SVEUČILIŠTE U SPLITUFAKULTET ELEKTROTEHNIKE, STROJARSTVA I

BRODOGRADNJE

DIPLOMSKI RAD

MODELIRANJE PROCESA I IZRADA APLIKACIJE ZA HACCP STANDARD

Ivan Lažeta

Split, rujan 2011.

SADRŽAJ

1 SAŽETAK I KLJUČNE RIJEČI.........................................................................................3

2 UVOD..................................................................................................................................4

3 KONTROLA KVALITETE PROIZVODA........................................................................63.1 ISO 9001......................................................................................................................6

3.1.1 Područje primjene.................................................................................................83.1.2 Sustav upravljanja kvalitetom...............................................................................9

3.1.2.1 Opći zahtjevi.....................................................................................................93.1.2.2 Zahtjevi koji se odnose na dokumentaciju......................................................10

3.1.3 Odgovornost uprave............................................................................................103.1.4 Upravljanje resursima.........................................................................................103.1.5 Realizacija proizvoda..........................................................................................113.1.6 Mjerenje, analiza i poboljšavanje.......................................................................12

3.2 HACCP.......................................................................................................................123.2.1 Prednosti i preduvjeti uspješne primjene............................................................133.2.2 HACCP načela....................................................................................................143.2.3 Implementacija HACCP-a..................................................................................17

3.3 IMPLEMENTACIJA ISO 9001 I HACCP-a U PPK.................................................19

4 POSLOVNI PROCESI......................................................................................................204.1 Definicija poslovnog procesa.....................................................................................204.2 Podjela poslovnih procesa..........................................................................................214.3 Upravljanje poslovnim procesima..............................................................................22

5 MODELIRANJE I ANALIZA POSLOVNIH PROCESA...............................................255.1 Što je model?..............................................................................................................255.2 Veza između modeliranja i programiranja.................................................................255.3 Dva osnovna pristupa modeliranju.............................................................................27

5.3.1 Grafičke metode (statičko modeliranje)..............................................................275.3.2 Simulacijsko modeliranje (dinamičko modeliranje)...........................................28

5.4 Alati za grafičko modeliranje.....................................................................................305.4.1 BMPN.................................................................................................................30

5.4.1.1 Objekti toka i objekti spajanja.........................................................................315.4.1.2 Particije i artefakti...........................................................................................34

5.4.2 UML....................................................................................................................355.4.2.1 Strukturni dijagrami........................................................................................385.4.2.2 Dijagrami ponašanja........................................................................................39

5.5 Analiza poslovnih procesa.........................................................................................40

6 ARIS..................................................................................................................................436.1 Uvod u ARIS platformu.............................................................................................436.2 ARIS house (kuća).....................................................................................................446.3 Razine ARIS arhitekture............................................................................................456.4 ARIS metoda..............................................................................................................476.5 Upoznavanje s ARIS softverom i dijagramima..........................................................50

6.5.1 EPC dijagram......................................................................................................51

1

6.5.2 VAC dijagram.....................................................................................................546.6 Primjer modela u ARIS-u za PPK..............................................................................54

6.6.1 Organizacijska struktura PPK.............................................................................556.6.2 Proizvodi u PPK..................................................................................................566.6.3 Poslovni procesi u PPK.......................................................................................57

7 POPIS I SPECIFIKACIJA ZAHTJEVA...........................................................................607.1 Popis softverskih zahtjeva..........................................................................................607.2 Specifikacija softverskih zahtjeva..............................................................................61

7.2.1 Funkcionalni zahtjevi..........................................................................................627.2.2 Nefunkcionalni zahtjevi......................................................................................637.2.3 Faktori kvalitete..................................................................................................64

8 QUALITY CONTROL SOFTWARE...............................................................................658.1 Modul Organizacija....................................................................................................688.2 Modul Korisnici.........................................................................................................688.3 HACCP Modul...........................................................................................................688.4 Modul Obrasci............................................................................................................68

9 ZAKLJUČAK....................................................................................................................69

10 LITERATURA..................................................................................................................70

11 PRILOZI............................................................................................................................7311.1 Kazalo slika i tablica..................................................................................................73

11.1.1 Kazalo slika.........................................................................................................7311.1.2 Kazalo tablica......................................................................................................73

11.2 Popis oznaka i kratica.................................................................................................74

2

1 SAŽETAK I KLJUČNE RIJEČI

Sažetak

Sustavi upravljanja kvalitetom neizostavna su komponenta svih kompanija, a predstavljaju

način na koji organizacija upravlja i vodi one poslovne aktivnosti koje su povezane sa

kvalitetom. Kada govorimo o kvaliteti hrane, potrebno je spomenuti standarde ISO 9001 i

HACCP, koji osiguravaju proizvodnju visoko kvalitetne i zdrave hrane. Pri proizvodnji hrane

svakodnevno nastaje velik broj obrazaca koje je potrebno čuvati i po nekoliko godina. Pored

obrazaca postoji i golema količina drugih podataka, poput radnih uputa, operativnih

procedura, itd. koji moraju biti dostupni radnicima koji rade u proizvodnji u svakom trenutku.

Sve to predstavlja golemu količinu papirologije koja „nepotrebno“ zauzima prostor. Tema

ovog diplomskog rada je izrada aplikacije koja će zamijeniti papirologiju elektronskim

podacima, budući da je to zakonom dozvoljeno. Glavna značajka QCS aplikacije je njezina

plugin-modularna arhitektura koja omogućuje brzu prilagodbu svim zahtjevima klijenata.

Sastoji se od četiri modula: organizacija, korisnici, obrasci i HACCP. Svaki od modula

integriran je u klijentski dio aplikacije i putem WCF-a (Windows Communication

Foundation) komunicira sa serverom, dok se svi podaci pohranjuju u SQL bazi podataka.

Sustav kontrole sigurnosti hrane u prehrambenoj industriji PPK d.d. Karlovac modeliran je

korištenjem ARIS alata, prije čega je dan detaljan opis poslovnih procesa, njihovo

modeliranje, te mogućnost korištenja raznih alata za razvijanje modela poslovnog procesa.

Pri modeliranju korišten je Organization Chart dijagram kojim se prikazuje kompletna

struktura PPK organizacije, te Product Tree dijagrami koji daju uvid u PPK proizvode.

„Najvažniji“ dijagrami, tzv. EPC dijagrami koji predstavljaju srž modeliranja u ARIS-u,

korišteni su za modeliranje poslovnih procesa i na jako lijep, vizualan način prikazuju

poslovne procese.

Ključne riječi

HACCP (Hazard Analysis and Critical Control Points), poslovni proces, model poslovnog procesa, modeliranje, UML, BPMN, .NET, ARIS (Architecture of Integrated Information Systems)

3

2 UVOD

HACCP sustav (Hazard Analysis and Critical Control Points) postao je zakonska obveza za

sve subjekte koji se u svom djelokrugu rada bave skladištenjem, proizvodnjom, preradom i

distribucijom hrane u lancu „od polja do stola“. Usluge koje se nude na hrvatskom tržištu za

sada su uglavnom bile temeljene na pružanju usluga savjetovanja u implementaciji HACCP

sustava i certificiranja sustava. Novost u ponudi je pojava programskih rješenja, koja pomažu

u implementaciji i alternativno su rješenje, naspram tradicionalnog pristupa koji gotovo u

pravilu generira veliku količinu dokumentacije. Upravo stvaranje velike količine nove

dokumentacije, kod većine subjekata stvara odbojnost prema sustavu i nezainteresiranost da

se sustav održava.

Primjena programskih rješenja omogućuje uštedu vremena pri osmišljavanju, razvoju i

upravljanju sustavom, vođenjem korisnika kroz module. Razlika u ponudi programskih

rješenja temelji se upravo na mogućnostima pojedinih rješenja, odnosno, na opseg

primjenjivosti sukladno zahtjevima HACCP sustava. Programski paketi su dostupni u više

nivoa primjenjivosti i opsegu modula. Neophodno je napomenuti, da će primjena programskih

paketa zahtijevati određeno predznanje o sustavu i zahtjevima, te informatičku pismenost

osoba koje će ga koristiti.

Programska rješenja u implementaciji HACCP sustava koja se nude na međunarodnom tržištu

dostupna su u izuzetno velikom broju. Upravo tako široka ponuda može izazvati neodlučnost

u izboru, odnosno poteškoće u izboru upravo onog rješenja koje je najprihvatljivije. Izbor će

olakšati mogućnost isprobavanja programskog rješenja kroz najčešće vremenski ograničeni

period. Dostupne demo-verzije ponekad nude samo uvid u pojedine module što kod

pojedinaca može stvoriti lažnu predodžbu o mogućnostima programskog rješenja. Neka od

rješenja koja se mogu naći su: ISOsystemPlus, Qsolve, ISO 22000:2005-HACCP, HACCP

Manager Software, justfoodERP, i mnogi drugi.

Jedna od važnih značajki koje se zahtijevaju je svakako „user-friendly“ sučelje za sve članove

HACCP tima i korisnike. Programsko rješenje mora jednostavno obnavljati planove i davati

jasan uvid u posljedice promjena u jednom segmentu, na cijeli sustav. Također, mogućnost

prikaza više okvira pregleda predstavlja prednost. Potrebno je unaprijed predvidjeti

mogućnost programa da sakuplja podatke i izdaje izvješća, jer je ekonomski neisplativo

4

uzimati jeftinije programe koji će zahtijevati nadogradnju skupih sustava za unos podataka i

statističku interpretaciju.

Ako vam „papirologija“ predstavlja teret i skuplja prašinu na policama, potrebno je razmisliti

o primjeni programskog rješenja kako bi sustav bio ažuran i učinkovit. Međutim, potrebno je

uvijek imati u vidu da su programska rješenja samo alat, i iako mogu pomoći u razvoju i

održavanju HACCP sustava, ne mogu nadomjestiti stručnu prosudbu u implementaciji

potpunog sustava sigurnosti hrane. [7]

Tema diplomskog rada je informatizacija sustava kontrole hrane u Karlovačkoj mesnoj

industriji PPK d.d. Potrebno je modelirati sustav korištenjem ARIS alata, te izraditi aplikaciju

koja će informatizirati HACCP standard. Uprava PPK sagledala je ponudu softverskih

rješenja na tržištu i odlučila se na vlastito rješenje, razvijanje novog softvera koji će naknadno

biti implementiran. Cijeli projekt je rađen u okviru dvočlanog tima, tako da je u granicama

ovog rada pokriveno modeliranje poslovnih procesa u ARIS-u, analiza zahtjeva, te opis

modula aplikacije.

5

3 KONTROLA KVALITETE PROIZVODA

3.1 ISO 9001

Sistemi upravljanja u prehrambenoj industriji su od velike važnosti, posebno ako se uzme u

obzir i činjenica da su neki od njih zakonski obavezujući kao što je HACCP.

ISO 9001, sistem upravljanja kvalitetom je važno sredstvo, pogotovo za firme u zemljama

koje se razvijaju i onima koje su u tranziciji, da pokažu svojim kupcima, posebice na stranim

tržištima, da su u stanju da konstantno proizvode u skladu sa njihovim zahtjevima. S obzirom

da se proizvođači sve više oslanjaju na dobavljače, posebno u zemljama u razvoju, za

nabavku proizvoda u zonama niske i srednje tehnologije, ISO 9001 sve više postaje zahtjev

poslovanja sa dobavljačima. Polazeći od činjenice da ne postoji dokument kojim firma može

pokazati poslovnu ozbiljnost i pouzdanost, kako na domaćem tako i na međunarodnom nivou,

certifikati su način da se to napravi, posebno certifikat sistema upravljanja kvalitetom kao što

je ISO 9001. Imajući to u vidu, kupci na tržištu traže od svojih dobavljača da im pokažu

ozbiljnost u poslovanju, što je jedino moguće postići kroz certifikaciju sistema upravljanja

kvalitetom i na taj način svaka firma dobiva ulaznu kartu na globalno tržište. [15]

Uvođenje sustava upravljanja kvalitetom treba biti strateška odluka organizacije. Na

oblikovanje i primjenu sustava upravljanja kvalitetom organizacije utječu:

Okruženje organizacije, promjene u tom okruženju i rizici koji se odnose na to

okruženje

Promjenjive potrebe

Pojedinačni ciljevi

Proizvodi koje nudi

Uspostavljeni procesi

Veličina i organizacijsko ustrojstvo [13]

Namjera ove međunarodne norme nije ukazati na jednolikost ustrojstva sustava upravljanja

kvalitetom ili jednolikost dokumentacije. Norma promiče prihvaćanje procesnog pristupa, kad

razvoj, primjena i poboljšavanje učinkovitosti sustava upravljanja kvalitetom povećavaju

zadovoljstvo kupca ispunjavanjem njegovih zahtjeva. Da bi organizacija radila učinkovito,

mora odrediti i upravljati brojnim uzajamno povezanim aktivnostima. Aktivnost ili niz

aktivnosti gdje se upotrebljavaju resursi i kojima se upravlja kako bi se omogućila pretvorba

6

ulaza u izlaz mogu se smatrati procesom. Često izlaz iz jednog procesa predstavlja izravan

ulaz u sljedeći proces. Primjena procesnog sustava unutar neke organizacije, zajedno s

prepoznavanjem procesa i uzajamnog djelovanja tih procesa te njihovim upravljanjem kako bi

se postigao željeni rezultat može se smatrati „procesnim pristupom“.

Prednost procesnog pristupa je osiguravanje trajnog nadzora nad vezama između pojedinačnih

procesa unutar procesnog sustava te njihovom kombinacijom i međusobnim djelovanjem. Kad

se primjenjuje u sklopu sustava upravljanja kvalitetom, takav pristup naglašava važnost:

Razumijevanja i ispunjavanja zahtjeva

Potrebe razmatranja procesa u uvjetima dodane vrijednosti

Dobivanja rezultata izvedbe i učinkovitosti procesa, i

Neprekidnog poboljšavanja procesa utemeljenog na nepristranim mjerenjima [13]

Model sustava upravljanja kvalitetom utemeljen na procesnom pristupu, prikazan na slici,

objašnjava veze među procesima. Tim prikazom se pokazuje kako kupac ima značajnu ulogu

u utvrđivanju zahtjeva kao ulaznih podataka. Praćenje zadovoljstva kupca zahtijeva

vrednovanje informacija koje se odnose na kupčevu predodžbu o tome je li organizacija

ispunila njegove zahtjeve. Model obuhvaća sve zahtjeve ove međunarodne norme, ali ne

prikazuje procese u svim pojedinostima. Osim toga, u svim procesima se može primijeniti

metodologija poznata kao „planirati – provesti – provjeriti – postupiti“ (PDCA – Plan – Do –

Chek –Act). PDCA se ukratko može opisati na sljedeći način:

Planirati - uspostaviti ciljeve i procese potrebne za ostvarivanje rezultata u skladu sa

zahtjevima kupca i politikama organizacije

Provesti - primijeniti te procese

Provjeriti - pratiti i mjeriti procese i proizvod s obzirom na politike, ciljeve i zahtjeve

za proizvod i izvijestiti o rezultatima

Postupiti - poduzeti radnje za neprekidno poboljšavanje izvršenja procesa. [13]

7

Slika 3-1 Model procesnog pristupa sustavu upravljanja kvalitetom [13]

3.1.1 Područje primjene

Ova međunarodna norma određuje zahtjeve sustava upravljanja kvalitetom u slučajevima kad

organizacija:

Treba dokazati svoju sposobnost dosljednog dobavljanja proizvoda koji ispunjava

zahtjeve kupca u zahtjeve zakona i propisa, te

Namjerava povećati zadovoljstvo kupca učinkovitom primjenom sustava, uključujući

procese za stalno poboljšavanje sustava i osiguravanje sukladnosti sa zahtjevima

kupca, kao i zahtjeva zakona i propisa. [13]

Svi zahtjevi ove međunarodne norme su općeniti i mogu se primijeniti na sve organizacije bez

obzira na njihovu vrstu, veličinu i ponuđeni proizvod. Ako se neki zahtjev ili zahtjevi ove

međunarodne norme ne mogu primijeniti zbog prirode organizacije i njezinog proizvoda,

takav se zahtjev može razmotriti radi izostavljanja. Kad se zahtjev izostavlja, tvrdnja o

sukladnosti s ovom međunarodnom normom nije prihvatljiva osim u slučaju kad izostavljanja

8

ne utječu na sposobnost ili odgovornost organizacije u dobavljanju proizvoda koji

zadovoljava zahtjevima kupca i zahtjevima zakona i propisa.

3.1.2 Sustav upravljanja kvalitetom

3 . 1 . 2 . 1 O p ć i z a h t j e v i

Organizacija mora uspostaviti, dokumentirati, primijeniti i održavati sustav upravljanja

kvalitetom i neprekidno poboljšavati njegovu učinkovitost u skladu sa zahtjevima ove

međunarodne norme.

Organizacija mora:

Utvrditi procese koji su potrebni za sustav upravljanja kvalitetom i njihovu primjenu u

organizaciji

Odrediti slijed i uzajamno djelovanje tih procesa

Odrediti kriterije i metode potrebne radi osiguranja da su i odvijanje i nadzor tih

procesa učinkoviti

Zajamčiti dostupnost resursa i informacija nužnih za podržavanje odvijanja i praćenja

tih procesa

Pratiti, mjeriti gdje god je moguće, i analizirati te procese, i

Primjenjivati radnje nužne za postizanje planiranih rezultata i neprekidno poboljšavati

te procese. [13]

Organizacija mora upravljati tim procesima u skladu sa zahtjevima ove međunarodne norme.

Kad organizacija odabere podugovoriti neke procese koji utječu na sukladnost proizvoda sa

zahtjevima, organizacija mora osigurati nadzor tih procesa. U sklopu sustava upravljanja

kvalitetom, mora se odrediti vrsta i opseg nadzora koji se primjenjuje na podugovorene

procese.

Prije spomenuti procesi potrebni za sustav upravljanja kvalitetom uključuju procese

upravljačke aktivnosti, osiguravanja resursa, stvaranja proizvoda, mjerenja, analize i

poboljšavanja.

„Podugovoreni proces“ je proces koji je organizaciji potreban za njezin sustav upravljanja

kvalitetom, a za čije je izvođenje organizacija odabrala vanjsku stranu. [13]

9

3 . 1 . 2 . 2 Z a h t j e v i k o j i s e o d n o s e n a d o k u m e n t a c i j u

Prilikom izrade dokumentacije za ISO 9001 (kao što je priručnik kvalitete, poslovnik

upravljanja kvalitetom, radne upute,...), potrebno je uzeti u obzir i 7. načelo HACCP-a, koje

zahtijeva utvrđenje dokumentacije o svim postupcima i zapisima, kako bi se osiguralo da su

svi zahtjevi koji se odnose na sigurnost hrane opisani u dokumentaciji.

Opseg primjene dokumentacije sustava upravljanja kvalitetom može se razlikovati od jedne

do druge organizacije prvenstveno zbog vrste djelatnosti i veličine organizacije, te složenosti

procesa i kompetentnosti osoblja.

Dokumentacija može biti u bilo kojem obliku ili na bilo kojoj vrsti medija. Dokumenti i zapisi

moraju se redovito nadzirati. [13]

3.1.3 Odgovornost uprave

Pri definiranju uvjeta koji se odnose na odgovornost uprave (politika kvalitete, ciljevi,

planiranje, fokus na kupce, komunikacija, odgovornost i tijelo), mogu se inkorporirati zahtjevi

za 1. načelo (analiza opasnosti), 2. načelo (određivanje CCP) i 4. načelo (uspostavljanje

sustava za praćenje CCP) HACCP-a. Načela HACCP-a su opisana u sljedećem poglavlju.

Primjerice, u politici kvalitete, naglašava se da je organizacija u potpunosti svjesna svojih

problema unutar prehrambenog lanca, pozivajući se na proizvodnju hrane, higijene i

sigurnosti. Dužnost uprave je upoznati cijelu organizaciju, dakle svakog pojedinca sa HACCP

planom, sa kvalitetom sigurnosti, higijenom pogona, kako bi svatko znao točno svoju ulogu

da bi se postigao cilj i ispunili zahtjevi korisnika za sigurnošću i kvalitetom hrane. [13]

3.1.4 Upravljanje resursima

Kod upravljanja resursima (ljudski resursi, infrastruktura, radna okolina,...) bitno je osigurati

sredstva za sprječavanje opasnosti (HACCP načelo 1) i resurse za praćenje kontrole CCP

(načelo 4).

Tako dizajn i održavanje radnog prostora ima veliki utjecaj na sigurnost hrane. Održavanje

opreme također može osigurati da opasnosti ne utječu na proces proizvodnje hrane.

Redovita sanitacija, i svakodnevna higijena pogona u području proizvodnje, uključujući

odvod otpada, borbu protiv štetočina, zdravlje zaposlenih, pružanje odgovarajuće radne

10

opreme (kaputi, čizme, kape,...) su nužni i neophodni za zdravstveno ispravne prehrambene

proizvode. [13]

3.1.5 Realizacija proizvoda

U procesu realizacije proizvoda (planiranje, identifikacija i pregled zahtjeva kupca, dizajn i

razvoj, kupnja i operativne kontrole) može se integrirati više HACCP načela, npr. načelo 1

(identificiranje opasnosti), načelo 2 (određivanje CCP), načelo 4 (uspostavljanje sustava za

praćenje kontrole CCP), itd. Na primjer:

Uključiti HACCP plan i CCP u proces planiranja realizacije

Odrediti potencijalne potrošače za svaki proizvod. Pažljivo razmotriti posebne

zahtjeve grupa potrošača, kao što su bebe, djeca, bolesnici, starije osobe, itd.

Utvrditi potrebe i zahtjeve kupaca, kao što su kontrola granica pesticida, ostataka, i

teških metala metodama ispitivanja

Prilikom proizvodnje novih proizvoda, sigurnost hrane treba biti na prvom mjestu

U procesu nabave, potrebno je provjeriti dobavljačevu sklonost pridržavanju kritičnih

granica kod CCP za sirove materijale, opremu, kemikalije za čišćenje, usluge

prijevoza, laboratorijska ispitivanja, skladištenje, distribuciju, itd.

U HACCP planu firme, potrebno je uključiti identifikaciju proizvoda i sljedivost istih

u svakoj fazi obrade kako bi se osigurala usklađenost sa zakonskim zahtjevima za

kontrolu LOT sljedivosti sirovina i materijala za pakiranje.

Potrebno je uključiti kontrole identificirane u HACCP planu za skladištenje, uvjete

isporuke proizvoda, uključujući kontrolu temperature i vlažnosti, rok trajanja, higijenu

i kontrolu zaraze.

Procesi kao što je pasterizacija i sterilizacija, zahtijevaju dobro definirane procesne

uvjete, osposobljeno osoblje, adekvatne strojeve i opremu za smanjenje ovisnosti o

testiranju već gotovih proizvoda.

Verifikacija mjerenja i nadgledanja uređaja u prehrambenoj industriji je ključno, i

može zahtijevati podatke iz među-laboratorijskih istraživanja. [13]

Zapisi i verifikacije moraju se čuvati određeni period. Kad se u nadzoru i mjerenju određenih

zahtjeva upotrebljavaju računalni programi, mora se potvrditi sposobnost računalnog

programa da odgovara namijenjenoj primjeni. To se mora obaviti prije prve uporabe i, ako je

potrebno, ponovo potvrditi.

11

3.1.6 Mjerenje, analiza i poboljšavanje

Kod mjerenja, analiziranja i poboljšanja procesa ISO 9001, može se primijeniti HACCP 3.

načelo (utvrđivanje kritičnih granica), 4. načelo (uspostavljanje sustava za praćenje kontrole

CCP), 5. načelo (određivanje korektivnih akcija) i 6. načelo (uspostavljanje postupka provjere

za učinkovite operacije).

Plan praćenja je izlazna komponenta HACCP plana. To bi trebalo uključivati praćenje

proizvoda, procesa, usluga, aspekta zaštite okoliša u vezi sa sigurnošću hrane, itd. Zapisi

mjerenja i praćenja su okosnica dokumentiranog HACCP sustava, tako što zapisi pružaju

dokaz da je proizvod unutar definiranih granica prihvaćanja.

Najvažniji princip nakon uspostave HACCP sustava je da se osigura sigurna proizvodnja

produkata. Argumentirano je da tzv. „poslije-činjenična inspekcija“ ne pridonosi navedenom

principu, a prikupljanje informacija o tome da li su identificirani i izvršeni postupci bili

uspješni ili ne, od izuzetne je važnosti. Rezultati praćenja će pokazati da li su kontrolni koraci

bili učinkoviti. [13]

3.2 HACCP

HACCP je sinonim upravljanja sigurnošću hrane. To je sustav koji identificira, procjenjuje i

kontrolira opasnosti koje su značajne za sigurnost hrane. Poanta je osigurati sigurnost

proizvoda, odnosno spriječiti da proizvod na bilo koji način uzrokuje štetu kod potrošača. [7]

Izvorno je razvijen kao sustav mikrobiološke ispravnosti u ranim danima 1960-tih godina od

strane tvrtke Pillsbury, NASA-e i Američke vojske. Koristili su ga astronauti za vrijeme

svemirskih ekspedicija. [10]

Dvije riječi, dvije ključne stavke koje predstavljaju HACCP su analiza opasnosti (Hazard

Analysis) i kritične kontrolne točke (Critical Control Points). Opasnost, kako se koristi u

HACCP sustavu se definira kao biološka, kemijska ili fizička opasnost, koje vidimo kao

potencijalnu prijetnju ljudskom zdravlju. Kritična kontrolna točka je korak u kojem se

primjenjuje kontrola za sprječavanje ili uklanjanje opasnosti za sigurnost hrane, odnosno

smanjenje opasnosti na prihvatljivu razinu. Načelo HACCP-a je sigurnost hrane tijekom

proizvodnje, a ne nakon što imamo gotov proizvod. Cilj je, dakle spriječiti opasnosti u

najranijoj mogućoj točki u lancu hrane, što znači da se može primijeniti od samog procesa

uzgoja životinja do točke potrošnje. Njegova primjena može zahtijevati temeljitu promjenu u

12

kulturi ili promjenu stavova ljudi uključenih u preradu hrane. U mnogim industrijama ne

postoji tradicija pisanih procedura, odnosno proceduralnih priručnika, te evidencije o kvaliteti

i sigurnosti. HACCP zahtijeva temeljne promjene u stavovima, fokusiran je na vođenje

evidencije i dokumentacije. Slično tome, oni koji pokušavaju implementirati HACCP teško

mogu prihvatiti koncept rizika kontrole sigurnosti hrane, osobito ako su naviknuti na kontrole

koje se temelje na unaprijed određenim parametrima ustanovljenim na vlastitim iskustvima.

Veoma je važno da svi ljudi koji rade u poduzeću razumiju HACCP sustav. Usvajanje

osnovnih znanja o HACCP-u, samo da bi se zadovoljili zahtjevi tvrtke može dovesti do

neuspjeha kompanije. [7]

U početku se HACCP sastojao od tri načela (načela 1, 2 i 4 u sljedećem poglavlju). Pillsbury

zatim dodaje iduća dva načela (načela 3 i 5). HACCP sustav sa navedenih pet načela

standardiziran je 1992. Preostala dva načela su dodana 1997 i za sada HACCP sustav se

sastoji od tih sedam načela. Godine 2004 je bila zadnja revizija HACCP sustava, ali navedena

načela se nisu mijenjala. [10]

3.2.1 Prednosti i preduvjeti uspješne primjene

Briga o zdravlju je u suvremenom svijetu postala imperativ broj jedan. Sve je veći broj izvor

zagađivanja i zagađujućih materija, ali i rizik od bolesti izazvanih problemima u proizvodnji

hrane – primjena novih tehnologija, izmijenjeni životni stilovi i sve manja otpornost ljudi.

Prednosti primjene ovog sustava su:

Redukcija pojave bolesti izazvanih hranom

Osigurava snabdijevanje stanovnika zdravstveno sigurnim prehrambenim proizvodima

Omogućuje ispunjenje zahtjeva zakonske regulative i efikasniji inspekcijski nadzor

Omogućava efektivniji i efikasniji rad prehrambenih tvrtki

Povećava konkurentnost tvrtki na svjetskom tržištu

Uklanja barijere internacionalne trgovine

Omogućava efikasno uvođenje novih tehnologija i proizvoda

Povećava profit

HACCP nije nezavisan program, već je dio većeg sustava kontrole, koji uključuje i

provođenje univerzalnih procedura koje se primjenjuju za kontrolu općih uvjeta i okruženja

proizvodnje i doprinose sigurnosti proizvoda. Programi koji trebaju biti usvojeni,

13

implementirani i dokumentirani su GMP (dobra proizvođačka praksa), SOP (standardne

operativne procedure) i SSOP (standardne operativne procedure higijene).

HACCP je sustav upravljanja u kome se sigurnost hrane razmatra kroz analizu i kontrolu

bioloških, kemijskih i fizičkih rizika od ulaznih sirovina, rukovanja, proizvodnje, distribucije i

konzumiranja krajnjeg proizvoda.

Uspjeh HACCP sustava ovisi od obrazovanju i obuci zaposlenika te je veoma važno da

zaposlenici shvate što je i kako funkcionira ovaj sustav i da zatim nauče vještine koje su im

potrebne za uspješno obavljanje posla (alati i metode) i odgovarajuće procedure i radna

uputstva koja sadrže opis posla koji treba biti obavljen.

Primjena HACCP nije limitirana samo na velike proizvodne tvrtke i kombinate, već se

efikasno može uvesti u srednja i mala poduzeća, zadruge, hotele i restorane, gdje je

sigurnost hrane od kritične važnosti.

 Počevši od 01. siječnja 2006. godine standardi sigurne hrane, u prvom redu HACCP,

obavezni su na tržištima EU i Svjetske trgovinske organizacije, a tvrtke koje ne budu

posjedovale certifikate o poslovanju u skladu sa ovim standardima neće biti u mogućnosti

svoju robu plasirati na spomenuta tržišta. [8]

3.2.2 HACCP načela

HACCP sustav se sastoji od sedam načela, koje opisuju kako uspostaviti implementaciju i

održavanje HACCP plana za određenu operaciju tijekom proučavanja.

Načelo 1 – provedba analize opasnosti

Koristeći dijagram toka, tim bi trebao identificirati sve opasnosti koje se mogu pojaviti u bilo

kojoj fazi proizvodnje, uključujući distribuciju i upotrebu. Moguće opasnosti mogu biti

biološke, kemijske ili fizičke. Nakon identifikacije potrebno je odrediti značaj opasnosti i

vjerojatnost da se opasnost dogodi, te ozbiljnost utjecaja. Zatim je potrebno opisati

preventivne mjere kojima se opasnost uklanja ili dovodi u prihvatljive granice (na primjer,

pranje ruku na ulazu u proizvodnju, nošenje posebne odjeće, kapice na glavi, standardne

operativne procedure, sanitarne standardne operativne procedure,...). Nakon utvrđivanja liste

opasnosti potrebno je utvrditi i njihov značaj. Značaj opasnosti ovisi o vjerojatnosti da se

opasnost pojavi i od mogućeg utjecaja te opasnosti na zdravlje ljudi.

14

Načelo 2 – određivanje kritičnih kontrolnih točaka (CCP)

Kritična kontrolna točka je točka, korak ili postupak kod kojeg se nadzorom/kontrolom

identificirana opasnost može prevencijom ukloniti ili svesti na prihvatljiv nivo. Moguće je

koristiti stablo odlučivanja s "da" ili "ne" odgovorima kako bi se olakšalo određivanje CCP-a.

Tijekom primjene stabla odlučivanja, potrebno je biti fleksibilan i koristiti zdrav razum kako

bi se izbjegle, gdje god je to moguće, nepotrebne kontrolne točke tijekom cijelog proizvodnog

procesa.

Načelo 3 – uspostava kritičnih granica

Kritična granica je kriterij koji odvaja prihvatljivo od neprihvatljivog.

Granice moraju biti:

Utemeljene na stručnim saznanjima

Validirane

Mjerljive

Primjenjive kod svih CCP

Validacija kritičnih granica je potvrda u praksi da se izabranim granicama kontrolira

potencijalna opasnost.

Načelo 4 – uspostaviti sustav praćenja svake CCP

Nadzor CCP-a, je planirani postupak mjerenja ili promatranja vrijednosti kritičnog parametra

s ciljem utvrđivanja da se on nalazi unutar definiranih kritičnih granica.

Zašto nadziremo CCP?

Da bi ustanovili kada su prekoračene kritične granice i kada je povećana opasnost

da proizvod ugrozi zdravlje potrošača.

Da bi identificirali probleme prije nego se pojave.

Da bi verificirali HACCP plan.

Da bi osigurali i potvrdili kvalitetu proizvoda.

Za svaki nadzor (mjerenje ili opažanje) mora biti određena konkretna osoba. Mora proći

odgovarajući tečaj gdje će saznati što, kako i zašto se mjeri, gdje se to zapisuje, koga se

obavještava i što je potrebno poduzeti u slučajevima odstupanja.

Nadzor se provodi mjerenjima (fizikalna ili kemijska veličina) i promatranjem (proizvoda,

opreme, postupaka), a može se provoditi kontinuirano (temperatura, koncentracije,…) ili

povremeno (pH, koncentracije, vremena, temperature,…).

15

Načelo 5 – uspostava korektivnih mjera

HACCP tim bi trebao razviti posebne korektivne akcije, njihovu dokumentaciju u HACCP

planu za svaku CCP, tako da se odgovorni mogu nositi s odstupanjima kada dođe do njih.

Takve korektivne akcije trebaju uključiti:

Detaljan opis odgovornosti osoba za provedbe korektivnih djelovanja

Radnje potrebne za ispravak određenog odstupanja

Mjere koje treba poduzeti i primijeniti na proizvode koji su proizvedeni u

razdoblju kada je proces bio izvan kontrole

Pisane evidencije o poduzetim mjerama.

Mjere moraju osigurati, na primjer, da je CCP dovedena pod kontrolu, da su postupci ili stanja

koja su stvorila nepoželjnu situaciju ispravljeni, a pokvarena hrana, povučena i odložena na

sigurno, itd.

Načelo 6 – uspostava postupka verifikacije

Postupcima provjere osigurava se da HACCP sustav radi ispravno. Postupak bi trebao

uključivati učestalost provjere, koja bi trebala biti provedena od strane odgovorne i neovisne

osobe. Verifikacija se sastoji od četiri skupine aktivnosti:

Validacija HACCP sustava

Pregled rezultata nadzora CCP-a

Testiranje/analize proizvoda

HACCP audit

Načelo 7 – uspostava zapisa i dokumenata

Postupci koji se provode u sklopu HACCP sustava moraju biti dokumentirani. Zapisima se

osiguravaju dokazi o djelovanju sustava, prate trendovi radi poduzimanja preventivnih mjera,

izvor su za pronalaženje uzorka odstupanja i sl.

Obavezni HACCP zapisi su:

HACCP plan i pripadajući dokumenti (popis članova tima i njihova zaduženja,

identifikacija i procjena opasnosti, određivanje CCP-a, i svi ostali zapisi koji su

doveli do HACCP plana)

Zapisi monitoringa (zapisi o temperaturama, vremenima, pritiscima,

koncentracijom i sl.)

16

Zapisi o korektivnim mjerama (identifikacija proizvoda, opis nesukladnosti,

propisana korektivna mjera, odgovorna osoba)

Zapis o verifikaciji (modifikacija HACCP plana zbog promjena, kalibracija mjerne

opreme, rezultati mikrobioloških i ostalih provjera, nalazi audita i sl.)

Kompletna HACCP dokumentacija u pravilu sadrži sljedeće dokumente:

Opseg i svrha HACCP plana

Popis i opis proizvoda

Procesi dijagrama toka

Analiza opasnosti

Određivanje kritičnih granica

Validacija kritičnih granica

Praćenje rezultata uključujući odstupanje od kritičnih granica

Poduzete korektivne akcije

Rezultati verifikacijskih aktivnosti

Zapisi o kalibraciji

Zapisi o čišćenju

Zapisi o identifikaciji i sljedivosti proizvoda

Zapisi o dezinsekciji i deratizaciji

Zapisi o osposobljavanju

Zapisi o dobavljačima

Zapisi o opozivu proizvoda

Zapisi o auditima. [9]

3.2.3 Implementacija HACCP-a

Prethodno poglavlje opisuje početak primjene HACCP sustava u organizaciji. U tom slučaju

je cijela organizacija dobro upoznata i informirana sa HACCP standardom, formiran je

HACCP tim, proizvodnja je razrađena u detalje i potrebno je samo uvesti sustav u

organizaciju dobro upoznatu i spremnu za HACCP standard. Za nove organizacije u tom

području, koje žele uvesti HACCP sustav, a organizacija se treba pripremiti za uvođenje

HACCP-a, postoji dvanaest koraka, koje je razvila „Codex Committee on Food Hygiene“, i

smatraju se preporučenim pristupom za razvoj HACCP programa.

Korak 1- okupiti HACCP tim

17

Tim bi se trebao sastojati od predstavnika iz proizvodnje, kontrole kvalitete, mikrobiologije

hrane, sanitarije, itd. Timu se trebaju dodijeliti specifični segmenti prehrambenog lanca tako

da obuhvaća cijeli HACCP sustav, te se povjeriti razvoju HACCP sustava kao što je opisano

od sljedećeg do zadnjeg koraka. Vrhovna uprava mora dati potpunu podršku timu. Ukoliko

potrebna stručnost nije dostupna unutar tvrtke, potrebno je potražiti pomoć konzultanta.

Korak 2: - opisati proizvod

Izraditi detaljan opis proizvoda za koje će se pripremiti HACCP plan, uključujući sastav

proizvoda, strukturu, uvjeti prerade, pakiranje, skladištenje i uvjeti distribucije, rok trajanja,

upute za upotrebu, itd.

Korak 3 - odrediti namjenu

Prepoznati namjenu proizvoda od strane krajnjeg korisnika ili potrošača. Potrebno je odrediti

gdje će proizvod biti prodan kao i ciljnu skupinu, primjerice ugostiteljstvo, bolnice, mesnice,

starački domovi, itd.

Korak 4: - napraviti dijagram toka

Pažljivo ispitati proizvod/proces i napraviti dijagram toka oko kojeg će se temeljiti HACCP

proučavanje. Bez obzira na odabrani oblik, svi koraci uključeni u HACCP proces moraju biti

proučeni – uključujući kašnjenje tijekom ili između koraka od primanja sirovina do stavljanja

konačnog proizvoda na tržište – u nizu, i predstaviti ih u detaljnom dijagramu toka s dovoljno

tehničkih podataka. U dijagramu, možda želite uključiti kretanje sirovina, proizvoda, otpada,

plan radnih prostorija, izgled opreme, skladištenje proizvoda i distribucije, poteze zaposlenika

i promjene.

Korak 5 - verifikacija dijagrama toka

Da bi se potvrdila točnost procesnih dijagrama toka HACCP tim je dužan provesti verifikaciju

dijagrama u proizvodnom pogonu. Verifikacija se vrši obilaskom svakog naznačenog

procesnog koraka, kontrolom svih ulaza i izlaza te svih naznačenih ostalih vrijednosti i

podataka. [9]

Napomena: Koraci od 6. do 12. pri implementaciji HACCP-a slijede HACCP načela.

3.3 IMPLEMENTACIJA ISO 9001 I HACCP-a U PPK

Razvijanje aplikacije koja će obuhvatiti cijeli HACCP standard i na taj način zamijeniti

papirnate obrasce elektronskim nema previše smisla ukoliko ona ne obuhvati i ISO 9001:2008

18

standard. Za bilo koju prehrambenu industriju koja želi na suvremen način voditi evidenciju

sigurnosti i kvalitete hrane jako je važno digitalizirati oba standarda. HACCP standard je

vezan samo za hranu, i osigurava proizvode vrhunske kvalitete, dok ISO 9001 obuhvaća

druge neizostavne stavke u procesu proizvodnje hrane. Primjerice, PPK proizvodi se dijele na

tri skupine: svježe meso, trajni proizvodi i polutrajni proizvodi. Do konačnog proizvoda (npr.

goveđi narezak) PPK vodi evidenciju od samog početka, dakle od prijema robe pa sve do

transporta. Obrazac koji se ispunja pri prijemu robe, na kojem primatelj upisuje količinu

primljene robe, temperaturu, itd. jedan je od mnogih HACCP obrazaca. Primatelj je

odgovorna osoba i garantira da je primljena roba u redu. Za bilo kakva odstupanja pri

primitku (temperatura mesa nije po propisima, pokvarena roba) postoje popravne mjere za sve

moguće situacije. I u tom slučaju se ispunja jedan od HACCP obrazaca. Nakon primitka robe,

sve se unosi u CSB sustav (ERP sustav) radi lakše evidencije i kontrole toka mesa

(sljedivost). Zatim se meso rasijeca, melje na kuteru, hladi, pakira u ALU posudice, itd. Svaka

od navedenih stavki popraćena je nekim od obrazaca i vidljivo je koliko bi cijeli proces bio

olakšan digitalizacijom obrazaca. Za svaku poziciju, za svako radno mjesto u PPK radnik ima

upute kojih se mora pridržavati. Radne upute opisuju što će radnik napraviti u kojoj situaciji i

način na koji će to napraviti, a pod to spadaju i već spomenute radnje u odstupanjima

temperature pri prijemu robe, zatim postupak održavanja i čišćenja strojeva, postupci

rasijecanja i mikrokonfekcioniranja, upute za varenje, vakuumiranje, itd. Vidljivo je da je to

sve usko vezano uz proizvodnju, ali nema izravnog doticaja s hranom pa ne spada u HACCP

standard, ali isto tako nema smisla digitalizirati jedno bez drugog. Pored RU (radne upute),

ISO 9001:2008 standard obuhvaća PUK (Poslovnik Upravljanja Kvalitetom) i SOP

(Standardne Operativne Procedure). Pri izradi aplikacije za PPK zamišljeno je da cijeli

HACCP standard i navedene stavke ISO standarda budu digitalizirane.

19

4 POSLOVNI PROCESI

4.1 Definicija poslovnog procesa

Glavna težnja gotovo svih tvrtki danas je povećanje učinkovitosti uz smanjenje troškova

poslovanja. To je nezamislivo bez procesnog pristupa. Što je to procesni pristup, odnosno

koja je definicija poslovnih procesa? Jedinstvena definicija poslovnog procesa ne postoji jer

poslovni proces ovisi o kontekstu u kojem se koristi. Usprkos tome, postoje mnoge knjige o

poslovnim procesima i upravljanju poslovnim procesima. U jednoj od njih se krije možda

najjednostavnija „definicija“ poslovnih procesa. Poslovni procesi opisuju način na koji se

nešto u organizaciji radi. Radi lakšeg razumijevanja daljnjeg teksta, navest ćemo još nekoliko

definicija poslovnih procesa. Poslovni proces je niz logički povezanih aktivnosti, koje koriste

resurse poduzeća, a čiji je krajnji cilj zadovoljenje potreba kupaca za proizvodima ili

uslugama odgovarajuće kvalitete i cijene, u adekvatnom vremenskom roku, uz istovremeno

ostvarivanje neke vrijednosti.

Prema jednom od rječnika na webu poslovni proces je skup aktivnosti koji imaju definiranu

početnu i završnu točku i koji postižu dodatnu vrijednost za neku organizaciju.

Međunarodna organizacija za normizaciju (ISO) u svojim načelima upravljanja kvalitetom, na

kojima se temelji norma ISO 9001, također potiče prihvaćanje procesnog pristupa za

upravljanje organizacijom i propisuje da poduzeće koje želi učinkovito poslovati mora

identificirati sve svoje aktivnosti i resurse koji u njima sudjeluju, povezati ih i njima

upravljati. Proces se definira kao skup međusobno povezanih ili ovisnih radnji koje pretvaraju

ulaze u izlaze. Poslovni proces treba razlikovati od procedura i funkcija. Procedure opisuju što

treba napraviti u određenoj situaciji, a funkcije su dijelovi organizacije (osoblje i resursi)

kojima su pridružene određene odgovornosti, odnosno radni zadaci.

Svaka organizacija je definirana s puno poslovnih procesa koji opisuju način na koji

organizacija provodi svoje poslovanje. Neki procesi su ključni za poslovanje organizacije i

čine njenu komparativnu prednost. Neki nisu toliko ključni, ali su i dalje bitni za njezino

funkcioniranje. Poslovni procesi su, u biti nervni sustav svakog poduzeća i zato je bitno njima

upravljati. [11]

20

4.2 Podjela poslovnih procesa

Poslovni procesi prema funkcionalnosti se dijele na temeljne (osnovne ili operativne),

upravljačke i procese potpore. Temeljni procesi su procesi koji dodaju vrijednost proizvodu ili

usluzi koju organizacija stvara za svoje kupce. Takvi procesi za rezultat imaju proizvode ili

usluge, primjerice proizvodnja, prodaja, nabava, itd.

Procesi potpore su izravna potpora temeljnim procesima, npr. računovodstvo, IT, pravna

potpora, itd. Za razliku od temeljnih procesa, procesi potpore ne dodaju vrijednost, ali su

neophodni kako bi se osiguralo da temeljni procesi funkcioniraju.

Upravljački procesi su, možemo ih tako nazvati, procesi potpore više generičke naravi koji

planiraju, organiziraju, komuniciraju, nadgledaju i kontroliraju aktivnosti organizacije.

Upravljanje ljudskim resursima, planiranje, interna kontrola su samo neki od procesa koji

spadaju u navedenu kategoriju. [12]

Slika 4-2 Prikaz podjele poslovnih procesa na primjeru narudžbe [12]

Poslovni procesi prema složenosti se dijele na: jednostavne, složene i vrlo složene procese.

Jednostavni procesi obično slijede čvrsti, dobro definirani niz koraka s jasno postavljenim

pravilima, bez izuzetaka. Za razliku od jednostavnih procesa, složeni nisu tako dobro

definirani. Imaju mnogo grananja, izuzetaka i pravila. Vrlo složeni procesi traže mnogo

21

inicijative i kreativnosti od strane osoba koje ih izvršavaju i obično se ne mogu automatizirati

uz uporabu postojeće tehnologije. [12]

Slika 4-3 Usporedba poslovnih procesa [12]

4.3 Upravljanje poslovnim procesima

Upravljanje poslovnim procesima kombinira menadžerski pristup odgovarajućom

tehnologijom u cilju poboljšanja performansi poduzeća. Upravljanje poslovnim procesima

(engl. Business Process Management, BPM) je sustavan pristup napretka poslovanja, temeljen

na oblikovanju, mjerenju, analizi, poboljšanju i upravljanju procesima. Upravljanje poslovnim

procesima se oslanja na poslovni pristup upravljanja promjenama zbog unapređivanja

poslovnih procesa s konačnim ciljem ostvarenja poslovnih ciljeva, pri čemu promjene

obuhvaćaju cijeli životni ciklus procesa, od definiranja i modeliranja, do izvođenja, analize i

optimizacije procesa. [11]

Prvi korak u upravljanju poslovnim procesima jest definiranje poslovnih procesa. Vlasnici

poslovnih procesa u ovoj fazi imaju najbitniju ulogu jer posjeduju poslovne zahtjeve i

dostupne resurse. Sljedeća faza je modeliranje poslovnih procesa i ona uključuje skupljanje

dovoljno detalja kako bi se razumjelo kako proces funkcionira te se zatim formalizira tijek

poslovnog procesa pomoću dijagrama tijeka poslovnih procesa. Poslovni proces unutar

poduzeća se zatim implementira i izvodi te se monitoringom prate ključni pokazatelji

performansi poduzeća (engl. Key performance indicators, KPI). Prikupljeni podaci se

22

analiziraju kako bi se identificiralo neočekivano ponašanje, neoptimizirani tokovi i uska grla

te se na temelju toga proces optimizira.

Slika 4-4 Životni ciklus upravljanja poslovnim procesima [11]

Upravljanje poslovnim procesima postižu se:

Viša kvaliteta

Kraće vrijeme

Niži troškovi

Poboljšanje

Smanjen rizik poslovanja

Danas je sam koncept upravljanja poslovnim procesima sastavni dio svake organizacije koja

želi postati i ostati konkurentna. [11]

Problem različitih društava u Hrvatskoj je nedovoljno ozbiljno shvaćanje poslovnih procesa.

Takav pristup nije dovoljno kvalitetan i dovodi do neučinkovitog poslovanja u dijelovima

procesa. Neki od problema su:

U društvima se premalo računa vodi o poslovnim procesima,

23

Najčešće se organizacija poslovanja svodi na definiranje organizacijskih cjelina

povezanih u vertikalnu hijerarhijsku strukturu, pri tome nitko detaljno ne analizira

poslovne procese,

Prethodno navedeni način organizacije najčešće dovodi do toga da poslovni procesi

imaju prekidne točke na granicama vertikalnih organizacijskih cjelina, što ima za

posljedicu neučinkovito poslovanje,

Analiza poslovanja sa aspekta ocjene učinkovitosti poslovanja također se vrlo rijetko

provodi.

Jedino kvalitetno rješenje može se postići analizom poslovnog procesa i izradom modela

poslovanja.

Modeliranje i analiza poslovnih procesa su od egzistencijalne važnosti za uspjeh inicijativa

upravljanja poslovnim procesima. Aktivnosti unutar tih faza životnog ciklusa upravljanja

poslovnim procesima razvijaju jasnu definiciju i shvaćanje poslovnih procesa koje vode ka

njihovom poboljšanju i optimizaciji.

Vidjeli smo da ne postoji jedinstvena definicija poslovnog procesa, isto tako ne postoje upute

(step by step) za analizu poslovnih procesa. Polazna točka pri analizi poslovnih procesa je

percepcija menadžmenta na prirodu procesa, odnosno kako menadžment vidi prirodu procesa.

Drugim riječima, potrebno je prikupiti što više informacija o procesu: definirati koji ulazi

pokreću proces, definirati izlaze koji signaliziraju da je proces uspješno završen, definirati

osnovne korake, zatim redoslijed izvođenja već definiranih koraka, osobe koje su zadužene za

njihovu izvedbu, itd. Zatim je potrebno definirati listu zainteresiranih za proces (engl.

Stakeholders) – kupci, dobavljači, menadžeri, komercijalisti, prodavači, itd.

Nakon prikupljanja potrebnih informacija slijedi opis poslovnog procesa (tekstualno). Analiza

procesa otkriva organizacijske, strukturne i tehnološke slabosti u procesima i identificira i

definira način kako što uspješnije riješiti probleme i poboljšati poslovne procese. Efikasnost

poslovnih procesa vidljiva je tek nakon postupka analize. [11]

24

5 MODELIRANJE I ANALIZA POSLOVNIH PROCESA

5.1 Što je model?

Model je približni prikaz sustava ili procesa koji služi za razumijevanje sustava, te za njegovo

mijenjanje ili upravljanje. Modeli moraju biti što jednostavniji, a ipak ispravni za svrhu za

koju su napravljeni. Modeli omogućuju opis kompleksnih fenomena, njihovo bolje

razumijevanje, komunikaciju onih koji rješavaju problem i samo rješavanje problema. U

inženjerstvu i ekonomiji modeli služe za oblikovanje novih rješenja, ispitivanje svojstava

rješenja, te izbor najpovoljnijeg rješenja. Modeliranje je umijeće, a ne znanost, zahtjeva zdrav

razum, moć apstrakcije, sistematičnost i iskustvo. Treba se paziti kod izbora granica sustava s

okolinom, stoga model treba obuhvatiti samo fenomene od interesa. Pretjerano složene i

detaljne modele teško je razumjeti i vrednovati, dok pojednostavljeni modeli gube bitne

elemente za objašnjavanje uzroka ponašanja. Preporuka je razvijati model u jednostavnim

modulima s dobro definiranim funkcijama, što olakšava izgradnju i provjeru modela. [14]

5.2 Veza između modeliranja i programiranja

Modeliranje poslovnih procesa (Business Process Modeling – BPM) je djelatnost koja se

provodi kada treba:

Unaprijediti postojeći poslovni sustav (tvrtku ili javnu ustanovu) reorganizacijom

postojećih načina rada u skladu s novim uvjetima poslovanja i novim tehnologijama,

ili

Ustrojiti novi poslovni sustav na zdravim temeljima, kako bi započeo s radom

temeljenim na optimiziranim poslovnim procesima.

Možemo reći da je cilj BPM-a postići maksimalnu učinkovitost poslovnog sustava u skladu s

trenutnim tržištem, zakonskim i tehnološkim uvjetima, na način da se obavi preustroj

poslovnih procesa (Business Process Reengineering – BPR) ili ustroji novi poslovni sustav.

BPM je oduvijek postojao i za njega su tijekom vremena razvijene mnoge metode koje su se

koristile u razne svrhe, nakon čega su objedinjene u neki od standarda poput BPMN-a

(Business Process Modeling Notation). Modeliranje zamjenjuje eksperimentiranje „u živo“

koje obično zahtjeva dosta vremena, ima veliku cijenu, ponavljanje eksperimenata je skupo, te

može biti opasno. To znači da nam današnja tehnologija omogućuje predviđanje učinka BPR-

a na nekom od simulacijskih modela poslovnih procesa, dakle prije primjene u praksi. Na taj

25

način se može vidjeti ispravnost funkcioniranja organizacije. Projektanti poslovnih sustava

mogu usporediti rezultate testiranja sa vlastitim vizijama, i sve je to lako predočiti radnicima u

organizaciji, upravi i ostalim odjelima. U tu svrhu razvijeni su mnogi softverski alati kojima

je zajednički grafički pristup u projektiranju modela poslovnih procesa. Jednostavno rečeno,

poslovni proces, bio on proizvodnja hardvera ili uzgoj cvijeća, crta se kao niz kućica koje

označavaju pojedine radne aktivnosti, a te se kućice spajaju strelicama koje označavaju slijed

radnih aktivnosti za obavljanje procesa. Na kraju krajeva, BPMN standard također se temelji

na takvom pristupu. Lako se može steći dojam da je BPM nekakvo proizvoljno crtkanje bez

mogućnosti prave validacije, a kamo li predviđanja učinka takvog modela, no to nije ni blizu

istinito. Takvo razmišljanje o BPM-u najčešće dolazi od površno informiranih ljudi koji se

nisu potrudili pogledati dalje od kućica i strelica, kako u same BPM standarde, tako i u alate

kojima se obavlja modeliranje i simuliranje poslovnih procesa i crtanje tih istih kućica i

strelica. U stvarnosti, modeliranje poslovnih procesa ima mnogo dodirnih točaka sa klasičnim

programiranjem! Zapravo, to jest programiranje, a programski jezik je, već spomenuta

grafička notacija. Nadalje, takvi alati, imaju, kao što je već spomenuto, ugrađenu mogućnost

simulacije nacrtanog modela poslovnih procesa. Samim time jasne su neke činjenice glede

takvih modela:

Moraju zadovoljavati sintaktička pravila – baš kao klasični programi. U suprotnom,

simulacija se ne može ni pokrenuti.

Moraju davati i suvisli i mjerljivi izlaz (primjerice, brojke koje znače novac ušteđen

BPR-om) – baš kao i klasični programi.

Prihvaćaju ulazne parametre, bilo to za proizvodnju hardvera ili uzgoj cvijeća – opet,

baš kao i klasični programi.

Svaki njihov dio, svaka pojedinačna aktivnost, mora, za dovoljno velik broj ulaznih

parametara, biti aktivirana barem jednom tijekom simulacije – baš kao klasično

napisan program.

Vidimo da je modeliranje poslovnih procesa jako slično programiranju, i ima jednako veliku

važnost pri izradi nekog poslovnog procesa. [14]

26

5.3 Dva osnovna pristupa modeliranju

Pristup modeliranju započinje sa definicijom cilja modeliranja, a tu se uglavnom radi o

upoznavanju rada i optimizaciji procesa. Nakon toga nužno je osvrnuti se na izvore podataka

koji su korišteni pri modeliranju procesnog sustava. Uglavnom je riječ o vremenskim

projektnim planovima, promatranju značajki procesa, dokumentaciji opisa procesa i uloga, te

iskustvenoj metodi, tj. uključenosti u sam proces. Pri modeliranju bitno je koristiti standardne

grafičke elemente koji su razumljivi cijeloj organizaciji, znači dijelu osoblja koje ih izrađuje i

u konačnici osobama koje će koristiti te modele. Standardni elementi su uvedeni kako bi se

olakšala komunikacija među osobljem različite stručne spreme, ali i da bi omogućili rad na

tim modelima i njihovo poboljšanje. Postoje dva pristupa modeliranju, grafički pristup koji se

danas najčešće koristi, te simulacijski pristup, koji još nije dovoljno razvijen niti zastupljen.

Simulacijsko modeliranje će postati jednako bitno i korišteno nakon što se uvide njegove

mogućnosti, smatra se modeliranjem budućnosti. [14]

5.3.1 Grafičke metode (statičko modeliranje)

Grafičko modeliranje poslovnih procesa podrazumijeva kreiranje skupa grafičkih oblika i

teksta, koji na pojednostavljeni način prikazuju odvijanje procesa u sustavu tj. dijagrame koji

prikazuju aktivnosti ili funkcije poslovanja te slijed kojim se one događaju. Osnovna svrha

modeliranja poslovnih procesa, kao što je već rečeno, je poboljšanje razumijevanja odvijanja

tih procesa, kao i osiguranje i pojednostavljenje međusobne komunikacije između različitih

organizacijskih dijelova i između članova različitih timova kako poslovnog sustava tako i

informatičkog sustava. Grafičkim modeliranjem poslovnih procesa možemo postići sljedeće:

Definiranje ključnih poslovnih procesa

Modeliranje svih ili pojedinih procesa u detalje

Identificiranje procesa koji traže poboljšanja

Modeliranje novih procesa prije nego se implementiraju

Glavna karakteristika pri modeliranju grafičkom metodom su dijagrami, od kojih se u biti i

sastoji cijeli model. Osnovni elementi tih dijagrama su: osnovni proces, organizacijska

jedinica, procesni korak, tok, okidač, izlaz i spremište. Kako je modeliranje postajalo

popularnije i sve se više koristilo, neizbježno je bilo formirati „konsenzus“ o uporabi notacije

tj. dijagrama za modeliranje poslovnih procesa. Prvi su to uvidjeli u OMG (Object

Management Group) organizaciji Gardy Booch, James Rumbaugh i Ivar Jacobson, te su 1997.

27

godine objavili prvu inačicu UML-a (Unified Modeling Language). Nakon nekoliko godina,

točnije 2004. godine, od strane BPMI (Business Process Management Initiative) grupe

kreirana je notacija koju su nazvali BPMN (Business Process Modeling Notation). Godine

2005. dolazi do spajanja BMPI i OMG i time je osigurano da se ti dijagrami mogu koristiti

zajedno. U svojim zadnjim inačicama UML dijagrami aktivnosti i BPMN dijagrami imaju

veliki skup simbola koji mogu predstaviti veoma složene procese tako precizno da se ti

dijagrami mogu koristiti za generiranje softverskog koda. To je jedan od razloga, ako ne i

glavni razlog, zašto su danas te dvije notacije najpoznatiji i najrašireniji jezici za modeliranje

poslovnih sustava. U sljedećim poglavljima bit će detaljno opisan svaki od njih. [11], [12],

[14]

5.3.2 Simulacijsko modeliranje (dinamičko modeliranje)

Simulacijska metoda modeliranja se koristi radi boljeg upoznavanja rada samog sustava,

poboljšanja performansi sustava i smanjenja troškova. Simulacija omogućuje kvantitativnu

analizu poslovnih procesa i daje odgovore na pitanja „što-ako?“. Prilikom simulacijskog

modeliranja stručnjaci izabiru metodu koja će se koristiti na temelju vlastitih iskustava, za

koju smatraju da će dati najefikasnija rješenja u odnosu na uloženi trud i vrijeme. Ovakav tip

modeliranja trebamo kad je analiza modela analitičkim metodama previše složena, te kad su

eksperimenti s realnim sustavom skupi, opasni ili nemogući. Povjerenje u odabrani

simulacijski model se izgrađuje tijekom cijelog procesa izgradnje modela, pri čemu moraju

sudjelovati i eksperti za simulacijsko modeliranje i donositelji odluka. Za vrednovanje

simulacijskog modela koriste se statističke i informatičke tehnike, procjene eksperata, grafički

prikaz izlaznih varijabli modela i animacija rada modela. Za razliku od grafičkih metoda,

simulacijske metode se smatraju aproksimacijama stvarnosti jer iz stvarnosti uzimaju samo

najvažnije dijelove, što ih i čini korisnima jer je tako stvarnost lakše razumjeti. Simulacijom

poslovnog procesa analizira se dinamika i ponašanje procesa u različitim zadanim uvjetima,

pogotovo kad su u kompleksnim procesima prisutni brojni paralelizmi u izvođenju, koji se

međusobno isprepliću. Dosadašnja praksa je pokazala da je jezik obojenih Petrijevih mreža

dovoljno jak i apstraktan da se s njime opiše bilo kakav poznati procesni sustav, bez obzira na

njegove značajke i paralelizme.

Poteškoće pri definiranja, ili čak nemogućnost definiranja i mjerenja pojedinih faza su mogući

problemi koji se javljaju kod opisa nekog procesnog sustava. Rješenje tih problema zahtjeva

ljudsku kreativnost i iskustvo.

28

Još jedan od problema je taj što matematičke simulacije poslovnih procesa mogu uvelike

odstupati od realnih rezultata koji bi se pojavili u praksi. Razlog odstupanju je isto tako

nemoguće ili jako teško ukomponirati u simulacijske modele. Ljudsko ponašanje, koje može

biti fizičke, mentalne i duševne prirode je nemoguće predvidjeti i zbog toga se javlja ovaj

problem. Svatko od članova tima će drugačije reagirati na različite uvjete. Zbog toga bi se

reakcije projektnog tima trebale promatrati i pratiti iz projekta u projekt, kako bi u konačnici

timovi postali uigraniji.

Najteži dio je prikupljanje podataka potrebnih za simulaciju sustava. Bez tih podataka nema

kvalitetne simulacije. Podaci se prikupljaju iz različitih izvora kao što su projektno-procesne

dokumentacije, promatranja i mjerenja procesa, rezultati mjerenja kvalitete proizvoda, osobna

iskustva članova tima i slično, dok bi se psiho-fizičke karakteristike zaposlenika nastojale

pribaviti iz psihometrijskih i ergometrijskih podataka koje prate i mjere psiholozi. Ponekad

nije moguće opisati neko radno mjesto skupom akcija, pa se značajka takvog radnog mjesta

može izraziti statistički u odnosu na pojedinu fazu, bilo to u količini potrošenog vremena, ili

postignutoj normi proizvodnje. U poslovnim procesima poput razvijanja softvera, nemoguće

je izvršiti bilo kakva mjerenja količine posla, jer je riječ o isključivom mentalnom radu. Stoga

bi se u takvim i sličnim slučajevima trebalo pronaći i primijeniti metodu za proračunavanje

kvalitete budućeg proizvoda ili usluge koji uvelike ovisi o raspoloženju i stanju ljudskog

resursa.

Za modeliranje i simulaciju procesnih struktura, bile bi korištene obojene Petrijeve mreže.

Matematički model i tehnologija obojenih Petrijevih mreža pružaju detaljan uvid i kontrolu u

svaki dio i resurs procesa, s preduvjetom da je proces detaljno opisan elementima Petrijeve

notacije do zadovoljavajuće razine dekompozicije. Petrijeve mreže su grafičko i matematičko

pomagalo za modeliranje primjenjivo na različite vrste sustava. To je formalni jezik prikladan

za modeliranje konkurentnih sustava i sustava s dijeljenjem resursa, model s kojim se

uspješno predočuje statičko, dinamičko i intervalno vremensko znanje. Naročito su prikladne

za sustave koji se sastoje od brojnih paralelnih procesa koji međusobno komuniciraju. One

kombiniraju snagu običnih Petrijevih mreža sa snagom programibilnih jezika visoke razine.

Petrijeve mreže omogućavaju opisivanje procesnog međudjelovanja, dok programski jezik

omogućava definiranje tipova podataka i rukovanje njihovim vrijednostima. Razvijene su kao

skup softverskih pomagala nazvanih CPN pomagala (engl. CPN Tools), danas korištene u

najzahtjevnijim paralelnim sustavima za modeliranje i simulaciju, u vojne, medicinske i

poslovne svrhe. [11], [14]

29

5.4 Alati za grafičko modeliranje

5.4.1 BMPN

Business Process Modeling Notation (BPMN) je novi standard za modeliranje poslovnih

procesa i web usluga. Osmišljen i napravljen je od strane Business Process Management

Initiative (BPMI), a glavni cilj BPMN-a je pružiti standardni zapis koji je lako razumljiv svim

poslovnim korisnicima. To znači da poslovni analitičari stvaraju početne nacrte procesa za

programere odgovorne za provedbu tehnologije koja će obavljati te procese. BPMN je

standard za modeliranje poslovnih procesa, te pruža grafički zapis za specifikacije poslovnih

procesa. Grafički zapis se temelji na dijagramima.

BPMN podržava samo koncepte modeliranja koji se primjenjuju na poslovne procese. To

znači da se drugi tipovi modeliranja za organizaciju, kao modeliranje strategije ili

organizacijske strukture biti izvan dometa BPMN-a.

Temeljna ideja zapisa je da postoji mali broj osnovnih elemenata koje je lako naučiti i ti

elementi se koriste pri modeliranje jednostavnijih procesa. Pored njih postoje i kompleksniji

elementi, koje koristimo za modeliranje zahtjevnijih procesa. Elementi korišteni u BPMN

notaciji su svrstani u četiri kategorije:

Objekti toka (Flow Objects)

o Događaj (Event), aktivnost (Activity), pristupnik (Gateway)

Objekti spajanja (Connecting Objects)

o Tok (Sequence Flow), tok poruke (Message Flow), asocijacija (Association)

Particije (Swimlanes)

o Bazen (Pool), prolaz (Lane)

Artefakti (Artifacts)

o Objekti podataka (Data Object), grupa (Group), anotacija (Annotation)

Elementi BPMN-a svrstani u navedene četiri kategorije omogućuju nam stvaranje BPD-a

(Business Process Diagram). U BPD-u moguće je isto tako stvoriti vlastiti tip objekta toka, ili

artefakt kako bi dijagram učinili razumljivijim. [16]

30

5 . 4 . 1 . 1 O b j e k t i t o k a i o b j e k t i s p a j a n j a

Iz gornje podjele vidimo što sve spada u objekte toka. Prvi na redu su događaji. Događaj

predstavljamo krugom i on označava nešto što se događa (za razliku od aktivnosti koje

predstavljaju nešto što je učinjeno). Ikone u krugu označavaju vrstu događaja (npr. okvir za

poruke, sat za vrijeme). Događaji su također klasificirani kao „primanje“ (Catching), što bi

značilo da mogu „primiti“ ulaznu poruku za početak nekog procesa, ili „slanje“ (Throwing),

kao da mogu „baciti“ poruku na kraju procesa. Nekoliko je tipova događaja:

Početak događaja (Start Event) - djeluje kao okidač za proces, a starta se nakon

„primanja“ poruke i može samo „primati“.

Kraj događaja (End Event) – predstavlja rezultat na kraju procesa i može samo „slati“.

Srednji događaj (Intermediate Event) – je ono što se događa između početka i kraja, za

razliku od prva dva, može „primati“ i „slati“. [16], [17]

Slika 5-5 Svi tipovi događaja u BPMN-u [19]

Aktivnosti su opisane zaobljenim pravokutnicima i predstavljaju posao koji se obavlja u

okviru poslovnog procesa. Aktivnosti mogu biti složene ili osnovni (nedjeljive). Tipovi

aktivnosti su:

Zadatak (Task) – osnovna aktivnost koja je uključena u proces. Koristi se kada se

posao ne dijeli u detalje, npr. neki od tipova zadataka su slanje i primanje.

Podproces (Sub-process) –složene aktivnosti koje su uključene u procese i mogu se

razložiti u detalje kroz niz podaktivnosti. Njima prikazujemo hijerarhijski razvoj

procesa, imamo sažetu i proširenu verziju. Pri prikazu sažete verzije podprocesa se ne

31

vide detalji podprocesa, dok se u proširenoj verziji mogu vidjeti. Znak „+“ u donjem

dijelu zaobljenog pravokutnika ukazuje na to da je aktivnost podproces.

Transakcija (Transaction) – oblik podprocesa u kojem sve sadržane aktivnosti moraju

biti tretirane kao cjelina, tj. sve se moraju izvršiti da bi došli do cilja, i ako bilo koja

od njih se ne izvrši, sve se moraju poništiti ili nadoknaditi. Transakcije se razlikuju od

podprocesa tako što je njihov simbol okružen dodatnom linijom. [16], [17]

Slika 5-6 BMPN aktivnosti [20]

Zadnja skupina koja spada pod objekte toka su pristupnici (Gateway). Imaju oblik romba, a

koriste se da prikažu kontrolu toka podataka u procesu. Svi tipovi se prikazuju u navedenom

obliku romba, razlika je u tome što unutrašnje oznake prikazuju različite vrste ponašanja.

Postoji nekoliko tipova pristupnika, a svaki od njih ima zadaću razdvajanja ili sjedinjavanja

toka podataka:

Exclusive Gateways (Decisions) – mjesta u poslovnom procesu gdje tok podataka

može da ima dvije ili više alternativnih putanja (grananje). Samo jedna izlazna putanja

može da se izvrši u procesu, pri tome imamo dva tipa odlučivanja:

o Data based (na osnovu podataka)

o Event based (na osnovu događaja)

Data based se najčešće koriste, a prikazuju alternativne putanje bazirane na podacima,

dok Event based također prikazuju alternativne putanje, ali bazirane na događajima.

Inclusive Gateways – pristupnici odlučivanja gdje postoji više od jedne moguće

izlazne putanje. Za njihov prikaz se koristi oznaka „O“ u okviru granica romba i

obično ih slijede odgovarajuća Inclusive Gateway spajanja.

32

Complex Gateways – pristupnici odlučivanja gdje se definiraju naprednija ponašanja.

Za njihov prikaz se koristi oznaka „*“ u okviru granica romba i obično ih slijede

odgovarajuća Complex Gateways spajanja.

Parallel Gateways – koriste se u procesu gdje se definiraju višestruke paralelne

putanje. Najčešće nisu potrebni za prikaz grananja, ali ako se koriste prikazuju se

oznakom „+“ unutar okvira granica romba i uloga im je sinkronizirati paralelne

putanje. [16], [17]

Slika 5-7 BPMN pristupnici [19]

Objekti toka su međusobno povezani objektima spajanja, koji se sastoje od tri tipa (Tok, tok

poruka, i asocijacije):

Tok (Sequence Flow) – predstavljen je tankom ravnom linijom sa strelicom na kraju i

određuje kojim će se redoslijedom aktivnosti izvršavati za vrijeme procesa.

Tok poruke (Message Flow) – prikazan je kao isprekidana ravna linija, sa otvorenim

krugom na početku i otvorenom strelicom na kraju. Uloga mu je pokazati tok poruka

između dva odvojena sudionika u procesu, koji te poruke šalju i primaju. Isključivo se

koristi za prikaz prijenosa poruka unutar granica organizacije, a nikada se ne može

koristiti za spajanje aktivnosti ili događaja unutar bazena (Pool).

Asocijacija (Association) – točkasta ravna linija koja povezuje podatke, tekst i ostalo

sa objektima toka. [16], [17]

33

Slika 5-8 Objekti toka u BMPN-u [19]

5 . 4 . 1 . 2 P a r t i c i j e i a r t e f a k t i

Particije su mehanizmi za organizaciju aktivnosti u odvojene vizualne kategorije s ciljem da

se ilustriraju različite funkcionalne mogućnosti i odgovornosti. BPMN se sastoji od dva takva

tipa:

Bazen (Pool) – predstavlja glavne sudionike u procesu, obično odvajajući različite

aktivnosti u odvojene vizualne kategorije u cilju da se ilustriraju različite funkcionalne

mogućnosti i odgovornosti. Bazen može biti otvoren ili zatvoren, te sadržavati jednu

ili više traka.

Prolaz (Lane) – predstavlja podparticiju u bazenu. Koriste se da razdvoje aktivnosti

povezane sa specifičnim ulogama ili funkcijama. Prolaz sadrži objekte toka, objekte

spajanja i artefakte. [16], [17]

Slika 5-9 BPMN bazen i prolaz [20]

Artefakti omogućuju programerima da unesu neke dodatne informacije u model (dijagram).

Na taj način model (dijagram) postaje čitljiviji. Postoje tri unaprijed definirana artefakta i to

su:

Objekti podataka (Data Object) – mehanizam koji prikazuje korisnicima podatke koji

se zahtijevaju ili su proizvod aktivnosti.

Grupa (Group) – prikazana je zaobljenim pravokutnikom isprekidane linije, a koristi

se za grupiranje različitih aktivnosti, ali ne utječe na tok u dijagramu.

Anotacija (Annotation) –koristi se kako bi čitatelj modela (dijagrama) stekao dojam

razumijevanja, na način da se pišu dodatne informacije i komentari. [16], [17]

34

Slika 5-10 BPMN artefakti [20]

5.4.2 UML

Unified Modeling Language (UML) je jezik za specifikaciju, vizualizaciju, konstruiranje i

dokumentiranje programskog sustava, poslovnog sustava i drugih ne programskih sustava.

Može se koristiti za poslovno modeliranje, softversko modeliranje u svim fazama razvoja i za

sve tipove sustava, te opće modeliranje bilo koje konstrukcije koja ima statičku strukturu i

dinamičko ponašanje. UML koristi jedinstvenu notaciju kojom se pojednostavljuje razmjena

informacija među programerima. Da bi lakše razumjeli UML moramo znati od čega se sastoji.

UML se sastoji od niza pogleda na arhitekturu (Architectural Views) koji ovise o problemu i

rješenju, a dijele se na:

Pogled korištenja (Use Case View) – pokazuje problem i rješenje onako kako ga vide

oni koji postavljaju problem.

Logički pogled (Logical View) – pokazuju strukturnu dimenziju problema i rješenja.

Pogled paralelnog rada (Concurrency View) – pokazuje dimenziju ponašanja

problema i rješenja, a naziva se još i dinamički pogled.

Pogled na komponente (Component View) – pokazuje strukturu dimenziju realizacije

rješenja i njeno ponašanje, a drugi mu je naziv razvojni pogled.

Pogled postavljanja (Deployment View) – pokazuje strukturu i ponašanje domena u

kojima je rješenje ostvareno, a naziva se još i fizički pogled. [22]

Svaki od navedenih pogleda opisan je pomoću UML dijagrama (s jednim ili više njih), a

postoji ih četrnaest. UML dijagram je grafička prezentacija skupa elemenata. Dijagrami se

crtaju kako bi se vizualizirao sustav iz različitih perspektiva. Za gotovo sve sustave, osim onih

jednostavnih, dijagrami predstavljaju poboljšani prikaz elemenata koji čine sustav. Isti

elementi mogu se pojaviti u svim dijagramima. Teoretski, dijagram može sadržavati bilo koju

kombinaciju stvari i relacija u modelu. U praksi, međutim, samo se mali broj kombinacija

pojavljuje, i one su konzistentne sa pet najkorisnijih pogleda koje smo prethodno nabrojali.

35

Da bi mogli razumjeti zašto služe svi UML dijagrami i koje je njihovo značenje, bitno je prije

svega opisati od čega se oni sastoje. UML dijagrami se sastoje od elemenata i relacija. [18]

Elementima modela se predstavljaju standardni objektno orijentirani koncepti (klase, objekti,

poruke). Četiri su tipa modela:

Strukturalni elementi (Structural Things)

Elementi ponašanja (Behavioural Things)

Elementi grupiranja (Grouping Things)

Elementi označavanja (Annotational Things) [18]

Strukturalni elementi predstavljaju statičke dijelove modela i elemente koji su ili konceptualni

ili fizički. Osnovni strukturni tipovi su:

Klasa - skup objekata koji dijele iste atribute, operacije, relacije i semantiku.

Interfejs (Interface) - kolekcija operacija koja specificira usluge neke klase ili

komponente. To je skup poruka koji se može poslati klasi i ne uključuje

implementaciju tih operacija. Interfejs se označava krugom i njegovim imenom, nikad

neće stati samostalno nego će biti vezan za neku klasu ili komponentu koja ga

realizira.

Sudionik (Actor) - vanjski krajnji korisnik.

Slučaj korištenja (Use Case) - prikazuje jednu funkciju sustava kako je vidi vanjski

krajnji korisnik (Actor). To je skup slijednih događaja koje sustav izvodi kako bi

dobio neki rezultat.

Komponenta (Component) - fizički dio sustava koji je suglasan sa skupom interfejsa i

pruža njihovu realizaciju.

Čvor (Node) – fizički element koji postoji pri radu sustava i predstavlja računalni

resurs. Obično ima neku memoriju i procesne mogućnosti. Skup komponenti može da

bude smješten na jednom čvoru, a može da se premjesti sa jednog na drugi čvor. [18],

[22]

Skup elemenata ponašanja predstavlja dinamički dio UML modela. Postoje samo dva tipa

ovih elemenata, a to su interakcija i automat stanja.

Interakcija (Interaction) je ponašanje koje uključuje skup poruka koje se razmjenjuju između

objekata. Interakcija uključuje i brojne druge elemente kao što su poruke, redoslijedi akcija i

veze između objekata. Grafički, poruka je predstavljena kao linija sa strelicom u jednom

36

smjeru i najčešće uključuje i ime operacije. Automat stanja (State Machine) je ponašanje koje

opisuje niz stanja kroz koja prolazi objekt ili interakcija u toku svog života. Stanje se grafički

predstavlja zaobljenim pravokutnikom.

Elementi grupiranja predstavljaju organizacijski dio UML modela. Samo je jedan tip

elemenata grupiranja, a to su paketi (Packages). Paketi služe za organiziranje elemenata u

grupe. U paket se mogu smjestiti strukturni elementi, elementi ponašanja pa i drugi elementi

grupiranja. Paket postoji samo za vrijeme razvoja, dok za vrijeme izvođenja ne postoji.

Elementi označavanja odnose se na dio UML modela za objašnjenja. To su komentari koji

opisuju i uvode napomene i ograničenja o elementima modela. Osnovni element označavanja

je bilješka (Note) koja se pridružuje elementu ili skupu elemenata. [24]

UML ima tri osnovne vrste relacija:

Zavisnost (Dependency) – semantička relacija između dva elementa u kojoj promjena

jednog (nezavisnog) elementa može utjecati na semantiku drugog (zavisnog)

elementa.

Zajednica (Association) – opisuje vezu između objekata. Poseban slučaj zajednice je

agregacija, koja predstavlja strukturnu vezu cjeline i njezinih dijelova.

Generalizacija (Generalization) – relacija specijalizacije/generalizacije u kojoj se

objekti specijaliziranih elemenata (djeca) mogu zamijeniti objektima generaliziranih

elemenata (roditelji). Grafički, relacija generalizacije se prikazuje kao puna linija sa

šupljom strelicom poja pokazuje prema roditelju. [22]

Nakon što smo se upoznali sa mogućim pogledima u UML-u, te elementima i relacijama, od

kojih se u biti sastoje dijagrami, možemo da se dotaknemo i dijagrama. U zadnjoj stabilnoj

verziji UML-a, v.2.3, postoji četrnaest dijagrama, od kojih će samo najbitniji biti opisani.

Dijagrami se dijele u dvije skupine: strukturne dijagrame i dijagrame ponašanja, što je

vidljivo na slici:

37

Slika 5-11 Podjela UML dijagrama [18]

5 . 4 . 2 . 1 S t r u k t u r n i d i j a g r a m i

Strukturni dijagrami naglašavaju stvari koje moraju biti prisutne u sustavu koji se modelira.

Kako strukturni dijagrami predstavljaju strukturu, najčešće su korišteni za dokumentaciju

arhitekture softverskih sustava.

Dijagram klasa pokazuje statičku strukturu sustavu definirajući elemente klasifikatora (klase,

sučelja, paketi, veze, instance,..) i statičke odnose među njima. Na dijagramu klasa prikazana

je unutarnja struktura klasa koju definiraju atributi i operacije. Sustav najčešće ima brojne

dijagrame klasa jer nisu sve klase uključene u jedan dijagram klase. Isto tako neka klasa

može, kada je potrebno, sudjelovati u nekoliko dijagrama klasa.

Dijagram složene strukture opisuje unutarnju strukturu klasa i zajednički rad koji ovu

strukturu čini mogućom.

Dijagram objekata sadrže graf instanci koji uključuje objekte i vrijednosti podataka, što znači

da umjesto aktualnih klasa, prikazuje primjere klasa, moguću snimku stanja sustava u nekom

dijelu vremena. Dijagrami objekata nemaju važnost kao što imaju dijagrami klase, ali korisni

38

su za poboljšavanje kompleksnih dijagrama klasa prikazujući mogući primjer dijagrama klasa,

kao i prikaz suradnje između objekata.

Dijagram komponenata opisuje kako je softverski sustav podijeljen na komponente i pokazuje

međusobne ovisnosti između tih komponenti.

Dijagram raspoređivanja opisuje hardver korišten pri implementaciji sustava i izvršnu

okolinu, te fizički raspored komponenti na hardveru.

Dijagram paketa predstavlja podjelu sustava u logičke grupacije (pakete) pokazujući ovisnosti

između grupacija. Paketi mogu sadržavati slučajeve upotrebe (Use Cases) kako bi ilustrirali

funkcionalnosti softverskih sustava. [21]

Postoje još i dijagrami profila koji također spadaju pod strukturne dijagrame, ali gore

navedena stabilna verzija UML-a ne sadrži te dijagrame, oni su tek sastavni UML v2.4 koji

još uvijek nije u finalnoj verziji pa o njima neće biti riječi.

5 . 4 . 2 . 2 D i j a g r a m i p o n a š a n j a

Dijagrami ponašanja naglašavaju što se mora dogoditi u sustavu koji se modelira. Kako

dijagrami ponašanju ilustriraju ponašanje sustava, koriste se prilikom opisa funkcionalnosti

softverskih sustava. Tri su tipa dijagrama ponašanja:

Dijagram slučajeva upotrebe (Use Case Diagram) – opisuje funkcionalnosti pružene

od strane sustava u smislu sudionika (Actors), njihove ciljeve prikazane kao slučaj

upotrebe (Use Case), i bilo koje ovisnosti između korištenih slučajeva upotrebe.

Dijagram aktivnosti (Activity Diagram) –specijalni slučaj dijagrama stanja u kojem su

sva stanja akcije ili podakcije, a promjena je inicirana završetkom akcije ili podakcije

u izvodnom stanju. Koristi se u slučajevima gdje svi ili većina događaja prikazuju

završetak interno generiranih akcija, zatim za opisivanje aktivnosti koje se izvode u

nekoj aktivnosti, za opis načina korištenja, ili za opis interakcija.

Dijagram stanja (UML state machine) – graf koji prikazuje mehanizam stanja, te

dinamičko ponašanje elemenata modela (klasa, način korištenja, sudionik, itd.).

Opisuje mogući slijed stanja i akcija kroz koje element može prolaziti za vrijeme

života, a koje su rezultat reakcije na primljenu instancu događaja (signali, pozivi

operacija). Dijagram mora prikazati sva moguća stanja koja objekt klase može imati i

događaje koje prouzrokuje kada se stanje mijenja. Stanje objekta može biti prikazano

u uglatim zagradama ispod imena objekta, npr. [stanje]. [21]

39

Dijagrami interakcije naglašavaju kontrolu toka i podataka među stvarima u sustavu koji se

modelira, također spadaju pod skupinu gore navedenih dijagrama ponašanja. Dijele se na:

Dijagram sekvenci (Sequence Diagram) – prikazuje eksplicitni slijed poticaja i služi za

specifikaciju interakcije i komunikacije objekata u realnom vremenu. Ima dvije

dimenzije: vertikalnu (koja predstavlja vrijeme), te horizontalnu (koja prikazuje

različite instance).

Dijagram komunikacije (Communication Diagram) – sadrži skup djelomično složenih

poruka tako da svaka specificira jednu komunikaciju – poticaj koji će uzrokovati poziv

operacije, signalizaciju, kreiranje ili uništenje instance i uloge koje će pritom imati

pošiljatelj ili primatelj.

Dijagram pregleda interakcije (Interaction Overview Diagram) – daje pregled u kojoj

čvorovi predstavljaju dijagrame komunikacije.

Vremenski dijagram (Timing Diagrams) – posebna vrsta dijagrama interakcije gdje je

fokus na vremenskim ograničenjima. [21]

5.5 Analiza poslovnih procesa

U poslovnom svijetu, jedna je stvar sigurna, a to su svakodnevne izmjene. Tvrtke uvijek

gledaju naprijed, kako unaprijediti poslovanje. Ključ razvoja su strateške, a ipak djelotvorne

izmjene. Te izmjene omogućuju kompanijama poboljšanja poslovnih procesa, proširenja u

mnogim poslovnim smjerovima, te da prate razvoj novih tehnologija i budu uz rame

konkurenciji. Da bi tvrtke identificirale i prepoznale područja mogućih promjena, vrhovni

menadžment i poslovni analitičari često će provoditi tip pregleda poznat kao analiza

poslovnih procesa. Analiza poslovnih procesa je aktivnost u kojoj se pregledavaju postojeće

poslovne prakse, mijenjaju te prakse kako bi se sve skupa uklopilo u novi i poboljšani

poslovni proces. Provođenjem postupka analize poslovanja, tvrtke mogu ostati jednako

učinkovite, pojednostaviti tijek rada i postati efikasnije u svom području poslovanja.

Da bi tvrtke proizvele visoko kvalitetan proizvod ili pružile vrhunsku uslugu, moraju koristiti

set učinkovitih procesa. Jednom kad su procesi organizacije poboljšani i učinkoviti, imamo

sljedeće. Prvo, poduzeće će imati minimalne troškove, ili će ih barem donekle smanjiti.

Drugo, upravljanje će biti na najvišem nivou, i konačno, moći će povećati profit.

U slučajevima kada su poslovni procesi problematični ili trebaju poboljšanje, tvrtka će obično

patiti od ogromnih troškova i imati nedostatak dolaznih prihoda. Da bi se izbjegle financijske

40

prepreke i gubitci, potrebno ja analizirati poslovne procese i napraviti poboljšanja gdje je to

potrebno.

Prvi korak u analizi poslovnih procesa je razumijevanje svake aktivnosti unutar procesa. To se

najbolje može postići kroz proces mapiranja. Mapiranje procesa se koristi za vizualni prikaz

procesa. Postoje tri tehnike mapiranja poslovnih procesa: relacijske mape, međufunkcionalne

mape i dijagrami toka. Relacijske mape prikazuju relacije isporučitelj-kupac,

međufunkcionalne mape prikazuju funkcije, korake, niz koraka, ulaze i izlaze za određeni dio

procesa. Osnovna upotreba mapa jest prikaz kako se obavlja ili kako bi se trebao obavljati

tekući proces. Nakon što se procesi mapiraju, poslovni profesionalci će imati to vizualno kako

bi mogli pregledati i analizirati. Već tada se mogu predlagati učinkovita rješenja koja će

poboljšati operacije poslovanja iz dana u dan. Ukoliko je potreban agresivniji pristup, tvrtka

mora uzeti u obzir mapiranja koja bi joj mogla zatrebati u budućnosti.

Na kraju, kada je sve obavljeno kako treba, analiza poslovnih procesa može pomoći

kompanijama provedbu odgovarajućih promjena koje će kako je već rečeno, smanjiti

troškove, a u isto vrijeme povećati dugoročnu profitabilnost, što je u biti glavni cilj svakog

poduzeća.

Postoji niz tehnika koje će poslovni analitičari koristiti pri analizi poslovnih procesa. Neke od

njih su:

PESTLE – koristi se pri analizi vanjskih čimbenika i njihovog utjecaja na organizaciju

HEPTALYSIS – koristi se za unutarnju analizu poduzeća u ranoj fazi nastanka

MOST – provodi se za unutarnju analizu definirajući atribute nužne za uspjeh projekta

SWOT – ovom analizom poduzeće treba sagledati vanjske i unutarnje čimbenike kako

bi se spoznao najbolji način da se ostvari željeni cilj. Potrebno je definirati i analizirati

četiri stavke organizacije: snaga, slabosti, prilike i prijetnje.

CATWOE – korisno za brzo razmišljanje što poduzeće pokušava postići

de Bono's Six Thinking Hats – koristi se za vrijeme brainstorminga (kreacija ideja) za

generiranje i analizu ideja i opcija.

Five Why's – koristi se kako bi se dobio korijen onoga što se stvarno događa u nekom

slučaju.

MOSKVA – određivanje prioriteta zahtjeva

41

VPEC-T – tehnika koja se koristi pri analizi očekivanja više stranaka koje imaju

različite poglede na sustav u kojem svi imaju zajedničke interese, ali različite prioritete

i odgovornosti.

Kao što je opseg analize poslovanja veoma širok, tu je i tendencija za poslovne analitičare da

se specijaliziraju u jednom od tri seta aktivnosti koje čine opseg poslovne analize. Glavna

uloga poslovnog analitičara je identificirati poslovne potrebe i pružiti rješenja poslovnih

problema. Sljedeće su skupine aktivnosti:

Strateg (Strategist)

Arhitekt (Architect)

Sustavni analitičar (Systems Analyst)

U svakom slučaju, pojam analitičar se u zadnje vrijeme smatra pomalo nespretno, utoliko što

analitičari (istražitelji problema) istovremeno rade i posao dizajnera (prikaz rješenja). [24]

42

6 ARIS

Modeliranje poslovnih procesa i svih usko vezanih čimbenika i područja (holistički pogled na

poslovanje, te pripadne procese) smatra se kritičnim i odlučujućim faktorima od strane ARIS-

a (Architecture of Integrated Information Systems) prema konkurenciji. Tvrtka treba

prepoznati, pojednostaviti, i podržati međusobno povezane procese kroz optimiziranu okolinu

informacijskih sustava. Modeli poslovnih procesa su ključni preduvjet za analizu poslovnih

procesa, dovodeći tako projekte u sklad s ciljevima poduzeća, te konačno za pronalaženje

savršene informacijske strukture u obliku spoja distribuiranih, integriranih sustava za podršku

organizacijskih struktura. U ARIS-u su svjesni da sve veći broj različitih metoda modeliranja

je prisutan, što s jedne strane podržava ideju o važnosti BPM-a, ali s druge strane dovodi

povećanje složenosti i zbrke među različitim modelima. Kao posljedica toga, ogromni napori

su uloženi da bi se definirali i standardizirali opći pojmovi za IT sustave i razne metode

modeliranja. ARIS je razvio profesor A. W. Scheer kao tipičan primjer takve arhitekture. [4]

6.1 Uvod u ARIS platformu

ARIS proizvodi su usklađeni prema životnom ciklusu Business Process Managementa (BPM)

i prikazani su u četiri platforme:

Strateška platforma (The Strategy Platform) – definiranje strategije poslovanja,

implementacije strategije u procese i definiranje ključnih parametara neprestanog

monitoring sustava.

Dizajnerska platforma (The Design Platform) – modeliranje, simuliranje,

optimiziranje i objavljivanje poslovnih procesa, te upravljanje IT arhitekturom.

Implementacijska platforma (The Implementation Platform) – izvršavanje procesa u

IT sustavima, konfiguriranje ERP sustava, upravljanje poslovnim pravilima, te

kreiranje servisno orijentiranih arhitektura.

Kontrolna platforma (The Controlling Platform) – dinamičko praćenje trenutnih

poslovnih procesa, implementacija korporativnih performansi menadžment sustava i

uspostava usklađenosti (Compliance Management System) za cijelo poduzeće.

Arhitektura sustava ARIS platforme omogućuje globalno distribuiranim organizacijama

mogućnost postavljanja zajedničkih scenarija za dizajn, analizu i optimizaciju procesa, IT, te

softversku arhitekturu. ARIS omogućuje spajanje na server, te internet pristup vlastitom

projektu iz bilo kojeg dijela svijeta, za što čak nije potrebna brza konekcija. Moguć je pristup

43

koristeći i nisko propusne veze, npr. dial-up, ISDN, itd. Tako pokrenutom projektu može se

pristupiti izravno iz web preglednika, ili alternativno, može se instalirati desktop aplikacija i

na takav način pregledati vlastiti projekt.

ARIS se temelji na središnjoj bazi podataka za sve stavke modeliranja (npr. modeli, objekti,

konekcije, itd.) i sve informacije tokom administracije. Sve opisano, dizajnirano i analizirano

koristeći različite ARIS proizvode je pohranjeno u središnjoj bazi podataka. Svi klijenti

ARIS-a mogu pristupiti serveru baze podataka putem ARIS Business Server-a i tako raditi sa

zajedničkom bazom podataka. [1]

6.2 ARIS house (kuća)

Golema raznovrsnost koju ARIS posjeduje, 150 modela, 200 objekata i 1400 atributa

omogućuje korisnicima više načina i pristupa modeliranju. Naime, korisnici imaju izbor da

modeliraju na način da naprave jedan veliki model koji bi sve obuhvatio, ili više manjih

modela koji će se na kraju povezati i tako činiti jednu cjelinu. Jedan model sa samo jednim

pogledom i nije baš od velike koristi, zbog toga se češće koristi model koji će imati više

manjih modela sa specifičnim pogledima, te omogućiti veze između njih. Taj princip rada na

kojem se ARIS zasniva, naziva se ARIS Toolset. On omogućuje da svaki model može

sadržavati više objekata i mnogo međusobnih veza, a u istom projektu se mogu ponovo

upotrijebiti već korišteni objekti, tj. isti objekt se može koristiti u više modela. Takvu

strukturu omogućuje organizacija modela u pet pogleda (Views):

Organizacija (Organisation View) – statički modeli koji prikazuju organizacijsku

strukturu. Uključuje ljudske resurse (po hijerarhiji), tehničke resurse (opremu,

transport, itd.) i komunikacijske mreže.

Podaci (Data View) – statički modeli koji prikazuju poslovne informacije. Uključuje

modele podataka, strukturu znanja, modele baze podataka, tehničke termine,

informaciju. Ovdje spadaju ERM (Entity Relationship Model) i UML (Unified

Modeling Language).

Funkcije (Function View) – statički modeli koji prikazuju procesne zadatke. Uključuje

funkcijske hijerarhije, poslovne ciljeve i softverske aplikacije. Function tree metoda

modeliranja spada u ovaj pogled.

Proizvodi i usluge (Product/Service View) – statički modeli koji prikazuju strukturu

proizvode i usluga. Uključuju stabla proizvoda, proizvode i usluge. Product diagram je

najznačajniji dijagram koji ubrajamo u proizvode i usluge.

44

Procesi (Process (Control) View)) – dinamički modeli koji prikazuju ponašanje

procesa, i u kakvom je to odnosu sa resursima, podacima i funkcijama u poslovnom

okruženju. Uključuju EPC (Event-driven Process Chain), IFD (Information Flow),

MFA (Material Flow Analysis), komunikacijske dijagrame, definicije proizvoda,

„flow chart“ i „value chain“ dijagrame.

Slika 6-12 ARIS house [1]

Prva četiri pogleda su statička, što znači da mogu pokrenuti tok procesa, ali ne prikazuju tijek

procesa. Prema tome, informacija „zarobljena“ u statičkom pogledu mora biti u kombinaciji

sa dinamičkim procesnim pogledom (pogled 5). Procesni pogled prikazuje statične veze

između objekata podataka, funkcija, performansi i organizacijskog pogleda, i dinamički,

kronološki tok procesa. Svih pet pogleda čine ARIS kuću (House). ARIS kuća je u biti okvir

(Framework) unutar kojeg je kreirana ARIS arhitektura. Svaki od ARIS pogleda podržava

mnoge vrste modela, kao ERM, Organisation, Function Tree, itd. [1], [2], [3]

6.3 Razine ARIS arhitekture

Osim gore navedenih pet pogleda (vertikalna dimenzija), ARIS uključuje još jedan sličan

koncept. Spomenuti koncept uključuje različite opisne razine (horizontalna dimenzija). Kao

što je prikazano na slici, tih pet razina predstavlja aspekte dizajna prema veoma dobro

uspostavljenom životnom ciklusu programskog inženjerstva.

45

Slika 6-13 Razine ARIS arhitekture [1]

Glavna stavka ovog koncepta je poslovna strategija i strateški ciljevi (razina 1) definirani u

skladu s vizijom i misijom poslovnog sustava. Ciljevi i globalni poslovni procesi, sredstva i

potencijalni učinci pri implementaciji informacijskog sustava podržani su od strane novih

informacijskih i komunikacijskih tehnologija (ICT), i utvrđuju se u fazi strateškog planiranja.

Za modeliranje strategije i ciljeva, kao i u sljedećoj fazi najčešće su korišteni VAC (Value

Added Chain) dijagrami.

Druga faza, definicija zahtjeva (razina 2), usko je povezana s modeliranjem poslovnih procesa

i ICT specifikacijom zahtjeva (općenito baze podataka, aplikacijski softver, hardver mreže,

itd.). Ovo je najvažnija faza razvoja sustava, budući da model poslovne tehnologije

predstavlja polaznu točku u razvoju i implementaciji informacijskog sustava. Zahvaljujući

razvijenim metodama (posebice ARIS i Casewise Corporate Modeller), moguće je koristiti

različite dijagrame za modeliranje poslovnih procesa. To je iznimno važno kada uzmemo u

obzir činjenicu da je poslovni proces složena jedinica i jako je teško prikazati sve njegove

aspekte koristeći samo jedan model (dijagram).

Treća faza, specifikacija dizajna (razina 3), predstavlja početak postupne transformacije

poslovnih modela u ICT objekte. Logički model informacijskog sustava (IS) je razvijen i ICT

komponente su opisane u detalje (modeli baza podataka, hardverske specifikacije i

specifikacije mreže, softverski moduli, itd.). Stvarni IT proizvodi su još uvijek nebitni.

Efikasnost modeliranju na ovoj razini daju funkcijska stabla (Function Tree) koja

predstavljaju hijerarhijsku strukturu funkcija tvrtke. Osnovni element funkcijskih stabala je

46

funkcija, koja predstavlja aktivnost koja se izvodi na nekom objektu, a rezultat izvođenja je

koristan pri za usporedbu s definiranim ciljevima poduzeća.

Sljedeća faza, opis implementacije (razina 4), sadrži opis tehnološkog modela budućeg

sustava, a poslovni zahtjevi su uneseni i provode se u stvarnim hardverskim i softverskim

komponentama. Dijagrami koji se najčešće koriste pri ovoj fazi su EPC (Event Driven

Process Chain) dijagrami, o kojima će biti riječi nešto kasnije. Ova faza razvoja

informacijskog sustava je poznata kao „buildtime“ faza. Nakon toga, gotovi sustav postaje

operabilan, što znači da slijedi operacijska faza, poznata kao „runtime“.

Dakle, ta dimenzija uspostavlja fizičku poveznicu poslovne strategije i informacijske

tehnologije kroz prijevod od strateške do operativne razine. Implementaciju poslovnih modela

u informacijskim sustavima predstavlja suvremeni pristup u razvoju poslovnih sustava. ARIS

arhitektura postiže to na način da poveže sve poslovne aspekte (ARIS views) s faznim

konceptima (ARIS levels). [1], [4]

6.4 ARIS metoda

ARIS metoda definira modele, objekte, simbole, veze i atribute korištene u ARIS-u i to je

jedna od prednosti koje ARIS posjeduje. U daljnjem tekstu će biti detaljnije objašnjeno zašto

je to tako velika prednost. Kao uvod u ARIS metodu poželjno je pogledati sljedeće bitne

ARIS koncepte.

Tablica 6-1 ARIS stavke [1]

Pojam ZnačenjeAtribut (Attribute) Informacije pohranjene za različite ARIS stavke (npr. modele,

objekte, konekcije, baze podataka, korisničke račune, skupine korisnika, font formate, itd.)

Konekcija (Connection) Linija koja povezuje dva objekta u ARIS modelu stvarajući tako povezanost između njih.

Baza podataka (Database) Skupina međusobno povezanih ARIS modela pohranjenih na serveru (fizički udaljenih od aplikacije koju ARIS koristi za pohranu u bazu podataka)

Objekt (Object) Prikaz entiteta u stvarnom svijetu (npr. zadataka, organizacije, sustava, podataka, itd.) na način kako ARIS to vidi.

Model (Model) ARIS dijagram određenog tipa (npr. model podataka, procesni model, itd.) koji obuhvaća objekte i konekcije pohranjene u ARIS bazi podataka.

Pojava (Occurrence) Instanca objekta koji se koristi u jednom ili više modelaOdnos (Relationship) Interakcija između entiteta u stvarnom svijetu prikazanih preko

ARIS objekata.

47

Server (Server) Sustav za pohranu datoteka na računalu ili umreženom sustavu na kojem su pohranjene ARIS baze podataka.

Simbol (Symbol) Vizualni prikaz objekta u ARIS modelu.

Zamislimo firmu koja ima više područja poslovanja. Za svako područje poslovanja poželjno

je napraviti vlastiti model. Svaki od tih modela je vizualiziran kroz dijagrame gdje su objekti i

njihovi međusobni odnosi ucrtani, i po potrebi se mogu mijenjati. Svi ti modeli su prikazani u

ARIS bazi podataka, koja se čuva na serverima, bilo lokalnim-osobnim računalima, bilo na

mrežnim serverima.

Modeli predstavljaju veze između objekata koji su u ARIS-u prikazani pomoću simbola.

Objekti u biti predstavljaju kopiju stvarnosti, dakle stvarne subjekte koje je potrebno

modelirati i analizirati. Jednom kreiran objekt, pohranjen je u ARIS bazi podataka i može se

koristiti u bilo kojem modelu unutar navedene baze podataka. Ukoliko dođe do promjene na

tom objektu, dolazi do promjene u svim modelima u kojima se koristi, a ne samo u modelu u

kojem mijenjamo svojstvo. Objekti sami po sebi nisu dovoljni, potrebno ih je povezati

određenim vezama, tj. međusobnim odnosima. U ARIS-u to je prikazano tankom ravnom

crtom. Pobrisana veza između dva objekta više nije vidljiva na dijagramu, ali to ne znači da

ne postoji više. Ona je još uvijek pohranjena u bazi podataka. Za potpuno brisanje veze

između objekata potrebno je nakon brisanja veze u dijagramu pokrenuti aplikaciju

reorganizacije (Reorganization) koja će pobrisati sve nekorištene veze, ali isto tako i objekte.

Sve informacije koje ARIS server sprema za objekte, modele i baze podataka se definiraju

preko karakteristika (Properties). Informacije koje uključuje izgled objekta se konfiguriraju i

specificiraju u atributima (Attributes). Atributi uključuju informacije kao što su ime objekta,

datum kreiranja, autor i tekstualni opis. Atributi se generiraju automatski tokom kreiranja

modela i/ili se ručno unose. Neki atributi pored navedenih osnovnih stavki imaju i mogućnost

dodavanja dodatnih informacija za vrijeme simulacija, procjene troškova i www prikaza. [1],

[2]

Nakon upoznavanja s temeljnim stavkama ARIS-a (metoda, kuća, pogledi) potrebno je

odrediti što i kako koristiti za daljnji rad u ARIS-u. Teoretski je moguće koristiti sve to što

nam ARIS nudi (150 različitih modela, 200 objekata i 1400 atributa), ali je to u praksi gotovo

nemoguće, jer ne postoji organizacija koja ima potrebu za korištenjem svega navedenog.

Stoga je potrebno odrediti koje stavke su nam potrebne za daljnje modeliranje. Jednom kad

odredimo što i kako će se koristiti pri modeliranju potrebno je definirati filtre za metodu

48

(Method Filters) kako bi ograničili raspon modela, objekata, konekcija i atributa koji će biti

omogućeni našim korisnicima. Različiti modeli pružaju različite načine za modeliranje iste

stvari, i na bilo koji od njih da se to napravi rezultat će biti više manje isti, stoga treba dobro

razmisliti prije početka modeliranja, koji od ponuđenih pristupa je pogodniji za organizaciju

čiji će se model praviti. Pored toga treba pripaziti na još neke stavke:

Ciljevi modeliranja – razmisliti o tome zašto će organizacija koristiti ARIS. Da li su

potrebni samo neki osnovni procesni modeli ili je potrebna cjelokupna arhitektura

organizacije?

Korištenje ARIS modela – da li će napravljeni modeli biti na raspolaganju cijeloj

organizaciji ili će biti korišteni samo od strane projektnog tima? Hoće li se pomoću

njih pružati specifikacija IT odjelu za automatizaciju? Možda se može generirati IT

implementacija izravno iz procesnih modela, na primjer korištenjem BPMN-a.

Standardi i okviri – postoje li određeni standardi i okviri (Framework) koji bi bili

pogodni za korištenje u organizaciji? Da li projektni tim preferira UML ili BPMN?

Kupci za vaš model – tko su oni? Hoće li htjeti vidjeti stvarni ARIS model (u tom

slučaju bi možda i izgled modela bio bitan) ili ih zanimaju samo rezultati i

učinkovitost modela?

Detalji modela – koliko detalja je potrebno? Da li je potrebna hijerarhija detaljnog

procesnog modela? Da li oni moraju biti podržani od strane modela podataka,

hijerarhije proizvoda, organizacijske sheme, itd? [1]

Uzimajući u obzir navedene stavke, moguće je za početak definirati opseg onoga što je

potrebno za budući model u ARIS-u. Najbolje je odmah razmišljati na način izvan vlastitih

potreba, što bi značilo da je potrebno predvidjeti nešto što će nam možda zatrebati i uključiti

ga, premda trenutno nemamo nikakvih potreba prema tome. Lakše je modelirati kada

konfiguracija podržava više nego što je potrebno, nego kasnije kad zatreba, pokušavati

dodavati potrebne stavke.

Pretpostavimo da smo odredili potrebne stavke, odnosno one elemente programa koji su za

naš posao neophodni. Na samom početku modeliranja potrebno je organizirati vlastitu ARIS

bazu, što će u praksi biti prikazano na primjeru. Zatim je potrebno odabrane elemente

omogućiti u filtrima (Method Filters). Pored standardnih filtara ARIS omogućuje korisnicima

i kreiranje vlastitih filtara. Filtri, bilo oni već definirani od strane ARIS-a ili oni definirani od

strane korisnika su raspoloživi na nivou servera pri čemu se koriste za baze podataka i

49

korisnike tih baza podataka. Filtri omogućuju, odnosno ograničavaju kreiranje određenih

modela u specifičnim bazama podataka. Različitim korisnicima baza podataka mogu biti

dodijeljeni pristupi preko različitih filtara, tako da svaki korisnik ima drugačiji pogled na

informacije koje se nalaze u bazi podataka. Tako će korisnici biti ograničeni nad stavkama

koje nudi baza podataka, neki će moći mijenjati određeni model, dok drugi neće imati tu

mogućnost. Ovaj pristup ograničavanja upotrebe informacija je ponekad zbunjujući za nove

korisnike, pa korisnici mogu misliti da ARIS ne radi ispravno, da su slučajno prebrisali već

napravljeni model, itd. U tom slučaju treba provjeriti i podesiti filtre koji se koriste.

6.5 Upoznavanje s ARIS softverom i dijagramima

Vidjeli smo prije da ARIS čine četiri različite platforme: ARIS Design Platform, ARIS

Strategy Platform, ARIS Implementation Platform, ARIS Controlling Platform. Detaljan uvid

u sve platforme neće biti opisan, nego samo neizostavni dio, a to je Aris Business Architect

(koji spada u platformu dizajna) u kojem su napravljeni svi dijagrami za potrebe diplomskog

rada. Osim navedenog softvera, u platformu dizajna spadaju još i ARIS Business Designer,

ARIS Business Publisher, ARIS IT Architect, ARIS Web Publisher, ARIS Quality

Management Scout, ARIS ArchiMate Modelar, ARIS Defense Solution i ARIS Toolset.

Dva glavna dijela ARIS Business Architecta su:

ARIS Explorer – glavni radni prostor za upravljanje bazama podataka, modelima i

objektima

ARIS Designer – sadrži crtaće alate za grafičko definiranje i prikaz poslovnih modela.

Postoje još i dijelovi kao što je Matrix Editor, Administration i Script Editor, ali budući da se

koriste za naprednija modeliranja i nisu korištena pri izradi rada, fokus će biti na gore

navedena dva dijela. Nakon upoznavanja s ARIS-om, sređivanja baze podataka, koja se

uređuje u ARIS Exploreru, dodavanja potrebnih dijagrama u našu bazu, također preko

Explorera, sve je spremno za kreiranje dijagrama, koji se modeliraju u ARIS Designeru.

Najčešće korišteni dijagrami su EPC (Event Driven Process Chain) i VAC (Value Added

Chain) dijagrami, o kojima će biti riječi u zasebnim poglavljima. Pored njih, u okvirima

diplomskog rada su korišteni dijagrami organizacije (Organization Chart) i dijagrami

proizvoda (Product Tree), čija će struktura biti pokazana na stvarnom primjeru PPK modela.

50

6.5.1 EPC dijagram

Event Driven Process Chain dijagram, odnosno događajima vođen procesni lanac je srž ARIS

metode, centralni obrazac modela za modeliranje poslovnih procesa u ARIS-u. On predstavlja

dinamički model koji povezuje statičke resurse poslovanja i organizira ih tako da oni čine

proces čiji je krajnji rezultat postizanje dodatne vrijednosti za poslovanje tvrtke.

Četiri su osnovna tipa objekata korištenih u EPC modelu:

Događaji (Events)

Funkcije (Functions)

Logički operatori (Rules)

Resursi (Resources)

Događaji predstavljaju promjene stanja riječi kao rezultat procesa. Događaj može biti vanjska

promjena koja predstavlja početak procesa (npr. početak izrade pršuta), može biti i unutarnja

promjena stanja kao rezultat nekog procesa (npr. izrada pršuta završena), te završni rezultat

kao vanjski efekt (npr. pršut u maloprodaji). Događaji praktično predstavljaju preduvjete i

postuvjete za svaki korak u procesu. Preduvjeti se moraju dogoditi prije nego se aktivnost

nastavi, a postuvjet predstavlja rezultat završene aktivnosti. Svaki model mora imati najmanje

jedan početni događaj i jedan završni događaj. [2], [5]

Između dva događaja u modelu nalazi se funkcija. Funkcije i događaji su uvijek naizmjenični.

Funkcija predstavlja aktivnost ili zadatak koji se izvodi kao dio poslovnih procesa. U pravilu

bi funkcija trebala kao rezultat dati dodatnu vrijednost za poslovanje tvrtke, i to bi bila ujedno

i svrha procesne analize. Funkcije primaju ulaze (informacije ili materijal), kreiraju izlaze

(različite informacije ili proizvod) i mogu upotrebljavati resurse. Možemo reći da događaji

aktiviraju funkcije i funkcije uvijek kreiraju jedan ili više događaja.

Tri su logična ARIS operatora: AND, OR i XOR čija su pravila korištenja objašnjena

sljedećim trima slikama.

51

Slika 6-14 Pravila korištenja AND operatora u ECP dijagramima [5]

Slika 6-15 Pravila korištenja OR operatora u EPC dijagramima [5]

52

Slika 6-16 Pravila korištenja XOR operatora u EPC dijagramima [5]

Pod resurse spadaju podaci, organizacija (struktura), sustavi, podsustavi, itd.

U modelima u kojima se koriste operatori, funkcije i događaji postoje i pravila modeliranja:

EPC počinje i završava događajem (ili objektom Process Interface)

Slijed Događaj-Funkcija-Događaj-Funkcija-Događaj se mora poštivati, samo ga

logički operatori mogu prekinuti

Logički operatori koriste se za grananje procesa

Logički operatori mogu imati jedan ulazni tijek sa više izlaznih tijekova ili više

ulaznih tijekova sa jednim izlaznim tijekom

Isti logički operator koji smo koristili za grananje koristimo i za ponovno spajanje

procesnih grana

Nakon događaja ne mogu doći XOR ili OR, samo AND logički operator.

Za modeliranje povratne veze (Loop) obavezna je upotreba XOR operatora.

Dozvoljeno je beskrajno mnogo grananja [5]

53

6.5.2 VAC dijagram

Value-added chain dijagram spada u procesni pogled. On nam služi da bi jasno prikazali

cjelokupni proces na visokoj razini apstrakcije. Pomoću njega možemo ne samo modelirati

kronološki slijed procesa unutar cjelokupnog procesa već i hijerarhijsku vezu sa

podprocesima unutar cjelokupnog procesa. On nam opisuje proces koji direktno dodaje

vrijednost poduzeću (odakle i naziv „Value-added“). [5]

VAC dijagram nam služi za identifikaciju središnjih poslovnih procesa unutar procesa

poduzeća i definiranje njihovog kronološkog slijeda. Koristi se za modeliranje procesa najviše

razine, i iako nije korišten u radu bitno ga je spomenuti, da se vidi kako ARIS modeliranje ide

u nekoliko razina ili hijerarhija.

6.6 Primjer modela u ARIS-u za PPK

Na samom početku potrebno je organizirati bazu podataka u ARIS Business Architectu unutar

Explorer pogleda. Najviša razina strukture baze podataka (Karlovačka mesna industrija)

započeta je grupom (direktorijem) – „PPK“. Taj direktorij je podijeljen na različite pod-

direktorije namijenjene smještanju različitih objekata, odnosno modela u logičke cjeline. Pod-

direktoriji su: Organizacijska struktura, poslovni procesi i proizvodi. Za svaki od pod-

direktorija bit će primjer sa pripadnim dijagramom. Organizacijska struktura se dalje dijeli na

pod-direktorije, odnosno odijele organizacije, tj. prodaja, proizvodnja, RIF (računovodstvo i

financije) i informatika i uprava. Pod poslovnim procesima također postoji podjela na manje

jedinice, i tako imamo dijagrame koji predstavljaju prijem sirovina od kojih će kasnije nastati

neki proizvodi, zatim rasijecanje zaprimljenih sirovina, mikrokonfekcioniranje, prijem u

skladište repromaterijala (predstavlja primanje pomoćnih stavki koje su neophodne u

proizvodnji, npr. vrećice za vakuumiranje, posudice za trajne proizvode, kartonska ambalaža

u koju se slažu gotovi proizvodi, itd.), te sami procesi proizvodnje trajnih kobasica, mesnih

pripravaka, itd. Direktorij proizvodi sastoji se od četiri temeljna tipa proizvoda koje imamo u

PPK, a to su: polutrajni proizvodi, svježe meso i trajni proizvodi.

54

6.6.1 Organizacijska struktura PPK

Organizacijska struktura prikazana je Organization Chart dijagramima, što je vidljivo na slici.

Slika 6-17 Struktura organizacije u PPK

Klikom na bilo koji od odjela organizacije dobit ćemo strukturu organizacije željenog odjela.

Zbog opsežne strukture organizacije u PPK, bit će prikazan samo dijagram proizvodnje, u

kojem vidimo da se isto tako dijeli na manje cjeline, koje nema smisla sve prikazivati.

Slika 6-18 Struktura proizvodnje u PPK

55

6.6.2 Proizvodi u PPK

Pri modeliranju proizvoda korišteni su Product Tree dijagrami. Kao što je već rečeno,

proizvodi se sastoje od polutrajnih proizvoda, trajnih proizvoda, te svježeg mesa. Isto kao u

primjeru organizacijske strukture u prvom dijagramu je prikazana osnovna podjela proizvoda

koje PPK ima.

Slika 6-19 Podjela PPK proizvoda u grupe

Također, klikom na bilo koju od ponuđenih grupa proizvoda prikazat će se daljnja podjela odabrane grupe. Na slici je samo prikaz proizvoda koji spadaju u skupinu svježeg mesa.

Slika 6-20 PPK proizvodi koji spadaju pod svježe meso

56

6.6.3 Poslovni procesi u PPK

Za kraj imamo prikaz nekoliko poslovnih procesa modeliranih u EPC dijagramima, koji su

detaljno objašnjeni u poglavlju 8.5.1. EPC dijagrami. Jedan od PPK proizvoda su mesni

pripravci koji da bi nastali potrebno je primiti svježu robu od koje se prave mesni pripravci,

zatim ide rasijecanje primljene robe i na kraju tek proizvodnja mesnih pripravaka. Sve to je

opisano trima EPC dijagramima.

Slika 6-21 EPC dijagram koji prikazuje proces zaprimanja robe

57

Slika 6-22 EPC dijagram koji prikazuje proces rasijecanja robe

58

Slika 6-23 EPC dijagram koji prikazuje proces izrade mesnih pripravaka

59

7 POPIS I SPECIFIKACIJA ZAHTJEVA

7.1 Popis softverskih zahtjeva

Velike su kompanije dobro upoznate s prednostima koje pruža informatizirani sustav kontrole

hrane. Jedna od njih je i prehrambena industrija PPK d.d. Karlovac, te je odlučila uvesti

softversko rješenje koje će omogućiti informatizaciju HACCP i ISO 9001 standarda. Prije

početka razvijanja same aplikacije bilo je potrebno upoznati se i dobro shvatiti zahtjeve koje

su zatražili iz uprave PPK. Zahtjevi za aplikaciju QCS (Quality Control Software) zatraženi

od strane naručitelja podijeljeni su na korisničke zahtjeve, odnosno mogućnosti koje

aplikacija mora imati, te sistemske zahtjeve, tj. tehnologiju koja će se koristiti za razvijanje

same aplikacije i hardverske komponente računala na kojima će se pokretati aplikacija.

Korisnički zahtjevi su sljedeći:

Zaštita od neovlaštenog pokretanja aplikacije

Dodavanje, mijenjanje i brisanje korisnika/radnika

Kontrola pristupa

Izrada izvještaja nad svakom komponentom

Dostupnost aplikacije i svih njenih dijelova

Mogućnost ispisa svih izvještaja

Digitalizaciju dokumenata tj. dodavanje, mijenjanje i brisanje dokumenata

Kontrola svih dokumenata te referenciranje s ostalim dokumentima.

Pristup dokumentima ovisno o pravima pristupa

Modeliranje procesa i određivanje koraka procesa

Dodavanje, brisanje i mijenjanje procesa

Mogućnost izrade plana audita i praćenja njegove provedbe

Mogućnost izrade plana edukacije i praćenja provedbe

Izrada plana sanitacije i održavanja

Mogućnost prijave nesukladnosti i plana rješavanja nesukladnosti

Izrada analize opasnosti

Izrada HACCP plana

Imenovanje HACCP tima

Digitalizacija što većeg broja obrazaca

Grafička analiza

60

Trenutni uvid u hijerarhiju organizacije

Za izradu aplikacije potrebno je koristiti navedene Microsoftove tehnologije:

.NET i C# kao jezik za izradu same aplikacije

SQL Server kao relacijska baza podataka u kojoj će biti spremljeni svi podaci.

Hardverski zahtjevi predstavljaju komponente koje bi računala trebala imati za neometano

izvođenje aplikacije. Minimalna konfiguracija mora biti sljedeća:

Procesor: 1GHz

Radna memorija: 512MB

Tvrdi disk: 40GB

Grafička kartica: DirectX 10

Za ispravno izvođenje aplikacije na računalu treba biti instaliran .NET 4.0 ili novija inačica, te

je neophodno osigurati i brzu internet konekciju.

7.2 Specifikacija softverskih zahtjeva

Specifikacija softverskih zahtjeva opisuje način korištenja sustava, njegovo ponašanje,

funkcionalne i nefunkcionalne zahtjeve, te druge faktore potrebne za potpuno definiranje

softverskih zahtjeva. U ovom slučaju, opisuje se softverska specifikacija za računalni sustav

QCS (Quality Control Software) koji će implementirati sustav kvalitete temeljen na

standardima ISO 9001 i HACCP.

QCS koji je napravljen kao modularna aplikacija, zamišljen je da omogući digitalizaciju

navedenih standarda u potpunosti. Budući da tema diplomskog rada obuhvaća samo HACCP

standard, prva verzija aplikacije QCS, v.1.0 obuhvaća prva četiri od zamišljenih deset modula

koje će finalna verzija imati: organizacija, korisnici, HACCP, obrasci, dokumenti, procesi,

auditi, preduvjetni program, nesukladnost i edukacija. Izrada HACCP plana, analiza

opasnosti, pohranjivanje obrazaca su neke od brojnih stavki koje će QCS imati.

Na samom početku, nakon prvog pokretanja aplikacije potrebno je unijeti podatke o

organizaciji, odjele i radna mjesta, te korisnike sustava. Korisnici sustava su prikazani

tablicom:

Tablica 7-2 Klase korisnika i njihove karakteristike

61

Klasa korisnika

Opis

Administrator

Administrator je ujedno i korisnik aplikacije ali sa svim ovlastima.

Najčešće je to QM. Odabir uloge administratora se odabire

prilikom prvog pokretanja aplikacije. Administrator dodjeljuje

prava pristupa i izmjene svim ostalim korisnicima, dodaje ih i

briše, također upravlja i bazom podataka.

Korisnici

Korisnici su korisnici aplikacije. Njihova prava unutar aplikacije

određuje administrator. Ovisno o pravima korisnici će moći raditi

različite operacije kao npr. izrada plana edukacije itd.

Korisnici su svi radnici koji imaju veze sa ISO 9001 i HACCP

standardom.

Aplikacija se sastoji od dva dijela: serverske i klijent strane. Serverska strana zahtijeva

Windows server, na kojem bi trebao biti instaliran .NET 4.0 ili neka novija verzija, kao i

Microsoft SQL bazu podataka. Što se klijentske strane tiče, da bi funkcionirala, ona zahtjeva

bilo koje računalo sa 32 bitnim Windows operativnim sustavom na kojem je također instaliran

.NET 4.0, odnosno novija inačica, kako bi serverska aplikacija mogla raditi. Minimalne

komponente računala navedene su u popisu hardverskih zahtjeva. Komunikacija klijenta i

servera zahtjeva internet konekciju.

7.2.1 Funkcionalni zahtjevi

Za prezentaciju funkcionalnih zahtjeva korišteno je use case modeliranje, što znači da su

zahtjevi prikazani pomoću use case dijagrama, koji prikazuju glavne aktere i njihove

mogućnosti u sustavu. Naravno da za svaki od mogućih scenarija (Organizacija, Korisnici,

Dokumenti, itd.) postoji zaseban dijagram, ali kako su svi napravljeni koristeći istu

tehnologiju, prikazan je samo osnovni, početni use case dijagram.

62

Slika 7-24 Use case dijagram QCS aplikacije

7.2.2 Nefunkcionalni zahtjevi

Već je prije spomenuto da je aplikacija napravljena u .NET v.4.0 i da se sastoji od klijentske i

serverske strane. Serverska strana komunicira s SQL server bazom podataka i klijentskom

stranom. Pri samom pokretanju aplikacije potrebno je startati serverski dio, što je riješeno

jednostavnim sučeljem na kojem je prikazano da li je server pokrenut ili ne. Klijentska strana,

napravljena u WPF-u (Windows Presentation Foundation) je glavno sučelje za komunikaciju s

korisnikom. Sučelje omogućuje korisniku da napravi neku akciju, te ga obavijesti o rezultatu

63

akcije, bio on pozitivan ili negativan, tj. da je došlo do neke greške. Isto tako aplikacija

obavještava korisnike o zakašnjelim akcijama i brojnim obavijestima koje su mu namijenjene.

Komunikacija između klijenta i servera omogućena je korištenjem servisa, točnije WCF-a

(Windows Communication Foundation). Komunikacijski protokol korišten za razmjenu

informacija između dijelova aplikacije preko HTTP (HyperText Transfer Protocol) protokola

je SOAP (Simple Object Access Protocol), koji je baziran na XML-u. Za komunikaciju s

bazom podataka korišten je ADO.NET.

7.2.3 Faktori kvalitete

Aplikacija sama po sebi je dosta složena, ali dizajn je jako intuitivan i jednostavan čime je

znatno olakšano korištenje aplikacije. Korisnici upoznati sa ISO 9001 i HACCP standardima i

osnovama korištenja računala trebali bi bez većih problema moći koristiti aplikaciju. Za one

koji se prvi puta susreću s aplikacijom postoji privremena mogućnost nesnalaženja, koja će

ubrzo nestati i korisnici će biti u mogućnosti korištenja aplikacije.

Neke od bitnih performansi aplikacije su:

Vrijeme odziva – trebalo bi biti brzo, ali prije svega ovisi o hardveru i internet vezi

Kapacitet – većina kapaciteta jednaka je kapacitetu baze podataka, tj. SQL bazi

Pouzdanost – vjerojatnost nastupanja greške je relativno mala. Mjesta na kojima može

doći do greške su pogrešni unosi korisnika ili pad servera, odnosno internet veze.

Dostupnost – Budući da se radi o serverskoj aplikaciji, dostupna je 24h na dan, osim u

slučaju pada servera

Sigurnost – Pristup bazi podataka sa dopustom mijenjanja ima samo administrator

baze. Samo registrirani korisnici mogu koristiti aplikaciju nakon prijave u sustav,

nakon čega imaju pristup samo onom što je odobreno od strane administratora.

64

8 QUALITY CONTROL SOFTWARE

QCS aplikacija bi trebala pružiti suvremeno programsko rješenje pri kontroli kvalitete hrane u

Karlovačkoj mesnoj industriji PPK d.d. Zamišljena je da obuhvaća dva ključna standarda koji

kontroliraju kvalitetu proizvoda, HACCP i ISO 9001, te će u konačnoj verziji i podržavati

navedene standarde, ali za potrebe diplomskog rada QCS obuhvaća samo HACCP standard.

Aplikacija je zamišljena kao modularna plugin arhitektura koja omogućuje brzu prilagodbu

svim zahtjevima klijenata. Četiri su modula koje aplikacija obuhvaća: organizacija, korisnici,

HACCP i obrasci. U finalnoj verziji trebalo bi biti deset modula koji bi činili aplikaciju

kompletnom i u tom slučaju bi obuhvaćala kompletan sustav kontrole hrane.

Pri prvom pokretanju aplikacije potrebno je startati server koji omogućuje komunikaciju

klijenta sa serverom i bazom podataka.

Slika 8-25 Prozor za pokretanje serverske strane QCS aplikacije

65

Jednom kada je pokrenut server potrebno se prijaviti u sustav i ovisno o profilu prijavljenog

korisnika pružene su različite ovlasti različitim korisnicima.

Slika 8-26 Prijava korisnika u QCS aplikaciju

Svaki od modula aplikacije je bitan za njezinu ukupnu funkcionalnost, te će biti ukratko

opisane funkcionalnosti svakog pojedinačno. Budući da je tema diplomskog rada

informatizacija sustava kontrole hrane HACCP, lako se primijeti da je HACCP modul ipak

temeljni modul QCS aplikacije. Na par slika prikazan je izgled tog modula.

Slika 8-27 Dokumenti unutar HACCP modula u QCS aplikaciji

66

Slika 8-28 HACCP tim unutar HACCP modula u QCS aplikaciji

Slika 8-29 Formula rizika unutar HACCP modula u QCS aplikaciji

67

8.1 Modul Organizacija

Modul organizacije sadrži neke opće informacije o organizaciji: naziv organizacije, adresa,

telefonski broj i faks, e-mail adresa, web adresa, odjeli organizacije. Informacije iz ovog

modula dostupne su svim ostalim modulima te tako omogućuju da informacije zapisane na

jednom mjestu budu dostupne i korištene na svim ostalim mjestima.

8.2 Modul Korisnici

U ovom modulu unose se svi korisnici sustava. Informacije iz ovog modula također su

dostupne ostalim dijelovima sustava. Svaki dodani ili izbrisani korisnik bit će dostupan ili

nedostupan u ostalim dijelovima sustava ovisno o svojim ovlastima. Također ovaj modul će

omogućiti administratoru da nekom korisniku omogući ili onemogući pristup određenim

dijelovima sustava. Osnovne informacije u ovom modulu su: ime, prezime, radno mjesto,

korisničko ime (Username), lozinka (Password), potpis, ovlaštenja, uloga, odjel, te status koji

prikazuje da li je korisnik prijavljen u sustav (Online/Offline).

8.3 HACCP Modul

Modul HACCP kao što ime kaže implementira HACCP standard. Dio HACCP standarda

implementiran je kroz modul Preduvjetni Program. HACCP modul omogućuje QM analizu

rizika te izradu HACCP plana, određivanje kritičnih točaka te planiranje korektivnih mjera.

Prvi korak u ovom modulu je izrada procesa kroz procesne korake. Za svaki procesni korak

QM će unositi vjerojatnost biološke, kemijske ili fizikalne opasnosti, rizik i ozbiljnost. Na

temeljnu formule koja će se unijeti u ovaj modul sustav će odrediti kontrole točke i kritične

kontrolne točke. Te ih sukladno tome označiti. QM također ima mogućnost izrade dijagrama

toka za svaki proces.

8.4 Modul Obrasci

Spomenuto je već prije kako je jedan od glavnih problema tradicionalnog pristupa količina

obrazaca koji nastaju svakodnevno, te potreba njihovog čuvanja. Prelaskom na suvremeni

pristup obrasci ostaju, te je potrebno napraviti zasebnu formu za svaki obrazac što uvelike

komplicira posao ili napraviti par univerzalnih obrazaca kojima će se kontrolirati grupa

papirnatih. U konačnoj verziji QCS aplikacije takav će pristup biti implementiran, ali za

potrebe diplomskog rada funkcionalnost je prikazana na OB-KK-02 (kontrolnik temperatura)

obrascu.

68

9 ZAKLJUČAK

Primarni cilj u poslovanju hranom je proizvodnja, distribucija, skladištenje i prodaja hrane uz

ostvarenje profita. Kako bi se osigurao profit vodstvo tvrtke mora voditi računa o

zadovoljstvu kupaca, a za to je potrebno postaviti visoke standarde higijene, koji moraju

omogućiti visoko kvalitetan proizvod i na taj način smanjiti vjerojatnost trovanja hranom,

odnosno kvarenja hrane. Ne zaboravimo da je danas sve usmjereno prema kupcu, od njega

cijeli ciklus počinje jer on postavlja zahtjeve, ali i završava jer upravo on daje konačnu

informaciju o kvaliteti pružene usluge. Kvaliteta proizvoda može se osigurati tradicionalnim

pristupom, koji u pravilu stvara veliku količinu dokumentacije, što je glavna mana tog

pristupa, te suvremenim pristupom, odnosno primjenom programskog rješenja. Korištenje

suvremenog rješenja smanjit će vrijeme potrebno za osmišljavanje sustava, te troškove vezane

uz razvoj i upravljanje sustavom, jer već imaju integriran ISO 9001 i HACCP standard.

Navedeni standardi predstavljaju glavnu stavku u kontroli kvalitete proizvoda, koje je

potrebno osmisliti i implementirati ukoliko se tvrtka odluči na tradicionalni pristup. Na tržištu

postoji mnoštvo aplikacija koje omogućuju programski pristup i svaka je karakteristična na

svoj način. Jedna od njih, iako se još ne može naći na tržištu jer nije u konačnoj verziji, je i

QCS aplikacija, koja je razvijana za potrebe diplomskog rada. Dobar odabir programskog

rješenja znatno će olakšati posao svim zaposlenicima, na način jednostavne izrade plana

aktivnosti, smanjenja dokumentacije, provođenja HACCP standarda, itd. Sve navedene stavke

posjeduje i QCS aplikacija, koja će nakon izlaska finalne verzije biti implementirana u PPK

karlovačkoj mesnoj industriji d.d.

69

10 LITERATURA

[1] Davis, R. (2008.) „ARIS design platform – Advanced process modeling and

administration“, Springer, UK

[2] Krčelić, D. (2009.) „Optimizacija procesa proizvodnje računalnim alatom ARIS“, s

interneta: http://www.fsb.unizg.hr/.../10_06_2009__11024_Dino_doktorat.pdf, zadnji

pristup: 2011-05-09

[3] „ARIS Architecture of Integrated Information Systems“, s interneta:

http://www.bpm-agu.com/downloads/Summary_ARIS.pdf, zadnji pristup: 2011-05-16

[4] Rippl, T. (2005) „Business process modeling – methods and methodologies“,

s interneta: http://www.cssi.cz/cssi/system/files/all/rippl.pdf, zadnji pristup:

2011-09-05

[5] PIVIS: „Konvencije za modeliranje u ARIS-u“

[6] Kozina, M. (2005) „Evaluation of ARIS and Zachman frameworoks as enterprise

architecture“, s interneta: hrcak.srce.hr/32860, zadnji pristup: 2011-05-20

[7] Gumhalter Karolyi, L. (2005) „Primjena programskog rješenja u implementaciji

HACCP sustava“, s interneta:

http://www.kvaliteta.net/hrana/radovi/Gumhalter_Karolyi_L_rad.pdf, zadnji pristup:

2011-04-25

[8] Hrvatski-izvoznici: „HACCP standard“, s interneta:

http://www.hrvatski-izvoznici.hr/?FlashID=13270&LanguageID=-1, zadnji pristup:

2011-04-25

[9] International trade centre: „An introduction to HACCP“, s interneta:

http://www.intracen.org, zadnji pristup: 2011-04-25

[10] Wikipedia: „Hazard analysis and critical control points", interneta:

http://en.wikipedia.org/wiki/Hazard_analysis_and_critical_control_points, zadnji

pristup: 2011-04-25

70

[11] Milanović, Lj. (2009) „Upravljanje poslovnim procesima i znanjem primjenom

informacijske tehnologije u Hrvatskim poduzećima“, s interneta:

http://bib.irb.hr/datoteka/448612.final.pdf, zadnji pristup: 2011-07-12

[12] Gašpar, D. (2010) „Modeliranje poslovnih procesa“, s interneta:

http://ef.sve-mo.ba/materijal/3_PE/RIS/RIS_20102010_2.pdf. zadnji pristup:

2011-07-14

[13] Hrvatski zavod za norme: „Sustavi upravljanja kvalitetom – Zahtjevi (ISO

9001:2008)“

[14] Topić, G. „Modeliranje poslovnih procesa i optimizacija ljudskih resursa u složenim

poslovnim sustavima“, s interneta:

http://www.fer.unizg.hr/_download/repository/Gordan_Topic_klasifikacijski.pdf,

zadnji pristup: 2011-07-14

[15] Keran, H. dr.sc. „Sistemi upravljanja u prehrambenoj industriji ISO 9001, HACCP i

GLOBAL GAP“, s interneta:

http://www.nerda.ba/pdf/Sektori/Sektor_Prehrambeni/Sistemi_upravljanja_u_prehram

benoj_industriji.pdf, zadnji pristup: 2011-04-29

[16] Wikipedia: „Business Process Model and Notation“, s interneta:

http://en.wikipedia.org/wiki/Business_Process_Model_and_Notation, zadnji pristup:

2011-08-20

[17] Vujučić Stanković, S. (2004) „Informacioni sistemi vežbe BPMN“, s interneta:

http://www.ncd.matf.bg.ac.rs/~stasa/IS/Cas%2004.pdf, zadnji pristup: 2011-08-20

[18] Vujučić Stanković, S. (2002) „Informacioni sistemi vežbe UML“, s interneta:

http://www.ncd.matf.bg.ac.rs/~stasa/IS/Cas%2002.pdf, zadnji pristup: 2011-08-25

[19] Eloranta, L.; Kallio, E. & Terho, I. (2006) „A Notation Evaluation of BPMN and

UML Activity Diagrams“, s interneta: http://www.soberit.hut.fi/T-86/T-

86.5161/2006/BPMN_vs_UML_final.pdf, zadnji pristup: 2011-08-25

[20] Gliffy: „BPMN Symbols and Folder Management“, s interneta:

http://www.gliffy.com/blog/2008/12/08/gliffy-online-release-bpmn-symbols-and-

folder-management/, zadnji pristup: 2011-08-20

71

[21] Wikipedia: „Unified Modeling Language“, s interneta:

http://en.wikipedia.org/wiki/Unified_Modeling_Language, zadnji pristup: 2011-08-25

[22] Marković, D. „UML“, s interneta:

www.tutorijali.org/download/UML/DOC/StajeUML.doc, zadnji pristup: 2011-08-25

[23] Ivašić-Kos, M.; Pavlić, M. dr.sc. & Poščić, P. „Dijagrami UML-a“, s interneta:

http://www.inf.uniri.hr/~marinai/C++/UML_case13.pdf, zadnji pristup: 2011-08-25

[24] Wikipedia: “Business analysis“, s interneta:

http://en.wikipedia.org/wiki/Business_analysis, zadnji pristup: 2011-09-08

72

11 PRILOZI

11.1 Kazalo slika i tablica

11.1.1 Kazalo slika

Slika 3-1 Model procesnog pristupa sustavu upravljanja kvalitetom [13].................................8Slika 4-1 Prikaz podjele poslovnih procesa na primjeru narudžbe [12]...................................21Slika 4-2 Usporedba poslovnih procesa [12]............................................................................22Slika 4-3 Životni ciklus upravljanja poslovnim procesima [11]...............................................23Slika 5-1 Svi tipovi događaja u BPMN-u [19]..........................................................................31Slika 5-2 BMPN aktivnosti [20]...............................................................................................32Slika 5-3 BPMN pristupnici [19]..............................................................................................33Slika 5-4 Objekti toka u BMPN-u [19].....................................................................................34Slika 5-5 BPMN bazen i prolaz [20].........................................................................................34Slika 5-6 BPMN artefakti [20]..................................................................................................35Slika 5-7 Podjela UML dijagrama [18]....................................................................................38Slika 6-1 ARIS house [1]..........................................................................................................45Slika 6-2 Razine ARIS arhitekture [1]......................................................................................46Slika 6-3 Pravila korištenja AND operatora u ECP dijagramima [5].......................................52Slika 6-4 Pravila korištenja OR operatora u EPC dijagramima [5]..........................................52Slika 6-5 Pravila korištenja XOR operatora u EPC dijagramima [5].......................................53Slika 6-6 Struktura organizacije u PPK....................................................................................55Slika 6-7 Struktura proizvodnje u PPK.....................................................................................55Slika 6-8 Podjela PPK proizvoda u grupe.................................................................................56Slika 6-9 PPK proizvodi koji spadaju pod svježe meso...........................................................56Slika 6-10 EPC dijagram koji prikazuje proces zaprimanja robe.............................................57Slika 6-11 EPC dijagram koji prikazuje proces rasijecanja robe..............................................58Slika 6-12 EPC dijagram koji prikazuje proces izrade mesnih pripravaka..............................59Slika 7-1 Use case dijagram QCS aplikacije............................................................................63Slika 8-1 Prozor za pokretanje serverske strane QCS aplikacije..............................................65Slika 8-2 Prijava korisnika u QCS aplikaciju...........................................................................66Slika 8-3 Dokumenti unutar HACCP modula u QCS aplikaciji...............................................66Slika 8-4 HACCP tim unutar HACCP modula u QCS aplikaciji.............................................67Slika 8-5 Formula rizika unutar HACCP modula u QCS aplikaciji.........................................67

11.1.2 Kazalo tablica

Tablica 6-1 ARIS stavke [1].....................................................................................................47Tablica 7-1 Klase korisnika i njihove karakteristike................................................................62

73

11.2 Popis oznaka i kratica

HACCP Hazard Analysis and Critical Control Points

ISO International Organization for Standardization

PDCA Plan–Do–Check–Act

CCP Critical Control Point

EU European Union

GMP Good Manufacturing Practise

SOP Standard Operating Procedure

SSOP Sanitation Standard Operating Procedure

ERP Enterprise Resource Planning

RU Radne Upute

PUK Poslovnik Upravljanja Kvalitetom

BPM Business Process Management

BPM Business Process Modeling

KPI Key performance indicators

BPR Business Process Reengineering

BPMN Business Process Modeling Notation

OMG Object Management Group

UML Unified Modeling Language

BPMI Business Process Management Initiative

CPN Coloured Petri Nets

BPD Business Process Diagram

ARIS Architecture of Integrated Information Systems

74

IT Information Technology

ISDN Integrated Services Digital Network

ICT Information And Communication Technologies

VAC Value Added Chain

EPC Event Driven Process Chain

QCS Quality Control Software

QM Quality Manager

WPF Windows Presentation Foundation

WCF Windows Communication Foundation

HTTP HyperText Transfer Protocol

SOAP Simple Object Access Protocol

XML eXtensible Markup Language

www World Wide Web

ERM Entity Relationship Model

IFD Information Flow

MFA Material Flow Analysis

75