prof. dr. rusmir mahmutehaji

stolaka arijaU vidiku perenijalne filozofije

Prvi dio

Ostavi grad na ishodu ostavi grada na zapaduIzgradi grad u sebi okreni lice svom graduJer je vrijeme blizu(Mak Dizdar, Vijenac)

Ukupnost bosanskog jedinstva u razlikama obznanjuju ma-nji i vei gradovi.* Svaki od tih gradova je jezgra s kojom je poveza-no vie manjih i veih naselja. A te mree od veza gradova i njiho-vih okruenja grade sloenu uzajamnost bosanske cjeline. Gotovo svi bosanski gradovi su razvijeni uz rijeku ili vie njih. A budui da bosanske rijeke uglavnom protjeu kroz doline koje okruuju brda, gradski sadraji se rasporeuju na obalama rijeka i brdskim padinama. Zato su prelaenja, uzlaenja i silaenja, te dotjecanje od izvora i otjecanje prema uu, kao kljuni znakovi prostora gra-da, ukljueni u osjeanja i shvaanja grada i ivota u njemu.

Prostor zemlje omeen je crtama obzorja ili doticanja brdskih vrhova s nebom. To je vidik u kojem grad nije mogue odvojiti od neba. Razluenosti i povezanosti zemlje i neba odgovaraju razluenosti i povezanosti tijela i Duha u ovjeku. Ta uzajamnost zemlje i neba i svega to je meu njima, na jednoj, i tijela i Duha i svega to je meu njima, na drugoj strani, jeste najvaniji sadraj u oblikovanju bosanskog grada i svega to on sabire. U toj cjelini

* Ova studija je dio knjige arijska: Jezik i znaenja koju e objaviti zagre-baki izdava Antibarbarus. U Glasniku e biti objavljena u dva dijela.

239

prolost-sadanjost-budunost

5*

Str.240 Prof. dr. Rusmir Mahmutehaji Br.3-4

ivljenja nema nieg, od kukice veziva na mahrami do otrice lista na vrhu munare, a da nema znaenje u nauku o ovjekovom dolasku iz savrenosti i vraanju njoj. Sve u obzorjima i sve u jastvima jesu znakovi protjeueg govora o ovjekovom povratku savrenosti. U taj govor ukljuena je i objava koju Bog sputa ovjeku kao Svoj govor u njegovome jeziku. Objava je, tako, sutina svakog ljudskog znanja. Samo s njome svijet i ovjek mogu biti otvoreni za svoje vie razine, one iza i mimo granica svih pojava. Svijet i ovjek i objava obznanjuju jednost u mnotvu. I grad i njegova kua u bosanskome naslijeu otvoreni su nebu. Oni su tako slika ovjekovog nastojanja da bude otvoren Duhu i da se vrati svojoj savrenoj mogunosti.

Svako ovjekovo stanje odrava njegovo znanje o svijetu i sebi. Kada god ovjek pristane na zatvorenost i dovoljnost svijeta i tijela, on gubi sposobnost da shvaa, odrava i potvruje put kojim je u svakome asu i svakome poslu usmjeren prema Najljepem. Tada on gubi umijee nasljeivanja i prenoenja. I obzorja i njegovo jastvo se suavaju, a zamisao o izbavljenju u savrenosti iezava.

Stari bosanski gradovi sa svojim tradicijskim sadrajima postali su gotovo neshvatljivi u modernoj slici svijeta. Njihova preoblikovanja i razaranja traju dulje od jednog stoljea. etiri strane svijeta stjeu se u ljudskome jastvu bez obzira na to koliko je ono osvijetljeno ili zamraeno. Imenica arija oznaava etiri strane svijeta. Stanje u ariji odraava stanje u ovjeku. Ako ovjek hoe da izae iz haosa i razorenosti u poredak i obnovu, on to ne moe bez preispitivanja uzroka i posljedica promjena u njegovome gradu. Ljudsko ozbiljenje nije mogue bez cjelovitog nauka koji ne iscrpljuje ni jedno ljudsko postignue. A taj nauk ima i svoj put na kojem sve u obzorjima i jastvima ima znaenje. ovjek je na tome putu ako se sjea savrenosti kao razloga i svrhe svog postojanja. Nauk, put i vrlina u svakome ovjeku su neotklonjive mogunosti. Vrlina ima smisao ako njen nositelj jeste na putu prema savrenosti. A put vodi savrenosti ako putnik zna nju kao svoj cilj, i ako mu je ona izvor znanja.

Do danas su sauvani samo dijelovi bosanskih gradova. Oni svjedoe naukovnu osnovu dugog razvoja gradskih cjelina. Naslje-dnici tih ostataka najee ne znaju nita o nauku, putu i vrlini koji-ma su ti gradovi bili oblikovani. S obzirom na to da moderna slika

Br.3-4 Stolaka arija Str.241

svijeta ima posve drukiji slijed u usporedbi s onim tradicijskog na-uka, veina ostataka tih nekadanjih gradskih cjelina nije shvatljiva njihovom savremenom nasljedniku.

Stolac je gradsko sredite jedne od bosanskih mrea malih naselja. Razvijen je u dolini s tri kraka, na obalama rijeke i na padi-nama okolnih brda. Njegovo sredite je arija koju ini arhitekton-ska cjelina s damijom, mektebom, musafirhanom, kiraethanom, sahat-kulom, duanima, te prostorom za mjerenje i druge drutve-ne potrebe. Ta arija je bila jedna od najouvanijih do posljednjeg rata protiv Bosne. Istraivanje njenih sadraja i povezivanje sa zna-enjima u cjelovitome sakralnom nauku moe doprinijeti razumi-jevanju opeg okvira u kojima su nastajali svi bosanski gradovi.

Veina gradova Staroga svijeta razvijena je u okviru jedinstva svetog nauka i svete umjetnosti. Gradske cjeline sa svim svojim pojedinostima ukljuuju svetu umjetnost koja odraava sveti nauk. arija prima i daje, sabire i rasijava ljude i njihova djelovanja. Sve to zbiva se u neprestanim dolaenjima i odlaenjima. U tome zamrenom i mijenjajuem toku ivota stalno su prisutni i umijea i vjetine davanja i primanja.

Nije mogue zamisliti ariju bez tradicijske umjetnosti i zanata.1 Sve to dospijeva u duane, ili to je u njima napravljeno

1 Tradicijom u ovome razmatranju nazvan je odnos ovjeka s Bogom kao Naj-viim Poelom: S obzirom na njenu obuhvatnu narav tradiciju nije mogue, kae Marco Pallis, lahko odrediti; ali nekoliko naznaka uinit e taj pojam jasnijim. Tradicija obuhvaa cjelinu neke civilizacije, u svim njenim oblicima i dijelovima i tei ponitenju svih oprenosti, kakve su sveto i profano, pa ak i Stvoritelj i stvaranje. Prava tradicijska civilizacija ima svoje korijene uvrene u nauku isto metafizikog poretka, mimo ogranienja ak i osobnosti. Taj nauk daje toj cjelini njezino poelo ili dovoljan razlog. Drugi initelji tradicije bilo etiki, drutveni ili umjetniki, sve do najneznatnijih djelovanja u svakome danu, svi izvode svoju vanost iz tog nauka, da bi bili vreni u njihovim propisanim podrujima. Zamisli metafizikog poretka su veza koja odrava sve dijelove u cjelini. Ukupnost miljenja mora biti posmatrana kao hijerarhija s istom metafizikom na vrhu. (Marco Pallis, Peaks and Lamas, Oxford: Woburn Press, 1975. XVII. O moguem znaenju pojma tradicija vidjeti vie u Rusmir Mahmutehaji, Learning from Bosnia: Approaching Tradition, New York: Fordham University Press, 2005.) Philosophia perennis je osnova i okvir razmatranja ovog rada. A to znai da je naglaena uzajamnost vjesnitva i filozofije, uzajamnost koja je od srednjeg vijeka na Zapadu sve vie zanemarivana. A povezanost vjesnitva i filozofije je od presudne vanosti za dublje razumijevanje izvora zapadne filozofije, izvora koji su zajedniki i zapadnoj filozofiji i islamskoj filozofiji, ali koji su shvaani na temeljno drukije naine u ta dva toka miljenja, kako se zapadna filozofija u sve veoj mjeri odvajala i od perenijalne filozofije i od kranske teologije. (Seyyed Hossein Nasr, Islamic Philosophy from its Origin to the Present: Philosophy in the Land of Prophecy,Albany: State University of New York Press, 2006. 5.)

Str.242 Prof. dr. Rusmir Mahmutehaji Br.3-4

da bi bilo prodano kupcu, povezano je s cjelinom postojanja. A ti tokovi uokvireni su tradicijskim drutvenim poretkom i tradicijskom arhitekturom. Bivanje u ariji zahtijeva od svakog pojedinca da nalazi i priznaje duhovne sadraje svake njene pojedinanosti. Prvo, sudionik otkriva smisao poslova koji svojim simbolizmom uvaju naukovnu poruku. I drugo, to je jo vanije, svi ti poslovi svojim znaenjima pomau sudioniku u njegovome duhovnom ozbiljenju i primanju Boije milosti.

U ariji se presijecaju dva pravca koji cijeli prostor dijele na etiri strane. Ti se pravci presijecaju u nevidljivoj taki kojoj odgo-vara svako mjesto. A to mjesto je, poelno govorei, svaki ovjek. Kada se kae da se u ariji presijecaju dva pravca ili stjeu etiri strane, onda to znai da je cijeli svijet naspram ovjeka i da je ovjek naspram cijelog svijeta, i kao njegovo sredite i kao njegova rubnost. Svijet i ovjek su dvije strane jednog i istog obznanjenja Stvoritelja.

U svakome pojedinanom ovjeku sabrano je cijelo ovje-anstvo. Ali i cijelo ovjeanstvo jeste isto to i jedan ovjek. Zato je arija ime za mogunost tog cijelog iskustva jednog ovjeka. On se nudi kao sluatelj i primatelj svim drugim ljudima. Sluanjem i primanjem on zaduuje svakog drugog ovjeka svojim govorenjem i davanjem. A ta otvorena uzajamnost pojedinca zahtijeva otvorenost svijeta. Ali i ovjek i svijet sabiru promjenljivi poredak znakova. Zato je kljuno pitanje: Kako ti znakovi svijeta i ovjeka mogu biti ueni kao govorenje o zemlji i nebesima i svemu to je meu njima, te o tijelu i Duhu i svemu to je meu njima? I potom, kako u tome uenju ovjek moe dosegnuti svoju najljepu uspravnost ili kako se on moe ozbiljiti u odnosu s Najljepim?

Odgovor na ta pitanja ima tri nerazdvojiva sadraja. Prvi je da sve mogunosti koje ovjek iskuava u obzorjima obznanjuju Jednost. Drugi je da i svijetu i ovjeku treba savreno poelo kao poetak i kraj. I trei je sadraj da se i svijet i ovjek vraaju tome poelu. I svijet i ovjek primaju i obznanjuju Boga preko Njegovih najljepih imena. A Bog kao imatelj najljepih imena jeste Najljepi. Od ovjeka se oekuje da kao primatelj tih imena sve ini na najljepi nain i tako u sebi ozbilji ime Najljepi. A arijsko zgusnue ljudskih mogunosti u davanju i primanju ne moe obznaniti ljepotu svakog injenja ako umijea i znanja nisu povezani sa svjedoenjem Jednosti i sjeanjem na Jedinog.

Br.3-4 Stolaka arija Str.243

U svemu to arija sabire sadrano je poelo: Ars sine scientia nihil. Tu je rije o scientia sacra i ars sacra. Preko ta dva sadraja obznanjuju se sve pojave arijske cjeline. Kada iezne povezanost umijea i nauka ili znanja, stavova i ponaanja s njihovim Najviim Poelom, te u sudionicima ivota u ariji prevlada zaborav razloga i svrhe ljudskosti, zapoinju razaranja i neosvijeena mijenjanja naslijeenih sadraja ljudskog trajanja. irenje pokvarenosti zemljom i morima jeste samo odraz ili posljedica pokvarenosti u ljudskim jastvima. A to je neodvojivo od razliitih oblika pojedinanih i skupnih bolesti. Takve bolesti su neizbjene kad god mesdid ostane bez arije i kad god arija ostane bez mesdida. A mesdid je otvaranje i sabiranje ovjekovog prelaenja prema svojoj najvioj mogunosti preko tri stupnja volje, ljubavi i znanja.

I sveta umjetnost i sveti nauk imaju zemaljske oblike, ali ljepota i znaenja koje prenose sputeni su s viih razina postojanja, pa imaju ulogu da ovjeka koji ivi u njima i s njima podiu prema njegovim viim mogunostima.

arija ili prostor u kojem su obznanjene etiri strane svijeta jeste razvijeni drutveni i graditeljski oblik. Sve u toj razvijenosti obznanjuje sredite koje je Poelo kao izvor i utok svega. To posvuda prisutno sredite odreuje ariju kao ars sacra. Nita ne moe porei prisutnost sredita, niti ga ita moe ograniiti.

Da bi prisutnost sredita bila potvrivana u svemu i svuda, arija je u cijelosti okrenuta mesdidu. Sve to jeste arija i sve to njoj pripada, izvedeno je iz mesdida kao njenog sredita.

Iako je povr zemlje prva razina arije, sve njezine poloene i okomite ravni svjedoe uzajamnost nebesa i zemlje. ovjek shvaa povr zemlje kao rasporeenost u etiri smjera sjever, jug, istok i zapad. Tome prostornom rasporedu odgovaraju etiri godinja doba zima, ljeto, proljee i jesen.

Slijedei znaenja etiri prostorna smjera i etiri godinja doba, pravilno ureena arija ima etiri ulaza-izlaza. U sluaju stolake arije, etiri ulaza-izlaza odreuju njihovi poloaji u odnosu na sadraje arijske cjeline. Prvi ulaz je sa sjevera, izmeu duana i kiraethane. Drugi je s juga, izmeu mekteba i musafirhane. Trei je s istoka, izmeu duana i kovanice. etvrti sa zapada, izmeu duana i musafirhane.

Str.244 Prof. dr. Rusmir Mahmutehaji Br.3-4

Ta etiri smjera i etiri ulaza ukazuju na peta vrata. ovjekova otvorenost prema Najviem ili okrenutost nebu moe biti oznaena kao postojanje petih vrata o kojima arija svjedoi svim svojim sadrajima.

Niz duana prema sjeveru ima dvije strane jednu prema Tepi i drugu prema ulici. Na vanjskome sjeveroistonom uglu ar-ije je kiraethana ili kua za uenje. Prema jugu je niz duana s licima prema Tepi i leima prema damiji. Oni su produljenje damijske avlije prema Tepi ili vanjskome svijetu. Tom vezom na-znaena je uzajamnost svih razina postojanja i ivota. Na jugoza-padnom uglu tog niza duana, prema musafirhani, jeste mekteb ili mjesto knjige. Ti duani uzdu damijske avlije razdvojeni su na sredini kapijom. A damija izvorno znai mjesto sabiranja.

Jednostrani duani ispred damije, mekteb, musafirhana, dvostrani duani, kiraethana, te kovanica i pekara omeuju trapezoidnu povr Tepe. Mjere tog trapezoida su 16x27x25x27 metara. Taj unutarnji prostor arije spojen je s damijom pre-ko kapije. A taj spoj odreuje uzajamnost vanjskog i unutarnjeg poretka arije. A nita od uzajamnosti u svijetu ne moe imati smisao bez njegovog znaenja u scientia sacra. Kada je to zabo-ravljeno, savreni poredak se priinja neredom. I obrnuto, ljudi koji otkriju poredak u sebi pronalaze ga i u svijetu.

Svijet je stvoren u est dana i sa est prostornih mjera. Sve to je rasprostranjeno kao stvaranje nebesa i zemlje i svega meu njima sabrano je u stvaranju ovjeka. Njemu kao upotpunjenju stvaranja dodijeljen je poloaj peata svake odreenosti, ali i otvorenosti prema sedmome nebu kao Miru od kojeg i prema kojem jesu svi svjetovi. Zato je sedda najuzvieniji ovjekov poloaj. Sedda je svjedoenje sedam nebesa kao Mira. Na to upuuje sedam dodira ovjeka na seddi: elo, dva dlana, dva koljena i dvoji noni prsti.

ovjek je stvoren kao upotpunjenje est dana i est nebesa. Zato je pozvan sabiranju kao svojoj zbilji: O vjerni, kada ste pozvani povezivanju u danu sabiranja, pourite sjeanju na Boga i ostavite trgovinu; to je za vas bolje, da samo znate. Pa kada je povezivanje zavreno, raziite se po zemlji i traite Boije obilje i esto se sjeajte Boga; e da uspijete.2

2 Kuran, 62:9-10. Svi prijevodi kuranskih stavaka su autorovi. Ti su tekstovi prijevoda napravljeni usvajanjem strategije prevoenja u Arthur J. Arberry, The Koran Interpreted, London: George Allen & Unwin, 1980.

Br.3-4 Stolaka arija Str.245

Odzivanje tome pozivu, koji Bog upuuje ovjeku da se preko povezivanja i sjeanja sabere u danu svog stvaranja, jeste istodobno i potvrda ovjekove mogunosti da svoje jastvo proiri na sve ljude i cijelo postojanje. Sjeanjem na Boga ovjek nalazi smisao svih znakova u obzorjima i jastvima. Njegova se ud pokazuje u sposobnosti da razluuje istinu i la te ljepotu i dobrotu, i da pristaje uz istinu i ljepotu. I kada se sabire u punini svoga jastva, i kada se razlazi obzorjima svijeta ovjek ima Poslanog kao svoj najljepi primjer: Ali kada oni vide trgovinu ili zabavu, raziu se, i ostave tebe stojeeg. Reci: To to je s Bogom bolje je od zabave i trgovine. Bog je najbolji od opskrbitelja.3

Svi svjetovi se sabiru u ovjeku. To je njihovo pokazanje u svih est dana i mjera kao obzorjima pred ovjekom. Preko tih obzorja ovjek se zapuuje sebi kao putnik koji se vraa svome domu. arija je slika dolaska i odlaska te sabiranja i razlaenja.

Sve odnose meu ljudima odreuje prisutnost Boga kao vazdanjeg drugog u svakome okupljanju: Tri se ovjeka zajedno ne urote tajno, a da On nije etvrti od njih, niti pet ljudi, a da On nije esti od njih, niti manje od tog, niti vie, a da On nije s njima, gdje god oni bili.4 ovjek ima dvije mogunosti u shvaanju i ozbiljenju svojih odnosa s drugim ljudima. U prvoj mogunosti on se sjea Boga kao upravitelja i presuditelja svega to se zbiva. U drugoj mogunosti ovjek iskljuuje ili zaboravlja Boiju prisutnost u svijetu, pa se oslanja samo na svoju slobodnu volju i razumsko procjenjivanje onog to je za njeg bolje. Tada se ovjeku ini da je on neovisni mjeritelj i procjenitelj te da sve to on ini ne podlijee konanom i savrenom mjerenju i vrednovanju.

arija u izvornome smislu prihvaa, oznaava i oglaava poredak s Bogom kao vazda prisutnim. Na tu vazdanju prisutnost Boga i Njegovo sputanje Objave ljudima preko odabranog Vje-snika ukazuju dvije arijske okomice munara i sahat-kula. One su nerazdvojivi znakovi o uzajamnosti tijela i Duha te zemlje i neba. Njima odgovaraju dvije strane ljudskog duga Bogu kao Istini. Obje te okomice upuuju na nedovoljnost prostornih i vremenskih mjera. Ne iscrpljuju se razlog i svrha ovjekove prisutnosti na zemlji

3 Isto, 62:11.4 Isto, 58:7.

Str.246 Prof. dr. Rusmir Mahmutehaji Br.3-4

u etiri prostorna smjera sjever, jug, istok i zapad, niti u etiri godinja doba zima, proljee, ljeto i jesen.

ovjek je bie uspravnosti koje spaja zemlju s nebom. Oko-mici njegove uspravljenosti odgovaraju ljestve kojima njegovo jastvo uzlazi prema Bogu. To je ljudski dug uspravnosti ili uzlaenju preko svjedoenja da nema jastva osim Jastva. Za to svjedoenje nisu dovoljna etiri godinja doba, jer ovjek nije zatvoren u vrijeme. Iz svakog vremena ovjek je usmjeren Vjenosti.

Munara je u doslovnome smislu kula vatre. Njena erefa napravljena je radi paljenja vatri koje su vidljive izdaleka. A vatra objedinjuje svjetlost i toplinu. Svjetlost odgovara znanju. Bog je svjetlost5. On svojim znanjem sve obuhvaa.6 A ljudima je od tog znanja dano malo7. Budui da je ovjek stvoren u najljepoj uspravnosti8 i da je njegov Stvoritelj savren, kad god je to malo ovjekovo znanje okrenuto Bogu, ono je dovoljno da bi volio Njega9. Voljenje Boga i slijeenje Hvaljenog10 je savreni put na kojem Bog vodi ovjeka. Jedinstvo znanja i ljubavi je vjera, a odnos ovjeka i Boga je odnos vjernog i Vjernog.

Zaljubljeni eli ujedinjenje sa svojim Voljenim. On eli nestati ili posve izgorjeti u vrelini svoje ljubavi. O toj vjeri, koja je vazda jedinstvo znanja i ljubavi, kazuje munara kao mjesto vatre. To jedinstvo znanja i ljubavi u vjerovanju uoblieno je u svjedoenje da nema boga osim Boga i da je Hvaljeni Njegov rob i Njegov Poslani. Kada znaenje vjere pretstavljeno vatrama bude preinaeno u govor, onda je to poziv ljudskim glasom:

Bog Najvei, Bog Najvei, Bog Najvei, Bog Najvei; svjedoim da nema boga osim Boga, svjedoim da nema boga osim Boga; svjedoim

5 Vidjeti Kuran, 24:35.6 Isto, 65:12.7 Isto, 17:85.8 Isto, 95:4-6.9 Isto, 3:31.

10 ovjekovo jastvo sabire, poelno govorei, sva imena, a to znai sva Boija naj-ljepa imena. Ozbiljiti svoju ljudskost znai otkriti ili nai ta imena u svome jastvu. Bog je Hvaljeni (al-Hamid). On Svoje bivanje Hvaljenim ne duguje nikome. Njegovo bivanje Hvaljenim obznanjuje se u ukupnosti postojanja. Ta ukupnost je Hvaljeni kao primatelj hvaljenja koje Bog kao Hvaljeni daje svim pojavama. Kada je to hvaljenje sabrano u ovje-ku kao primatelju, on je Hvaljeni (Muhammad). To to je ovjek primio moe i dati. Zato je hvaljenje odnos ovjeka kao hvaljenog s Bogom kao Hvaljenim. Savreni primjer tog primanja hvaljenja jeste Hvaljeni (Muhammad) koji je prvina i krajnost sveg postojanja, pa zato najljepi primjer, lampa koja svijetli, milost svjetovima i opeaenje vjesnika.

Br.3-4 Stolaka arija Str.247

da je Hvaljeni Boiji Poslani, svjedoim da je Hvaljeni Boiji Poslani; hajde povezivanju, hajde povezivanju; hajde izbavljenju, hajde izbav-ljenju; Bog Najvei, Bog Najvei; nema boga osim Boga!

Sahat-kula obznanjuje Boije stvaranje u svakome asu, to je istovjetno s neprestanom Boijom bliskou i udaljenou. Bog je ljudima blii od vratne ile.11 On ni sa ime nije usporediv.12 Sahat-kula je druga arijska okomica. Ona je izvan damijske cjeline. Iako je nia od munare, i njena je uloga da nadvisi arijske ravni, te da bude vidljiva odasvud i da kucanje njenog satnog zvona bude ujno u cijelome gradu.

Vatre na munari su paljene i pozivi s nje upuivani su u odreena vremena. Ta vremena su povezana s poloajima Sunca i Mjeseca. Odzivanje tim pozivima znai ukljuivanje ovjeka u poredak postojanja i sudjelovanje u seddi svega Bogu, Sunca i Mjeseca, zvijezda i planina, te drvea i ivotinja. Ali, svaki asak obznanjuje Boga, pa su sahat na kuli i njegov zvon napominjanje o Bogu: Gdje god se okrenuli tamo je Boije Lice.13 Bog poziva u Kuu Mira, i koga hoe On izvodi na uspravni put.14 Sahat-kula svojim otkucavanjima i pokazivanjima svjedoi kozmiki poredak kao Boiji govor ljudima.

Sahat-kula je smjetena u sjeveroistonom uglu Tepe. Njome je postignut raz-govor duanske cjeline s kiraethanom na jednoj, i damije s mektebom i musafirhanom, na drugoj strani. To to sahat na kuli najavljuje kao poredak u kozmosu mujezin kazuje kao cjelovit nauk. Obzorja sa svim pojavama koje obuhvaaju prelaze neprestano iz jednog u drugo stanje. Ona su naspram ovjeka koji ih obuhvaa svojim srcem. Pojave u obzorjima i jastvu postaju znakovi na ovjekovom putu ozbiljenja u dobru i ljepoti. Za sve pojave u ovome svijetu postoje njihovi uzori u viem svijetu. Svijest o toj uzajamnosti odraava povezanost ljudskih prisutnosti na povri zemlje i okomica munare i sahat-kule okrenutih nebu.

Vrijeme na stolakoj sahat-kuli raunato je s postavkom da dan prestaje i zapoinje zalaskom sunca. Takvo raunanje vremena posvjedoeno je u Evanelju i Kuranu. Imenici sahat odgovaraju

11 Vidjeti Kuran, 50:16.12 Isto, 42:11.13 Kuran, 2:115.14 Isto, 10:25.

Str.248 Prof. dr. Rusmir Mahmutehaji Br.3-4

arapski sa, hebrejski md, aramejski , grki hra. Znakovita je glasovna veza izmeu arapskog sa i slavenskog sad. Podizanje sahata na kulu, da bi bio vien iz cijelog grada i ut odasvud, ima smisao u snaenju svijesti o zbiljnosti asa i zabludi bjeanja iz njeg. Dolazi, naime, as, kae Marijin sin Isus, kada e svi koji poivaju u grobovima uti njegov glas, te izii iz njih.15 Bog kae u Uenju: Izgubljeni su, doista, oni koji uzvikuju lai o susretu s Bogom, tako da e oni, kada im iznenada doe as, rei: Teko nama to smo ga zanemarili! Na svojim leima oni e nositi svoje terete. O kako zle terete oni nose!16

Dvije strane arije, jedna oko Tepe kao mjesta ugoavanja, ugovaranja i mjerenja i druga oko mihraba kao mjesta svladavanja zaborava i zalutalosti sjeanjem i vraanjem, spojene su damijskom kapijom. Ona je dio arijske cjeline, pregrada izmeu dvaju mora, jednog slanog i drugog slatkog.17 Od te pregrade putnik prelazi preko vode do mihraba kao znaka nebeskih vrata. A ivot u ovome svijetu ima smisao u priznanju drugog svijeta kao vieg. Sve to je u obzorjima i ljudskim jastvima obznanjuje taj drugi svijet. Zato su nebeska vrata otvorena onima koji znaju i svjedoe Boije znakove. Onima koji poriu Nae znakove i ohole se prema njima vrata nebesa njima nee biti otvorena.18

Sve strane zemaljskog postojanja sabrane su u ariji, a ona u svome mesdidu ili mjestu sedde. Zato je taj mesdid arijski. I zato je arija mesdidna ili damijska. Kad god je to dvoje razdvojeno, u svijetu i ljudima nastaje nered. Mesdid je via razina svega to je vidljivo i usmjereno prema Poelu iz Kojeg proistjee i Kojem se vraa. arija se sabire u mesdidu, da bi iz njeg stalno dolazila i da bi se njemu stalno vraala. A srijeda ili srce arijskog mesdida jeste njegov mihrab ili mjesto rata. U svijetu ima onoliko mira koliko ga ima u ljudima. A Mir je svakome ovjeku beskonano blizak. To je tako jer Bog jeste Mir.19 On kae: Ja sam blizu da odgovorim pozivu pozivatelja, kada Me on zove.20 Ali, ovjek je od Mira vazda manje ili vie udaljen.

15 Ivan, 5:28.16 Kuran, 6:31.17 Vidjeti Kuran, 25:53.18 Kuran, 7:40.19 Vidjeti Kuran, 59:23.20 Kuran, 2:186.

Br.3-4 Stolaka arija Str.249

Povezivanje s Mirom i primicanje Njemu jeste uzlaenje od niih prema viim razinama ili rat protiv due koja navodi na zlo.21 U tome ratu od ovjeka se oekuje da nijedno stanje ne prihvati kao konano, te da se otvara svjedoenjem da nema boga osim Boga i da je Hvaljeni Njegov rob i Njegov Poslani. Takvim svjedoenjem on ispunjava svoje dugove prema sebi, ljudima i svijetu. To je ovjekov nain povezivanja s Bogom, i to vazda preko Hvaljenog kao savrenog primjera. Nema nieg ni velikog ni malog, ni bliskog ni dalekog, na sve etiri strane svijeta, a da nije povezano s ratom koje jastvo vodi da bi doseglo Mir. A Bog je Mir (es-Selam). Da bi ovjek primio mir i to primljeno mogao dati, mirenje mora biti njegova veza s Bogom. Mirenje kao odnos ovjeka s Bogom je jedini ovjekov dug. A najljepi primjer u tome mu je Hvaljeni kao prvi od miritelja.22

Bog poziva ovjeka da u svemu svjedoi pravedno: O, vjerni, budite zatitnici pravde, svjedoci za Boga, pa makar to bilo i protiv vas samih, ili vaih roditelja ili srodnika, bilo da je ovjek imuan ili siromaan; Bog je blizak i jednome i drugome. I ne slijedite strasti, da biste se tako kolebali; jer ako se vi kolebate ili okrenete, Bog je svjestan tog to inite.23 Drutvo ine njegovi lanovi, pojedinci s neponovljivim stanjima svojih jastava. Njihove slobodne volje ih usmjeravaju na sve strane. Drutvo je okvir i unutarnjost napetosti i sukoba u kojima sudjeluju jastva koja su manje ili vie udaljena ili bliska Miru. Ta jastva saznaju sebe u odnosu s drugim kojeg vazda nedovoljno znaju. Pravda je govorenje i pokazivanje istine. Bog od ovjeka trai pravednost. Drutva postaju zajednice preko pri-hvatanja pravde kao naina odnosa prema sebi i ljudima, svijetu i Bogu. arija je pozornica na kojoj se pokazuje koliko su ljudi bliski ili daleki zahtijevanoj pravdi. Zato su arija i sve u njoj obli-kovani i rasporeeni tako da u svakome asu ljudima bude spomi-njana njihova izvorna prisega Bogu kao njihovome Gospodu.

U ariji se stjeu, dodiruju i razmiu prostori u kojima se zbiva ljudski ivot. Tu je svaki pojedinac s izvornim dostojanstvom, ali i s pravom i dugom u odnosima domaina i gosta. A svaki ovjek je vazda i svugdje istodobno i gost i domain s odgovornou prema

21 Vidjeti Kuran, 12:53.22 Isto, 6:14.23 Kuran, 4:135.

Str.250 Prof. dr. Rusmir Mahmutehaji Br.3-4

Bogu. Zaborav tog pokazuje se kao pokvarenost i nered. A pokva-renost i nered u ariji imaju vidljivije i razornije posljedice nego na drugim mjestima. Stanje svake zajednice vidljivo je u njezinoj ariji. Zato su u toj zgusnutosti ljudskih odnosa posvuda znakovi koji ovjeka pozivaju da svjedoi pravdu.

Mjesto za javne mjere i mjerenja je u sreditu tepanske ra-vni, pod piramidnim krovom postavljenim na etiri kamena stupa. Pod tim krovom su vage - kantar i tezulje, te utezi, arini i zdjele. Sve to dostupno je na jednak nain i onome koji mjeri i onome kojem je mjereno. Mogunost savrenog mjerenja potvruju peta vrata ili ljudsko srce. U svakom ljudskom srcu je sklonost savre-nosti. A ta se sklonost pokazuje u ovjekovoj elji da bude sretan i da nadivi smrt.

Savreni ovjek je zaglavni kamen poretka svijeta. Svi dijelovi arije kao sakralne cjeline kazuju na razliite naine o ovjekovom traganju za poretkom u sebi, drutvu i svijetu, kako bi on svojim ivotom potvrdio da u Boijem stvaranju nebesa i zemlje nema nesklada. On je stvorio sedam nebesa u potpunome skladu jednih s drugim; nikakvog nedostatka nee vidjeti u stvaranju Milosnoga. I jo jednom usmjeri svoje gledanje. Moe li vidjeti ikakav nedostatak?24

Taj poredak u svem stvaranju oituje se kao mjera i srazmjer, te kao sklad i ljepota. Od ovjeka kao bia koje je Bog stvorio Svo-jim rukama oekuje se da sve ini na najljepi nain, s mjerom i raz-mjerom, skladno i cjelovito. Piramidni krov nad vagom i mjerama usred vanjskog dijela arije oznaava nebesa. Mjera i srazmjera, te sklad i ljepota obuhvataju sve to je na nebesima i na zemlji. Oni su sputeni kao obznanjenje Stvoritelja. A zemlja i nebesa i sve to je meu njima nisu odvojivi od ovjeka kao tijela i Duha i svega to je meu njima. Prilike u ljudskome domu odraavaju prilike u jastvima domaina i njegove eljadi. A kako je u domu tako je u ariji. A stanje u cijelome svijetu ima svoju sliku u stanju arije.

U damiji kao sreditu arije pred ovjekom je neprestano ponavljano pitanje: Zar vi ne vidite da Bogu niice padaju svi koji su u nebesima i svi koji su na zemlji, Sunce i Mjesec, zvijezde i planine, drvee i ivotinje, i mnogi od ljudi?25 U damiji je sabran

24 Isto, 67:3.25 Isto, 22:18.

Br.3-4 Stolaka arija Str.251

poziv ljudima za pridruivanje tim mnogim koji prihvaaju objavu nauka i puta, te ga potvruju vrlinom. Oni se odnose prema sebi, drugim ljudima i svijetu uz potinjavanje Bogu, to posvjedouju poniznou i dareljivou. A pravda je pokazivanje svega u mjeri i srazmjeri, te skladu i ljepoti.

Mekteb je mjesto knjige. Sluanjem, govorenjem, itanjem i pisanjem ovjek je usmjeravan i otvaran za primanje Objave koju mu donose Boiji vjesnici i koja je sabrana u Uenju. Mekteb spaja damijsku unutarnjost s vanjskim svijetom.

ovjek je u svojoj izvornosti udeen da mu svijet svakim svojim znakom kazuje o Bogu kao Istini. Svijet je izvorna Boija knjiga rastvorena pred ovjekom da bi mu bila jasna Istina. A samo savrenome ovjeku svijet moe biti takav. Kada je ovjek izgubio dostupnost svoje izvorne savrenosti, te zapao u zamraenost, Bog mu je iz Svoje milosti slao vjesnike i s njima mu sputao Knjige. Uenjem sputenih knjiga ovjek otkriva svoju izvornu istotu i Hvaljenog kao najljepi primjer i lampu koja mu svijetli kroz sve svjetove. Na taj su mu nain znakovi u obzorjima otkrivani u njihovome izvornom znaenju, koje odgovara najljepoj uzvisini ovjekove stvorenosti ili istoti njegovog savrenog poetka. Mjesto i vrenje sedde te mjesto i uenje Knjige postaju naini kojim ovjek otkriva svoje izvorno stanje, pa mu se vraa kao izgubljenome blagu.

Musafirhana ili kua za goste ukazuje na narav ovjekove smjetenosti u svijet. On je tu gost. Bog mu cijeli svijet sputa kao trpezu, pa su oni koji slue gostima u ime svoga Gospoda Njegovi namjesnici na zemlji. Svaki trgovac u duanu je domain. Kupac koji ga posjeuje njegov je gost. Na trgovcu je da ne zaboravi taj odnos domaina i gosta, da se sjea kako je Poslani najljepi primjer za sve odnose ljudi, te da nikada ne bude od onih koji govore: ta je ovome Poslanom? On uzima hranu i hoda trgovima?26 A tome Poslanom, koji je meu ljudima, Bog zapovijeda: Reci: Hodite da vam kaem ta vam nareuje va Gospod: da Mu nita ne pridruujete, da roditeljima dobro inite, da djecu svoju zarad neimatine ne ubijate i vas i njih Mi hranimo ne pribliujte se nevaljaltinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onoga kojeg je Bog zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva eto, to vam On

26 Isto, 25:7.

Str.252 Prof. dr. Rusmir Mahmutehaji Br.3-4

preporuuje da biste razmislili i da se imetku siroeta ne pri-bliavate, osim na najljepi nain, sve dok punoljetno ne postane, i da krivo na litru i na kantaru ne mjerite Mi nikoga preko njegove mogunosti ne zaduujemo i kada govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i da obaveze prema Bogu ne krite. Eto, to vam On nareuje da biste to u pameti imali.27

San i javu ovjek neprestano iskuava kao svoje dvije razine postojanja. Te dvije razine su sline ali i razliite. U obje se svijet i jastvo pokazuju kao slike. U javi kao slici ovjekovo ja sudjeluju sa svojom slobodnom voljom. A te slobodne volje nema u snu kao njegovoj slici svijeta. A ovjek hoe vie od tog to je u slikama. On hoe puninu ivota i sree, i to vazda i svugdje. Njegovo siromatvo ne moe biti otklonjeno sve dok je u te dvije razine, jer slike ne mogu biti isto to i njihov slikar. Te slike i obznanjuju i skrivaju. Priznanjem svog siromatva ovjek se otkriva kao prosjak pred Imunim ili Onim Koji Sebe objavljuje preko beskonanog protjecanja slika i jave i sna. Bog preko Hvaljenog objavljuje ljudima u njihovome jeziku: Ha, eto vas! Pozvani ste da troite na Boijem putu, a neki od vas su krti. Ko god je krt svome jastvu je krt. Bog je Imuni; vi ste siromani.28 krtost je nepriznavanje primljenog. A to nepriznavanje potie jastvo da se uzdigne iznad tog to mu se priinja imetkom koji je samo njegov. A to je oholost ili suprotnost poniznosti. A oholost porie ivot kao dar primljen od ivog.

Ono to ovjek prima u snu ne ovisi o njegovoj volji. Na javi je i njegova volja sudionik primanja. Zato uzlaenje od primanja s voljom prema primanju bez volje svjedoi zbilju postojanja da nema volje osim Volje. Osjetni svijet je obznanjenje njegove vie razine, pa je na taj nain mogue shvatiti i smrt kao viu razinu ovjekovog uzlaenja prema ivome. To da ovjek ne moe izmai smrti znai da nema ivog osim ivog, te da je krajnji smisao ljudskosti i sveg njenog iskustva u povratku Bogu. U takvome shvaanju ukupnost postojanja obznanjuje Gospoda preko Njegovih najljepih imena i razliitih razina zamiljanja od kojih je najnia svijet osjetne spoznaje. U tome slijedu sputanja i uzlaenja Boije Lice je na svakoj strani i svaki znak u obzorjima i jastvima obznanjuje Njega.

27 Isto, 6:151-52.28 Isto, 47:38.

Br.3-4 Stolaka arija Str.253

To obznanjenje je govor ovjeku i preko njega. I nema nieg zbiljnog to bi trebalo govoriti a da nije o Dobrome i Imunome. Poslani kae: Ko god vjeruje u Boga i Posljednji dan trebalo bi da govori ono to je dobro ili da uti.29 A budui da je mirenje ovjekova veza s Imunim kao Mirom, ovjek je duan da svoje siromatvo priznaje ispunjavanjem prava drugog kao siromanog. Ispunjavanjem prava tog drugog on vraa svoj dug Bogu kao Davatelju. Neki je ovjek upitao Vjesnika. ije je mirenje najbolje? Vjesnik je odgovorio: Onog koji hrani druge i iri Mir meu onima koje zna i onima koje ne zna.30 Primjenjivanjem tog poela svaki ovjek priznaje dostojanstvo svog siromatva u odnosu s Bogom kao Imunim i to, davanjem siromanom. Mirenje je veza s Mirom koji je u svakome ovjeku. Ako ovjek hoe Mir kao svoje ishodite i utoite on Ga mora priznavati i htjeti u svakome ovjeku. Ako hranu uskrauje drugome on to ini zapravo sebi; ako nee Mir drugome, on ga nee ni sebi. Ustrajavanjem na onome to ima kao svome, uz poricanje da mu je to darovano te da je time samo zaduen, ovjek uzima svoje jastvo za svoga boga. Tada je iskazivanje toga jastva njegova strast. A kada jastvo djeluje upravljano svojom strau, ono je zapravo u lutanju, kako to Bog kae: Vidje li onoga koji je uzeo svoju strast za svoga boga, pa ga je Bog, znajui ga, ostavio u lutanju, i zapeatio njegov sluh i njegovo srce i stavio zastor na njegove oi?!31

Kada je god s drugim ljudima, ovjek je njima i domain i gost. Koliko je jedno a koliko drugo ovisi o svakom pojedincu njegovih drugih, a to naelno znai o svim ljudima, i ivim i mrtvim i prolim i buduim. Neki od njih nemaju nikakav dug, pa su mu samo gosti. Neki od njih nemaju nikakvo pravo, pa su mu samo domaini. A neki od njih imaju i pravo i dug. A on, sve dok ima ivot, volju, mo, znanje, govor, sluh i vid, prema svima ima dug, jer sve ima pravo u njega kao primatelja od Boga.

Sve dok je ovjek u svijetu, on je i stranac i gost. A da bi se vratio u Kuu Mira kao najljepu uzvisinu u kojoj je stvoren, da bi se tamo vratio iz najnie nizine u koju je dospio, valja mu biti

29 Imam al-Bukhari, Sahih al-Bukhari, prev. Muhammad Muhsin Khan, Beirut: Dal al-Arabia, 1985. 8:99.

30 Isto, 1:19.31 Kuran, 45:23.

6 - Glasnik Rijaseta . . .

Str.254 Prof. dr. Rusmir Mahmutehaji Br.3-4

domain Hvaljenom kao najljepem primjeru i lampi koja svije-tli. A Hvaljeni je njegov ivi gost i kao takav vazda blii od njego-vog jastva: Vjesnik je vjernim blii od njihovih jastava.32 To je tako, jer nema puta prema Bogu kao Hvaljenom bez pristajanja uz Njegovo objavljenje preko Hvaljenog kao Njegovog roba i Nje-govog Poslanog. Hvaljeni je, prema tome, najvia mogunost sva-kog jastva. O toj mogunosti kazuju svi Boji vjesnici kao svjedoci Hvaljenog. A vjerni su oni koje s Bogom kao Vjernim povezuje povjerenje ili vjerovanje. A ni jedno stanje vjernog nije zatvoreno budui da je on u neprestanom primicanju Vjernom i saznavanju Njega. Tenja vjernog da se ujedini s Vjernim jeste njegovo volje-nje Njega. A na tome putu njegov vodi je Hvaljeni. Ljubav prema Hvaljenom jeste ljubav prema Bogu, kako to on kae: Niko od vas nije vjerni dok mu ja nisam drai nego njegovo dijete, njegov otac i svi ljudi.33

A ta veza s Hvaljenim i njegovo svjedoenje na svakoj razini jastva znai da je ovjek u neiscrpnoj mogunosti uzlaenja prema svojoj izvornoj ili krajnjoj mogunosti. ovjek je stvoren u najljepoj uspravnosti ili na najljepoj uzvisini. A to znai da je njegovo tijelo koje je Bog oblikovao Svojim rukama, primilo Njegov Duh, te tako u sebe sabralo znanje svih Njegovih imena. Ali ovjek je od te najljepe uzvisine siao do najnie nizine.34 I to je ovjek bie sputeno u najniu nizinu s iskustvom okomice od tog krajnjeg stanja niskosti do najljepe uzvisine. Uzlaenje uz tu okomicu znai ozbiljenje svjedoenja Hvaljenog kao najljepeg primjera i najvie mogunosti jastva. A znak Hvaljenog je njegova prisutnost na dnu doline postojanja, u mjestu plaa za izgubljenim Rajem, tu gdje je Nepovredivo niite. Od tog dna ili od tog Nepovredivog niita Bog uznosi Hvaljenog do Udaljenog niita: Slava Onom Koji je u noi prenio Svoga roba od Nepovredivoga niita do Udaljenog niita, iju smo Mi okolinu uinili blaenom, da bismo mu pokazali neke od Naih znakova.35

Uzlaenje od jedne do druge razine jastva jeste ovjekov put nalaenja i svjedoenja Hvaljenog. Nikada na tom putu on nije

32 Isto, 33:6.33 Imam Muslim, Sahih Muslim, prevod Abdul Hamid Siddiqi, Riyadh: Inter-

national Islamic Publishing House, s.a., 1:31.34 Vidjeti Kuran, 95:4-5.35 Kuran, 17:1.

Br.3-4 Stolaka arija Str.255

dovoljan sebi. Ni jedno od njegovih stanja na tome putu nije bez sjenke. A njegov cilj jeste Svjetlost i izlazak iz sjenke prema Njoj. Zato mu je Hvaljeni lampa koja stalno svijetli iznad i ispred njega, u obzorjima svijeta i u njegovome jastvu. Na tome putu on je vazda i domain i stranac, i domain i gost. On je domain jer je u svome jastvu primio Boiji Duh i sva Njegova najljepa imena i povjerenje. On je stranac, jer nigdje u postojanju za njega nema utoita ako ostaje razdvojen od svog Voljenog. A ovjek je stalno gost jer sve to ima na svome putu povratka prima od Domaina Koji postojanjem svega daruje Svoju obznanu Sebi.

ovjek ima pravo u svakog drugog ovjeka kao domaina. Iz tog prava slijedi i dug tog koji ga ima da svakome ovjeku kao gostu ponudi sebe kao domaina. A to je mogue samo ako ovjek prihvati da u svome srcu ima Boga, koji kae: Ne obuhvataju Me ni Moja nebesa ni Moja zemlja, ali Me obuhvata srce Mog vjernog, blagog i njenog roba.36 S takvim srcem ovjek je domain svemu to Bog pokazuje u obzorjima i ljudskim jastvima.

Za sve to ima ovjek je duan Bogu. A to znai da Bog ima pravo na sve to ovjek ima i ini. Svemu u svijetu Bog je dao postojanje. On kao stvoritelj i upravitelj svega ima pravo na sve, od najsiunijeg u svijetu pa sve do ukupnosti postojanja. Zato ovjek ima dug prema svemu u postojanju jer je to s dugom prema Bogu. Zato sve u postojanju ima pravo u ovjeka. Selman Perzijanac kae: Tvoj Gospod ima pravo u tebe, tvoje jastvo ima pravo u tebe, i tvoja porodica ima pravo u tebe; zato ti treba dati prava svima onim koji imaju pravo u tebe. A za to Vjesnik kae: Selman je rekao istinu.37

Ako neki ovjek porekne pravo svijeta i svih pojava u njemu, pa tako zanijee svoj dug prema njima, on se time ogluio prema Bogu. A samo priznanjem i vraanjem duga Bogu ovjek stjee svoje pravo da bude posve sretan jer e se nakon svega vratiti Bogu kao Milosnome.

Svaka pojava je stvorena s Istinom. I to je njeno pravo. Priznati istinu stvaranja svake pojave znai priznati pravo koje ona

36 To predanje esto je navoeno u sufijskim tekstovima. Navodi ga i Al-Ghazali u svom djelu Ihya ulum al-din. Vidjeti William C. Chittick, The Sufi Path of Knowledge: Ibn al-Arabis Metaphysics of Imagination, Albany: State University of New York Press, 1989. 107.

37 Sahih al-Bukhari, 3:108.

6*

Str.256 Prof. dr. Rusmir Mahmutehaji Br.3-4

ima u tog priznavatelja. Ali ovjek je nositelj povjerenja koje mu je Bog ponudio a on ga voljno prihvatio: Mi smo ponudili povjerenje nebesima, zemlji i planinama, ali oni su odbili da ga ponesu, i bili su uplaeni od njeg. I ponio ga je ovjek. Doista je on nasilan i neznalica.38

Povjerenje je odnos Boga kao Vjernog i ovjeka kao vjernog. Vjerni je jedno od najljepih Boijih imena.39 Boija vjernost je potpuna, jer Njegovo znanje i Njegova milost obuhvaaju sve. Ali ovjekovo znanje je ogranieno i vazda malo. Njegovo povjerenje, kao odnos s Bogom, moe biti savreno jedino u voljenju Njega. Bog je ovjeku ponudio povjerenje, iako je slab i s ogranienim znanjem. Kao takvome On je ponudio Sebe. Kada su ljubav i znanje objedinjeni u njegovu vjeru on slijedi Hvaljenog kao najljepi primjer. Tada on voli Boga i Bog voli njega.

Povjerenje je narav i mogunost svakog ovjeka. Ako neki ovjek odbije povjerenje koje mu nudi drugi ovjek, on tada porie svoju narav koju odreuje prihvatanje povjerenja koje je Bog ponudio ovjeku i on ga prihvatio. Nema odnosa meu ljudima bez povjerenja. Bog nalae ljudima: Bog vam strogo zapovijeda da povjerenja dadete onima koji su ih dostojni; i kada sudite meu ljudima, da sudite pravdom. Dobro je ovo upozorenje koje vam Bog daje; Bog je ujui, Videi.40

Da bi sudio pravdom, ovjek mora priznati i pokazati istinu svake pojave. Kao nositelj povjerenja, koje je izvorno primio od Boga, odgovoran je za njeg. To je njegov dug Bogu. Ali i svaki drugi ovjek je nositelj tog povjerenja. Ako ovjek priznaje svoj dug Bogu, mora priznati i jednak dug svakog drugog ovjeka. Zato je njegovo nuenje i primanje povjerenja, kao odnosa s drugim ljudima, nain ozbiljenja njegovog odnosa s Bogom.

Povjerenje je najvia mogunost za sve uzajamnosti u ariji. Od svakog se oekuje da ga nudi i prima, ali i da preispituje i sebe i druge kao dostojne nositelje povjerenja. To preispitivanje je suenje pravdom. A pravda jeste, valja ponavljati, pokazivanje Istine svega. ovjek je stalno duan Istini. A taj dug Istini sveg stvaranja priskrbljuje ovjeku jedno i jedino njegovo neopozivo

38 Kuran, 33:72.39 Vidjeti Kuran, 59:23.40 Kuran, 4:58.

Br.3-4 Stolaka arija Str.257

pravo da konano preivi i bude sretan. A dug Istini ovjek moe ispunjavati jedino u odnosu sa svijetom kao cjelinom i sobom kao cjelinom. Ni jedno njegovo znanje nije dovoljno da bi se uzdizao nad drugim ljudima, ali ni nepotpuno da ih ne bi volio. Pravedno suenje o svemu zahtijeva priznanje Istine ali i ljubav prema svemu to obznanjuje Milosnog.

Svaki ovjek znade o drugome manje nego o sebi. Zato je on duan da saslua svakog, da bi znao vie i sudio pravedno. Dajui svakom drugom ovjeku pravo da govori i zaduujui sebe da saslua svakog ko mu se obraa, ovjek poznaje sebe kao domaina i gosta. On nikada nije ni samo domain ni samo gost. Vazda je i jedno i drugo. Zato nema ovjeka prema kojem on nema dug, niti ovjeka u kojeg on nema pravo.

Svaki ovjek je istodobno i gost i domain. Ali njegova dunost domaina i njegovo pravo gosta su razliiti od jednog do drugog asa i od jednog do drugog mjesta. Kada je taj gost-domain u unutarnjosti arije okrenut prema musafirhani, jasno moe prepoznati poelo podignute ruke kao osnovu sveg graditeljstva te cjeline. To je poelo primijenjeno i na graditeljski plan arijskog mesdida. Desnica s otvorenim dlanom, podignuta do visine lica oznaava jednost volje i vjere. A vjera je znanje o Stvoritelju preko Njegovog stvaranja i voljenje Njega kao Istine svega u postojanju. Lice oznaava volju, ljubav i znanje. A desnica je znak moi. Objedinjenje volje i moi, te ljubavi i znanja pokazuje se kao injenje dobrog i lijepog. A ovjek koji ini dobro i lijepo robuje Bogu kao da Ga vidi. Desno i lijevo od ulaza u mesdid je po pet stupova, etiri drvena i krajnji zid. Ti stupovi odgovaraju prstima ruke. Ukupno je deset stupova i devet prolaza. To je poelo primijenjeno i na musafirhanu i na sve grozdove duana. I na musafirhani je deset stupova koji omeuju etiri duana s desne i etiri s lijeve strane u odnosu na ulaz, tvorei devet ulaza. A broj devet simboliki odgovara nebesima. A ona ovjeku obznanjuju savrenu skladnost sveg stvaranja.

Znaenje brojeva etiri, osam i devet u planu stolake arije mogue je pronai u svim ostalim dijelovima te sakralne cjeline. Ovdje e na pojednostavljen nain biti ukazano na znaenje broja pet ili na spomenuto poelo podignute ruke koje svjedoi i njegova ukljuenost u stari bosanski pozdrav.

Str.258 Prof. dr. Rusmir Mahmutehaji Br.3-4

Cijeli ovjekov ivot moe biti predstavljen preko tri njegove razine: volja ili djelovanje, vjerovanje, kao jedinstvo znanja i ljubavi, i savrenost ili injenje svega na dobar i lijep nain. To su tri bitna sadraja ovjekova duga Bogu mirenje (islam), vjerovanje (iman) i ljepota (ihsan).

Od ovjeka se oekuje da sve to ini bude usklaivano s voljom njegova Gospoda kao Milosnog i Premilosnog i Kralja dana duga. Takvim djelovanjem u svijetu ovjek dostie razinu ljudi desnice41 ili onih koji svoje vjerovanje, a to znai znanje i ljubav, potvruju injenjem svega na najljepi nain. Za najvie postignue tih ljudi mogue je rei da ono postaje bivanje onoga to oni znaju i znanje onoga to oni jesu. Njihov je znak ovjek uzdignute i otvorene desnice. Najuzvienije stanje u koje oni dospijevaju jeste sedda. Tim poloajem oznaeno je to njihovo bivanje onim to znaju i znanje toga to jesu. Tada su njihove otvorene ruke podignute uz lica, pa je mogue rei da je njihova volja sabrana u voljenju Jednog Kojeg oni znaju preko Njega. Ali mogue je rei i da On tada voli njih:

I najvoljenije ime Mi se Moj rob primie jeste to to sam mu Ja zapovijedio; i Moj Mi se rob nastavlja primicati vrenjem dodatnih djela sve dok ga Ja ne zavolim, pa Ja budem njegov sluh kojim slua, i njegov vid kojim vidi, i njegova ruka kojom hvata, i njegova noga kojom hodi; i ako Mi ie, dat u mu, i ako trai Moju zatitu, zatitit u ga.42

Postizanje tog izjednaenja dviju volja, ljudske i Boije, ozbiljivo je u svakome asu i na svakome mjestu. To je povjerenje ovjeka kao vjernog i Boga kao Vjernog. U takvome stanju ovjek je zadovoljan svime to ima kao dobiveno, pa zadovoljava Onoga Koji daje zbilju svemu. A kada su u ariji sabrane razliite volje u traganjima za svojim putevima izbavljenja, svakome jastvu ostaje uzlaenje stubama svjedoenja da nema jastva osim Jastva i pristajanja uz Hvaljenog na putu povratka Bogu.

U ariji se sa svih strana ljudi sabiru i iz nje odlaze. U tom je sabiranju prisutno sredite prema kojem su oni usmjereni. Sre-dite je u svijetu ali i u svakom ljudskom jastvu. Svijet, i kao vi-dljivo i kao nevidljivo postojanje, nije odvojiv od ovjeka. Gotovo sve ljudske mogunosti i potrebe okupljene su u tome prostoru

41 Vidjeti Kuran, 56:8.42 Sahih al-Bukhari, 8:336-37.

Br.3-4 Stolaka arija Str.259

koji odreuju njegove etiri strane i nevidljivo sredite. To je pozornica ispunjavanja razliitih potreba prostori za ljude koji nude i one koji trae udovoljenje tih potreba. Poredak u tim prostorima osiguravaju svi prisutni kao domaini i gosti - kasapi i pekari, aije i kahvedije, kundurdije i terzije, kovai i bravari, kazandije i kujundije, samardije i sedlari, sarai i kazazi, bakali i berberi, telali i sepetari, hamali i smetljari. Svi su oni na isti nain u potrebi za izbavljenjem, koje prolazi kroz svu mnotvenost svijeta i preko nje, pa posljedino, u krajnjem ishodu, preko Raja ili Pakla. U svakome od tih poslova i potreba u ariji oekuje se postizanje savrenosti i to na tri njezine nerazdvojive razine volja i djelovanje, vjerovanje kao ljubav i znanje, te primjenjivanje dobrog i lijepog u ukupnosti bivanja.

Srce je zaviaj vjerovanja. Ono je srijeda ili sutina ljudskoga bia, mjesto umnosti, shvatanja i svih dobrih ljudskih osobina. Izopaenje i bolest srca vode neznanju, pokrivanju onoga to je znano i nevaljalim svojstvima udi. Vjerovanje u srcu nije odvojivo od znanja i plemenite udi. Vjesnik kae: Vjerovanje je znanje u srcu, oglaavanje jezikom i djelovanje udovima.43

Vjerovanje nadlazi djelovanja, ali ih i ukljuuje. Djelovanja bez vjerovanja nemaju vrijednosti. Oni koji nijeu Nae znakove i susret u buduem svijetu njihova su djela jalova.44 Mogue je imati djelovanja bez vjerovanja, ali nije mogue imati vjerovanje bez djelovanja. Sutina je vjerovanja znati da je neto istina te priznati njegovu istinu u rijei i djelu. Vjerovanje je prvenstveno odnos prema Istini i znanju Nje. A ovjek hoe da bude to to zna ili ujedinjenje s Istinom. Ljubav je ovjekova povezanost s Istinom i nastojanje da se s Njom ujedini.

ovjek postaje miritelj preko voljnoga prihvatanja Boijega naloga. Via razina od toga je vjerovanje. A injenje dobrog i lijepog je stanje jastva koje ukljuuje i vjerovanje i mirenje. Vjesnik kae da je injenje dobrog i lijepog robovanje Bogu kao da Ga taj koji Mu robuje vidi, jer ako on ne vidi Boga, Bog vidi njega.45 Ko je bolji u dugu od onoga koji svoje lice smiruje prema Bogu, bivajui

43 Ibn Maj, al-Sunan, Cairo: Dr Ihy al-Kutub al-Arabiyya, 1952. Muqa-ddima 9.

44 Kuran, 7:147.45 Vidjeti Sahih Muslim, 1:1-2.

Str.260 Prof. dr. Rusmir Mahmutehaji Br.3-4

initelj dobrog i lijepog?46 Bog voli one koji imaju dobrotu i ljepotu.47 Boija je milost blizu initeljima dobrog i lijepog.48 Bog je s initeljima dobrog i lijepog.49

injenje dobrog i lijepog je nain ozbiljenja ljudskosti, u svakome mjestu, vremenu i stanju. Nema ni mjesta, ni vremena, ni stanja u kojem ljudi mogu biti a da Bog nije s njima. Bog je blii od vratne ile50 i On je s ljudima pa ma gdje oni bili.51 A kako to slijedi iz svjedoenja da nema boga osim Boga, sve to je dobro i lijepo pripada Bogu. Zato je injenje dobrog i lijepog primjenjivanje ili ozbiljenje Boije dobrote i ljepote, zbiljne dobrote i ljepote u jastvu i svijetu. Dostizanje ljudske savrenosti znai izvoenje Boijih svojstava koja su srijeda ljudskoga jastva u njihovo djelovanje. A to je ozbiljenje u Boijoj ljubavi. Nema podruja ljudskoga djelovanja na pozornici svijeta u kojem takvo ozbiljenje jastva nije mogue, uz uvjet da ovjek priznaje svoj dug Bogu.

A arija je zgusnue pozornice svijeta. Tu se od ovjeka oekuje da proe iskuenja u jastvu i uzlazi prema svojoj najljepoj uzvisini. ovjek u ariji je unutar i naspram mnotva drugih i drukijih. U svojim odnosima s njima on traga za sobom. A za to mu je potrebno znanje. Traganje za znanjem je dunost svakog pojedinca na putu uzlaenja prema boljoj i ljepoj razini jastva. Na to jasno upuuju i sahat-kula i munara, i mekteb i kiraethana, ali i svi duani s razliitim ponudama i umijeima. Koliko god ovjek upoznao znakove u obzorjima i jastvima njegovo znanje je malo. Mi uzvisujemo koga hoemo; a nad svakim znalcem ima vii znalac.52 Stepenice nalaenja i otkrivanja sebe nemaju odredljiv zavretak. Povratak je Bogu. Zato je ovjek stranac u svakome od svojih stanja. O tome mu stalno svjedoe njegova iskustva u ariji. O svima koje susree on vazda znade manje nego to oni znaju o sebi. Pravo svakog ovjeka na zatitu dostojanstva nije ozbiljivo bez priznanja da su svi ljudi stranci u svijetu i kao takvi nepovredivi.

46 Kuran, 4:125.47 Isto, 2:195.48 Isto, 7:56.49 Isto, 29:69.50 Vidjeti Kuran, 50:16.51 Isto, 57:4.52 Kuran, 12:76.

Br.3-4 Stolaka arija Str.261

Uveavanje jastva u znanju, to Vjesnik moli Boga53 nije odvojivo od znanja Najljepih Boijih imena. A ta su Njegova ime-na prauzori svega u postojanju. Onaj koji zna ta imena i njihove posljedice ozbiljuje dobrotu i ljepotu koje ona zahtijevaju. Onaj koji robuje Bogu kao da Ga vidi postaje Njegov namjesnik i ozbi-ljuje Njegova imena u sebi i u svijetu. On slijedi Hvaljenog kao najljepi primjer, pa se tako odziva Boijoj zapovijedi: Ui u ime svoga Gospoda, Koji je stvorio, stvorio ovjeka od ugruka!54

Cijela je arija i iznutra i izvana omeena s etiri mjere. Te etiri mjere odgovaraju zemlji. Ljudska prisutnost u njoj peta je mjera. A ovjekova otvorenost za savrenost ili ozbiljenje njegove izvorne najljepe uspravnosti javlja se kao mogunost sabiranja ili spajanja zemlje i nebesa i svega to je meu njima. Tada ovjek obuhvaa est dana stvaranja i est mjera prostora ali tako da je u njima i izvan njih. Njegov cilj su sedda i Mir. A broj sedam je znak sedde i Mira.

Da bi ta uzajamnost ovjeka i svijeta bila prikazana u nauku kao dugu Istini, valja stalno svjedoiti i teocentrinost i antropocentrinost kao jednost u mnotvu. Svjedoenjem Jednosti sve u postojanju biva povezano s Bogom. A ta to znai ovjeku kojem je sputena Objava? A Objava je ljudima sputena da bi oni bili voeni prema svjetlosti i srei.

Prouavanje Boijih djela i raspravljanje o njima slui odgo-varanju na pitanje: Zato je ovjek odabran za Objavu? Cjelovit odgovor na to pitanje nije mogu bez priznavanja ovjekove obu-hvatnosti. ovjek u sebi ima neto od svih svjetova. A to znai da on ima neto od vidljivog i nevidljivog svijeta, svjetlosti i tame, i svega meu njima.

Kozmos je sve drugo mimo Boga. On je suma svih Boijih djela. A Bog obznanjuje Svoja najljepa imena preko tih djela na zemlji i nebesima i svemu meu njima. Zato je kozmos kao cjelina Boija objava ili slika. I ovjek je Njegova objava ili slika. To je tako jer ovjek u sebi sabire sva Njegova imena: I On je poduio Adema imenima, svima od njih.55

ovjeku je kao takvome dodijeljen poloaj Boijeg namje-snika u svijetu. A da bi upravljao svijetom u ime Boga, ovjek mora

53 Vidjeti Kuran, 20:114.54 Kuran, 96:1-2.55 Isto, 2:31.

Str.262 Prof. dr. Rusmir Mahmutehaji Br.3-4

potiniti svoju volju Boijoj i to u istome odnosu roba i Gospo-da. ovjek je savreni namjesnik jedino kao savreni rob. Nesa-vrenost ovjekovog robovanja, emu je posljedica nesavrenost njegovog namjesnitva, pokazuje se kao pokvarenost u jastvu i po-sljedina pokvarenost u domu, ariji i cijelome svijetu. A jedini nain izlaska iz tog stanja pokvarenosti jeste usmjeravanje prema ovjeku u njegovoj najvioj mogunosti, prema ovjeku kao Boi-jem savrenom djelu:

Ali najzaudnije, najushitnije, najmonije i najsavrenije Boije djelo jeste ljudsko bie, koje je sainjeno od svih svjetova. Sve to je raspreno kroz dva stvorena svijeta sastavljeno je u njemu. On je Boiji namjesnik, Boija sjenka, saetak i sutina stvorenih pojava. Sve to je stvoreno jeste stvoreno da usavri njegov stupanj. Kada on dostigne upotpunjenje, pa se vrati svome svijetu, nebesa e biti smotana. Toga dana tijela e biti izgubljena u duama, upravo kako su danas due izgubljene u tijelima.56

Kiraethana, to znai kua itanja i uenja, jeste istaknuta mea arije u najuem smislu. Ona je otvorena za sve vrste ljudskih iskustava i znanja koja dospijevaju sa svih etiriju strana svijeta. Otvorenou za predavanje i primanje tih znanja potvreno je ovjekovo stalno bivanje i domainom i gostom. Mekteb je u desnome uglu damijske cjeline, a kiraethana u lijevom i krajnjem uglu arije. Takva njihova uzajamnost svjedoi vezu objavljenog Uenja, koje Bog sputa na srce Poslanog, i svih drugih znanja i umijea, bez obzira na to kako i od koga ih ovjek stekne. A tako naznaena uzajamnost nije mogua bez okretanja sve zemaljske povezanosti prema njezinom najviem poelu ili prema okomici koja spaja zemlju i nebo, te tvarno i duhovno. O toj povezanosti zemaljske poloenosti s nebeskom visinom u sakralnome govoru arije svjedoe munara i sahat-kula.

Isticanje desne strane arije, to je postignuto munarom, mektebom, musafirhanom, kapetanskom kuom i Opijaa kulom, a ranije abia hanom, aria kulom i muselimatom, uravnoteuju u skladan govor sahat-kula i kiraethana na lijevoj strani.

U toj uzajamnosti valja prepoznati odnos lijeve strane, kojoj pripadaju kiraethana, sahat-kula, pekara i kovanica, i desne strane, koju oznaavaju prvenstveno munara i mekteb, ali i musafirhana

56 Sadr al-Dn Qnaw, u William C. Chittick, Faith and Pracice of Islam: Three Thirteenth Century Sufi Texts, Albany: State University of New York Press, 1992. 45-46.

Br.3-4 Stolaka arija Str.263

i mjesto za mjere i mjerenja. Tu su lijeva i desna strana u odnosu na smjer prema Kui u svetoj dolini Beka. Ime kiraethana upuuje na kljunu rije objave: Ui u ime svoga Gospoda Koji je stvorio, stvorio ovjeka od ugruka; ui, a tvoj Gospod je Najasniji, Koji pouava Perom, pouava ovjeka onome to nije znao.57 To je prva objava Hvaljenom. Ili njegov prvi susret s anelom Dibrilom. Taj susret i ta objava zbili su se tokom osamljivanja Hvaljenog u peini na brdu Hira58. Ta se objavljena rije inila i Hvaljenome kao njenom prvom primatelju i onima kojima ju je on prenio neznatnim, ali presudno vanim poetkom. S njome je sve u ljudskome jastvu i obzorjima svijeta dobilo drukiji smisao. Kao da se preko nje zapoelo pokazivati sve na iju skritost se ovjek bio priviknuo. To iskustvo Hvaljenog znailo je otvaranje nebesa za ovjekovo novo nalaenje sebe.

Smjetenost Kiraethane na krajnjem lijevom rubu arije svjedoi o tome poetku ili toj ljudskoj jezgri, na koju upuuje i Bog kao Njegovome stvaranju ovjeka od ugruka i pouavanju onome to on ne zna. Privid neznatnosti ugruka koji sadri sve ljudske mogunosti, te naglaavanje njegove uzajamnosti s Gospodom, Njegovim imenom i poduavanjem Perom, nudi se kao cjelina svijesti o ovjekovome porijeklu, prisutnosti u svijetu i povratku Bogu. Tek s tim ovjek i svijet se pokazuju kao dvije strane jednog i istog objavljenja Stvoritelja u kojem niko drugi mimo Njega ne moe biti Cilj. I svijet i ovjek su ozbiljivi u njihovome svjedoenju da nema boga osim Boga. Ali to nije sve. Zbilja svijeta u svakome mjestu i svakome asu jeste neiscrpni tok hvaljenja Boga kao Hvaljenog. A svijet koji prima to hvaljenje nju i obznanjuje. Zato je svijet Hvaljeni i kao primatelj i kao davatelj. Njegovo sabrano pokazanje je Hvaljeni kao najvia ljudska mogunost. Znakovi tog su vazda i svuda u obzorjima i ljudskim jastvima.

Jo dalje od Kiraethane, i posve izvan arije u uem smislu je Dershana ili Kua uenja. A glagolska osnova arapske rijei ders ima brisanje tragova kao svoje osnovno znaenje. Iz toga je jasno da je uenje na neki nain neodvojivo od nalaenja, slijeenja

57 Kuran, 96:1-5.58 O prvoj Bojoj objavi Hvaljenom vidjeti u The Life of Muhammad: A

Translation of Ishqs Srat Rasl Allh, prijevod, uvod i biljeke Alfred Guillaume, Karrachi: Oxford University Press, 1980. 104-107; i Martin Lings, Muhammad: his life based on the earliest sources, London: Allen&Unwin, 1988. 43-45.

Str.264 Prof. dr. Rusmir Mahmutehaji Br.3-4

i brisanja tragova. Znakovi u obzorjima i jastvu pokazuju se kao tragovi Stvoritelja. ovjek je neprestano u opasnosti da umjesto Stvoritelja uzme Njegove tragove ili znakove u obzorjima svijeta i u sebi samom, te da tako zaboravi na Njega. Zato se od ovjeka oekuje da te tragove prati i brie, jer Njegovo ozbiljenje ne ovisi ni o emu do o Bogu. Ako se ovjek sjea Boga i Bog se sjea ovjeka.59 A kada se ovjek sjea Boga, on Ga zove i on Se njemu odaziva, kako to poruuje svakome ovjeku preko Hvaljenog: A kada te Moji robovi pitaju o Meni Ja sam blizu da odgovorim pozivu dozivatelja, kada Me on zove; pa neka Mi se odazovu, i neka vjeruju u Me; e da bi tako ili pravo.60 Odzivanje Bogu ukljuuje dvoje poziv i pozivatelja. Sve to je u obzorjima i jastvima jeste Boji poziv ovjeku. I nita od toga ne moe zamijeniti Pozivatelja, ali ni imati bilo kakav smisao mimo Njega.

Kada ovjek brie tragove iz svoga sjeanja da bi se oslobodio zaborava Onog Koji je ostavio te tragove, kada pristane da Njega ne prikazuje ni u kakvome liku,61 tada ga to slijeenje tragova i njihovo brisanje dovodi do onog asa u peinskoj osamljenosti u kojem Bog objavljuje preko anela Dibrila Hvaljenom, a preko njega svakome ovjeku: Ui u ime svoga Gospoda! A to uenje jeste otkrivanje ovjekove najvie mogunosti ili ozbiljenje njegove izvorne savrenosti s kojom i radi koje su stvoreni i on i svi svjetovi. I on i svi svjetovi to potvruju svojom uzajamnou s Bogom kao Hvaljenim: Hvala Bogu svjetovima Gospodu, Milosnomu, Premilosnomu, Dana duga Kralju!62

Taj poetak s uenjem u ime Gospoda jeste sjemenka svega u obzorjima i svega u njemu. To je ono Njegovo htijenje neeg i Njegovo govorenje tome da bude: Kada On hoe da neto bude, On kae Budi!, i to bude.63 Od te rijei, i od tog nalaenja Njegovog govorenja Hvaljenom, zapoinje sve postojanje: ono se kree ili razvija od Njega prema Njemu, od lijeve neznatnosti sjemena koje nosi sve mogunosti savrene nakane pa prema punini povratka

59 Vidjeti Kuran, 2:152.60 Kuran, 2:186.61 Bog objavljuje (Izlazak, 20:2-5): Ja sam Gospod, Bog tvoj, Koji sam te izveo

iz egipatske zemlje, iz kue ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz Mene. Ne pravi sebi lika ni oblija bilo ega to je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im slui. Jer Ja Gospod, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran.

62 Kuran, 1:2-4.63 Kuran, 36:82.

Br.3-4 Stolaka arija Str.265

Njemu, to oznaava razvoj prema desnome mesdidu i munari, mektebu i musafirhani, kapetanskoj kui i musalimatu, tvravi i mesdidu na brdu. (Ne treba zaboraviti da je i Stolaka tvrava kao sloena cjelina razvijena oko Veli-dedine peine nad kojom je poslije podignut mesdid s njegovim imenom.64)

Graditeljska cjelina s damijom u sreditu uokvirena je, u udaljenijem dolinskom vidiku, haremima i prema zapadu, jugu i istoku.65 arija s njenim mesdidom dno je doline. U toj dolin-skoj ravni stjeu se sve brdske strane kao i prolazi meu njima. Od brdskih vrhova padine se sputaju manje ili vie strmo, da bi se, u primicanju dolinskom dnu, preinaavale u blage kosine bai i avlija, te sokaka i cesti.

Kau da je na stranama brda koja uokviruju stolaku dolinu devetnaest putova. Njima se slazi u dolinu ili uzlazi iz nje. A toliko je i stupova u arijskome mesdidu kao i duana koji ine jezgru ari-je. Tim brojem oznaeno je sveto ime Jedini. Njime je ovjek pozvan da, u svem mnotvu pojava svijeta i njegovu vazdanjem protjecanju, svjedoi da sve iz jednosti dolazi i da se sve njoj vraa. Takvo je svje-doenje naglaeno u slaenju i uzlaenju: ovjek je stvoren na naj-ljepoj uzvisini, u rajskome vrtu, s obiljem svega kao Boijim darom. Nepovredivo sredite vrta oznaeno je drvetom koje je Bog, Stvo-ritelj i Vladar vrta, pokazao ovjeku, kao sabranost svega to je On objavio stvaranjem nebesa i zemlje. Povredom tog sredita ovjek je izgubio izvornu istotu i najljepu uspravnost, o kojima, u obzorjima svijeta, kazuju brdski visovi i uzvienost nebesa i, u jastvu, Um, Duh i Svjetlost, sabrani u Hvaljenom kao najljepem primjeru.

Povreda rajskog sredita uzrokovala je Pad ili slaenje od najljepe uzvisine do najnie niskosti. ovjek je, tako, dospio u

64 Veli-dede je, prema predaji stolakih muslimana, dobri koji je ivio u vrijeme Saltuk-Babe. Iako je porijeklom bio iz plemike porodice ivio je kao siromah i vei dio svog ivota provodio je u peini iznad Stoca. Nad tom peinom je poslije podignuta Veli-dedina damija. Kau da je hodao sa tapom i ponavljao: Bog je Veli, a Parakleta je u vama i s vama!

65 Ta groblja (haremi) razorena su nakon 1945. godine. Na dijelovima velikog harema, u kojem je bilo preko hiljadu ispisanih kamenih uzglavnika, podignuti su kola i gimnastika dvorana. Na starom haremu, u produetku harema arijske prema Uzinoviima, sagraen je prvo gradski park, a potom niz duana. Na dijelu Podgradskog harema sagraen je silos. Neki manji haremi uniteni su ranije, poetkom 20. stoljea. Meu njima su harem na Ratkovini i harem na Muftievini. Zgrada kole, istono od arijske, i zgrada za stanovanje, zapadno, sagraene su tako da nadvisuju munaru, ime se njeno osnovno simboliko znaenje nastoji porei.

Str.266 Prof. dr. Rusmir Mahmutehaji Br.3-4

najniu nizinu, ali on je u svome jastvu sauvao sjeanje na svoje uzvieno porijeklo. U svojoj najdubljoj srijedi ovjek pamti ljepotu svoje izvorne stvorenosti za kojom ezne, te je nastoji dosegnuti u svijetu i mimo njega, u svome jastvu i mimo njega. Taj je povratak kljuno ljudsko pitanje, i to kao sutina sveg znanja i svih umije-a, svih putova i svake vrline. Ono je sabrano u Boijim rijeima: Nakon toga Adem je primio neke rijei od svoga Gospoda, i On Se okrenuo njemu; doista Se On okree i On je Milosni. Mi smo rekli: Slazite iz njega, svi; ipak e vam dolaziti uputa od Mene, pa ko god slijedi Moju uputu, nikakvoga straha nee imati, niti e se alostiti. A to se tie pokrivatelja, koji govore lai o Naim znako-vima, ti e biti stanovnici Vatre, u kojoj e zauvijek boraviti.66 U obzorjima i svome jastvu ovjek ima znakove koji mu obznanjuju Boga preko Njegovih najljepih imena. Ta su imena poput vrata i prozora koji se ovjeku nude u svakoj pojavi i na svakoj strani.

Dno doline oznaava krajnost do koje je ovjek dospio gu-bljenjem svog izvornog i savrenog poloaja ili slaenjem koje mu je Bog odredio kao posljedicu njegove voljne povrede Svetog. Ali tu, na tome dnu, ili na najnioj niskosti, s njime su i Bog i Njegova milost. U njegovu iskustvu nakon pada dvije su mogunosti prva, izvorna i savrena, od koje nije postojalo nita ni vie ni ljepe; i druga, do koje je siao i od koje, osim Pakla, nita ne moe biti ni gore ni nie. Onako kako je prvo stanje trebalo sauvati, tako dru-go treba napustiti, pa se uspeti na najviu razinu ili vratiti se onome to je ovjek nekada imao pa povredom zabranjenog izgubio. Ali povratak nije mogu bez osvjeenja nizine, bez obnavljanja poni-znosti pred Bogom i svijesti o sedam nebesa, preko kojih se ovjek moe uspeti mimo svih tragova ili svih znakova u obzorjima i u nje-mu samome do najvie uzvisine, ili do svog izvornog stanja, ili do mone udi Hvaljenog67, poslanog kao milost svim svjetovima.68

Taj znak novog okretanja Bogu, i to iz najnie nizine, jeste Kua u svetoj dolini Beka. Ona je znak ovjekova okretanja ili poniznosti u najnioj nizini, u kojoj primljene rijei usmjeravaju najljepoj uzvisini. Nepovredivo je drvo svjedoilo Boga kao savrenog Stvoritelja. A Kua u dolini Beka, kao najjednostavniji

66 Kuran, 2:37-39.67 Vidjeti Kuran, 68:4.68 Isto, 21:107.

Br.3-4 Stolaka arija Str.267

graditeljski oblik, obznanjuje ovjeku njegovu obavezu da radom dosegne stanje koje je izgubio. Zato je ovjek pozvan da osvijesti svoje bivanje na dnu doline i svoju mogunost da uzae na brdsku uzvisinu, ili svoje bivanje na zemlji i mogunost da proe kroz nebeska vrata. To potvrivanje najnie nizine i okretanje uzlaenju iz nje prema najvioj uzvisini tie se njega cijelog. I to je razlog zato svi putovi niz brdske padine, izmeu bai i avlija, od svakoga kutka kua, vode prema ariji i njenu mesdidu. U tome slaenju sadrano je pamenje o uzvisini kao nekadanjem ljudskom stanju i vazdanjoj mogunosti.

Svijest o nizini uobliava veza s Nepovredivim nititem. A svijest o povratku ili uzlasku na uzvisinu uobliava veza s Udaljenim nititem. Svjedoenju da nema boga osim Boga znak je nitite ili mjesto sedde. Vodi na tome putu od privida do Zbilje jeste Hvaljeni. Ako ovjek voli Zbilju, on slijedi Hvaljenog. A Bog voli sve one koji slijede njega kao milost svim svjetovima.

Ta greblja koja opkoljuju cijelu stolaku ariju njihovi na-sljednici nazivaju haremima, rijeju koja podsjea na nepovredi-vost ljudskog stanja i u najnioj nizini zemaljske prisutnosti, ak i onda kada se ovjek nastani u svome grobu. San i smrt, valja na-pomenuti, imaju u svetim predanjima posve drukije znaenje od onih u kojima je bie zatvoreno u samo jednu od svojih razina. U snu je ovjek na vioj razini od one u javi. Ali smru on prelazi na jo viu. To jesu tri razine jednog i istog postojanja, ali sve ih pove-zuje jedna i ista Boija milost. Nita i nikada ne ostaje izvan Boije milosti, koja vazda prednjai Njegovu gnjevu. To je pravilo koje je On nametnuo Sebi: Moja milost pretie Moj gnjev.69

Zapuenost iz kua i avlija, niz putove i ceste, prema ariji i njenu mesdidu podsjea ovjeka na ukupnost raspona od najnie nizine do najvie uzvienosti. To putovanje prema dolje ili priznanje nepovredivosti dna sabrano je u velikome znaku Kue u svetoj Dolini plaa, kojoj je ovjek pozvan u osvjeivanju povratka najljepoj uzvienosti: I kada smo Mi Ibrahimu pokazali mjesto Kue: I ti Mi nita nee pridruivati. I oisti Moju Kuu za one koji e je ophoditi i za one koji stoje, za one koji se preginju i padaju niice; i obznani meu ljudima putovanje, i dolazit e ti pjeice, i na svakoj mravoj ivotinji; dolazit e iz svake duboke doline da bi

69 Sahih al Bukhari, 9:483.

Str.268 Prof. dr. Rusmir Mahmutehaji Br.3-4

posvjedoili ono to im je korisno i spominjali Boije ime u poznatim danima nad onakvim ivotinjama kakve im je On dao: Pa jedite od tog, i hranite siromane.70

Iako je ta dolina, prema kojoj se ovjek neprestano zapu-uje kao potvrdi svog stanja i mjestu od kojeg zapoinje njegov povratak savrenosti pred njim u svakome asu, ona svoj smisao pokazuje u ovjekovoj svijesti o uzlaenju. Nigdje izmeu te nizine i uzvienosti nema mjesta koje bi bilo dostojno ovjekove izvorne stvorenosti, pa da ga putnik uzme za svoj cilj, te da ono prestane biti samo stanica na ovjekovu putu povratka Bogu. Gdje god o-vjek bio, pred sobom ima Boije Lice.71 A sve nestaje osim toga Lica.72 ovjek jeste vazda svojim licem naspram Boijeg. Ali nema lica osim Lica. ovjekov povratak jeste s Licem i u Njemu. Ozbi-ljenje tog jeste ujedinjenje u kojem ovjek vidi i slua sebe Boijim vidom i sluhom.

Nijedan od tragova u obzorjima i u ovjeku samom ne moe imati vrijednost mimo Onog Koji je tragove ostavio. Na to upuuju okomice munare i sahat-kule. I jedna i druga su znakovi ovjekove okrenutosti prema najljepoj uzvisini i upozorenja da obzorja zemlje, kao poloenost, neprestano iskuavaju ovjeka u njegovoj pohlepi, te ga odvraaju od njegove mogunosti da putuje prema Nepovredivome mesdidu i od njega prema Udaljenom mesdidu.73 O tome mu Bog kae: Velika vas pohlepa odvraa, sve dok grobove ne posjetite. Ne doista; ali uskoro ete znati. I opet, ne doista; ali uskoro ete znati. Ne doista; da ste znali znanjem sigurnosti, jamano ete vidjeti Pakao. Opet, doista ete ga vidjeti okom sigurnosti pa ete biti pitani tog dana o pravoj blaenosti.74

U tome Boijem kazivanju ovjeku preko Hvaljenog obja-njeno je stanje nizine do kojeg je ovjek dospio gubitkom vrta koji mu je Bog odredio kao izvorno boravite. U tome su izvornom

70 Kuran, 22:26-28.71 Vidjeti Kuran, 2:115.72 Isto, 55:26-27.73 Nepovredivi mesdid (ar. al-masjid al-haram) i Udaljeni mesdid (al-masjid

al-aksa) na pravcu su jugsjever. Izmeu njih je Vjesnikov mesdid (al-mesjid al-nabi). Uzlaenje iz nizine prema uzvisini nije mogue bez Vjesnika: on je vodi na tome putu povratka Bogu.

74 Kuran, 102:1-8.

Br.3-4 Stolaka arija Str.269

stanju i obzorje i jastvo bili osvijetljeni: nije bilo nieg nepoznatog ni ljudskoj volji suprotstavljenog. Znanje je obuhvatalo sve i nije bilo nieg nesavrenog u ljudskome gledanju. Povreda svetosti, koja je nasilje ili injenje uprkos Boijoj volji, uzrokovala je za-mraenje. A nasilje nije nita nego djelovanje mimo znanja. Tada se djelovanje uzdie iznad znanja, pa ovjek obre jasnost u njene sjenke. U takvome stanju ini mu se da je njegova volja dovoljna kao vodi sebi samoj. I to se pokazuje kao pohlepa: ovjeku se ini da zna iako ne zna. Tek nakon iskustva posljedica nastalih slijee-njem te svoje neograniene volje, on saznaje vlastitu nemogunost da uspostavi sredite mimo Sredita.

(Nastavit e se)

7 - Glasnik Rijaseta . . .