SADRŽAJ - polaznik.zizic.hrpolaznik.zizic.hr/uploads/scripts/315-Prijevoz tereta.pdf · Ulogu i...
Transcript of SADRŽAJ - polaznik.zizic.hrpolaznik.zizic.hr/uploads/scripts/315-Prijevoz tereta.pdf · Ulogu i...
Prijevoz tereta
1
SADRŽAJ
1. TEMELJNI POJMOVI O PRIJEVOZU TERETA ......................................................... 3
1.1. Pojam, sadržaj i uloga prijevoza tereta ................................................................... 3
1.2. Vrste cestovnih teretnih prijevoza .......................................................................... 4
2. TERET KAO PREDMET PRIJEVOZA ........................................................................ 5
2.1. Vrste tereta ............................................................................................................ 5
2.2. Značajke tereta ....................................................................................................... 6
2.3. Ambalaža i njezine funkcije ................................................................................... 6
2.4. Čimbenici koji utječu na strujanje tereta ................................................................ 7
2.5. Opseg, struktura i neravnomjernost prijevoza ........................................................ 7
3. CESTOVNA VOZILA ZA PRIJEVOZ TERETA .......................................................... 9
3.1. Osobine cestovnih teretnih motornih vozila ........................................................... 9
3.2. Vrste teretnih motornih vozila................................................................................ 9
3.3. Specijalna vozila .................................................................................................. 11
3.4. Priključna vozila .................................................................................................. 14
3.5. Pokazatelji rada voznoga parka ............................................................................ 14
4. CESTE ......................................................................................................................... 18
4.1. Podjela cesta ........................................................................................................ 18
4.2. Konstruktivni elementi ceste ................................................................................ 18
4.3. Izbor itinerara za prijevozni zadatak .................................................................... 19
5. OPERATIVNO OSOBLJE .......................................................................................... 20
5.1. Posada vozila ....................................................................................................... 20
5.2. Disponentno-prometno osoblje ............................................................................ 21
5.3. Tehnički referent .................................................................................................. 21
5.4. Kontrolno osoblje ................................................................................................ 22
6. SREDSTVA ZA PREKRCAJ TERETA ...................................................................... 23
6.1. Osobine i vrste sredstava za prekrcaj ................................................................... 23
6.2. Uvjeti za primjenu prekrcajne mehanizacije ........................................................ 23
6.3. Vrste prekrcajne mehanizacije ............................................................................. 24
6.3.1. Viličari ................................................................................................... 24
Prijevoz tereta
2
6.3.2. Dizala i dizalice ...................................................................................... 26
6.3.3. Prijenosnici............................................................................................. 26
7. TEHNOLOGIJA PRIJEVOZA TERETA .................................................................... 27
7.1. Struktura prijevoznog procesa .............................................................................. 27
7.2. Faza prijevoza ...................................................................................................... 27
7.2.1. Preuzimanje tereta na prijevoz ................................................................ 27
7.2.2. Slaganje i zaštita tereta ........................................................................... 28
7.2.3. Obavljanje prijevoza ............................................................................... 30
7.2.4. Predaja tereta primatelju ......................................................................... 30
7.3. Vrste prijevoza prema složenosti prijevoznoga rada ............................................ 30
7.3.1. Prijevoz opasnih tereta ........................................................................... 30
7.3.2. Prijevoz specijalnih tereta ....................................................................... 32
7.3.3. Prijevoz lakopokvarljivih tereta .............................................................. 32
8. PRIJEVOZNA DOKUMENTACIJA ........................................................................... 34
8.1. Putni radni list ...................................................................................................... 35
8.2. Prijevozne isprave prema međunarodnim konvencijama ...................................... 35
8.2.1. Prijevoz prema sporazumu CEMT .......................................................... 37
8.2.2. Prijevoz prema pravilniku CMR ............................................................. 37
8.2.3. Prijevoz prema sporazumu TIR .............................................................. 38
8.2.4. Karnet ATA ............................................................................................ 39
8.3. Tahograf .............................................................................................................. 39
9. SUVREMENE TRANSPORTNE TEHNOLOGIJE ..................................................... 42
9.1. Zbirna skladišta.................................................................................................... 42
9.2. Javna skladišta ..................................................................................................... 42
9.3. Sustavi racionalizacije u prijevozu tereta ............................................................. 42
9.4. Tehnologija prijevoza s primjenom paleta ........................................................... 43
9.5. Kontejnerizacija ................................................................................................... 44
Prijevoz tereta
3
1. TEMELJNI POJMOVI O PRIJEVOZU TERETA 1.1. POJAM, SADRŽAJ I ULOGA PRIJEVOZA TERETA
Industrijska revolucija i prijelaz manufakture na industrijsku proizvodnju, uvjetovali
su približavanje prirodnih resursa proizvodnim centrima s jedne i tržištu s druge strane.
Sve to postavilo je pred promet značajne zadaće.
Društvena i tehnička podjela rada pridonosi razvoju prometa kao mlade grane
privrede. Ekonomski uvjeti privređivanja zahtijevaju od prometa da se prijevoz dobara
obavi racionalnije i ekonomičnije, da bi troškovi prijevoza bili što manji, odnosno
društveni i prijevozni efekti što veći.
Sadržaj nastavnog predmeta prijevoz tereta je u njegovoj biti, što znači da teret treba
premjestiti s jednog mjesta na drugo. Po udaljenosti razlikujemo prijevoz na male i
prijevoz na velike udaljenosti. Premještanje tereta na male udaljenosti obično nazivamo
unutarnjim prijevozom (prijenos dobara unutar poduzeća) i pri tome se u pravilu koriste
sredstva prijenosa.
Premještanje tereta na veće udaljenosti nazivamo vanjskim prijevozom i tu se u
pravilu koriste sredstva prijevoza. Pojam prijevoza tereta obuhvaća dva osnovna elementa
prijevoznog procesa:
organizaciju prijevoza i
tehniku prijevoza.
Pod organizacijom prijevoza tereta podrazumijevamo unaprijed osmišljen, usklađen
i zacrtan sustav postupaka u cilju prijevoza tereta s jednog mjesta na drugo. Pod tehnikom
prijevoza tereta podrazumijevamo sam način izvršenja prijevoza u cjelini, tj. na koji će se
način i u kojim sredstvima prijevoz obaviti.
Ulogu i važnost prijevoza tereta u cestovnom prometu možemo promatrati s raznih
gledišta. Razmještaj prirodnih resursa osnovni je čimbenik koji uvjetuje razvoj privrede
neke zemlje. Stupanj uspješnosti povezivanja proizvodno-potrošačkih centara ovisi o
kvaliteti prometa, a to znači da promet direktno utječe na razvoj privrede.
Prometne potrebe podrazumijevaju količine tereta koje se moraju prevesti iz
jednog mjesta u drugo. Potreba, da se određena količina tereta preveze, postavlja zahtjev
za prijevozom. Zbroj svih zahtjeva naziva se obujmom prijevoza.
Obujam prijevoza može biti:
statički – to je ukupna količina tereta koja se treba prevesti s jednog mjesta na
drugo, izražena je u tonama (t) i
dinamički – to je statički obujam prijevoza, pomnožen s kilometrima koje
prijevozna sredstva moraju prevaliti. Dinamički obujam prijevoza iskazuje se u
tonama kilometrima (tkm).
Cestovni promet u integraciji s ostalim granama prometa nastoji zadovoljiti
ukupne potrebe za prijevozom. No to još ne znači da je promet u potpunosti zadovoljio sve
uvjete privrednog rasta, odnosno prometnih potreba. Neki od uvjeta privrednog rasta su i
prijevozni troškovi koji čine jednu od bitnih stavki u strukturi cijene koštanja pojedinih
proizvoda. Zbog toga mora doći do integracije između prometnih grana, kako bi prijevoz
bio izvršen uz što niže troškove po jedinici prijevoza.
Prijevoz tereta
4
Zemljopisni položaj naše zemlje omogućio je stvaranje prijevoznog puta između
istočnih i zapadnih zemalja. No, na brzinu prijevoza utječu prometnice kojima se odvija
prijevoz, što je utjecalo na izgradnju suvremenih cestovnih prometnica. Sve to utjecalo je
na povećanje međunarodnog i tranzitnog prijevoza.
Moderna sredstva prijevoza su sredstva koja mogu zadovoljiti sve zahtjeve
moderne vojske, što znači da su tehnički usavršena, da su brza, da mogu prevesti svaki
teret.
1.2. VRSTE CESTOVNIH TERETNIH PRIJEVOZA
Cestovni teretni prijevoz možemo podijeliti prema sljedećim kriterijima:
teritorijalnoj zoni djelovanja ili području na kojem se prijevoz obavlja:
o prijevoz tereta unutar zemlje – prijevoz na kraće udaljenosti i prijevoz na
duže udaljenosti,
o međunarodni prijevoz – pogranični međunarodni prijevoz tereta, međunaro-
dni prijevoz tereta na duže udaljenosti i tranzitni ili prijelazni međunarodni
prijevoz tereta,
prema načinu organiziranja:
o linijski – prijevoz koji se odvija na određenoj relaciji, po određenom redu
vožnje i po utvrđenoj tarifi, a može biti stalni, sezonski i povremeni,
o slobodni – obavlja se na osnovi slučajnih potreba ili prigoda, a pravci
kretanja i tarifa (cijena) nisu unaprijed utvrđeni,
prema namjeni prijevoza:
o cestovni teretni prijevoz koji obavljaju specijalizirana poduzeća, a nazivamo
ga javnim prijevozom,
o cestovni teretni prijevoz koji obavljaju poduzeća za svoje osobne potrebe,
nazivamo ga prijevozom za vlastite potrebe,
prema vrsti pošiljaka:
o prijevoz komadnih pošiljaka – prijevoz paketiranih tereta od kojih svaki
posebno ima svoju teretnu dokumentaciju,
o prijevoz kolskih pošiljaka – cijela kolska pošiljka koja se prevozi na osnovi
jednog dokumenta zove se kolski teretni prijevoz i
o marš-rutne pošiljke – prijevoz koji se obavlja većim brojem vozila za jednog
primaoca,
prema složenosti rada pri prijevozu:
o uobičajeni teretni prijevozi – ne zahtijevaju nikakve dodatne organizacijske
zahvate, a specijalni prijevozi su oni koji zahtijevaju posebne uvjete ili mjere
za vrijeme obavljanja prijevoza ili čak zahtijevaju specijalna vozila, što znači
posebno izrađena za obavljanje te vrste prijevoza
o specijalni teretni prijevozi
prema vrsti sredstava kojima se prijevoz obavlja:
o teretni prijevoz motornim vozilima,
o teretni prijevozi vozilima na motorni pogon,
o teretni prijevozi zapregom,
o teretni prijevozi ostalom vučom.
Prijevoz tereta
5
2. TERET KAO PREDMET PRIJEVOZA
Pod pojmom tereta podrazumijevaju se sva proizvodna dobra bazične ili
prerađivačke industrije, poljoprivrede, šumarstva ili neke druge grane privrede, tj.
tercijarne djelatnosti koje imaju potrebu za prijevozom, tj. prevoze se s jednog mjesta na
drugo. Sva dobra koja se prevoze nazivaju se zajedničkim imenom „teret“.
S obzirom na ekonomsku znanost, roba je sve ono što ima uporabnu vrijednost i
služi razmjeni na tržištu. Prema tome, kako je teret širi pojam od robe, kažemo da je teret
sve ono što se prevozi (npr. smeće, snijeg, mrtvaci), a roba je onaj teret koji ima uporabnu
vrijednost (npr. stoka, povrće i drugo) i razmjenjuje se na tržištu.
Svi predmeti koji se prevoze iskazuju se u težinskim i zapreminskim jedinicama (t,
q, m3). Roba kao teret ima svoju apsolutnu masu i gustoću. Zapreminska težina je m
3
konkretne robe u odnosu na gustoću m3 vode.
Sa stajališta iskorištenja teretnih motornih vozila načelno bi vrijedili sljedeći odnosi
u veličini iskorištenja zapreminske, odnosno korisne nosivosti vozila:
1. Kod robe i tereta, čije gustoće su 1,0 ili blizu ove vrijednosti, postoji 100%
iskorištenja zapreminske ili korisne nosivosti;
2. Kod robe i tereta, čije gustoće su manje od 1,0 do 0,5 postoji 100% iskorištenja
zapremine prostora, ali se teže iskorištava korisna nosivost;
3. Kod robe ili tereta s gustoćom većom od 1,0 postoji 100% iskorištenje korisne
nosivosti, ali se ne iskorištava teretna zapremina teretnog sanduka.
2.1. VRSTE TERETA
Teret kao predmet prijevoza podijelit ćemo u više grupa, ovisno o raznim
čimbenicima koji utječu na organizaciju i iskorištenje teretnih motornih vozila.
A. Tereti s obzirom na stupanj iskorištenja korisne nosivosti su:
a. tereti normalne težine čija gustoća je 1,0 ili blizu;
b. laki (kabasti) tereti male gustoće, a velikog volumena (sijeno, slama);
c. teški tereti velike gustoće (strojevi).
B. Terete prema vrijednosti dijelimo na:
a. manje vrijedne (kamen, šljunak itd.);
b. srednje vrijedne (poluproizvodi, poljoprivredni proizvodi itd.);
c. skupe ili visokovrijedne (strojevi, alati, gotovi proizvodi) i
d. specijalne terete, rijetke i vrlo skupe terete (zlato, uran itd.).
C. Tereti s obzirom na pakovanje mogu biti:
a. s ambalažom i
b. bez ambalaže.
D. Tereti s obzirom na uvjete prijevoza su:
a. svakodnevni tereti koji po svojim fizičkim i drugim karakteristikama ne
zahtijevaju specijalnu pažnju za vrijeme prijevoza;
b. specifični tereti koji zahtijevaju specijalnu pažnju u mjere, pa čak i uporabu
specijalnih vozila;
c. „opasni“ tereti koji kod prijevoza i manipuliranja mogu izazvati povrede,
trovanje ljudi, uništenje vozila, objekata i sl.
Prijevoz tereta
6
E. Tereti s obzirom na dimenzije su:
a. gabaritni tereti – oni koji se mogu smjestiti u teretni sanduk,
b. negabaritni tereti – oni koji vire izvan teretnog sanduka,
c. dugi tereti – duži od 4,5 m.
F. Tereti prema količini i jednovrsnosti su:
a. tereti u rasutom rinfuznom stanju (šljunak, žitarice i sl.),
b. tereti koji nisu upakirani i slobodno se bacaju pri ukrcaju – prekrcaju i sl.,
c. tereti u tekućem stanju.
G. Tereti prema veličini i težini pošiljke su:
a. paketi (do 20 kg mase),
b. komadne pošiljke (za terete manje od nosivosti vozila) i
c. kolske pošiljke (za mase ili cijelu zapreminu tereta koja je jednaka nosivosti
vozila).
2.2. ZNAČAJKE TERETA
Svi tereti nisu jednako podobni za prevoženje. Neki tereti mogu se prevoziti na
velike udaljenosti, a neki samo na male. To ovisi o prirodnim i ekonomskim svojstvima
tereta.
Prirodna svojstva (fizička, kemijska i biološka) utječu na ponašanje tereta za
vrijeme prijevoza. Tako npr. da bi se lakopokvarljivi teret mogao prevoziti na veću
udaljenost, potrebno je primijeniti posebnu tehniku konzerviranja i pakiranja kao i
specijalna prijevozna sredstva.
Ekonomska svojstva govore o odnosu cijene prijevoza i vrijednosti robe. Tako se ne
isplati teret male vrijednosti prevoziti na velike udaljenosti, jer bi se u tom slučaju moglo
dogoditi da cijena prijevoza bude veća od vrijednosti robe.
Podobnost tereta pri rukovanju je osobina tereta koja se očituje kod ukrcaja i
prekrcaja, iskrcaja i skladištenja. Svojstvo tereta da se odgovarajući radovi mogu obaviti
nazivamo podobnošću tereta pri rukovanju.
Mnogi tereti skloni su promjeni prvobitne mase za vrijeme prijevoza ili
uskladištenja, što se naziva kaliranje ili rasipanje. Do promjene mase dolazi zbog
klimatskih uvjeta (toplina, vlaga, hladnoća), kao i svojstava tereta, stanja ambalaže ili
teretnog sanduka, dužine prijevoza, brzine prijevoza i načina rukovanja.
Pod dvojnošću tereta podrazumijevamo dvojako tretiranje tereta koji se prevozi i
kojim se rukuje. S obzirom da je veći dio tereta upakiran ili ambalažiran, razlikujemo
masu osnovnog tereta ili neto masu, ambalažu ili tara masu koja je ujedno i dodani teret. U
odnosu na prijevoz nastoji se da u ukupnoj masi ili bruto odnosno neto masa tereta bude
što veća u odnosu na tara težinu ambalaže.
2.3. AMBALAŽA I NJEZINE FUNKCIJE
Ambalažom nazivamo materijal koji služi za omatanje i pakiranje robe s ciljem:
zaštite kvalitete i kvantitete tereta,
olakšanja pri rukovanju kod ukrcaja, prijevoza i iskrcaja tereta,
sniženje troškova prijevoza,
Prijevoz tereta
7
smanjenja nesretnih slučajeva u radu prilikom ukrcaja i iskrcaja.
Ambalaža se može razvrstati na razne načine. S gledišta odnosa proizvoda i
ambalaže razlikujemo odvojivu i neodvojivu ambalažu:
odvojiva ambalaža je ona koja služi u prijevozu, ali ne dolazi direktno do
potrošača,
neodvojiva ambalaža čini cjelinu s proizvodom i tako se prodaje potrošaču.
S gledišta odnosa prema potrošaču i njenog ekonomskog značenja, ambalaža se
dijeli na:
komercijalnu ambalažu kojoj je osnovni cilj reklamiranje proizvoda i lakša
prodaja,
prijevoznu ambalažu čiji je cilj da zaštiti teret pri prijevozu.
S gledišta vremena u kojem je nastala ambalaža se dijeli na:
klasičnu ambalažu u koju spadaju: sanduci od drva, bačve drvene i limene, boce,
vreće od tekstila;
suvremenu ambalažu u koju spadaju: valovita ljepenka, plastika, kartonska
ljepenka, kontejneri, palete.
S gledišta materijala izrada ambalaže može biti: limena, staklena, drvena, papirnata,
plastična, a može biti i od drugih materijala koji se mogu koristiti za izradu ambalaže.
S gledišta tipizacije i složenosti ambalaža može biti:
standardna – ako je rađena po standardu (staklene boce od litre) tipizirana za
određenu vrstu proizvoda (coca-cola),
rasklopiva ambalaža je ona koja se sklopi kad se isprazni i sklopljena se vraća,
nerasklopiva ambalaža je ona koja se, kada se isprazni, ne može sklopiti.
2.4. ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA STRUJANJE TERETA
Strujanje teretnog prijevoza nazivamo prijevoz cjelokupne količine tereta u
određenom pravcu. Strujanje tereta može biti u jednom i u oba pravca. Na strujanje tereta
utječu sljedeći čimbenici:
centri proizvodnje i potrošnje,
infrastruktura,
zemljopisni položaj i razvijenost određenog područja,
stalna prometna čvorišta,
međunarodna podjela rada,
tuzemna i inozemna tržišta,
migracija i emigracija stanovništva,
kupovna moć stanovništva i drugo.
2.5. OPSEG, STRUKTURA I NERAVNOMJERNOST PRIJEVOZA
Pod prijevozom tereta podrazumijevamo količinu tereta koju treba prevesti u tijeku
određenog vremenskog perioda. Mjesta otpreme nazivamo zbirnim mjestima prometa, a
mjesta dostave tereta prijemnim mjestima. Količina otpremljenog, primljenog ili tereta
koji čeka na prijevoz zove se obujam tereta.
Prijevoz tereta
8
Obujam tereta možemo gledati sa statičkog i dinamičkog stajališta. Statički opseg
prijevoza je količina tereta koja čeka na prijevoz, a iskazana je u tonama. Dinamički opseg
prijevoza je ona količina tereta koja je u prijevoznom procesu, a iskazuje se u neto tona
kilometrima (NTkm).
Udvojeni prijevoz tereta je prijevoz iste količine tereta koji se do krajnjeg potrošača
prevozi u fazama. Jedan te isti teret prevozi se više puta, a da pri tom ne mijenja svoju
strukturu ni svojstva. Ova je pojava naročito zapažena u gradovima gdje se teret najprije
uskladišti, a zatim razvozi po prodavaonicama, odnosno do krajnjeg potrošača.
Razvrstavanje tereta po vrsti određuje strukturu prijevoza. To razlikovanje tereta po
svojstvu, namjeni i količini zahtijeva grupiranje tereta u opsegu s istim naznačenim
svojstvima. Takvo grupiranje tereta naziva se struktura obujma tereta.
Struktura obujma prijevoza tereta mijenja se tijekom godine, što ovisi o načinu
proizvodnje, potrošnje ili o nekim drugim uvjetovanostima koje djeluju na potrebu za
prijevozom tereta. Zbog tog saznanja poduzeća koja se bave prijevozom planiraju svoje
prijevozne kapacitete i vrše organizaciju koja će zadovoljiti planirane potrebe prijevoza.
Pod neravnomjernošću prijevoza podrazumijevamo osciliranje opsega prijevoza u
tijeku jedne godine. Poznato je da proizvodnja i potrošnja tijekom godine osciliraju. To
nestalno kretanje osjeća se i na obujmu prijevoza te u neravnomjernom korištenju
prijevoznih sredstava.
Uzroci neravnomjernosti su:
sezonski način proizvodnje (poljoprivreda, građevinarstvo),
sezonski način potrošnje (turizam, priprema dobara za zimski period),
poljoprivredna kampanja u proizvodnji poljoprivrednih kultura (prikupljanje ljetine i
prerada),
klimatski uvjeti i drugo.
Neravnomjernost prijevoza ublažavamo:
dobrom organizacijom prijevoza,
vozilima s raznovrsnom namjenom,
izgradnjom pratećih objekata,
izgradnjom prometnica (tuneli i drugi objekti koji omogućuju redovito izvršenje
prijevoza).
Prijevoz tereta
9
3. CESTOVNA VOZILA ZA PRIJEVOZ TERETA
3.1. OSOBINE CESTOVNIH TERETNIH MOTORNIH VOZILA
Vozila cestovnog prometa moraju biti tako izrađena kako bi osigurala što efikasnije
iskorištavanje u svladavanju prostora i vremena kako bi savladalo sve poteškoće koje pri
tome nastaju.
Vozila cestovnog prometa trebaju imati sljedeća svojstva:
tehnička – sigurnost, trajnost, pokretljivost, stabilnost i elastičnost,
tehničko-eksploatacijska – vučna podobnost, elastičnost, stabilnost, trajnost,
lakoća pristupa pojedinim dijelovima i sklopovima i promjer kretanja (autonomija
kretanja),
prijevozna – nosivost i teretni volumen (zapremina), mogućnost čuvanja robe
prilikom prijevoza, prilagodljivost teretnog sanduka specifičnostima robe,
mogućnost brzog ukrcaja i iskrcaja i mogućnost bržeg poduzimanja sanitarno-
tehničkih mjera,
svojstvo ekonomičnosti – minimalna potrošnja goriva i maziva u odnosu na
određenu veličinu pogonskog rada, i
svojstva koja vozaču omogućavaju normalne uvjete rada – lakoća upravljanja i
elastičnost kretanja.
3.2. VRSTE TERETNIH MOTORNIH VOZILA
Motorni tricikli su vozila na motorni pogon na tri kotača (slika 1). Pogonski dio
nalazi se iza ili ispred teretnog dijela. Teretni sanduk se može nalaziti ispred ili iza vozača.
Ukoliko je teretni sanduk ispred vozača, smije se krcati najviše do visine glave vozača,
kako bi on na putu ispred sebe imao pregled za vrijeme vožnje. Ukoliko je teretni sanduk
odostraga, krca se do točke stabilnosti vozila.
Motorni tricikli isključivo su namijenjeni za prijevoz u gradu, radi razvoženja i
prikupljanja robe.
Slika 1. Motorni tricikl
Teretna motorna vozila – kamioni, prema korisnoj nosivosti dijele se na kamione
male, srednje i velike nosivosti. Kamionima male korisne nosivosti smatraju se kamioni do
1,5 tone korisne nosivosti, a kamionima srednje korisne nosivosti preko 1,5 tone do 5 tona.
Kamionima velike korisne nosivosti smatraju se vozila preko 5 tona nosivosti.
Prijevoz tereta
10
Radi prilagođavanja teretnog prostora boljim i efikasnijim eksploatacijsko-
prijevoznim mogućnostima podešava se karoserija teretnog sanduka, pa razlikujemo
teretne sanduke s niskim, visokim, otvorenim, zatvorenim stranicama, sa i bez krova, te
pomične i nepomične sanduke, sanduke u obliku rešetki, zatvorene ili furgon i sl. (slika 2).
Slika 2. Kamioni raznih vrsta
Tegljač je teretno motorno vozilo razdvojenog tipa, sastavljeno od vučnog dijela
kao posebnog dijela i poluprikolice, te kao teretnog dijela koji se s prednjim dijelom
oslanja na vučni dio, a na zadnjem dijelu ima jednu ili dvije osovine, opet kao poseban dio
(slika 3).
Slika 3. Tegljač (Truck-traktor)
Ovakvim tehničkim rješenjem poboljšava se eksploatacijsko-prijevozno-ekonomske
mogućnosti. Naime, uočeno je da se vozilo na ukrcaju ili iskrcaju predugo zadržava.
Željelo se povećati vrijeme vožnje, a smanjiti vrijeme čekanja na ukrcaju ili iskrcaju.
Razdvajanjem vozila na dva dijela – vučni i nosivi, dobila se „slobodna“ vuča, koja može
posluživati i tri poluprikolice. Dok se jedna poluprikolica nalazi na ukrcaju, druga je na
iskrcaju, a treća u vožnji. Daljnju prednost tegljača predstavlja:
Prijevoz tereta
11
bolje očuvanje vozila, garažiranje, spremanje,
mogućnost intermodalnog transporta,
velika manevarska podobnost.
Transportni traktor je motorno vozilo slično truck-traktoru s tom razlikom što on
teretni sanduk ne nosi, nego vuče. Karakteristike su mu kratka šasija, velika manevarska
podobnost, mali zahtjevi za garažni prostor, uvelike smanjuje troškove eksploatacije.
Može poslužiti za vuču dvije ili više prikolica, što također smanjuje troškove prijevoza.
Koristi se u lukama, zrakoplovnim pristaništima, skladištima, a ako posjeduje i
dodatne uređaje može poslužiti u šumarstvu, poljoprivredi i slično (slika 4).
Slika 4. Transportni traktor
Motorni prednjaci (auto-traktori) su kamioni s jako skraćenim teretnim sandukom,
a služe za vuču specijalnih prikolica. Tu tovarni sanduk služi samo za spremanje
prijevoznog pribora, dizalice i drugih potrepština. Snaga motora je velika, kako bi se mogli
vući teški tereti i svladati usputni usponi (slika 5).
Slika 5. Motorni prednjak
3.3. SPECIJALNA VOZILA
Specijalnim teretnim motornim vozilom podrazumijevamo ona teretna vozila koja
služe za posebne i specijalne svrhe, pa su zato i posebno konstruirana.
Namijenjena su za prijevoz:
Prijevoz tereta
12
građevnih materijala (damperi, kiperi, skrejperi, grederi, miješalice, silosi za cement
i sl.), (slika 6),
dugih tereta (slika 7),
kruha (slika 8),
tekućina i plinova (cisterne), (slika 9),
komunalna vozila (za polijevanje ulica za odvoz smeća, vatrogasna vozila,
policijska vozila i sl.), (slika 10 i 11),
lakopokvarljive robe (hladnjače), (slika 12),
za pokretne radionice,
potrebe turista (pokretne pekare, kuhinje).
Slika 6. Cestovno vozilo za prijevoz građevinskog materijala (mikser)
Slika 7. Cestovna vozila za prijevoz građevinskih strojeva
Slika 8. Cestovno vozilo za prijevoz kruha
Prijevoz tereta
13
Slika 9. Vozilo za prijevoz plina i tekućine
Slika 10. Vozila za održavanje čistoće
Slika 11. Komunalno vozilo
Prijevoz tereta
14
Slika 12. Izotermičko vozilo
3.4. PRIKLJUČNA VOZILA
Pod priključnim vozilima podrazumijevamo takva prijevozna sredstva koja nemaju
vlastiti pogon, već ih vuku motorna vozila. Svrha priključnih vozila je da se poveća
prijevozna moć vučnog vozila, da se smanje troškovi prijevoza i da se vučno vozilo što
bolje iskoristi.
Priključna vozila trebaju udovoljiti sljedećim uvjetima:
da se lagano kreću,
da su što lakša,
da su što jednostavnija,
da imaju kočnice i uređaje za signalizaciju.
Priključna vozila dijele se na prikolice, poluprikolice i specijalne prikolice.
3.5. POKAZATELJI RADA VOZNOGA PARKA
FOND VREMENA
POGONSKOG RADA
PRIVREDNOG RADA
ISKORIŠTENOST AUTO. SREDSTAVA
EKONOMSKI EKSPLOATACIONO TEHNIČKI
EKONOMIČNOST
PRODUKTIVNOST
RENTABILNOST
KVANTITATIVNI
NATURALNI VRIJEDNOSNO FINANCIJSKI
POKAZATELJI
KVALITATIVNI
Prijevoz tereta
15
Cilj svake racionalizacije pa tako i racionalizacije u prijevoznom procesu je što veći
prijevozni učinak sa što manjim troškovima. Da bi se taj cilj mogao i ostvariti potrebno je
doći do podataka rada u toku prijevoznog procesa. Za izmjere, odnosno pokazivanje
kvalitete rada služimo se tzv. pokazateljima ili izmjeriteljima. Analizom rada prijevoznih
sredstava i organizacije prijevoza, sustavom pokazatelja poduzimaju se odgovarajuće
organizacijske i tehničke mjere u cilju poboljšanja tog rada.
Vozni park ili autopark jednog poduzeća čine sva komercijalna teretna motorna
vozila i priključna vozila: kamioni, vučni traktori, autoprikolice, poluprikolice i sl. Vozni
park se najčešće dijeli po vrstama, podvrstama, tipovima (kategorijama) i modelima u
pogledu njihovog sastava. Podjela se može obavljati prema vrsti eksploatacije pojedinih
grupa vozila i prema njihovoj namjeni.
Inventarski vozni park su sva vozila koja se nalaze na inventurnoj listi osnovnih
sredstava jedne organizacijske jedinice. Inventarski vozni park prema tehničkom stanju
dijelimo na tehnički ispravna i tehnički neispravna vozila (vozila koja se nalaze na
popravku ili održavanju, te vozila za rashod i prodaju).
Pregled oznaka izmjeritelja rada voznog parka:
V = sva vozila
Vi = ispravna vozila
Vn = neispravna vozila
Vr = vozilo u radu
Vst = vozila koja nisu u radu
KDu = ukupni kalendarski dani
KDr = kalendarski dan neispravnih vozila
KDn = kalendarski dani vozila u radu
KDst = kalendarski dani vozila koja stoje
DV = dani vozila
DN = tona-dani vozila
DVu = dani vozila ukupno
DVr = dani vozila u radu
DVn = dani vozila neispravnih
DVst = dani vozila u stajanju
Kur = koeficijent iskorištenja ukupnog voznog parka
Kir = koeficijent iskorištenja tehnički ispravnog voznog parka
Kti = koeficijent tehničke ispravnosti voznog parka
Ktn = koeficijent tehničke neispravnosti voznog parka
SV = sati vozila
SVr = sati vozila u radu
SVv = sati vozila u vožnji
SVsp = sati vozila produktivnog stajanja
SVsn = sati vozila neproduktivnog stajanja
Vu = vozni park
Kv = koeficijent iskorištenja radnog vremena
Kvu = koeficijent vremena za cijeli vozni park
KMu = kilometri ukupno
Prijevoz tereta
16
KMt = kilometri pod teretom
KMp = prazni kilometri ili bez tereta
KMn = nulti kilometri
Kkm = koeficijent iskorištenja prijeđenog puta
Ko = koeficijent srednje dužine prijeđenog puta s teretom
K1 = koeficijent prosječnog puta u jednom danu
Kst = koeficijent srednjeg rastojanja prijevoza jedne tone tereta
TKMm = mogući tona kilometri
TKMs = stvarni tona kilometri
Kin = koeficijent iskorištenja nosivosti
Nkt = koeficijent prosječnog prijevoza jedne tone tereta
vp = putna brzina
vk = komercijalna brzina
vt =tehnička brzina
T1 = ukupno prevezeno tereta u tonama
Tn = nosivost vozila u tonama
Kns = statički koeficijent nosivosti
Psp = prijevozna podobnost voznog parka
Pu = prijevozni učinak voznog parka
nps = vrijeme ukrcaja-iskrcaja jedne tone tereta
nns = vrijeme neproduktivnog stajanja jedne tone tereta
Rnv = registrirana nosivost vozila
Ni = iskorištena nosivost vozila
DVi = dani ispravnih vozila
Pregled koeficijenata:
1. Koeficijent tehničke ispravnosti voznog parka
2. Koeficijent iskorištenja ukupnog voznog parka
3. Koeficijent iskorištenja nosivosti
4. Koeficijent iskorištenja prijeđenog puta
5. Mogući tonski kilometri
6. Koeficijent iskorištenja radnog vremena
7. Prosječan put jedne tone robe
8. Prosječna dnevna kilometraža jednog vozila
Prijevoz tereta
17
9. Prosječno radno vrijeme jednog vozila
10. Prosječno vrijeme trajanja ukrcaja-iskrcaja jedne tone tereta (nps)
11. Prosječno vrijeme neproduktivnog stajanja jedne tone tereta
12. Prosječna registrirana nosivost jednog vozila
13. Prosječno iskorištenje nosivosti jednog vozila
14. Prosječna količina tereta u tonama po jednom vozilu dnevno
15. Prosječan TKM po jednom vozilu dnevno
16. Prosječno brojno stanje vozila koja se nalaze u radu za određeni vremenski period
17. Prosječna ukupna nosivost svih vozila za određeni period
18. Prosječna ukupna nosivost ispravnih vozila za određeni period
19. Prosječna ukupna nosivost vozila u radu za određeni period
20. Prosječna nosivost vozila u parku
21. Prosječna nosivost ispravnog vozila za jedan određeni period
22. Prosječna nosivost jednog vozila u radu
Prijevoz tereta
18
4. CESTE
4.1. PODJELA CESTA
Prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama mrežu javnih cesta, ovisno o
njihovom društvenom i privrednom značenju, čine:
magistralne i međunarodne – međunarodna i javna cesta koja povezuje glavne
gradove i gospodarska, kulturna ili upravna područja;
regionalne – javna cesta koja povezuje regionalna gospodarska, kulturna ili upravna
područja;
lokalne ceste – javne ceste koje povezuju naselja na području jedinica lokalne
samouprave i uprave ili koja je značajna na području jedinica lokalne samouprave i
uprave.
4.2. KONSTRUKTIVNI ELEMENTI CESTE
U konstruktivne elemente ceste ubrajamo:
uzdužni profil ceste – uzdužna vertikalna projekcija presjeka ceste u odnosu na
teren, a iz njega se vide usponi, padovi, vertikalne krivine, stacionaža ceste i putni
objekti na cesti;
poprečni profil ceste – vertikalni presjek ceste postavljen na uzdužnu osovinu ceste,
a pokazuje konfiguraciju terena lijevo i desno od osi ceste (slika 13);
Slika 13. Oblici poprečnog profila ceste
situacijski plan – tlocrt ili horizontalna projekcija ceste,
Slika 14. Situacijski plan ceste
Prijevoz tereta
19
podloga ceste – dijeli se na gornji i donji postroj ceste. Gornji postroj ceste treba
omogućiti sigurno, brzo i ekonomično odvijanje prometa i sastoji se od kolnika,
ivičnih traka, bankina, pješačke i biciklističke staze, rigola, jarkova i dr.
Slika 15. Gornji postroj ceste
Zahvaljujući situacijskom planu, organizator prijevoza kod određivanja itinerera za
specijalna vozila može već unaprijed odrediti cestu za prijevoz i time utjecati na sigurnost
i brzinu prijevoza.
4.3. IZBOR ITINERARA ZA PRIJEVOZNI ZADATAK
Itinerer se može dobiti prema različitim kriterijima, a najčešće prema:
najkraćoj udaljenosti u kilometrima,
najvećoj putnoj ili prosječnoj brzini prijevoza,
najvećoj sigurnosti,
povoljnim klimatskim uvjetima,
mogućnostima prijevoza specijalnih tereta s obzirom na visinu nadvožnjaka,
minimalnog radijusa zavoja, veličine uzdužnih nagiba, kvalitetu i nosivost kolničke
konstrukcije (osovinskog pritiska) i sl.
Prijevoz tereta
20
5. OPERATIVNO OSOBLJE
5.1. POSADA VOZILA
Posadu vozila predstavljaju neposredni izvršioci prijevoznog zadatka, tj. oni koji
rade uz vozilo, kao npr. vozač, prijevozni radnici kod specijalnih prijevoza i pratioci
prijevoza i sl. Vozno osoblje su svi izvršioci koji su na neki način vezani uz prijevoz, npr. i
rezervno osoblje, prijevozni radnik ili pratilac, koje će po potrebi zamijeniti vozača u
slučaju njegovog hitnog napuštanja prijevoznog zadatka tj. radnog mjesta.
Broj članova posade motornog vozila ovisi o vrsti vozila kojima se prevoze stvari ili
teret, dužini puta i svojstvima tereta koji se prevozi. Broj članova posade određuje se na
sljedeći način:
na relacijama do 500 km bez obzira na vrstu vozila raspoređuje se jedan vozač;
na relacijama preko 500 km na teretna motorna vozila kojima najveća dopuštena
masa prelazi 20 tona, može se rasporediti jedan vozač pod uvjetom da mu se nakon
svakih 500 prevaljenih kilometara osigura propisano vrijeme odmora (dnevni
odmor). Ukoliko se to ne može učiniti, na vozilo se moraju rasporediti dva vozača;
u međunarodnom cestovnom prometu, na relacijama do 450 km vrijedi sve iz
prethodnog stava;
na relacijama gradskog i prigradskog prometa za prikupljanje i razvoz stvari u
komadima pojedinačne težine do 20 kg na vozila najveće dopuštene mase do 3500
kg, raspoređuje se jedan vozač. Ukoliko se prevoze teži komadi raspoređuju se i
prijevozni radnici;
kad se prevoze opasne tvari, u slučajevima koje predviđa Europski sporazum o
međunarodnom prijevozu opasne robe u cestovnom prometu, na motorno se vozilo
moraju rasporediti dva vozača;
za prijevoz specijalnih tereta na motorno vozilo će se rasporediti potreban broj
vozača, automehaničara, pomoćnih ili drugih radnika ili pratioca, ovisno o opsegu i
vrsti poslova takvog prijevoza, te u skladu s posebnim mjerama sigurnosti.
Kad vozno osoblje nije isključivo vezano samo na izvršenje prijevozne zadaće po
izlasku iz domicila vozno osoblje je u daljnjem radu samostalno, tj. predstavlja svoje
poduzeće i može, ukoliko mu nije drukčije naređeno, obavljati sve poslove u suradnji s
naručiteljima prijevoznih usluga u skladu s postojećim propisima, kao na primjer:
predstavlja radnu organizaciju,
prihvaća ponudu i realizira prijevoznu uslugu u skladu dobrog privrednika,
brine o teretu, vozilu i priboru za sve vrijeme prijevoznog procesa, tj. do povratka u
domicil,
svojim radom i izvršenom uslugom ulazi u funkciju marketinga poduzeća,
obavlja i druge radne zadaće koje se javljaju u toku prijevoza, ako za to postoje
uvjeti.
Vozači svih vrsta i kategorija motornih vozila za prijevoz stvari moraju imati
završenu srednju stručnu spremu za vozača motornog vozila.
Prijevoz tereta
21
Vozači specijalnih motornih vozila moraju biti osposobljeni za rukovanje posebnim
uređajima i opremom na takvim vozilima, te se mora upoznati s načinom i rokovima
njihovog pregleda i održavanja.
Radno vrijeme članova posade motornih vozila sastoji se iz vremena provedenog na
efektivnom radu i vremena obavezne nazočnosti na mjestu obavljanja posla. Vozač koji
upravlja teretnim vozilom čija najveća dopuštena masa prelazi 3500 kg, ne smije
neprekidno upravljati vozilom dulje od 5 sati. Ukupno trajanje upravljanja motornim
vozilom za vrijeme od 24 sata ne smije prijeći 8 sati.
Vozač koji upravlja vozilom mora imati prije početka svojeg radnog dana
neprekidan odmor od najmanje 12 sati. Ako se u upravljanju takvim vozilom smjenjuju
dva vozača i ako se u vozilu nalazi ugrađen ležaj koji omogućuje jednom od njih da se
odmara u ležećem položaju, svaki vozač mora imati neprekidan odmor od najmanje 8 sati
tijekom svakih 30 sati putovanja. Neprekidan odmor vozač mora koristiti izvan vozila.
Iznimno vozač može koristiti i ležaj u vozilu uz uvjet da se vozilo ne kreće.
Nedjeljni odmor mora trajati 24 sata, s tim da se omogući:
odmor u domicilu svake nedjelje i
da je prethodnog dana imao dnevni odmor.
Državni praznici ne spadaju u nedjeljni odmor.
5.2. DISPONENTNO-PROMETNO OSOBLJE
U sastavu operativnog osoblja kao organizatori prijevoznog procesa javljaju se
disponenti, prometnici i kontrolori izvršenja. Riječ disponirati znači rasporediti. Prema
tome, disponent je osoba koja organizira, tj. raspoređuje ljude, vozila i pomoćna sredstva
za obavljanje zadaća.
Prometnik je osoba koja zamjenjuje disponenta, a čiji je djelokrug rada uži od
djelokruga rada disponenta. On je zapravo operativac, tj. neposredne zadaće su mu rad na
realizaciji odluka disponenta po pojedinim prijevoznim zadacima.
5.3. TEHNIČKI REFERENT
Tehnički referent (referent voznog parka) ili drugi određeni radnici imaju sljedeće
zadaće:
organizira postupak zaduživanja odnosno razduživanja članova posade motornog
vozila s vozilom ili upućuje članove posade na druga određena mjesta (skladišta i
sl.);
vodi pregled odnosno plan redovnog održavanja vozila i upućuje vozila na redovite
servise;
na zahtjev vozača ili ovlaštenih organa upućuje vozila u ovlaštenu stanicu za
tehnički pregled vozila radi periodičnog pregleda vozila;
upućuje vozilo u odgovarajuće stanice da se otklone neispravnosti ili nedostaci koje
pregledom utvrdi vozač;
organizira popravak ili dopremu vozila poduzeća, koja zbog kvara ili prometne
nezgode ostanu na cesti;
organizira opskrbu vozila s propisanom opremom i oznakama;
Prijevoz tereta
22
sastavlja izvješća o stanju voznog parka i dostavlja ih rukovoditeljima poduzeća.
5.4. KONTROLNO OSOBLJE
Unutarnja kontrola je organizirana u poduzeću i radi u okviru pravilnika. Kontrolori
prometa nadležni su za provjeru primjene propisa i općih akata, kojima je uređena:
sigurnost i urednost prometa pri prijevozu tereta,
zaštita na radu članova posade motornih vozila kod obavljanja njihovih poslova.
Poslove iz svoje nadležnosti kontrolori prometa mogu obavljati u kancelarijama
putem razne dokumentacije ili na terenu (u lokalnom, međumjesnom ili međunarodnom
prijevozu). Terenska kontrola može se obaviti na:
mjestima ukrcaja, iskrcaja ili tranzita,
linijama prijevoza tereta
područjima prijevoza.
Prometni terenski kontrolori u okviru svoje nadležnosti, dužni su obaviti kontrolu:
posade vozila,
dokumentacije voznog osoblja,
popratne dokumentacije tereta,
načina izvršenja prijevoza,
opreme vozila i
ostalog, što proizlazi iz zadaće i poslova kontrolora prometa.
Prijevoz tereta
23
6. SREDSTVA ZA PREKRCAJ TERETA
6.1. OSOBINE I VRSTE SREDSTAVA ZA PREKRCAJ
Prekrcajnu mehanizaciju svrstali smo prema konstruktivno-tehničkim i
eksploatacijsko-funkcionalnim sposobnostima i to:
prema vremenu rada: mehanizacija koja radi neprekidno i mehanizacija s
povremenim djelovanjem;
prema smještaju: mehanizacija instalirana u pogonima i mehanizacija izvan pogona;
prema pravcu premještanja tereta: horizontalno, vertikalno i kombinirano;
prema vrsti tereta: za krute, komadne, rasute, tekuće, plinovite terete i za
kombinirani rad;
prema pokretačkoj snazi: vlastiti pogon i mehanizacija koja pri radu koristi radnu
snagu;
prema sadržaju mehaniziranog rada: na radne strojeve koji prenose ili premještaju
teret i na pomoćna postrojenja i uređaje čija se funkcija sastoji u omogućavanju
racionalne organizacije prijevozno-manipulativnih radova, te se smatraju pratećim
kapacitetima, npr. skladišta, rampe, ukrcajno-iskrcajni frontovi itd.
U karakteristike prekrcajne mehanizacije spadaju tehnološko-eksploatacijska
svojstva i tehničko-ekonomska svojstva.
Tehnološko-eksploatacijska svojstva su:
linija prekrcaja – putanja (horizontalna, okomita, kombinirana),
dužina mogućeg prijenosa – mala, srednja i velika udaljenost,
oblik materijala (tereta) – da li je teret rasut ili u komadu,
čuvanje materijala (tereta),
transportni i prekrcajni efekt je količina koju možemo prekrcati pod određenim
uvjetima rada,
pokretljivost mehanizacije je podobnost mehanizacije da se pri radu može kretati,
primjenjivost mehanizacije je podobnost korištenja za razne vrste tereta pod
različitim putanjama,
buka koju stvara mehanizacija predstavlja opasnost za okolinu i ljude koji rade na
njoj.
Tehničko-ekonomska svojstva su:
veličina troškova proizlazi iz investicija, iz održavanja, a mogu biti i pogonski – što
je suma troškova po toni manja, to je mehanizacija prihvatljivija za primjenu,
tehnički kapacitet prekrcaja je podobnost da određena mehanizacija izvrši prekrcajni
rad – ako je tehnički kapacitet veći, veći je i eksploatacijski učinak, a time su i
troškovi po toni prekrcaja manji,
prostor koji zahtijeva mehanizacija, tj. sa statičkog i dinamičkog gledišta
mehanizacija zahtijeva određenu površinu i visinu prostora.
6.2. UVJETI ZA PRIMJENU PREKRCAJNE MEHANIZACIJE
Da bi se ukrcajno-iskrcajna mehanizacija mogla primijeniti, moraju biti zadovoljeni
sljedeći uvjeti:
nazočnost stručne radne snage – za brzo, jeftino i kvalitetno obavljanje rada,
Prijevoz tereta
24
kritična masa tereta – ona kod koje su troškovi ručnog rada jednaki troškovima
mehaniziranog rada,
mogućnost zahvaćanja tereta,
brzina rukovanja sredstvima mehanizacije – mehaniziranim sredstvima potrebno je
omogućiti manevriranje,
daljina prijenosa – prekrcajna mehanizacija obično radi na malim udaljenostima, ali
se može primijeniti i na veće udaljenosti, vlastitim pogonom i prijevozom.
6.3. VRSTE PREKRCAJNE MEHANIZACIJE
S obzirom na vrste prekrcajne mehanizacije razlikujemo:
kolica i prevozila:
- ručna kolica na jednu osovinu,
- prijevozna kolica,
- dvodijelna kolica,
- jednodijelna kolica na balans,
- jednodijelna kolica sa 3 ili 4 kotača,
- kolica specijalne namjene,
- jednodijelna dvoosovinska motorna kolica,
- podizna platforma,
- viličari;
dizala i dizalice:
- lančana dizalica,
- koturača – obična i složena,
- ručno vitlo,
- dizalo (lift),
- kranske dizalice,
- dizalo kosina;
prijenosnici.
6.3.1. VILIČARI
Postoje razne izvedbe viličara:
ručni viličar – za prijevoz komadnih tereta (slika 16);
Slika 16. Dvije izvedbe ručnog viličara
viličari na električni pogon – za prijenos i slaganje robe u zatvorenim prostorima,
nosivost do cca 1200 kg;
Prijevoz tereta
25
viličari na motorni pogon – za čeono ili bočno slaganje, dizanje ili prenošenje
pakiranog ili komadnog tereta, nosivost od 0,5 do 5 tona, a specijalni i do 15 tona
(slika 17).
Slika 17. Viličar na motorni pogon
Prilikom primjene viličara moramo se držati sljedećih naputaka:
- mogućnost opterećenja viličara,
- masa tereta na vilici,
- širina prostora pri slaganju tereta,
- stabilnost viličara pri prijelazu s rampe na vozilo i
- elementi koji se mogu dodati viličaru da se proširi primjena rada (trn koji nosi
kolute, hidraulična kliješta za prijevoz bačava, hidraulična žlica za krcanje, prijevoz
i istresanje različitih sipkih tereta itd.), (slika 18.).
Slika 18. Viličar s dodatnim radnim elementima
Prijevoz tereta
26
6.3.2. DIZALA I DIZALICE
Dizalice se dijele po namjeni i pokretljivosti. Po pokretljivosti razlikujemo:
- stabilne dizalice,
- lako-pokretne dizalice,
- linijski pokretne.
Po namjeni se dizalice dijele na dizalice u halama, skladištima, radionicama,
brodovima itd.
6.3.3. PRIJENOSNICI
Prijenosnici su strojevi i postrojenja pomoću kojih se prenose tereti na kraće
udaljenosti u neprekidnom nizu, pa su zato podesni za unutarnji prijenos i ukrcajno-
prekrcajno-iskrcajne radove.
Prema konstrukcijskim i eksploatacijskim osobinama, prijenosnici se svrstavaju u
sljedeće vrste:
- trakasti – za prijenos rasutih i komadnih tereta, pri horizontalnoj putanji ili nagibom
do 28°, što ovisi o materijalu koji se prenosi, profilu prijenosne trake i njenoj
namjeni,
- pločasti – za prijenos komadnih tereta, sa sličnom putanjom kao i trakasti
prijenosnik,
- valjkasti – prijenos komadnih tereta na manje udaljenosti,
- elevatori – prijenosnici za vertikalno (ili pod velikim kutom) podizanje ili spuštanje
rasutog i komadnog tereta,
- ovjesni prijenosnici – za prijenos komadnih i rasutih tereta na kraće i srednje
udaljenosti, horizontalno, vertikalno i pod kutom,
- prijenosnik strugač (grabuljar) – prijenos rasutog, a rjeđe komadnog tereta na kraće
ili srednje udaljenosti, horizontalno ili pod nagibom do 30°,
- pužni prijenosnik – koristi se za prijenos sitnozrnatih i prašnjavih materijala koji se
ne drobe za vrijeme prijenosa, na kratke relacije,
- pneumatski prijenosnici – koriste zrak kao radno sredstvo za prijenos materijala, a
koriste se na mjestima gdje treba velike količine rasutog tereta uskladištiti u
silosima, skladištima rasutog tereta i slično,
- gravitacijski uređaji – rade na principu gravitacije, a kao sredstvo služe cijevi ili
kanali (kliznice).
Prijevoz tereta
27
7. TEHNOLOGIJA PRIJEVOZA TERETA
7.1. STRUKTURA PRIJEVOZNOG PROCESA
U svakom prijevoznom procesu izdvajaju se tri osnovne faze rada i to:
pripremna faza,
faza prijevoza,
faza okončanja.
U fazu pripreme spadaju sljedeći poslovi:
- davanje ili primanje uputa o mogućnosti prijevoza,
- stupanje u kontakt s poslovnim partnerom radi sklapanja ugovora o prijevozu,
- sklapanje ugovora o prijevozu tereta,
- izbor ljudi, sredstava, mehanizacije i itinerera,
- izdavanje potrebne dokumentacije.
U fazu prijevoza prema logičnom slijedu spadaju ovi poslovi:
- javljanje poslovnom partneru o dolasku na ukrcaj – prekrcaj tereta,
- preuzimanje dokumentacije tereta,
- ukrcaj i slaganje tereta,
- učvršćivanje i zaštita tereta na vozilu,
- pokusna vožnja,
- prijevoz,
- prijava o prispijeću tereta primatelju,
- iskrcaj ili prekrcaj tereta prema zahtjevu primatelja,
- preuzimanje tereta potvrđivanjem prijevozne dokumentacije.
U fazu okončanja spadaju sljedeći poslovi:
- predaja prijevozne dokumentacije o obavljenom prijevozu u fakturni
računovodstveni odjel prijevoznika,
- analiza i obračun troškova prijevoza,
- pisanje računa za prijevoz,
- naplata za prijevoznu uplatu.
7.2. FAZA PRIJEVOZA
Faza prijevoza mogla bi se podijeliti u tri dijela ili podfaze: ukrcaj, prijevoz i
iskrcaj, računajući pri tom sa svim predvidivim i nepredvidivim zadržavanjima.
7.2.1. PREUZIMANJE TERETA NA PRIJEVOZ
Odmah nakon dobivene dozvole za ukrcaj, članovi posade motornog vozila dužni su
pripremiti vozilo za ukrcaj. Za vrijeme čekanja i ukrcaja tereta na vozilo, članovi posade
se ne smiju udaljavati od vozila. Ako se ukrcaj tereta na vozilo ne započne, odnosno ne
završi u primjerenom ili dogovorenom roku, vozač je dužan o tome odmah obavijestiti
disponenta ili drugu odgovornu osobu u svojem poduzeću.
Tijekom ukrcaja vozač svojom nazočnošću nadzire ukrcaj tereta na vozilo i pritom
djelatnicima koji vrše ukrcaj daje upute o načinu slaganja tereta na vozilo. Prilikom
preuzimanja tereta na prijevoz vozač je dužan utvrditi:
Prijevoz tereta
28
da li teret ispunjava propisane ili posebno ugovorene uvjete za prijevoz, koji su
naznačeni u teretnom listu, prijevoznici ili posebnom naputku;
točnost podataka koji su uneseni u teretni list, prijevoznicu ili u narudžbu,
uspoređivanje sa stvarnim stanjem, broja koleta, na njihovu oznaku i brojčanu
oznaku koleta (komad tereta, bačva, sanduk, bala, paket);
vanjsko stanje tereta i njegove ambalaže;
ispravnost kontejnera (ispravnost vrata, pregrada i sl.) i da li su vrata, odnosno
stranice pravilno zatvorene;
druge pojedinosti koje mu naredi ovlaštena osoba (bruto masu i opseg tereta
predanog za prijevoz ili njihovu masu označenu na drugi način, sadržaj koleta i dr.).
Ukoliko utvrdi neispravnost, nepravilnost ili nedostatke, dužan je zatražiti da se
njegove primjedbe unesu u teretni list, prijevoznicu ili neki drugi dokument o prijevozu
tereta. Vozač ne smije primiti na prijevoz opasni teret kad utvrdi nepravilnosti ili
nedostatke. U tom slučaju dužan je odmah obavijestiti odgovornu osobu u svom poduzeću
i postupiti po uputama koje će ona dati.
7.2.2. SLAGANJE I ZAŠTITA TERETA
Vozač je dužan voditi računa da tereti prilikom ukrcaja budu ravnomjerno
raspoređeni u teretnom sanduku vozila i da se pri tom ne prijeđe dopušteno osovinsko
opterećenje, nosivost vozila, te gabariti teretnog prostora.
Vozač je dužan voditi računa da teret na vozilu bude tako složen, a prema potrebi i
pričvršćen, da se u tijeku prijevoza spriječi njegovo pomicanje na vozilu, te njegovo
rasipanje. On ne smije ugrožavati sudionike u prometu, i ne nanositi štetu cesti i objektima
na cesti.
Ako vozač preuzima teret za više primalaca dužan je voditi računa da on na vozilu
bude tako složen da se njegovi dijelovi ne miješaju i da mu je moguć direktan pristup kod
iskrcaja.
Slaganje tereta ima sljedeće zahtjeve:
- što bolje iskoristiti zapreminu i nosivost vozila,
- stručnim slaganjem osigurati dobru stabilnost vozila, zaštititi vozilo i teret i povećati
sigurnost prijevoza,
- stručnim slaganjem povećati produktivnost ukrcajno-iskrcajne mehanizacije,
- kao posljedica stručnog i racionalnog slaganja sniziti troškove prijevoza i povećati
sigurnost pri radu.
Osnovna načela slaganja tereta na vozilo su sljedeća:
teret se slaže uvijek od prednjeg dijela vozila prema zadnjem dijelu, na način da
ravnomjerno opterete sve osovine vozila;
teži se tereti uvijek slažu dolje, prema prednjem dijelu vozila i prema sredini;
lakši se tereti slažu iznad težih i prema zadnjem dijelu vozila, kao i bliže bočnim
stranicama teretnog sanduka;
Prijevoz tereta
29
pri slaganju raznovrsnih tereta treba uzeti specifičnost tereta, tako da se tereti s
različitim mirisima koje poprimaju drugi tereti, a ponekad ih i kvare, ne miješaju
zajedno;
teret treba tako složiti i učvrstiti da se u tijeku vožnje spriječi svako micanje;
teret u rasutom stanju treba slagati samo do visine stranica teretnog sanduka;
sve terete treba tako slagati da ne narušimo prethodne principe, da se omogući brz
ukrcaj, iskrcaj, a po mogućnosti i primjena ukrcajno-iskrcajne mehanizacije.
Nakon završenog ukrcaja, članovi posade motornog vozila dužni su teret na vozilu
dobro povezati, učvrstiti i osigurati, a stranice teretnog sanduka dobro zatvoriti, povezati
lancima, te ceradu dobro zategnuti i povezati. Ako je potrebno dužni su postaviti i posebne
svjetlosne signale, znakove i ploče za obilježavanje tereta.
Odgovornost za čuvanje tereta u toku prijevoza pada na poduzeće, tj. na članove
posade motornog vozila. Pod čuvanjem tereta podrazumijevamo kvalitativno i
kvantitativno očuvanje tereta i predaju primatelju u istom stanju u kojem je teret bio u
momentu prijema na prijevoz.
Teret u prijevoznom procesu moramo štititi na više načina:
obilježavanjem – teret čija fizička svojstva zahtijevaju posebnu pažnju pri
manipulaciji i prijevozu obilježavamo raznim oznakama i natpisima (slika 19);
Slika 19. Obilježavanje tereta oznakama (naljepnicama)
pričvršćivanjem i vezivanjem tereta u teretnom sanduku pomoću konopaca ili trake.
Preporuča se povezivanje bočnih stranica teretnog sanduka lancima i to kod
rinfuznog tereta. Kod prijevoza glomaznog tereta preporučaju se lanci, čelična užad,
plastična užad i sl.);
korištenjem cerada ili mreža. Vozila redovno posjeduju ceradu ili mrežu kao pribor.
Koristeći ceradu ili neki drugi pokrov, takav način u većini slučajeva dobro
zaštićuje teret od raznih vremenskih nepogoda, nehotičnog ili nasilnog
odstranjivanja;
primjenom specijalnih vozila, koja svojim konstrukcijskim i tehnološkim svojstvima
štite teret u prijevoznom procesu.
Nakon prevaljenih nekoliko kilometara potrebno je provjeriti ponašanje tereta u
tijeku vožnje. U slučaju promjena na vozilu ili teretu koje mogu utjecati na sigurnost
vožnje u daljnjem prijevozu, treba odmah poduzeti odgovarajuće mjere. U slučaju manjeg
oštećenja ili pomicanja tereta, vraćanje u prvobitno stanje učiniti će sam vozač. U slučaju
Prijevoz tereta
30
većih oštećenja ili nedostataka koji su nastali u samom obavljanju prijevoza vozač je
dužan odmah obavijestiti odgovorne osobe.
7.2.3. OBAVLJANJE PRIJEVOZA
Članovi posade motornog vozila dužni su odmah nakon završenog ukrcaja tereta na
vozilo, odnosno vrijeme koje je odredila odgovorna osoba, krenuti s vozilom na put.
Vozači su dužni prevesti teret do odredišnog odnosno iskrcajnog mjesta relacijom koja je
određena, a ako to nije moguće, onda najkraćom pogodnom cestom za prijevoz tog tereta.
Vozači su dužni prevesti teret u ugovorenom prijevoznom roku koji je odredila
odgovorna osoba njegovog poduzeća.
7.2.4. PREDAJA TERETA PRIMATELJU
Po dolasku na odredišno iskrcajno mjesto, vozači su dužni odmah obavijestiti
primatelja o prispijeću tereta. Obavijest o prispijeću vozač je dužan dostaviti na adresu
koju označi pošiljatelj i to tijekom radnog vremena primatelja, a ako je primatelj građanin,
onda u uobičajeno vrijeme. Ako u odredišno mjesto stignu poslije radnog vremena
primatelja, vozači su dužni javiti se primatelju sutra u vrijeme početka rada primatelja.
U toku samog iskrcaja vozači su dužni svojom nazočnošću nadgledati iskrcaj tereta
s vozila i radnicima koji rade na iskrcaju pritom pružiti upute koje se odnose na sigurnost i
zaštitu vozila, osoba, odnosno tereta koji se iskrcava.
Ako primatelj iz bilo kojeg razloga odbije primiti teret, vozač je dužan o tome
odmah obavijestiti odgovornu osobu svog poduzeća.
Ako prilikom predaje tereta primatelj utvrdi oštećenja ili gubitak tereta, vozač je
dužan zatražiti da se to utvrdi zapisnički, a jedan primjerak potpisanog zapisnika mora
uzeti sa sobom.
Nakon obavljenog iskrcaja i primopredaje tereta bez primjedbi, vozač će zatražiti od
primatelja tereta da mu potpiše prijevoznu dokumentaciju i to: putni radni list, teretni list,
prijevoznicu ili neki drugi dokument. Nakon obavljene primopredaje tereta s mjesta
ukrcaja povratnog tereta vozač je dužan javiti se najbližem predstavništvu ili poduzeću,
ukoliko mjesto ukrcaja povratnog tereta nije unaprijed dogovoreno. Time je završen jedan
prijevozni ciklus.
7.3. VRSTE PRIJEVOZA PREMA SLOŽENOSTI PRIJEVOZNOGA RADA
7.3.1. PRIJEVOZ OPASNIH TERETA
Opasnim tvarima smatraju se sve one tvari koje u tijeku proizvodnje, rukovanja,
prijevoza, skladištenja ili uporabe mogu ugroziti zdravlje ljudi, izazvati zagađenje okoliša
ili nanijeti materijalnu štetu imovini. Stoga se pri čuvanju, skladištenju, prijevozu, ukrcaju,
prekrcaju, iskrcaju tih tvari mora posvetiti posebna pažnja.
Pod opasnim tvarima smatraju se:
KLASA 1 – eksplozivne tvari i predmeti,
KLASA 2 – plinovi,
KLASA 3 – zapaljive tekućine,
Prijevoz tereta
31
KLASA 4 – zapaljive čvrste tvari,
KLASA 5 – oksidirajuće tvari i organski peroksidi,
KLASA 6 – otrovne i zarazne tvari,
KLASA 7 – radioaktivne tvari,
KLASA 8 – korozivne (nagrizajuće) tvari,
KLASA 9 – različite opasne tvari i predmeti.
Ploče za označavanje opasnosti moraju biti postavljene na vozilo prema propisima o
prijevozu opasnih tvari. Dimenzije narančaste ploče su 300 × 400 mm sa crnim rubom
debljine 15 mm.
Ako se prevozi opasna tvar iz propisa ADR-a, ploča je narančaste boje s crnim
rubom i razdjelnom crtom preko sredine te ispisanim brojevima u gornjem redu koji
označavaju stupanj opasnosti, a u donjem je ispisan identifikacijski broj opasne tvari.
Brojevi su neizbrisivi, a čitljivi su i poslije požara u trajanju od 15 minuta.
Slika 20. Ploča za označavanje opasnosti
Broj u gornjem dijelu ploče (slika 20) sastoji se od dvije ili tri znamenke, a svaka od
njih ukazuje na opasno djelovanje tvari i ima određeno značenje.
Osnovne su znamenke i njihovo značenje:
2 – razvijanje plinova zbog tlaka ili kemijske reakcije,
3 – zapaljivost tekuće tvari (pare) i plina ili samozapaljiva tekućina (samozagrijavanje
tekućine),
4 – zapaljivost čvrstih tvari ili samozapaljiva čvrsta tvar (samozagrijavanje čvrste tvari),
5 – oksidirajuće djelovanje (izaziva i pojačava požar),
6 – otrovnost ili zaraznost,
7 – radioaktivnost,
8 – nagrizanje (korozivnost),
9 – na 1. mjestu – različite opasne tvari; na 2. ili 3. mjestu – opasnost od spontane burne
reakcije.
Osim navedenih znamenki koristi se kao druga znamenka 0 (bez posebne opasnosti)
ili ispred broja znak X (tvar opasno reagira u dodiru s vodom).
Prijevoz tereta
32
Prva znamenka u broju najčešće označava u kojoj se klasi nalazi opasna tvar, a sve
ostale znamenke ukazuju na svojstva opasne tvari, i mogu se mijenjati. Za neke tvari
određen je cijeli broj, te ga je obavezno navesti, kao npr.:
333 – tvari sklone samozapaljenju i samozagrijavanju,
539 – organski peroksidi, vodik peroksid,
606 – zarazne tvari…
7.3.2. PRIJEVOZ SPECIJALNIH TERETA
Svi tereti koji svojom težinom, dužinom, visinom ili zapreminom zahtijevaju
„elaborat prijevoza“ zovu se specijalni tereti. Svakodnevno se javljaju potrebe za
prijevozom tereta koji svojim karakteristikama zahtijevaju poseban režim prijevoza. Da bi
se prevezao takav teret, moramo učiniti određene predradnje:
pribaviti sve podatke o teretu;
osigurati posebna vozila za prijevoz;
izraditi elaborate itinerera (prijevoznog puta), ukrcaja tereta na vozilo i iskrcaja
samog tereta;
izraditi terminer ukupnog vremena prijevoza;
izraditi dokumentaciju;
izabrati vozno osoblje;
pribaviti sve dozvole za prijevoz specijalnih tereta.
Sam prijevoz počinje ukrcajem. Ovdje treba obratiti pažnju da se ukrcaj obavlja na
način i sredstvima koja su predviđena u elaboratu. Nakon ukrcaja i učvršćenja tereta za
prijevozno sredstvo počinje prijevoz.
Specijalni tereti po svojoj širini i visini često prelaze širinu vozila i dozvoljenu
visinu. Stoga se teret mora idealno postaviti, tj. centrirati na vozilo radi stabilnosti. Nakon
centriranja tereta na vozilo obavlja se učvršćivanje tereta. Sada se može postaviti i
signalizacija koja označava gabarit tereta.
U tijeku prijevoza, pogotovo na samom početku, teret treba nekoliko puta provjeriti
kako se ponaša u vožnji.
7.3.3. PRIJEVOZ LAKOPOKVARLJIVIH TERETA
Lakopokvarljiva roba je grupa prehrambenih namirnica, koje se uslijed klimatskih i
drugih utjecaja mogu u kratkom vremenskom roku relativno lako pokvariti.
Prijevoz lakopokvarljive robe sastoji se od:
dolazak na ukrcaj:
o ukrcaju mora prethoditi potpuno čišćenje i prozračivanje teretnog sanduka
o na ukrcaj treba doći u točno zakazano vrijeme
o vrijeme ukrcaja treba zapisati u putni nalog i teretni list
o u momentu ukrcaja treba provjeriti zapisivač topline i uložiti novi listić u
njega
za vrijeme ukrcaja:
o provjeriti toplinu robe koja će biti ukrcana, njezino pakiranje i opće stanje,
o zabilježiti nedostatke na teretni list i odmah obavijestiti disponenta (svoje
poduzeće),
Prijevoz tereta
33
o provjeriti količinu robe i prebrojiti količinu ukrcajnih komada,
o kod slaganja tereta mora se osigurati strujanje zraka,
o kod prijevoza voća, treba pokriti gornji red ukrcanog voća
pred polazak:
o provjeriti da li su uzeti popratni dokumenti,
o provjeriti tahograf (vrijeme),
o provjeriti sve otvore i vrata,
o provjeriti stanje i rad zapisivača topline
na putu:
o provjeriti zapisivač topline
o pridržavati se Međunarodnog sporazuma (ATR) koji određuje dužinu
vremena vožnje,
o u slučaju nezgode na putu odmah obavijestiti svog disponenta da bi se poslalo
drugo vozilo ili poduzele neke druge radnje da se sačuva teret,
o tijekom odmora vozilo ne ostavljati bez nadzora
pri dolasku:
o zabilježiti vrijeme dolaska na putnom nalogu, teretnom listu,
o odmah se javiti primatelju i osigurati brz iskrcaj,
o potpisom o primitku, primalac će potvrditi da je robu primio u ispravnom
stanju (i po kvaliteti i po kvantiteti),
o odmah obavijestiti disponenta, ako je došlo do odstupanja u toplini ili ako se
roba pokvarila,
o nakon uspješni izvršenog zadatka odmah se javiti disponentu.
Potpisom na teretni list izvršilac prijevoza je u potpunosti preuzeo brigu o robi. Da
bi mogao kvalitetno obaviti taj zadatak, izvršilac prijevoza mora sa pošiljateljem razjasniti
sve uvjete koje zahtijeva roba u prijevozu. Sve te uvjete treba upisati u teretni list.
Prijevoz tereta
34
8. PRIJEVOZNA DOKUMENTACIJA
Svaki prijevoz mora pratiti i odgovarajuća dokumentacija. Zadaća dokumentacije je
da ima sve podatke o teretu koji se prevozi. Svako preuzimanje tereta bez dokumentacije
može izazvati ozbiljne sporove među strankama. U prijevozu tereta javlja se sljedeća
dokumentacija:
nalog za ukrcaj robe,
prijevoznica ili teretni list,
putni ili radni nalog,
popis robe u prijevozu,
dokumentacija u međunarodnom prijevozu,
račun ili faktura.
Osim toga, potrebni su dokumenti koji se odnose na vozača, vozilo i teret, tzv. A, B,
C dokumenti:
A) Dokumenti vozača:
a. vozačka dozvola (naša i međunarodna),
b. putna isprava,
c. razne potvrde koje mora imati vozač u prijevozu specijalnih i opasnih tereta,
d. ostali dokumenti koje vozač mora imati, ovisno o vrsti prijevoza.
B) Dokumenti vozila:
a. prometna dozvola,
b. dozvola za prijevoz po stranim zemljama,
c. potvrda o osposobljenosti vozila za razne vrste prijevoza,
d. ostala dokumentacija koja se povremeno javlja, što ovisi o vrsti prijevoza.
C) Dokumenti tereta:
a. otpremnica,
b. dostavnica,
c. spisak pošiljaka,
d. naznaka o porijeklu roba,
e. izvozna, uvozna i prijevozna dozvola za teret,
f. ostala dokumentacija koja se može javiti ovisno o vrsti tereta.
A Dokumenti vozača
B Dokumenti
vozila
C Dokumenti
tereta
AB
AC BC
ABC
Prijevoz tereta
35
AB) tahograf,
AC) zapisnik o lomu ili manjku tereta,
BC) karnet TIR, CMR međunarodni teretni list
ABC) nalog za ukrcaj tereta, putni nalog, međunarodni putni nalog, teretni list
(dostavnica), teretni list i račun, račun za izvršeni prijevoz
8.1. PUTNI RADNI LIST
Putni nalog je dokument koji sjedinjuje osnovne podatke o vozaču, vozilu i teretu za
svaki prijevozni zadatak, a izdaje ga disponent ili druga službena osoba.
Sastoji se iz tri dijela:
opći podaci o prijevoznom zadatku,
podaci o prijevozu,
ostali podaci vezani uz prijevoz.
Prije nego što se izda vozaču, putni nalog mora biti ispravno i u potpunosti ispunjen
s podacima o prijevoznom zadatku:
naziv poduzeća – vlasnika vozila,
mjesto i datum izdavanja naloga,
vrsta prijevoza,
imena voznog osoblja (posade vozila),
relacija (itinerer),
potpis ovlaštene osobe koja izdaje putni nalog (upućuje na radni zadatak) i žig,
potpis osobe odgovorne za ispravnost vozila i podaci o vozilu.
Prilikom preuzimanja putnog naloga (radnog zadatka), vozač svojim potpisom
potvrđuje da je shvatio i prihvatio zadatak. Nakon preuzimanja putnog naloga, vozač dalje
sam ispunjava podatke o obavljenom prijevozu u rubrike koje su za to predviđene.
U trećem dijelu putnog naloga, vozač ispunjava sljedeće podatke:
vrijeme izlaska i ulaska u domicil (garažu),
usputno uzimanje goriva i maziva,
potpis putnog naloga pri predaji.
Prateća služba popunjava:
prijeđene kilometre guma,
podatke o iskorištenju prijevoznog sredstva i sl.
8.2. PRIJEVOZNE ISPRAVE PREMA MEĐUNARODNIM KONVENCIJAMA
Kada treba obaviti međunarodni prijevoz tereta, tada se s gledišta carinskog
postupka može postupiti na način da se teret prevozi prema sporazumu:
CEMT (Conférence Européenne des Ministres des Transports);
CMR (Corention relative an Contrat de transport International de Marchandises par
Route);
TIR (Transport International par la Route), i drugim mogućnostima.
Isprave za međunarodni prijevoz:
a) za osoblje:
putna isprava s valjanom vizom,
Prijevoz tereta
36
domaća i međunarodna vozačka dozvola,
knjižica za provjeravanje rada voznog osoblja (dozvoljeno vrijeme rada),
međunarodni putni nalog,
potvrda o cijepljenju (traže pojedine zemlje),
potvrda o obveznoj promjeni novčanih sredstava (pojedine zemlje to traže),
carinska potvrda o osobnim stvarima,
EURO – obrazac za slučaj prometne nezgode,
ostale isprave koje se traže za provedbu tog naloga;
b) za vozilo:
inventarska knjižica s popisom opreme (na vozilu i prikolici),
valjana prometna dozvola,
dozvola za prijevoz po putovima stranih zemalja,
potvrda o uređenosti vozila za međunarodni prijevoz (TIR certifikat),
potvrda o osposobljenosti za prijevoz živežnih namirnica po propisima
međunarodnog sporazuma ATP,
potvrda o osposobljenosti za prijevoz opasnih tereta koji su predmet prijevoza
(prema sporazumu ADR),
listić tahografa koji će trajati za sve vrijeme prijevoza,
izjave o količini goriva u posudi za gorivo (na propisanom obrascu za zemlju
koja to traži, npr. Austrija, Francuska, Njemačka, Italija),
servisne kreditne kartice za nabavu goriva i maziva u inozemstvu,
potvrda (garancija) o obveznom osiguranju vozila,
dozvolu i potvrdu o osposobljenosti vozila za prijevoze, specijalnih,
izvangabaritnih pošiljaka,
prijevozne karte za kombinirani prijevoz tereta,
potvrde o posebnoj opremi na vozilu,
druge isprave potrebne da bi se prijevoz mogao izvršiti;
c) za teret ili robu:
nalog za ukrcaj (u prolasku ili povratku),
otpremne isprave pošiljatelja,
međunarodni CMR teretni list (treba uzeti dovoljno praznih obrazaca za povratni
teret),
popis pošiljki,
račune o porijeklu robe,
naznake o kvaliteti robe,
veterinarske potvrde,
SDT potvrda pošiljatelja o otpremi opasne robe,
izvozne, uvozne i prijevozne dozvole za pošiljke,
isprave za naplatu vrijednosti pošiljke pošiljatelju (špediterska potvrda),
bankovne ili druge ugovorne akreditivne isprave,
carinske isprave,
karnet TIR,
karnet ATA (privremeni izvoz robe),
Prijevoz tereta
37
Arabic manifest – za prijevoz između arapskih zemalja, ostali dokumenti
potrebni za izvršenje posebno tog prijevoza,
druge isprave po zahtjevu pošiljatelja, primatelja, nalogodavca, carine ili drugih
vlasti.
8.2.1. PRIJEVOZ PREMA SPORAZUMU CEMT
Prijevoz robe u međunarodnom prijevozu prema sporazumu CEMT se koristi za
prijevoz robe između mjesta ukrcaja i mjesta iskrcaja koja se nalaze u dvjema različitim
zemljama članicama Europske konferencije ministara prometa, koji je popis dat na
prednjoj stranici dozvole.
Sama dozvola se izdaje na ime i ne može se prenositi. U slučaju zlouporabe i
nedovoljne korištenosti može se oduzeti. Dozvola se svaki put koristi samo za jedno
pojedinačno vozilo ili za jednu kompoziciju (kamion s prikolicom).
Dozvola i putni dnevnik čuvaju se u vozilu u vrijeme međunarodnog prijevoza.
Nakon isteka valjanosti dozvola se vraća Ministarstvu. Pri vođenju putnog dnevnika treba
voditi računa o sljedećem:
dozvolu CEMT i putni dnevnik, koji ide uz nju, treba čuvati u vozilu;
dnevnik se popunjava prije puta. Upisuje se datum polaska, mjesto polaska, zemlja i
vrsta i količina robe;
u slučaju usputnog ukrcaja upisuje se samo ukupni put, bez obzira na usputni ukrcaj
ili iskrcaj;
ako se tekst prepravlja, ono što je bilo prvo napisano precrtava se tako da se može
pročitati;
popunjeni listovi putnog dnevnika predaju se nadležnoj instituciji zemlje koja ih je
izdala.
8.2.2. PRIJEVOZ PREMA PRAVILNIKU CMR
Osnovne značajke prijevoza prema ovom sporazumu:
prijevoz se obavlja pomoću međunarodnog teretnog lista,
tijekom prijevoza roba se nalazi pod carinskim nadzorom,
carinski pregledi su na izlaznoj, ulaznoj carini, kao i na graničnim prijelazima.
U svakom procesu prijevoza, pa tako i u ovom, tri su osnovne faze rada, i to:
pripremna faza,
faza provedbe,
faza okončanja.
Dobivanjem naloga za ukrcaj posada vozila priprema vozilo za ukrcaj. Prije nego se
krene na ukrcaj, disponent ili vozač uspostave kontakt s poslovnim partnerom da provjere
nije li došlo do kakvih promjena u svezi s prvobitnim dogovorom.
Prilikom dolaska na ukrcaj, vozač mora biti nazočan kod preuzimanja robe, te
kontrolirati koliko i kako se ukrcava roba na vozilo. Nakon završenog ukrcaja, vozač
potpisuje dokument o preuzimanju robe, te od tog trenutka preuzima svu odgovornost za
robu.
Prijevoz tereta
38
Sve primjedbe o oštećenoj robi, ambalaži ili sličnim uočenim nedostacima vozač
mora navesti prije potpisivanja dokumenta o preuzimanju robe.
Nakon preuzimanja robe odlazi na carinarnicu, javlja se špediteru, te čeka carinski
pregled, kojem obvezatno mora biti nazočan. Nakon carinskog pregleda i plombiranja
teretnog sanduka, vozač od špeditera preuzima dokumentaciju koja prati robu, i to: robne
račune, EUR-1, potvrdu o porijeklu robe i CMR međunarodni teretni list.
8.2.3. PRIJEVOZ PREMA SPORAZUMU TIR
Prijevoz na osnovi konvencije TIR oslobađa prijevoznika carinskih postupaka na
prolaznim carinskim prijelazima. Carinjenje robe se obavlja na polaznoj carini najbližoj
mjestu ukrcaja i carini opredjeljenja.
Da bi se teret prevozio što brže, sa što manje smetnji i zadržavanja na graničnim
prijelazima, kao i da bi se carinskoj službi olakšao posao, kako u tranzitu, tako i u samom
prelasku granica, režim TIR sadrži četiri osnovna zahtjeva:
teret (roba) se mora prevoziti u vozilima ili kontejnerima koji pružaju sve garancije
u pogledu sigurnosti,
robu mora pratiti međunarodno priznati karnet koji izdaje zemlja koja šalje teret ili
robu na prijevoz i koji služi kao kontrolni dokument o otpremnoj, tranzitnoj i
uputnoj zemlji,
rad carinske službe otpremne zemlje mora biti priznat od tranzitnih zemalja i uputne
zemlje,
sve novčane pristojbe i takse koje se jave u tijeku prijevoza moraju biti osigurane
(garantirane) za sve vrijeme trajanja prijevoza međunarodno priznatom garancijom
(jamstvom).
Olakšan i ubrzan međunarodni prijevoz robe uvjetovan je oslobađanjem
prijevoznika od plaćanja uvoznih pristojbi i taksa u carinarnicama prijelaza za robu koja je
u tranzitu (tzv. carinska garancija).
Odredbama konvencije TIR propisuje se da se roba mora prevoziti sredstvima koja
su konstruirana tako da onemogućavaju svaki pristup u njihovu unutrašnjost kada su
plombirani carinskim plombama.
Da bi se mogao obaviti prijevoz na temelju konvencije TIR, potrebno je pored
odgovarajućih vozila imati i odgovarajuću popratnu dokumentaciju, i to:
- karnet TIR,
- međunarodni teretni list (kao ugovor o prijevozu) i
- drugu dokumentaciju.
Ako prijevoz obuhvaća samo jednu polaznu i jednu odredišnu carinarnicu, TIR
karnet mora sadržavati najmanje dva lista za zemlju polaska, tri za odredišnu zemlju,
zatim po dva lista za svaku tranzitnu zemlju. Za svaku dodatnu polaznu, odnosno
odredišnu carinarnicu potrebna su još po dva, odnosno tri lista, a osim toga, ako se
carinarnice odredišta nalaze u dvije različite zemlje, treba još dva lista.
Prijevoz tereta
39
8.2.4. KARNET ATA
ATA je skraćenica – kombinacija početnih slova francuskih riječi “Admission
temporaire” i engleskih riječi “Temporary Admission” što znači privremeni uvoz.
ATA karnet je jednostavan međunarodni carinski dokument koji se koristi za
pojednostavljenje privremenog uvoza u stranu zemlju s rokom važenja od godine dana.
Ovim carinskim dokumentom omogućen je privremeni uvoz određenih kategorija robe u
carinsko područje svake zemlje koja je prihvatila Konvenciju o privremenom uvozu i to
bez popunjavanja nacionalnih carinskih isprava, plaćanja carine ili polaganja depozita, što
inače slijedi u redovnom postupku za privremeni izvoz, odnosno uvoz.
Prema Istambulskoj konvenciji koja je, za Republiku Hrvatsku, stupila na snagu
01.06.1999., stavlja se van snage, do tada važeća Konvencija ATA. U skladu s Odlukom o
pristupanju Istambulskoj konvenciji, karnet ATA pokriva tri glavne kategorije:
privremeni uvoz uzoraka
privremeni uvoz stručne opreme
privremeni uvoz robe namijenjene izložbama, sajmovima, kongresima i sličnim
manifestacijama.
To podrazumijeva gotovo sve: kompjutere, alat za popravke, muzičke instrumente,
športsku opremu, strojeve u industriji, nakit, odjeću, medicinske instrumente, trkaće aute,
konje, fotografsku opremu, oprema za štand, knjige, ozvučenje koncerata, kazališne
scenografije, narodne nošnje i drugo.
Temeljem ATA karneta ne smiju se uvoziti prehrambeni proizvodi, kvarljiva roba,
te roba namijenjena preradi, obradi ili popravku.
Roba pomoću ATA karneta prelazi granicu brzo i jednostavno (bez angažiranja
špeditera), ali pri tome se moraju poštivati određena pravila:
- da će roba biti ponovno izvezena/uvezena u istom obliku, odnosno u stanju u kojem
je bila privremeno uvezena/izvezena
- da će roba ostati u vlasništvu osobe sa sjedištem izvan države privremenog uvoza
- da će robu upotrebljavati isključivo osoba koja posjećuje područje privremenog
uvoza (nije namijenjena za iznajmljivanje)
Korištenje ATA karneta predviđa se i za tranzit kroz zemlju, pod uvjetima iz ATA
konvencije.
8.3. TAHOGRAF
Za racionalnu i ekonomičnu eksploataciju prijevoznih sredstava uz njihovu znatno
povećanu sigurnost u prometu potrebno je unutar poduzeća organizirati službu ili referadu
za praćenje i obradu podataka koja će omogućiti plansku eksploataciju motornih vozila uz
programirani način njihovog upravljanja za vrijeme eksploatacije.
Velike mogućnosti za praćenje iskorištenja i održavanja motornih vozila pruža
tahograf. Za organiziranje službe za praćenje, evidentiranje, pripremu i obradu podataka
na programiranom održavanju motornih vozila velika je razlika da li će se praćenje i
evidentiranje podataka bazirati na putnim nalozima ili na ulošcima već ugrađenih
tahografa i to iz sljedećih razloga:
Prijevoz tereta
40
- evidentiranje i obradu podataka iz putnih naloga može se povjeriti isključivo
određenom broju administrativnih radnika, a
- evidentiranje i obradu podataka iz uložaka tahografa, može se osim
administrativnom osoblju povjeriti i elektroničkom sustavu. Ovi sustavi su
opremljeni i programirani za obradu i evidenciju registriranih podataka iz uložaka
tahografa i to programa koji omogućuju upravljanje i kontrolu iskorištenja i
održavanja cestovnih motornih vozila.
Ovako evidentirani i spremljeni podaci mogu se u svako vrijeme koristiti za:
plansko upravljanje eksploatacijom,
programirani način održavanja,
kontrolu ponašanja vozača za vrijeme eksploatacije,
iskorištenje vozača i vozila po danima i mjesecima,
pregled pojedinačnih troškova po utrošku goriva i maziva, autoguma, radova na
održavanju, popravaka itd.,
pregled ukupnih troškova,
osobne dohotke vozača i stimulacija na pojedine uštede,
izradu kartograma eksploatacije itd.
Osnovna je funkcija mehanizma tahografa da na pločici ili ulošku od papira
presvučenog tankim slojem parafina ili nekim drugim registrirajućim slojem automatski i
vrlo precizno ispisuje pomoću igle vrlo fine linije, čime podložni papir postaje vidljiv.
Slika 21. Folija tahografa
Prijevoz tereta
41
Budući da se dijagramska folija (slika 21) pokreće sinkronizirano sa satnim
mehanizmom nastaju grafički prikazi ovisni o vremenu, koji pružaju mogućnost očitavanja
i evidentiranja sljedećih podataka:
- početak rada vozača i same vožnje,
- kraj rada i vožnje,
- vrijeme vožnje i stajanja,
- broj zaustavljanja,
- pređena udaljenost,
- utrošena količina goriva (ugrađeni dodatni pisač),
- brzina vožnje,
- broj okretaja motora,
- pojedinačnost i ukupnost prijeđenog puta,
- izmjena vozača.
Čitanje dijagrama daje izvanredan doprinos stvarnoj iskorištenosti vozila i to s njene
najosjetljivije strane, a to je kontrola ponašanja vozača za vrijeme vožnje, posebno
pojedinih detalja vožnje o kojima ovisi sama racionalizacija iskorištenosti vozila.
A) Igličasti oblik – pokazuje velike promjene u brzini vožnje, što se smatra
nepovoljnim, kako sa gledišta načina vožnje, tako i s gledišta neracionalne vožnje,
pa možda i opasne vožnje. Tijekom takvog načina vožnje dolazi do prenaprezanja i
vozača i samog vozila. Motor trpi, troši se više uređaj za kočenje, što sve uzrokuje
veću potrošnju goriva i maziva, a sama vožnja postaje neudobna. Mogućnost
uništenja tereta je velika, a ima dosta slučajeva da tijekom ovakve vožnje dođe do
lomova i na samom vozilu.
B) Tupi oblik daleko je povoljniji od igličastog i prikazuje umjereniju vožnju. Taj
način vožnje preporučuje se u samom prijevozu.
C) Kolebljiv oblik – može biti umjeren i neumjeren. Neumjereni kolebljiv oblik
predstavlja neracionalnu tehniku vožnje, opasnu i nesvrsishodnu. Stoga takvog
vozača treba upozoriti, a u krajnjem slučaju i udaljiti s vozila.
Prijevoz tereta
42
9. SUVREMENE TRANSPORTNE TEHNOLOGIJE
Da bi cestovni promet u cijelosti mogao ispuniti prijevozne zadatke, potrebno je
osim prijevoznih sredstava, puta, objekata, mehanizacije prekrcaja odnosno radne snage,
raspolagati i objektima koji omogućavaju brži, sigurniji, funkcionalniji i jeftiniji prijevoz.
Među objekte koji utječu na organiziranje prijevoznog procesa spadaju:
- zbirna skladišta i
- auto-teretni kolodvori ili postaje.
Kod drugih prijevoznih grana javljaju se još:
- javna skladišta (može i kod cestovnog prijevoza),
- željezničke postaje,
- luke i lučka pristaništa,
- zračna pristaništa,
- riječna pristaništa.
9.1. ZBIRNA SKLADIŠTA
Pod zbirnim skladištima podrazumijevamo prostore gdje se obavlja skupljanje
komadnih pošiljaka generalnog tereta. Radni zadatak zbirnih skladišta sastoji se u
skupljanju komadnih pošiljaka, njihovom razvrstavanju po smjerovima prijevoza, po
primateljima ili po vrstama samog tereta. Osnovni cilj je da se na određenom mjestu skupi
teret i organizira što racionalniji prijevoz.
S gledišta pripadnosti zbirna skladišta mogu biti:
- u sklopu organizacije koja se bavi prijevozom,
- samostalna, koja služe prijevoznim organizacijama raznih prometnih grana i
- skladišta udruženih prijevoznih organizacija cestovnog prijevoza i špeditera.
U sva tri slučaja uloga skladišta je ista samo su vlasnici različiti, a rade za svoje
vlasnike ili treće osobe.
9.2. JAVNA SKLADIŠTA
Zbirna skladišta namijenjena trećim osobama nazivaju se javnim skladištima, a
imaju sljedeće zadatke:
preuzimanje tereta na privremeno čuvanje,
pružanje posebnih usluga (specijalni špediterski poslovi, odleđivanje, prepakiranje i
sl.
sortiranje tereta za prijevoz.
9.3. SUSTAVI RACIONALIZACIJE U PRIJEVOZU TERETA
Integracija prijevoznog procesa uvjetuje promjene kako u tehnici tako i u tehnologiji
prijevoznog procesa, stvarajući određene suvremene prijevozne sustave i to:
- intermodalni prijevoz,
- multimodalni prijevoz i
- kombinirani prijevoz.
Intermodalni prijevoz je tehnologija prijevoza tereta pri čemu se teret ne ukrcava
neposredno na prijevozno sredstvo nego se slaže na palete ili u kontejnere, koji na taj
Prijevoz tereta
43
način sa teretom čini veliku prekrcajnu jedinicu koju na efikasni način mogu preuzeti
sredstva svih vidova prijevoza. Drugim riječima to je tehnologija objedinjavanja
generalnih tereta u veće i velike prekrcajne jedinice koji omogućavaju postizanje visokih
učinaka.
Multimodalni prijevoz je vrsta nove tehnologije prijevoza tereta pri kome se
rukovanje teretom odvija zajedno s prijevoznim sredstvom koje ga i prevozi, a zatim se
zajedno prevoze na nekom drugom prijevoznom sredstvu. To je dakle takav sustav kada se
u prijevozu robe istovremeno upotrijebe dva prijevozna sredstva iz dviju različitih grana
prometa, npr. prijevoz nakrcanih kamiona na platoima vagona željeznicom (Huckepack
sustav) ili brodovima (Ro-ro sustav).
Kombinirani prijevoz je tehnologija prijevoza nekontejneriziranih i objedinjenog
tereta kada se na njegovom prijevoznom putu od mjesta proizvodnje do mjesta potrošnje
upotrijebe, kombinirano, najmanje dvije vrste prijevoza, npr. cestovni, željeznički,
pomorski. Ovi kvalitetni novi prijevozni sustavi predstavljaju integraciju većeg broja
elemenata pojedinih prometnih grana, koji omogućavaju kompletnu prometnu uslugu, i
koja je ekonomična, efikasna i racionalna.
9.4. TEHNOLOGIJA PRIJEVOZA S PRIMJENOM PALETA
Paleta je vrsta pomoćne opreme koja omogućava formiranje kompaktnog i čvrstog
paketa, složenog iz raznih vrsta komadne robe, što znači da po svojoj konstrukciji i obliku
treba odgovarati tehničko-funkcionalnim karakteristikama pojedinih vrsta tereta,
prijevoznog sredstva i prekrcajnih sredstava.
Paleta treba omogućiti nesmetano samozahvaćanje, slaganje i ostavljanje teretnog
paketa, odnosno lako izvršavanje svih vrsta prijevozno-manipulativnih operacija uz
upotrebu ukrcajno-iskrcajne mehanizacije. Isto tako ima i funkciju ambalaže u sustavu
pakiranja komadne robe. Dimenzije paleta, a posebno dužina i širina, također su po
europskom standardu koji je prilagođen prijevoznim sredstvima.
Smatra se da je korisno uvesti paletizaciju u onom poduzeću koji ima minimum cca
3000 t tereta godišnje za manipuliranje i prijevoz. Također se mora znati da jedna
prosječna paleta nosi 700 kg tereta, da može biti upotrijebljena za prijevoz oko 20-30 tona
godišnje, kao i da u godini dana cirkulira 30 do 40 puta.
Potreban broj paleta izračunava se na sljedeći način:
S = neto skladišna površina u m2
H = prosječna visina skladištenja (broj složenih paleta u vertikalnom nizu)
D = površina poda koju zauzima jedna paleta ±25% za manipulaciju
Korist koja proizlazi iz primjene paletizacije je sljedeća:
U sferi prijevoza:
- povećana brzina ukrcaja, iskrcaja, prekrcaja i prijevoza, tj. iskorištenost prijevoznih
sredstava,
Prijevoz tereta
44
- smanjuje troškove prijevoza i manipulacije jer se s manjim brojem prijevoznih
sredstava za isto vrijeme preveze više tereta;
U sferi skladištenja:
- uštedi se oko 30% skladišnog prostora korištenjem visine kao treće dimenzije, tj.
prostornost se iskorištava i do 80 %,
- razmjerno s tim padaju i troškovi po jedinici uskladištenja;
U sferi privrede:
- povišenjem prijevozne proizvodnosti, povisuje se i proizvodnost privrede,
- oslobađaju se velika financijska sredstva, jer se bržim prometom robe ubrzava
cirkulacija prometnih sredstava,
- smanjuje se cijena proizvoda, kao rezultat jeftinijeg prijevoza,
- povećava se životni standard koji je u uskoj vezi sa cijenama proizvoda.
9.5. KONTEJNERIZACIJA
Kontejner je manipulativno-prijevozna oprema, najčešće u obliku zatvorene posude,
koja služi za formiranje prijevozno-manipulativnih jedinica tereta u cilju racionalizacije
manipulativnih, prijevoznih i skladišnih operacija.
Te posude mogu biti u obliku sanduka, cisterne, sanduk-hladnjaka, vreće specijalne
namjene ili drugih različitih oblika. Sve te posude moraju zadovoljiti određene uvjete i to:
- stjenke moraju biti dovoljno čvrste kako bi se sačuvao teret,
- mora imati poklopac, vrata ili neki drugi zatvarač sa ili bez brave, da se posvuda
može zatvoriti ključem ili plombom,
- mora biti dovoljno lagan, da ne bi težina prelazila 15-20% neto mase tereta.
Svojom vlastitom težinom kontejner predstavlja u procesu prijevoza i drugih
manipulacija mrtav teret, kako u otpremi robe, tako i u prekrcajnim manipulacijama, što u
izvjesnoj mjeri smanjuje ekonomske efekte kontejnerskog prijevoza.
Ciljevi primjene kontejnera su:
- smanjenje troškova ambalažiranja,
- omogućavanje što bolje zaštite i sigurnosti tereta u kontejneru,
- formiranje podesnih prijevoznih jedinica kojima se postiže brzina manipulacije,
- puna iskorištenost prijevoznog prostora vozila,
- optimalno iskorištenje skladišnog prostora,
- smanjenje ukupnih troškova prijevoza.