Sadržaj: UDRUGA ZLATNE RUKE ČAKOVEC - mhz.hr i odnosi s javnošću/2016/m-6-2016... · zabavna...

4
09.06.2016 Izvješće medijskih objava Press CLIPPING d.o.o., Florijana Andrašeca 18a, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel.: +385 1 30 948 04, fax: +385 1 30 10 262, e-mail: [email protected], www.pressclip.hr Muzeji Hrvatskog zagorja

Transcript of Sadržaj: UDRUGA ZLATNE RUKE ČAKOVEC - mhz.hr i odnosi s javnošću/2016/m-6-2016... · zabavna...

Page 1: Sadržaj: UDRUGA ZLATNE RUKE ČAKOVEC - mhz.hr i odnosi s javnošću/2016/m-6-2016... · zabavna sjećanja na protekle četiri godine razredne nastave. Prisjetili su se svi zajedno

09.06.2016

Izvješće medijskih objava

Press CLIPPING d.o.o., Florijana Andrašeca 18a, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel.: +385 1 30 948 04,fax: +385 1 30 10 262, e-mail: [email protected], www.pressclip.hr

Muzeji Hrvatskog zagorja

Page 2: Sadržaj: UDRUGA ZLATNE RUKE ČAKOVEC - mhz.hr i odnosi s javnošću/2016/m-6-2016... · zabavna sjećanja na protekle četiri godine razredne nastave. Prisjetili su se svi zajedno

1

6.6.2016 Međimurje Stranica/Termin: 6 Hrvatska

Naslov: Kraj desete sezone proslavile izletom u Hrvatsko zagorjeSadržaj: UDRUGA ZLATNE RUKE ČAKOVEC

Autor: (d. k.

Rubrika, Emisija: tjednik Žanr: izvješće Naklada: 17.000,00

Ključne riječi: DVOR VELIKI TABOR

7.6.2016 Školske novine Stranica/Termin: 6 Hrvatska

Naslov: Oproštaj od još jedne generacije četvrtašaSadržaj: ZAGREB OSNOVNA ŠKOLA GUSTAVA KRKLECA

Autor: Branko Nađ

Rubrika, Emisija: / Žanr: izvješće Naklada:

Ključne riječi: MUZEJ KRAPINSKIH NEANDERTALACA, DVOR VELIKI TABOR, NALAZIŠTE HUŠNJAKOVO

Muzeji Hrvatskog zagorja

Lista objava

Page 3: Sadržaj: UDRUGA ZLATNE RUKE ČAKOVEC - mhz.hr i odnosi s javnošću/2016/m-6-2016... · zabavna sjećanja na protekle četiri godine razredne nastave. Prisjetili su se svi zajedno

6.6.2016 Stranica/Termin: 6

Hrvatska

Naslov:

Autor:

Rubrika/Emisija: tjednik Žanr:

Površina/Trajanje: 256,08 Naklada: 17.000,00

Ključne riječi: DVOR VELIKI TABOR

UDRUGA ZLATNE RUKE ČAKOVEC

Kraj desete sezone proslavile izletom u Hrvatsko zagorjeČlanice Udruge za očuvanje

tradicije i kulturne baštine

Zlatne ruke iz Čakovcazaključile su desetu godinusvojih aktivnosti i proslavile

je jednodnevnim izletomautobusom u Hrvatsko zagorje.

Počele su u Trakošćanu,

šetnjom uz jezero i

obilaskom muzeja, a ondau Pregradi razgledale crkvuUznesenja Blažene DjeviceMarije, zagorsku katedralu.Uz pomoć predstavnice Turističke

zajednice, upoznalesu se i s poviješću crkve i Članice Udruge Zlatne ruke

Pregrade te čule nekolikolegendi vezanih za taj kraji razgledale gradski muzej.Pogledale su i mjesnu ljekarnu,

jednu od tri najstarijeu Hrvatskoj, a svratile su i

u restoran koji je ujedno i

praktikum za učenikeugostiteljskoturističkog

smjeraSrednje škole Pregrada.Potom su otišle u Veliki Tabor

i prošle cijeli obnovljenidvorac grofa Ratkaya, a

kustosica ih je iscrpno upoznala

s njegovom poviješćui legendom tog kraja o lju¬

bavi Veronike Desinićke i

grofa Fridriha Celjskog. Nakraju su za predah, uz užitak

u ljepoti prirode, sjele u

zagorsku klet Grešna gorica.Bio je to zaključak sezone

bogate aktivnostima.Udruga je ručne radovesvojih članica predstavljala

na vlastitim izložbama i

gostujući kod srodnih iprijateljskih

udruga te sudjelujućina raznim javnim manifestacijama

u Čakovcu, a i

drugdje u Međimurju i izvannjega. (d.

k.

2

Kraj desete sezone proslavile izletom u Hrvatsko zagorje

(d. k.

izvješće

Međimurje

Page 4: Sadržaj: UDRUGA ZLATNE RUKE ČAKOVEC - mhz.hr i odnosi s javnošću/2016/m-6-2016... · zabavna sjećanja na protekle četiri godine razredne nastave. Prisjetili su se svi zajedno

7.6.2016 Stranica/Termin: 6

Hrvatska

Naslov:

Autor:

Rubrika/Emisija: / Žanr:

Površina/Trajanje: 1.256,79 Naklada:

Ključne riječi: MUZEJ KRAPINSKIH NEANDERTALACA, DVOR VELIKI TABOR,

ZAGREB OSNOVNA ŠKOLA GUSTAVA KRKLECA

Oproštaj od još jednegeneracije četvrtašaStotinjak

učenika četvrtihrazreda Osnovne školeGustava Krkleca iz zagrebačkog

naselja Travno krajškolske godine obilježilo je zajedničkom

terenskom nastavomu Hrvatsko zagorje, točnije u

Krapinu i Trakošćan. U zadnječetiri godine, što kroz terenskunastavu što kroz školu u prirodi,ovi dječaci i djevojčice u pratnji

svojih učiteljica posjetili su,

proučili i doživjeli Sljeme, NoviVinodolski, seosko imanje Kezele,

Ključić brdo, dvorac VelikiTabor, Krašograd. Upoznalisu vrste prometa kroz posjetezagrebačkoj zračnoj luci, autobusnom

i željezničkom prometu,upoznali svoj grad kroz poučnušetnju središtem Zagreba, posjetili

Markov trg i Hrvatski sabor,redovito posjećivali brojna kazališta

i muzeje.

Dvojbe krapinskogpračovjeka o Fejsui InstagramuStoga se završno zajedničkoputovanje na kraju četvrtog razreda,

odnosno na kraju te prveetape u njihovu školovanju, pretvorilo

u zabavan (i poučan) cjelodnevni

izlet tijekom kojeg suučenici i njihove učiteljice razmjenjivale

uspomene, zabavnasjećanja na protekle četiri godine

razredne nastave. Prisjetili suse svi zajedno transformacije oduplašenih prvašića do samosvjesnih

i nestašnih četvrtaša na rubupuberteta.

I ovoga puta bili su u punomesastavu - u pratnji učiteljica razrednica

Melite Krivohlavek(4.

a), Vlaste Vrbanić Nemec(4.

b),

Tajane Tintor(4.

c) i Paule Antunović

(4.d) te pripravnice Marijane

Zadro, učiteljice u pratnjiJosipe Strnišćak i asistentice Jasenke

Meseldžije.Prva etapa putovanja bila je

posjet Krapini, gdje su razgledalifascinantan multimedijalni

Muzej krapinskih neandertalaca.Ne treba puno govoriti da se oduševljenje

miješalo s duhovitimkomentarima života tog spiljskog

čovjeka, toliko nestvarnorazličitog od današnjeg svijetau kojem klinci okruženi pametnim

telefonima i prijenosnim računalima

odrastaju. Uz stručnupratnju i pojašnjenja, četvrtašisu naučili kako je nastao planetZemlja, kako se rađao i mijenjaoživot na njoj, jesmo li zaista postali

od majmuna, zašto neki idanas negiraju teoriju evolucije ikako se i od obične prehlade tadavrlo često umiralo. Biti spretanili biti pojeden, bio je moto spiljskih

neandertalaca, dok je dvojbadjece 21. stoljeća „objaviti na

Fejsu ili Instagramu"Nakon ručka koji je izgladnjelim

mudrim glavicama prijaokao da su se penjali na Himalaju,a ne na Hušnjakovo brdo, autobusi

s radoznalim četvrtašimakrenuli su dalje, u Trakošćan.Ondje su nekad stolovali plemićiiz obitelji Drašković. Razgledavanje

dvorca Trakošćan, koji ihje oduševio svojom monumentalnošću,

očuvanošću te prekrasnim

okruženjem, proteklo je uzosvježenje proljetnim pljuskom.Iako su naši junaci bili dovoljno

Terenska nastava u Krapinu i Trakošćan pretvorila se u zabavancjelodnevni izlet tijekom kojeg su učenici i njihove učiteljicerazmjenjivali uspomene, zabavna sjećanja na protekle četiri godinerazredne nastave, transformacije od uplašenih prvašića do

samosvjesnih i nestašnih četvrtaša na rubu puberteta

hrabri te sa svojim učiteljicamaizašli, barem nakratko, na znameniti

vidikovac na krovu dvorca,

kiši unatoč.Djeca su uvijek djeca, vole se

smočiti kišom, zaprljati blatom,vriskati, trčkarati na livadama iu šumama, rekla nam je razrednica

4. c razreda Tajana Tintor,dodavši kako ova generacijaučenika nije ništa drukčija odprijašnjih. Jedino se roditelji mijenjaju

i nekad je s njima lakše,nekad teže:

Današnji su roditelji zahtjevniji,više traže od svoje djece,

ali i od škole, učitelja. Djeca sudobra, u odnosu na prošle generacije

ovi su učenici čak punobolji u odgojnome smislu. Dakle,

žele poslušati, može se s

njima izaći na kraj. Najviše ih jeove četiri godine zanimalo gradivo

prirode i društva, iza togamatematika, a pomalo žalosti štosu najmanje interesa iskazivaliza hrvatski jezik. Materinski imje jezik bio najmanje zanimljiv,najviše su se takoreći borili s njime.

Ne znam što je točno tomerazlog, ali vjerojatno i za to, kaoi mnogo drugih stvari u odgoju iobrazovanju, dublji razlozi ležeu obiteljskim navikama i odgoju.

Najvjerojatnije se od rođenjas njima ne govori i ne priča pravilno,

ne upotrebljavaju hrvatskijezik na pravilan način, pa je ka¬

snije onda teško ispravljati takveusađene govorne pogreške, ističe

Tintor.Tome ne pripomaže činjenica

da zapravo nove generacije maločitaju. Uglavnom samo ono štomoraju, a to je ponajprije lektira.Naravno, i to ovisi o roditeljima,koliko (pa i svojim primjerom)potiču čitalačke navike i ljubavprema knjizi kod svoje djece.

Školu u prirodi organizirativeć u prvome razreduKlinci stalno imaju mobitele u

rukama, stalno tipkaju, ne pričajuskoro uopće međusobno. Jako

malo razgovaraju, onako starinski,bez da pritom jedni drugima

ne pokazuju nešto na mobiteluili se razgovor ne vrti oko nekeigrice. Opet na mobitelu. Njihovje način komunikacije uglavnomelektroničkim putem, gdje ne

moraju paziti na pravopisne norme

i pravila. Tako se izražavaju,pismeno, pa onda i usmeno, naglašava

Tintor:Priroda i društvo kao predmetim je zanimljiva jer im, kao

prvo, nedostaje boravka u prirodi,a i to gradivo im je nekako

najbliže i najlakše za razumjeti.Nedostaje nam svima više boravka

u prirodi, učenike bi trebalo

čim češće izvoditi van, naterensku i izvanučioničnu nastavu.

Svedeni su im vikendi na

odlaske u trgovačke centre i natu elektroničku komunikaciju,videoigrice.

Tintor primjećuje da su djecana ovakvim izletima opuštenija i

radoznalija, što je i logično, jerdoživljavaju i vide nove stvari, ustvarnome životu vide ono što suučili u školskim klupama. Ipak,ni to terensko znanje ne ostajeim trajno, jer se vrlo brzo, govorinam, prešaltaju natrag na svijetmultimedije i društvenih mreža,u kojem svakodnevno borave i

odrastaju. Zato bi terenskih nastava

i školskih izleta trebalo bitikudikamo više.

Slaže se s time Melita Krivohlavek,

učiteljica razrednenastave već 22 godine, od čegatočno dva desetljeća u OŠ Gustava

Krkleca. Ovoj je generacijibila razrednica a razreda:

- Na terenskoj se nastavi dobije

jako puno, i obrazovno i

odgojno, jer djeca uče gledajući,promatrajući, doživljavajući. Anama je takav terenski rad dragocjen

jer ih vidimo izvan učionice,

opuštene, u nekim drugimokruženjima i situacijama, kadamožemo vidjeti kako funkcioniraju

individualno, kako u

grupama. Bolje upoznajemosvoje učenike. I zato bismo veću prvom razredu trebale ići navišednevnu školu u prirodi, gdjedjecu upoznajete u drugom svjetlu

nego u školskim klupama. Ašto više znate o djetetu, to muje lakše pristupiti. Zato bi punoviše trebalo izlaziti iz škole naizlete i terensku nastavu. No,

jasno nam je da je to financijskipoprilično zahtjevno, neizvedivou današnjoj situaciji, jer najvećiteret pada na roditelje. A i administrativno

nam je svaki izlet postao

vrlo kompliciran, zbog novih

pravilnika, s ispunjavanjemgomile papirologije.

Osnovna škola Gustav Krklectrebala bi od jeseni započeti radu sustavu ednevnika. Učiteljicerazredne nastave očekuju da će

im biti lakše raditi, ponajvišešto se tiče silne administracije isvakodnevne evidencije, papirologije

koja doslovno zagušujeprimarni pedagoški rad. Roditeljima

će također situacija bitipojednostavljena,

jer će lakše pratiti

napredovanje, ocjene i eventualne

izostanke svoje djece. No,Tintor se boji da će ednevnicismanjiti i prorijediti dolaske roditelja

na informacije u školu.Sve razrednice ove generacije

uvjerene su kako se za kvalitetanrad u razredu, sa sve zahtjevnijom

djecom, potrebno redovitostručno usavršavati i biti ukoraks vremenom:

- Kada sam počinjala raditi,tehnički su uvjeti bili drugačiji.Više smo se služile kredom i pločom,

a danas je normalno raditi s

novim tehnologijama, služiti seaudiovizualni alatima, djecu voditi

da sami istražuju, rade projekte.Djeca su puno dinamičnija,

imaju više informacija, no o učitelju

ovisi koliko će se kvalitetnopripremiti da bi znao odgovoritina sva dječja pitanja i potrebe.Presudna je motivacija učitelja,koliko ima volje, želje raditi nasebi, stalno. Učitelj koji želi raditiići će ukorak s vremenom i datitoj djeci maksimalno. Ako paknetko nema želje ni volje, onda nisva tehnologija ne pomaže. U našem

je poslu cjeloživotno učenjeprimat. I roditelji su danas obrazovaniji,

pa i zbog toga učiteljskekompetencije moraju biti na

najvišoj mogućoj razini rekla jeučiteljica Krivohlavek.

Roditelji odgojprebacili na školeUnatoč činjenici što svi pedagozi,

pa i same škole, ističu važnosttrokuta roditelj dijete - učitelj,ta suradnja više nije na razini na

kakvoj je bila prije deset, dvadeset

godina. Ima roditelja, jasno,koji i dalje svakodnevno kontaktiraju

s učiteljima, vole se uključitiu život škole i razreda svog

djeteta, ali sve je više onih kojine stignu, nemaju volje, niti želje

previše se upuštati i upoznavatis radom škole.- Roditelji su u svakodnevnoj

borbi za egzistenciju i sve što ideizvan dnevnih rutina i planovanije dobrodošlo. Škole bi radoorganizirale primjerice neka druženja

vikendom s roditeljima, alije s druge strane zainteresiranostroditelja za takve aktivnosti jakoslaba. Barem kod nas u Zagrebu.Većina njih je cjelokupni odgojnoobrazovni

proces prepustilaškoli i prebacila na učitelje, daoni sami moraju što manje ili gotovo

ništa po tome pitanju raditikod kuće. Doslovno, evo vamdijete, prepuštam vam ga, vratitemi gotov proizvod! Učitelji sutu nemoćni. Ne možemo preodgajati

djecu, a kamoli roditelje.Najesen nam dolazi nova generacija

prvašića, no srećom samoptimist u duši, pa očekujemsamo lijepe i dobre stvari zaključuje

učiteljica Tajana Tintor.I dobro da je tako, jer upravo

će učitelji biti vodiči tim malimradoznalim,

ali i uplašenimglavicama, na još jednom putovanju

od zbunjenih pačića doveselih labudova. Nove učiteljeupoznat će i ovi četvrtaši, većjesenas, kada u petom razredustignu nove obaveze, novi predmeti,

novi, još dinamičniji ritamsvladavanja školskoga gradiva.Ipak, budimo bez brige. Učiteljje onaj koji i najkompliciranijestvari može učiniti jednostavnima.

Upravo takvi učitelji stanujuu Krklecovoj školi.

Branko Nađ

3

Oproštaj od još jedne generacije četvrtaša

Branko Nađ

izvješće

Školske novine