Rijeka psihologije 2019.

Sv. Ana – Caritasov dom za žene i djecu - žon

Psiholozi: Draženka Šepić Labrović i Laura Pavičić

Osnovana 1993. od strane Caritasa

Tajna lokacija

Kapacitet: 30 osoba

Savjetovalište na izdvojenoj lokaciji

Centar za izložbu i prodaju

Djeca sa svojim majkama

Ostanak do 6 mjeseci (izuzetno do 1 godine)

Stručni tim: socijalni radnik, pedagog i psiholog

Psihosocijalni tretman žrtava nasilja: majki i djece

Rehabilitacijske aktivnosti i resocijalizacija

Cilj: majke osposobiti za samostalan život

Djeca mogu biti:

Direktno izložena raznim oblicima nasilja

Svjedočiti nasilju među roditeljima

Nekako uspiju „ostati po strani“.

Bez obzira na to, stanje u roditeljskom domu utječe na ličnost djeteta u razvoju, utječe na sve ono što dijete radi, misli i kako se osjeća, utječe na cijeli njegov život.

Djeca se zajedno sa majkama smještaju u našu ustanovu.

Dolaze iz različitih sredina, s različitim navikama i obrazovnim mogućnostima.

To zahtijeva individualni pristup svakom djetetu.

Djeca doživljavaju stres zbog promjene okoline.

Radi se na njihovoj adaptaciji na novo okruženje.

Nagli odlazak i promjena - smještaj u ustanovu za koju donedavno nisu ni znali da uopće postoji.

Odjednom više nema njihovog vrtića ili razreda, starih prijatelja i susjeda, njihove sobe, igračaka i postera na zidu, njihovih psića, zlatnih ribica… odjednom nema ni tate.

Takva situacija u dječjim glavama rađa bezbroj pitanja.

Osjećaj zbunjenosti i nesigurnosti je velik.

Stručni tim pomaže djeci u prilagodbi na novu sredinu (u školi i Domu)

Integracija u obrazovni sustav te da završe školsku godinu s uspjehom

Pomoć u učenju i savladavanju gradiva

Svrhovito provođenje slobodnog vremena, mogućnost rada na računalima, slobodne aktivnosti sa pedagogom, izleti, obilježavanje blagdana.

Usvajanja higijenskih navika, zdrave prehrane, redovitih zdravstvenih pregleda, nabavka potrebnih zdravstvenih pomagala te potrebne odjeće i obuće.

Jačati osjećaj vlastite vrijednosti, sigurnosti i zaštićenosti

Smanjiti osjećaje krivnje, jačati samopoštovanje

Interdisciplinarni pristup (teži oblici zlostavljanja kao npr. seksualno nasilje i kada se primijete znakovi poremećaja u ponašanju; obrada u KBC-u Kantrida).

Poticanje suradničkog ponašanja i nenasilnih oblika komunikacije

Prihvaćanje razvoda roditelja…

Osjećaj povjerenja (uvažavanje djetetovih potreba)

Pojašnjavanje situacije u kojoj se našlo sukladno dobi i mogućnostima shvaćanja

Psihodijagnostička procjena (omogućuje uvid u djetetov razvoj, emocionalnu stabilnost i odnos prema obitelji i bližoj okolini; uključuje testove, upitnike, projektivne tehnike, crteže i slično)

Individualni i grupni rad

Pretpostavke: da djeca nisu bila direktno zlostavljana od oca, da su svi dionici suglasni s održavanjem susreta (otac, majka, djeca, nadležan CZSS) što se potkrepljuje uzimanjem izjava

Uz asistenciju dvoje policijskih djelatnika i Stručnog tima doma u Savjetovalištu se organizira susret u trajanju od 1 – 1,5 h u udobnoj prostoriji. Susret se opaža kroz jednosmjerno staklo i prekida u slučaju bilo kakvih nepravilnosti

Djeci je omogućen kontinuitet u susretima i provođenju vremena s roditeljem s kojim ne živi, ne prekida se postojeća emocionalna veza, dostupna je “očinska figura”, smanjen je doživljaj tjeskobe u odnosu na oca

Za sada ne postoje jasna pravila ili zakonske odredbe koje bi nedvosmisleno upućivale na prava djeteta da vidi ili ne vidi (zlostavljajućeg) roditelja od kojeg je odvojeno za vrijeme boravka u našoj ustanovi.

Stoga za svako pojedino dijete posebno dogovaramo susrete s ocem.

Iznimke su slučajevi kod kojih već postoje pravomoćna sudska rješenja o susretima i viđanjima,

Ono što nam treba u svakodnevnom radu su brzi odgovori na dječje pitanje: mogu li vidjeti svog tatu?

Djeca koja nisu bila izravno zlostavljana mogu gajiti snažne pozitivne osjećaje spram oca.

Obično sama iniciraju ideju o susretu, a ni njihove majke se ne protive toj mogućnosti.

Obično očevi prihvaćaju postavljene uvjete za susret i pokazuju visok stupanj spremnosti za suradnju.

Zahtijevaju najviše pažnje

Mogući su prikriveni oblici manipulativnog ponašanja jednog ili oba roditelja

Prikrivanje bitnih informacija

Stvaranje pritiska da se donese željena odluka

Podaci od djeteta i majke razlikuju se od CZSS

Ponekad su majka i dijete i dalje pod očevim utjecajem

Ponekad mijenjaju mišljenje više puta ili se mišljenje majke razlikuje od djetetovog

U nekim slučajevima nije moguće u kratkom periodu opažanja uočiti znakove zlostavljanja kojem je dijete bilo izloženo

Ponekad braća i sestre iz iste obitelji imaju različite želje pa jedni žele susret, a drugi ga odbijaju

Zahtijevaju detaljno promišljanje prije donošenja bilo kakve odluke.

Primjerice, jedan je dječak izražavao opetovanu želju da vidi oca iako se on prema njemu vrlo grubo odnosio. “Moj tata nije bio baš dobar prema meni, ali ja ga svejedno volim i želio bih ga vidjeti“, znao je reći. Nažalost, susret nikada nije organiziran jer otac nikada nije pokazao interes da vidi sina.

Otac koji kasni na susret, odnosno dolazi samo zadnjih 20 minuta pa djeca budu razočarana, posljedično regrediraju u ponašanju, povučena su ili pak razdražljiva, agresivna u školi ili vrtiću...

Nastojimo s djetetom o temi susreta pričati u nekoliko navrata i procijeniti je li dijete uopće sposobno odlučiti o tome.

Dijete se lako može predomišljati i nekoliko puta, a mi trebamo ustanoviti koja je od njegovih odluka „ona prava“ i je li dijete bilo izloženo nekim oblicima manipulacije.

Treba objasniti što od susreta mogu očekivati imajući u vidu da susreti predstavljaju stresne situacije pune intenzivnih i pomiješanih osjećaja za sve prisutne.

Djeca su često uhvaćena u zamku dvojakih osjećaja prema očevima: svjesni su da su njihovi očevi postupali pogrešno, ali ih još uvijek vole, pa zbog toga osjećaju grižnju savjest.

Izrazito negativan stav majki prema partnerima pojačava takav osjećaj kod djece dovodeći ih do stanja potpune zbunjenosti i ogromnog osjećaja krivnje.

Bitno je da majke nauče kako je potrebno „dozvoliti“ djeci da prema očevima osjećaju ono što oni žele, a ne ono što majke smatraju ispravnim.

Djeca imaju potrebu biti „lojalna” prema oba roditelja, ne žele im se „zamjeriti”

Uglavnom pozitivna

Smatramo to „primjerom dobre prakse”

Mogu imati pozitivne učinke na dinamiku u obitelji, a posebno na odnos očeva i djece i nakon napuštanja ustanove

Na neki način su „priprema” za susrete i kontakte s očevima u budućnosti (koji se kasnije većinom reguliraju sudskim odlukama)

Rizici postoje u smislu sigurnosti – mogućnosti za poboljšanje

Zakonske odredbe su nedostatne i ne „pokrivaju“ ova pitanja

Nema jasne podjele odgovornosti između uključenih strana

ZAHVALJUJEMO NA PAŽNJI!