Broj 1, godina VI, 7.01.1935, ZETA

S. M. tedimlija

NJEGO ILI SVETI SAVA?

Srednjevjekovna srpska crkva bila je potinjena dravi i u slubi nje. Onaj zadatak to

su ga na granicama i bojnim poljanama obavljali vojnici, u zemlji su obavljali-vestenici.

Srednjevjekovnim vladarima trebalo je braniti dravne granice od tuina, a zatim pljakati

slabijeg susjeda i otimati mu teritorije, pa su za taj posao imali vojsku. U zemlji trebalo im je

obespravljenu raju drati u pokornosti, uiti ju da je pokornost dravnoj vlasti hrianska

dunost, da se ne smije buniti niti biti nezadovoljna, da se mora spremati danak caru i davati

hrana vojsci. Taj pak zadatak vrila je crkva. Ona je bila organ dravne vlasti, a dravna vlast

bila je u rukama vladara i vlastele; povlaenih stalea. Srbi su primili hrianstvo odozgo,

nametnuto im je autoritetom dravne vlasti. irilo i Metodije su doli u slavenske zemlje da

propovijedaju hrianstvo na poziv vladara, a ne na poziv naroda. Meutim, hrianstvo, kada

su ga Sloveni primali, nije vise bilo revolucionarni pokret, kao na svom poetku kada ga je

narod, najnii njegov sloj, propovijedao. Tada je ono dolazilo odozdo. A tek kada se moglo

upotrijebiti kao instrumenat imperijalistike politike, onda su ga poeli nametati sami vladari

narodu. Crkvu su monopolizirale i upotrijebile kao svoj organ dravne vlasti. Taj je organ imao

da funkcionira unutar drave, da dri narod u pokornosti, bez oruja, blagom rijeju, mistikom,

bajkama, obeanjima i zabludama, dok su nosioci sile bili na bojitu.

Sveti Sava, sin srpskog vladara, odlazi da se, zakalueri, kako kae istoricar Jiriek, iz tatine

a ne iz pobonosti. Meutim, kada se uvjerio da kaluerski ivot nije tako ruiast, on se vraca

iz manastira u svoju zemlju, stupa u politiki ivot i zapoinje rad na nacionalizaciji crkve, ija

je uprava do tada bila u rukama tuinaca; preuzima upravu u svoje ruke protuzakonito i

protukanonski; spaja upravu crkve sa upravom drave; postaje prvim arhiepiskopom srpskim i

aktivno se bavi politikim problemima. Nije razjanjeno pitanje da li je on uestvovao u

stvaranju zavjere protivu nekih susjednih gospodara, sa kojima se nijesu slagala njegova braa

i sinovci, koji su se nalazili na prestolu srpske drave, ali je izvjesno da nije bio daleko od tih

zavjera, organizovanih protivu ivota stranih velikaa.

Ni Nemanja ni sin mu Sveti Sava nijesu, idui za hrianstvom, trazili pravu vjeru, nego samo

za dravu korisnu vjeru. A korisna je bila razumije se, samo ona, koja je ila za tim da uvrsti

dravnu vlast vladara. Ba za vlade Nemanjine ponikla je jedna nova vjera, koja nije nametana

odozgo, koja se razvijala od najniih slojeva na vie, a propovijedali su ju ueni ljudi, koji su

imali tada svoje pismo, svoje knjige, specijalno spremne uitelje i svetenike. Nemanja je jos

tada priredio jednu orijentalnu inkviziciju, koja se zavrsila potpunom istragom Bogumila;

unitenjem njihovog pisma i njihovih knjiga: zabranom njihovoga uenja. Bogumile je unitila

dravna vlast, a ne crkvena, ali je ta dravna vlast hriansku crkvu smatrala dravnim organom

i ustanovom drave, koja se imade bezuslovno potovati. Crkva je, dakle, bila jedna dravna

sila. Uostalom Sveti Sava je dravnom silom i izvrio revolucionarni prevrat u crkvi, kada je

zbacio grke vladike sa svoje teritorije i postavio prvo sebe, pa onda svoje ljude. Samo to je ta

revolucija dolazila odozgo. Bogumili nijesu bili revolucionari, nijesu djelovali protivu drzave,

nego su samo irili novu vjeru na temelju Hristovog uenja.

Njego je izvrsio takoer jedan revolucionarni akt, ako ne faktino, a ono literarno: u Gorskom

vijencu on je proslavio jednu revoluciju. Za razliku od one Svetoga Save, ova je revolucija

dola od naroda, dok je ona nemanjika dola odozdo. Sv. Sava je pomou dravne vlasti izvrio

prevrat u crkvi, a Njego je pomou crkve stvorio dravnu vlast. Sv. Sava je sa Nemanjom

silom dravne vlasti unitio jednu vjersku sektu, koja je ponikla iz naroda, a Njego je istrijebio

jednu vjersku sektu, koja je nametnuta narodu. Ona iz doba Sv. Save nije ila za tim da osvaja

dravnu vlast, a ova iz Njegosevog doba imala je za cilj da osvoji dravu. Sv. Sava je upotrijebio

vojsku, dravnu silu, a Njego je upotrijebio narodne vjernike. Dok su Nemanjii ili s prestola

u kaluere, dotle su Crnoj Gori vladari ili iz kaluera na presto. U staroj srpskoj dravi

hrianstvo je dekretirano, nametnuto odozgo, a u Crnoj Gori ono je diktirano odozdo, od

naroda. U srednjem vijeku ono je bilo strogo dogmatino, dok je kod Crnogoraca pretrpjelo

znatne preobraaje, dok se u Njegosu nije pobunio Crnogorac protivu hrianskog uenja.

Razlike shvatanja i pogleda izmeu Sv. Save i Njegoa su i velike i karakteristine. Sv. Sava je

bio dravnik sa religioznim shvatanjem primljenim iz razloga dravnih interesa, a koje je primio

od drugoga, bez izmjene, u cjelosti. Njego je bio ovjek, koji je u svojstvu vladara izraavao

svoje religiozno shvatanje onako kako ga je sam izgradio i kako je njegovoj psihologiji i

inteligenciji konveniralo. On je sam po saslusanju naroda stvorio svoju religiju.

Izmedju Njegoa i Sv. Save imade jo nekih slinosti, koje povrnom posmatrau mogu biti od

znaaja. Tako i jedan i drugi su se pokaluerili, samo Sv. Sava iz tatine i radoznalosti a Njego

iz dravnih razloga. I jedan i drugi su bili crkveni poglavari u svojim zemljama, samo Njego

po volji naroda poglavar narodne crkve, a Sv. Sava po volji dravne vlasti poglavar dravne

crkve. I jedan i drugi su uestvovali u reavanju dravnih pitanja, samo Njego kao ovjek iz

naroda, a Sv. Sava kao dinast i dravnik apsolutista. Obojica su bili knjievnici, samo Njego

pjesnik slobode, a Sv. Sava uvar dinastije, kojoj je pripadao i njen istorik.

Njego je bio ponosan na prolost svoga naroda, ponosan na ljude, koji su poticali iz Crne Gore,

ali nigdje nije rekao ni jedne oduevljene rijei za svog bivseg zemljaka Sv. Savu, jer nije naao

da bi kod njega bilo neega, to bi moglo Crnogorca odueviti i voditi kao primjer.

Njego - vladika nije propovijedao hrianstvo prema pisanim uzorima, nego je ispovijedao ono

hrianstvo, koje je narod sam stvorio. On je bio propovjednik narodne vjere. Nesumnjivo, bio

je on i revolucionar, ali ta njegova revolucionarnost nije dolazila odozgo, od vladarskog trona,

nego je bila inspirisana odozdo, narodnim raspoloenjima.