Formiranje poduzetnike elite u HrvatskojDUKO SEKULI UDK: 316.34(497.5)"199"The Flinders University of South Australia UDK: 316.344.42(497.5)GPO Box 2100 Adelaide, SA 5001 Izvorni znanstveni rad

Primljeno: 12. sijenja 2000.ELJKA PORERUniversity of South AustraliaGPO Box 2471 Adelaide, SA 5001e-mail: zsporeryahoo.comProvjerena su tri teorijska modela u formiranju poduzetnike elite u postkomunistikoj Hrvatskoj. Teorija nomenklaturne buroazije tvrdi dase politiki i menaderski kapital stare socijalistike elite iskoristio i pretvorio u ekonomski kapital. Szelnyijeva teorija ukazuje na kulturnikapital obitelji koji se aktivira kada se zakonska ogranienja, politiki pritisci ukinu i bivi poduzetnici nastavljaju putanju koju je komunizamskrenuo. Teorija korisnih resursa naglaava da svi u socijalizmu steeni resursi, kao obrazovanje, veze i poznanstva, poznavanje trita, ali inomenklaturni poloaj, omoguuju ulazak u privatni sektor.Analiza istraivanja provedenih 1989. i 1996. godine pokazuje kako ove teorije nisu meusobno iskljuive, nego zapravo zahvaaju razliiteprocese pomou kojih se poduzetnitvo formira. Nova kapitalistika klasa formira se: (1) iz bivih privatnika koji sada nemaju ogranienja zaekspanziju i rast, (2) od bive politiko-menaderske elite koja konvertira politiki i kulturni kapital u privatno vlasnitvo, ali i iz (3) raznihdrugih grupacija koje konvertiraju resurse (znanje, veze i poznanstva) steene u prijanjem sustavu u sadanju poziciju u privatno-vlasnikomsustavuKljune rijei: EKONOMSKE ELITE, PODUZETNITVO, POSTKOMUNIZAM, PRIVATIZACIJA, TRANZICIJAKapitalizam bez kapitalista?Prelazak na kapitalizam u bivim zemljama komunizma postavlja za sociologe mnoga interesantna pitanja. Jedno od osnovnih jekako se i odakle formira nova kapitalistika klasa? Jer iako je proklamirani cilj naputanje komunizma (socijalizma), gdje jesocijalna osnova na kojoj se formira novi drutveni sistem? Koji procesi karakteriziraju tu transformaciju? Na neki nain moemorei kako se zemlje u tranziciji nalaze u istom procjepu u kojem su se nalazile kada su izgraivale socijalizam. Ovdje se moemopozvati na poznatu Staljinovu komparaciju socijalistikih i graanskih revolucija. (Sekuli, 1994). Sutina njegova argumenta jestu tome da su graanske revolucije nastupile nakon to je socijalna osnovica, graanska klasa, ve bila formirana. Drutveniodnosi i struktura politike moi se tada usklauju s novonastalim drutvenim promjenama. Naravno tu Staljin nije originalan. Usvojoj analizi Francuske revolucije G. Sorel opisuje kako su unutar ljuture francuskog ancient rgimea elementi modernogburoaskog drutva dostigli relativno visok stupanj zrelosti i zadatak revolucije je bio da jednostavno probije ljuturu i olakaorganski razvoj tih elemenata. Sline ideje i prije Sorela razvija Alexis de Tocquile u svom poznatom djelu LAncien Rgime.Budui da tih razvijenih preduvjeta u socijalistikim revolucijama nema, tu nastupa Partija koja u ime jo neizgraene klaseizgrauje socijalizam. Staljin tako sumira razlike buroaske i socijalistike revolucije u svom poznatom pojednostavnjujuem ipoduavajuem stilu daleko od Sorelove i Tocquilove kompleksnosti, ali razvijajui bazino istu ideju:1. Buroaska revolucija poinje obino onda kada ve postoje manje ili vie gotovi oblici kapitalistikog sistema, koji su joprije otvorene revolucije izrasli i sazreli u krilu feudalnog drutva, dok proleterska revolucija poinje kad jo ne postoje ili skorone postoje gotovi oblici socijalistikog sistema.2. Osnovni zadatak buroaske revolucije svodi se na to da se osvoji vlast i da se ona dovede u sklad s postojeom buroaskomekonomikom, dok se osnovni zadatak proleterske revolucije svodi na to da se, poto se osvoji vlast, izgradi nova, socijalistikaekonomika.3. Buroaska revolucija obino se zavrava osvajanjem vlasti, dok je za proletersku revoluciju osvajanje vlasti tek njen poetak,pri emu se vlast iskoritava kao poluga za preureenje stare ekonomike i organiziranje nove (Staljin, 1946:114).Tako Staljin zaokruuje novu lenjinistiku teoriju revolucije protivnu Marxovu shvaanju socijalizma kao etape u razvoju kojadolazi kao konzekvencija razvoja proizvodnih snaga. No sada nas ne zanima doktrinarna rasprava unutar marksizma-lenjinizma,nego elimo ukazati na jednu historijsku analogiju. Naime, primijenimo li istu logiku na analizu raspada socijalizma, takoermoemo vidjeti kako nestanak socijalizma ne znai usklaivanje sa zahtjevima kapitalistike klase, nego upravo obratno sustav serui u ime kapitalizma, ali te kapitalistike klase jo nema, ona se tek poinje stvarati. Odmah se postavlja pitanje demijurgakoji e stvoriti tu novu, jo nepostojeu, kapitalistiku klasu. Isto se pitanje moe postaviti na drugi nain. Koja je to drutvenasnaga koja treba igrati ulogu Partije u Staljinovu modelu, ali sada ne u stvaranju radnike, nego kapitalistike klase? Nova vlastbit e poluga za preureenje stare planske (ili u naem sluaju samoupravne) ekonomije i organiziranje nove kapitalistike, trineprivrede. U Hrvatskoj je proces krenuo tako da drava nacionalizira da bi privatizirala. Dakle nacionalizacija dolazi kao prethodnikorak privatizacije (Ekonomski Institut, 1991).Staljin moe ponovno posluiti kao dobar oslonac za razumijevanje te dinamike. Kao da imamo ponovno pred sobom njegovudijalektiku klasne borbe. Klasna borba treba ojaati da bi se klasno drutvo dokinulo ili danas u Hrvatskoj drava je trebala jaatida bi se dokinula dravna ekonomija i konstituirala privatna, trina. Prema tome drava je stvarala uvjete da se formira novakapitalistika klasa. Vlast se koristi za stvaranje nove ekonomije i prema tome nove socijalno-klasne strukture. Kakva je socijalnaosnovica te nove klase koja stvara novu ekonomiju? Ona oigledno nije kapitalistika jer realnosti kapitalizma nije bilo. Ona jekapitalistika u ideologiji jer proklamira stvaranje kapitalizma, ali oigledno to nije u socijalnoj realnosti. To je model kojiuostalom susreemo kod drava koje sa zaostatkom ulaze u transformaciju feudalno-agrarnog drutva u kapitalistiko i gdje suonda osnovni akteri drava i prosvijeena inteligencija. U takvim drutvima, dakle, kapitalizam ne izrasta kao posljedicadjelovanja kapitalistike klase, jer nje nema ili je vrlo slaba, nego se unosi svjesnom akcijom drava, a elaborirala ga je ipodrala inteligencija koja eli kroz imitaciju ve razvijenih zemalja omoguiti razvoj kapitalizma. J. Kocka (1988) razvija tezu o

dvjema kapitalistikim klasama koje mogu biti nosioci stvaranja kapitalizma. Jedna je ekonomska buroazija, tj. vlasnikakapitalistika klasa koja onda mijenja neadekvatni politiki okvir i radikalno transformira feudalni okvir te na analizi ijedjelatnosti su zasnovane sve klasine teorije stvaranja kapitalizma. No postoji i kulturna buroazija (Bildungsbrgertum) kojauspostavlja kapitalizam tamo gdje ga ekonomska buroazija nije mogla razviti zbog svoje slabosti. U Evropi primjer za nastanakkapitalizma zasnovan na djelovanju kulturne buroazije predstavlja Rusija, ali i najvei dio Centralne Evrope. Na temelju ovihKockinih ideja Eyal, Szelnyi i Townsley (1997) razvijaju teoriju o savezu inteligencije i tehnokracije koja uvodi kapitalizam bezkapitalistike klase. Hrvatska varijanta te teorije poznata je teza o 200 bogatih obitelji koje e uz pomo drave stvoriti jezgrunovonastajue kapitalistike klase.Drugaiji zakljuak nam se namee ako poemo od teorije o socijalizmu kao dravnom kapitalizmu. Zaeci tog shvaanjarazvijeni su kod Trockoga, a kasnije i kod drugih autora (Cliff, 1974; Harman, 1983). Ako se radi o dravnom kapitalizmu, ondapovratak na kapitalizam jednostavno proizlazi iz spoznaje komunistike elite (nove vladajue klase) da je efikasniji daljnji putrazvoja ukoliko se odbaci omota socijalizma i direktno prijee u kapitalizam. Nova kapitalistika klasa nastaje pretenodirektnom transformacijom kolektivno-vlasnike klase u privatno-vlasniku klasu. Na globalnom planu ovakva razmiljanja stojeu osnovi Callinicosove (1991) interpretacije zbivanja pri raspadu komunizma. Neotrockistiki okvir teorija o politikojtransformaciji temelji se na ideji da e najvei dobitnici u procesu transformacije biti pripadnici nomenklature, politikebirokracije. Konsekventno tome, oni e initi kimu novoformirane kapitalistike klase. Prihvatimo li kao relevantan okvirCallinicosovo lukavstvo uma gdje dravno-kapitalistika klasa mijenja drutvene okvire da bi si omoguila jo nesmetanijirazvoj, pitanje socijalne osnove transformacije postavlja se u punom svjetlu. Jasno, osnovni je pokreta transformacije i u ovomsluaju drava.Kapitalistika klasa formirana odozgoKoja je to socijalna snaga koja komunizam transformira u kapitalizam te igra onu ulogu koju je komunistika partija igrala utransformaciji u socijalizam? Eyal, Szelnyi i Townsley (1997) na to pitanje daju odgovor u smislu menaderskog kapitalizma. Ponjima teorije od Rizzija i Burnhama pa do Berlea i Meansa o novoj menaderskoj klasi kao novoj vladajuoj klasi nisu realiziraneu kapitalizmu. Tamo vlasnitvo ipak ostaje osnova za formiranje klasne vlasti koju proces profesionalizacije rukovoenja iupravljanja ne naruava, nego samo transformira. Meutim u postkomunistikim drutvima, po njihovoj interpretaciji, novamenaderska elita uspinje se ka vlasti bez obzira na vlasnitvo. Izgradnja kapitalizma bez kapitalistike klase nije nita novo. Svikasno doli u kapitalistiku transformaciju grade kapitalizam odozgo (od revolucije Mejdzi u Japanu pa do specifinog puta ukapitalizam koji se tako ne zove u dananjoj Kini). Prema Eyal, Szelnyiju i Townsley u Centralnoj Evropi i na Balkanu, kojikaskaju za razvojem na Zapadu, inteligencija uvijek transformira drutvo u skladu s modelima i idealima koji dolaze sa Zapada,premda socijalna struktura i nije zrela za te promjene.U postkomunistikoj transformaciji inteligencija je kompleksna i vrlo heterogena skupina koja u sebi sadri, s jedne strane, bivedisidente preteno lijeve orijentacije, kao i razliite frakcije nacionalista. S druge strane, tu je tehnokratsko-menaderskainteligencija, modernistiki orijentirana i nalazi se u raznim formama konflikta i/ili kooperacija s disidentskom-nacionalistikominteligencijom na isti nain na koji je bila u konfliktu/kooperaciji s politiko-birokratskim upravljakim slojem u socijalizmu. Svete zemlje potresane su korupcionakim aferama koje indiciraju da se politika mo koristi kao direktni put za stjecanjematerijalne koristi. Drava i politika mo su instrumenti u stvaranju nove kapitalistike klase. U zemljama gdje vlada totalninered to je potpuno evidentno tako da The Economist moe napisati, primjerice, za stranke u Bosni i Hercegovini: Za njih jelinija izmeu politike i biznisa nevidljiva; SDS gospodina Karadia je maina za verc i iznuivanje, a ostale dvije stranke sujedva manje pokvarene (B. Unger, 1998:7). Prie o koritenju politikog poloaja i dravne mainerije za ilegalno bogaenjedaleko nadilaze ono to se dogaa u stabilnijim i razvijenijim kapitalistikim zemljama. The Economist u jednoj od svojih ranijihreportaa svrstava obitelj tadanjeg predsjednika Tumana meu najbogatije u Evropi. Istu uloga igra i Jeljcinova ki koja postajejedan od kljunih king-makera. Oito je da je dio deala koji je Jeljcin sklopio pri odstupanju s vlasti na prijelazu iz 1999. u 2000.godinu sadravao i sporazum kojim je osigurao sebe, ali i obiteljsko bogatstvo.U teoriji Eyal, Szelnyija i Townsley problematinim se ini njihov pokuaj da ovaj novi drutveni odnos snaga kapitalizma bezkapitalista proklamiraju kao novu formaciju koja e se bitno razlikovati od zapadnog modela. Ono to se nama ini, a to i samiautori priznaju kao mogunost, jest da se radi o prijelaznom periodu gdje drava i njena politika mo funkcioniraju kaoinstrument prvobitne akumulacije i stvaranja nove kapitalistike klase. No, ovakav model razvoja nosi u sebi jednu latentnuopasnost. Razmotrimo to poblie.Prema klasinoj liberalnoj teoriji nain na koji se stvaraju inicijalna vlasnika prava irelevantan je za kasnije funkcioniranjetrine ekonomije. Kada jednom trina ekonomija pone funkcionirati, onda resursi idu tamo gdje je njihova upotrebanajefikasnija i vlasnici koji ne slijede logiku trita bit e izbaeni iz igre, a oni koji je uspjeno slijede napredovat e. Ovakvateoretska pozicija moralno je indiferentna prema nainu stjecanja kapitala. Ako bivi nomenklaturisti uspjeno funkcioniraju natritu, nema razloga postavljati pitanje kako su doli do inicijalnog kapitala. Efikasnost donosi probitak svima. Nije vano je limaka crvena ili bijela vano je da lovi mieve. Ukoliko su naprotiv bivi nomenklaturisti neuspjeni, onda e trite samoispraviti moralnu nepravdu i ako su silom ili prijevarom stekli inicijalni kapital, njihova nesposobnost e ih onemoguiti daostanu kapitalisti. Isti argument vrijedi i za novu kapitalistiku klasu koja se stvara uz pomo drave. Bez obzira na inicijalninain stvaranja kapitala, kada oni dou na trite te ako nisu sposobni na njemu funkcionirati, bit e pometeni, a na tritu eostati samo sposobni.Po naem miljenju takva pozicija izvedena iz klasine liberalne teorije pojednostavljuje realnost. Nain na koji se novakapitalistika klasa stvara nije neutralan s obzirom na to kako e budui sustav funkcionirati. Opasnost postoji kada je inicijalnidistributer i nosilac prvobitne akumulacije drava te kad postoji tendencija da ona nastavi igrati ulogu zatitnika onih kojima jebogatstvo namaknula. Nova kapitalistika klasa moe funkcionirati samo u monopolistikim uvjetima zatite. Kao to se umodernoj socijalnoj teoriji govori o pojmu wellfare dependency siromanih, moemo rei da se u naim uvjetima razvija pojam

protectionist dependency, nova klasa ne moe biti uspjena ako nije zatiena od drave, ako ne dobiva ugovore bez javnognatjeaja i sl. Na taj nain moemo imati jedan specifian dravni kapitalizam ili politiki kapitalizam zasnovan na sprezi drave inovih vlasnika, gdje trite i njegove pozitivne sankcije odbacuju nove vlasnike, ali ih drava titi od trinih sankcija. Na netodui rok to mora biti disfunkcionalno, mora smanjiti ekonomsku efikasnost sistema i dovesti do kriza i lomova. Neke elementetakvog kapitalizma imali smo do danas u novim azijskim tigrovima iji je rast u velikoj mjeri bio temeljen upravo na takvojsprezi drave i novih kapitalista (paradigmatian primjer ini Indonezija i uloga Suhartove obitelji u njenom razvoju. Razvojprotona, indonezijskog nacionalnog automobila, klasian je primjer. Glavni poduzetnik, uz zatitu drave od strane konkurencije,bio je Suhartov sin). Takav kapitalizam, iako moe dugo vremena biti motor razvoja, ima ugraenu unutarnju granicu koja jeupravo sada dosegnuta1 i u Aziji. Prema mnogim promatraima u Hrvatskoj imamo na djelu razvoj kapitalizma upravo u tojmaniri gdje drava, kroz proces dravno kontrolirane privatizacije, bira pojedince i grupe od kojih stvara novu kapitalistikuklasu. Naravno tu su onda prisutne i opasnosti od dravne zatite koja se prua svim tim novostvorenim kapitalistima oddjelovanja trita. Model hrvatskog tajkunskog kapitalizma u mnogoemu podsjea upravo na taj azijski model razvoja.Strategija izlaska iz krize kod azijskih tigrova stoga je usko povezana s politikim promjenama. Tajland, Juna Koreja, Indonezijasve su doivjele politike promjene kao preduvjet zaokreta ekonomskog razvoja. Politika demonopolizacija i rastakanjekorumpirane veze drave/partije i nove klase predstavlja onda preduvjet normalizacije razvoja.Hrvatski model drugaiji je od onog koji predviaju teorije o politokraciji kao glavnom korisniku u transformaciji gdjebirokratsko-menaderska klasa odbacuje socijalistiki omota i preuzima direktne kapitalistike uloge. U toj predstavi dolazijednostavno do transformacije nomenklature u novu kapitalistiku klasu. Politiki ili dravni kapitalizam, meutim, stvara novuklasu na bazi politike lojalnosti i spremnosti ulaenja u posao, to e ukljuivati i jedan dio socijalistikih menadera. Neki euiniti na vrijeme skok u politikoj lojalnosti, ali to nije jedini i iskljuivi izvor formiranja nove klase. Pitanje njene socijalnebaze ostaje donekle otvoreno (povratnici, strunjaci, bivi privatnici), no bitan je kriterij politika lojalnosti i sprega s ili direktnauloga u novom dravnom aparatu.2 Glavni resurs nije onda kulturni kapital ili tehnokratska sposobnost, nego politika lojalnostvezana uz volju za ulazak u svijet biznisa. Osnovna poluga za stvaranje te nove politiko-kapitalistike klase jest privatizacijabiveg drutvenog sektora.Kapitalistika klasa formirana odozdoGore opisan nain stvaranja nove kapitalistike klase nazvali smo kreiranjem kapitalistike klase odozgo bilo kao dravno-politiki kapitalizam ili kao menaderski kapitalizam. No to nije jedini nain na koji se kapitalistika klasa stvara. Budui da suukinute restrikcije privatnom sektoru, nova klasa se stvara i odozdo. Sitni poduzetnici nesputani pravnim ogranienjima u svomdjelovanju mogu se nesmetano razvijati i rasti. Ulaz u privatni sektor nije vie proskribiran i to omoguuje drugi nain stvaranjanove kapitalistike klase. Taj dio nove klase nije stvaran odozgo niti je ovisan o dravi (naravno da ovisi o poreznoj politici iopim uvjetima privreivanja). On predstavlja novu nepolitiku poduzetniku klasu. U praksi naravno postaji niz nijansi,prijelaza, u kontinuitetu od bive poduzetnike klase (privatnika), koji nesmetano djeluju na tritu, do onih koji koriste putovepolitikog kapitalizma za vlastitu ekspanziju i razvoj.Empirijski dio nae analize bit e prvenstveno usmjeren na to da otkrijemo tko su pripadnici privatnog sektora koji se razvijanakon propasti kapitalizma i moemo li detektirati neke putove njegova stvaranja.Stvaranje privatnog sektoraPolazei od gore naznaenog okvira razmotrimo sada ekonomske pokazatelje formiranja privatnog sektora u hrvatskoj ekonomiji.Transformacija hrvatske ekonomije prema privatnoj ila je krivudavim putom. 1990. godine, na poetku procesa privatizacije,ekonomija je bila organizirana u 10.859 poduzea od kojih 3.637 u drutvenom vlasnitvu (35.5%), a 6.785 (62.5%) u privatnom(ostatak do 100% predstavljala su mjeovita poduzea i kooperativni sektor) (Rohatinski, Vojni, 1996). No, da ne pomislimo daje hrvatska ekonomija u 1990. godini bila dominantno privatna. Privatni sektor se sastojao od malih tvrtki (od kojih je vjerojatnovelik broj bio sasvim fiktivan) to se najbolje vidi iz strukture zaposlenosti gdje 97.6% zaposlenih radi u tih 35.5% poduzea udrutvenom vlasnitvu, a u 62.5% privatnih poduzea radi 1.7% zaposlenih. Do 1995. godine na prvi pogled nastupa dramatinapromjena strukture vlasnitva. U dravnom sektoru (drutvenog vlasnitva vie nema) imamo samo 1.8% poduzea (ali s 27.6%od ukupnog broja zaposlenih). 94.6% poduzea sada su u privatnom vlasnitvu i u tom sektoru imamo 40.5% zaposlenih. Umjeovitom vlasnitvu imamo 3.0% poduzea s 35.3% zaposlenih.U stvari ono to se stvarno dogodilo ogromna je koncentracija gdje je bivi drutveni sektor zamijenjen dvjema formamavlasnitva; istim dravnim i mjeovitim (gdje moemo pretpostaviti da drava i dalje igra dominantnu ulogu). Taj sektor zajednoine samo 4.8% poduzea, ali s ukupno 72.9% zaposlenih. Dakle, ako je naa pretpostavka o dominantnoj ulozi drave umjeovitom vlasnitvu tona, onda moemo rei da je drutveno vlasnitvo zamijenjeno kontrolom drave nad ekonomijom injenim dominantnim utjecajem. Privatni sektor, iako znaajno raste i kao to smo vidjeli zapoljava 40.5% zaposlenih, ustvari jeizrazito razdrobljen. Njega u prvom mjesecu 1996. godine ini 127.635 poduzea. (sjetimo se da je u 1990. ukupni broj poduzeau Hrvatskoj bio 10.859). Dakle struktura ekonomije oituje se u tome da je drutveni sektor zamijenjen dravnim i mjeovitimsektorom (u kojem drava dominira) nasuprot kojem stoji sitni i razdrobljeni privatni sektor. To samo po sebi nije nita loe. T.Petrin (1986) pokazala je kako je struktura tadanje jugoslavenske privrede iskrivljena prema velikim poduzeima. U strukturijugoslavenskih poduzea (197881) u malim poduzeima (do 125) bilo je 7% zaposlenih u usporedbi s 30% u razvijenimzapadnim dravama. U svojoj analizi autorica ne govori primarno o vlasnikoj strukturi. Novi podaci nam indirektno govore ovlasnikoj strukturi koja podrava tezu o politikom kapitalizmu ili dravno kontroliranom kapitalizmu.Teorijske prognozeKako moemo sistematizirati teorijske prognoze o socijalnoj osnovici novostvorenog privatnog sektora? Prvo emo poi odkontroverze o ulozi i sudbini politokracija i tehnokracije iz starog socijalistikog sustava. Teoretska razmatranja inicijalno supoela od teze da ta grupacija (klasa) mora biti najvei gubitnik transformacijskog procesa. Jo koncem 80-ih V. Nee (1989)razvio je tezu o tome da e direktni proizvoai biti najvei korisnici trine transformacije.

Koncem 80-ih formulirana je kontrateorija ija je osnovna tvrdnja da e najvei korisnici transformacije biti upravo starapolitokracija i tehnokracija. Politokracija e svoje politike resurse koristiti da ih transformira u ekonomske, a tehnokracija esvoje znanje moi jo vie iskoristiti u trinom sustavu (Hankiss, 1990; Staniszkis, 1991). Ocjena uloge tehnokracije uvelikeovisi o tome kako je ona dola i zadrala postojee poloaje. Ako se polazi od hipoteze da je tehnokracija samo prirepakpolitokracije, da svoj poloaj zahvaljuje nomenklaturskoj raspodjeli mjesta, onda s izostankom politike podrke mora i tatehnokracija nestati sa scene. S druge strane, ako ona ipak razvije odreene sposobnosti rukovoenja neovisno o politikojpodrci, to bi joj moglo omoguiti da preivi i transformira se u novu uspjenu menadersku klasu. Mogunost tehnokracije darazvije sposobnosti rukovoenja, potrebne za trinu privredu, ovise o stupnju otvorenosti privrede i njene unutarnje trinosti.Prihvatimo li tu hipotezu, oito je da su biva jugoslavenska, maarska, a donekle i poljska tehnokracija bile mnogo boljepozicionirane za preivljavanje tranzicije u trinu ekonomiju nego, na primjer, tehnokracija u ondanjoj ehoslovakoj, a da negovorimo o Rumunjskoj, Bugarskoj ili o zemljama biveg Sovjetskog Saveza.3 Sposobnost odravanja i transformacijetehnokracije zavisna je oito i o dubini politikih promjena. Tako na primjer istraivanja pokazuju kako se zapravo ruskatehnokracija uspjeno odrava, to je vjerojatno uvjetovano time to je Rusija prola mnogo vie kroz gradacijsku, relativnopostepenu transformaciju nego kroz naglu revoluciju. S druge strane, pad reima u Hrvatskoj i Maarskoj bio je mnogo dublji,tako da je inicijalni pokuaj tehnokracije da se transformira kroz sustav menaderskog by-out zaustavljen od Antalove vlade, tose odraava i u komparativnim podacima za Maarsku (S. Szelnyi, I. Szelnyi, I. Kovach, 1995).Ovakve prognoze inicijalno su bile povezane s negativnom ideolokom intonacijom nita se nije promijenilo. Tu negativnuideoloku intonaciju moemo saeti u sintagmi da je crvena buroazija postala sada buroazija bez crvenog predznaka ilinomeklaturna buroazija. Vie diferencirani pristupi upozoravaju kako se politokracija, naroito u posljednjim fazama razvojasocijalizma, ne smije uzimati kao jedinstvena socijalna grupacija. Njena duboka podijeljenost na dogmatiare, liberale,tehnokrate pridonosi i olakava pad komunizma (Lane, 1996; Wesolowski, 1992). Prema tome kontinuitet elite moejednostavno znaiti da onaj njezin segment koji je bio vie reformatorski orijentiran ostvaruje svoje ciljeve i sada poinje vritirukovodno-upravnu funkciju, osloboenu iracionalnog bremena socijalistikog sustava. Moemo razviti hipotezu da u odreenimuvjetima transformacija lanova bive menaderske elite u privatne poduzetnike kroz managerial buyout moe biti strategijaupravo sposobne elite da izbjegne novu politiku kontrolu. Managerial buyout karakterizira Maarsku, a i Hrvatsku (upanov,1995). Kako novi procesi transformacije idu sve manje u pravcu racionalizacije, a sve vie u pravcu nove politike kontrole,novog politikog kapitalizma, gdje drava opet ima odluujui utjecaj na poduzea, tako menaderi bjee u privatizaciju daizbjegnu novu kontrolu. Svim je ovim teorijama zajedniko prognoziranje kako e pripadnost menaderskoj, a moebitno ipolitokratskoj eliti biti prediktor pozitivno povezan sa sudjelovanjem u privatnom sektoru u postsocijalistikoj transformaciji.Iako se teorije ne slau o motivima, politikim implikacijama i moralnim ocjenama, one proizvode niz empirijski provjerljivihhipoteza.Spomenut emo jo dvije teorijske prognoze o faktorima koji e djelovati na socijalnu osnovicu novog privatnog sektora. Prva jeteorija prekinute buroazacije, temeljena na kulturnom kapitalu obitelji, koju je razvio I. Szelnyi sa suradnicima u nekolikosvojih radova (Szelnyi, 1988; Szeleny, Machin, 1989). Sutina je njegova argumenta da je proces prirodnog stvaranja buroazijeprekinut nadolaskom novog socijalistikog sustava. S uklanjanjem prepreka proces e se nastaviti i najbolji prediktor zaotkrivanje pojedinaca, koji e ulaziti i stvarati novi privatni sektor, jest da li pripadaju obiteljima koje su bile angairane uprivatnom sektoru prije socijalizma. Poduzetnike vrijednosti lee zapretane u pojedincima koji pripadaju obiteljima spoduzetnikom tradicijom i samo ekaju da mogu izbiti na povrinu. Ova teorija proizvodi lako provjerljivu empirijsku hipotezuda e dananji novi poduzetnici biti oni koji potjeu iz bivih predsocijalistikih poduzetnikih obitelji.H. Kitschelt (1992) zasniva svoja predvianja na konceptu korisnih resursa koji su steeni u starom socijalistikom sustavu, amogu se korisno konvertirati u novom tranzicijskom periodu. Iako je Kitschelt prvenstveno zainteresiran kako e se to odraziti napodrku politikim strankama razliitog profila, njegov se pristup moe generalizirati i u smislu ulaska u privatni sektor.Prethodno sudjelovanje u privatnom sektoru je takav resurs, ali isto tako i neki vidovi obrazovanja, veze i poznanstva i sl. Novisustav e omoguiti ekspanziju postojeim privatnicima, ali isto tako i kvalificiranim radnicima u lakoj industriji i uslunomsektoru. Mnoge profesije od lijenika do inenjera takoer imaju takve resurse koji se mogu konvertitari i mogu biti korisni unovom privatnom sektoru.Nacrt istraivanjaHipotezeOsnovni cilj istraivanja opisivanje je stvaranja privatnog sektora u Hrvatskoj i stavljanje tog procesa u kontekst gore elaboriranihteorijskih prognoza te testiranje prognoze koja najbolje opisuje njegovo stvaranje. Konfrontirat emo nekoliko osnovnih hipotezakoje se mogu izvui iz navedenih teorijskih prognoza.U prvom redu vidjet emo da li se hipoteza o transformaciji stare nomenklature u novu nomenklaturnu buroaziju moe oditatiiz naih podataka? Je li politiki kapital stare socijalistike elite (politike i menaderske) iskoriten kao resurs i pretvoren uekonomski kapital u postkomunistikoj transformaciji ili, obrnuto, pozicija vezanosti uz bivu socijalistiku vlast predstavljaprepreku u novom postkomunistikom i u velikoj mjeri antikomunistikom periodu. Ako nova poduzetnika elita nije formiranaod bive nomenklature (menaderske i politike elite komunistikog perioda), onda se postavlja pitanje odakle se ona regrutira.Szelnyi i suradnici govore o prekinutoj buroazaciji. Nova elita stvara se od potomaka bivih poduzetnika. Kulturni kapitalobitelji aktivira se kada su zakonska ogranienja i politiki pritisci ukinuti. Potomci bivih poduzetnika nastavit e putem s kojegaih je komunistiki period skrenuo. Ako je ta hipoteza tona, onda e se redovi novih poduzetnika disproporcionalno popunjavatipotomcima bivih poduzetnikih klasa.Sumirajua hipoteza polazi od pretpostavke da e se u novu poduzetniku klasu sliti iri krug onih koji smatraju da mogu profitirati unovoj trinoj ekonomiji, koji su ve u socijalistikom periodu stekli preduvjete kao to su: obrazovanje, veze i poznanstva,poznavanje trita, a koji im omoguavaju da uu u privatni sektor. Ova hipoteza nije suprotna onoj o preokretanju nomenklature u

novu poduzetniku klasu, jedino je neto ira. Naime i nomenklaturna pozicija moe se smatrati jednim od resursa, no to nije jediniresurs koji se mogao stei u starom sistemu. Prema tome ova hipoteza ne iskljuuje da e pripadnici nomenklature (menaderi ipolitiari) biti natprosjeno zastupljeni u poduzetnikoj klasi, ona samo tvrdi da i ne-lanovi nomenklature posjeduju korisne resursetraene na tritu, kao to su: obrazovanje, iskustvo te koji se mogu aktivirati u pretoiti poduzetniki poloaj. Isto tako Szelnyijevkulturni kapital obitelji takoer se moe smatrati kao korisni resurs upotrebljiv u novom sistemu.VarijableOsnovna zavisna varijabla radni je status ispitanika gdje, s jedne strane, kontrastiramo sve one koji samostalno obavljajudjelatnost (obrtnike i razne druge uslune djelatnike), poslodavce, poslodavce vlasnike malih radnji do vlasnika i suvlasnika veihpoduzea.Uz to koristimo niz nezavisnih varijabli: a) radno mjesto krajem 1989. g., b) lanstvo u SK dok je postojala kao jedina politikastranka, c) jesu li otac i/ili djed bili privatnici, d) je li radio/la izvan Jugoslavije prije 1990. g., e) veliinu mjesta u kojem jeroen/a kao i klasine demografske varijable: obrazovanje, spol, starost. Koristimo i varijable: plae u prethodnom mjesecu,sadanje radno mjesto.UzorakAnaliza se temelji na dvama uzorcima. Prvi je prikupljen anketiranjem u proljee 1989. g. (N = 2508), a drugi po istom principu uproljee 1996. g. (N = 2202) Oba uzorka su reprezentativni za odraslo (18 godina i vie) stanovnitvo Hrvatske. Koriten jeviestupnjeviti sluajni cluster-tip nacrta uzorka. Anketa je izvrena po principu intervjuiranja od vrata do vrata . Anketa 1989.g. bila je dio ankete izvrene na podruju itave bive Jugoslavije, a ovdje je koriten samo uzorak u Hrvatskoj. Godine 1996.anketa je provedena samo na podruju Hrvatske. Prvo istraivanje izveo je Konzorcij sociolokih instituta Jugoslavije. Drugaanketa (1996) provedena je u organizaciji Centra za istraivanje tranzicije u Zagrebu.Rezultati istraivanjaKao polaznu toku nae analize pogledajmo prvo kako se promijenila struktura zaposlenih i u kojoj je mjeri dolo do ekspanzijeprivatnika. Pod privatnicima ovdje podrazumijevamo poduzetnike i poslodavce (one koji samostalno rade u privatnom sektoru ione koji plus toga zapoljavaju druge u privatiziranim poduzeima). Dakle tu sada ne ubrajamo zaposlene u privatnom sektoru.Usporedimo li nae uzorke iz 1989. i 1996. godine, onda vidimo da su se desile odreene znaajne strukturalne promjene. 1989.godine smo imali 30 (1.2%) zanatlija, privatnih poduzetnika i slobodnih profesija. 1996. godine imamo ukupno 102 ili 4.7% oduzorka samostalnih poduzetnika te poslodavaca vlasnika. Od toga 41 (1.9%) osoba radi samostalno, a imamo 61 (2.8%)poslodavca. U svakom sluaju vidimo dramatian skok onih koji samostalno rade jer se njihovo sudjelovanje u ukupnoj radnojsnazi u promatranom razdoblju povealo za etiri puta.Strukturalne promjene ukazuju kako u 1996. g. imamo znatno manji broj onih koji su naslijedili status privatnika od oca. Ocaprivatnika u uzorku od 1989. g. imalo je 42,9% tadanjih privatnika, a u 1996. 13,7% privatnika. Kako je to suvie kratak periodu kojem bismo mogli oekivati neku dramatinu razliku u strukturi zanimanja oeva, oigledno je razlika rezultat injenice da jeekspanzija privatnog sektora nakon pada komunizma privukla ne samo one koji su imali kulturni kapital privatnog poduzetnitvau obitelji (Szelnyijeva hipoteza), nego je regrutacija uslijedila mnogo ire. Prema tome to nas navodi da odgovore na pitanje oregrutaciji privatnika potraimo u drugim teorijskim prognozama.Odgovor na teorijske hipoteze naznaene ranije u faktorima koji utjeu na stvaranje novog privatnog sektora pokuat emokonstruirati na temelju logistike regresije, gdje nam je zavisna varijabla dihotomijska varijabla: status privatnika ili poslodavcanaspram zaposlenoga, a niz nezavisnih varijabli izveden je iz naprijed naznaenog teorijskog okvira. Tako emo analizirati nizvarijabli koji nam naznauje poduzetniki status u obitelji (jesu li djed ili otac bili privatnici), zatim niz varijabli koji nam indicirapoloaj pojedinca u komunistikom periodu tj. u 1989. godini (je li imao status direktora, politiara ili sl.), to nam jer osobitovano ako elimo odgovoriti na pitanja o konverziji nomenklaturnog statusa u sadanji status privatnog poduzetnika. Na krajunekoliko standardnih varijabli kao to su: obrazovanje, spol, starost, mjesto roenja koje nam mogu dati odgovor na pitanje okonverziji korisnih resursa o kojima govori Kitchel.Tabela 1. Logistika regresija pozicija privatnih poduzetnika na naznaenim varijablama Tabela 1. (uzorak 1996. godina)Nezavisne varijable Zavisna varijabla Privatni poduzetnici

B Znaajnost Exp(B)Direktor 2.4721 .0004 11.8476Nii rukovodilac .2596 .8140 1.2965Obrtnik 3.6080 .0000 36.8932Strunjak .0523 .9091 1.0537lanstvo u SK .2616 .3803 1.2990VKV-radnik .5784 .3580 1.7831Tehniar 1.1857 .0041 3.2728Poslovoa 2.1022 .0000 8.1839Otac obrtnik .4987 .2023 1.6466Djed obrtnik .2091 .5610 1.2326Obrazovanje .3956 .0003 1.4853Spol .8370 .0011 .4330Starost .0381 .0003 1.0388Mjesto roenja .1556 .0186 1.1683Je li radio izvan Jugoslavije do 1990. g. .4415 .1823 1.5550Konstanta 18.4315 .0000U prvoj koloni imamo regresijske koeficijente (B), njihova znaajnost dana je u drugoj koloni. U treoj koloni imamo odds ratiosdefinirane kao odnos vjerojatnosti da se jedan dogaaj pojavi naspram vjerojatnosti da se ne pojavi. Zadnja kolona (Exp)B

pokazuje nam faktor za koji se odd mijenja kada se nezavisna varijabla promijeni za jednu jedinicu. Ako pogledamo nau prvunezavisnu varijablu koja ima dvije vrijednosti (ne-direktor i direktor), to znai kako je vjerojatnost da e netko danas bitiprivatnik jedanaest puta vea ako je 1989. g. bio direktor nego ako to nije bio.to nam ovi podaci govore s obzirom na predvianja gore spomenutih teorija? U prvom redu da Szelnyijeva teorija kulturnogkapitala obitelji nema empirijske potvrde u naim podacima. Imati djeda obrtnika nije nam se pokazalo kao znaajan prediktor zapoloaj poslodavca danas. S druge strane, biti obrtnik 1989. g. (u odnosu na ne biti obrtnik) poveava vjerojatnost da je pojedinacdanas poslodavac za gotovo 37 puta. Ipak moramo biti oprezni i ako elimo tvrditi da je na temelju ovih podataka Szelnyijevateorija definitivno opovrgnuta. Pogledamo li rezultate Osborna i Slomczynskoga (1997) koji koriste podatke za nekoliko kohortiprivatnika koji ulaze u taj status u Poljskoj u razliitim periodima od 1949. do 1993. godine, onda oni pokazuju da u svimperiodima do transformacije koja poinje 1989. g. poloaj oca kao privatnika znaajno utjee na to tko postaje privatnik. Samo uposljednjem periodu, u kojem dolazi do najvee ekspanzije privatnog sektora, utjecaj oca privatnika nestaje kao signifikantan.Moda u naem sluaju imamo posla upravo s takvim fenomenom to emo kasnije provjeriti na podacima za privatnike u ranijimkohortama. Ono to moemo tvrditi u sluaju Hrvatske jest kako poloaj oca nije znaajan upravo u zadnjoj fazi s najveomekspanzijom privatnog sektora. To onda implicira da se ne pokazuje kao tona Szelnyijeva pretpostavka kako e povoljni uvjetiosloboditi zapretanu poduzetniku inicijativu. Najznaajniji faktor koji determinira dananji poloaj poslodavaca jest ako jenetko bio privatni obrtnik i u 1989. godini.Druga teorijska predvianja nalaze potvrdu u naim podacima. U prvom redu biti direktor u bivem drutvenom sektoru pozitivanje prediktor da se bude poslodavac u sadanjem sustavu (kao to vidimo iz zadnje kolone biti direktor u 1989. g. poveavavjerojatnost da e netko danas biti poslodavac za jedanaest puta). Put od bive menaderske tehnokracije prema dananjimposlodavcima u svakom je sluaju jedan od kanala kako se stvara nova kapitalistika klasa. No isto tako status poslovoe itehniara, (naroito ovaj prvi) znaajni su prediktori statusa poslodavca u 1996. godini.Obrazovanje je znaajan prediktor iako to poloaj strunjaka (definiranih kao ljudi s fakultetskom spremom) sam po sebi nije.Obrazovanje u usporedbi s faktorima poloaja manje je znaajan faktor. Resursi u smislu tehnike, poslovodne funkcije iliobrazovanja znaajni su za formiranje nove kapitalistike klase. injenica da je netko bio obrtnik znaajna je kao predikor zadananji status poslodavca. (No moramo spomenuti da se ne radi o jednostavnoj reprodukciji bivih obrtnika u dananjeposlodavce jer od dananjih poslodavaca svega 16% su bili obrtnici u 1989. godini. Dakle, taj status je znaajan faktor, ali nikakone dominantan u objanjenju dananjeg statusa. Samo 4% poslodavaca su to u privatnim poduzeima osnovanim prije prvepolovine 1990. godine) Ovdje treba dodati i dob koja pokazuje da su mlai ljudi skloniji da postanu poslodavci (pozitivnipredznak koeficijenta B posljedica je kodiranja koje svrstava ispitanike od starijih prema mlaim prema godini roenja). Akodakle zbrojimo faktore starosti i obrazovanja, onda vidimo da teorija korisnih resursa svakako dobiva znaajnu potvrdu. Oddemografskih varijabli biti mukarac pozitivni je prediktor za status poslodavca.U zakljuku o teorijama i previanjima koja iz njih proizlaze vidimo kako samo Szelnyijeva teorija kulturnog kapitala obiteljinema empirijskih potvrda. Sve ostale teorije mogu nai potvrdu u naim podacima. No nemamo razloga smatrati kako time tosmo empirijski verificirali vie teorija imamo na neki nain posla s premalo preciznim mjerenjem. Te teorije nisu meusobnoiskljuive. Dapae, moemo rei da svaka ta teorija opisuje jedan od putova stvaranja nove kapitalistike klase. Nemamo razlogasmatrati da postoji samo jedan kanal koji vodi u novu kapitalistiku klasu. Oito je na djelu proces u kojem bivi direktorskipoloaj predstavlja znaajan resurs u zadobivanju statusa poslodavca, ali i niz drugih statusa imaju isti znaaj kao npr.obrazovanje, bivi obrtniki status i sl. Teorija nomenklaturne buroazije i teorija korisnih rersursa dobivaju empirijskupotvrdu, a vjerojatno svaka opisuje razliit put stvaranja nove kapitalistike klase.Pri analizi poslodavaca moramo uzeti u obzir da se u tono 50% sluajeva radi o poduzeima (ili radnjama) koja su kao privatnapoduzea osnovana po prvi put poslije 1990. godine. Dakle tu imamo polovinu poslodavaca koji su to u potpuno novonastalomprivatnom sektoru, a ne samo u privatiziranim bivim drutvenim poduzeima.Pogledajmo sada primanja koja su poslodavci iskazali u odnosu na ostale zaposlene. Podijelimo li poslodavce u tri osnovnekategorije: a) one koji samostalno obavljaju posao, b) oni koji su vlasnici/suvlasnici radnje sa zaposlenima, i konano c)vlasnike/suvlasnike poduzea i usporedimo li ih s iskazanim primanjima uposlenika, dobivamo sljedeu situaciju.Tabela 2. Usporedba plaa poslodavaca i posloprimaca u 1996. godini.Poslodavci Plaa

(prethodni mjesec)Posloprimci Plaa

(prethodni mjesec)Samostalno radi 2282.29 Rudari i industrijski radnici 1389.14Vlasnik/suvl. trgovine 2625.49 Transportni radnici 2031.58Vlasnik/suvl. poduzea 3800.00 Administrativna sluba 1620.55

Strunjaci 2366.81Rukovodee osoblje 3337.39

Plae onih koji samostalno rade samo neznatno su ispod primanja strunjaka. Vlasnici/suvlasnici radnji zarauju prosjeno vieod strunjaka, ali manje od rukovodeeg osoblja, dok vlasnici poduzea zarauju vie od rukovodeeg osoblja openito. Na alostnemamo podatke o plaama iz 1989. godine, pa je izravna usporedba nemogua. No ono to moemo usporediti jest standard kojiemo ovdje mjeriti preko dva indikatora, veliine stana i snage automobila.Tabela 3. Veliina stana privatnika i ostalih zaposlenih u 1989. i 1996. godinim2 po lanu domainstva 1989. 1996.

Svi zaposleni Privatnici Svi zaposleni Privatnici110 10.0 0 7.4 3.910.0120 44.7 46.7 41.1 35.320.0130 27.5 23.3 26.2 31.430.01 i vie 17.7 30.3 25.3 29.4

N=2466 N=30 N=2100 N=102

Privatnici neto bolje stoje u stambenom prostoru nego prosjek zaposlenih. U 1989. g. njih 30.0% ima vie od 30 m2 po lanudomainstva u usporedbi sa 17.7% kod ostalih zaposlenih koji se nalaze u toj kategoriji. Obrnuto, u najnioj kategoriji s do 10 m2po lanu domainstva imamo 10% zaposlenih i nula privatnika. Situacija generalno ostaje ista u 1996. godini, ali se razlika ustvari neto smanjuje. Sada imamo 3.9% privatnika u najnioj kategoriji, a i razlika u najvioj kategoriji izgleda neto manja.Indeks disimilarnosti (postotak uzorka koji bi trebao promijeniti svoje mjesto da bi se izjednaile dvije distribucije kojeusporeujemo) za 1989. g. iznosi 14.2%, a za 1996. 9.3%. Dakle vie pojedinaca trebalo bi promijeniti svoje mjesto u distribuciji1989. g. nego 1996. g. to znai da je razlika u prosjenoj veliini stana izmeu privatnika i ne-privatnika bila vea u 1989. g.nego u 1996. godini. To je vjerojatno uvjetovano ulaskom novog kontingenta samostalnih poduzetnika koji su na to prisiljenizbog otputanja ili izvanredno niskih plaa u drutveno-dravnom sektoru. Stanovi su mnogo stalniji i moda slabije odraavajupromjene nego to ih moemo oditati na automobilima, pa stoga slijedi tabela 4.Tabela 4. Posjedovanje i zapremnina motora automobila zaposlenih i privatnika u 1989. g. i 1996. g.

1989. 1996.Zaposleni Privatnici Zaposleni Privatnici

nema automobila 39.9 3.3 48.6 18.6ima do 1000 cm3 12.8 10.0 8.0 9.8ima 10011300 cm3 34.1 50.0 25.2 25.5ima 13011600 cm3 0.3 23.3 13.0 25.5ima 1601 i vie cm3 3.0 13.3 5.2 20.6

N=2478 N=30 N=2100 N=102Generalno moemo reci da privatnici u 1989. i u 1996. godini prema ovom indikatoru stoje na podjednakoj distanci od ostalepopulacije. U oba promatrana perioda imamo otprilike etiri puta vie privatnika koji posjeduju automobil zapremine motora veeod 1600 cm3 nego to ga ima ostala populacija (13.3% privatnika naspram 3.0% ostalih zaposlenih u 1989. g. usporedivo s 20.6%privatnika naspram 5.2% ostalih zaposlenih u 1996). Ali ono to istovremeno zapaamo u 1996. g. izraenija je socijalnadiferencijacija u posjedovanju automobila kako meu zaposlenima generalno tako i unutar grupe privatnika. Naime vidimo da40% (39.9%) zaposlenih nema automobila u 1989. g., a da taj postotak skae za skoro 9%, tj. na 48.6% u 1996. godini. Ali jodramatinije skae broj privatnika koji nemaju automobil, od 3.3% u 1989. g. na 18.6% u 1996. g., to je skok za skoro pet i polputa. Pogledamo li relativne brojeve onih koji imaju najjau kategoriju automobila, onda vidimo takoer skok u oba promatranaperioda (od 3.0% na 5.2% unutar populacije zaposlenih, a od 13.3% na 20.6% meu privatnicima poslodavcima). Indeksdisimilarnosti je opet za 1989. g. 38.8, a za 1996. g. 30%. Dakle relativno poveanje onih koji nemaju automobile, ali i onih kojiimaju najjae automobile. Oigledno kako trina diferencijacija djeluje, tako se socijalna diferencijacija poveava. Vei je brojonih koji si vie ne mogu priutiti automobil, ali istovremeno i relativno vei broj onih koji imaju najjae automobile. Dramatianskok privatnika bez automobila ukazuje nam na snanu diferencijaciju unutar tog sektora gdje sada ulazi velik broj novihpoduzetnika (od kojih e vjerojatno mnogi i propasti) istovremeno s malom grupom jakih novih kapitalista. Jedan dio novihpoduzetnika uao je u privatni sektor prisiljen injenicom otputanja s dosadanjih radnih mjesta ili uslijed ekstremno niskihzarada, jer im se ini da e u privatnom sektoru ipak poboljati vlastiti status. Smanjenje razlike mjerene indeksom disimilarnostiukazuje da se razlika izmeu privatnika i ne-privatnika smanjila, a ne poveala.Koristei injenicu da imamo podatke za 1989. g. pogledajmo postoji li neka razlika u strukturi determinanti koje utjeu naformiranje poduzetnikog statusa. Sjetimo se podataka Osborna i Slomczynskoga (1997) koji pronalaze znaajan utjecaj injeniceda je otac bio privatnik u svim kohortama koje stupaju u radnu snagu za vrijeme komunizma u Poljskoj. Jedino u zadnjem valu,postkomunistikom razvoju, injenica da je otac bio privatnik prestaje djelovati to autori tumae naglom ekspanzijom privatnogsektora.Tabela 5. Logistika regresija na zavisnu varijablu privatni poduzetnik u 1989.Nezavisne varijable Zavisna varijabla privatni poduzetnik

Koeficijent B Znaajnost Exp(B)Djed privatnik .9878 .0851 2.6854Otac privatnik 1.1525 .0475 3.1660Prvo radno mjesto privatnik 4.6228 .0000 101.7836Prvo radno mjesto rukovodilac 1.6862 .1824 5.3991Prvo radno mjesto strunjak 1.0035 .3286 .3666Prvo radno mjesto tehniar ili poslovoa .4148 .7224 1.5140Prvo radno mjesto VKV-radnik .4377 .5010 1.5491lanstvo u SK .1670 .5909 .8462Naselje .2222 .1014 1.2488Spol .8618 .1135 .4224Starost .0142 .4138 1.0144Obrazovanje .2360 .0250 1.2662injenica da u 1989. g. netko ima oca privatnika (ali ne i djeda) znaajno je povezana s tadanjim statusom privatnika. Prematome iz toga moemo zakljuiti da u komunistikom periodu (isto kao i u Poljskoj) obiteljski kulturni kapital igra znaajnu ulogupri prenoenju statusa privatnika. (Imati oca privatnika poveava vjerojatnost da e netko i sam biti privatnik za tri puta u odnosuna one koji nemaju oca privatnika). Mehanizam preko kojega se to ini vjerojatno je direktno prenoenje kapitala (nasljeivanjetrgovine ili pomo oca u uspostavljanju vlastita samostalnog posla). U anketi nemamo podatke koji bi nam omoguavali dadirektno testiramo tu hipotezu, ali je to sasvim vjerojatna pretpostavka. Nijedna od ostalih ispitanih varijabli ne pokazuje se kaoznaajan faktor osim injenica da je poeo karijeru kao privatnik i da je obrazovan. 101 puta je vea vjerojatnost da je netkodanas privatnik ako je zapoeo karijeru kao privatnik u odnosu na one koji ne poinju karijeru kao privatnici, ali to nema nekovee teorijsko znaenje u ovom kontekstu. Ta injenica nam jednostavno govori o intrageneracijskoj nepokretljivosti privatnika.Dodue nismo to usporeivali s intrageneracijskom nemobilnou drugih socio-profesionalnih grupa, pa ne moemo rei da li je

ona vea ili manja. Sve ostale varijable koje su znaajan prediktor statusa privatnika u 1996. g. ovdje se ne pokazuju kao znaajne(naravno mi nemamo analogiju radnom mjestu u 1989. g., nego ovdje koristimo prvo radno mjesto s kojim usporeujemosadanje radno mjesto). S viim stupnjem obrazovanja raste vjerojatnost da e netko biti u statusu privatnika.Je li teorija prekinute buroazacije ili kulturnog kapitala obitelji moda ipak potvrena? U sluaju Hrvatske radi se o tipuekonomije s relativno veim stupnjem tolerancije prema privatnom sektoru u usporedbi s ostalim komunistikim zemljama, panasljeivanje djeluje kao faktor. Konsekventno tome, privatni potencijal nije kompletno zakoen, obrnuto, on djeluje i iskazuje sekroz nasljeivanje statusa privatnika u 1989. g. Prestanak komunizma te injenica uklanjanja institucionalnih prepreka ne dovodido pojaanja i oslobaanja kulturnog kapitala obitelji. Drugi socijalni mehanizmi poinju djelovati u regrutiranju poduzetnika.Indikatori tih drugih socijalnih mehanizama upravo se nalaze u razlikama statistikih prediktora za status privatnika u 1989. i1996. godini. U oba uzorka pokazuje se kao znaajna injenica da je netko bio privatni poduzetnik 1989. g. (za uzorak iz 1996) ilida je poeo svoju radnu karijeru kao privatni poduzetnik. Ali ako je suditi po veliini exp (b), onda je relativna znaajnostinjenica da je netko poeo karijeru kao privatnik u 1989. g. bila relativno znaajnija za njegovu poziciju u 1996. g. nego da jenetko bio obrtnik u 1989. godini. Sve to govori u prilog injenice da je struktura drugih faktora znaajna za formiranje privatnikau 1996. godini, a te faktore nalazimo u radnim mjestima direktora, tehniara i poslovoe u 1989. godini. Budui da je tonajvanija razlika u odnosu na faktore koji utjeu na formiranje poduzetnika u 1989. godini, mislimo da je to zapravo najveapotvrda Kitscheltove teorije korisnih resursa. Korisno steeni resursi u socijalistikom sustavu konvertiraju se u poduzetnikistatus. Kombinacija znanja, veza i poznanstava, iskustvo postaju direktni faktori koji vode u poduzetniki status.

Drugim rijeima, evolucijske teorije koje predviaju postepeno prerastanje privatnog sektora iz komunistikog perioda, krozproces ekspanzije nakon ukinua institucionalnih ogranienja, opisuju samo dio procesa. (Stark, 1992, 1996; Etzioni, 1993). Tajdio procesa je uhvaen u naoj analizi kroz znaajan prediktor statusa privatnika u 1989. za poduzetniki status u 1996. godini.No ono to predviaju teorije koje kau da s komunizmom dolazi do radikalnog prevrata (Rutherford, 1994; Berliner, 1993;Kitschelt, 1992) takoer je potvreno kroz konverziju statusa iz 1989. g. u poduzetniki status u 1996. godini. Obrazovanje je i ujednom i u drugom periodu znaajan prediktor za ulazak u poduzetniki status, prema tome ne moemo rei da samo obrazovanjepredstavlja konvertibilni resurs, ali to svakako moemo rei za odreene radne statuse. Ta konverzija radnih statusa odgovara, sjedne strane, teorijama Hankissa (1990) i Staniszkisa (1991) o nomenklaturi koja konvertira svoj politiki kapital u poduzetnikistatus. To je vidljivo iz injenice da je direktorski status znaajan prediktor. No isto tako ira teorija konverzije statusa, a ne samoelitnog nomenklaturnog, dobiva svoju potvrdu jer i nenomenklaturni statusi tehniara ili poslovoe takoer predstavljaju znaajanprediktor. Prema tome konverzija nomenklaturnog poloaja u poduzetniki status predstavlja samo segment ireg procesakonverzije korisnih resursa, steenih u socijalistikoj ekonomiji, u poduzetniki status u kapitalistikoj ekonomiji.

Jo jedna indirektna potvrda tog procesa moe se nai u injenici da neka mjesta u 1989. g. predstavljaju znaajan prediktorza poloaj poduzetnika u 1996. g., a takve znaajnosti nema za prva radna mjesta i njihovu prediktabilnost za status privatnika u1989. godini. Ta usporedba je samo priblina jer za 1989. g. nemamo toku promjene sustava kakva je 1989. za analizu 1996.godine. Aproksimacija prvog radnog mjesta pokazuje da resursi prvog radnog mjesta ne predstavljaju znaajan prediktor zastatus privatnika u 1989. g. (osim naravno za one koji poinju radnu karijeru kao privatnici). To je bitno drugaije od situacije u1996. g. gdje neki radni statusi iz 1989. godine predstavljaju znaajan prediktor.Klasa formirana odozgo i odozdo jedna komparacija

Do sada smo se iskljuivo bavili detektiranjem putova formiranja nove kapitalistiko-poduzetnike klase za koju smatramoda se stvara odozdo, koristei ukidanje ogranienja za ekspanziju privatnog sektora koja su postojala u socijalistikom sistemu.No veinu ekonomije predstavljaju zapravo biva drutvena poduzea koja su poluprivatizirana ili privatizirana. Bitno je da je utom procesu privatizacije drava imala i ima mnogo veu ulogu. Iako naravno ne moemo iskljuiti upletenost drave i ustvaranje istog privatnog sektora, to je mnogo manje prisutno nego u ovom procesu gdje drava izvodi sam proces privatizacijeili pak gdje drava i dalje igra ulogu bilo veinskog ili manjinskog vlasnika. U ovom dijelu elimo vidjeti da li postoji kakvarazlika izmeu po karakteristikama istog privatnog sektora i onog koji je svojom pupanom vrpcom jo vezan uz dravu. Kaoto smo vidjeli taj za dravu vezani sektor dominantan je u strukturi Hrvatske privrede. U tom sektoru obuhvaena su mjeovitapoduzea u kojima je izmijeano dravno i privatno vlasnitvo u razliitom omjeru, a koja su nastala iz bivih drutvenihpoduzea kao i potpuno privatizirana biva drutvena poduzea. Naravno u taj sektor spadaju javna poduzea, dravne slube iustanove. Nasuprot njima, pod novim privatnim sektorom tretiramo privatna poduzea osnovana prije 1. 6. 1990. kao inovoosnovana privatna poduzea nakon tog datuma.

U ovoj analizi neemo koristiti reprezentativni uzorak, ve ciljani uzorak elite. Od ukupnog broja od 209 lanova eliteizvukli smo 46 vlasnika poduzea i trgovina te 84 direktora koji nisu vlasnici, ve obavljaju menadersku funkciju u jednom odgore spomenutih tipova poduzea koja su privatizirana, ali su pupanom vrpcom vezana uz dravu. (ostatak do 209 naeguzorka elite ine politiari koji nas u ovom sluaju nisu zanimali, osim ako nisu bili istovremeno i poslodavci).

Radi li se zaista o dvjema razliitim grupacijama nove kapitalistike klase? Gdje se jedna formira odozgo, prvenstvenooslonjena na bivu tehnokraciju, koja jednostavno preuzima komandnu ulogu u transformiranom bivem drutvenom sektoru,naspram nove poduzetnike klase koja spontano i autohtono izrasta iz privatnog sektora odozdo. Ovu dihotomiju jasno jepostavio Eric Hanley (1996) koji konsekventno izvlai zakljuak da je menaderska elita koja upravlja bivim drutvenimsektorom (on tu analizu vri prvenstveno za Maarsku) preteno ona koja je te pozicije imala i u prethodnom periodu. On smatrada moemo oekivati da e to biti prva generacija tehnokrata iz preteno radnikih obitelji koji su mobilni prema gore. Oni su udaleko veoj mjeri bili lanovi Komunistike partije nego novi privatnici. Bivi pripadnici privatnog sektora iz komunistikogvremena nisu ukljueni u tu novu menadersku elitu. Oni su od nje odvojeni i put njihove ekspanzije je drugaiji, pomouekspanzije i rasta, a ne putem preuzimanja bivih drutvenih poduzea.

Poduzetnika elita formira se iz dviju klasa: iz privatno-poduzetnike koja izrasta iz prije sputanog privatnog sektora

odozdo i druge menaderske odozgo koja izrasta iz bive tehnokracije. Obje su bile nezadovoljne neefikasnousocijalistikog sustava, ali potonja je predstavljala i glavni motor njegove reforme, bivala je glavni saveznik u njegovom ruenju.Ova grupa predstavlja okosnicu teorije o menaderskom socijalizmu koju razvijaju Eyal, Szelnyi i Townsley (1997). Premanjima krivo je oekivati da e se putanja razvoja kapitalizma u Istonoj Europi razvijati na isti nain kao to se to deavalo uprvobitnoj fazi stvaranja kapitalizma na Zapadu. Po njima krivo je i oekivati stvaranje nove buroazije koja e biti klasnaosnova novog kapitalizma. Umjesto nje tehnokracija, novi menaderi mogu preuzeti ulogu nove vladajue klase. Prema tomekapitalizam bez kapitalista ne mora biti samo prijelazna faza dok se ne stvori nova kapitalistika klasa, nego i novi oblikmenaderskog kapitalizma. Ono o emu su raspravljali Berle i Means, a poslije njih i mnogi drugi autori pokuavajui proniknutiu konzekvencije procesa razdvajanja vlasnitva od upravljanja, moda je na djelu u postkomunistikoj transformaciji. Eyal i dr.ostavljaju mogunost razvoju kapitalistike klase koja e biti analogna onoj na Zapadu. To znai da se ipak nalazimo uprijelaznom periodu prema kapitalizmu klasinog tipa. Oni nam ne nude nikakav test pomou kojeg bismo se mogli opredijelitida li nam podaci ukazuju na jedan ili drugi predskazani put razvoja. Po naem miljenju postkomunistike zemlje nalaze se naprijelazu prema razvijenom kapitalizmu. Naravno, moramo imati na umu da kapitalizam nije jedinstvena drutvena forma, ve imaniz svojih varijacija i podtipova. Ono po emu se postkomunistike zemlje razlikuju po naem miljenju nije to da se u njimastvara neka nova forma menaderskog kapitalizma koja e se u budunosti moi tretirati kao posebna podvrsta kapitalizma,drugaija od one koja postoji na primjer u Zapadnoj Europi. Naravno kao i svagdje drugdje postojat e nacionalne varijacije kaoto postoje i na Zapadu, kapitalizam u Njemakoj razliit je od onoga u Francuskoj, kao to je ameriki kapitalizam razliit odeuropskog. No nema indikatora da e postkomunizam razviti drugaije forme kao nova kapitalistika grupacija, no put stvaranjakapitalizma u tim zemljama je drukiji. Naime, klasini zapadni kapitalizam stvaran je na nain da se privatni sektor pomalo irio,rastao i kroz to mijenjao ekonomsku i socijalnu strukturu drutva. Korporativni kapitalizam, dravno-kapitalistiki sektor pa ondai teorije menaderskog kapitalizma dolaze kasnije kao odgovor na rast i diferencijaciju kapitalistikih struktura, gdje velikekompanije i menadersko upravljanje njima nastaju kao rezultat organskog prerastanja malog vlasnikog kapitalizma u novikorporativni. Ono to se deava u postkomunistikim zemljama drugaija je sekvenca razvoja. Korporativni sektor i menaderskaelita stvoreni su takorei, prije malog privatnog sektora, privatizacijom dravnog (drutvenog) sektora. Prema tome imamosituaciju da, s jedne strane, imamo veliki korporativni sektor koji nije proizaao iz privatnog sektora, nego iz dravnog(drutvenog). No ono to e se vjerojatno dalje deavati jest da e mali privatni sektor takoer rasti i neki njegovi segmenti e sekorporativizirati. S druge strane, postojei korporativni sektor e i dalje funkcionirati u simbiozi s dravom (kao to i znaajan diotog sektora funkcionira u europskom kapitalizmu, a da ne govorimo o japanskom primjeru), a jedan njegov dio e se vjerojatnopostepeno privatizirati. Ono to Eyal i suradnike fascinira injenica je sekvence razvoja, korporativni sektor (privatizirani, bividravni sektor) postoji u svojoj punoj formi, a ne kao rezultat razvoja privatnog sektora. No mi emo u budunosti vjerojatnoimati korporativizaciju razvijenoga privatnog sektora koji nema ogranienja u svom rastu, pa e i u tom sektoru dolaziti dorazdvajanja vlasnitva od upravljanja. Na taj nain struktura kapitalizma u sadanjim postkomunistikim zemljama poet e svevie nalikovati onoj koja dominira u dananjim razvijenim kapitalistikim zemljama.

U procesu utvrivanja razlika izmeu ovih dviju grupa pokuajmo prvo utvrditi odakle su regrutirani tj. na kojem su seradnom mjestu nalazili 1989. godine.Tabela 6. Radno mjesto dananjih privatnika i menadera u 1989.

Privatnici (N) % Direktori (N) %Uenici i studenti 6 13.0 0 0Nezaposleni 1 2.2 1 1.2Radnici, slubenici i tehniari 11 23.9 14 16.7Privatnici 3 6.5 2 2.4Strunjaci 11 23.9 32 38.1Direktori, politiari 14 30.4 35 41.7Ukupno 46 100.0 84 100.0Hi2 = 14.43 > df 4 (9.49)(Kod raunanja hi kvadrata kombinirane su kategorije uenici, studenti i nezaposleni zbog malog broja sluajeva u njima)

Generalni zakljuak koji moemo izvui iz tabele 6 jest postojanje odreene razlike u radnim mjestima ovih dviju grupacija.Prva razlika svakako je u injenici da je velika veina (79.8%) direktora u poludravnom poluprivatnom sektoru zauzimala elitnepozicije (politiara ili direktora i strunjaka) u 1989. godini. Komparativna brojka za isti privatni sektor je 54.3%. Polovicanovog privatnog sektora dolazi iz redova bive elite (rukovodilaca ili strunjaka). Stara elita jo je izrazitije prisutna u novompoludravnom sektoru. Iz toga moemo zakljuiti da je konverzija onog dijela stare elite koji je bio tehnokratski orijentiran ila udvama smjerovima: s jedne strane ona (elita) predstavlja veinu menadera koji su i dalje na svojim mjestima u sektoru koji jeprivatiziran ili poluprivatiziran. Drugi dio stare tehnokratske elite direktno je konvertirao svoj politiki kapital, tehniko znanje,iskustvo, veze i poznanstva na taj nain da je otiao u privatni sektor.

Ako gledamo samo strunjake, onda vidimo da je 38.1% novih menadera iz redova strunjaka usporedivo sa 23.9%privatnika. To svakako govori u prilog teorije, koja je razvijena u komparativnom istraivanju novih elita u Srednjoj Evropi iRusiji, o revoluciji zamjenika efova. Kako to formuliraju S. Szelnyi i I. Szelnyi (1995) ...veina onih koji su na elitnimpozicijama u 1993. nije pripadala nomenklaturi u 1988. godini. Ta nova lica na vrhu klasne strukture, meutim, nisu nuno takonova: oni esto dolaze s pozicija koje su bile 'na redu', te bi ti pojedinci bili promovirani na elitne pozicije za koju godinu i bezpromjene reima (622623). Upravo to se moe rei i za nae podatke o strunjacima. Znamo da su oni bili glavna regrutacijskabaza za nove menaderske pozicije i moda bi oni ionako bili glavna regrutacijska baza za smjenu stare menaderske elite.

Promjena reima jednostavno je ubrzala njihovo napredovanje. Pitanje je svakako da li su to isti oni strunjaci koji bi bilipromovirani u sluaju preivljavanja reima ili se regrutacija ipak zbiva na nain da je, primjerice, lanstvo u SK predstavljaoteavajui faktor na isti nain na koji je u starom reimu ne-lanstvo bilo prepreka za promociju.Privatnici koji su to bili i 1989. nisu dominantna regrutacijska baza za privatnike. Kod vlasnika vidimo da su samo trojica (6.5%)bili privatnici u 1989. Velika veina dananjih privatnika je novoregrutirana, dakle oni koji su tek poslije sloma komunizma uli uprivatni sektor. Isto tako pojedinci s iskustvom u privatnom sektoru nisu regrutacijska baza za menadere jer ih imamo svegadvojicu (2.4%). Prema tome, privatnici nisu osnovna regrutacijska baza za novi privatni sektor. Ovo nije proturjeno nalazu nareprezentativnom uzorku da je biti privatnik znaajan prediktor za sadanji status privatnika. To nam kazuje samo da je izmeuostalih faktora koji odreuju sadanji status privatnika poloaj privatnika u 1989. godini znaajan bez obzira na to to je i ureprezentativnom uzorku od 102 privatnika samo njih 14 (13.7%) bilo privatnika u 1989. godini. Usporediva grupa u eliti je 46 iod njih je relativno upola manje (6.5%) privatnika. ak ako i poemo od plauzibilne pretpostavke da je reprezentativni uzorakvjerniji u odnosu na populaciju, ipak ostaje injenica da su stari privatnici, kako god okrenemo, manjina meu sadanjimprivatnicima. Razlika je i u tome to u reprezentativnom uzorku imamo veu zastupljenost malih privatnika dok je u elitnomuzorku vei broj vlasnika veih poduzea. Ako to uzmemo kao glavno objanjenje razlike izmeu reprezentativnog i uzorkaprivatnika, onda nam se pokazuje da je elita privatnika, to se vie pomiemo prema veim poduzeima, vie formirana od bivihpripadnika elite i strunjaka, dok su manji vlasnici u prosjeku vie regrutirani iz redova radnika i slubenika. Privatnici ureprezentativnom uzorku u najveem su broju (42.7%) iz redova radnika i slubenika, te iste kategorije u elitnom uzorkuobuhvaaju 23.9%. No ono to je mnogo vanije jest da bivih lanova elite (direktori i strunjaci) u reprezentativnom uzorkuprivatnika imamo 17.5% to se moe usporediti s 54.3% u elitnom uzorku.Ostaje injenica da ipak u skupini direktora i u skupini privatnika imamo znaajan broj onih koji su napravili velik skok. Tako ugrupi direktora imamo 25.4% onih koji su 1989. g. bili na neelitnim poloajima (radnici, slubenici, studenti), a meuprivatnicima vlasnicima takvih je 39.1%. Dakle i u jednoj i drugoj grupi imamo znaajan broj onih koji su uinili velik skok.Tabela 7. Oevo zanimanje dananjih privatnika i direktora

Privatnici (N) % Direktori (N) %Seljaci 7 15.2 18 20.9Radnici, slubenici 26 56.5 52 60.5Privatni poduzetniciStrunjaci, i direktoriUkupno

31046

6.5 21.7100.0

41286

4.7 14.0100.0

Hi kvadrat = 1.89 < df 3 (7.81)Neznatna je razlika izmeu privatnika i direktora kod zanimanja oeva, ali kod djedova vidimo da se distribucije zanimanjaznaajno razlikuju. Ne ukazuje li ipak to na odreenu potvrdu Szelnyijeve teorije o prekinutoj buroazaciji ili kulturnom kapitaluobitelji? Brojevi su vrlo mali, ali ukazuju u smjeru koji Szelnyi predvia.Moemo nai potvrdu i za Hanleyjevu hipotezu o razliitom strukturiranju dviju kapitalistikih klasa. Izgleda da se potvrdilanjegova tvrdnja da su direktori prve generacije mobilnih prema gore vie iz radnikih i seljakih obitelji.Tabela 8. Zanimanje djeda dananjih privatnika i direktora

Privatnici (N) % Direktori (N) %Seljaci 24 52.2 62 72.9Radnici i SlubeniciPrivatni poduzetniciStrunjaci I direktoriUkupno

10 7 546

21.7 15.2 10.7100.0

16 5 285

18.8 5.9 2.4100.0

Hi kvadrat = 8.09 > df 3 (7.81)ZakljuciIz ove nae analize proizlazi da razliite teorije o formiranju nove kapitalistike klase nisu meusobno iskljuive, nego zapravozahvaaju razliite procese pomou kojih se ona formira. Takvih procesa je svakako vei broj jer se radi o kompleksnoj pojavi sveim brojem uzroka. Nova kapitalistika klasa formira se: (1) iz bivih privatnika koji sada nisu ogranieni u irenju i rastu, (2)od bive politiko-menaderske elite koja konvertira politiki i kulturni kapital u privatno vlasnitvo, ali i iz (3) raznih drugihgrupacija koje konvertiraju resurse (znanje, veze i poznanstva) steene u prijanjem sustavu u sadanju poziciju u privatno-vlasnikom sustavu.Moemo rei da se poduzetnika elita stvara na dva osnovna naina. Jedan je iz starog privatnog sektora (onaj koji je postojao iza vrijeme dominacije drutvenog sektora), a drugi iz novostvorenog. Vidimo da je novostvoreni dio tog sektora koji sada rastekvantitativno mnogo znaajniji nego stari segment. Dakle mnogo znaajniji dio je pretvaranje starog drutvenog sektora unovoprivatizirani. Taj privatizirani bivi drutveni sektor ima karakteristiku da je u njemu formalni ili neformalni utjecaj dravezapravo znaajniji nego utjecaj vlasnika. To je neke autore navelo na hipotezu da postkapitalistike zemlje skau direktno umenaderski kapitalizam preskaui njegovu privatno-vlasniku fazu. Bez impliciranja o fazama razvoja koje se moraju ponavljatitransformacija postkomunistikog sustava bi prema toj hipotezi stvorila novu formu kapitalizma koja se bitno razlikuje od onekoja danas prevladava u Europi. Po naem miljenju ono to manjka takvim teorijama decidirani je test koji bi nam ukazao zatoovo to danas imamo u postkomunizmu nije jednostavno specifian prijelaz u postojei model kapitalizma na jedinstveni nainkoji je uvjetovan postojeom strukturom bive komunistike ekonomije i prevladavajueg vlasnikog oblika u njoj. Nai podaciindiciraju da se menadersko-direktorska elita koja upravlja privatiziranim ili poluprivatiziranim sektorom bive drutveneekonomije razlikuje u nekim svojim karakteristikama od novonastajue privatno-poduzetnike elite. No ta razlika po naemmiljenju nita ne kazuje o budunosti sustava kao cjeline, nego vie odraava kvantitativni obim ova dva segmenta ekonomije. Iu sadanjim zapadnoeuropskim ekonomijama korporativni sektor i njegovi menaderi razlikuju se u svojim karakteristikama od

privatnih vlasnika, pogotovo od onog njihovog dijela koji je vezan uz poduzea manjeg obima.

LITERATURAJ. S. Berliner (1993) The Gains from Privatization. in R. F. Kaufman and J. P. Hardt: (eds.): The Former Soviet Union in Transition. JointEconomic Committee, Congress of the United States, M. E. Sharpe: New York.A. Callinicos (1991) The Revenge of History. Cambridge: Polity.T. Cliff (1974) State Capitalism in Russia. London: Pluto.Ekonomski Institut (1991) Privatizacija u politici gospodarskog razvoja. Zagreb.G. Eyal, I. Szelnyi, E. Townsley (1997) Making Capitalism without Capitalists. Manuscript. Department of Sociology, UCLA. April.G. Eyal, I. Szelnyi i E. Townsley (1997) The Theory of Post-Communist Managerialism. New Left Review. March-April. 1997.A. Etzioni (1993) A Socio-Economic Perspective on Friction. in S. E. Sjostrand (ed.): Institutional Change: A Theory and EmpiricalFindings. New York: M. E. Sharpe.E. Hankiss (1990) East European Alternatives, Oxford: Oxford University Press.E. Hanley (1996) Self-Employment in Post-Communist Central Europe: A Refuge from Poverty or the Emergence of a New Petty Bourgeoisie?Department of Sociology, UCLA. (citirano prema Eyal, Szelnyi, Townsley, 1997).C. Harnan (1983) Class Struggles in Eastern Europe 194583. London: Pluto.H. Kitschelt (1992) The Formation of Party Systems in East Central Europe. Politics & Society Vol. 20, No. 1.J. Kocka (1988) Brgertum and brgerliche Gesellschaft im 19. Jahrhundert. europische Entwicklung und deutsche Eigenarten. u Brgertumim 19. Jahrhundert. Vol. 1. Mnchen: Deutsche Taschenbuch Verlag.D. Lane (1996) The Gorbachev Revolution: The Role of the Political Elite in Regime Disintegration. Political Studies. No. 94 April.M. Lazi (1987) U susret zatvorenom drutvu. Zagreb: Naprijed.V. Nee (1989) A Theory of Market Transition. American Sociological Review. Vol. 56, No. 5.E. A. Osborne, K. M. Slomczynski (1997) Becoming an Entrepreneur in Poland, 19491993: Recruitment Patterns and ProfessionalizationProcesses. Polish Sociological Review No. 3.T. Petrin (1986) Kriza male privrede. u Kriza, blokada i perspektive. Zagreb: Globus.V. Pusi (1992) Vladaoci i upravljai. Zagreb: Liber.Z. Rohatinski, D. Vojni (1996) Process of Privatization in Croatia. Open Society Institute-Croatia and Central European University. Zagreb.M. Rutherford (1994) Institutional Economics: The Old and the New Institutionalism. New York: Cambridge University Press.D. Sekuli (1991) Strukture na izmaku. Zagreb: Socioloko drutvo Hrvatske.G. Sorel (1893) LEurope et la Revolution Francaise. Paris.J. V. Staljin (1946) Pitanja Lenjinizma. Beograd: Kultura.J. Staniszkis (1991) The Dinamics of Breakthrought in Eastern Europe. Berkley: University of California Press.D. Stark (1992) Path Dependence and Privatization Strategies in East Central Europe. East European Politics and Societies 6, 1.D. Stark (1996) Recombinant Property in East European Capitalism. American Journal of Sociology. 101, 4.I. Szelnyi (1988) Socialist Entrepreneurs: Embourgeoisemnent in Rural Hungary. Madison, Wisconsin: University of Wisconsin Press.I. Szelnyi, R. Manchin (1989) Interrupted Embourgeoisement: Social Background and Life History of Family Agricultural Entrepeneurs inSocialist Hungary. In Research in Social Stratification. Vol. 8.I. Szelnyi and S. Szelnyi (1995) Circulation or reproduction of elites during the postcommunist transformation of Eastern Europe. Introduction.Theory and Society. Vol. 24/25 October.S. Szelnyi, I. Szelnyi, I. Kovach (1995). The making of the Hungarian postcommunist elite: Circulation in politics, reproduction in theeconomy. Theory and Society Vol. 24/25, October.B. Unger (1998) A Ghost of a Chance. A Survey of the Balkans.The Economist. Jan. 2430.W. Wesolowski (1992) The Role of Political Elites in Transition from Communism to Democracy. Sisyphus. 2, Vol. 8.J. upanov (1995) Kamo idu hrvatski menaderi? u Poslije Potopa. Zagreb: Globus.J. upanov (1997) Tranzicija i politiki kapitalizam. Hrvatska gospodarska revija. Prosinac.FORMATION OF THE ENTREPRENEURIAL ELITE IN CROATIADUKO SEKULIThe Flinders University of South AustraliaGPO Box 2100 Adelaide, SA 5001ELJKA PORERUniversity of South AustraliaGPO Box 2471 Adelaide, SA 5001Three theoretical models are checked about the formation of the entrepreneurial elite in post-communist Croatia. The theory of the "bourgeoisnomenclature" argues that the political and managerial capital of the old socialist elite was used and turned into economic capital. Theory ofSzelny points to the "family cultural capital" which gets activated when the legal restrictions and political pressures stop existing and formerentrepreneurs continue the direction turned by communism. The theory of "useful resources" stresses that all the resources acquired incommunism, like education, contacts, understanding of the market, and the nomenclature position, enable entrance into private sector.Analysis of research conducted in 1989. and 1996. shows that these theories are not mutually exclusive, but explain different process by whichentrepreneurship is formed. The new capitalist class is formed: (1) from former entrepreneurs who now have no limitations for expansion andgrowth, (2) from former political and managerial elite which converts the political and cultural capital into private ownership, and from (3)various other groups which covert resources (knowledge, connections) acquired in the former system into the present position in the private-ownership system.Key words: ECONOMIC ELITES, ENTREPRENEURSHIP, POST-COMMUNISM, PRIVATIZATION, TRANSITION

1 Ideju politikog kapitalizma kod nas razvija upanov (1997).2 Uvjeti stvaranja Hrvatske drave u stvari su izvanredno pogodni za nastajanje takvog politikog

kapitalizma. Nain na koji je drava kupovala oruje omoguavao je da dravni poloaji bududirektna poluga za ulazak u svijet biznisa ili pak kupovine tvornica za opskrbu vojske i sl. Bezobzira na istinitost pojedinih konkretnih pria, to je model gdje se politikim putem stvara novakapitalistika klasa.3 Na tezi o sposobnoj tehnokraciji koja se razvija u krilu samoupravnog sistema robneproizvodnje bazira se knjiga V. Pusi (1992).