere i formu.Riješavaju se
veće partije i cijelina. (slika dole)
Te zadnji, treći sloj uključuje detaljisanje i postavljanje konačnog intenziteta boje.Potrebno je
obratiti pažnju na to da boje prilikom sušenja postaju svijetlije, tako da je bitno što preciznije
procijeniti svijetlinu boje prilikom nanošenja.Dodavaju se akcenti na mjesta gdje su potrebni, te
slika konačno može biti završena.
11
Original prije restauracije Original poslije restauracije
'Sibilla delfica' (kopija na pseudo zidu)
12