Robert Ludlum BOURNEOVA NADMOĆ Kowloon. Krajnji produžetak Kine, krcat ljudima, koji nije dijelom sjevera osim u duhu - ali to je duh koji prodire duboko i dopire u kaverne ljudske duše bez obzira na surove, nevažne praktičnosti političkih granica. Zemlja i voda su jedno, a volja duha odrenuje kako će čovjek koristiti zemlju i vodu - i opet bez obzira na takve apstrakcije kao što su nekorisna sloboda i sužanjstvo iz kojeg se može pobjeći. Brine se samo o praznim želucima, o ženskim želucima, o dječjim želucima. Preživljavanje. Nema ničeg drugog. Sve je ostalo gnoj koji valja razbacati po neplodnim poljima. Bio je sumrak; i u Kowloonu i nad lukom Victoria na otoku Hong Kong nevidljivi pokrivač se postupno spuštao nad dnevnim kaosom tog područja. Vrištavi Aijas!1 uličnih trgovaca miješali su se sa sjenama, a mirni pregovori u gornjim dijelovima hladnih, veličanstvenih granevina od stakla i čelika koje su ocrtavale nebeski svod kolonije, završavali su kimanjem glave, podizanjem ramena i kratkim osmjesima tihe nagodbe. Približavala se noć koju je najavljivalo zasljepljujuće narančasto sunce koje je paralo golemi, fragmentirani zid oblaka na zapadu - oštro omenene zrake nesputane energije koje će uskoro potonuti preko obzora, ali kao da ne žele da ovaj dio svijeta zaboravi svjetlost. Ubrzo će se mrak razastrijeti preko neba, ali ne ispod. Dolje će blještava svjetla ljudskog izuma kričavo rasvijetliti zemlju - ovaj dio zemlje gdje su zemlja i voda tjeskobne ceste nastupa i sukoba. A s beskrajnim, neprekidno kriještavim noćnim karnevalom započet će druge igre, igre-koje je ljudska rasa trebala napustiti s prvim svjetlom Stvaranja. Ali tada nije bilo ljudskog života - dakle, tko je to zabilježio? Tko je znao? Kome je bilo stalo? Smrt nije bila potrošna roba. Mali motorni čamac čiji je snažni motor odudarao od derutnog izgleda čamca jurio je kanalom Lamma, ploveći uz obalu prema luci. Nezaintere- 1 "Aiya" je svugdje prisutna kineska riječ koja znači pristajanje, čunenje, strah, bol - ili je samo uzvik za skretanje pozornosti, (op. prev.) ......1 siranom promatraču to je bio samo još jedan xiao tvanju, baština koju je prvi sin dobio od svog oca, nekad siromašnog ribara koji je negdje iskopao manje bogatstvo - luda noć mah-jonga2, hašiš iz ≫trokuta≪3, prokrijumčareni nakit iz Macaa4 - koga briga? Sin je mogao polagati mreže ili prevoziti svoju robu učinkovitije služeći se brzim propelerom, a ne sporim jedrom džunke ili kašljucavim motorom sampana. Čak ni kineski graničari i pomorske patrole koje su amo-tamo plazile oko obala Shenzen5 Wana nisu pucale na tako beznačajne prijestupnike; oni nisu bili važni, a tko zna koje obitelji izvan kopna Novih teritorija možda od njih imaju neke koristi? Mogao bi to biti netko od njihovih.

Slatke trave s brežuljaka još su punile trbuhe - možda jedan od njihovih. Koga je briga? Neka donu. Neka odu. Malo plovilo s bimini6 platnom koje je prekrivalo obje strane prednjeg kokpita smanjilo je brzinu i u cik-caku oprezno prolazilo kroz razbacanu flotu džunki i sampana koje su se vraćale svojim prenapučenim vezištima u Aberdeenu. Ljudi sa čamaca su jedan za drugim vrištali bijesnim psovkama na uljeza, na njegov nametljiv motor i još nametljiviji val što je ostavljao za sobom. Zatim bi svaki psovač čudno zašutio čim bi bezobrazni uljez prošao; nešto ispod platna smirivalo je njihove nagle prolome bijesa. Čamac je požurio u koridor luke, tamnu vodenu stazu koja je sada graničila s jarkim svjetlima otoka Hong Kong s desne strane i Kowloona slijeva. Nakon tri minute vanjski je motor dosegnuo najniži zvučni registar dok je trup sporo promicao pored dviju prljavih teglenica usidrenih pokraj skladišta; čamac je doklizao do praznog prostora na zapadnoj strani Tsim Sha Tsuija, Kowloonove prenapučene obale koja je na sve načine ganjala dolare. Vrišteće horde trgovaca koji su na pristaništima postavljali svoje noćne zamke za turiste, nisu obraćale pozornost na plovećeg došljaka; to je samo još jedan jigi koji se vraća iz ribolova. Kome je stalo? Page 1 Bourneova nadmoć A onda, baš kao što se dogodilo s ljudima u čamcima, štandovi trgovaca koji su bili najbliže beznačajnom uljezu stadoše se smirivati.. Uzbuneni glasovi se utišaše usred vrištavih zapovijedi i protuzapovijedi, a oči je pri- 2 Mah-jong ili mah-jongg (fon. madžong) je igra kineskog podrijetla u kojoj obično sudjeluju četiri igrača; izvlače se pločice s raznim crtežima sve dok jedan igrač nema cijelu skupinu pobjedničkih kombinacija (op.prev.) I Skraćeno za "zlatni trokut", područje koje zahvaća granične predjele Burme, Tajlanda i Laosa, ozloglašeno i slabo pristupačno carstvo proizvonača nekih narkotika; druga zona proizvonača narkotika je tzv platni polumjesec" koji obuhvaća dijelove Pakistana, Afganistana i Irana. (op. prev.) 5 20. XII. 1999. Macao postaje dijelom Kine nakon 460 godina pod portugalskom vlašću. Shenzen je područje uz granicu s Hong Kongom i ima status "specijalne ekonomske zone" gdje su na snazi drugačiji ekonomski zakoni nego u ostalom dijelu Kine. Zona je bodljikavom žicom i graničnim postajama ogranena od ostale Kine. Shenzen je privredni i društveni eksperiment u skladu s parolom "jedna zemlja - dva sistema". 6 Slabo savitljivo voštano platno; (op. prev.) vlačila figura čovjeka koji se uspinjao crnim, naftom natopljenim ljestvama na gat. Bijaše to sveti čovjek. Tijelo mu je bilo omotano u čisti bijeli kaftan koji je

naglašavao njegovo visoko vitko tijelo - vrlo visoko za Zhongguo rena7; bio je visok otprilike sto osamdeset i pet centimetara. Malo se moglo vidjeti od njegova lica jer su mu halje bile obilate, a povjetarac mu je bijelu tkaninu pritiskao o tamno lice naglašavajući bjelinu očiju - odlučnih očiju, fanatičnih očiju. To nije bio običan svećenik, kao što je svatko mogao vidjeti. On je bio hesang, izabranik kojega su odabrali stariji okupani mudrošću koji su u mladome redovniku mogli naslutiti unutrašnje duhovno znanje obećano višim stvarima. A nije smetalo što je taj redovnik bio visok i vitak i imao vatrene oči. Takvi sveti ljudi su privlačili pozornost na sebe, na svoju ličnost - na svoje oči - i uslijedila bi velikodušna davanja, i zbog straha i zbog strahopoštavanja; uglavnom straha. Možda je ovaj hesang bio pripadnik jedne od mističnih sekta koje su lutale brežuljcima i šumama Guangzea ili je poticao iz religioznog bratstva u planinama dalekog Qing Gaoyuana - potomaka, kako je rečeno, naroda dalekih Himalaja - koji su uvijek bili naprašiti i razmetljivi i općenito su ih se najviše bojali jer je samo nekolicina razumjela njihova tajnovita učenja. Ta su učenja bila obavijena blagošću, ali uz fino prikrivene nagovještaje neopisive patnje onome koji te njihove lekcije ne bude poštovao i slijedio. Već je bilo previše patnje na kopnu i na vodi - kome je trebalo više? I tako daj dusima, daj vatrenim očima. Možda će to biti zabilježeno. Negdje. Bijela odjevena figura polako je šetala pristaništem kroz gomilu koja joj je čistila put. Svetac je prešao gatom Star Fierrv pa se izgubio u sve bučnijem pandemoniju Tsim Sha Tsuija. Trenutak je prošao; tezge su se vratile svojoj histeriji. Svećenik se zaputio istočno na ulicu Salisburv pa nastavio sve dok nije stigao do Hotela Peninsula čija je nenaglašena elegancija gubila bitku s okolinom. Zatim je krenuo sjeverno ulicom Nathan do početka blistavog Golden Milea, te uske trake gdje je suprotstavljeno mnoštvo vikalo privlačeći pozornost na svoju robu. I granani i turisti opažali su stasitog svetog čovjeka dok je prolazio kroz vrevu pokraj izloga i aleja sa štandovima prekrcanih robom, pored trokatnih diskoklubova i kavana u kojima su uslu-živale konobarice golih grudi, pored velikih amaterskih oglasnih ploča koje su obećavale orijentalni šarm iznad štandova gdje su prolaznicima nunene vrele delikatese podnevnog dim suma. Gotovo deset minuta je hodao kroz kričavi karneval, a tu i tamo bi poglede usmjerene na sebe priznavao blagim naklonom glave; dvaput je zatresao glavom izdajući nare- 7 Kinez (op. prev.) ....i nenja istom mišićavom Zhongguo renu niskog rasta koji ga je naizmjence slijedio pa prelazio brzim, gotovo plesnim koracima okrećući se da u intenzivnom pogledu potraži odreneni znak. Znak je došao - dva nagla kimanja - kad je svećenik krenuo i kroz nanizane staklene kuglice ulaza ušao u zaglušeni cabaret. Zhongguo ren je ostao vani

držeći ruku neupadljivo ispod svoje široke tunike. Oči su mu strelovito pregledavale ludu ulicu, prostor koji nije mogao razumjeti. Pa to je umobolno! To je odurno! Ali on je bio tudf; on će svetog čovjeka štititi svojim životom, bez obzira na sav taj napad na njegova čula. U cabaretu su pokretna obojana svjetla rezala guste zastore dima; većina se svjetala kretala u krugovima prema platformi pozornice gdje je rock sastav urlao Page 2 Bourneova nadmoć u zaglušujućoj groznici, u bijesnoj mješavini punka i Dalekog istoka. Sjajne crne loše skrojene hlače priljubljene uz tijelo manijakalno su se drmale na vretenastim nogama ispod crnih kožnih jaketa i bijelih svilenih košulja mokrih od znoja, otvorenih do pasa; svaki je pomamni svirač imao glavu obrijanu oko lubanje do visine sljepoočice, svako je lice bilo groteskno i jako našminkano, kao da je naglašavalo vlasnikov u biti pasivan orijentalni karakter. I kao da želi naglasiti sukob izmenu Istoka i Zapada, glasna vrcava glazba bi se, pokatkad, iznenada zaustavila pa bi iz samo jednog instrumenta doprli plačući tonovi jednostavne kineske melodije dok su figure glazbenika stajale ukočeno ispod vrtložnog bombardiranja reflektora. Svećenik je za trenutak zastao i pogledom pregledavao veliku prostoriju krcatu ljudima. Jedan broj posjetilaca u raznim fazama pijanstva zagledao se u nj pored svojih stolova. Nekolicina je zakotrljala kovani novac u njegovu smjeru prije nego se okrenula da napusti salu. Nekolicina je ustala, bacila hongkonške dolare pokraj svojih pića i uputila se prema vratima. Hesang je izazivao odreneni dojam, ali ne dojam kakav je želio debeli muškarac u smokingu koji mu se približio. - Mogu li biti od koristi, svece? - upita ga upravitelj cabareta. Svećenik se nagnuo i progovorio u upraviteljevo uho šapćući neko ime. Upraviteljeve se oči rašire, zatim se pokloni i kretnjom pokaza prema malome stolu uza zid. Svećenik mu kimnu u znak zahvalnosti i pone iza njega do svoje stolice dok su najbliži posjetioci izgubljeno pratili njegove korake. Upravitelj se sagnu i progovori s poštovanjem koje nije osjećao. - Želite li nešto za osvježenje, svece? 8 Fanatični čuvar "svetog čovjeka" koji smrt u takvoj službi smatra dodvoravanjem dobrim dusima, (op. prev.) - Kozje mlijeko, ako ga kojim slučajem imate. Ako nemate, obična voda bit će više nego dovoljna. I hvala vam. - To je privilegij kuće - odgovori čovjek u smokingu klanjajući se. Odlazeći, nastojao je smjestiti spori, mekano izgovarani dijalekt koji nije mogao prepoznati. Nije bilo važno. Taj visoki, u bijelo odjeveni svećenik ima nekog posla laobanom, a to je jedino bilo važno. On je čak izgovorio laobanovo ime, ime koje se rijetko izgovara u Zlatnoj milji, a baš ove večeri je moćni taipan

bio u toj kući - u sobi za koju ne bi javno priznao da zna za nju. Ali nije posao upravitelja da kaže laobanu da je stigao svećenik; u halje odjeveni je to dao jasno do znanja. Neka večeras sve bude tiho, uz poštovanje intimnosti, inzistirao je. Kad uzvišeni taipan zaželi da ga vidi, poslat će čovjeka da ga nane. Neka tako bude; tako je volio postupati tajnoviti laoban, jedan od najbogatijih i najuglednijih taipana Hong Konga. - Pošalji neku budalu iz kuhinje da ode niz ulicu po nekakvo jebeno i jebeno kozje mlijeko - oštro će upravitelj svom glavnom momku u sali. - I kaži mu da bude prokleto i prokleto brz. O tome će ovisiti život njegove smrdljive kopiladi. Sveti je čovjek mirno sjedio za stolom. Pogled njegovih fanatičnih očiju sada je bio blaži; promatrao je tu blesavu aktivnost očito ne osunujući je i ne prihvaćajući je, već je na sve to gledao smilovanjem oca koji promatra svoju neposlušnu djecu. Odjednom je kroz uskovitlana svjetla prodrlo neko drugo svjetlo. Nekoliko stolova dalje netko je upalio šibicu za logorovanje i brzo je ugasio. Zatim drugu pa najzad i treću; posljednju je držao ispod duge crne cigarete. Kratki niz sijevaka privukao je svećenikovu pozornost. Svoju oba-vijenu glavu polako je okrenuo prema plamičku i usamljenom, neobrija-nom te grubo odjevenom Kinezu koji je povukao dim. Oči im se susretoše; sveti je čovjek gotovo neopazice kimnuo. Bio je to jedva primjetljiv pokret na koji je neznanac odgovorio jednako tajnovitim pokretom dok se šibica gasila. Nije prošlo nekoliko sekundi, a stol grubo odjevena pušača odjednom se našao u plamenu. Vatra je buknula na površini i brzo zahvatila sve papirnate predmete na površini - ubruse, jelovnike, košarice s dim sumom - izolirane erupcije moguće katastrofe. Neuredni Kinez je kriknuo, snažno prevrnuo stol koji se u dodiru s tlom razbio na komade, dok su konobari trčali vrišteći prema vatri. Klijenti lokala su poskakali sa svojih stolica dok se vatra na podu - uske trake pulsirajućeg mudrog plamena 9 Vjeruje se da je riječ iz Australije gdje domoroci zovu taipanom veliku tropsku zmiju; na kineskom je taipan "velika zvijer": bogat i utjecajan čovjek, veliki trgovac sa znatnom javnom i tajnom vlašću, (op. prev.) - neobjašnjivo širila oko uzbunenih nogu koje su udarale po podu. Izbio je pravi pandemonij dok su ljudi udarali po malim vatrama stolnjacima i ubrusima od tkanine. Upravitelj i njegovi momci divlje su gestikulirali vičući da je sve pod Page 3 Bourneova nadmoć kontrolom; opasnost je prošla. Rock sastav je svirao još žešće nastojeći da privuče gomilu natrag u svoju bijednu putanju, da je odvrati od područja smanjene opasnosti. Odjednom nasta još veća buka, još silovitija erupcija. Dvojica momaka kuće

sudariše se s bijedno odjevenim Zhongguo renom čija su nepažnja i goleme šibice izazvali požar. On im je odgovorio brzim Wing Chun udarcima - udarcima ukočenih ruku po lopaticama i vratu - dok im je nogama čekićao abdomene uputivši dvojicu presavinutih shi-jija natrag u okolne posjetitelje. Fizičko nasilje je izazvalo još veću uzbunu, kaos. Urlajući, intervenirao je i krupno nasaneni upravitelj, ali se ošamućen dobro smještenim udarcem u grudni koš i on otkotrljao unazad. Neobrijani Zhongguo ren je tada zgrabio stolicu i bacio je na vrišteće goste blizu čovjeka koji je pao istodobno kad su se u gužvi pojavila još trojica konobara u obranu svog Zongguana. Muškarci i žene koji su prije nekoliko sekundi samo urlali, sada se stadoše razbacivati rukama udarajući u svakoga i sve pokraj njih. Rock sastav je dosegao gornju granicu nevjerojatne galame, a njihova mahnita disonantnost bila je dostojna tog prizora. Nered je uzeo maha, a kršni seljak baci pogled preko sobe na jedini stol pokraj zida. Svećenik je otišao. Neobrijani Zhongguo ren dograbi drugu stolicu i razbije ju na susjednom stolu. Drveni se okvir raspao, ali je seljak držao drvenu nogu i mahao njome kroz gomilu. Preostalo je još samo nekoliko trenutka, ali su ti trenuci bili sve. Svećenik je zakoračio kroz daleka vrata u zidu pored ulaza u cabaret. Brzo ih je za sobom zatvorio prilagonavajući oči slabom svjetlu dugog uskog hodnika. Desnu je ruku držao ukočenu ispod nabora bijelog kaftana, a lijevu dijagonalno preko prsiju, ali takoner ispod jednostavnih bijelih ha-lja. Niz hodnik, ni osam metara dalje, iznenaneni muškarac je odskočio od zida. Naglom kretnjom posegao je ispod jakne i izvukao veliki revolver teškog kalibra iz nevidljivih narameničnih korica. Sveti je čovjek kimao polako i mirno dok se približavao otmjenim koracima dostojnim religiozne procesije. - Amita-fo, Amita-fo - govorio je tiho, neprekidno ponavljajući dok se približavao onom čovjeku. - Sve je u miru, sve je u miru, kako duhovi žele. - Jou matjeh? - Stražar je stajao pored vrata; ružno oružje je uperio naprijed i nastavio grlenim kantonskim koji se gaji u sjevernjačkim nase- 10 ljima. - Jeste li se izgubili, svećenice? Što radite ovdje? Izinite! Ovo nije mjesto za vas! - Amita-fo, Amita-fo... - Izinite! Odmah I Stražar se našao u beznadnom položaju. Svećenik je munjevito izvukao nož iz nabora oko pasa; nož je bio tanak kao britva, a imao je dva sječiva. Udario je po čovjekovu ručnom zglobu i napola mu odrezao ruku s revolverom, a zatim je sječivom gotovo kirurški prerezao stražarev vrat; navrli su zrak i krv; glava se sapela unatrag u masi sjajnog crvenila; pao je na pod, leš. Bez oklijevanja, ubojica-svećenik je vratio okrvavljeni nož ispod tkanine kaftana, gdje mu je bilo mjesto, a iz desne strane odjeće izvukao je strojnicu uzi10 tankog profila u čijem je zaobljenom magazinu bilo više metaka nego što će

mu trebati. Podigao je nogu i udario u vrata snagom planinske mačke11, a zatim utrčao u prostoriju da nane ono što je znao da će naći. Petorica ljudi - Zhongguo ren - sjedila su oko stola sa šalicama čaja i čašama jakog whiskyja; nigdje se nije mogao opaziti neki ispisani papir, nikakve zabilješke ili podsjetnici, samo uši i oprezne oči. Čim bi jedan par očiju zapanjeno pogledao došljaka, lice mu se skvrčilo od straha. Dvojica dobro odjevenih pregovarača posegoše rukama unutar svojih dobro krojenih jakna i istodobno odskočiše od stolica; treći se bacio ispod stola, a ostala dvojica nekorisno pojuriše vičući u svilom prekrivene zidove, vrteći se u očajanju, moleći oproštenje, premda znaju da ga neće čuti. Bučna fuzi-lada metaka prodirala je u Zhongguo ren. Krv je projurila iz smrtonosnih rana čim bi lubanje bile prostrijeljene, oči probušene, usne rasječene, jarko crvene u prigušenim kricima smrti. Zidovi, pod i lakirani stol mučno su blistali krvavim dokazom smrti. Posvuda. Bilo je gotovo. Ubojica je pregledao svoje odijelo. Zadovoljan, kleknuo je pored velike, već smirene lokve krvi koju je probrčkao palcem. Zatim je povukao četverokutnu tamnu tkaninu iz lijevog rukava i njome prekrio djelo svojih ruku. Ustao je i pojurio iz sobe raskopčavajući bijeli kaftan dok je trčao slabo osvijetljenim hodnikom; kad je stigao do vrata cabareta, halje su mu bile otkopčane; iz nekog mjesta u tkanini izvukao je nož poput brijača i stavio ga u korice za pašom. A onda, držeći zajedno skutove, s kapulja- 10 UZI-aulomat je veoma uspješno izraelsko ručno oružje načinjeno od prešanih Page 4 Bourneova nadmoć limova. Ima plastičnu obuhvatnu dršku s automatskom kočnicom. Zatvarač je koaksijalan, tj. obuhvaća cijev oko koje je povratna opruga. Okviri sadrže od 25 do 32 metaka kalibra 9 mm. Veoma popularan medu teroristima. (op. prev.) Bilo koji od divljih sisavaca iz roda mačaka, kao ris, puma i dr. (op. prev.) 11 čom na mjestu, sa smrtonosnim oružjem pored sebe, povuče vrata i une u salu, u bitku i kaos kojima još nije bilo znaka jenjavanja. Uostalom, zašto bi bilo drugačije? Prošlo je jedva trideset sekundi da je napustio salu, a njegov je čovjek dobro uvježban. - Faai-di! - Bio je to uzvik krupnog neobrijanog seljaka iz Cantona. Bio je tri metra udaljen od svećenika, prevrtao je još jedan stol, upalio šibicu i bacio je na pod. - Policija će stići ovamo svakog trena! Barmen je upravo dograbio telefon, vidio sam ga! Ubojica-svećenik je strgnuo kaftan s tijela i skinuo kapuljaču s glave. Ispod svjetala u divljoj vrtnji njegovo je lice izgledalo jednako jezovito kao bilo koje lice u pomamnom rock sastavu. Debeli namazi šminke naglašavali su mu oči,

bijele su linije definirale oblik svakog oka, a lice mu je bilo neprirodno smene boje. - Hajde ispred mene! - naredio je seljaku. Kostim i uzi je bacio na pod blizu vrata dok je skidao par tankih kirurških rukavica; ugurao ih je u hlače od flanela. Zvati policiju - to nije laka odluka za cabaret u Zlatnoj milji. Pljuštale bi teške kazne za slabo vonenje lokala, oštre kazne zbog ugrožavanja turista. Policija je znala te rizike i brzo bi reagirala kad bi im se cabaret izložio. Ubojica je trčao iza seljaka iz Cantona koji se pridružio uspaničenoj gomili na izlazu što je vikom i laktovima htjela izaći na ulicu. Grubo odjeveni izazivač nereda bio je pravi bik: tijela ispred njega padala su pod snagom njegovih udaraca. Čuvar i ubojica navrli su kroz vrata na ulicu gdje se okupljala druga gomila izvikujući epitete, a čuli su se i uzvici o neraspoloženju božanstva - nesreća za kuću. Probijali su put kroz uzbunene promatrače pa im se pridružio mišićavi Kinez niskog rasta koji je čekao vani. Zgrabio je ruku ubojice bez kostima i povukao svećenika u najužu od uličica gdje je ispod svoje tunike izvukao dva ručnika. Jedan je bio mekan i suh, a drugi u plastičnoj kutiji bio je topao, vlažan i parfimiran. Ubojica je zgrabio mokri ručnik i počeo otirati lice, pogledima izloženo meso vrata i udubljenja očiju. Okrenuo je ručnik i ponovio pokrete pritiš-ćući još jače. Trljao je sljepoočice i vrat ispod kose sve dok se nije pojavila prirodna bijela boja. Zatim se osušio drugim ručnikom, pogladio crnu kosu i ispravio kravatu s krupnim prugama koja je padala na svijedosmenu košulju ispod tamnoplavog blejzera. - Jau! - naredio je svojim kompanjonima. Oni potrčaše i izgubiše se u vrevi. A usamljeni, dobro odjeveni zapadnjak ušetao je u ulicu orijentalnih zadovoljstava. U cabaretu je uzbuneni upravitelj grdio barmena koji je pozvao jing eha; kazne će pasti na njegovu jebenu glavu! Jer, uzbuna i bitka su se neobjašnjivo stišale ostavivši sasvim zbunjene goste. Kućni momci i konobari su smirivali goste gladeći ih po ramenima, čistili su krhotine, podizali stolove, donosili nove stolice i usluživali čašama besplatnog whiskyja. Rock sastav je usredotočio sviranje na najpopularnije melodije. Isto onako brzo kao što je nered nastao, tako je i završio. Ako posluži sreća, pomislio je upravitelj u smokingu, objašnjenje da je suviše nagli barmen pogriješio uzevši nekog ratobornog pijanca za nešto mnogo ozbiljnije, možda će biti prihvatljivo za policiju. Odjednom, čim mu je pogled privukla hrpa bijele tkanine na podu preko sale ispred vrata unutrašnjih kancelarija, upravitelj presta misliti o kaznama i službenom dodijavanju. Bijela tkanina, čista bijela tkanina - svećenik? Vrata! Laoban! Konferencija! Gotovo izgubivši dah, licem okupanim u znoju, tusti upravitelj pojuri izmenu stolova do odbačena kaftana. Kleknuo je široko

otvorenih očiju gotovo prestavši disati čim je ugledao tamnu cijev čudnog oružja kako proviruje ispod nabora bjeline. A razlog da se gotovo zagušio u tek formiranom strahu, bio je pogled na mrljice i tanke pruge sjajne neosušene krvi koja je namočila tkaninu. - Go hai matjeh? - Pitanje je postavio drugi muškarac u smokingu, ali bez statusa koji daje široka ešarpa - zapravo upraviteljev brat i prvi pomoćnik. - Oh, proklet bio kršćanski Isus\ - prokleo je ispod daha dok mu je brat uzeo oružje čudna izgleda iz izmrljana kaftana. - Doni! - naredio je upravitelj ustavši i usmjerivši se prema vratima. - Policija! - suprostavio se brat. - Jedan od nas bi trebao s njima porazgovarati, da ih umiri, da učini što je moguće. Page 5 Bourneova nadmoć - Može biti da više ne možemo učiniti ništa, već im dati svoje glave! Brzo! Dokaz je bio unutar prigušeno osvijetljena hodnika. Ubijeni je stražar ležao u lokvi svoje krvi; prstima je stegnuo oružje, ali ruka je bila gotovo odrezana. Dokaz je bio potpun unutar sobe za sastanke. Pet okrvavljenih leševa ležalo je u grčevitu neredu, ali je osobito jedan bio u žarištu upraviteljeve užasnute pozornosti. Približio se tijelu i prostrijeljenoj lubanji. Rupčićem je obrisao krv i zabuljio se u lice. - Mi smo mrtvi - prošaptao je. - Kowloon je mrtav, Hong Kong je mrtav. Sve je mrtvo. - Što? - Ovaj je čovjek vicepremijer Narodne republike, nasljednik samog predsjednika. - Ovdje! Pogledaj! 12 13. ,.......i Brat i prvi pomoćnik nagnuo se nad tijelom mrtvog laobana. Pored izrešetanog krvavog lesa bio je crni džepni rupčić. Ležao je ravno, a vitice bjelila obojale su mrlje krvi. Brat uze maramicu i zabulji se u natpis ispod kružnice krvi: JASON BOURNE. Upravitelj poskoči preko sobe. Veliki kršćanski Isuse! - jedva prozbori, dok mu cijelo tijelo obuze drhtavica. - Vratio se. Ubojica se vratio natrag u Aziju! Jason Bourne! On se vratio! ,14, 2 Sunce se spustilo ispod planina Sangre de Cristo u središnjem Colo-radu dok je helikopter Cobra zarikao iz blještava svjetla - divovska leprša-juća silueta - i otklepetao prema čistini na domaku šume. Betonirano pri-stajalište nalazilo se stotinjak metara od velike pravokutne kuće od teškog drva i debelog brušenog

stakla. Osim generatora i kamufliranih komunikacijskih diskova, ništa drugo se nije moglo vidjeti. Visoka stabla su oblikovala gusti zid sakrivajući kuću od svih došljaka. Piloti ove letjelice velikih manevarskih sposobnosti bili su regrutirani iz redova starijih oficira chevennskog kompleksa u Colorado Springsu. Po činu nijedan nije bio niže od pukovnika, a svakoga je provjerilo Vijeće nacionalne sigurnosti u Washningtonu. Nikad nisu govorili o svojim putovanjima u to utočište; na planovima leta bi odredište bilo uvijek prikriveno netočnim upisom. Upute su davane radiovezom kad bi se helikopter već nalazio u letu. Odredište se nije nalazilo ni na jednoj javnoj karti, a komunikacije su bile izvan dosega ispitivanja ili slušanja, bilo saveznika, bilo neprijatelja. Sigurnost je bila potpuna; morala je biti. Ovo je mjesto za stratege čiji je rad bio tako osjetljiv i često je obuhvaćao tako osjetljive globalne implikacije da se pla-nere nije moglo vidjeti zajedno izvan vladinih zgrada ili u samim zgradama, a zacijelo nikad unutar susjednih kancelarija za koje se znalo da su spojene vratima. Posvuda je bilo neprijateljskih znatiželjnih očiju - i savezničkih i protivničkih - koje su znale kakav posao obavljaju ti ljudi, a kad bi ih vidjele zajedno, nesumnjivo bi došlo do uzbune. Neprijatelj je bio budan, a saveznici su ljubomorno čuvali svoja obavještajna lena. Otvorila su se vrata Cobre. Čelične ljestve su spuštene iz helikoptera, a jedan očito zbunjeni muškarac sišao je na mjesto osvijetljeno reflektorom. Pratio ga je general-major u uniformi. Čovjek u grananskom odijelu bio je vitak, srednjih godina, srednje visine, a odjeven u prugasto odijelo i bijelu košulju na kojoj je bila vunena kravata ukrašena malim zaobljenim šarama. Njegova dotjerana figura kao da nije bila osjetljiva na oštri usporavajući vrtlog rotora; kao da mu je bilo stalo do uredne pojave. Slijedio je oficira pa su zajedno betoniranom stazom krenuli do vrata sa strane kuće. Čim su se približili, vrata su se otvorila. Menutim, samo je civil ušao; general je kimnuo pozdravivši neformalno, poput vojnika veterana kad pozdravljaju civilne osobe i oficire istog čina. - Drago mi je što sam vas upoznao, gosp. McAllister - rekao je general. - Netko drugi će vas vratiti. - Vi nećete ući? - upita ga civil. - Ja nisam nikad ušao - odgovori oficir, nasmiješivši se. - Moj je zadatak da znam da ste to vi i da vas prevezem s točke B do točke C. - Zvuči kao zlouporaba čina, generale. - Vjerojatno nije - primijeti vojnik bez daljnjeg komentara. - Uostalom, ja imam druge dužnosti. Do vinenja. McAllister je ušao u kuću, u dugi drvom obloženi hodnik. Sada mu je pratilac bio dobro odjeveni snažni muškarac ugodna lica koji je svim vanjskim znakovima odavao čovjeka Unutrašnje sigurnosti - brz, snažan i anoniman u gomili. Page 6

Bourneova nadmoć - Jeste li imali ugodan let, gospodine? - upita ga mlani muškarac. - Zar je itko ugodno letio u jednoj od takvih stvari? Stražar se nasmijao. - Ovuda, gospodine - doda. Pošli su hodnikom i prošli nekoliko vrata sa svake strane, sve dok nisu stigli do kraja gdje se nalazio par većih dvostrukih vrata s dva crvena svjetla u gornjem lijevom i desnom kutu. To su bile kamere, a svaka je pripadala posebnom krugu. Edward McAllister nije vidio takve urenaje otkad je napustio Hong Kong prije dvije godine, a i onda stoga što je kratko vrijeme bio pridodan britanskoj obavještajnoj službi MI-6, Specijalnom odjelu, radi konzultacija. U pitanjima sigurnosti Britanci su mu se činili paranoidnima. Nikad nije razumio te ljude, osobito kad su mu dali službenu pohvalu zbog toga što je za njih obavljao minimalan posao u pitanjima u kojima je trebalo da su oni na vrhu svijeta. Stražar je pokucao na vrata; začu se tihi klik i on otvori desni dio vrata. - Vaš drugi gost, gospodine - reče krupni muškarac. - Zaista mnogo vam hvala - odgovori glas. Iznenaneni McAllister ga je odmah prepoznao iz niza emisija vijesti na radiju i televiziji tijekom godina; infleksije je naučio u skupoj privatnoj srednjoj školi i na nekoliko prestižnih sveučilišta uz poslijediplomsku karijeru na britanskim otocima. Menutim, nije bilo vremena za prilagonavanje. Sijedi, besprijekorno odjeveni muškarac naborana i izdužena lica koje nije skrivalo njegovih sedamdeset i više godina, ustade od velikog stola i pažljivo se uputi preko sobe ispružene ruke. 16 - Gospodine podtajniče, kako je lijepo od vas što ste došli. Dozvolite mi da vam se predstavim. Ja sam Ravmond Havilland. - Zacijelo mi je poznato tko ste vi, gospodine ambasadore. Moj je privilegij, gospodine. - Ambasador bez portfelja, McAllister, što znači da je preostalo malo privilegija. Ali ipak ima posla. - Ne bih mogao zamisliti bilo kojeg predsjednika Sjedinjenih Država u posljednjih dvadeset godina koji bi preživio bez vas. - Neki su se propetljali, gospodine podtajniče, ali s vašim iskustvom u Stateu,12 mislim da vam je to bolje poznato nego meni. - Diplomat je okrenuo glavu. - Htio bih da upoznate Johna Reillvja. Jack je jedan od onih visokosveznajućih pomoćnika o kojima tamo, u Vijeću nacionalne sigurnosti, uglavnom ne bi trebalo da suviše znamo. Ne djeluje tako zastrašujuće, što mislite? - Nadam se da ne djeluje - reče McAllister zakoračivši da se rukuje s Reillvjem koji je ustao s jednog od dvaju kožom presvučenih naslonjača okrenutih prema stolu. - Drago mi je što sam vas upoznao, gospodine Reillv.

- Takoner, gospodine podtajniče - odgovori prilično pun muškarac crvene kose koja je bila u skladu s pjegavim čelom. Oči iza naočala čeličnog okvira nisu odavale srdačnost; bile su oštre i hladne. - Gosp. Reillv je ovdje - nastavio je Havilland vrativši se do svoje stolice i pokazujući rukom na praznu fotelju s McAllisterove desne strane -da bi bio siguran da će ostati na liniji. Kako ja to razumijem, postoje neke stvari koje mogu reći, druge koje ne mogu izreći, te odrenene stvari koje samo on može kazati. Ambasador je sjeo pa nastavio: - Ako vam se to čini enigmatičnim, gospodine podtajniče, bojim se da je to sve što u ovom trenutku mogu ponuditi. - Sve što se doganalo posljednjih pet sati nakon što mi je nareneno da donem u Zrakoplovnu bazu Andrews bilo je enigma, ambasadore Havilland. Nemam nikakve predodžbe o tome zašto sam doveden ovamo. - Onda mi dopustite da vam se obratim uopćeno - rekao je diplomat bacivši pogled na Reillvja i nagnuvši se nad stol. - Vi ste u položaju da budete od izvanredne službe vašoj zemlji i interesima daleko izvan ove zemlje - što prelazi sve o čemu ste možda razmišljali za vrijeme vaše duge i ugledne karijere. McAllister je proučavao ambasadorovo strogo lice, nesiguran kako da odgovori. 12 Skraćeno od "State Department", Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a. (op. prev.) - Moja je karijera u State Departmentu bila zadovoljavajuća, ali ju je jedva moguće okrstiti uglednom u najširem smislu. Sasvim iskreno, mogućnosti mi se nikad nisu predstavile. -Jedna vam se sada predstavlja - prekinu ga Havilland. - A vi ste osobito kvalificiran da je provedete. - Na koji način? Zašto? - Daleki istok - odgovori diplomat s čudnom modulacijom u glasu, kao da je taj Page 7 Bourneova nadmoć odgovor možda i pitanje. - Otkad ste primili doktorat o dalekoistočnim studijama na Harvardu, proveli ste više od dvadeset godina sa State Departmentom. Dobro ste služili svojoj vladi nizom godina izuzetne vanjskopolitičke karijere u Aziji, a nakon vašeg povratka s posljednjeg mjesta službovanja, dokazali ste da ste izuzetno korisni u formuliranju politike u tom nemirnom dijelu svijeta. Smatra vas se sjajnim analitičarom. - Ja cijenim to što vi govorite, ali bilo je i drugih u Aziji. Mnogo drugih koji su ocijenjeni jednako ili više nego ja. - Slučajnosti doganaja i mjesta službe, gospodine podtajniče. Budimo iskreni, bili ste uspješni. - Ali što me odvaja od drugih? Zašto sam ja kvalificiraniji za ovu mogućnost

nego drugi? - Zato što se nitko ne može usporediti s vama kao specijalistom za unutrašnje poslove Narodne Republike Kine - vjerujem da ste odigrali glavnu ulogu u trgovačkim pregovorima izmenu Washingtona i Pekinga. Osim toga, nitko drugi nije proveo sedam godina u Hong Kongu. - Na tom mjestu se Ravmond Haviland zaustavio pa dodao: - I napokon, nitko drugi u našim azijskim postajama nije bio pridodan ili prihvaćen od MI-6 britanske vlade, Specijalno odjeljenje. - Shvaćam - odgovori McAllister, shvativši da ta posljednja kvalifikacija, koja se njemu činila najmanje važnom, ima odreneno značenje za diplomata. - Moj rad u britanskoj obavještajnoj službi bio je minimalan, gospodine ambasadore. To što me prihvatilo Specijalno odjeljenje više se zasnivalo na njihovoj vlastitoj - dezinformaciji, mislim da je to prava riječ, nego na nekom mom jedinstvenom talentu. Ti su ljudi jednostavno vjerovali da krivi nizovi podataka i sume ne daju zbroj. Nije trebalo dugo da se pronanu ≫točne brojke≪, kako se sjećam da su rekli. - Vjerovali su u vas, Me Allister. Još vam vjeruju. - Pretpostavljam da je ta vjera upletena u ovu mogućnost, bez obzira o kojoj se radi? - I te kako. To je od vitalnog značaja. - Mogu li onda čuti o kojoj je mogućnosti riječ? 18 - Možete. - Havilland pogleda trećeg sudionika u razgovoru, čovjeka iz Vijeća nacionalne sigurnosti. - Ako vam je stalo - doda. - Red je na meni - reče Reillv, ali ne odbojno. Pomakao je svoj teški torzo u fotelji i zagledao se u McAllistera; pogled mu je još bio ukočen i strog, ali bez hladnoće koju je prethodno iskazivao, kao da sada moli za razumijevanje. - U ovom se trenutku naši glasovi snimaju - vaše je ustavno pravo da to znate - ali to je dvostrano pravo. Morate prisegnuti na potpuno čuvanje tajne u pogledu informacija koje ćete ovdje saznati, ne samo u interesu nacionalne sigurnosti, već i u daljnjim i zamislivo većim interesima specifičnih svjetskih uvjeta. Ja znam da ovo zvuči kao izazov vašem apetitu, ali nije mi to bila namjera. Mi smo smrtno ozbiljni. Da li pristajete na uvjet? Ako prekinete zakletvu, može vam se suditi na zatvorenom sunenju na temelju nacionalno-sigurnosnih statuta o čuvanju tajne. - Kako mogu pristati na takav uvjet kad nemam nikakve predodžbe o vrste te informacije? - Zato jer vam ja mogu dati kratak pregled, a to će vam biti dovoljno da kažete da ili ne. Ako je odgovor ne, bit ćete ispraćeni odavde i prevezeni natrag u Washington. Nijedna strana neće biti gubitnik. - Nastavite. - U redu. - Reillv je govorio mirno. - Vi ćete diskutirati o odrenenim

doganajima koji su se zbili u prošlosti - ne u davnoj prošlosti, ali nikako ne u tekućoj. Same akcije nisu bile priznate - pokopane, da budemo točniji. Da li vam to zvuči poznato, gospodine podtajniče? - Ja sam iz State Departmenta. Mi pokopavamo prošlost kad ne služi nikakvoj svrsi da je otkrijemo. Okolnosti se mijenjaju; sudovi dani u dobroj vjeri jučer često su problem sutra. Mi ne možemo nadzirati te promjene išta više od Sovjeta ili Kineza. - Dobro rečeno! - reče Havilland. Nije još - suprostavi se Reillv dižući dlan prema ambasadoru. - Podtajnik je nesumnjivo iskusan diplomat. Nije rekao da, a nije rekao ne. Čovjek iz VNS-a je opet pogledao McAllistera; oči iza naočala staklena okvira opet su bile oštre i hladne. - Što je, gospodine podtajniče? Želite li potpisati ili želite otići? - Jedan dio mene želi ustati i otići što je prije moguće - odgovori Me Allister gledajući čas u jednog, čas u drugog sugovornika. - Drugi dio kaže: ostani. - Zašutio je, a onda je usmjerio pogled na Reillvja i dodao: - Htjeli vi to ili Page 8 Bourneova nadmoć ne, moj apetit je podmazan. - To je navolska cijena koju treba platiti da biste bili gladni - odgovori Irac. .... 19 "# - To je više od toga. - Podtajnik je govorio tiho: - Ja sam profesionalac, a ako sam čovjek koji vam treba, onda zaista nemam izbora, zar ne? - Bojim se da ću morati čuti riječi - rekao je Reilly. - Da li želite da ih ponovim? - Neće biti potrebno. - McAllister se namrgodio u mislima pa progovorio: - Ja, Edward Newington McAllister, u cijelosti razumijem sve što je bilo rečeno na ovom sastanku - zastao je i pogledao u Reillva. - Pretpostavljam da ćete vi ispuniti pojedinosti kao što su vrijeme, mjesto i prisutni? - Datum, mjesto, sat i minuta ulaska i identificiranja - sve je učinjeno i ubilježeno. - Hvala vam. Želim primjerak prije nego odem. - Svakako. - Ne podižući glas, Reillv je gledao ravno pred sobom i tiho izgovorio naredbu. - Molim vas zapamtite. Učinite da subjekt dobije kopiju trake prilikom odlaska. I osigurajte opremu kako bi mogao verificirati njezin sadržaj dok je ovdje. Stavit ću inicijale na kopiju. Nastavite, gospodine McAllister. - Zahvalan sam vam na tome. Što se tiče bilo čega što bude izgovoreno na ovom sastanku, prihvaćam uvjet da to čuvam kao tajnu. Neću govoriti nikome o bilo kakvom aspektu razgovora ukoliko me na to osobno ne uputi ambasador Havilland. Isto tako, uzimam k znanju da mi može biti suneno na zatvorenu sunenju ukoliko

povrijedim sporazum. Menutim, ako do takvog sunenja ikad done, i ja sebi pridržavam pravo da se sučelim s onima koji me optužuju, a ne s njihovim pismenim izjavama ili svjedočenjima. Ja ovo dodajem jer ne mogu zamisliti nikakve okolnosti zbog kojih bih povrijedio zakletvu koju sam dao. - Postoje okolnosti, znate - blago će Reillv. - Ne u mojoj knjizi. - Izuzetna fizička mučenja, kemikalije, trikovi muškaraca i žena iskusnijih od vas. Ima načina, gospodine podtajniče. - Ponavljam. Ukoliko ikad otpočne postupak protiv mene - a to se dogodilo drugima - ja rezerviram pravo da se suočim s bilo kojim i sa svim optužiteljima. - Za nas je to sasvim dobro. - Opet se Reillv zagledao ravno ispred sebe i progovorio: - Završite ovu traku i izvucite uključnicu. Potvrdite. - Potvrneno - reče sablasni glas iz zvučnika negdje iznad glave. - Sada ste izvan pogona. - Nastavite, gospodine ambasadore - reče crvenokosi. - Prekinut ću vas kad budem smatrao da je potrebno. 20 - Dakako, Jack. - Havilland se okrenu McAllisteru: - Ja povlačim prethodnu izjavu; on je zaista pravi teror. Nakon više od četrdeset godina službe, meni taj crvenoglavi fakinčić koji bi trebao držati dijetu, kaže da trebam zavezati. Sva trojica su se nasmijala; stari diplomat je znao i trenutak i metodu za smanjenje napetosti. Reillv zatrese glavom i ugodno raširi ruke. - Ja to ne bih nikad učinio, gospodine - doda. - Zacijelo, nadam se ne tako očito. - Što da se kaže, McAllister? Pobjegnimo u Moskvu i kažimo da nas je on regrutirao. Raski bi nam vjerojatno obojici dali po daču14, a on bi bio u Leavenworthu15. - Vi biste dobili daču, gospodine ambasadore. Ja bih dijelio stan s dvanaest Sibiraca. Ne, hvala vam, gospodine. On mene ne prekida. - Vrlo dobro. Iznenanen sam da vas nijedan od tih dobronamjernih spletkara u Ovalnom uredu nijednom nije uzeo za svoje osoblje ili vas barem poslao u UN. - Nisu znali da postojim. - Taj će se status izmijeniti - reče Havilland, naglo uozbiljen. Zašuti, zapilji se u podtajnika, a onda spusti glas. - Jeste li ikada čuli za ime Jason Bourne? - najzad upita. - Kako bi bilo tko s postajom u Aziji mogao ne čuti za nj? - odgovori McAllister. - Trideset pet do četrdeset ubojstava, unajmljeni ubojica koji je izbjegao svakoj zamci koja je ikad bila postavljena za njega. Patološki ubojica čija je jedina moralnost cijena ubojstva. Kažu da je bio Amerikanac -jest Amerikanac; ja ne znam, iščezao je s vidika - i da je bio svećenik koji je skinuo haljine, i

uvoznik koji je ukrao milijune, i dezerter iz francuske Legije stranaca, i Bog zna koliko još drugih priča. Jedino što ja doista znam jest da nikad nije bio uhvaćen, a naš je neuspjeh u njegovu hvatanju bio opterećenje našoj diplomaciji diljem Dalekog istoka. Page 9 Bourneova nadmoć - Je li bilo sistema u njegovu ubijanju, je li ubijao specifične pojedince? - Nikakva reda. Bila su to ubojstva naprečac, kako kada. Dvojica bankara ovdje, trojica atašea tamo - hoću reći CIA - vladin ministar iz Delhija, industrijalac iz Singapura i brojni, više nego brojni političari, općenito pošteni ljudi. Automobile bi im raznosila bomba, bombe su eksplodi- 13 Američki sleng u značenju "Rusi", (op. prev.) 14 Ladanjica, vikendica, kuća za odmor u prirodi koju posjeduju ili uživaju uglednije ličnosti u SSSR-u. (op. prev.) 15 Gradić u sjeveroistočnom Kansasu (35.000 stanovnika), veoma poznat po kaznionici sa strogim režimom, (op. prev.) 21 rale u njihovim stanovima. Zatim su slijedili nevjerni muževi i žene te ljubavnici raznih sorta u raznim skandalima; on je nudio konačna rješenja za povrijeneni ego. Nije bilo onoga koga on ne bi htio ubiti, nijednu metodu ubijanja nije smatrao suviše brutalnom ili niskom Ne, tu nije bilo nikakva reda, samo novac. Tko najviše plati. Bio je čudovište -jest čudovište ako je još živ. Opet se Havilland nagnuo pogleda jasno uperena u podtajnika vanjskih poslova. - Kažete da je iščeznuo. Samo tako? Nikad niste ništa dokučili, niste pokupili nikakva govorkanja ili glasine iz naših azijskih ambasada ili konzulata? - Bilo je govora i govorkanja, ali nikad ništa potvrneno. Priča koju sam najčešće čuo dolazila je od policije u Macau gdje je Bourne, koliko se zna, boravio, a to je posljednje mjesto za koje se zna da je u njemu boravio. Kažu da nije mrtav, niti da se povukao, već je otišao u Europu tražeći bogatije klijente. Ako je to istina, to je možda samo polovina priče. Policija je takoner tvrdila na temelju obavijesti svojih doušnika da Bourne nije uspio u nekoliko poslova, da je jednom prilikom ubio krivog čovjeka, vodeću figuru u malezijskom polusvijetu, a drugom zgodom je, kažu, silovao klijentovu ženu. Možda se krug zatvarao oko njega - a možda nije. - Što mislite time reći? - Većina nas je kupila prvu polovinu priče, ali ne i drugu. Bourne ne bi ubio krivog čovjeka, osobito ne nekoga poput onog kojeg sam spomenuo; on nije griješio na takav način. A ako je silovao klijentovu ženu - što je pod sumnjom - on bi to učinio ili zbog mržnje ili radi osvete. On bi vezanog supruga prisilio da gleda, a tada bi ubio oboje. Ne, većina od nas se pretplatila na prvi dio priče. Otišao je u Europu gdje je bilo većih riba za njegovu tavu - i prilike za

ubojstva. - Želite reći da ste prihvatili tu verziju? - upita ga Havilland naslonivši se na naslonjač. - Oprostite, ja vas ne razumijem. - Jedini čovjek kojeg je Jason Bourne ikad ubio u poslijevijetnamskoj Aziji bio je jedan razbješnjeli kanal1 koji ga je pokušao ubiti. McAllister je zapanjeno zurio u diplomata. - Ja vas ne razumijem - reče. - Jason Bourne kojeg ste sada opisali nikad nije postojao. On je mit. - Vi to ne govorite ozbiljno. 16 U svijetu špijunaže i policije "kanal" je osoba koja uspostavlja vezu izmenu dva punkta; glasnik, kurir. (op.prev.) ,22 - Nikad ozbiljniji. To su bila uzburkana vremena na Dalekom istoku. Razne mreže proizvonača i trgovaca drogama, koje su djelovale u Zlatnom trokutu i izvan njega, vodile su dezorganizirani i neobjavljeni rat. Konzuli, vicekonzuli, policija, političari, bande kriminalaca, granične patrole - najviši i najniži redovi društva - svi su imali posla s time. Novac u neshvatljivim količinama bio je majčino mlijeko korupcije. Gdje god i kada god bi se čulo za neko dobro publicirano ubojstvo - bez obzira na okolnosti ili na one koji su optuženi - Bourne je bio na mjestu doganaja i pripisao si je zaslugu. - On je bio ubojica - inzistirao je zbunjeni McAllister. - Bilo je znakova, njegovih znakova. Svatko je to znao! - Svatko je to pretpostavljao, gospodine podtajniče. Lažni telefonski poziv policiji, sitni odjevni predmet poslan poštom, crni rupčić pronanen u grmlju nakon nekoliko dana. Sve su to bili dijelovi strategije. - Strategije? O čemu vi govorite? - Jason Bourne - pravi Jason Bourne - bio je osuneni ubojica, bjegunac čiji je život završio metkom u glavi u mjestu zvanom Tam Quan, u vrijeme posljednjih mjeseci Vijetnamskog rata. Bila je to likvidacija u džungli. Bio je izdajnik. Njegov je leš ostavljen da trune - on je jednostavno iščezao. Nakon nekoliko godina, čovjek koji ga je likvidirao uzeo je njegov identitet za jedan od naših projekata, projekt koji je gotovo uspio, trebao je uspjeti, ali se prekinula Page 10 Bourneova nadmoć žica. - Sto se prekinulo? - Izvan kontrole. Taj čovjek - taj uistinu hrabri čovjek - koji je otišao u podzemlje zbog nas, upotrebljavajući ime Jason Bourne pune tri godine, bio je ranjen, a rezultat tih rana bila je amnezija. Izgubio je pamćenje; niti je znao tko je on, niti tko je trebao biti.

- Dobri Bože! - Bio je izmenu žrvnja i nakovnja. Uz pomoć nekog alkoholiziranog liječnika na otoku u Sredozemlju pokušao je naći tragove svog života, svog identiteta i tu je, bojim se, pogriješio. On je pogriješio, ali žena koja se s njim sprijateljila nije pogriješila; ona je sada njegova žena. Njezini su instinkti bili točni: ona je znala da on nije ubojica. Ona ga je namjerno prisiljavala da istraži svoje riječi, svoje sposobnosti i konačno da uspostavi kontakte koji će ga vratiti nama. Ali mi, s najrazvijenijim obavještajnim aparatom na svijetu, mi nismo slušali ljudski kvocijent. Postavili smo zamku da ga ubijemo. - Moram vas prekinuti, gospodine ambasadore - rekao je Reillv. - Zašto? - upita Havilland. - To smo učinili, a sada nismo na traci. 23 - Pojedinac je donio odluku, a ne vlada Sjedinjenih Država. To treba biti jasno, gospodine. - U redu - složi se diplomat kimajući. - Njegovo je ime Conklin, ali to nije važno, Jack. Vladino osoblje je pošlo za njim. Dogodilo se. - Vladino se osoblje takoner značajno angažiralo u spašavanju njegova života. - Nekako nakon doganaja - promrmlja Havilland. - Ali zašto? - upita McAllister; sada se on nagnuo naprijed očaran bizarnom pričom. - Bio je jedan od nas. Zašto bi ga netko želio ubiti? - Njegov gubitak pamćenja uzet je kao nešto drugo. Krivo se uzelo da je on svrzimantija, da je ubio trojicu svojih nadzornika i iščezao s velikom količinom novca - vladina novac u iznosu većem od pet milijuna dolara. - Pet milijuna? - Zapanjen, podtajnik je opet utonuo u fotelju. - Toliki iznos stavljen je na raspolaganje njemu osobno? - Da - odgovori ambasador. - I ta su sredstva bila dio strategije, dio projekta. - Pretpostavljam da je ovo trenutak kad je potrebna tišina. Projekt, hoću reći. - To je imperativno - odgovorio je Reillv. - Ne zbog projekta - usprkos onome što se dogodilo, mi se ne ispričavamo zbog te operacije - već zbog čovjeka kojeg smo regrutirali da postane Jason Bourne i okolnosti iz kojih je došao. - To je tajnovito. - Postat će jasnije. - Projekt, molim. Reilly pogleda u Ravmonda Havillanda; diplomat kimnu i nastavi. - Mi smo stvorili ubojicu da bismo izvukli iz rupe i uhvatili u stupicu najsmrto-nosnijeg ubojicu u Europi. - Carlos? - Vi ste brz, gospodine podtajniče. - Tko je još bio tamo? U Aziji su Bournea i Šakala stalno usporenivali. - Te su usporedbe bile namicane i hrabrene - odgovori Havilland. - Cesto preuveličane i širene od stratega projekta skupine poznate kao

Treadstone Seventy-one. Ime potječe od sterilne17 kuće u njujurškoj Sedamdeset prvoj ulici, gdje je uskrsnuli Jason Bourne bio podučen. To je bilo zapovjedno mjesto i ime koje bi trebalo da znate. - Razumijem - zamišljeno će McAllister. - Znači da su te usporedbe koje su rasle s Bourneovim ugledom, kako je i bilo, poslužile kao izazov U svijetu špijunaže i policije "sterilna kuća" je tajna adresa za obavljanje povjerljive djelatnosti, oslobonena svake znatiželje i vanjskih utjecaja, (op. prev.) Carlosu. Tada se Bourne preselio u Europu - da izazov donese pred Šaka-love jasle. Da ga prisili da izane i suprotstavi se svom izazivaču. - Vrlo brzo, gospodine podtajniče. Ugrubo, to je bila strategija. - To je izvanredno. Sjajno, zapravo, i nije potrebno biti stručnjakom pa to uvidjeti. Bogu je znano da to ja nisam. - Možda ćete postati - A vi kažete da je taj čovjek koji je postao Bourne, mitski ubojica, proveo tri godine igrajući ulogu, a onda je bio ranjen. - Ustrijeljen - prekinu ga Havilland. - Bile su mu raznesene membrane lubanje. - I izgubio je memoriju? - Potpuno. - Moj Bože! - A ipak, unatoč svemu što mu se dogodilo, a uz pomoć te žene -usput rečeno, Page 11 Bourneova nadmoć bila je ekonomist i radila je za kanadsku vladu - približavao se trenucima kad je sve to mogao skinuti sa sebe. Izvanredna priča, zar ne? - To je nevjerojatno. Ali koja bi vrsta čovjeka htjela to uraditi, mogla to uraditi? Crvenokosi John Reilly je tiho zakašljao; ambasador je pogledom uvažio kraj priče. - Sada smo dostigli točku nula - reče Irac koji je opet pomaknuo svoju masu da bi pogledao McAllistera. - Ako vas još prate neke sumnje, ja vas još mogu pustiti da odete. - Nastojim se ne ponavljati. Vi imate traku. - To je vaš apetit. - Mislim da je to drugi način, kako vi u vašem poslu kažete, da možda neće biti ni sunenja. - Ja to nikad ne bih rekao. McAllister je progutao, a pogled mu se susreo s mirnim pogledom čovjeka iz Vijeća nacionalne sigurnosti. Okrenuo se Havillandu. - Molim vas nastavite, gospodine ambasadore. Tko je taj čovjek? Odakle je došao? - Ime mu je David Webb. Sada je izvanredni profesor orijentalnih studija na

malom sveučilištu u Maineu i oženjen Kananankom koja ga je doslovce izvela iz njegova labirinta. Da nije bilo nje, bio bi ubijen - ali, opet, da nije bilo njega, ona bi završila kao les u Ziirichu. - Izvanredno - jedva čujno primijeti McAllister. - Treba reći da mu je to druga žena. Njegov je prvi brak završio tragičnim činom slijepog ubojstva - od tada počinje njegova priča za nas. Prije više godina, Webb je bio mladi diplomatski službenik u Pnom 25 Penu, sjajan i učeni poznavalac Dalekog istoka, tečno je govorio nekoliko orijentalnih jezika, a oženio se s djevojkom iz Tajlanda koju je upoznao u srednjoj školi. Živjeli su u kući na obali rijeke i imali dvoje djece. Bio je to idealan život za takva čovjeka. Kombinirao je stručnost koju je Washington trebao na tom području i mogućnost da živi u vlastitom muzeju. Onda je vijetnamska akcija eskalirala i jednog jutra, jedan usamljeni mlazni lovac -nitko zapravo ne zna s čije je strane bio, ali to nitko nije rekao Webbu -spusti se u niski let i stade mitraljirati njegovu ženu i djecu koji su se igrali u vodi. Tijela su im bila izrešetana. Doplovila su do obale baš kad im se Webb pokušao približiti; obujmio ih je rukama i nemoćno vriskao na avion koji je nestajao s vidika. - Doista strašno - prošapće McAllister. - Od tog trenutka Webb se preobrazio. Postao je netko tko nikad nije bio, niti sanjao da bi mogao biti. Postao je gerilac poznat kao Delta. - Delta? - upita podtajnik State Departmenta. - Gerilac? Bojim se da ne razumijem. - I ne možete razumjeti. - Havilland pogleda Reillvja pa opet McAlli-stera. - Kao što je Jack malo prije objasnio, sada smo kod točke nula. Izje-den bijesom, Webb je pobjegao u Sajgon i, evo ironije, zahvaljujući naporima oficira CIA-e po imenu Conklin, koji ga je nakon nekoliko godina pokušao ubiti, pridružio se jedinici za tajne operacije nazvanoj Meduza. Ljudi u Meduzi nisu upotrebljavali imena, već samo slova grčkog alfabeta - Webb je postao Delta jedan. - Meduza? Nikad nisam čuo za to. - Točka nula - upleo se Reillv. - Predmet Meduza još je tajan, ali u ovom slučaju smo dopustili ograničeno skidanje tajne. Meduza je bila zbirka internacionalaca koji su poznavali vijetnamski teritorij, sjeverno i južno. Istini za volju, većina su bili kriminalci - krijumčari narkotika, zlata, oružja, nakita, svih vrsta kontrabande. Takoner i osunene ubojice, bjegunci osuneni na smrt u odsutnosti i nekoliko kolonijalaca čija je imovina bila konfiscirana - opet s obiju strana. Računali su na nas - Velikog ujaka -da se pobrinemo za sve njihove probleme ako se infiltriraju na neprijateljski teritorij ubijajući osumnjičene suradnike Vijet Konga18 i seoske poglavare za

koje se vjerovalo da naginju prema Charlieju19 te omogućavajući bijeg ratnim zarobljenicima gdje god su to mogli. To su bili timovi ubojica - odredi smrti, ako hoćete - a te su riječi jasne da ne mogu biti jasnije, ali, dakako, mi to nikad nećemo reći. Napravljene su pogreške, ukradeni su * Gerilci i revolucionarna armija Južnog Vijetnama za vrijeme Vijetnamskog rata. (op. prev.) Američki vojnički sleng za neprijatelja, (op. prev.) 26 milijuni, a većini tih ljudi bio bi zabranjen pristup u bilo koju civiliziranu zemlju. I Webbu menu njima. Page 12 Bourneova nadmoć - Sa svojom prošlošću, sa svojim akademskim vjerodajnicama, on je svojom voljom postao članom takve grupe. - Imao je motiv koji ga je sasvim obuzeo - nastavi Havilland. - Sto se njega tiče, taj avion u Pnom Penu bio je sjevemovijetnamski. - Neki su govorili da je lunak - sada će Reillv. - Neki su pak tvrdili da je izvanredan taktičar, nadmoćni gerilac koji je poznavao orijentalnu svijest te je vodio najagresivnije timove u Meduzi kojih su se jednako bojali američko zapovjedništvo u Sajgonu i neprijatelj. Njega se nije moglo nadzirati; jedina pravila koja je slijedio bila su njegova. Činilo se kao da je organizirao svoj osobni lov, kao da slijedi čovjeka koji je upravljao onim avionom koji mu je uništio život. To je postao njegov rat, njegova manija. Sto je rat bio nasilniji, to je on bio zadovoljniji ili je tako bio bliže svojoj želji za smrću. - Smrću...? - Podtajnik iz Statea pusti riječ da visi. - U to doba to je bila prevladavajuća teorija - prekinu ga ambasador. - Rat je završio - opet će Reillv - isto tako katastrofalno za Webba -ili za Deltu - kao i za nas ostale. Možda i gore; njemu nije ostalo više ništa, nije više imao cilja, ničega na što bi udarao, ubijao. Ili možda razloga da nastavi nastojeći umrijeti. - Postavši Bourne i uputivši se za Carlosom nazvanim Sakal - dopuni ga McAllister. - Da - suglasi se obavještajni oficir. Nasta kratka šutnja. - Mi ga trebamo, potrebno je da nam se vrati - reče Havilland. Tiho izgovorene riječi pale su kao sjekira na tvrdo drvo. - Carlos je opet na površini? Diplomat zatrese glavom. - Nije Europa u pitanju. Trebamo ga natrag, u Aziji, i ne možemo čekati ni minuta. - Netko drugi? Druga... meta? - McAllister nehotično proguta. - Da li ste razgovarali s njim? - Ne možemo mu se približiti. Ne izravno.

- Zašto ne? - Ne bi nas propustio kroz vrata. Ne vjeruje ničemu i nikome iz Washingtona, a teško ga je okriviti zbog toga. Danima, tjednima zvao je pomoć, a mi nismo slušali. Zapravo smo ga htjeli ubiti. - Opet se moram suprotstaviti - upadne Reillv. - To nismo bili mi. Bio je to pojedinac koji je djelovao na osnovi netočne informacije. A vlada sada troši više od četiri stotine tisuća dolara godišnje za program zaštite Webba. 27 - Čime se on sprda. On misli da je sve to samo dobra stupica za Car-losa u slučaju da ga Sakal otkrije. Uvjeren je da nitko ne daje ni pare za nj, a nisam siguran da je daleko od cilja. On je vidio Carlosa, a činjenica da mu se to lice još nije vratilo u fokus nije činjenica koja je Carlosu poznata. Sakal ima sve razloge da traga za Webbom. A ako to učini, evo druge prilike. - Mogućnosti da ga Carlos pronane tako su daleke da su praktični ništavne. Dokumenti Treadstona su zakopani, a i da nisu, oni ne sadrže nikakvu tekuću informaciju o mjestu gdje je Webb ili o tome što sada radi. - Ma haj'te, gospodine Reillv - razdraženo će Havilland. - Samo njegova prošlost i kvalifikacije, akademska prošlost. Zar bi to bilo teško? Po njemu su ispisane akademske vjerodajnice. - Ja vam se ne suprotstavljam, gospodine ambasadore - odgovori donekle ukroćeni Reillv. - Ja samo želim da sve bude jasno. Budimo iskreni, s Webbom treba rukovati vrlo pažljivo. On je vratio veliki dio svoje memorije, ali zacijelo ne svu. Menutim, on se o Meduzi sjeća dovoljno da bi predstavljao značajnu prijetnju interesima zemlje. - Na koji način? - upita McAllister. - Možda to nije bila najbolja, a vjerojatno nije bila ni najgora, ali u osnovi to je bila vojna strategija u vrijeme rata. - Strategija koja nije bila sankcionirana, nije bila bilježena i nije bila priznata. Nema je u službenim knjigama. - Kako je to moguće? Bila je plaćana, a kad je novac bio potrošen... - Nemojte mi čitati knjigu - prekinu ga gojazni obavještajni oficir. - Mi nismo na traci, ali ja imam vašu. - Je li to vaš odgovor? - Ne, ovo je: nema statuta ograničenja na ratne zločine i ubojstva, gospodine podtajniče, a ubojstva i drugi zločini nasilja vršeni su i protiv naših snaga i protiv snaga naših saveznika. Većinom su te zločine izvršile ubojice i lopovi za vrijeme krane, pljačke, silovanja, ubijanja. Većina njih bili su patološki kriminalci. Bez obzira na to koliko je Meduza bila djelotvorna na niz načina, ta Page 13 Bourneova nadmoć je operacija bila tragična pogreška ronena u bijesu i fru-striranosti, u

situaciji u kojoj se nije mogla slaviti pobjeda. Kakvo bi moguće dobro moglo proizaći otvaranjem svih starih rana? Osim pravnih i drugih zahtjeva koje bi nam postavljali, postali bismo parija u očima većine civiliziranog svijeta. - Kao što sam spomenuo - sada će McAllister meko, oklijevajući. - U Stateu mi ne vjerujemo u korist otvaranja starih rana. - Okrenuo se ambasadoru. - Počinjem shvaćati. Vi želite da ja stupim u vezu s tim Davidom Webbom i privolim ga da se vrati u Aziju. Zbog drugog projekta, zbog 28 druge mete - iako tu riječ u tom kontekstu nisam upotrijebio u životu prije ove večeri. A pretpostavljam da je to zato jer postoje jasne paralele u našim dosadašnjim karijerama - mi smo azijski ljudi. Vjeruje se da su nam poznate neke unutrašnje istine kad je u pitanju Daleki istok, a vi vjerujete da će on slušati ono što mu budem htio reći. - U osnovi je tako. - A ipak kažete da nas ne želi ni dotaći. To je mjesto gdje moje razumijevanje nestaje. Kako ja to mogu postići? - Učinit ćemo to zajedno. Kao što je on svojedobno sam sebi kovao pravila, sada ćemo ih mi donositi. To je imperativno. - Zbog čovjeka kojeg želite da ubije? - ≫Neutralizira≪ bit će dovoljno. To treba učiniti. - I Webb to može učiniti? - Ne. Ali Jason Bourne može. Mi smo ga uputili da tri godine bude sam pod izuzetnim pritiskom - odjednom mu je nestala memorija i lovili su ga kao životinju. Ipak je zadržao sposobnost da se infiltrira i da ubija. Sasvim sam otvoren. - Ja to razumijem. Budući da nismo na traci - a u slučaju da još jesmo... - Podtajnik s negodovanjem pogleda Reillvja koji je zatresao glavom i slegnuo ramenima. - Može li mi biti dozvoljeno da znam tko je meta? - Može, i ja želim da ovo ime zadržite u pamćenju, gospodine podtajniče. To je kineski ministar Sheng Chou Yang. McAllister sijevne ljutitim pogledom. - Ja ga ne moram zadržati u pamćenju, a mislim da vam je to poznato. On je bio inventar u ekonomskoj skupini PRC-a20, a obojica smo sudjelovali na trgovinskim konferencijama u Pekingu krajem sedamdesetih. Ja sam ga studirao, analizirao. Sheng je bio moj kolega s druge strane i nisam mogao učiniti manje - što je činjenica za koju pretpostavljam da vam je takoner poznata. - O? - Sijedi ambasador je nadvio svoje tamne obrve i odbacio prijekor. - I što vam je vaše studiranje reklo? Što ste saznali o njemu? - Smatrali su ga vrlo sposobnim, vrlo ambicioznim - a o tome nam govori i njegovo uspinjanje u pekinškoj hijerarhiji. Njega su zamijetili izvidnici koje

je uputio Centralni komitet prije nekoliko godina na Sveučilište Fudan u Šangaju. U početku zato što je ondje dobro savladao engleski jezik, a imao je čvrsto, čak vrlo razvijeno, znanje o zapadnim privredama. - Što još? ' Kratica za "People's Republic of China": Narodna Republika Kina; (op. prev.) 29 - Smatrali su ga materijalom koji obećava, a nakon dubinske indoktrinacije poslali su ga na dodatni studij u London School of Economics. To je uzelo korijena. - Kako to mislite? - Sheng je priznati marksist gdje je u pitanju centralizirana država, ali ima zdravo poštovanje za kapitalistički profit. - Ah, tako - reče Havilland. - Onda on prihvaća neuspjeh sovjetskog sistema? - On taj neuspjeh pripisuje ruskoj sklonosti ka korupciji i raspameće-nom konformizmu u višim redovima te alkoholu u nižim. Treba mu priznati da je u industrijskim središtima prilično obračunao s takvim zloupo-rabama. - Zvuči kao da su ga obučavali u IBM-u, zar ne? - Bio je odgovoran za oblikovanje mnogih aspekata nove trgovinske politike NRK. Zaradio je mnogo novaca za Kinu. - Opet se podtajnik nagnuo prema naprijed raširenih očiju i iznenanena izraza lica - bio je zapanjen, možda je to točniji opis. - Moj Bože, tko bi na Zapadu htio da Sheng bude mrtav? To je apsurdno! On je naš ekonomski saveznik, politički stabilizirajući faktor u najvećoj državi na zemlji koja nam je ideološki suprotstavljena! Pomoću njega i ljudi poput njega postigli smo niz nagodbi. Bez njega, bez obzira na to kakav će biti, postoji opasnost od katastrofe. Ja sam profesionalni analitičar Kine, gospodine ambasadore, i, ponavljam, apsurdno je to što vi kažete. Čovjek vaših postignuća Page 14 Bourneova nadmoć trebalo bi to shvatiti prije nas. Stari diplomat je oštro gledao svog optužitelja, a kad je progovorio, učinio je to polako, pažljivo birajući riječi. - Prije nekoliko trenutaka - otpoče - bili smo na točki nula. Bivši dužnosnik naše vanjske službe po imenu David Webb postao je Jason Bourne s odrenenim ciljem. I obrnuto, Sheng Chou Yang nije čovjek kojeg poznajete, to nije čovjek kojeg ste proučavali kao svog istovrsnika. On je postao taj čovjek radi odrenena cilja. - O čemu vi govorite? - obrambeno odbrusi McAllister. - Sve što sam rekao o njemu ubilježeno je - u više dokumenata, službeno - najveća tajna i samo za oči. - Samo za oči? - umorno upita bivši ambasador. - Samo za uši, samo za jezik - i to za jezike koji mašu kao što tigrovi mašu repom. Zato što je službeni pečat stavljen na zabilježena zapažanja koja čitaju ljudi koji nemaju pojma odakle

su došla ta zapažanja - da, ona su tu i to je dovoljno? Ne, gospodine podtajniče, to nije dovoljno, nikad nije bilo dovoljno. - Vi očito imate druge informacije koje ja nemam - hladno odgovori čovjek iz State Departmenta. Ako su to informacije, a ne dezinformacije. Čovjek kojeg sam opisao - čovjek kojeg sam poznavao - to je Sheng Chou Yang. - Isto tako kao što je David Webb, kojeg smo vam opisali, bio Jason Bourne? Ne, molim vas, ne ljutite se. Ja ne igram igre. Važno je da to vi shvatite. Sheng nije čovjek kojeg ste poznavali. Nikad nije bio. - A onda, koga sam ja poznavao? Tko je bio čovjek na konferencijama? - On je izdajnik, gospodine podtajniče. Sheng Chou Yang je izdajnik svoje zemlje, a kad njegovo izdajstvo bude otkriveno - a sigurno će biti -Peking će slobodni svijet smatrati odgovornim. Posljedice takve neizbježne pogreške su nezamislive. Menutim, nema nikakve sumnje u pogledu njegova cilja. - Sheng izdajica? Ja vam ne vjerujem. Njega obožavaju u Pekingu! Jednog će dana biti predsjednikom! - U tom će slučaju Kinom vladati nacionalistički zelot čiji su ideološki korijeni u Tajvanu. - Vi ste ludi - vi ste sasvim ludi! Samo trenutak, rekli ste da ima cilj, ≫nema nikakve sumnje u pogledu njegova cilja≪, kazali ste. - On i njegovi ljudi namjeravaju preuzeti Hong Kong. On vodi skriveni ekonomski blitzkrieg te stavlja svu trgovinu, sve financijske institucije tog teritorija pod nadzor ≫neutralne≪ komisije, obračunske kase koju je odobrio Peking - što će reći da je on odobrio. Dokument na koji će se sve oslanjati bit će britanski ugovor21 koji istječe 1997., a njegova će komisija navodno biti razuman preludij anektiranju i upravi. To će se dogoditi kada put bude čist za Shenga, kad više ne bude prepreka na njegovu putu. Kad njegova riječ bude jedina koja se računa u ekonomskim pitanjima. To može biti za mjesec ili dva mjeseca. Ili idućeg tjedna. - Vi mislite da se Peking suglasio s tim? - prosvjedovao je McAllister. - Vi se varate! To je - to je sasvim ludo! Narodna Republika neće nikad ozbiljno dotaći Hong Kong. Kineski ugovori jamče pedeset godina statusa slobodne ekonomske zone, a Sheng je potpisnik, najvažniji! - Ali Sheng nije Sheng - ne kako ga vi poznajete! - Onda, donavola, tko je on? - Pripremite se, gospodine podtajniče. Sheng Chou Yang je prvoro-neni sin šangajskog industrijalca koji je nagomilao blago u korumpiranom 21 Velika Britanija i Narodna Republika Kina potpisale su 1984. ugovor o vraćanju Hong Konga Kini 1997. godine. Prema ugovoru Hong Kong postaje Specijalna administrativna regija Kine s visokim stupnjem autonomije, (op. prev.) svijetu stare Kine, Chiang Kaj-shekovu22 Kuomitangu23. Kad je bilo očito da će Maova revolucija uspjeti, obitelj je pobjegla, kao što je učinio najveći broj

feudalnih gospodara i ≫gospodara rata≪24 ponijevši sa sobom sve što je bilo moguće. Starac je sada jedan od najsnažnijih taipana u Hong Kongu - ali koji je, mi to ne znamo. Kolonija će postati njegova, njegov i obiteljski mandat zahvaljujući ministru u Pekingu, svom najdragocjenijem sinu. To je krajnja ironija, patrijarhova konačna osveta - Hong Kongom će vladati isti oni ljudi koji su korumpirali nacionalističku Kinu. Godinama su bez grižnje savjesti sisali krv svoje zemlje profitirajući na mukama gladnog naroda lišena ikakvih prava, popločavajući put za Maovu revoluciju. A ako to zvuči poput komunističke besmislice, bojim se da je sve što je rečeno u najvećem dijelu zbunjujuće točno. A sada nekolicina fanatika, razbojnika u direktorskim sobama pod vodstvom jednog manijaka, želi vratiti ono što im nijedan menunarodni sud u povijesti ne bi dodijelio. - Havil-land je zastao, a kad je zaustio ispljunuo je samo jednu riječ: - Manijaci! - Ali ako vi ne znate tko je taj taipan, kako znate da je istina, bilo koji dio Page 15 Bourneova nadmoć onoga što ste ispričali? - Izvori su maksimalno klasificirani25 - prekinu ga Reillv - ali su potvrneni. Početke priče smo skupili u Tajvanu. Naš prvi informant bio je član nacionalističkog kabineta koji je smatrao da je to katastrofalni smjer koji jedino može dovesti do krvoprolića na čitavom Dalekom istoku. Molio nas je da to zaustavimo. Idućeg jutra našli su ga mrtvog, s tri metka u glavi i prerezana vrata - na kineskom to znači ≫mrtav izdajica≪. Od onda je još pet ljudi ubijeno, a tijela su im bila na sličan način unakažena. Istina je. Urota je živa i zdrava i dolazi iz Hong Konga. - To je umobolno! - Da budem još bliži - odgovori Havilland - ona neće uspjeti. Kad bismo mogli moliti, možda bismo gledali na drugu stranu i čak rekli neka se sve dogodi Božjom brzinom, ali neće. Rasprsnut će se kao što se 1972. rasprsla Lin Biaova urota protiv Mao Zedonga , a kad se to 22 Kineski general (1897.-1975.), predsjednik Kine (1928.-31.) i tzv. Republike Kine (Tajvan) od 1950.-75. Bio je saveznik Mao Zedongovim snagama u ratu protiv Japanaca, ali je kao nosilac politike najreakcio-narnijih krugova Kine i voda Kuominlanga poražen 1949. godine te sa svojim snagama istjeran iz Kine. (op. prev.) 23 Kineska politička partija koju je 1911. osnovao Sun Yat-sen, a bila je dominantna u Kini od 1929. do 1949. pod vodstvom Chiang Kai-sheka. Od onda je vladajuća partija Tajvana koja obuhvaća najreakcio-narniju i najagresivniju skupinu protivnika NR Kine. (op. prev.) Reakcionarni feudalistički vojni rukovodioci carske Kine koji su provodili grubu samovolju i nisu nikome odgovarali kad je središnja vlast bila slaba. (op.

prev.) 25 U angloameričkom svijetu "klasificiran" znači da ima posebnu klasu kao strogo čuvana tajna dostupna samo privilegiranima.op. prev.) 26 God. 1972. u Kini je samo priopćeno daje Lin Biao, jedan od najviših kineskih rukovodilaca, poginuo u avionskoj nesreći. Premda podaci o doganaju još nisu u cijelosti objavljeni, opće je uvjerenje (potkrijepljeno i iz službenih izvora) da je Lin Biao bio urotnik protiv Mao Zedonga pa je u bijegu stradao u avionskoj nesreći, (op. prev.) .32. dogodi, Peking će optužiti američki i tajvanski novac u sudioništvu s Britancima, kao i šudjivi pristanak vodećih svjetskih financijskih institucija. Osam godina ekonomskog napretka nestat će u paklu jer skupina fanatika želi osvetu. Prema vašim riječima, gospodine podtajniče, Narodna Republika Kina je sumnjičava uskovitlana država - a ako mogu dodati i nekoliko svojih riječi iz onih dostignuća koja mi pripisujete - to je vlada koja je sklona da brzo postane paranoična, opsjednuta izdajom iznutra i izvana. Kina će povjerovati da se svijet uputio da je ekonomski izolira, da je zaguši na svjetskim tržištima i baci na koljena, dok se Rusi cerekaju iza sjevernih granica. Udarit će brzo i bijesno, zaplijeniti sve, uzeti sve. Njezine će trupe zauzeti Kowloon, otok i sve sada bujajuće ≫Nove teritorije≪. Ulaganja izražena u bilijunima bit će izgubljena. Bez ekonomske ekspertize kolonije, trgovina će biti osujećena, a radna snaga izražena u milijunima, u kaosu - zavladat će glad i bolest. Daleki će istok biti u plamenu, a rezultat bi mogao izazvati rat o kojemu nitko od nas ne želi razmišljati. - Isuse Kriste - prošapće McAllister. - To se ne može dogoditi, to se ne smije dogoditi. - Ne, ne smije - suglasi se diplomat. - Ali zašto Webb? - Ne Webb - ispravi ga Havilland. - Jason Bourne. - U redu! Zašto Bourne! - Zato što je iz Kowloona došao glas da je on već tamo. - Što? - A mi znamo da nije. - Sto ste rekli? - On je pogonen. On je ubijen. On je natrag u Aziji. - Webb? - Ne, Bourne. Mit. - Ja uopće ne razumijem to što vi govorite! To je besmisleno! - Mogu vas uvjeriti da je ono što Sheng Chou Yang radi vrlo smisleno. - Kako? - On ga je vratio. Vještine Jasona Bournea mogu se opet unajmiti, a, kao

uvijek, njegova klijenta je nemoguće istjerati iz duboke rupe - u ovom slučaju to je najnevjerojatniji klijent koji se može zamisliti. Vodeći govornik u ime Page 16 Bourneova nadmoć Narodne Republike koji mora ukloniti svoju opoziciju i u Hong Kongu i u Pekingu. Tijekom prošlih šest mjeseci nekoliko snažnih glasova u pekinškom Centralnom komitetu bilo je čudno tiho. Prema službenim vladinim priopćenjima, nekolicina je umrla, a to je i razumljivo ako uzmemo u obzir njihovu dob. Dvojica su navodno poginula nesretnim slučajem - jedan u srušenom avionu, a drugi, izmenu svih stvari, od izljeva .31. krvi u mozak dok je planinario u planinama Šaoguana - ako nije istina, barem je maštovita laž. Zatim, jedan je ≫uklonjen≪ - eufemizam za pad u nemilost. I na kraju, što je najneobičnije, vicepremijer NRK ubijen je u Kowloonu kad nitko nije znao da se on ondje nalazi. Bio je to stravičan doganaj, petero ljudi je masakrirano u Tsim Sha Tsuiju, a ubojica je ostavio posjetnicu. Ime Jason Bourne urezano je krvlju na podu. Evo jednog samo-zvanca koji je zahtijevao da mu bude pripisana zasluga za ta umorstva. McAllister je treptao besciljna pogleda. - To je sve daleko od mog shvaćanja - najzad će nemoćno. - A onda, vrativši se opet sebi kao profesionalcu, zapilji se u Havillanda. - Ima li ikakve veze? - upita najzad. Diplomat kimnu. - Naši obavještajni izvještaji su specifični. Svi ti ljudi su se suprotstavljali Shengovoj politici - neki otvoreno, neki oprezno. Vicepremijer, stari revolucionar i veteran Maova dugog marša, bio je osobito glasan. Nije mogao podnositi uspinjućeg Shenga. Pa ipak, postavlja se pitanje što je radio potajno u Kowloonu, u društvu bankara? Peking ne može odgovoriti pa je tako ≫osoba≪ blagostivo zahtijevala ponašanje kao da se ubojstvo nije ni dogodilo. Pošto je kremiran, postao je neosoba. -As obzirom na ubojičinu ≫posjetnicu≪ - ime ispisano krvlju - drugo povezivanje je sa Shengom - reče podtajnik kojemu je glas bio blizu drhtanja dok je nervozno brisao čelo. - Zašto bi on to učinio? Ostavio svoje ime, na to mislim! - On je na poslu, a to je bilo spektakularno ubojstvo. Je li sada počinjete shvaćati? - Nisam siguran na što mislite. - Za nas je taj novi Bourne naš izravan put do Sheng Chou Yanga. On je naša zamka. Samozvanac pozira kao mit, ali ako originalni mit pone stopama samozvanca i zgrabi ga, bit će moguće da stigne do Shenga. Sve je to doista vrlo jednostavno. Jason Bourne kojeg smo mi stvorili zamijenit će novog ubojicu koji se služi njegovim imenom. Kad se jednom nane na mjestu, naš Jason Bourne izaziva najhitniju uzbunu - dogodilo se nešto drastično što prijeti čitavoj Shengovoj strategiji - i Sheng mora odgovoriti. Ne može si priuštiti da to ne učini jer

njegova sigurnost mora biti potpuna, njegove ruke čiste. Bit će prisiljen da se pokaže, ako ni za što drugo, onda da ubije svoje iznajmljeno oružje, da ukloni svaku povezanost. Kad to učini, taj put mi nećemo pogriješiti. - To je krug - odgovori McAllister čiji je glas bio jedva više od šapata dok je zurio u diplomata. - A na temelju svega što ste mi rekli, Webb ne želi šetati ni u blizini, a kamoli ušetati u cijelu stvar. 34. - Zato mu moramo dati jaki razlog da to učini - meko će Havilland. - U mojoj profesiji - iskreno, to je uvijek bila moja profesija - mi tražimo motive koji će povući čovjeka. - Namrštivši se, šuplja i prazna pogleda, stari ambasador se oslonio na naslonjač; bilo je očito da nije u miru sa sobom. - Ponekad ima ružnih ostvarenja - zapravo odbojnih - ali čovjek mora izvagati što je za veće dobro, za veću korist. Za svakoga. - To mi ništa ne kaže. - David Webb je postao Jason Bourne prvenstveno zbog jednog razloga - istog razloga koji ga je usmjerio u Meduzu. Oduzeli su mu ženu; ubili su njegovu djecu i majku njegove djece. - O, moj Bože! - To je trenutak kad ja odlazim - reče Reillv i ustane iz fotelje. 35 3 Marie! O, Kriste, Marie, opet se dogodilo! Brana se otvorila, a ja je nisam mogao zatvoriti. Pokušavao sam, draga moja, pokušavao sam svim silama - voda me odgurnula i utapao sam se! }a znam što ćeš ti reći ako ti kažem, zbog čega ti neću reći čak i ako znam da ćeš to vidjeti u mojim očima, čuti u mome glasu — nekako kako samo ti znaš. Reći ćeš da sam trebao doći kući k tebi, razgovarati s tobom, biti s tobom pa bismo to mogli zajedno riješiti. Zajedno! Moj Bože! Koliko još možeš podnositi? Kako nepravedan mogu ja biti, koliko će još ovako? ]a te toliko volim, na toliko raznih načina, ali ima trenutaka kada ja to moram sam uraditi. Da te tako barem na neko vrijeme oslobodim prokleta tereta, da ti omogućim da neko vrijeme dišeš, a da ti živci nisu sasvim napeti dok se brineš o Page 17 Bourneova nadmoć meni. Ali, vidiš, ljubavi moja, ja to mogu učiniti! Učinio sam to noćas i sa mnom je sve u redu. Smirio sam se, sada je sve u redu. A sada ću doći kući k tebi bolji nego sam bio. Moram, jer bez tebe ništa ne bi ostalo. Lica okupana znojem, odijela za logorovanje pripijena uz tijelo, David Webb je bez daha trčao preko hladne trave tamnog polja, pored grubih sjedala, cementiranom stazom prema sveučilišnoj vježbaonici. Jesensko je sunce iščezlo iza kamenih zgrada kampusa, a njegov je sjaj palio rano večernje nebo; sunce je još lebdjelo nad dalekim šumama Mainea. Prodirala je jesenska hladnoća; drhtao

je. Nije to bilo ono što su njegovi doktori imali na pameti. Bez obzira na to, slijedio je liječnički savjet; bio je to jedan od onih dana. Vladini liječnici su mu govorili da ako nastupe takvi dani - a bit \ će takvih dana — kad mu u svijest prodru nagle, uznemiravajuće slike ili fragmenti sjećanja, u takvim trenucima je ponašanje koje se savjetuje samo uporna vježba i fizički napor. Njegovi EKG dijagrami ukazivali su na zdravo srce, pluća su mu bila u dobru stanju, iako je bio toliko glup da je pušio pa budući da mu je tijelo moglo podnijeti kaznu, to je najbolji način da olakša svijest. Ono što mu je bilo potrebno u takvim trenucima jest staloženost. - Što smetaju nekoliko pića i cigarete? - govorio bi svojim doktorima spominjući ono što iskreno voli. - Srce brže kuca, tijelo ne pati, a svijest je zacijelo oslobonena pritiska. - To su depresanti - čuo je odgovor od jedinog čovjeka kojeg je slušao. - Umjetni stimulanti koji samo vode u daljnju depresiju i povećanu tjeskobu. Trčite, plivajte ili vodite ljubav sa ženom - ili bilo kime, što se toga tiče. Nemojte biti prokleta budala i vratiti se ovdje kao gotov slučaj Zaboravite na sebe, mislite na mene. Preteško sam radio s vama, vi neza-hvalniče. Hodite odavde, Webb. Uzmite svoj život - ono čega se možete sjetiti od svog života - i uživajte. Vama je uspjelo bolje i bolje vam je nego većini, i to nemojte zaboraviti ili ću otkazati naša kontrolirana mjesečna jadanja u saloonima našeg izbora, a vi možete ići k vragu. Usprkos tome, k vragu s vama. Nedostajat ćete mi... Ponite, David. Vrijeme je da ponete. Moriš Panov je bio jedina osoba, osim Marie, koja je mogla doprijeti do njega. U tome je bila ironija, na neki način, jer u početku Mo nije bio jedan od vladinih liječnika; psihijatar niti je tražio niti mu je ponunena ocjena podobnosti za čuvanje državnih tajni, kako bi čuo tajne pojedinosti prošlosti Davida Webba gdje je pokopana laž Jasona Bournea. Pa ipak, Panov se silom nametnuo zaprijetivši svim mogućim zbunjujućim otkrićima ako mu ne daju podobnost i glas u terapiji koja treba slijediti. Njegovo je rezoniranje bilo jednostavno: kad je David bio blizu trenutku da ga se s lica zemlje digne u zrak, u čemu su sudjelovali krivo obaviješteni ljudi uvjereni da on mora umrijeti, tu je krivu informaciju nehotice dao sam Panov, a razbjesnio ga je način kako se to dogodilo. Njemu su panično pristupili, pristupio mu je netko tko ne bi smio biti sklon panici i upitao ga ≫hipotetična≪ pitanja u vezi s vjerojatno poremećenim supertaj-nim agentom u moguće eksplozivnoj situaciji. Njegovi su odgovori bili suzdržani i dvosmisleni; nije mogao i nije htio dijagnosticirati pacijenta kojeg nije ni vidio - ali, da, to je moguće i za tako nešto se već čulo, ali, dakako, ništa što on kaže ne može se ni iz daljine uzeti kao materijalno bez fizičkog i psihičkog pregleda. Ključna riječ bila je ništa; trebalo je da kaže ništa, kako je poslije rekao. Jer su njegove riječi u ušima amatera

36 t^ik-i-n-. Jati..... 31 zapečatile red Webbove likvidacije - smrtnu presudu ≫Jasona Bournea≪ — čin koji je u posljednjem trenutku omeo sam David dok se odred krvnika još nalazio na svojim nevidljivim pozicijama. Ne samo da je Morris Panov primljen u upravu Walter Reed Hospi-tala27, a poslije i u medicinski kompleks Virginia, već je on zapravo vodio predstavu - Webbovu predstavu. Kujin sin pati od amnezije, vi proklete budale! On vam to tjednima pokušava reći na savršeno lucidnom engleskom - pretpostavljam i suviše lucidnim za vaše izopačene mentalitete. Mjesecima su radili zajedno, kao pacijent i liječnik - i, napokon, kao prijatelji. Pomagalo je i to što je Marie obožavala Moa - dobri Bože, trebalo joj je saveznika! Teret koji je David bio svojoj ženi teško se može opisati; od onih prvih dana u Švicarskoj kad je počela razumijevati bol u čovjeku koji ju je zarobio do trenutka kad je čvrsto odlučila - usprkos njegovim silnim protivljenjima - da mu pomogne nikad ne vjerujući u ono što je on vjerovao, govoreći mu opet i opet da on nije ubojica kako je mislio, da nije asasin, kako su ga drugi nazivali. Njezina vjera u nj postala je sidro u njegovu razbješnjelu Page 18 Bourneova nadmoć moru, njezina ljubav srž njegova pojavljujućeg duševnog zdravlja. Bez Marie bio je čovjek bez ljubavi, odbačeni mrtvac, a bez Mo Panova jedva bi više nego vegetirao. Ali s oboje njih iza sebe on je tjerao prijeteće obale i opet nalazio sunce. Zbog toga je odabrao trčati jedan sat oko napuštene, hladne staze, umjesto da se odmah uputi kući nakon seminara koji je održao kasno poslijepodne. Njegovi tjedni seminari često su se nastavljali daleko iza sata kad je bilo odreneno da završe, tako da Marie nije nikad planirala večeru znajući da će negdje otići na večeru, znajući da će se dvojica njihovih nevidljivih čuvara nalaziti negdje u mraku iza njih - kao što sada jedan šeće preko jedva vidljiva polja iza njega, a drugi je nesumnjivo u vježbaonici. Umobolnost! Da li je? Ono što ga je navelo da se sada lati Panovljeva ≫neumorna vježbanja≪ bila je jedna slika koja mu se naglo pojavila u svijesti dok je prije nekoliko sati ocjenjivao radove u svojem uredu. Bilo je to lice - lice koje je znao, sjećao ga se i veoma volio. Dječakovo lice koje je starjelo ispred njegova unutrašnjeg ekrana pa stasalo u potpuni portret u odori, nejasan, nesavršen, ali dio njega. Dok su mu se tihe suze kotrljale niz lice, znao je da je to njegov mrtvi brat o kojemu su mu govorili, ratni zarobljenik kojeg je spasio u džungli Tam Quana usred rasprskavajućih eksplozija i od izdajice imenom Jason Bourne kojeg je likvidirao. Nije se mogao suprotstaviti nasilnom naviranju fragmentiranih slika;

jedva se provukao kroz skraćeni Jedna od najglasovitijih američkih bolnica gdje se liječe i najistaknutije američke ličnosti, (op. prev.) ,38 seminar opravdavajući se jakom glavoboljom. Morao je oslabiti pritisak, prihvatiti ili odbiti slojeve pamćenja koji su se ljuštili, morao je to učiniti uz pomoć razuma koji mu je govorio da ode na vježbalište i trči protiv vjetra, bilo kakvog snažnog vjetra. Nije mogao opterećivati Marie svaki put kad bi brana popustila; previše ju je volio da bi to učinio. Kad je sebi mogao pomoći, morao se i potruditi. Bio je to njegov ugovor sa sobom. Otvorio je teška vrata i na trenutak se zapitao zašto je ulaz u svaku vježbaonicu načinjen poput masivnih gradskih željeznih vrata. Ušao je i pošao preko kamenog poda kroz nadsvoneni prolaz pa se hodnikom bijelih zidova uputio do garderobe uprave fakulteta. Bio je sretan što je prostorija bila prazna; nije bio raspoložen da odgovara na sitne razgovore, a ako bi to bilo neizbježno, zacijelo bi se doimao mrzovoljnim, ako ne i čudnim. Osim toga, ne bi mu trebali ni pogledi koje bi izazvao svojim ponašanjem. Bio je preblizu ruba; postupno se mora vraćati u sebe, polako, najprije sam sa sobom, a onda s Marie. Kriste, kad će se sve to zaustaviti? Koliko može zahtijevati od nje? Ali on nikad nije morao zahtijevati - a davala je bez pitanja. Webb se približi nizu ormarića. Njegov je bio prema kraju. Prolazio je pored duge drvene klupe i menusobno spojenih metalnih ormarića, kad mu se oči naglo zaustave na nečemu ispred njega. Doskoknu; savijeni papirić bio je zalijepljen na njegovu ormariću. Naglo ga skine i otvori: Vaša je supruga telefonirala. Želi daje nazovete stoje prije moguće. Kaže daje hitno. Ralph. Čuvar vježbaonice je mogao imati toliko mozga pa izaći i doviknuti mu, ljutito pomisli David okrećući kombinaciju u bravi da bi otvorio ormarić. Prekapajući po svojim olabavjelim hlačama u potrazi za sitnišem, najzad je pronašao novac i pojurio do telefona za plaćanje na zidu; umetnuo je kovanicu, uznemiren što mu dršće ruka. Onda se sjetio zašto. Marie nije nikad upotrijebila riječ ≫hitno≪. Izbjegavala je takve riječi. ' -Halo? - Što je? - Pomislila sam da si možda tamo - reče njegova žena. - Moova pana-ceja kojom jamči da će te izliječiti ukoliko ne dobiješ srčani udar. - Što je? - Davide, doni kući. Tu je netko koga moraš vidjeti. Brzo, dragi. Državni podtajnik Edward McAllister je svoje predstavljanje sveo na minimum, ali je uključivanjem odrenenih činjenica dao Webbu do znanja da nije iz nižih rangova Ministarstva. S druge strane, nije uljepšavao svoju važnost; bio je sigurni birokrat, sasvim uvjeren da njegova stručnost može izazvati promjenu vremena u administraciji.

39 - Ako želite, gospodine Webb, naš posao može pričekati dok se ne obučete u nešto ugodnije. David je još bio u kratkim hlačama prokapanim znojem i u majici kratkih rukava jer je odjeću zgrabio iz ormarića te iz vježbaonice pojurio do kola. - Ja tako ne mislim - reče. - Mislim da vaš posao ne može čekati - ne kad je u pitanju ured iz kojeg dolazite, gospodine McAllister. Page 19 Bourneova nadmoć - Sjedi, Davide. - Marie St. Jacques Webb je ušla u sobu za dnevni boravak noseći dva ručnika. - I vi, gospodine McAllister. - Webbu je pružila ručnik pa su obojica muškaraca sjela jedan nasuprot drugome ispred ugašena kamina. Marie pone odostraga i stade mu brisati vrat i ramena drugim ručnikom; svjetlo stolne svjetiljke naglašavalo je crvenu nijansu njezine kestenjaste kose, ljupke crte njezina lica u sjeni i oči koje su gledale u čovjeka iz State Departmenta. - Molim vas, započnite - nastavi Marie. - Kao što smo se suglasili, vlada mi je podijelila podobnost za bilo što što ćete reći. - Je li se postavljalo pitanje? - upita David bacivši pogled na nju pa na posjetitelja ne pokušavajući prikriti svoje neprijateljstvo. - Ne, nikakvo pitanje - odgovori McAllister smijući se usiljeno, a ipak iskreno. - Nitko tko je čitao o brizi i teretima vaše supruge ne bi se usudio da je isključi. Ona je uspjela gdje drugi nisu. - To sve kaže - suglasi se Webb. - A da se ništa ne kaže, dakako. - Hej, Davide, hajde, opusti se. - Žao mi je. Ona je u pravu. - Webb se pokuša nasmiješiti, ali pokušaj nije bio sasvim uspješan. - Unaprijed sudim, a to ne bi trebalo, zar ne? - Rekao bih da imate sva prava na to - odgovori podtajnik. - Siguran sam da bih se i ja tako ponio da sam na vašem mjestu. Usprkos činjenici da su naše prošlosti bile vrlo slične - niz godina sam služio na Dalekom istoku - nikome ne bi ni palo na pamet da me razmotri za zadatak koji ste vi poduzeli. Ono što ste vi prošli nalazi se svjetlosne godine daleko od mene. - I od mene. Očito. - Ne bih rekao da je tako gledajući s moje strane. Neuspjeh nije bio vaš, to Bog zna. - Sada ste ljubazni. Bez uvrede, suviše ljubaznosti s mjesta na kojem se nalazite, čini me nervoznim. - Pa hajdemo onda na posao koji nam je pri ruci. U redu? - Molim. 40 - I nadam se da me unaprijed niste suviše oštro osudili. Ja nisam vaš neprijatelj, gospodine Webb. Ja želim biti vaš prijatelj. Ja mogu pritisnuti

dugmad koja vam mogu pomoći, zaštititi vas. - Od čega? - Od nečega što nitko nije očekivao. - Da čujemo. - Kad istekne trideset minuta od sada, vaša će sigurnost biti udvostručena - rekao je McAllister pozorno motreći Davida. - To je moja odluka i ja ću je učetverostručiti ako bude potrebno. Bit će ispitan svaki dolazak na ovaj kampus, a teren provjeravan svaki sat. Stražari koji kruže više neće biti dio pejsaža, već će ih se i te kako moći vidjeti. Bit će vrlo vidljivi i, ja se nadam, prijetećeg stava. - Isuse! - Webb se naglo nagne u stolici . - To je Carlos! - Mi tako ne mislimo - reče čovjek iz Statea tresući glavom. - Ne možemo Carlosa isključiti, ali to je daleko, slabo vjerojatno. - O? - kimnu David. - Mora da je tako kako kažete. Kad bi to bio Šakal, vaši bi ljudi bili posvuda ovdje, ali izvan vidika. Dopustili bi mu da done po mene pa bi ga uzeli, a ako ja budem ubijen, cijena će biti prihvatljiva. - Ne meni. Vi to ne morate vjerovati, ali ja to mislim. - Hvala vam, ali, dakle, o čemu mi govorimo? - Vaš je dosje provaljen - što će reći, dosje Treadstone je provaljen. - Provaljen? Neovlašteno raspolaganje činjenicama? - Ne u početku. Postojala je dozvola, u redu, jer je bila kriza i na neki način nismo imali drugog izbora. Onda je sve skrenulo s puta i sada smo zabrinuti. Za vas. - Vratimo se natrag, molim vas. Tko je dobio dosje? - Čovjek iznutra, visoko iznutra. Njegove su vjerodajnice bile najbolje, nitko ne bi posumnjao u njega. - Tko je to bio? - Britanski MI-628 koji djeluje u Hong Kongu, čovjek na kojega se CIA godinama oslanjala. Odletio je u Washington i pošao pravo do glavne veze u Agenciji zahtijevajući da mu dadu sve što imaju o Jasonu Bourneu. Tvrdio je da na teritoriju postoji kriza koja je izravan rezultat projekta Treadstone. Isto tako, jasno je stavio do znanja da ako se budu razmjenjivale osjetljive informacije izmenu britanske i američke obavještajne službe 28 Kratica za "Military Intelligence, šesti odjel"; nekadašnji službeni, a danas popularni naziv za obavještajnu i špijunsku agenciju britanske vlade. (op. prev.) Page 20 Bourneova nadmoć 41 - ako se nastavi s razmjenom - da smatra najboljim rješenjem da mu se odmah udovolji želji.

- Za to je morao dati prokleto jak razlog. - Dao je. - McAllister nervozno zašuti, zatrepće očima pa prstima obriše čelo. - Dakle? - Jason Bourne se vratio - sada će mirno McAllister. - Opet je ubijao u Kowloonu. Marie nehotice otvori usta; stezala je desno rame svoga supruga, a velike smene oči su joj bile ljutite, prestrašene. Šutljivo je zurila u čovjeka iz Statea. Webb se nije ni pomakao. Umjesto toga, promatrao je McAlli-stera kao što bi čovjek mogao promatrati kobru. - Dodavola, o čemu vi to govorite? - prošapće, a zatim povisi glas. - Jason Bourne - taj Jason Bourne - više ne postoji. Nije ni postojao! - Vi to znate i mi to znamo, ali je u Aziji njegova legenda veoma živa. Vi ste je stvorili, gospodine Webb - briljantno, po mome sudu. - Mene vaš sud ne zanima, gospodine McAllister - odgovori mu David. Uklonio je ruku svoje žene i ustao iz fotelje. - Na čemu je radio taj agent MI-6? Koliko ima godina? Koji je faktor njegove stabilnosti, njegova prošlost? Nema sumnje da vi vodite brigu o svim njegovim i najnovijim tragovima. - Naravno da smo vodili brigu i nema ništa neuredno. London je potvrdio njegovu izuzetnu prošlost, njegov sadašnji status, a i informacije koje je donio nama. Kao šefa postaje MI-6 pozvala ga je i izvijestila o doganaju policija u Kovvloonu - Hong Kongu, a s obzirom na moguću eksplozivnu crtu doganaja. I sam Foreign Office stajao je iza njega. - Krivo! - uzviknu Webb i zatrese glavom; spusti glas. - S njima je manipulirano, gospodine McAllister! Netko mu je ponudio malo bogatstvo da se domogne tog dosjea. Upotrijebio je jedinu laž koja bi mogla djelovati i svi vi ste to progutali! - Bojim se da to nije laž - ne kako je njemu poznata. On je vjerovao dokazima, i London vjeruje. Jason Bourne se vratio u Aziju. - A što ako vam kažem da to ne bi bilo prvi put da su središnji kontrolu nahranili lažima kako bi neki čovjek koji je preopterećen poslom, koji je izložen strahovitim rizicima, koji je loše plaćen, mogao promijeniti boju! Sve godine, sve opasnosti, a za sve to nemaš što pokazati. Odluči se kad naine na mogućnost koja će mu dati anuitet za život, do kraja života. U ovom slučaju taj dosje! - Ako je to tako, to mu neće donijeti mnogo dobra. On je mrtav. - On je što...? 42 - Prije dvije večeri su ga ustrijelili u njegovu uredu u Kowloonu, jedan sat nakon što se vratio u Hong Kong. - Prokletstvo, to se ne dogana! - uzviknu David zapanjen. - Čovjek koji promijeni boju zaštićuje se. Prije čina gradi slučaj, predmet protiv svog

dobročinitelja dajući mu do znanja da će otići do pravih ljudi ako se dogodi nešto ružno. To je njegovo osiguranje, njegovo jedino osiguranje. - Bio je čist - inzistirao je čovjek iz State Departmenta. - Ili glup - pridruži se Webb. - To nitko ne misli. - Sto oni misle? - Da je slijedio razvoj jedne izuzetne situacije, takve koja bi mogla eruptirati u nasilje velikih razmjera u tajnim svjetovima Hong Konga i Macaa. Organizirani kriminal odjednom postaje vrlo dezorganiziran, slično ratovima tong29 dvadesetih i tridesetih godina. Ubojstva se gomilaju. Suprotstavljene bande potiču nemire; luke postaju ratišta; skladišta, čak teretni brodovi odlaze u zrak zbog osvete ili da bi se uklonilo konkurenciju. Sve što je ponekad potrebno je nekoliko snažnih zaraćenih skupina - i Jason Bourne je u pozadini. - Ali budući da nema Jasona Bournea, to je policijsko djelo! Ne MI-6. - Gospodin McAllister je malo prije rekao da je čovjeka te službe pozvala hongkonška policija - upadne Marie gledajući uporno u državnog podtajnika. - MI-6 se očito složio s tom odlukom. Kako to? - To je lopta na krivom terenu! - David je bio nepopustljiv, disao je kratkim dahom. - Jason Bourne nije tvorevina policijskih vlasti - nastavi Marie držeći stranu svog muža. - Njega je stvorila obavještajna služba Sjedinjenih Država preko State Departmenta. Ali ja sam sklona mišljenju da se MI-6 uvukao zbog mnogo važnijeg razloga nego da pronane ubojicu koji pozira kao Jason Bourne. Da li sam u pravu, g. McAllister? Page 21 Bourneova nadmoć - U pravu ste, gospono Webb. Mnogo više. U našim razgovorima u protekla dva dana, nekoliko članova naše sekcije mislilo je da ćete vi doganaj razumjeti jasnije od nas. Nazovimo ga ekonomskim problemom koji bi mogao dovesti do ozbiljnijih političkih poremećaja i vrenja, ne samo u Hong Kongu, već u čitavu svijetu. Vi ste kao izuzetno cijenjeni ekonomist radili za kanadsku vladu. Bili ste savjetnik kanadskim ambasadorima i delegacijama po cijelome svijetu. ' (Bivša) tajna udruženja kineskih Amerikanaca koja su se bavila kriminalnom aktivnošću i menusob-im ratovima oko podjele "poslova" i teritorija, (on. prev.) 43 - Da li biste vas oboje objasnili čovjeku koji ovdje inače srenuje račune? - Ovo nisu vremena kad bi se smjelo dopustiti prekide na hongkon-škom tržištu, gospodine Webb, čak - možda osobito - na njegovu ilegalnom tržištu. Prekidi i ometanja uz nasilje stvaraju dojam o nestabilnosti vlade, ako ne i mnogo dublje nestabilnosti. Ovo nije vrijeme da se ekspan-zionistima u crvenoj Kini dade više municije nego je već imaju.

- Nastavite, molim. - Ugovor do 1997. - mirno odgovori Marie. - Zakup istječe za jedno desetljeće, što objašnjava zašto su s Pekingom voneni razgovori o novim ugovorima. Pa ipak, svi su nervozni, svi su nesigurni i nitko ne želi zaljuljati čamac. Naziv igre je - mirna stabilnost. David je pogleda, a zatim McAllistera. Kimnu glavom. - Razumijem - otpoče. Čitao sam novine i časopise... ali to nije tema o kojoj baš previše znam. - Interesi moga supruga su na drugom mjestu - Marie objasni McAl-listeru. - U proučavanju ljudi, njihovoj civilizaciji. - U redu - složi se Webb. - Onda? - Moji su s novcem i stalnim promjenama novca - ekspanzijom novca, tržištima i njihovim fluktuacijama - stabilnost ili pomanjkanje stabilnosti. A ako Hong Kong nije ništa drugo, onda je novac. To je manje ili više njegova jedina roba; malo je drugih razloga za postojanje. Njegova će industrija umrijeti bez novca. Bez vode pumpa radi na suho. - A ako oduzmete stabilnost imate kaos - doda McAllister. - To je izvor za stare ratobornike u Kini. Narodna Republika maršira da zaustavi kaos, da potisne agitatore, a odjednom nije ostalo ništa više od nespretnog diva koji petlja s cijelom kolonijom i Novim teritorijima. Hladnije glave u Pekingu su zanemarene u korist agresivnijih elemenata koji žele spasiti obraz kroz vojnu upravu. Banke propadaju. Trgovina Dalekog istoka je onemogućena pred preprekama. Kaos. - To bi učinila NRK? - Hong Kong, Kowloon, Macao i svi teritoriji su dijelovi njihove ≫velike nacije pod nebom≪ - to čine jasnim i ugovori potpisani s Kinom. To je jedna zaokružena cjelina, a orijentalac ne trpi neposlušno dijete, to vam je poznato. - Želite li mi reći da to može učiniti jedan čovjek koji pretendira da bude Jason Bourne - da može izazvati krizu takvih razmjera? Ja vam ne vjerujem! - To je ekstremni scenarij, ali, da, to se može dogoditi. Vidite, taj mit jaše s njim, to je hipnotički faktor. Pripisana su mu višestruka ubojstva, 44 ako ništa drugo, a ono da se s poprišta udalje prave ubojice - urotnici s politički fanatične desnice i ljevice koji se Bourneovim smrtonosnim imi-džem koriste kao svojim. Kad porazmisliš o tome, to je točno način kako je sam mit bio stvoren, zar nije? Kada god bi na području južne Kine bio ubijen netko važan, vi, kao Jason Bourne, pobrinuli biste se da ubojstvo bude vama pripisano. Nakon dvije godine postali ste notorni, poznati po zlu, a zapravo ste ubili samo jednog jedinog čovjeka, pijanog informanta iz Macaa koji vas je pokušao garotirati. - Toga se ne sjećam - odvrati David. Čovjek iz Statea kimnu s razumijevanjem. - Da. Rečeno mi je. Ali, zar ne vidite,

ako su ubijeni ljudi smatrani političkim i moćnim figurama -recimo, guverner Krune, pregovarač u ime NRK ili bude ubijen netko sličan njima, čitava kolonija je u uzbunenju. - McAllister zatrese glavom kao da ipak umorno odbacuje mogućnost. - Menutim, to je naša briga, a ne vaša, a ja vam mogu reći da naši najbolji ljudi u obavještajnoj zajednici rade na tome. Vaša briga ste vi, gospodine Webb. A ovog trenutka, to je pitanje savjesti, jest i moja. Vas treba zaštititi. - Taj dosje - Marie će hladno - nije ni u kojem slučaju trebalo dati bilo kome. - Nismo imali izbora. Mi radimo prisno s Britancima; morali smo dokazati da je Treadstone gotov, završen. Da se vaš suprug nalazi tisuće milja daleko od Hong Konga. - Vi ste im rekli gdje je? - uzviknu Webbova žena. - Kako ste se mogli usuditi? Page 22 Bourneova nadmoć - Nismo imali izbora - ponovi McAllister ponovo trljajući čelo. - Moramo suranivati kad nastanu odrenene krize. Vi to zacijelo možete razumjeti. - Ono što ja ne mogu razumjeti jest zašto je ikad postojao dosje o mome suprugu! - bijesno će Marie. - Bila je to duboka, duboka tajna! - To je zahtijevala činjenica da Kongres financira obavještajne operacije. To je zakon. - Skinite se s toga! - sada će neprijazno i ljutito David. - Budući da se bavite sa mnom, vama je poznato odakle ja dolazim. Kažite mi gdje su svi oni dosjei o Meduzi? - Ja na to ne mogu odgovoriti - odgovori McAllister. - Netom ste odgovorili. - Dr. Panov je molio vaše ljude da unište svu dokumentaciju o Tread-stoneu - inzistirala je Marie. - Ili da barem, a to je bilo najmanje, upotrijebite lažna imena, ali vi niste htjeli ni to učiniti. Kakvi ste vi ljudi? 45 - Ja bih se suglasio s oba zahtjeva! - sad će McAllister naglom, iznenanujućom snagom. - Žao mi je, gospono Webb. Oprostite mi. To je bilo prije mog vremena. Poput vas, i ja sam povrijenen. Možda imate pravo, možda uopće nije trebao postojati dosje. Ima načina... - Sranje - upade David, sada šupljeg glasa. - To je dio druge strategije, druge stupice. Vi želite Carlosa, a nije vam stalo kako ćete doći do njega. - Meni je stalo, gospodine Webb, ali vi ne morate vjerovati ni u to. Što je Sakal meni - ili Odjelu Dalekog istoga? On je europski problem. - Želite li mi reći da sam proveo tri godine svoga života loveći čovjeka koji je značio prokleto ništa? - Ne, naravno da ne. Vremena se mijenjaju, perspektive se mijenjaju. Ponekad je sve to nekorisno.

- Isuse Kriste! - Opusti se, Davide - reče Marie zadržavši nakratko pažnju na čovjeku iz Statea koji je sjedio blijed u fotelji prekriženih ruku. - Svi se opustimo. -Zatim je zadržala suprugov pogled. - Poslijepodne se nešto dogodilo, zar ne? - Reći ću ti poslije. - Dakako. - Marie pogleda McAllistera dok je David opet sjeo izmučena i umorna lica, stariji nego je bio prije svega nekoliko minuta. - Sve što ste nam ispričali negdje vodi, zar ne? - obratila se čovjeku iz State Depart-menta. - Ima još nešto što biste htjeli da saznamo, nije li tako? - Da, i to mi nije lako. Molim vas da držite na pameti da sam ja tek nedavno pridodan, s punom podobnošću, tajnom dosjeu gospodina Webba. - Sto obuhvaća njegovu ženu i djecu u Kambodži? -Da. - Onda kažite što imate reći, molim vas. McAllister je opet ispravio svoje duge prste i nervozno masirao čelo. - Na temelju onoga što smo saznali - što je London potvrdio prije pet sati - moguće je da je vaš suprug meta. Jedan čovjek želi da vaš suprug bude ubijen. - Ali ne Carlos, ne Sakal - primijeti Webb koji je sjedio na prednjem dijelu fotelje. - Ne. Barem mi ne možemo vidjeti vezu. - Sto vi vidite? - upita Marie sjedeći na ručici Davidova naslonjača. - Što ste saznali? - Oficir MI-6 u Kowloonu imao je mnogo osjetljivih papira u svome uredu, a svaki od njih bi postigao visoku cijenu u Hong Kongu. Menutim, uzet je samo dosje Treadstone - dosje o Jasonu Bourneu. To je potvrda koju nam je dao London. Kao da je upućen signal: to je čovjek koji nam treba, samo Jason Bourne. - Ali zašto? - gotovo kriknu Marie obujmivši Davidov zglavak. - Zato što je netko ubijen - odgovori Webb tiho. - A netko drugi želi izravnati račun. - Na tome mi radimo - suglasi se McAllister kimajući. - Mi radimo na toj teoriji i mislimo da smo barem malo napredovali. - Tko je ubijen? - upita bivši Jason Bourne. - Prije nego vam odgovorim, trebalo bi da znate da je sve što imamo upravo ono što su naši ljudi u Hong Kongu mogli sami iskopati. Sve je to nagananje; nema dokaza. - Što mislite pod tim ≫sami≪? Gdje su, donavola, bili Britanci? Vi ste im dali dosje Treadstone! - Zato jer su nam dali dokaze da je taj čovjek ubijao u ime Treadsto-neove tvorevine, naše tvorevine - vas. Nisu htjeli identificirati izvore MI-6 kao što im mi ne bismo dali naše kontakte. Naši su ljudi radili neprekidno, provjeravajući svaku mogućnost, nastojeći pronaći glavne izvore mrtvog šestaša

Page 23 Bourneova nadmoć pod pretpostavkom da je jedan od njih odgovoran za njegovu smrt. Čuli su neka govorkanja u Macau, ali je ispalo da je to više od govorkanja. - Ponavljam - opet će Webb - tko je ubijen? - Žena - odgovori čovjek iz Statea. - Žena hongkonškog bankara po imenu Yao Ming, taipana čija je banka samo djelić njegova bogatstva. On ima toliko holdinga30 da su mu u Pekingu ponovo izrazili dobrodošlicu kao investitoru i savjetniku. On je utjecajan, moćan, izvan dosega. - Okolnosti? - Ružne, ali ne i neuobičajene. Njegova je žena bila glumica ne baš velike slave koja se pojavljivala u nizu filmova za braću Shaw, a bila je i znatno mlana od svoga supruga. Osim toga, bila je otprilike vjerna kao kanadska kuna zlatica u sezoni parenja, ako ćete mi oprostiti. - Molim - reče Marie - nastavite. - Pa ipak, on je gledao na drugu stranu; ona je bila njegov mladi lijepi trofej. Osim toga, bila je dio jet seta31 kolonije koji ima svoju kvotu odvratnih karaktera. Jednog tjedna to je kockanje za izvanredne uloge u Macau, idući tjedan utrke u Singapuru ili let do Pescadoresa radi igara pištoljem u zabačenim opijumskim kućama kladeći se na tisuće tko će biti ubijen kad 30 "Holding (company)" je kompanija koja kontrolira dionice u jednoj ili više drugih kompanija kojima je često i osnivač, (op. prev.) 31 Bogati pripadnici mondenog društva koji naveliko putuju radi zadovoljstva i zabave, (op. prev.) 47,. .. J ≫igrači≪ sjednu licem u lice preko stola okrećući bubanj i ciljajući jedan u drugoga. A, osim toga, uporaba droga je posve raširena. Njezin posljednji ljubavnik bio je distributer. Njegovi dobavljači bili su u Guangzhou, njegove rute su se širile iz Dubokog zaljeva uzvodno, istočno od granice Lok Ma Chau. - Prema izvješćima, to je široko područje s mnogo prometa - prekinu ga Webb. - Zašto su se vaši ljudi usredotočili na njega - na njegovu operaciju? - Jer je njegova operacija, kako ste se vrlo prikladno izrazili, brzo postajala jedina u gradu ili na tom području. Sistematski je podsijecao svoje suparnike, podmićivao kineske pomorske patrole da im potapaju čamce i likvidiraju posadu. Očito je da su bili djelotvorni; veliki broj mecima izrešetanih tijela doplutao bi do blatnih obala rijeka. Skupine su bile u menusobnom ratu, a distributer - ljubavnik mlade žene - bio je odrenen za smaknuće. - Pod tim okolnostima, trebalo je da bude svjestan te mogućnosti. Mora da se okružio tucetom stražara. - I to je točno. A takva vrsta sigurnosti iziskuje talente jedne legende.

Njegovi su neprijatelji unajmili tu legendu. - Bourne - prošapće David tresući glavom zatvorenih očiju. - Da - složi se McAUister. - Prije dva tjedna su diler drogama i ženama Yao Minga ustrijeljeni u krevetu u Hotelu Lisboa u Macau. To ubojstvo nije bilo ugodno za pogled; tijela su im bila jedva prepoznatljiva. Oružje je bila strojnica uzi. Doganaj je prekriven i zataškan; dužnosnici policije i vlade bili su podmićeni velikom količinom novca - taipanova novca. - A, pustite me da naganam - sad će Webb monotonim glasom. - Uzi. To je isto oružje koje je upotrijebljeno u prethodnom ubojstvu pripisanom Bourneu. - To specifično oružje ostavljeno je izvan sobe za sastanke u cabaretu u kovvloonskom Tsim Sha Tsuiju. U toj je sobi bilo pet leševa, a tri su žrtve bile menu najbogatijim poslovnim ljudima kolonije. Britanci neće u pojedinosti; samo su nam pokazali nekoliko vrlo slikovitih fotografija. - Taj taipan, Yao Ming - nastavi David. - Glumičin suprug. On je veza koju su pronašli vaši ljudi, zar ne? - Saznali su da je jedan od izvora MI-6. Njegove veze u Pekingu učinile su ga važnim suradnikom obavještajne službe. Bio je neprocjenjiv. - Onda su, dakako, ubili njegovu ženu, njegovu voljenu mladu ženu - Ja bih rekao njegov ljubljeni trofej - prekinu ga McAllister. - Oduzeli su mu trofej. - U redu - suglasi se Webb. - Trofej je mnogo važniji od žene. - Proveo sam godine na Dalekom istoku. Postoji izreka za to - na mandarinskom, mislim, ali se je ne mogu točno sjetiti. - Ren you jiaqian - odgovori David. - Cijena muškarčeve slike. - Da, mislim da tako glasi. - To je dovoljno. I tako se čovjeku iz MI-6 približi rastreseni kontakt, taipan, i kaže mu da ode po dosje o tome Jasonu Bourneu, ubojici koji je ubio njegovu ženu - njegov trofej - ili, ukratko, možda više neće biti nikakvih informacija iz njegovih izvora u Pekingu u korist britanske obavještajne službe. Page 24 Bourneova nadmoć - Tako to naši ljudi čitaju. A za njegov napor šestaša su ubili jer Yao Ming ne može dopustiti da ima bilo kakvu vezu s Bourneom. Taipan mora ostati nedostižan, nedodirljiv. On hoće svoju osvetu, ali da se izbjegne bilo kakva mogućnost da on bude otkriven. - Što Britanci kažu? - Sasvim jasnim izrazima da se držimo po strani od svega toga. London je bio sasvim otvoren. Mi smo zamijesili s Treadstoneom pa oni u Hong Kongu ne žele našu nespretnost u tako osjedjivim vremenima. - Da li su se suočili s Yao Mingom? - Webb je pažljivo motrio podtajnika. - Kad sam spomenuo ime, kazali su da to uopće ne dolazi u obzir. Istini za

volju, bili su zapanjeni, ali to nije izmijenilo njihovo gledište. Ako ništa drugo, bili su ljući. - Nedodirljivi - reče David. - Oni ga vjerojatno žele i dalje upotrebljavati. - Usprkos onome što je učinio? - upadne Marie. - Što je mogao učiniti i što bi mogao učiniti mome suprugu! - To je drugačiji svijet - blago će McAllister. - Vi ste suranivali s njima. - Morali smo - prekinu je čovjek iz Statea. - Oni inzistiraju da suranuju s vama. Oni to zahtijevaju! - Onda bi mogli zahtijevati i drugo od nas. Mi to ne možemo učiniti. - Lazovi! - Marie okrenu glavu u ganenju. - Ja vam nisam lagao, gospono Webb. - Zašto nemam povjerenja u vas? - upita David. - Možda stoga što ne možete imati povjerenja u svoju vladu, gospodine Webb, a imate i malo razloga za povjerenje. Ja vam mogu jedino reći da sam ja savjestan čovjek. Vi to možete prihvatiti ili ne - prihvatiti mene ili ne - ali u menuvremenu ću se ja pobrinuti da budete sigurni. - Gledate me na tako čudan način - zašto? 49 - Nikad se nisam nalazio u ovakvom položaju, to je zato. Začu se zvonce na ulaznim vratima, a Marie, koja je zatresla glavom čuvši ga, brzo krenu preko sobe u hodnik. Otvorila je vrata. Na trenutak je prestala disati; nemoćno je zurila. Jedan pored drugoga stajala su dvojica muškaraca; obojica su držala crne plastične karte za identifikaciju, svaka je imala blistavu srebrnu značku pridodanu vrhu, a svaki reljefno istaknuti orao odražavao je svjetlo visećih svjetiljki na trijemu. Iza njih, uz pločnik, bila su parkirana tamna zatvorena kola; unutra su se mogle vidjeti siluete drugih muškaraca i sjaj upaljene cigarete - drugi muškarci, drugi stražari. Htjedne kriknuti, ali nije smogla snage. Edward McAllister se uspeo na putničko sjedište automobila State Departmenta pa kroz zatvoreni prozor pogledao figuru koja je stajala u vratnicama. Bivši Jason Bourne je stajao nepokretno, pogleda fiksirana na posjetitelju koji je upravo otišao. - Maknimo se odavde - reče McAllister vozaču, čovjeku otprilike njegovih godina i proćelavom, s naočalima od kornjačevine. Automobil krenu naprijed, ali je vozač oprezno vozio neobičnom, uskom, stablima obrubljenom ulicom, udaljenom blok kuća od stjenovite plaže maloga grada u Maineu. Nekoliko minuta su obojica šutjela; konačno će vozač upitati: - Kako je sve to završilo? - Završilo? - odgovori čovjek iz Statea. - Kao što bi ambasador mogao reći, ≫svi

su kamenčići na svojim mjestima≪. Baza je tu, logika je tu; misionarski zadatak je izvršen. - Drago mi je da to čujem. - Doista? Onda je i meni drago. - McAllister podignu svoju drhtavu desnu ruku pa tankim prstima opet promasira čelo. - Ne, meni nije\ -odjednom će. - Ja sam prokleto bolestan! - Zao mi je. - A govoreći o misionarskom poslu, ja jesam kršćanin. Hoću reći da vjerujem - ništa nije tako šile nego biti religiozni zelot ili opet ronen32 ili podučavati u nedjeljnoj školi ili se ispružiti u prolazu izmenu klupa, ali ja vjerujem. Moja žena i ja pohanamo episkopalsku crkvu barem dvaput mjesečno, moja dva sina su akoliti. Ja sam velikodušan jer to želim biti. Možeš li to shvatiti? - Dakako. Ja nemam tih osjećaja, ali ih razumijem. U posljednje vrijeme popularna američka fraza koja označuje duhovnu promjenu zrelih ljudi u novu osobu vjernu Kristu nakon obično burna života u kojem je religioznost bila zanemarena; "otkup grijeha" javnim činom preobračanja. (op. prev.) Page 25 Bourneova nadmoć 50 - Ali, ja sam tek izišao iz kuće toga čovjeka. - Hej, polako, u čemu je stvar? McAllister se zagledao ravno naprijed; svjetla automobila koja su im dolazila u susret igrala su se brzim sjenama na njegovu licu. - Neka Bog ima samilosti prema mojoj duši - prošaptao je. 51 4 Krici su odjednom ispunili mrak, približavajuća, sve glasnija kakofonija ričućih glasova. Zatim ustalasala tijela oko njih, svi trče naprijed, svi viču, svima su iskrivljena lica od pomame žurbe. Webb je pao na koljena, pokrio lice i vrat objema rukama kako je najbolje mogao stvorivši pokretnu metu unutar kruga napada. Njegova je tamna odjeća bila plus u sjenama, ali mu neće pomoći ako izbije vatra iz pištolja i automata i svali barem jednog čuvara s njim. Ali ubojica uvijek ne odabire metke. Postoje strelice - smrtonosni otrovni projektili koje ispaljuju oružja s komprimiranim zrakom probijajući izloženo meso i donoseći smrt za nekoliko minuta. Ili sekundi. Ruka mu je zgrabila rame! Okrenuo se oko osi, naglo podigao ruku i izbavio je zakoraknuvši na lijevu stranu, zgurivši se poput životinje. - Vi ste u redu, profesore? - upita ga čuvar s njegove desne strane smješkajući se na svjetlu svoje baterijske svjetiljke. - Što? Što se dogodilo?

- Nije li to divno! - uzviknu čuvar s lijeve strane približavajući se Davidu koji je skočio na noge. - Što? - Djeca takva duha. Čovjek se doista dobro osjeća kad to vidi! Prošlo je. Četverokut kampusa bio je opet tih, a u daljini, izmenu kamenih zgrada ispred terena za igru i fakultetskog stadiona, kroz prazne stolice vidjeli su se pulsirajući plamenovi naložene vatre. Skupina okupljenih zaljubljenika u američki nogomet dosegla je vrhunac zabave, a njegovi čuvari su se smijali. - Kako je s vama, profesore? - nastavi čovjek s lijeve strane. - Da li se sada osjećate bolje, i zbog nas koji smo ovdje, i inače? Prošlo je. Ludost koju si je sam nanio prošla je. No, da li je prošla? Zašto mu tako udara u prsima? Zašto je tako zbunjen, tako preplašen? Nešto nije u redu. 52 - Zašto me cijela ova parada smeta? - oglasi se David za vrijeme jutarnje kave u alkovenu za doručak njihove stare iznajmljene viktorijanske kuće. - Nedostaju ti šetnje po plaži - odgovori Marie stavljajući poširano jaje na krišku toasta. - Pojedi to prije cigarete. - Ne, doista. Smeta me. Prošlog tjedna sam bio poput patke u površno čuvanom prostoru. Toga sam postao svjestan jučer poslijepodne. - Što želiš reći? - Marie je nalila vodu i tavu stavila u sudoper očiju uperenih u Webba. - Šest ljudi je oko tebe, četvorica na tvojim ≫krilima≪, kako si se izrazio, a dvojica virkaju u sve što je ispred tebe i iza tebe. - Parada. - Zašto to tako nazivaš? - Ne znam. Sve je na svom mjestu, maršira se točno po bubnju. Ne znam. - Ali nešto osjećaš. - Mislim da je tako. - Kaži mi. Ti tvoji predosjećaji su mi spasili život na Guisan Quaiju u Ziirichu. Htjela bih to čuti - dobro, možda i ne bi trebalo, ali pretpostavljam da je mnogo bolje da čujem. Webb je na prepečencu razbio žumanjak. - Znaš li kako bi nekome bilo lako - nekome tko bi izgledao dovoljno mlad da ga se uzme kao studenta - da prone stazom pokraj mene i ispali strelicu? Zvuk bi mogao pokriti kašljem ili smijehom, a ja bih imao sto kubika strihnina u svojoj krvi. - Ti o tome znaš mnogo više od mene. - Dakako. Zato jer bih ja tako radio. - Ne. To je način kako bi Jason Bourne možda postupio. Ali ne ti. U redu. Ja samo projiciram. To ne osiromašuje misao. - Sto se dogodilo jučer poslijepodne? Webb se igrao jajetom i prepečencem na tanjuru. - Seminar je trajao dugo kao i

obično. Spuštao se mrak, moji čuvari se pojaviše pa odšetasmo preko kvadrata do parkirališta. Bio je neki susret u nogometu - naš beznačajni tim protiv drugog beznačajnog tima, ali vrlo velikog za nas. Gomila je prošla pored nas četvorice - dječaci su trčali do naložene vatre iza klupa vičući, vrišteći i pjevajući borbene pjesme, uzbunujući se. A ja sam mislio u sebi, to je to. Ovako će se Page 26 Bourneova nadmoć dogoditi ako se dogodi. Vjeruj mi, tih nekoliko trenutaka bio sam Bourne. Zgurio sam se, skretao na stranu i promatrao svakoga koga sam mogao vidjeti - bio sam blizu panike. - I? — upita ga Marie uznemirena naglom šutnjom svog supruga. ,53 - Moji takozvani čuvari gledali su unaokolo i smijali se, a dvojica naprijed doista su se zabavljali, sve im se dopalo. - To te uznemirilo? - Instinktivno. Bio sam ranjiva meta usred uzbunene gomile. Moji živci su mi to rekli; mozak se nije morao mučiti. - Tko sada govori? - Nisam siguran. Ja samo znam da mi u tih nekoliko trenutaka ništa nije bilo u redu. A onda, koju sekundu poslije, kao da točno ukazuje na osjećaje koje ja nisam verbalizirao, čovjek iza mene s lijeve strane prine mi i reče nešto poput: ≫Nije li sjajno vidjeti dječake takva duha? Čovjek se dobro osjeća, zar ne?≪ Promrmljao sam nešto besmisleno, a onda je on rekao - a ovo su njegove točne riječi - Kako ste vi, profesore? Da li se sada osjećate bolje, i zbog nas koji smo ovdje, i inače? - David pogleda svoju ženu pa nastavi: - Da li se ja osjećam bolje sada? ]a. - On je znao koji je njegov posao - prekinu ga Marie. - Da te zaštiti. Uvjerena sam da je time mislio reći da li se osjećaš sigurnije. - On je to mislio? Oni tako misle? Gomila vrištavih dječaka, slabo svjetlo, sjene tijela, tamna lica, a on im se pridružuje i smije se - svi se smiju. Da li su oni doista zato da me zaštite? - Što drugo? - Ne znam. Možda sam samo bio tamo gdje oni nisu bili. Možda ja suviše razmišljam, mislim na McAllistera i na one njegove oči. Osim treptanja, to su bile oči mrtve ribe. Mogao si u njima pročitati što si god htio - ovisi o tome kako se osjećaš. - Ono što ti je rekao, bio je udarac - primijeti Marie naslonjena na sudoper; ruke je imala prekrižene preko prsiju i pomno je promatrala svog muža. - Njegove su riječi nesumnjivo izazivale duboki dojam u tebi, strašan učinak, Na mene zacijelo jesu. - To je vjerojatno to - složi se Webb kimajući. - Ironija je u ovome: koliko

god ima mnogo toga čega se želim sjetiti, ima i strašno mnogo onoga što bih htio zaboraviti. - Zašto ne pozoveš McAllistera i kažeš mu kako se osjećaš, što misliš? Imaš izravnu liniju do njega te njegova ureda i kuće. Mo Panov bi ti rekao da tako postupiš. - Da, Mo bi tako rekao. - David je nevoljko jeo jaje. - ≫Ako postoji način da se lišiš specifične tjeskobe, učini to što je najbrže moguće≪. Tako bi on rekao. - Onda učini. Webb se nasmiješio jednako oduševljeno kako je jeo jaje. - Možda hoću, možda neću. Ja najradije ne bih najavio latentnu, pasivnu ili reku- 54 rentnu paranoju i kako god to oni, dovraga, nazivaju. Mo bi odmah doletio i izbio mi mozak iz glave. - Ako on neće, možda ću ja. - Ni shi nubaizi - reče David upotrijebivši papirnati ubrus dok je usta-jao. Uputi se k njoj. - A što to znači, moj nedokučivi supruže i ljubavnice broj osamdeset i sedam? - Kučka božica. To znači, slobodno prevedeno, da si ti djevojčica, mala djevojčica - i ne tako mala - a ja te još mogu uzeti tri do pet puta na krevetu gdje se mogu obavljati druge stvari umjesto da te tučem. - Sve to u tako kratkoj frazi? - Mi ne trošimo riječi, mi slikamo slike... moram poći. Danas moja klasa raspravlja o sijamskom Rami II. i njegovim zahtjevima prema malaj-skim državama početkom devetnaestog stoljeća. To je dosadno, ali važno. Sto je još gore, tu je i jedan student na zamjeni iz Moulmeina u Burmi koji, kako mislim, zna više od mene. - Sijam? - upita Marie držeći ga. - To je Tajland. - Da. Sada je to Tajland. - Tvoja žena, tvoja djeca? Da li te to boli, Davide? Pogledao ju je zaljubljenim pogledom. - Ne može me toliko boljeti kad ne vidim jasno. Ponekad se nadam da i neću više jasno vidjeti. - Ja uopće ne mislim. Ja želim da ih vidiš i čuješ i osjećaš. I želim da znaš da ih i ja volim. - O, Kriste! - Obujmio ju je; tijela su im bila zajedno u toplini koja je bila Page 27 Bourneova nadmoć samo njihova. Linija je po drugi put bila zauzeta pa je Webb spustio slušalicu i vratio se knjizi Sijam pod Ratnom III. koju je napisao W.F. Vella; htio se uvjeriti da li je student na zamjeni imao pravo u pogledu sukoba Rame II. sa sultanom Kedaha oko raspolaganja otokom Penangom. Bio je to sat konfrontacije u uzvišenom gaju

akademije; Moulmeinove pagode Kiplingove poezije zamijenio je uobraženi postdiplomski student koji nije uvažavao bolje od sebe - Kipling bi to razumio i torpedirao. Netko je kratko pokucao na vrata njegove sobe koja su se otvorila prije nego je David mogao pozvati posjetitelja da une. Bio je to jedan od njegovih čuvara, čovjek koji mu se obratio jučer poslijepodne za vrijeme okupljanja prije susreta - usred gomile, usred buke, usred njegovih strahova. - Dobar dan, profesore! - Dobar dan. To je Jim, zar ne? - Ne, Johnnv. Nije važno; nitko od vas ne očekuje da točno upamtite naša imena. - Postoji li kakav problem? - Obratno, gospodine. Navratio sam samo da vas pozdravim - u ime sviju nas, cijelog kontingenta. Sve je čisto i vi ste ponovo u normali. Nareneno nam je da raportiramo u B-Jedan-L. - U - što? - Zvuči nekako smiješno, zar ne? Umjesto da se kaže ≫vratite se natrag u sjedište≪, oni to nazivaju B-Jedan-L, kao da to nitko ne bi mogao dokučiti. - Ja to ne mogu dokučiti. - Baza-Jedan-Langley. Mi smo CIA, ali pretpostavljam da vam je to poznato. - Vi odlazite? Svi? - Tako ispada. - Ali ja sam mislio... ja sam mislio da je neka kriza ovdje. - Sve je čisto. - Nitko mi nije ništa javio. Nije mi se javio McAllister. - Žao mi je, ne poznajem ga. Mi imamo samo naša narenenja. - Vi ne možete samo ući ovdje, k meni, i reći da odlazite bez ikakva objašnjenja! Meni je rečeno da sam meta! Da čovjek u Hong Kongu želi da budem ubijen! - Dakle, ja ne znam je li to vama bilo rečeno ili ste vi to sami sebi rekli, ali ja znam da imamo jedan A-jedan legitimni problem u Newport News. Moraju nas upoznati s tim pa da krenemo na posao. - A-jedan legitimni...? Što je sa mnom? - Dobro se odmorite, profesore. Rečeno nam je da vam je potreban odmor. Čovjek iz CIA-e se naglo okrenuo, prošao kroz vrata i zatvorio ih za sobom. Dakle, ja ne znam da li je to vama bilo rečeno ili ste to vi sami sebi rekli... Kako ste, profesore? Osjećate li se bolje, kako je s vama profesore? Da li se sada osjećate bolje, i zbog nas koji smo ovdje, i inače? Parada?... Šarada! Gdje je McAllisterov broj? Gdje je? Prokletstvo, imao je taj broj na dva mjesta, jedan kod kuće, a drugi u ladici stola - ne, u lisnici! Pronašao ga je. Dok je birao broj, tijelo mu je drhtalo od ljutnje i straha.

- Ured gospodina McAllistera - odgovori ženski glas. - Mislio sam da je ovo njegova privatna linija. Tako mi je barem rečeno! 56 - Gospodin McAllister izbiva iz Washingtona, gospodine. U takvim slučajevima rečeno nam je da odgovorimo i zabilježimo pozive. - Zabilježite pozive? Gdje je on? - Ja ne znam, gospodine. Ja sam iz tajničkog odjeljenja. On telefonira svakog drugog dana ili tako. Sto ću mu reći? Tko je nazvao? - To nije dovoljno dobro! Moje je ime Webb. Jason Webb... Ne, David Webb! Moram s njim odmah razgovarati. Istog trenutka! - Spojit ću vas s odjelom koji postupa po hitnim pozivima... Webb je zalupio slušalicom. Imao je broj McAllisterova stana; birao je taj broj. - Halo? - Glas druge žene. - Gospodina McAllistera, molim vas. - Bojim se da ga nema. Ako biste htjeli ostaviti ime i broj pa ću mu ih ja dati. - Kada? - Pa, trebalo bi da nazove sutra ili prekosutra. On uvijek nazove. - Morate mi dati broj gdje je on sada, gospono McAllister! Ja pretpostavljam da razgovaram s gosponom McAllister. - Nadam se da je tako. I to punih osamnaest godina. Tko ste vi? - Webb. David Webb. Page 28 Bourneova nadmoć - Oh, svakako! Edward rijetko razgovara o poslu - a zacijelo to nije učinio ni u vašem slučaju - ali mi je rekao kako ste vi divni ljudi, vi i vaša ljupka supruga. Istini za volju, naš stariji dječak, koji je još u srednjoj školi, prirodno je veoma zainteresiran za sveučilište na kojemu vi predajete. Sada, u posljednjoj godini ili tako, ocjene su mu za nijansu niže pa i ocjene njegovih SAT-a nisu najviše, ali on ima tako divan, oduševljeni pogled na život, uvjerena sam da bi on bio koristan... - Gospono McAllister! - upadne joj u riječ Webb. - Ja moram razgovarati s vašim suprugom! Odmah! - Oh, strašno mi je žao, ali mislim da to nije moguće. On je na Dalekom istoku i, dakako, ja nemam broj gdje ga tamo mogu nazvati. U hitnim slučajevima uvijek nazovemo State Department. David je spustio slušalicu. Mora izvijestiti - telefonirati - Marie. Linija bi sada trebala biti slobodna; bila je zauzeta gotovo cijeli sat, a ne postoji nitko s kim bi njegova žena mogla razgovarati cijeli sat putem telefona, čak ni s ocem, majkom ili s dvojicom braće u Kanadi. Menu svima njima vladala je velika ljubav, ali ona je bila posebne vrste, ona s ranca u Ontariju. Nije bila

frankofil poput svoga oca, niti je bila vezana za kuću poput svoje 33 APR, PSAT i SAT su testovi iz kojih svi oni koji konkuriraju za visokoškolske ustanove u SAD-u moraju skupiti odreneni broj bodova, (op. prev.) 57 majke, a premda je obožavala svoju braću, oni su bili rustikalni, jednostavni lassos.34 Ona je pronašla drugi život u slojevitim sferama više ekonomije, s doktoratom i dobro plaćenim zaposlenjem u kanadskoj vladi. I, napokon, udala se za Amerikanca. Quel dommage.}} Linija je još bila zauzeta! Prokletstvo, Marie! Tada se Webb smrznuo, tijelo mu je za trenutak bilo blok ljutog leda. Gotovo se nije mogao micati, ali se ipak trgnuo i iz svoje male sobe pojurio niz hodnik takvom brzinom da se sudario s trojicom studenata i s kolegom; dvojicu je uputio uza zid, dok su se drugi priginjali pred njim izbjegavajući živu furiju; bio je odjednom opsjednuti čovjek. Stigavši do kuće, pritisnuo je kočnice. Kola su zaškripala zaustavivši se; skočio je sa sjedišta i puteljkom potrčao do kuće. Zastao je raširenih očiju, odjednom mu je ponestalo daha. Vrata su bila otvorena, a na njihovoj iskrivljenoj i udubljenoj ploči bio je otisak ruke u crvenoj boji - krv. Webb je utrčao u kuću bacajući sve pred sobom. Dok je pretraživao prizemlje, rušio se namještaj i razbijale se svjetiljke. Zatim je pošao na kat; ruke su mu bile dvije tanke ploče granita, svaki mu je živac bio pripremljen za zvuk, za teret, njegov ubilački instinkt bio je jasan kao crvene mrlje koje je vidio dolje na vratima. U tim je trenucima znao i prihvaćao činjenicu da je bio ubojica - smrtonosna životinja - koji je bio Jason Bourne. Ako je njegova žena gore, on će ubiti svakoga tko ju je pokušao povrijediti - ili ju je već povrijedio. Došavši na kat, gurnuo je vrata spavaće sobe. Eksplozija je raznijela gornji dio zida u hodniku. Pod eksplozijom se bacio na suprotnu stranu; nije imao oružja, ali je imao upaljač za cigarete. Posegne u džep hlača po našarane papiriće koje tu skupljaju svi nastavnici, skupi ih u hrpu, okrenu se lijevo i pritisne upaljač; plamen se odmah pojavio. Zapaljeni smotuljak je bacio daleko preko sobe dok se lenima naslonio na zid i ustao s poda. Naglavce poleti prema drugim dvama zatvorenim vratima na uskom drugom katu. Odjednom je strelimice udario u vrata, u jedna pa u druga, pa se bacio na pod otkotrljavši se u polumraku. Ništa. Dvije su sobe bile prazne. Ako je tu negdje bio neprijatelj, bio je u spavaćoj sobi. Sada je vatra zahvatila prekrivač na krevetu. Plamenovi su postupno skakali prema stropu. Preostalo je još samo nekoliko sekundi. Sada! Uronio je u sobu i zgrabio zapaljeni prekrivač; njime je kružno zamahnuo dok se

sav stisnut kotrljao po podu sve dok se prekrivač nije pretvorio 34 Ljudi koji bacaju laso; jednostavni i snažni ljudi. (op. prev.) 35 Kakva šteta (franc); (op. prev.) 58 u pepeo; u djeliću svake sekunde očekivao je poput leda hladni udarac u rame ili u ruku, ali znajući da će on, ipak, nadjačati i zgrabiti svog neprijatelja. Isuse! On je opet bio Jason Bourne! Nije bilo ničega. Njegove Marie tu nije bilo; nije bilo ničega osim primitivne naprave s uzicom privezanom za obarač sačmarice namještene pod kutom za sigurno ubojstvo kad odgurne vrata. Gaženjem je ugasio plamen, posegao za stolnom Page 29 Bourneova nadmoć svjetiljkom i upalio je. Marie! Marie! A onda to ugleda. Papirić na jastuku na njezinoj strani kreveta: ≫Žena za ženu, Jasone Bourne. Ranjena je, a ne mrtva, kao sto je moja mrtva. Ti znaš gdje ćeš mene naći, i nju, ako budeš oprezan i sretan. Možda možemo sklopiti posao jer i ja imam neprijatelja. Ako ne, što je smrt još jedne kćerke?≪ Webb je kriknuo padajući na jastuke, nastojeći prigušiti sramotnu uvredu i užas koji su mu dopirali iz grla te gurajući bol koja mu je navrla u sljepoočice. Zatim se okrenuo i zagledao u strop; nadvladala ga je grozna, okrutna pasivnost. Zaboravljeni su doganaji odjednom navrli do njega - doganaji koje čak nije otkrio ni Morrisu Panovu. Tijela koja su se skljokala pod njegovim nožem, koja su padala izrešetana njegovim mecima - to nisu bila zamišljena ubojstva, već istinska. Učinila su ga onim što nije, ali su posao obavila više nego dobro. Postao je utjelovljenjem, zamišljenom figurom, imageom čovjeka koji ne bi trebao biti. Morao je. Morao je preživjeti - a da ne zna tko je on. A sada je znao dvojicu ljudi unutar njega koji su sačinjavali njegovo cjelokupno biće. Jednoga će se uvijek sjećati, jer je to bio čovjek kojim je on htio biti, ali zasad mora biti drugi - čovjek kojeg je prezirao. Jason Bourne ustade s kreveta i pone do ugranene ostave u kojoj je bila zaključana ladica, treća u njegovu ugranenom pisaćem stolu. Posegne rukom i potegne vrpcu s ključa pričvršćenog za strop vrlo duboke ostave. Umetnu ključ u bravu i otvori ladicu. Unutra su bila dva rastavljena automatska pištolja, četiri uzice od tanke žice pričvršćene za špule koje je mogao sakriti u dlanovima, tri važeće putovnice, svaka na drugo ime, i šest plastičnih eksplozivnih punjenja koja mogu raznijeti čitave prostorije. Upotrijebit će jedno ili sve. David Webb će pronaći svoju ženu. Ili će Jason Bourne postati terorist kakvog nitko nije mogao zamisliti i u najgroznijoj mori. Nije mu bilo stalo - previše mu je bilo oduzeto. On više neće podnositi. Bourne postavi razne dijelove na svoja mjesta i zgrabi magazin drugog

automatika. Oba su bila spremna. On je bio spreman. Vratio se do kreveta, legao i opet se zabuljio u strop. Logistika će pasti na svoje mjesto, 59 on je to znao. Onda će početi lov. On će je pronaći - mrtvu ili živu - a ako bude mrtva, on će ubijati, ubijati, opet ubijati! Tko god to bio, neće pobjeći od njega. Ne od Jasona Bournea. 60 5 Jedva održavajući kontrolu nad sobom, znao je da je mirnoća izvan pitanja. Ruka mu je stezala automatik dok su mu u mozgu nadrealnim, brzim rafalima vatre praskale jedna mogućnost za drugom. Iznad svega, on ne smije ostati na istome mjestu; mora se držati u pokretu. Mora ustati i krenuti! State Department. Oni ljudi iz Statea koje je upoznao za vrijeme svojih posljednjih mjeseci u udaljenom, tajnom medicinskom kompleksu - oni uporni, opsjednuti ljudi koji su ga neprekidno ispitivali pokazujući mu tucete fotografija, sve dok im Mo Panov nije naredio da prestanu. Saznao je njihova imena i napisao ih misleći da će jednog dana poželjeti saznati tko su oni - a za to nije bilo drugog razloga osim nepovjerenja koje je u dubini utrobe osjećao prema njima. Pa ipak, nikad ih nije zapitao za imena, niti su mu bila ponunena, osim što su se predstavili kao Harry, Bili ili Sam, vjerojatno na osnovi teorije da bi njihovi pravi identiteti samo pridonijeli njegovu kaosu. Umjesto toga, on je neopazice proučavao njihove identifikacijske značke, a kad bi otišli, zabilježio bi njihova imena i komadiće papira stavio sa svojim osobnim stvarima u ladicu pisaćeg stola. Kad bi ga Marie posjećivala, svakog dana bi joj davao ta imena i rekao da ih sakrije u kući -da ih dobro sakrije. Poslije mu je Marie rekla da, iako je postupala kako joj je govorio, ipak misli da su njegove sumnje bile pretjerane, da je to slučaj pretjerane akcije. Ali jednog jutra, nekoliko minuta nakon vrućeg razgovora s ljudima iz Washingtona, David ju je zamolio da odmah napusti medicinski kompleks, da potrči do kola, odveze se do banke gdje imaju ormarić za depozit te učini sljedeće: neka nekoliko kratkih dlaka svoje kose ostavi na dnu lijeve strane depozitnog ormarića, zaključa ga, izine iz banke i vrati se nakon dva sata da vidi jesu li vlasi još ondje. Nisu bile. Ona je sigurno učvrstila kosu na jednome mjestu; kosa nije mogla pasti ukoliko ormarić nije bio otvoren. Kosu je našla na popločanom podu bankovnog trezora. - Kako si znao? - upitala ga je. - Jedan od mojih prijateljskih ispitivača jako se zagrijao i nastojao me isprovocirati. Mo je izišao iz sobe na nekoliko minuta, a ovaj me gotovo optužio Page 30 Bourneova nadmoć

da izmišljam stvari, da tajim. Znao sam da ćeš ti doći pa sam odlučio odigrati igru. Htio sam se sam uvjeriti koliko daleko će otići - koliko daleko bi mogli otići. Ništa nije bilo sveto onda i ništa nije sveto sada. Sve je to suviše simetrično. S čuvarima se manipuliralo, njegove su reakcije dolično ispitivali kao da je on zatražio dodatnu zaštitu, a ne da su je osigurali na inzistiranje Edwarda McAllistera. Nije prošlo ni nekoliko sati, a uzeli su Marie i to prema scenariju koji je u pojedinostima bio suviše točan za nervozna čovjeka mrtvih očiju. A sada je taj isti McAllister petnaest tisuća milja daleko od svoje točke nula koju je sam odredio. Da li se podtajnik okrenuo? Jesu li ga kupili u Hong Kongu? Je li izdao i Washington, kao i čovjeka za kojeg se zakleo da će ga čuvati? Sto se dogana? Sto god jest, menu nesvetim tajnama je kodno ime Meduza. Nisu ga nijednom spomenuli za vrijeme ispitivanja, ništa se nije odnosilo na to ime. Ta je odsutnost bila iznenanujuća. Kao da nepriznati bataljon psihotičara i ubojica nije nikad postojao; njegova je povijest izbrisana iz knjiga. Ali, ta se povijest može obnoviti, moguće ju je vratiti. Odatle će on započeti. Webb je brzo krenuo iz spavaće sobe niz stubište do svoje radne sobe što je u staroj viktorijanskoj kući nekad bila mala biblioteka u koju se ulazilo iz predvorja. Sjeo je za stol, otvorio donju ladicu i uzeo nekoliko notesa i raznih papira. Zatim je umetnuo mjedeni otvarač za pisma i otvorio lažno dno; na drugoj drvenoj površini bili su drugi papiri. To je bila nejasna, zbunjena zbirka fragmentarnih sjećanja, slika koje su mu dolazile u čudnim trenucima dana i noći. Bili su to istrgnuti papirići i stranice iz notesa te škarama izrezani komadići papira na kojima bi naškrabao slike i riječi koje su mu eksplodirale u glavi. Bila je to masa bolnih sjećanja, neka su ga toliko mučila da ih nije mogao dijeliti s Marie bojeći se da je previše ne povrijedi; otkrića o Jasonu Bourneu, preokrutna da bi s njima upoznao svoju ženu. A menu tim tajnama bila su imena stručnjaka za tajne operacije koji su ga tako intenzivno ispitivali u Virginiji. Davidov se pogled odjednom zadržao na prijetećem oružju teškog kalibra na rubu stola. I ne znajući, zgrabio ga je u ruku i donio iz spavaće sobe; zabuljio se za trenutak u oružje, a onda dograbi telefonsku slušalicu. 62. Bio je to početak najbolnijeg, najbjesnijeg sata njegova života dok je Marie svakim trenutkom bila nošena sve dalje. Na prva dva poziva odgovorile su supruge ili ljubavnice; čim bi se predstavio odjednom više ne bi bilo ljudi s kojima je želio uspostaviti vezu. Još je bio izvan sankcija, izvan zakona! Ne bi ga ni dodirnuli bez ovlaštenja, a takvo ovlaštenje im nisu dali. Kriste, trebalo je da to zna! -Halo? - Je li to stan Lanier?

- Da, jest. - Molim vas Williama Laniera. Kažite mu da je hitno, uzbuna tisuću šesto. Moje je ime Thompson, State Department. - Samo trenutak - odgovori žena zabrinuta glasa. - Tko je to? - upita muški glas. - Ovdje je David Webb. Sjećate se Jasona Bournea, zar ne? - Webb? - Uslijedi stanka u kojoj se čulo Lanierovo disanje. - Zašto ste rekli da vam je ime Thompson? Da je uzbuna na razini Bijele kuće? - Pomislio sam da možda nećete razgovarati sa mnom. Menu onime čega se sjećam jest činjenica da vi ne uspostavljate kontakte s odrenenim ljudima bez ovlaštenja. Oni su izvan odrenenih granica. Vi jednostavno raportirajte ovaj pokušaj kontakta. - Ako je tako, pretpostavljam da se takoner sjećate da je veoma neregularno pozivati nekoga poput mene na kućni telefon. - Kućni telefon? Da li to znači da vas je u svakom slučaju zabranjeno zvati na ovaj telefon? - Vi znate o čemu govorim. - Rekao sam da je riječ o hitnoj situaciji. - To ne može biti ni u kakvoj svezi sa mnom - prosvjedovao je Lanier. - Vi ste mrtav dosje u mom uredu - Obojili ste me duboko mrtvim? - Ja nisam to rekao - brzo će čovjek iz tajnih operacija. - Mislio sam samo reći da vi niste u mome rasporedu, a politika je da se ne uplićemo u poslove drugih osoba. - Kojih drugih? - oštro ga upita Webb. - Kako bih, dovraga, ja to mogao znati? - Želite li mi reći da vas ne zanima ono što vam imam reći? Page 31 Bourneova nadmoć - Da li me zanima ili ne, nije ni u kakvoj svezi s tim. Vi niste ni na jednom mom popisu, a to je sve što ja trebam znati. Ako imate nešto reći, nazovite ovlaštenu vezu. - Pokušao sam. Njegova je žena rekla da je on na Dalekom istoku. - Pokušajte telefonirati u ured. Netko će vas tamo uzeti u postupak. - Ja to znam i nije mi do toga da budem uzet u postupak. Ja želim razgovarati s nekim koga poznajem, a ja poznajem vas, Bille. Sjećate li se? Bio je to ≫Bili≪ u Virginiji, rekli ste mi da vas tako zovem. Bili ste do besvijesti zainteresirani za ono što sam tada imao za reći. - To je bilo onda, ne sada. Gledajte, Webb, ja vam ne mogu pomoći jer vas ne mogu savjetovati. Sto mi god kažete, ja vam ne mogu odgovoriti. Nisam upoznat s vašim tekućim statusom - već sam godinu dana izvan toga. Vaša je veza... Možete

ga pronaći. Opet pozovite State. Ja prekidam vezu. - Meduza - prošapće David. - Jeste li me čuli, Lanier? Meduza! - Što Meduza? Želite li mi nešto reći? - Ja ću je cijelu dignuti u zrak, da li me čitate? Ja ću objaviti čitavu bestidnu prljavštinu ukoliko ne dobijem neke odgovore! - Umjesto toga, zašto niste u postupku? - hladno mu odgovori čovjek iz tajnih operacija. - Ili ponite u bolnicu. - Začu se nagli klik i David je, oznojen, spustio slušalicu. Lanier nije znao za Meduzu. Da je znao, ostao bi uz telefon nastojeći saznati što je više moguće jer je Meduza križala linije ≫politike≪ i ≫tekućih poslova≪. Ali je Lanier bio jedan od mlanih ispitivača, nije imao više od trideset tri ili trideset četiri; bio je vrlo bistar, ali nije dugogodišnji veteran. Da je imao nekoliko godina više, vjerojatno bi mu dali podobnost, ispričali bi mu priču o renegatskom bataljonu koja je još bila duboka tajna. Webb je pogledao imena na svome popisu i podudarne telefonske brojeve. Uze slušalicu. - Halo? - Muški glas. - Je li to Samuel Teasdale? - Daaa, tako je. Tko ste vi? - Zadovoljan sam što ste vi odgovorili na telefonski poziv, a ne vaša supruga. - Ženina zastava kad je god to moguće - reče Teasdale, odjednom oprezan. - Ženine zastave više nema. Ona plovi negdje na Karibima s nekim za koga nikad nisam čuo. A sada, kad znate moju životnu priču, tko ste, dovraga, vi? - Jason Bourne, sjećate li se? - Webb? - Ja se nejasno sjećam tog imena - uzvrati David. - Zašto me zoveš? - Bio si prijateljski nastrojen. Dolje u Virginiji rekao si mi da te zovem Sam. - Okay, okay, Davide, u pravu si. Rekao sam ti da me zoveš Sam -tako je kad sam s prijateljima, Sam - Teasdale je bio zbunjen, uznemiren, tražio je riječi. - Ali od toga je gotovo godina dana, Davey, a ti znaš pravila. Tebi je dana osoba s kojom ćeš razgovarati, ili na mjestu doganaja ih' tamo u Stateu. To je osoba s kojom moraš uspostaviti vezu - to je osoba koja je u tekućoj situaciji. - Zar nisi ti, Sam? - Ne u svezi s tobom, ne. Ja se sjećam zapovjedi; bačena nam je na stolove dva tjedna pošto si napustio Virginiju. Sva pitanja u pogledu ≫rečenog subjekta et cetera≪ trebaju se postaviti odjelu neka-sam-navo-zna--kojemu, a ≫rečeni subjekt≪ ima pun pristup i u izravnom je dodiru sa zamjenicima na sceni i u Departmentu. - Zamjenici - ako je to ono što su bili - povučeni su, a moja veza izravnog pristupa je iščezla. - Ma, hajde - usprotivi se Teasdale tiho, sumnjičavo. - To je ludo. To se ne bi

moglo dogoditi. - Dogodilo se! - uzviknu Webb. - Moja žena se dogodila! - Sto je s tvojom ženom? O čemu ti govoriš? - Ona je nestala, ti kopile - svi vi, kopilad! Vi ste dopustili da se to dogodi! - Webb je zgrabio zglavak i pritisnuo ga svom snagom da ne dršće. - Ja želim odgovore, Sam. Ja želim znati tko je očistio put - tko je promijenio boju? Imam neku predodžbu o tome tko bi to mogao biti, ali potrebni su mi odgovori da ga zakucam o zid - da sve vas zakucam, moram. - Prestani! - ljutito ga prekine Teasdale. - Ako me nastojiš kompromitirati, prihvatio si se jebeno lošeg posla! Ovaj momak nije za vrdanja, ludonjo. Hajde, raspjevaj se svojim doktorima za glavu, ne meni! Ja ne moram s tobom razgovarati, sve što moram učiniti jest raportirati činjenicu da si me zvao, što ću učiniti iste sekunde kad te se oslobodim. Takoner ću nadodati da si me udario vedrom ludih govana! Pazi na tu svoju glavu! Page 32 Bourneova nadmoć - Meduza! - uzviknu Webb. - Nitko ne želi razgovarati o kodnom imenu Meduza, zar ne? Čak je i danas duboko dolje u trezorima, ha? Ovaj put se nije čuo klik s druge strane žice. Teasdale nije spustio slušalicu. Umjesto toga, progovorio je bezlično, bez komentara u glasu. - Govorkanja - rekao je. - Poput Hooverovih sirovih dosjea36 - sirovo meso - dobro za priče razbibrige, ali bez veće vrijednosti. 36 Nekadašnji šef američkog FBI-a (Federalni istražni biro) koji je bio ozloglašen zbog vonenja tajnih dosjea o svakoj osobi koja se nije svinala njegovoj ultradesničarskoj senzibilnosti, (op. prev.) 65 .. ..j - Ja nisam ≫govorkanja≪, Sam. Ja živim, ja dišem, ja odlazim u zahod i znojim se - kao što se sada znojim. To nisu govorkanja. - Ti si imao svojih problema, Davey. -Ja sam bio tamo! Ja sam se borio s Meduzom! Neki su ljudi kazivali da sam bio najbolji //* najgori. Zbog toga sam odabran, zbog toga sam postao Jason Bourne. - Ja o tome ne bih znao. O tome nismo nikad razgovarali pa ja ne bih mogao znati. Jesmo li ikad o tome razgovarali, Davey? - Prestani s tim prokletim imenom. Ja nisam Davey. - Bili smo ≫Sam≪ i ≫Davey≪ tamo u Virginiji, zar se ne sjećaš? - To nije važno! Svi smo se igrali igara. Morris Panov je bio naš sudac sve dok jednog dana nisi odlučio biti grub. - Ispričao sam se - blago će Teasdale. - Svi imamo loših dana. Ispričao sam ti o svojoj ženi. - Mene ne zanima tvoja žena! Mene zanima moja\ A ja ću rasporiti i razotkriti

Meduzu ukoliko ne dobijem neke odgovore, pomoć'. - Uvjeren sam da će ti pružiti svaku pomoć za koju smatraš da ti je potrebna ako nazoveš svoju vezu u Stateu. - Nema ga tamo! Otišao je! - Onda zatraži njegova zamjenika. Uzet će te u postupak, procesirat će te. - Procesirati? Isuse, tko si ti, robot? - Samo čovjek koji nastoji raditi svoj posao, gospodine Webb, i bojim se da za vas ne mogu više išta učiniti. Laku noć. Začu se klik. Teasdale je prekinuo vezu. Ima još jedan čovjek, grozničavo pomisli David gledajući u popis; treptao je od znoja koji mu je ispunio očne duplje. Čovjek mirnih manira, nesklon uzrujavanju, manje nabrušen od drugih, južnjak, koji je govorio otežući ili da prikrije brzi mozak ili da zaustavi otpor prema poslu u kojem se nije ugodno osjećao. Nije bilo vremena za izmotavanja. - Je li to stan obitelji Babcock? - Dakako da jest - odgovori ženski glas napijen magnolijom.37 - To nije, razumije se, naša kuća, kao što uvijek naglašavam, ali mi ovdje zacijelo boravimo. - Molim vas, mogu li razgovarati s Harrvjem Babcockom? 37 Glas koji odaje uživanje neke droge; osoba koja govori južnjačkim akcentom Sjedinjenih Država. (op. prev.) Američki južnjaci ratuju sa suglasnicima pa englesku riječ "I" (fon. aj), u našem značenju "ja", izgovaraju samo "a", (op. prev.) 66 - Mogu li a38 upitati tko zov', molim? On je možda u vrtu s djecom, ali, s druge strane, možda ih je poveo u park. Sada je tako dobro osvijetljen - ne kao prije - pa se ne moraš bojati za život ako stojiš... Pokrivalo za brze misli, oboje, gospodin i gospona Harry Babcock. - Moje ime je Reardon, State Department. Stigla je hitna poruka za gospodina Babcocka. Imam naputak da ga pronanem što je prije moguće. U pitanju je hitnoća. Začu se odjek rukom pokrivene slušalice i u pozadini prigušenih glasova. Harry Babcock uze slušalicu: progovorio je sporo i smotreno. - Ja ne poznajem gospodina Reardona, gospodine Reardon. Sve poruke za men' dolaze preko posebne centrale koja se predstavi. Da li ste vi centrala, gospodine? - Dakle, ja ne znam da li sam ikad čuo za nekoga tko bi iz vrta ili iz parka preko ulice stigao tako brzo, gospodine Babcock. - Izuzetno, zar ne? Trebalo bi da trčim na olimpijadi, možda. Menutim, poznat mi je vaš glas. Samo ime ne mogu nigdje smjestiti. - Recimo Jason Bourne? Stanka je bila kratka - vrlo brz mozak. - Eh, sada, to ime se vraća donekle

natrag, zar ne? Otprilike godinu dana, rekao bih. To si //, zar ne, Davide? - To nije bilo nesigurno pitanje. Page 33 Bourneova nadmoć - Da, Harry. Moram s tobom razgovarati. - Ne, Davide, trebaš razgovarati s drugima, a ne sa mnom. - Želiš mi reći da prekidaš telefonsku vezu? - Dobra nebesa, to je tako naglo, tako neugodno. Bio bih više nego obradovan da čujem kako ste ti i ljupka gospona Webb u svome novom životu. Massachussets, zar ne? - Maine. - Dakako. Oprostite mi. Je li sve u redu? Uvjeren sam da shvaćaš da smo moje kolege i ja angažirani tolikim problemima da nam nije bilo moguće ostati u dodiru s tvojim predmetom. - Netko drugi je rekao da si ga se nerado uhvatio. - 'a mislim da se nitko nije otimao. - Ja želim razgovarati, Babcock - rekao je David hrapavo. - Ja ne želim - odgovori mu Babcock jednolično; glas mu je bio gotovo leden. - Ja slijedim propise, a da budem iskren, ti si odrezan od ljudi poput mene. Ja ne pitam zašto - situacije se mijenjaju, uvijek se mijenjaju. - Meduza! - uskoči David. - Nećemo govoriti o meni, govorimo o Meduzi! Stanka je bila duža nego prije. A kad je Babcock progovorio, riječi su mu bile zamrznute. - Ovo je sterilni telefon pa ću reći što želim reći. Gotovo su te uzeli prije godinu dana i to bi bila pogreška. Mi bismo te iskreno oplakivali. Ali ako prekineš konce, sutra neće biti oplakivanja. Osim, dakako, tvoje supruge. - Ti, kurvin sine! Ona je nestala! Uzeli su je! Vi, kopilad, dopustili ste da se to dogodi! - Ja ne znam o čemu ti govoriš. - Moji čuvaril Netko ih je potezao koncima, svakog od tih prokletih čuvara, i nju su uzelil Ja želim odgovore, Babcock, ili ću sve dignuti u zrak! A sada, učini točno kako ti ja kažem ili će inače biti oplakivanja o kojima nikad nisi ni sanjao - svi vi, vaše žene, osirotjela djeca - svima će biti uzeta mjera. Ja sam Jason Bourne, sjeti se! - Ti si manijak, toga se ja sjećam. Budeš li tako prijetio, poslat ćemo tim da te nane. Meduzin stil. Pokušaj tome izračunati mjeru, momče. Odjednom se glasno krckanje začu u liniji; buka je bila zaglušujuća, kreštava pa je David bio prisiljen slušalicu udaljiti od uha. A onda se začu miran glas sa centrale: - Mi prekidamo vezu zbog hitnoće. Hajde, Colorado. Webb je polako prinio slušalicu uhu. - Je li to Jason Bourne? - upita glas s akcentom srednjeg dijela atlantske

obale, rafinirani glas, aristokratski. - Ja sam David Webb. - Dakako da jeste. Ali vi ste i Jason Bourne. - Bio - odgovori David opčinjen nečim što nije mogao odrediti. - Suprotstavljene crte identiteta se zamagljuju, gospodine Webb. Osobito kad je u pitanju netko tko je toliko prošao. - Dovraga, tko ste vi? - Prijatelj, budite uvjereni u to. I prijatelj koji skreće pozornost onome koga naziva prijateljem. Vi ste iznijeli odvratne optužbe protiv nekih osoba koje su menu najvjernijim slugama ove zemlje, protiv ljudi kojima nikad neće biti dozvoljeno pet milijuna dolara bez polaganja računa - do danas nepoložena računa. - Želite li me pretražiti? - Ne više nego mi je stalo da slijedim labirintske puteve kojim je vaša tako nadarena žena zakopala taj novac u tucetu europskih. - Ona je nestala! Jesu li vam vaši vjerni ljudi rekli to? - Opisali su vas kao razdraženog - ≫trabunjajućeg≪, bila je riječ koju su upotrijebili - i osobu sklonu zaprepašćujućim optužbama prema drugima kad spominjete svoju ženu, da. 68 - Kada spominjem - Prokleti bili, uzeli su je iz naše kuće! Netko je drži jer želi mene! - Jeste li sigurni u to? - Upitajte krepanu ribu McAllistera. To je njegov scenarij, sve do posljednjeg retka. I odjednom - on je na drugoj strani svijeta. - Do posljednjeg retka? - upita ga kulturni glas. - Vrlo jasno. Vrlo specifično. To je McAllisterova priča i on je pustio da se dogodi! Vi ste pustili da se dogodi. - Možda bi bilo dobro da ≫redak≪ bolje promotrite. - Zašto? - Nije važno. Možda će vam sve postati jasnije uz pomoć - psihijatrijsku pomoć. Page 34 Bourneova nadmoć - Što? - Mi želimo učiniti za vas sve što možemo, vjerujte u to. Vi ste toliko dali - više nego bi mogao dati bilo koji drugi čovjek - a vaš izuzetan doprinos ne može biti odbačen pa čak da done do suda. Mi smo vas stavili u tu situaciju i mi stojimo uz vas - čak kad bi to značilo savijanje zakona, vršenje pritiska na sudove. - O čemu vi govorite? - uzviknu David. - Uvaženi vojni liječnik je tragično ubio svoju ženu prije nekoliko godina, to

je bilo u novinama. Pritisak je postao prevelik. Pritisci na vas bili su deset puta veći. - Ja u to ne vjerujem! - Kažimo to na drugačiji način, gospodine Bourne. - Ja nisam Bourne! - U redu, gospodine Webb, bit ću iskren s vama. - To je korak naprijed! - Vama nije sasvim dobro. Prošli ste kroz osam mjeseci psihijatrijske terapije - još je mnogo toga u vašem životu čega se ne možete sjetiti; vi čak niste znali svoje ime. Sve je to u medicinskim dokumentima, pomnjivo bilježenim podacima koji razjašnjavaju uznapredovalo stanje vaše duševne bolesti, vašu prisilu prema nasilju i vaše opsjednuto odbijanje vlastitog identiteta. U svojoj muci vi fantazirate, zamišljate da ste osoba koja niste; čini se da vas nešto iznutra tjera da budete onaj koji niste. - To je bedasto i vi to znate. Laži! - ≫Bedasto≪ je gruba riječ, gospodine Webb, a laži nisu moje. Menutim, moj je posao da zaštitim našu vladu od blaćenja, od neosnovanih optužbi koje bi mogle jako naškoditi zemlji. - Kao na primjer? - Vaša sekundarna fantazija koja se tiče nepoznate organizacije koju nazivate Meduza. Sada sam uvjeren da će vam se vaša žena vratiti, ako može, gospodine Webb. Ali, ako ustrajete s tom fantazijom, s tom izmišljotinom vašeg izmučenog duha koju vi nazivate Meduzom, mi ćemo vas smatrati paranoičnim shizofrenikom, patološkim lašcem spremnim na nezadrživo nasilno ponašanje i samozavaravanje. Ako takav čovjek tvrdi da mu je nestala žena, tko zna kamo takvo patološko putovanje može odvesti? Da li sam jasan? David je zatvorio oči dok mu se znoj cijedio licem. - Kristalno jasan - rekao je tiho i spustio slušalicu. Paranoičan... patološki. Kopilad! Otvorio je oči u želji da svoj bijes utroši protiv nečega, protiv ičega! Onda zasta i osta nepokretan jer ga pogodi sasvim nova misao, očita misao. Morris Panov! Mo Panov će tu trojicu okrstiti čudovištima jer je znao da to jesu. Neznalice i lasci, mani-pulatori i sebislužni zaštitnici pokvarene birokracije - a zamislivo i gore, mnogo gore. Posegnu za slušalicom i drhtureći nazove broj koji mu je u prošlosti tako često donosio umirujući, razuman glas koji mu je davao osjećaj vrijednosti kad je Webb smatrao da je u njemu preostalo tako malo vrijednosti. - Davide, kako mi je drago što te čujem - reče Panov s iskrenom toplinom. - Bojim se da ti neće biti drago, Mo. Ovo je najgori telefonski poziv koji sam ti uputio do sada. - Hajde, Davide, to je prilično dramatično. Mi smo prošli kroz - Slušaj me! - zaurla Webb. - Ona je otišla! Uzeli su je! - riječi su nadirale

jedna za drugom, u rečenicama nije bilo reda, vremena su bila izmiješana. - Prestani, Davide! - naredi mu Panov. - Vrati se natrag. Želim sve čuti od početka. Kad je taj čovjek došao da te posjeti - nakon tvojih uspo^ mena na brata. - Koji čovjek? - Iz State Departmenta. - Da! U redu, da. McAllister, to je njegovo ime. - Kreni odatle. Imena, titule, položaji. I možeš li mi sričući slova reći ime tog bankara u Hong Kongu? I za ime Kristovo, uspori! Webb je opet zgrabio zglavak ruke kojom je držao slušalicu. Opet je započeo natjeravajući lažnu kontrolu svojim riječima i govoru; govor je postao kriještav, zbijen, nesvjesno je hvatao brzinu. Napokon je uspio sve izreći, sve čega se mogao sjetiti shvaćajući s užasom da se nije svega 19 sjetio. Nepoznati bijeli prostori ispunjavali su ga s boli. Rekao je sve što je mogao reći u tim trenucima; ništa nije izostalo. - Davide - čvrsto započe Panov. - Ja želim da nešto učiniš za mene. Sada. -Što? - Možda će ti se učiniti bedastim, čak pomalo i ludim, ali ti savjetujem da Page 35 Bourneova nadmoć kreneš niz ulicu do plaže pa se uputiš u dužu šetnju duž obale. Pola sata, četrdeset pet minuta, to je sve. Slučaj kako dolaze valovi i razbijaju se o stijene. - Ne može biti da mi to govoriš ozbiljno! - protestirao je Webb. - Vrlo sam ozbiljan - inzistirao je Mo. - Sjeti se da smo se jednom suglasili da ima razdoblja kad mozak treba pustiti na pašu - Bog mi je svjedok da ja to činim češće nego bi to morao činiti ugledni psihijatar. Doganaji nas mogu prevladati, a prije nego što zajednički nastupimo, moramo se osloboditi dijela meteža. Učini kao što tražim, Davide. Ja ću ti se vratiti čim budem mogao, ne za više od jednog sata, kako mislim. A želim da budeš mirniji nego sada. To jest bilo glupo, ali kao i s većinom riječi koje bi Panov izgovorio mirno, gotovo nasumce, tako je i u ovima bilo istine. Webb je hodao duž hladne, stjenovite obale ni za trenutak ne zaboravljajući što se dogodilo, ali, da li je to bila promjena scene, vjetar ili neprekidna, ponovljena buka hučećeg oceana, uvidio je da lakše diše - svaki je udisaj bio dubok i drhtav kao prije, ali bez viših registara histerije. Gledao je na sat, na svijetlu kazaljku uz pomoć mjesečine. Hodao je naprijed-natrag trideset i dvije minute; to je bio sav oprost koji je mogao podnijeti. Uspinjao se stazom pješčanim humkom zaraslim u divlju travu; došao je do ulice i usmjerio se kući ubrzavajući hod svakim korakom.

Sjedio je u svome naslonjaču za stolom dok su mu oči ukočeno fiksirale telefon. Zazvonio je; zgrabio je slušalicu prije nego je prestala zvonjava. - Mo? -Da. - Tamo je bilo prokleto hladno. Hvala ti. - Hvala tebi. - Što si saznao? I tada se njegova mora stade širiti. - Koliko dugo nema Marie, Davide? - Ne znam. Jedan sat, dva sata, možda više. Kakve to ima veze s bilo čim? 71 - Nije li možda krenula u kupovinu? Ili da li ste se pokeckali pa je ona odlučila neko vrijeme provesti sama? Složili smo se da su okolnosti za nju ponekad vrlo teške - to si sam naglasio. - O čemu ti to, dovraga, govoriš? To je papirić na kojemu sve piše! Krv, otisak ruke! - Da, to si i prije spomenuo, ali sve je to tako inkriminirajuće. Zašto bi to učinio bilo tko? - Kako to mogu ja znati! Učinjeno je - oni su to učinili. Sve je ovdje! - Da li si zvao policiju? - Kriste, ne! To nije za policiju! To je za nas, za mene! Zar ti to ne možeš razumjeti?... Sto si iznašao? Zašto ti ovako govoriš? - Zato jer moram. Na svim sjedeljkama, u svim mjesecima u kojima smo razgovarali, nikad nismo govorili jedan drugome bilo što osim istine jer je istina ono što moraš znati. - Mo! Za ime Božje, to je Mane! - Molim te, Davide, dopusti mi da završim. Ako oni lažu - a i prije su lagali - ja ću to znati i ja ću ih razotkriti. Ne bih mogao učiniti ništa manje. Ali ja ću ti reći točno što su mi kazali, što je čovjek broj dva u Odjelu za Daleki istok posebno želio razjasniti i što mi je šef sigurnosti za State Department pročitao, a sve je to bilo službeno bilježeno. - Službeno bilježeno...? - Da. On kaže da si //' nazvao upravu sigurnosti prije nešto više od tjedan dana i prema zabilješci, bio si u vrlo uzbunenom stanju... - Ja sam njima telefonirao? - Tako je, tako je on rekao. Prema zabilješkama, tvrdio si da si primio prijetnje: tvoj je govor bio ≫nejasan≪ - to je riječ koju su upotrijebili - i odmah si zahtijevao dodatnu sigurnost. S obzirom na klasificiranu oznaku na tvom dosjeu, tvoj je zahtjev odskočio gore, a gornji ešaloni su rekli: ≫Dajte mu što traži, ohladite ga.≪ - Ja u to ne mogu povjerovati. - To je samo sredina, Davide. Slušaj me jer ja slušam tebe.

- U redu. Nastavi. - Tako da. Lagano. Budi hladan - ne, prekriži tu riječ ≫hladan≪. - Molim te nastavi. - Kad su patrole bile na mjestu - opet, prema zabilješkama - ti si telefonirao dvaput žaleći se da tvoji čuvari ne rade svoj posao. Rekao si da piju u automobilima ispred tvoje kuće, da su ti se smijali kad su te pratili na vježbališta, da se oni - a sada citiram - ≫oni se izruguju s onim što Page 36 Bourneova nadmoć scpret-postavlja da rade≪. Podvlačim tu frazu. - ≫Izruguju≪...? 72 - Polako, Davide. Tu je kraj toga, kraj zabilježaka, pričekaj. Kad si posljednji put nazvao, ti si naglašeno izjavio da želiš da sve odvedu - da su tvoji čuvari tvoji neprijatelji, da su oni ljudi koji te žele ubiti. Ukratko, ti si preobrazio one koji su te pokušavali zaštititi u neprijatelje koji će te napasti. - A ja sam uvjeren da to dobro leži jednom od tih govnastih psihijatrijskih zaključaka koji bi htjeli da pretvore - ili izopače - moje tjeskobe u paranoju. - Vrlo prikladno - reče Panov. - Vrlo prikladno. - Sto ti je rekao broj dva na Dalekom istoku? Panov je zašutio na trenutak. - To nije ono što ti želiš čuti, Davide, ali je bio nepopustljiv. Oni nisu nikad čuli za bankara ili bilo kog utjecajnog taipana po imenu Yao Ming. Rekao je da bi, s obzirom na doganaje u Hong Kongu ovih dana, memorirao dosje kad bi postojala takva osoba. - Da li on misli da sam ja sve to izmislio? Ime, ženu, vezu s drogama, mjesta, okolnosti - britansko reagiranje! Za Kristovo ime, ja ne bih mogao izmisliti sve to čak da sam i htio! - To će biti naprezanje za tebe - blago se suglasi psihijatar. - Onda, sve što sam ti rekao, ti čuješ po prvi put, a ništa od toga nije sa smislom. To nije način kako se ti sjećaš doganaja. - Mo, sve je to laž! Ja nisam nikad nazvao State. McAllister je došao u kuću i rekao nam sve što sam ja tebi ispričao uključujući priču o Yao Mingu! A sada je ona nestala, a meni su dali naputak koji trag da slijedim. Zašto? Pa što to oni rade nama? - Pitao sam za McAllistera - reče Panov čiji je glas odjednom postao ljutit. - Zamjenik u Odjelu Dalekog istoga provjerio je u Stateu i uzvratio mi poziv. Oni kažu da je McAllister odletio u Hong Kong prije dva tjedna te da prema njegovu vrlo preciznom kalendaru nije mogao biti u tvojem domu u Maineu. - On je bio ovdje. - Mislim da ti vjerujem.

- Što to znači? - Izmenu ostaloga, čujem istinu u tvome glasu, ponekad i kad je ti ne čuješ. Osim toga, ta fraza ≫oni se izruguju s onim što se pretpostavlja da rade≪ općenito nije u rječniku psihotičara u vrlo uzbunenom stanju - svakako ne u tvome, i kad si najviše uzbunen. - Ja te ne pratim. 73 - Netko je vidio gdje ti radiš i kako zaranuješ za kruh pa je pomislio kako ne bi bilo loše da rječnik podigne na viši stupanj. Lokalna boja, u tvome slučaju. - Onda je Panov eksplodirao: - Moj Bože, što ti oni rade? - Zaključali su me iza vrata za trku - Webb će mekano. - Prisiljavaju me da krenem za onim za čime oni žele da krenem. - Kurvini sinovi! - To se zove regrutiranje. - David je zurio u zid. - Drži se podalje, Mo, ti ništa ne možeš učiniti. Oni sve svoje djeliće imaju na mjestima. Ja sam regrutiran. - Spusti slušalicu. Ošamućen, Webb je izašao iz svoje male radne sobe i zastao u vikto-rijanskom hodniku. Promatrao je prevrnuti namještaj i razbijene svjetiljke, porculan i staklo. Sve je bilo razbacano po podu sobe za dnevni boravak. Zatim mu se vratiše riječi koje je izgovorio Panov u strašnom razgovoru: ≫...sve je to tako inkriminirajuće≪. Sasvim nejasno shvaćajući kamo ga koraci vode, približio se ulaznim vratima i otvorio ih. Prisilio se da gleda na otisak ruke u sredini gornje ploče, na osušenu krv, tamnu i mračnu na svjetlu visećih svjetiljki. Onda se približio i stao pomnije promatrati. Bio je to otisak ruke, ali koji nije dobijen otiskivanjem ruke. Bio je obris ruke - otisak, dlan i otvoreni prsti - ali nije bilo prekida u slici krvi, nikakvih bora i uleknuća koje bi otkrila ruka koja krvari pritisnuta na tvrdo drvo; nije bilo nikakvih identifikacijskih oznaka i tragova, nije bilo izoliranih dijelova skupljena mesa koje bi otisnulo svoju vlastitu karakteristiku. Otisak je bio poput plosnate, obojene mrlje od komada zamrljana stakla, bez drugih ravnina osim jednog jedinog otiska. Rukavica? Gumena rukavica? David okrenu pogled pa se stade polako vraćati do stubišta u sredini predvorja. Misli su mu se usredotočile na druge riječi koje je izgovorio neki drugi čovjek. Čudan čovjek s opčinjavaj učim glasom. Page 37 Bourneova nadmoć Možda bi trebalo da papirić pomnije ispitate... Sve vam može postati jasnije uz pomoć — psihijatrijsku pomoć. Webb odjednom vrisne; strah ga je sve više obuhvaćao dok je trčao do stubišta pa

jureći do spavaće sobe. Zabuljio se u otipkani papirić na krevetu. Uze ga s mučninom pa odnese do stolića za dotjerivanje supruge. Upalio je svjetiljku i proučavao slova pod mlazom svjetla. Da mu je srce moglo prsnuti, prsnulo bi. Ipak, Jason Bourne je hladno ispitivao papirić pred sobom. Ugledao je malčice iskrivljena slova r i slova d kojima gornji djelić nije bio potpun, bio je prekinut na sredini. Kopilad! Papirić su napisali na njegovom pisaćem stroju. Regrutiranje. 74 6 Sjedio je na stijenama iznad obale znajući da mora jasno misliti. Mora definirati što je pred njim, što se očekuje od njega, a zatim kako će nadmudriti bilo koga tko njime manipulira. Iznad svega, znao je da se ne smije prepustiti panici, čak ni pomisliti na paniku. Uspaničeni čovjek je opasan, rizik koji valja ukloniti. Ako prijene rub, samo bi osigurao Marijinu smrt i svoju: to je tako jednostavno shvatiti. Sve je bilo tako delikatno - nasilno delikatno. David Webb je bio izvan pitanja. Jason Bourne mora preuzeti nadzor. Isuse! Sve je to ludo! Mo Panov mu je naložio da šeće obalom - kao Webb - a sada tu mora sjediti kao Bourne, razmišljajući o svemu na način kako bi Bourne razmišljao - on mora zanijekati dio sebe i prihvatiti suprotnost. Čudno, ali to nije bilo nemoguće, čak ni nezamislivo. Jer, Marie je u pitanju. Njegova ljubav, njegova jedina ljubav. - Nemoj misliti na takav način. Jason Bourne je progovorio: Ona je dragocjen posjed koji ti je oduzet! Vrati ga. David Webb se opet nametne: Ne, ne posjed, moj život! Jason Bourne: Onda ne poštuj nikakva pravila! Pronani je! Vrati je natrag! David Webb: ]a ne znam. Pomozi mi! Upotrijebi me! Upotrijebi ono što si saznao od mene. Ti imaš oruna, imao si ih godinama. Bio si najbolji u Meduzi. Iznad svega, znao si se suzdržavati. To si propovijedao, tako si živio. I ostao si živ. Kontrola. Kontrola. Tako jednostavna riječ. Tako nevjerojatan zahtjev. Webb se stade uspinjati po stijenama pa se opet stazom kroz divlju travu uputi na ulicu. Vraćao se staroj viktorijanskoj kući mrzeći njezin naglu, zaplašujuću, nepravednu prazninu. Dok je hodao, jedno mu je ime zasvijetlilo u mislima; vratilo se i uporno ostalo. Lice koje pripada tom imenu polako mu je dolazilo u žarište - vrlo polako jer je taj čovjek budio mržnju u Davidu koja nije bila manje oštra od tuge koju je to ime takoner izazivalo. Alexander Conklin ga je pokušao ubiti - i svaki put je gotovo uspio u svome naumu. A Alex Conklin - prema svom priznanju, kao i na osnovi svojih brojnih

psihijatrijskih sesija s Mo Panovom, te nejasnih uspomena kojih se David sjećao - bio je bliski prijatelj dužnosnika Vanjske službe Webba, njegove tajlandske žene i njihove djece u Kamobdži prije jednog životnog vijeka. Kad je smrt udarila s neba, ispunjavajući rijeku krugovima krvi, David je slijepo pobjegao u Sajgon opsjednut bijesom koji nije mogao nadvladati, a njegov prijatelj iz Centralne obavještajne službe, Alex Conklin, našao mu je mjesto u nezakonitom bataljonu koji su nazvali Meduza. Ako možeš preživjeti obuku u džungli, bit ćeš čovjek koji im treba. Ali budi oprezan s njima - sa svakim prokletim pojedincem, svakog prokletog minuta. Odsjeći će ti ruku zbog sata. To su bile riječi kojih se Webb sjećao, a posebno se sjećao da ih je izgovorio glas Alexandera Conklina. Preživio je okrutnu obuku i postao Delta. Nikakvog drugog imena, već samo napredovanje u alfabetu. Delta jedan. A onda, iza rata, Delta je postao Cain. Cainje za Deltu, a Carlos je za Caina. To je izazov bačen ubojici Carlosu. Ubojica, kojeg je stvorio Treadstone 71, uhvatit će Šakala. Bio je kao Cain, ime za koje je podzemna Europa znala da je zapravo azijski Jason Bourne kad je Conklin izdao Webba. Sve bi bilo drugačije da je naišao na jednostavan čin povjerenja s Alexove strane, ali ga Alex nije mogao naći u sebi niti pokazati; njegova je gorčina spriječila takvu posebnu milost. Mislio je najgore o svom bivšem prijatelju jer ga je njegov vlastiti osjećaj mučeništva natjerao da u to povjeruje. To je podiglo njegovo jako načeto samopouzdanje uvjerivši ga da je on bolji od svog bivšeg prijatelja. Dok je radio s Meduzom, Conklinu je mina raznijela stopalo i njegova sjajna karijera terenskog stratega bila je odjednom prekinuta. Oboga-ljeni čovjek nije mogao ostati na polju gdje Page 38 Bourneova nadmoć ga je sve veći ugled mogao dovesti do ljestava kojima su se uspinjali takvi ljudi kao što su Allen Dulles i James Angleton, a Conklin nije bio okićen vještinama unutrašnjih birokratskih bitaka koje su potrebne u Langlevju39. Usahnuo je; svojedobno izuzetni taktičar ostavljen je da promatra kako ga prelaze niži talenti, njegovu su ekspertizu tražili samo potajno, šef Meduze je bio uvijek u pozadini, opasan, čovjek koga treba držati na daljini ruke. Dvije godine nametnute neaktivnosti sve dok ga nije potražio čovjek poznat kao Redovnik - Raspućin tajnih operacija - jer je neki David Webb izabran za jedan izvanredni zadatak, a Conklin je godinama poznavao Webba. Stvoren je Treadstone 71, Jason Bourne je postao njegov pro- 39 Središte američke Centralne obavještajne agencije (CIA); (op. prev.) 76 .11 .j izvod, a Carlos Šakal meta. I trideset i dva mjeseca Conklin je pratio tu

najtajniju od tajnih operacija sve dok se scenarij nije raspao iščeznućem Jasona Bournea i povlačenjem više od pet milijuna dolara s Treadstonova ciriškog računa. Budući da nije imao dokaza za suprotno, Conklin je pretpostavio najgore. Legendarni Bourne je okrenuo kaput; život u paklu tražio je suviše od njega, a kušnja da se pobjegne iz pakla s pet milijuna dolara u džepu bila je suviše privlačna da bi joj se moglo suprotstaviti. Osobito za osobu koja je poznata kao kameleon, specijalist za duboko povlačenje i k tome poznavalac više jezika, osoba koja je s tako malo napora mijenjala izgled i životni stil da bi doslovce iščeznula. Za ubojicu su postavili stupicu s mamcem, a onda je iščezao mamac otkrivši kradljivca izuzetnog stila. Obo-galjenome Alexanderu Conklinu to nije bio samo izdajnički čin, već i nedopustiva izdaja. Sjetivši se svega što je njemu učinjeno, stopalo mu je sada samo čudna mrtva težina kirurški obavijena ukradenim mesom. Nekad briljantna karijera sada u ruševinama. Osobni život ispunjen usamljenošću koju je mogla izazvati jedino potpuna posvećenost Agenciji - vjernost koja nije uzvraćena - koja bi prava imao bilo tko drugi da okrene vjeru? I tako je njegov nekad bliski prijatelj, David Webb, postao neprijatelj Jason Bourne. Ne samo neprijatelj, već i opsjednutost. On je pomagao ustvaranju tog mita; on će ga i uništiti. Njegov prvi pokušaj bio je s dvojicom plaćenih ubojica u predgranu Pariza. David je zadrhtao sjetivši se tog doganaja; još je vidio poraženu Con-klinovu hromu nogu, njegovu obogaljenu figuru u Webbovu ciljniku. Drugi je pokušaj Webbu bio nekako zamagljen. Možda ga se više nikad neće sjetiti u cijelosti. To se dogodilo u sterilnoj kući Treadstonea, u njujorškoj Sedamdeset prvoj ulici; mudro zamišljena stupica koju je postavio Conklin, a koja je pobacila zbog Webbovih histeričnih napora da preživi i, što je prilično čudno, zbog nazočnosti Carlosa Šakala. Poslije, kad se saznala istina, kad je svanulo da je Webb ≫izdajica≪ bez izdaje, već se u sve uplela duševna pometnja zvana amnezija, Conklin kao da se raspao na sastavne dijelove. Za vrijeme Davidovih agonizirajućih mjeseci konvalescencije u Virginiji, Alex ga je nekoliko puta pokušavao posjetiti, vidjeti svog nekad bliskog prijatelja, objasniti mu, ispričati mu svoj dio te krvave priče - ispričati mu se svakim atomom svog tijela. Menutim, u Davidovoj duši nije bilo ni zaborava ni oprosta. ≫Ako on prone kroz ta vrata, ja ću ga ubiti≪, bile su njegove riječi. To će se sada promijeniti, pomisli Webb ubrzavajući korak prema svojoj kući. Usprkos Conklinovim manama i dvostrukosti, malo ljudi u obavještajnoj zajednici zna toliko internih istina i zna za sve toliko načina kao što 28. ih je razvio Conklin za vrijeme životnog služenja obavještajnoj službi. David se

mjesecima nije sjetio Alexa; sada je o njemu intenzivno razmišljao i odjednom se dosjetio kad je njegovo ime bilo posljednji put spomenuto u razgovoru. Mo Panov je izrekao svoj sud: ≫Ja mu ne mogu pomoći jer on sam ne želi da mu se pomogne. On će ponijeti posljednju bocu svog gorkog pića do te velike mračne prostorije za tajne operacije na nebesima koja će prasnuti poput bombe u njegovoj žalostivo mrtvoj lubanji. Ako on potraje i dotraje do dana odlaska u mirovinu, krajem godine, ja ću biti iznenanen. S druge strane, ako ga obori ogorčenost, stavit će ga u lunačku košulju i to će ga zadržati izvan prometa. Kunem se da ne znam kako on odlazi na posao svakog dana. Ta penzija je vrlo dobra terapija preživljavanja - bolja od bilo čega što nam je Freud ostavio.≪ Panov je to rekao prije više od pet mjeseci. Conklin je još bio na mjestu. Zao mi je, Mo. Njegovo preživljavanje na ovaj ili onaj način - to me ne zanima. Page 39 Bourneova nadmoć Sto se mene tiče, njegov status je - mrtav. Sada nije mrtav, pomisli David trčeći stubama prevelikog viktorijan-skog trijema. Alex Conklin je vrlo živ, bio pijan ili ne, pa čak da je sačuvan u bourbonu , on ima svoje izvore te kontakte koje je gajio cijelog profesionalnog života i posvećenosti svijetu sjena koji ga je na kraju odbacio. U tome svijetu postoje neplaćeni dugovi koji se plaćaju iz straha. Alexander Conklin. Broj jedan na Boumeovu popisu prioriteta. Otvorio je vrata i opet zastao u predvorju, ali oči mu nisu vidjele uništene i razbacane stvari. Umjesto toga, logičar u njemu naredio mu je da se vrati u radnu sobu i otpočne proceduru; bez nametnuta reda nema ničega osim smetenosti, a smetenost dovodi do pitanja - on to ne može sebi priuštiti. Sve mora biti precizno unutar realnosti koju je stvarao da bi odvratio znatiželjne od realnosti koju je stvarao. Sjeo je za stol i pokušao usredotočiti svoje misli. Pred njim se nalazio uvijek prisutni spiralni notes iz sveučilišne trgovine. Otvorio je debelu koricu i ugledao prvu stranicu s crtovljem. Posegnuo za olovkom... Nije ju mogao uzeti u ruke! Zadržao je dah i stisnuo šaku stiskajući sve dok mu nokti nisu zabrazdili u meso. Zatvorio je oči pa ih otvorio prisiljavajući ruku da se vrati olovci, narenujući joj da obavi zadatak. Polako, nespretno, prsti su se ovili oko pisaljke pa su pritisnuli tanku žutu izbočinu koja je vrh pisala stavila u položaj za pisanje. Riječi su bile jedva čitljive, ali bile su tu. Sveučilište - nazvati predsjednika i dekana. Obiteljska kriza, ne Kanada - ne, tome je moguće ući u trag. Izmisliti - brata u Europi, možda. Američki whiskey čija destilacija sadrži najmanje 51 posto kukuruznog alkohola, a slari u opaljenim hrastovim bačvama, (op. prev.) 79. Da, Europa. Odsutnost - kraća odsutnost, neplaćeni dopust. Odmah. Bit će u

kontaktu. Kuća - nazvati agenciju za stanarinu, ista priča. Zamoliti Jacka da povremeno obine kuću. On ima ključ. Okrenuti termostat na 60 . Pošta - ispuniti formular na pošti. Neka zadrže svu poštu. Novine - otkazati. Male stvari, proklete male stvari - beznačajna dnevna trivijalnost postaje tako strašno važna i treba se za sve to pobrinuti, tako da ne bude nikakva znaka o iznenadnom odlasku bez planiranog povratka. To je vitalno; on mora na to misliti sa svakom riječi koju bude izgovorio. Pitanja treba svesti na minimum, neizbježne spekulacije smanjiti do razmjera s kojima će se moći izaći na kraj, što znači da se mora sučeliti s očitim zaključkom da su njegovi nedavni čuvari nekako u svezi s njegovom odsut-nošću. Da bi smanjio vrijednost takva zaključivanja, najpogodnije je naglašavati kratko trajanje izbivanja i suočiti se s takvim pitanjima jasnim odbijanjem kao na primjer: ≫Usput rečeno, ako se pitate da li je to u ikakvoj svezi s mojom brigom o osobnoj sigurnosti, ne gubite vrijeme. To je zatvorena knjiga; to ionako nije bilo potrebno.≪ Bolje će znati kako treba odgovarati na takva pitanja kad bude razgovarao s predsjednikom i dekanom; njihova reagiranja bit će mu vodič. Ako mu išta uzmogne biti vodičem. Ako bude u stanju razmišljati! Ne povlači ruku - piši dalje. Pokreni tu pisaljku! Ispuni stranicu s podsjetnikom na ono što moraš uraditi - pa drugu stranicu, još jednu! Putovnice, inicijali na lisnicama, na novčarkama ili na košuljama da budu usklaneni s imenima koja će upotrebljavati; rezervacije avionskih karata - spajanje raznih avionskih linija, bez izvornih letova - O, Bože! Kamo? Marie! Gdje si ti? - Prestani! Kontroliraj se. Ti si sposoban, ti moraš biti sposoban. Ti nemaš izbora pa budi što si već bio. Osjeti led. Budi led. Bez najave, školjku koju je gradio oko sebe razbio je zvuk koji je parao uši, a dolazio je iz telefonskog aparata udaljenog svega nekoliko centimetara od njegovih prstiju. Pogleda ga, proguta i upita se može li nešto učiniti da mu se glas doima barem iz daljine normalnim. Opet se začu zvonce, a u zvonjavi se naslućivala strašna upornost. Ti nemaš izbora. Zgrabio je slušalicu i pritisnuo je takvom snagom da su mu članci na prstima pobijelili. Uspio je izgovoriti jednu jedinu riječ: ≫Da?≪ - Ovdje je centrala za pokretnu zrakoplovnu vezu, satelitski prijenos... - Tko? Što ste rekli? - Imam radiopoziv iz zrakoplova za gospodina Webba. Jeste li vi gospodin Webb, gospodine? -Da. A onda mu je svijet koji je poznavao prsnuo u tisuće rasprslih ogledala, a svako je odražavalo oštru bol. - Davide!

Page 40 Bourneova nadmoć - Marie? - Nemoj se predavati panici, dragi! Da li me čuješ, bez panike'. - Glas joj je dolazio kroz atmosferske smetnje; nastojala je da ne viče, ali se u tome na jedvite jade mogla suzdržavati. - Je li s tobom sve u redu? Na papiriću je pisalo da si povrijenena -ranjena! - Ja sam dobro. Samo nekoliko ogrebotina, to je sve. - Gdje si ti? - Nad oceanom, uvjerena sam da će ti toliko i oni reći. Ja ne znam; prisilili su me na sedative. - Oh, Isuse! Ja to ne mogu podnijeti. Odveli su te! - Savladaj se, Davide. Ja znam kako ovo djeluje na tebe, ali oni ne znaju. Razumiješ li me što ti kažem? Oni ne znaju! Šalje mu šifriranu poruku; to nije bilo teško dešifrirati. On mora biti čovjek kojeg mrzi. On mora biti Jason Bourne, a ubojica je živ i zdrav i boravi u tijelu Davida Webba. - U redu. Da, u redu. Bio sam izvan svijesti. - Tvoj glas je pojačan - Prirodno. - Puštaju me da razgovaram s tobom tako da znaš da sam živa. - Jesu li te povrijedili? - Ne namjerno. - Što su, dovraga, ≫ogrebotine≪? - Borila sam se. Otimala. I doveli su me na ranč. -Oh! - Davide, molim te! Ne dozvoli im da ti ovo učine! - Meni? Ti si u pitanju! - Ja znam, dragi. Mislim da te oni iskušavaju, možeš li to razumjeti? Opet poruka. Budi Jason Bourne u ime njih oboje, za - oba njihova života. - U redu. Da, u redu. - Ublažio je napetost svoga glasa nastojeći se kontrolirati. - Kad se to dogodilo? - upita je. - Jutros, otprilike jedan sat nakon što si otišao. - Jutros? Kriste, cio dan! Kako? - Pojavili su se pred vratima. Dvojica... - Tko? - Dozvoljeno mi je da kažem da su s Dalekog istoka. Zapravo, ja i ne znam više nego sam ti rekla. Rekli su mi da ponem s njima, a ja sam odbila. Utrčala sam u kuhinju i ugledala nož. Jednoga sam nožem ranila u ruku. - Otisak ruke na vratima - Ja ne razumijem. - Nije važno.

- Čovjek želi s tobom razgovarati, Davide. Slušaj ga, ali ne u ljutnji — ne u bijesu - možeš li to razumjeti? - U redu. Da, u redu, razumijem. Začu se glas muškarca na liniji. Glas je bio oklijevajući, ali precizan; gotovo britanski po akcentu; netko koga je Englez učio engleski ili netko tko je živio u Ujedinjenom Kraljevstvu. Bez obzira na to, glas je bilo moguće identificirati kao orijentalan; akcent je odavao južnu Kinu, jačina glasa, kratki samoglasnici i oštri suglasnici zvučali su kantonski. - Mi ne želimo povrijediti vašu suprugu, gospodine Webb, ali ako bude potrebno, bit će neizbježno. - Ja ne bih da sam na vašem mjestu - odgovori David hladno. - Jason Bourne govori? - On govori. - Priznanje je prvi korak ka razumijevanju. - Kakvom razumijevanju? - Vi ste uzeli od čovjeka nešto od velike vrijednosti. - Vi ste meni uzeli nešto od velike vrijednosti. - Ona je živa. - Bolje je da tako ostane. - Druga je mrtva. Vi ste je ubili. - Jeste li uvjereni u to? - Bourne se ne bi brzo suglasio ukoliko to ne odgovara njegovim ciljevima. - Mi smo vrlo sigurni. - Koji su vam dokazi? - Vidjeli su vas. Visoki muškarac koji je stajao u mračnoj sjeni i trčao kroz hotelske hodnike i preko ljestava za slučaj nužde pokretima planinske mačke. - Onda ja nisam baš bio vinen, zar ne? Niti sam mogao biti vinen. Bio sam udaljen tisuće kilometara. - Bourne će uvijek sebi osigurati opciju. Page 41 Bourneova nadmoć - U ovim vremenima brzih aviona, što je udaljenost? - Orijentalac je zašutio, a zatim oštro dodao: - Vi ste odgodili svoje dužnosti za razdoblje od pet dana, prije dva i po tjedna. - A ako vam kažem da sam prisustvovao simpoziju o dinastijama Sung i Yuan u Bostonu - što je sasvim u skladu s mojim dužnostima... 82 - Zapanjuje me - uljudno ga prekine glas - da se Jason Bourne služi tako tužno slabim izgovorom. Nije želio otići u Boston. Taj je simpozij bio udaljen svjetlosne godine od njegovih predavanja, ali su ga službeno pozvali da prisustvuje. Zahtjev je stigao iz Washingtona, od Programa za kulturnu razmjenu preko Odjela za

orijentalne studije njegova sveučilišta. Gle! Svaki pijun je na svom mjestu! - Izgovor za što? - Izgovor da je bio što nije bio. Gomila koja se gura oko izložaka, odreneni ljudi koje su platili da se zakunu da ste bili ondje. - To je smiješno, a da ne kažem otvoreno amaterski. Ja ne plaćam. - Platili su vas. - Doista? Kako? - Preko iste banke koju ste prije upotrijebili u Ziirichu. Gemeinschaft u Ziirichu - u ulici Bahnhofstrasse, dakako. - Čudno je da nisam primio bankovni izvadak - odvrati David pažljivo slušajući. - Kad ste bili Jason Bourne, u Europi vam izvadak nije ni trebao jer je vaš račun bio s tri nule - najtajniji koji je u Švicarskoj doista vrlo tajan. Menutim, mi smo pronašli skicu transfera učinjenog na Gemeinschaft menu papirima jednog čovjeka - mrtvog čovjeka, dakako. - Dakako. Ali ne čovjeka kojeg sam tobože ja ubio. - Zacijelo ne. Ali vi ste onaj koji je naredio da se tog čovjeka ubije, kao i dragocjeni dobitak mog naredbodavca. - Dobitak je trofej, zar ne? - Oba treba osvojiti, gospodine Bourne. Dosta. Vi ste vi. Donite u Hotel Regent u Kowloonu. Prijavite se pod imenom koje zaželite, ali tražite apartman šest-devet-nula - kažite da vjerujete da je taj apartman rezerviran za vas. - Kako prikladno. Moje sobe. - To će uštedjeti vrijeme. - Uzet će mi vremena da ovdje sve uredim. - Uvjereni smo da nećete dizati uzbunu i da ćete postupati brzo kao što znadete. Budite tamo krajem tjedna. - Računajte na oboje. Vratite mi suprugu na liniju. - Žalim, ali to ne mogu učiniti. - Za ime Krista, vi možete čuti sve što govorimo! - Razgovarat ćete s njom u Kovvloonu. Začu se oštri klik i više nije čuo ništa osim atmosferskih smetnji. Spustio je slušalicu koju je tako čvrsto stezao da mu je prostor izmenu palca i .....83 kažiprsta uhvatio grč. Uspio je osloboditi ruku pa ju je tresao svom silom. Bio je sretan što mu je bol omogućila da se postupno ponovo vrati u zbilju. Ljevicom je zgrabio desnu ruku, a lijevi palac grčevito pritisnuo. Promatrajući kako mu se prsti oslobanaju, znao je što mora učiniti - a da ne utroši više od sata za svevažne nevažne trivijalnosti. Treba pozvati Conklina u Washington, kanalizacijskog štakora koji ga je pokušavao ubiti usred dana u njujorškoj Sedamdeset prvoj ulici. Alex, bio pijan ili trijezan, nije razlikovao dan i noć, kao ni operacije koje je tako dobro poznavao, jer kad je bio njegov posao, u

pitanju nije bilo ni dana ni noći, sve je bilo isto. Postojale su samo ravne fluorescentne cijevi u uredima koje nisu nikad zatvarali. Ako bude na to primoran, on će stiskati Alexandera Conklina sve dok krv ne počne teći iz očiju kanalizacijskog štakora; saznat će što mora saznati znajući da će Conklin smoći informacije. Webb nesigurno usta iz stolice; iz radne sobe otišao je u kuhinju gdje si je natočio piće opet zadovoljan što mu ruka, iako je drhturila, nije drhtala kao prije. Neke poslove može obaviti preko dugih. Jason Bourne nije svoje poslove nikad prepuštao drugima, ali on je još bio David Webb, a na sveučilištu je bilo nekoliko ljudi u koje je imao povjerenje - zacijelo ne nastupajući s istinom, već s korisnom laži. Do trenutka kad se vratio u radnu sobu k telefonu, već je izabrao svoj kanal. Kanal, za ime Božje! Riječ iz prošlosti za koju je mislio da je se oslobodio, da ju je zaboravio! Ali, mladić će učiniti što ga bude zamolio; njegovu magistarsku tezu nakon poslijediplomskog studija ocjenjivat će njegov savjetnik, neki David Webb. Iskoristi prednost, bio to potpuni mrak ili Page 42 Bourneova nadmoć zasljepljujuća sunčeva svjetlost, ali upotrijebi je da bi zaplašio ili je iskoristio iz smilovanja, sto god bude najkorisnije. - Halo, James? Ovdje je David Webb. - Dobar dan, gospodine Webb. Gdje sam zabrljao? - Nisi, Jime. Stvari su se zabrljale oko mene i bila bi mi potrebna mala izvanpredmetna pomoć. Da li bi te to zanimalo? Uzet će ti malo vremena. - Ovog vikenda? Partija? - Ne, samo sutra ujutro. Možda jedan sat ili tako, ako i toliko. A onda mala nagrada u pogledu tvog curriculuma vitae, ako to ne zvuči govnasto. - Samo kažite. - Dakle, u povjerenju - a ja bih cijenio to povjerenje - moram izbivati tjedan dana, možda dva tjedna pa bih nazvao vlasti koje su na vlasti i rekao im da me ti zamijeniš. To ti nije nikakav problem; to je zbacivanje dinastije Manču i kinesko-ruski sporazumi, što danas zvuči tako poznato. - 1900. do oko 1912. - odgovori s uvjerenjem kandidat za magistra. 84 - Malo to rafiniraj i nemoj previdjeti Japance, Port Arthur i starog Teddvja Roosevelta. Postavi jedno do drugog i povuci usporedbe; to sam ja radio. - Mogu. Hoću. Udarit ću po izvorima. Sto je za sutra? - Večeras moram otputovati, Jime; supruga mi je već na putu. Imaš li pisaljku? - Da, gospodine. - Ti znaš što oni govore kad se nagomilavaju novine i pošta pa te molim da nazoveš distribuciju novina i odeš do pošte te im kažeš da sve zadrže - potpiši

što god imaš za potpisati. Zatim nazovi agenciju Scullv u gradu i razgovaraj s Jackom ili Adelom, i reci im... Kandidat za magistra bio je regrutiran. Sljedeći je poziv bio jednostavniji nego je David očekivao jer je predsjednik sveučilišta bio na svečanoj večeri u svoju čast, ali u svome stanu pa se mnogo više zanimao za govor koji će uskoro održati nego za tajnovito - mada neuobičajeno - odsustvo svog izvanrednog profesora. - Molim vas nazovite dekana, gospodine Webb. Ja sada sakupljam novac, priloge, prokletstvo. S dekanom baš nije išlo sasvim lako. - Davide, je li to u ikakvoj svezi s onim ljudima koji su se šetali oko vas prošlog tjedna? Želim reći, nakon svega, da sam ja jedan od nekolicine ovdje koji znaju da ste bili upleteni u neko vrlo psst-psst poslove u Washingtonu. - Ni govora, Doug. To je bila glupost već od početka. Moj je brat ozbiljno ozlijenen, njegova kola potpuna totalka. Moram otići u Pariz na nekoliko dana, možda na tjedan dana, to je sve. - Bio sam u Parizu prije dvije godine. Tamo su vozači potpuni manijaci. - Nije gore nego u Bostonu, Doug, a mnogo je bolje nego u Kairu. - Dobro, mislim da to mogu nekako srediti i pobrinuti se. Tjedan dana nije tako dugo, a Johnsona već nema mjesec dana, upala pluća... - Ja sam se već pobrinuo - ali uz vaše odobrenje, dakako. Jim Crowt-her, kandidat za magistra, zamijenit će me. To je materijal koji zna i on će sve obaviti kako treba. - Oh, da, Crovvther, pametni mladac usprkos bradi. Nikad nisam vjerovao bradonjama, ali treba dodati da sam ja ovdje bio šezdesetih godina. 41 - Pokušaj pustiti bradu. Možda će učiniti da se osjećaš slobodnim. 41 Mladići koji su sudjelovali u društvenim vrenjima u SAD-u šezdesetih godina gotovo svi su nosili brade, (op. prev.) JBS. - Pustit ću da me to mimoine. Jesi li ti siguran da sve ovo nije povezano s onim ljudima iz State Departmenta? Ja doista moram imati činjenice, Davide. Kako se zove tvoj brat? U kojoj je pariškoj bolnici? - Ja ne znam bolnicu, ali Marie vjerojatno zna, ona je jutros otputovala. Do vinenja, Doug. Nazvat ću te sutra ili prekosutra. Moram otići na aerodrom Logan u Bostonu. - Davide? -Da? - Zašto osjećam da mi nisi rekao svu istinu? Webb se sjetio. - Zato što nikad prije nisam bio u ovakvom položaju -odgovori mu. - Tražiti uslugu od prijatelja zbog nekoga o kome najradije ne bih ni mislio. David spusti slušalicu.

Let od Bostona do Washingtona ga je izludio zbog fosiliziranog profesora pedanterije - David se nikako nije mogao sjetiti tog predmeta - koji je sjedio uz njega. Čovjekov je glas bio tako uzrujavajuće autentičan kao jednolični Page 43 Bourneova nadmoć tonovi iskusnog glumca na televiziji koji je glumio ulogu učenog starijeg člana posredničke kuće i inzistirao na ≫oni to zaranuju!≪. Ta se fraza neprekidno ponavljala u Webbovoj svijesti bez obzira na to što bi profesor rekao, a taj je, bogami, gotovo stalno torokao. Tek kad su se spustili na Nacionalni aerodrom, pedant je priznao istinu: - Bio sam dosadan, ali mi oprostite. Strašno se bojim letenja pa zato stalno kvocam. Smiješno, zar ne? - Nikako, ali zašto to niste rekli? Jedva bi se moglo reći da je to zločin. - Strah od jednakih ili podrugljiva osuda, pretpostavljam. - O tome ću voditi računa idući put kad budem sjedio pored nekoga poput vas. - Webb se kratko nasmije. - Možda bih mogao pomoći. - To je ljubazno od vas. I vrlo pošteno. Hvala vam. Mnogo vam hvala. - Nema na čemu. David je uzeo prtljagu s pomične trake i izašao da uzme taksi. Smetalo mu je što taksisti ne uzimaju samo jednog putnika, već inzistiraju na tome da voze dva ili više putnika koji idu u istom pravcu. Suputnik na stražnjem sjedištu bila je suputnica, privlačna žena koja je upotrebljavala govor tijela u koncertu sa znatiželjnim i pozivajućim očima. Njemu je sve to bilo vrlo daleko i besmisleno pa nije vodio o njoj računa, ali joj je zahvalio što su najprije njega dovezli do cilja. U hotelu Jefferson u Šesnaestoj ulici prijavio se pod lažnim imenom koje je izmislio u trenutku. Hotel je, menutim, oprezno odabrao; nalazio se blok i pol od Conklinova stana, istog stana u kojemu je oficir CIA-e stanovao gotovo dvadeset godina kad nije na terenu. Bila je to adresa za koju se David pobrinuo da je dobije prije nego je napustio Virginiju - opet instinkt, nepovjerenje koje je osjećao u utrobi. Imao je i telefonski broj, ali je znao da je beskoristan; ne bi mogao telefonirati Conklinu. Svojedobni ultratajni strateg bi podigao sve moguće obrane, više mentalne nego fizičke, a Webb se želio sučeliti s nepripremljenim čovjekom. Neće biti nikakva upozorenja, jedino prisutnost koja će zahtijevati dug, dug koji stoji, a sada ga treba platiti. David je pogledao na sat; bilo je deset minuta do pola noći, vrijeme koje je prikladno kao bilo koje drugo, a pogodnije od većine drugih trenutaka u toku dana i noći. Oprao se, promijenio košulju i napokon izvukao iz kovčega jedan od dva razmontirana pištolja. Bila su u debeloj torbi obloženoj folijom. Postavio je dijelove na svoja mjesta, iskušao mehanizam za paljenje i ubacio metak u cijev. Držao je oružje u ispruženoj ruci koju je pomno promatrao i bio zadovoljan da više nema drhtanja. Ruka mu je bila slobodna, nije ju ni osjećao.

Prije osam sati ne bi mogao ni pomisliti da bi mogao držati oružje u ruci, u strahu da na pritisne obarač. To je bilo prije osam sati, a nije sada. Sada mu je oružje ugodno stajalo u ruci, bilo je dio njega, proširenja Jasona Bournea. Izašao je iz Jeffersonove i sada je hodao Šesnaestom ulicom pa je na uglu skrenuo nadesno; gledao je niz starih stambenih zgrada - vrlo starih zgrada koje su ga podsjećale na smene kamene zgrade na njujorškom Upper East Sideu. Bila je čudna logika u tom opažanju sjetivši se Conkli-nove uloge u projektu Treadstone. Sterilna kuća Treadstone 71 na Man-hattanu bila je smena kamena zgrada, čudna nabrekla granevina s gornjim prozorima od obojanog modrog stakla. Mogao ju je jasno vidjeti, mogao je jasno čuti glasove, a da sve to baš nije najbolje razumijevao; ta je kuća bila inkubator za Jasona Bournea. Učiniti to opet. Tko je osoba? Kakva mu je prošlost? Njegov način ubijanja? Krivo! Krivo to radiš! Učini to ponovo! Tko je to? Kakva je veza s Carlosom? Prokletstvo, misli! Ne smije biti pogrešaka! Smena kamena zgrada. Zgrada u kojoj je stvarno njegovo drugo ja, čovjek koji mu sada tako treba. Eno ga. Conklinov stan. Bio je na drugom katu, prema ulici. Svjetla su bila upaljena; Alex je kod kuće i budan je. Webb je prešao ulicu svjestan da su magluština i kiša ispunile zrak raznoseći svjetlo uličnih svjetiljki, svi- 87 jetle vijence ispod rubova nabrana stakla. Uspeo se stubištem i otvorio vrata kratkog foajea; stade čitati imena ispod kutija za poštu šest stanova. Pored svakog imena bio je mrežasti krug preko kojega bi se posjetilac najavio. Nije bilo vremena za komplicirane izume. Ako je Panovljev sud bio točan, bit će dovoljan njegov glas. Pritisnuo je Conklinovo dugme i čekao odgovor; čuo se nakon više od pola minute. - Da? Tko je tamo? - Harry Babcock hia - reče David naglašenim akcentom. - Moram te vidjeti, Alex. - Harry? Što je, tako ti...? Dakako, dakako, doni gore! - Zujalo je, brujalo i Page 44 Bourneova nadmoć odjednom prestalo - prst se pomakao i prekinuo vezu. David je ušao unutra i potrčao uskim stubištem do drugog kata nadajući se da će biti pored Conklinovih vrata kad ih ovaj otvori. Stigao je manje od sekunde prije Alexa koji je, očiju samo napola u žarištu, gurnuo vrata i počeo vriskati. Webb se bacio naprijed, jednom rukom čvrsto pritisnuo Conklinovo lice, a drugom ga obavio oko vrata i okrenuo ga oko osi; istodobno je udarcem noge zatvorio vrata.

Toliko je prošlo otkad nije fizički napao nekoga, tako dugo da se nije mogao točno ni sjetiti. Trebalo je da to bude čudno, čak neugodno, ali nije bilo ni jedno ni drugo. Sve je bilo savršeno prirodno. O, Kriste! - Ja ću maknuti ruku, Alex, ali ako povisiš glas, ruka se vraća na svoje mjesto. A ako se vrati, ti nećeš preživjeti, je li to jasno? - David je uklonio ruku i u istom trenutku odgurnuo Conklinovu glavu. - Ti si vražje veliko iznenanenje - odvrati čovjek iz CIA-e kašljući i vrativši se u ranije mlitavo stanje. - Isto tako, ti pozivaš piće. - Uzimam da je to prilično redovna dijeta. - Mi smo ono što jesmo - odgovorio je Conklin i nespretno posegnuo za praznom čašom na stoliću za posluživanje kave, ispred velikog, prilično izlizanog kauča. Odnio ju je do mjedenom pločom pokrivenog suhog bara pored zida gdje su istovjetne boce bourbona stajale u jednom redu. Nije bilo ni miksera, ni vode, samo manje vedro za led; to nije bio bar za goste. Bio je samo za domaćina; njegov blistavi metal proglašavao ga je ekstravagancijom koju si kućni domaćin može dopustiti. Ostali dio sobe za dnevni boravak nije bio u toj klasi. Nekako je ta ploča sobnog bara bila izjava za sebe. - Čemu - nastavi Conklin točeći piće u svoju čašu - imam zahvaliti ovo sumnjivo zadovoljstvo? Odbio si da me vidiš u Virginiji - rekao si da bi me ubio, a to je činjenica. Tako si rekao. Ubio bi me da sam prošao kroz vrata tvoje sobe, to si rekao. - Ti si pijan. - Vjerojatno. Ali, uostalom, u ovo vrijeme, u ovo doba dana obično i jesam. Kaniš li početi s lekcijom? To neće učiniti vraški mnogo dobra, ali pokušaj na stari sveučilišni način, ako baš želiš. - Ti si bolestan. - Ne, ja sam pijan, tako si sam rekao. Zar se ponavljam? - Ad nauseam.42 - Zao mi je zbog toga. - Conklin je odložio bocu, ispio nekoliko gutljaja iz čaše i zagledao se u Webba. - Ja nisam prošao kroz tvoja vrata, ti si prošao kroz moja, ali pretpostavljam da to nije bitno. Da li si došao ovamo da najzad izvršiš svoju prijetnju, da ispuniš svoje proročanstvo, da prošle krivine pretvoriš u ravne pravce ili kako god to nazivaš? Ta prilično vidljiva ravna izbočina ispod tvoje jakne - sumnjam da je to pljoska s whisky-jem. - Više nemam nekog prevladavajućeg poriva da te vidim mrtva, ali, da, mogao bih te ubiti. Ti bi mogao vrlo lako potaći taj poriv. - Očaravajuće. Kako bih to mogao učiniti? - Ako mi ne osiguraš ono što mi je potrebno - a možeš mi osigurati. - Ti mora da znaš nešto što ja ne znam. - Ja znam da ti imaš dvadeset godina u operacijama od sivih do crnih i da si napisao knjigu o većini.

- Povijest - promrmlja čovjek iz CIA-e i ispi gutljaj. - Moguće ju je oživjeti. Za razliku od mog, tvoje je pamćenje nedirnuto. Moje je ograničeno, ali nije tvoje. Potrebne su mi informacije, potrebni su mi odgovori. - Na što? Za što? - Odveli su moju ženu - jednostavno će David, ali s hladnoćom u toj jednostavnosti. - Odveli su mi Marie. Conklin je zatreptao kroz fiksirani pogled. - Kaži to opet. Mislim da te nisam dobro čuo. - Čuo si! A vi kopilad - vi ste negdje duboko u tom ogavnom scenariju. - Ne ja! Ja ne bih htio - ja ne bih mogao! O čemu dovraga govoriš? Marie je otišla? - Ona je u avionu iznad Tihog oceana. Trebam je slijediti. Trebam odletjeti u Kowloon. - Ti si lud! Ti si sišao s uma! 42 Do gadosti, do odvratnosti (lat.); (op. prev.) - Slušaj me, Alex. Slušaj pažljivo sve što ću ti reći... — Opet su navrle riječi, ali sada je govorio s kontrolom koju nije smogao kad je razgovarao s Mo Panovom. Pijani Conklin je imao oštrije percepcije od većine trijeznih ljudi u obavještajnoj zajednici i morao je razumjeti. Webb nije mogao dopustiti nikakav Page 45 Bourneova nadmoć previd u pričanju; sve treba biti jasno od početka - od onoga trenutka kad je nazvao Marie preko telefona iz vježbaonice i čuo da kaže: ≫Davide, doni kući. Ovdje je netko koga moraš susresti. Brzo, dragi.≪ Dok je govorio, Conklin je nesigurno prešao preko sobe do kauča i sjeo, ali mu oči ni na tren nisu napuštale Webbovo lice. Kad je David završio opisavši hotel iza ugla, Alex je zatresao glavom i posegao za pićem. - To je sablasno - rekao je nakon zajedničke šutnje i njegove intenzivne koncentracije dok se borio protiv oblaka alkohola. Odložio je čašu. - Čini se kao da je poduzeta jedna strategija, ali je krenula krivim smjerom. - Krivim smjerom? - Ostala je izvan kontrole. - Kako? - Ja ne znam - nastavi bivši taktičar; pleo je, ali je nastojao da ne uguši riječi. - Dali su ti tekst koji može, ali ne mora biti točan, zatim se mete mijenjaju - tvoja žena za tebe - i igra nastavlja krivo. Ti reagiraš na predvidljivi način, ali kad spomeneš Meduzu, kažu ti na dosta jasan način da ćeš izgorjeti budeš li ustrajao. - To je predvidljivo. - To nije način za pripremanje predmeta. Odjednom je tvoja žena na stražnjem

plameniku, a Meduza je nadvladavajuća opasnost. Netko se preračunao. Nešto je krenulo krivo, nešto se dogodilo. - Imaš preostali dio noći i sutra da mi naneš neke odgovore. Ja sam u sedam sati navečer u avionu za Hong Kong. Conklin sjedne prema naprijed i lagano zatrese glasom dok mu je desna ruka dršćući opet posegnula za bourbonom. - Ti si u krivom dijelu grada - rekao je ispivši gutljaj. - Mislio sam da znaš; to sam zaključio na temelju tvoje aluzije na sok43. Tebi nisam ni od kakve koristi. Ja sam izvan dodira, izvan graničnog teritorija, slučaj za koš. Nitko mi ništa ne kaže, a i zašto bi? Ja sam otpadak, Webb. Nitko ne želi imati bilo što prokleto sa mnom. Ja sam ispran i još jedan korak i bit ću izvan spasa - što je, uvjeren sam, fraza zabravljena u tvojoj ludoj glavi. - Da, to je. ≫Ubij ga, on previše zna≪. ' Alkohol; 90 - Možda me ti želiš tamo smjestiti, je li to - to? Nahrani ga, probudi uspavanu Meduzu i osiguraj da ga maknu njegovi. To bi uravnotežilo situaciju. - Ti si mene tamo stavio - reče David i izvuče pištolj iz korica ispod džepa. - Da, jesam - suglasi se Conklin kimnuvši glavom i gledajući u oružje. - Zato jer sam ja znao Deltu, a koliko se mene ticalo, sve je bilo moguće -vidio sam te na terenu. Moj Bože, otprasnuo si čovjeku glavu - jednom od svojih ljudi - u Tam Quanu jer si vjerovao - ti nisi znao, ti si vjerovao - da on radiovezom upravlja vod na Ho Ši Min!44 Nikakva optužba, nikakva obrana, samo još jedna brza likvidacija u džungli. Ispalo je da si imao pravo, ali moglo je biti i da si se varao! Mogao si ga dovesti, mogli smo svašta saznati, ali ne, ne Delta! On je stvorio svoja pravila. Zacijelo, ti si se mogao okrenuti u Ziirichu! - Ja nemam pojedinosti o Tam Quanu, ali drugi imaju - reče David smirenom ljutnjom. - Odande sam morao izvesti devet ljudi - nije bilo mjesta za desetoga koji bi nas usporavao ili je mogao pobjeći od nas dajući neprijatelju našu poziciju. - Dobro1. Tvoja pravila. Ti si inventivan pa ovdje nani usporedbu i za ime Kristovo povuci taj obarač kao što si s njim učinio - naš bona fide Jasone Bourne! Rekao sam ti u Parizu - učini to! - Teško dišući, Conklin je zašutio i svoje podlivene oči usmjerio na Webba; govorio je žalobnim šaptom. - Tada sam ti rekao i sada ti kažem. Izvuci me iz svega. Ja nemam petlje da to učinim. - Mi smo bili prijatelji, Alex! - uzviknu David. - Dolazio si u našu kuću! Jeo si s nama i igrao se s našom djecom! Plivao si s njima u rijeci... - Oh, sto je ovo, Bože! Sve se vraća. Slike, lica... Oh, Kriste, lica... Tijela koja plutaju u krugovima u vodi i krv... Kontroliraj se! Odbaci ih! Odbaci! Sada odmah. Sada! - To je bilo u drugoj zemlji, Davide. I, osim toga - mislim da ne želiš da

dovršim rečenicu. - ≫Osim toga, djevojčura je mrtva≪. Ne, volio bih da ne ponoviš tu rečenicu. - Bez obzira na sve - hrapavo će Conklin progutavši gotovo sav whi-sky iz čaše. - Obojica smo bili eruditi, zar ne?... Ja ti ne mogu pomoći. - Da, možeš. I hoćeš. - Skini se s toga, vojnice. Nema načina. 44 Glavna komunikacija snabdijevanja kojom je Sjeverni Vijetnam slao pomoć u ljudstvu i materijalu revolucionarnim borcima na jugu zemlje. Ime je dobila po Page 46 Bourneova nadmoć vijetnamskom državniku i predsjedniku Sjevernog Vijetnama (1954.-69.). (op. prev.) 21 - Duguju ti. Pozovi ih. Ja tražim isplatu tvojih dugova. - Žao mi je. Ti možeš potegnuti taj obarač kad ti je drago, ali ja se ne želim staviti na ono mjesto izvan spasa, niti ću se nalajati o svemu što mi done - što mi legitimno done. Ako mi se dozvoli da odem na pašnjak, ja namjeravam dobro pasti. Oni su dovoljno uzeli. Htio bih nešto natrag. Oficir CIA-e usta s kauča i nespretno se zaputi preko sobe do mjedenog bara. Šepesanje mu je bilo naglašenije nego ga se Webb mogao sjetiti; desna mu noga nije bila ništa korisnija od obložene batrljice koju je pod kutom vukao po podu na očito bolan način. - Noga je gora, zar ne? - neljubazno će David. - Proživjet ću s njom. - I umrijet ćeš s njom - odbrusi mu Webb i podigne automatik. - Jer ja ne mogu živjeti bez svoje žene, a tebi nije nimalo stalo. Znaš li kakvim te to čini, Alex? Poslije svega što si nam učinio, svih laži, stupica, izmeta kojim si se poslužio da nas prikliještiš s... - Tebi! - upadne mu Conklin u riječ. Napunio je čašu i gledajući u upereno oružje, dodao: - Ne njoj. - Ubij jedno od nas dvoje i ubio si nas oboje, ali ti to nisi mogao shvatiti. - Nikad nisam posjedovao taj luksus. - Tvoje ušljivo samosažaljenje ti nije dopustilo. Ti samo želiš plivati u svom tom dreku, a neka piće misli za tebe. ≫Zbog jebene kopnene mine najebao je Direktor, Monk ili Siva lisica - Angleton osamdesetih godina≪. Ti si patetičan. Ti imaš svoj život, svoj um... - Isuse, uzmi ih! Pucaj! Povuci prokleti obarač, ali ostavi mi nešto! -Conklin je odjednom popio sve piće; uslijedio je dugi, valoviti, oštar kašalj. Nakon spazma pogledao je Davida vodenih očiju, naglašenih crvenih vena. - Ti misliš da ti ja ne bih pokušao pomoći da mogu, ti kurvin sine? - hrapavo je prošaptao. - Ti misliš da ja volim to ≫neka piće misli za tebe≪, to u što sam upao? Ti si

ograničen, ti si tvrdoglav, Davide. Ti ne razumiješ. -Čovjek iz CIA-e je s dva prsta držao čašu pred sobom i pustio je da padne na tvrdi parket; razbila se, a staklene krhotine odletiše u svim smjerovima. Onda je progovorio visokim jednoličnim glasom dok mu se ispod sluzavih očiju usnama proširio tužan osmijeh. - Ja ne mogu podnijeti još jedan neuspjeh, stari prijatelju. A ja ne bih uspio, vjeruj mi. Ubio bih vas oboje, a mislim da s time ne bih mogao živjeti. Webb je spustio oružje. - Nema neuspjeha s onim što imaš u glavi, s onim što si saznao. Bilo kako bilo, izložit ću se riziku; moji su izbori ogra- 45 Jedan od prvih, legendarnih rukovodilaca CIA-e. (op. prev.) 92 ničeni pa ja odabirem tebe. Da budem iskren, ne poznajem nikog drugog. Osim toga, imamo nekoliko ideja, možda čak i plan, ali treba ga sprovesti najvećom brzinom. - O? - Conklin se uhvatio za bar da bi se uspravio. - Mogu li pripremiti kavu, Alex? 91 7 Crna je kava djelovala otrežnjujuće na Conklina, ali mnogo je snažnije djelovala činjenica da David ima povjerenja u njega. Bivši Jason Bourne je cijenio talente svog prošlog, najsmrtonosnijeg neprijatelja i to mu je dao do znanja. Razgovarali su do četiri sata izjutra definirajući nejasne crte strategije, temeljeći je na realnosti, ali pronoseći je mnogo dalje. A kako je alkohol gubio djelovanje, tako je Conklin sve bolje funkcionirao. Stao je davati oblik onome što je David samo grubo formulirao. Shvatio je osnovnu mudrost Webbova pristupa i našao riječi. - Ti opisuješ širenje situacijske krize koja se razvila otmicom Marie, a zatim lažima sa svih strana. Ali, kao što si sam rekao, sve to treba obaviti velikom brzinom udarajući ih teško i brzo, bez stanke. - Najprije cijelu istinu - prekinu ga Webb brzo govoreći. - Upao sam ovdje prijeteći da ću te ubiti. Moje su optužbe zasnovane na svemu što se dogodilo - od McAllisterova scenarija do Babcockove izjave da će poslati skupinu za likvidaciju da me pronane... do tog angliciziranoga glasa suhog leda koji mi je rekao da stanem i prestanem s Meduzom ili će me proglasiti umobolnikom i vratiti me u mentalni dvor. Ništa se ne može zanijekati. To se dogodilo i ja prijetim da ću sve objelodaniti, uključujući Meduzu. - Dakle, spiralom ćemo u veliku laž - doda Conklin uzimajući još kave. - Tako neočekivani rez na doganajima, bjegunac izvan domašaja oka, da će to sve i Page 47 Bourneova nadmoć svakoga zavrtjeti kao čep u grlu boce. - Kao na primjer?

- Još ne znam. O tome moramo porazmisliti. To mora biti nešto sasvim neočekivano, nešto što će stratege istjerati iz ravnoteže, bez obzira na to tko su oni - jer mi svaki instinkt kaže da su negdje izgubili kontrolu. Ako sam u pravu, jedan od njih će morati uspostaviti kontakt. - Onda izvuci svoje notese - inzistirao je David. - Vraćaj se natrag i nani pet ili šest ljudi koji su logični takmaci. 94. - To bi moglo potrajati satima, čak danima - usprotivi se oficir CIA-e. - Barikade su podignute i ja bi ih morao zaobići. Mi nemamo vremena - ti nemaš vremena. - Mora biti vremena! Stavi se u pokret. - Ima bolji način - odgovori mu Alex. - Panov ti ga je dao. -Mo? - Da. Zabilješke u Stateu, službene zabilješke. - Zabilješke...? - Weeb je nakratko zaboravio; Conklin nije. - Na koji način? - To je kad su započeli novi dosje o tebi. Ja ću se obratiti Unutrašnjoj sigurnosti s drugom verzijom, barem s varijacijom koja će zahtijevati odgovore od nekoga - ako sam u pravu, ako je to negdje napuklo. Te su zabilješke samo instrument, one bilježe, ali ne potvrnuju točnost. Ali će sigurnosno osoblje koje je odgovorno za njih ispaliti rakete ako pomisle da je tu netko pomiješao papire. Oni će nam obaviti posao... Pa ipak, još nam je potrebna velika laž. - Alex - reče David i nagne se naprijed u fotelji nasuprot dugom, izlizanom kauču. - Prije nekoliko trenutaka upotrijebio si riječ ≫bjegunac...≪ - To samo označava prekid u scenariju, prekid uzorka. - Ja znam što to znači, ali kako bi bilo da ovdje te riječi upotrebljavamo doslovce. Ne bjegunac, već ≫pobjegla≪. Objasnit ću ti. Nazivaju me patološkim slučajem, shizofreničarom - to znači da ja fantaziram, ja ponekad kažem istinu, a kadšto ne, a ne vjeruje se da sam sposoban primijetiti razliku. - To oni kažu - suglasio se Conklin. - Neki od njih možda čak i vjeruju u to. Pa? - Zašto da to ne iskoristimo, doista izvan domašaja oka? Reći ćemo da se Marie otela, da je pobjegla. Uspostavila je vezu sa mnom i ja sam na putu prema njoj. Alex se namrgodio, a onda je postupno raširio oči i bore su mu iščezle. - To je savršeno - rekao je tiho. - Moj Bože, to jest savršeno! Pometnja će se proširiti poput prerijske vatre. U ovako duboko tajnoj operaciji samo dva-tri čovjeka znaju sve pojedinosti. Druge drže u mraku. Isuse, možeš li to sebi predočiti? Službeno sankcionirana otmica. Nekolicinu iz srčike mogla bi doista zahvatiti panika pa bi se mogli sudariti pokušavajući spasiti svaki svoje dupe. Vrlo dobro, gospodine Bourne. Bilo je začudno, ali Webb nije odbio takvu primjedbu, jednostavno ju je prihvatio bez razmišljanja. - Slušaj - rekao mu je, ustajući. - Obojica smo iscrpljeni. Mi znamo kamo smjeramo pa prospavajmo nekoliko sati,

95 a ujutro ćemo sve još jednom proći. Ti i ja smo prije više godina naučili razliku izmenu sna od nekoliko minuta i nikakva spavanja. - Ideš li natrag u hotel? - upita ga Conklin. - Nikako - odgovori David gledajući u blijedo, ispijeno lice čovjeka iz CIA-e. - Daj mi samo pokrivač. Ja ostajem ovdje, točno ispred bara. - Isto tako, trebalo je da se naučiš kad se ne treba brinuti o nekim stvarima - reče Alex i odšepesa do ormara blizu malog hodnika. - Ako će ovo biti moj posljednji hura - bilo ovako, bilo onako - učinit ću najbolje što mogu. Možda mi to čak sredi neke stvari. - Conklin se okrenuo pošto je uzeo pokrivač i jastuk iz ladice ormara. - Mislim da bih to mogao nazvati nekom vrstom čudne prekognicije, ali znaš li što sam učinio sinoć poslije posla? - Dakako da znam. Izmenu ostalih indicija na podu je i polomljeno staklo. - Ne, mislio sam prije toga. -Što? Zaustavio sam se kod supermarketa i kupio tonu hrane. Odresci, jaja, mlijeko - čak i to ljepilo koje nazivaju zobenim pahuljicama. Želim reći - ja to nikad ne činim. - Bio si spreman za tonu hrane. To se dogana. - Kad se dogodi, ja idem ravno u restoran. - Što je zapravo smisao? - Ti spavaj; kauč je dovoljno velik. Ja ću jesti. Želim još promisliti. Pripremit ću odrezak, možda i jaja. - Potreban ti je san. - Dva, dva i pol sata bit će dovoljno. Onda ću možda uzeti malo te proklete zobi. Page 48 Bourneova nadmoć Alexander Conklin je hodao hodnikom četvrtog kata State Depart-menta. Manje je hramao zahvaljujući samoj odlučnosti, ali je zbog toga osjećao i jaču bol. Znao je što mu se dogana: pred njim je posao koji svojski želi dobro obaviti - čak briljantno, ako mu taj izraz i dalje im neko značenje. Alex je znao da mjesece zlouporabe krvi i tijela nije moguće nadići u nekoliko sati, ali nešto se u njemu probudilo. Osjećaj autoriteta obrubljen pravednim gnjevom. Ma gle, ironije! Prije godinu dana htio je uništiti čovjeka kojeg su zvali Jason Bourne; a sada je naglo i sve jače bio opsjednut željom da pomogne Davidu Webbu - zato jer je nepravedno pokušao ubiti Jasona Bournea. To bi ga moglo dovesti do točke izvan spasa, shvaćao je to, ali je pravo što preuzima rizik. Možda savjest ne proizvodi uvijek kukavice. Pokadšto učini da se čovjek osjeća bolje sam sa sobom. I izgleda bolje, razmišljao je. Prisilio se prohodati više blokova nego bi trebalo pa mu je hladni jesenski vjetar vratio boju u lice koje nije bilo

godinama. U kombinaciji s brijanjem i izglačanim uskoprugastim odijelom koje nije nosio već mjesecima, bio je vrlo malo nalik čovjeku kojeg je Webb sinoć našao. Ostalo je gluma i to je znao dok se približavao sakro-sanktnim dvostrukim vratima šefa Unutrašnje sigurnosti State Depart-menta. Malo je vremena utrošeno na formalnosti, još manje na neslužbeni razgovor. Na Conklinov zahtjev - tj. na zahtjev Agencije - jedan je pomoćnik napustio prostoriju pa se suočio s bivšim brigadnim generalom oštrih crta koji je nekad pripadao armijskoj G-246, a sada je bio na čelu Unutrašnje sigurnosti Statea. Alex je odlučio preuzeti zapovijed svojim prvim riječima. - Ja nisam ovdje po menuagencijskom diplomatskom poslu, generale -vi jeste general, zar ne? - Još me tako nazivaju, da. - Prema tome, ne dajem ni prebijene lipe za diplomatsko ponašanje, da li me razumijete? - Počinjem vas ne voljeti, to razumijem. - To - nastavi Conklin - to me najmanje brine. Menutim, ono što me brine jest čovjek koji se zove David Webb. - Što je s njim? - S njim? Činjenica da vi tako brzo prepoznajete to ime nije osobito umirujuća. Što se dogana, generale? - Želite li zvučnik, duše47? - neuljudno će bivši vojnik. - Ja želim odgovore, narednice - to je ono što nam vi i ovaj ured dugujete. - Odstupi, Conkline! Kad si me nazvao zbog svoje takozvane hitnoće i s verifikacijom centrale, i ja sam se prepustio malom verificiranju. Taj tvoj veliki ugled je ovih dana pomalo klimav, a taj izraz upotrebljavam po dobru savjetu. Ti si piće, duše, i o tome nema nikakve tajne. Prema tome, imaš manje od minute da kažeš što želiš reći prije nego te izbacim. Izaberi - dizalo ili prozor. Alex je proračunao mogućnost da njegovu sklonost piću telegrafiraju. Zurio je u šefa Unutrašnje sigurnosti i govorio staloženo, čak suosjećajno. - Generale, ja ću odgovoriti na tu optužbu jednom rečenicom, a ako ona ikad dopre do nekoga drugog, ja ću znati od koga je došla, a znat će i Agencija. - Conklin je zastao, a pogled mu je bio jasan i prodoran. 46 Obavještajna služba američke kopnene vojske, (op. prev.) Engl. "spook": duh, sablast; u amer. slengu špijun, (op. prev.) 91. .1 - Naši su profili često ono što želimo da budu zbog razloga o kojima ne možemo govoriti. Čovjek iz State Departmenta primio je Alexov pogled odgovorivši mu oklijevajuće suosjećajnim pogledom. - Oh, Kriste - rekao je mirno. - Mi smo običavali davati

nečasnice48 ljudima koje smo slali u Berlin. - Cesto na našu sugestiju - suglasio se Conklin potvrnujući kimanjem glave. - I to je sve što ćemo reći o toj temi. - Okay, okay. Sišao sam s linije razgovora, ali vam mogu reći da profil djeluje. Jedan od vaših zamjenika direktora rekao mi je da ću izdahnuti od vašeg daha i kad ste na sredini sobe. - Ja čak i ne želim znati tko je on, generale, jer bih mu se mogao nasmijati u lice. A istina je - ja ne pijem. - Alex je osjetio dječji poriv da nevidljivo prekriži prste, noge ili prste na nogama, ali sada nije iskoristio nijedan način te igrarije suprotnosti. - Vratimo se Davidu Webbu -dodao je oštro, bez smilovanja u glasu. - Kakva je vaša žalba? - Moja žalba? Moj prokleti život, vojnice. Nešto se dogana, a ja želim znati Page 49 Bourneova nadmoć što je to! Taj kurvin sin je sinoć prodro u moj stan i zaprijetio da će me ubiti. Iznio je neke divlje optužbe imenujući ljude na vašem platnom spisku, kao Harrvja Babcocka, Samuela Teasdalea i Williama Laniera. Provjerili smo; oni su u vašem tajnom odjeljenju i još prakticiraju. Što su to oni dovraga učinili? Jedan mu je doslovno rekao da će za njim poslati grupu za likvidaciju! Kakav je to jezik? Drugi mu je rekao neka se vrati u bolnicu -on je bio u dvije bolnice i u našoj kombiniranoj, vrlo privatnoj klinici u Virginiji - svi mi smo ga ondje stavili - i on je izašao s čistim računom! Osim toga, on u glavi ima neke tajne za koje nitko od nas ne želi da izanu. Ali, taj je čovjek gotov da eksplodira zbog nečega što ste učinili vi idioti ili ste dopustili da se dogodi ili ste na to jednostavno zatvorili svoje jebene oči! On tvrdi da ima dokaz da ste ušetali u njegov život i preokrenuli ga, da ste mu postavili zamku, prešli ga i uzeli mu mnogo više od funte mesa!49 - Kakav dokaz? - upita zapanjeni general. - Razgovarao je sa svojom ženom - sada će Conklin odjednom monotonim glasom. -Pa? - Iz njezine kuće su je odvela dvojica muškaraca koji su je nakljukali sedativima i stavili je u privatni mlažnjak. Odveli su je na zapadnu obalu. Vojni dokument o nečasnom otpuštanju iz vojne službe, (op. prev.) 49 Nešto što je nečije zakonito pravo koje se želi ostvarili na nerazborit način, osobito u frazi "imati čiju funtu mesa" (iz Shakespeareova Mletačkog trgovca /1600/ čin IV, prizor 1.); (op. prev.) - Želite reći da su je oteli? - Imate to. A ono zbog čega ćete teško progutati jest činjenica da je čula njih dvojicu kako razgovaraju s pilotom pa je zaključila da sav taj prljavi posao ima neke veze sa State Departmentom - iz razloga koji nisu poznati - ali je bilo

spomenuto ime McAllister. Za vaše prosvjećenje, on je jedan od vaših podtajnika iz Odjela za Daleki istok. - Sve su to trice i kučine! - Reći ću vam više nego su trice i kučine. Uspjela se izbaviti kad su se u San Franciscu zaustavili zbog goriva. Tada je nazvala Webba u Maineu. On se zaputio prema njoj - Bog zna gdje - ali bilo bi bolje da raspolažete nekim solidnim odgovorima ukoliko ne možete utvrditi činjenicu da je on umobolnik koji je možda ubio svoju ženu - a nadam se da možete - i da nije bilo otmice - u što se iskreno nadam. - On je umobolnik kojeg treba prijaviti! — uzviknu šef Unutrašnje sigurnosti Statea. - Ja čitam te bilješke. Morao sam - netko drugi je sinoć nazvao zbog toga Webba. Ne pitajte me tko jer vam ne mogu reći. - Što se to dovraga zbiva? - zahtijevao je Conklin. Nagnuo se nad stol s rukama na rubu stola da se osloni, ali i radi učinka. - On je paranoidan, što ja mogu reći? On izmišlja i onda u to vjeruje! - To nije ono što su utvrdili vladini liječnici - odgovori mu Conklin ledenim glasom. - Dogodilo se da ja znam nešto o tome. -Ja ne znam, prokletstvo! - Možda nikad nećete ni saznati - suglasio se Alex. - Ali govorim kao preživjeli član operacije Treadstone, nanite nekoga tko mi može reći prave riječi i tako me smiriti. Netko je ovdje otvorio kutiju s crvima na koju mi želimo vratiti poklopac. - Conklin je izvukao mali notes i kemijsku olovku; napisao je telefonski broj, istrgao stranicu i bacio je na stol. - To je sterilni telefon; pokušaj ulaženja u trag samo će vam dati krivu adresu - nastavio je prodorna pogleda, čvrsta glasa, a lagani drhtaj glasa čak se doimao zlokobnim. - Može se upotrijebiti izmenu tri i četiri danas poslijepodne, ne u drugo vrijeme. Neka me u to vrijeme netko nazove. Nije mi stalo tko će to biti i kako ćete vi to učiniti. Možda ćete morati sazvati jednu od vaših slavnih konferencija za zauzimanje stava i politike, ali ja želim odgovore -mi želimo odgovore! - Vi biste se mogli naći u priličnom znoju, znate! - Nadam se. Ali ako ne budem, vas će ovdje dobro nategnuti - jako -jer ste prešli na teritorij koji je izvan dostupa. David je bio zahvalan okolnostima što je imao trebao toliko poslova jer bi bez njih mogao upasti u duševnu ukočenost i biti paraliziran od na- ,29 petosti što zna i previše i premalo. Kad je Conklin otišao u Langlev, on se vratio u hotel i započeo svoj neizbježni popis. Popis ga je smirivao; bile su to predradnje za ono što mora obaviti, a prisiljavale su ga da se usredotoči na specifične probleme, a ne na razloge koji su ga ponukali na taj posao. Razglabanje o razlozima bi mu obogaljilo svijest kao što je terenska mina obogaljila Conklinovu desnu nogu. Nije mogao ni razmišljati o Alexu - i tu je

bilo previše mogućnosti i nemogućnosti. Niti je mogao telefonirati svojem Page 50 Bourneova nadmoć nekadašnjem, bivšem neprijatelju. Bourne je bio temeljit, on je bio najbolji. Bivši strateg je projicirao svaku akciju i reagiranje koje će uslijediti na nju; unaprijed je predvinao da će već nekoliko minuta pošto je telefonirao šefu Unutrašnje sigurnosti State Departmenta, biti upotrijebljeni drugi telefoni, a na dva specifična telefona bit će postavljeni urenaji za snimanje razgovora. Oba njegova telefona. I u stanu i u Langlevju. Prema tome, da bi izbjegao prekide ili presretanja, odlučio je da se ne vraća u svoj stan. S Davidom će se susresti na aerodromu trideset minuta prije Webbova leta u Hong Kong. - Misliš li da si stigao ovdje, a da te nitko nije slijedio? - Upitao je Webba. - Ja nisam siguran u to. Oni te programiraju, a kad netko pritisne tipku, drži pogled na konstantnom broju. - Hoćeš li, molim te, govoriti engleski? Ili mandarinski? Te jezike mogu govoriti, ali ne to govno. - Mogli su imati mikrofon ispod tvog kreveta. Nadam se da nisi negdje krivo stao. Neće biti njihova menusobnog kontakta sve dok se ne nanu u jednoj čekaonici aerodroma Dulles, zbog čega je sada David stajao pred blagajnom u trgovini za prodaju putničkih potrepština u Aveniji Wyoming. Kupio je veliku torbu za unošenje u avion jer je odbacio kovčeg; odbacio je najveći dio svoje odjeće. Smišljeni postupci — smotrenost - sve mu se to vraća, a sjetio se i neželjene opasnosti koja slijedi čekanjem na aerodrom-skom prostoru s prtljagom. Kako je želio veću anonimnost ekonomske klase, možda mu neće dozvoliti da unese unosnu torbu za dva odijela. Sve što mu treba kupit će na mjestu gdje bude, a to znači da mu je potrebno mnogo novaca kako bi mogao odgovoriti nizu možebitnosti. Ta je činjenica odredila njegov idući korak - banka u Četrnaestoj ulici. Prije godinu dana, dok su vladini ispitivači ispitivali što je preostalo od njegova sjećanja, Marie je mirno i brzo povukla novac koji je David ostavio u ciriškoj Gemeinschaft banci, kao i onaj koji je transferirao u Pariz kao Jason Bourne. Ona je novac telegrafski poslala na otočje Cavman gdje je poznavala kanadskog bankara pa je otvorila prikladno povjerljivi račun. Uzimajući u obzir što je Washington učinio njezinom mužu - oštećenje svi- IM jesti, fizička patnja i gotovo gubitak života jer su ljudi odbili čuti njegove pozive za pomoć - ona je pustila vladi da se lako izvuče. Da je David odlučio podići tužbu, a unatoč svemu to još nije izvan pitanja, svaki vješti branitelj bi na sudu zahtijevao isplatu odštete veće od deset milijuna dolara, a ne ugrubo nešto više od pet. Ona je glasno razmišljala u pogledu zakonske nadoknade pred jednim izuzetno

nervoznim zamjenikom direktora Centralne obavještajne agencije. Nije raspravljala o novcu koji je nestao, već je samo rekla da je sa svojim financijskim iskustvom zaprepaštena saznavši kako je malo zaštite bilo namijenjeno teško zaranenim dolarima američkih poreznih obveznika. Svoju je kritiku iznijela šokiranim, iako blagim glasom, ali su njezine oči govorile nešto drugo. Dama je bila vrlo inteligentna, vrlo motivirana tigrica pa je njezina poruka našla put. Tako su mudriji i oprezniji ljudi uvidjeli logiku njenog razmišljanja i pustili su da stvar padne u vodu. Novac je bio pokopan uz supertajne dogovore ≫samo za oči≪. Kada god bi im zatrebalo dodatnih novaca - putovanje, automobil, kuća - Marie ili David bi nazvali svoga bankara na Caymanima i on bi preko žice uputio zatražena sredstva bilo kojoj od pet tuceta recipročnih banaka u Europi, Sjedinjenim Državama, na tihooceanskim otocima i Dalekom istoku, izuzev Filipina. S telefona za plaćanje u Aveniji Wyoming Webb je pozvao na račun banke i blago iznenadio svog prijatelja bankara iznosom koji mu je odmah trebao te svotama koje je želio da mu se stave na raspolaganje u Hong Kongu. Dio iznosa za telefonski poziv koji je on morao unaprijed uplatiti bio je osam dolara, a zatražio je više od pola milijuna dolara. - Ja pretpostavljam da moja draga prijateljica, mudra i predivna Marie, odobrava, Davide? - Ona mi je rekla da vas nazovem. Rekla je da se ne želi baviti sitnicama. - Kako je to njoj slično! Banke na koje ćete se obratiti jesu... Webb je izašao kroz debela staklena vrata banke u Četrnaestoj ulici nakon što je proveo dvadeset uzrujavajućih minuta s potpredsjednikom koji je suviše nastojao da se nametne kao instant prijatelj. U džepu je imao 50.000 dolara, četrdeset u novčanicama od 500 dolara, dok je ostatak bio u raznim novčanicama. Zatim je zaustavio taksi koji ga je odvezao do kuće u D.C. North Westu gdje je živio čovjek koji ga je poznavao u njegovim danima Jasona Bournea, čovjek koji Page 51 Bourneova nadmoć je obavio izuzetan posao za Treadstone 71 State Departmenta. Bio je to Crnac srebrne kose koji je bio vozač taksija sve do jednog dana kad je putnik ostavio fotoaparat Hasselblad u njegovim 101 kolima, a nije se pojavio da ga vrati natrag. To je bilo prije više godina, a taksist je nekoliko godina eksperimentirao i našao svoj pravi poziv. Sasvim jednostavno, bio je genij ≫preinaka≪ - njegova su specijalnost bile putne isprave i vozačke dozvole s fotografijama te osobne iskaznice za one koji su došli u sukob sa zakonom uglavnom zbog težih krivičnih djela. David se nije

sjećao tog čovjeka, ali je pod Panovljevom hipnozom izrekao njegovo ime - nevjerojatno je, ali ime mu je bilo Cactus - i Mo je doveo fotografa u Virginiju da mu pomogne podjariti dio Webbova pamćenja. Za vrijeme njegova prvog posjeta, u očima starog Crnca bilo je topline i zabrinutosti i, premda je to bilo nespretno, zatražio je dozvolu od Panova da Davida posjećuje jednom tjedno. - Zašto, Cactus? - On je uskomešan, gospodine. Ja sam to vidio kroz leće prije nekoliko godina. Nešto u njemu nedostaje, ali unatoč svemu, on je dobar čovjek. Ja mogu s njim razgovarati. Svina mi se, gospodine. - Doni kada god ti je drago, Cactuse, i molim te zaboravi to ≫gospodine≪. Taj privilegij rezerviraj za mene... gospodine. - Bože, kako se vremena mijenjaju. Ja nazovem jedno od svoje unučadi dobrim niggerom, a on mi hoće skočiti na glavu. - I trebalo bi... gospodine. Webb je izašao iz taksija i rekao vozaču da pričeka, ali je ovaj odbio. David mu je ostavio minimalnu napojnicu i pošao travom zaraslom stazom od pješčanika do stare kuće. Na neki način ga je podsjećala na kuću u Mai-neu: bila je prevelika, prekrhka i vapila je za popravcima. On i Marie su odlučili kupiti kuću na obali čim prone godina dana; nije bilo primjereno da se netom imenovani izvanredni profesor po dolasku naseli u zonu visokih najamnina. Pozvonio je. Vrata su se otvorila i Cactus ga je, žmirkajući ispod velikog zelenog sjenila, pozdravio tako neusiljeno kao da su se vidjeli prije nekoliko dana. - Ti imaš metalne kape na glavčinama kotača, Davide? - Nema automobila i nema taksija; taksist nije htio čekati. - Mora da si čuo za sve te neosnovane glasine koje kruže u fašističkom tisku. Ja imam tri strojnice na prozorima. Uni, nedostajao si mi. Zašto nisi nazvao ovog starog momka? - Tvoga broja nema u imeniku niti ga daju na centrali, Cactuse. - Mora da je to neki previd. Nekoliko su minuta razgovarali u Cactusovoj kuhinji, dovoljno da fotograf-specijalist shvati da se Webbu žuri. Starac je odveo Davida u svoju radnu sobu, stavio tri Webbove putovnice pod nakošenu svjetiljku I da ih bolje razgleda pa je rekao svome klijentu da sjedne ispred kamere s otvorenim lećama. - Kosu ćemo napraviti svijetlopepeljastu, ali ne tako plavu kao što si bio nakon Pariza. Pepeljasti se ton mijenja s osvjetljenjem, a istu sliku svakoga od ovih malih dragonja možemo upotrijebiti sa znatnim razlikama - i dalje zadržavajući lice. Ostavit ću samo obrve, pobrljao bi ih. - A što je s očima? - upita David. - Nema vremena za one pomodne raskošne kontaktne leće koje si prije imao, ali i

s tim ćemo nekako izaći na kraj. Postoje normalna stakla s točno obojenim prizmama na pravome mjestu. Imaš plave oči, smene ili crne ≫španjolska armada≪50, ako ih hoćeš. - Uzmi sve tri - rekao je Webb. - Skupe su, Davide, i samo gotovina. - Imam je sa sobom. - Nemoj s tim hodati unaokolo. - A sada kosa. Tko? - Niz ulicu. Jedna moja suradnica koja je imala svoju trgovinu za uljepšavanje sve dok žandari nisu pogledali što je u gornjim sobama. Ona fino radi. Hajde, ja ću te povesti. Nakon jednog sata Webb se izvukao ispod sušilice u maloj, dobro osvijetljenoj sobici pa stade gledati rezultat u velikom ogledalu. Uljepšiva-čica i vlasnica čudnog salona, oniska Crnkinja uredno počešljane sive kose, stajala je pored njega i ocjenjivala rezultate. - To si ti, ali nisi ti - rekla mu je najprije kimajući glavom, a onda tresući njome. - Lijepo obavljen posao, to moram reći. Page 52 Bourneova nadmoć I bio je, pomisli David gledajući na sebe. Ne samo da je njegova tamna kosa bila mnogo, mnogo svjetlija, već je odgovarala tonu kože njegova lica. Osim toga, kosa se doimala lakšom, očešljana, ali znatno nemarnija - kao da ju je vjetar ispuhao, kako piše u oglasu. Čovjek u kojega je gledao bio je i on sam i netko na koga je umnogome podsjećao - ali to nije bio on. - Slažem se - sada će Webb. - Doista vrlo dobro. Koliko? - Tri stotine dolara - jednostavno će žena. - Dakako, to obuhvaća i pet paketića posebno izranenog praška za ispiranje s uputama i s najčvršće stisnutim usnicama u Washingtonu. Prvo će vam trajati dva-tri mjeseca, a drugo do kraja vašeg života. - Vi ste pravo srce. - David posegnu u džep, izvadi lisnicu, izbroji novčanice i uruči ih tamnoputoj dami. - Cactus je rekao da ga nazovete kad završite. 1 Sivocrna, boja antracita; (op. prev.) 102 ..j - Nema potrebe; on zna koliko to traje. Eno ga u razgovaraonici. - Razgovaraonici? - Oh, da, smatram da je to hodnik s otomanom i podnom svjetiljkom, ali ja to volim nazivati sobom za razgovor. Lijepo zvuči, zar ne? Foto-sjedeljka je brzo prošla, a Cactus ju je prekidao preoblikujući mu obrve četkom za zube i sprejem za tri posebne snimke te mijenjajući mu obuću u vidu

drugih košulja i jakni. Cactus je imao garderobu dostojnu kuće koja snabdijeva kostimima. Konačno mu je stavio na nos dva para naočala, od kornjačevine i one čeličnog okvira, što je na dvjema putovnicama promijenilo njegove bademaste oči najprije u plave, a onda u smene. Specijalist je onda kirurški oprezno nastavio s umetanjem fotografija na njihova mjesta, a pod velikim snažnim povećalom vješto je utiskivao originalne perforacije State Departmenta s orunem njegova vlastitog nacrta. Kad je završio, uručio je tri putne isprave Davidu da ih on odobri. - Neće se nikakav tamo neki carinski džokej uhvatiti oko njih - s uvjerenjem će Cactus. - Izgledaju autentičnije nego prije. - Očistio sam ih, što će reći da sam im dodao nekoliko bora i koju godinu. - To je strašan posao, stari prijatelju - stariji nego se mogu sjetiti, ja to znam. Koliko ti dugujem? - Oh, k vragu, ja ne znam. Bio je to samo poslić, a i prošla je cijela duga godina sa svim tim zajebavanjima... - Koliko, Cactuse? - Što je ugodno? Pretpostavljam da nisi na Ujakovom51 platnom spisku. - Nije mi loše, hvala ti. - Pet stotina je fino. - Pozovi mi taksi, molim te. - Predugo traje, a i to ako ga uspiješ ovamo dobiti. Moj te unuk čeka; odvest će te kamo god želiš. On je poput mene, ne postavlja pitanja. A tebi se žuri, Davide, to osjećam. Doni, otpratit ću te do vrata. - Hvala ti. Ostavit ću ti gotovinu ovdje na stolu. - Fino. Lenima okrenutim Cactusu Webb je izvadio novac iz džepa i izbrojio šest novčanica po 500 dolara te ih ostavio na zamračenom dijelu stola u studiju. Putna isprava po 1000 dolara je poklon, ali da je ostavio više, povrijedio bi svog starog prijatelja. 51 Ujak Sam (Uncle Sam), utjelovljenje vlade Sjedinjenih Država na temelju humorističnog tumačenja slova U.S. koja su bila otisnuta na kutijama s vojnom hranom za vrijeme rata 1812. godine, (op. prev.) 104 Vratio se u hotel, ali je izašao iz automobila nekoliko blokova prije, usred vrlo prometnog raskršća, tako da Cactusov unuk ne bude kompromitiran ako ikad done u pitanje njegova adresa. Dogodilo se da je mlani završni student na američkom sveučilištu i, premda je očito obožavao svoga djeda, isto je tako bio zabrinut jer nije htio biti dijelom starčevih poslova - Ovdje ću izaći - reče David usred zaustavljena prometa. - Hvala vam - odgovori mladić ugodno smirena glasa, ali mu se u inteligentnim

očima čitalo olakšanje. - To veoma cijenim. Webb ga pogleda. - Zašto ste to učinili? Želim reći, za nekoga tko će postati pravnik, pomislio bih da će mu antena raditi prekovremeno kad je u pitanju Cactus. - I radi, stalno. Ali, on je velika stara tipčina koja je mnogo učinila za mene. Osim toga, nešto mi je rekao. Rekao je da će mi biti privilegij da vas upoznam, Page 53 Bourneova nadmoć da će mi možda za nekoliko godina reći tko je bio stranac u mojim kolima. - Nadam se da ću se vratiti mnogo prije i sam vam reći. Ja nisam privilegij, ali postoji priča za ispričati koja bi mogla završiti u pravnim knjigama. Do vinenja. Vrativši se u hotelsku sobu, David se suočio s posljednjim što mora obaviti, a što ne mora napisati; to je znao. Mora izabrati odjeću koju će uzeti u veliku putnu torbu i otarasiti se ostataka svojih stvari uključujući i dva oružja koja je donio iz Mainea, u svojoj jarosti. Jedna je stvar rastaviti oružje i zamotati u foliju dijelove koje će staviti u putni kovčeg, a sasvim druga prenijeti oružje kroz sigurnosna vrata. Pronašli bi ga, pronašli bi njega. Očistit će ih, uništiti udarne igle i kutije obarača pa ih baciti u kanalizaciju. Oružje će kupiti u Hong Kongu. To neće biti teško. Ostala je posljednja stvar koju je morao obaviti, a bila je teška i bolna. Morao se prisiliti da sjedne i ponovo promisli o svemu što je rekao Edward McAllister onog predvečerja u Maineu - svega o čemu su govorili, osobito riječi koje je izgovorila Marie. Nešto je bilo pokopano negdje u tom viso-konabijenom satu otkrića i sučeljavanja, a David je znao da je to propustio - sada mu to nedostaje. Pogledao je na sat. Bila su 3 sata i 37 min; dan se brzo i nervozno približavao kraju. Mora izdržati! Oh, Bože, Marie! Gdje si ti? Conklin odloži svoju čašu s bljutavim pivom od numbira na izrezuc-kani mokri šank neuglednog lokala u Devetoj ulici. Bio je redovan gost iz jednostavnog razloga što nitko iz njegova profesionalnog kruga - i od onoga što je ostalo od njegova društvenog kruga - ne bi ni u kojem slu- 105 čaju ušao kroz njegova prljava staklena vrata. Bilo je odrenene slobode u toj spoznaji, a drugi su ga gosti prihvatili; nazvali su ga ≫vezalicom≪ jer bi odvezao kravatu istog trenutka kad bi ušao i odšepesao do stolice pored stroja za igru na kraju šanka. A kada bi god ušao, čekala ga je čaša napunjena bourbonom. Isto tako, vlasnik-barmen nije se protivio što bi Alex primao pozive u antikvitetnoj govornici s telefonom na zidu. To je bio njegov ≫sterilni telefon≪ koji je sada zvonio. Conklin se odvuče preko poda, une u staru kabinu i zatvori vrata. Uze slušalicu.

- Da? - reče. - Je li to Treadstone? - upita muški glas čudna zvuka. - Bijah tamo. A vi? - Ne nisam, ali ja sam podoban za dosje, za čitavu tu zbrku. Glas! pomisli Alex. Kako ga je Webb opisao? Angliciziran? Srednji dio atlantske obale, rafiniran, svakako ne uobičajen. Bio je to isti čovjek. Gnomi rade; napredovali su. Netko se boji. - Onda sam uvjeren da vaše sjećanje korespondira sa svime što sam tamo napisao jer sam ja bio tamo i to ispisao - sve sam to zabilježio. Činjenice, imena, doganaje, ostvarenja, dokaze, potpore... sve, uključujući priču koju mi je Webb sinoć ispričao. - Onda mogu smatrati da će, ako se dogodi nešto ružno, vaša volumi-nozna reportaža pronaći put do senatskog pododbora ili do krda kongresnih čuvara. Jesam li u pravu? - Veseli me što razumijemo jedan drugoga. - To ne bi izazvalo ništa dobra - odgovori mu čovjek s visine, kao da se jedva udostojao. - Kad bi se nešto ružno dogodilo, ne bi mi bilo stalo. - Vi ste pred mirovinom. Vi mnogo pijete. - Nisam uvijek. Obično postoji razlog za jedno i za drugo za čovjeka moje dobi i kompetencije. Da li bi se i to moglo uplesti u odreneni dosje? - Zaboravimo to. Razgovarajmo. - Ne prije nego kažete nešto pobliže. Treadstone je bio povezan i ovdje i ondje; to nije tako bitno. - U redu. Meduza. - Jače - primijeti Alex. - Ali ne i dovoljno jako. - Vrlo dobro. Kreacija Jasona Bournea. Redovnik. - Toplije. Sredstva koja nedostaju - koja nikad nisu bila obračunata niti su vraćena - proračunata na oko pet milijuna dolara. Ziirich, Pariz i točke na zapadu. - Bilo je govorkanja. Potrebna mi je glavna ploča. - Dat ću vam je. Smaknuće Jasona Bournea. Datum je bio dvadeset treći svibnja u Tam Quanu... i istoga dana u New Yorku nakon nekoliko godina. U Sedamdeset i prvoj ulici. Treadstone sedamdeset i jedan. Conklin je zatvorio oči i duboko disao osjećajući šupljinu u vratu. Page 54 Bourneova nadmoć - U redu - rekao je tiho. - Vi ste u krugu. - Ne mogu vam dati svoje ime. - Sto mi namjeravate dati? - Jednu riječ: odstupite.

- Vi mislite da ću ja to prihvatiti? - Morate - reče glas, a svaka je riječ bila precizna: - Jer Bourne je potreban tamo kamo ide. - Bourne? - Alex se zabulji u telefon. - Da, Jason Bourne. Njega je nemoguće regrutirati na normalan način, to oboje znamo. - I tako mu kradete njegovu ženu? Proklete životinje! - Neće joj se ništa dogoditi. - Možete li to i garantirati? Vi nemate kontrole! Sada mora da se služite drugom i trećom stranom, a ako ja poznajem svoj posao - a poznajem ga - vjerojatno ste ih platili naslijepo, kako vam se ne bi moglo ući u trag; vi čak ne znate tko su oni... Ha, vi me ne biste nazvali da ste to znali! Kad biste ih mogli doseći i dobiti verifikaciju koju želite, vi ne biste razgovarali sa mnom! Kulturni glas uze stanku. - Onda smo oboje lagali, zar ne, gospodine Conklin? Žena nije pobjegla, nije bilo poziva Webbu. Ništa. Vi ste bili u ribolovu, kao i ja, i obojica smo se vratili bez ulova. - Vi ste barakuda32, gospodine Bezimeni. - Vi ste bili gdje sam ja, gospodine Conklin. Sve tamo do Davida Webba... A sada, što vi možete meni reći? Alex je opet osjetio šupljinu u grlu, a sada se tome pridružila i oštra bol u prsima. - Vi ste ih izgubili, zar ne? - prošaptao je. - Vi ste nju izgubili. - Četrdeset osam sati nisu vječnost - oprezno će glas. - Ali vi se paklenski trudite da uspostavite kontakt! - optužio ga je Conklin. - Pozvali ste svoje kanale, ljude koji su unajmili slijepce53, i odjednom njih tamo nema - ne možete ih pronaći. Isuse, izgubili ste nadzor nad njima! Doganaji su krenuli izvan pravca! Netko vam je ušetao u 52 Bilo koja grabežljiva koštana riba uglavnom tropske obitelji Sphvraenidae, osobito Sphvraena barra-cuda, koja napada čovjeka, (op. prev.) 53 U špijunskom žargonu slijepci su veze kojima je povjereno izvršavanje strogo ograničenih zadataka, tj. ne prate akciju od početka do kraja. (op. prev.) strategiju, a vi nemate ni približnu predodžbu tko je on. Odigrao je vaš scenarij i uzeo vam ga. - Naše zaštitnice su vani - suprotstavio se čovjek, ali bez sigurnosti koju je pokazivao prošlih trenutaka. - Najbolji ljudi na terenu obranuju svako područje. - Uključujući McAUistera? U Kowloonu? Hong Kong? - Vi to znadete? - Znam. - McAllister je prokleta budala, ali je dobar u onome što radi. I da, on je tamo. Mi nismo uspaničeni. Vratit ćemo snagu. - Vratiti što? - upita ga Alex ispunjen bijesom. - Robu? Vaša je strategija

pobacila! Netko drugi vodi igru. Zašto bi vam vratio robu? Vi ste ubili Webbovu ženu, gospodine Bezimeni! Sto ste dovraga mislili da radite? - Mi smo ga samo htjeli dobiti tamo - glas će obrambeno. - Objasniti stvari, pokazati mu. On je nama potreban. - Zatim čovjek nastavi svojim mirnim tonom. - A, koliko je nama poznato, sve je još u pravcu. Komunikacije su notorno slabe u tom dijelu svijeta. - Ex-culpa za sve u ovom poslu. - U većini poslova, gospodine Conklin... Kako vi čitate doganaje? Sada sam ja koji postavljam pitanja - vrlo iskreno. Vi imate odreneni ugled. - Imao, Bezimeni. - Ugled je nemoguće oduzeti ili mu se suprotstaviti, može mu se samo dodati, pozitivno ili negativno, dakako. - Vi ste izvor netražene informacije, da li vam je to poznato? - Osim toga sam u pravu. Bilo je rečeno da ste bili jedan od najboljih. Kako vi to čitate? Alex zatrese glavom u kabini; zrak je bio loš, a galama izvan njegova ≫sterilnog≪ telefona bila je sve jača u neuglednom kafiću u Devetoj ulici. - Onako kako sam prije rekao. Netko je pronašao što vi planirate - što gradite za Webba - pa je to odlučio preuzeti u svoje ruke. - Za ime Božje, zašto? - Zato što tko god to bio, treba Jasona Bournea više nego vi - odvrati Alex i spusti slušalicu. Bilo je 6 sati i 28 minuta kad je Conklin ušao u čekaonicu aerodroma Dulles. On Page 55 Bourneova nadmoć je čekao u taksiju u ulici niže od Webbova hotela i slijedio Davida dajući vozaču precizne upute. Imao je pravo, ali nije imalo svrhe opterećivati Davida tom spoznajom. Dva siva plvmoutha uzela su na oko Da-vidov taksi i alternativno mijenjala položaj za vrijeme praćenja. Neka bude tako. Neki Alexander Conklin bi mogao biti obješen, ali možda i ne bude. Ljudi iz Statea ponašali su se glupo, pomisli bilježeći im brojeve. Opazio je Webba u zamračenom stražnjem dijelu. - To si ti, zar ne? - upita Alex povlačeći svoju mrtvu nogu na podignuti dio gdje su bila sjedišta. - Da li osobe plave kose doista više uživaju u životu? - Djelovalo je u Parizu. Sto si našao? - Našao sam puževe ispod kamenja koji ne mogu naći put da izanu na površinu. Ali, uostalom, oni ionako ne bi znali što će sa sunčevim svjetlom, zar ne? - Sunce osvjetljava, ali ti ne. Prekini s glupostima, Alex. Za nekoliko minuta ja moram do izlaznih vrata. - U nekoliko riječi, oni su razradili strategiju kako da te dovedu do Kowloona. Zasnovana je na prethodnom iskustvu...

- To možeš ispustiti - reče David. - Zašto? - Čovjek koji im treba si ti. Ne ti - Webb, njima treba Bourne. - Jer kažu da je Bourne već tamo. Rekao sam ti što je McAllister rekao. Je li on ušao u to? - Ne, toliko mi nije rekao, ali se možda mogu s tim poslužiti da ili pritisnem. Menutim, rekao mi je nešto drugo, David, a ti to moraš znati. Ne mogu pronaći svoje kanale pa tako i ne znaju tko su slijepci niti što se dogana. Oni misle da je to privremeno, ali su izgubili Marie. Netko drugi te tamo želi, a on je sada preuzeo igru. Webb prinese ruku ka čelu zatvorenih očiju i odjednom, u tišini, suze mu poteknu niz obraze. - Vratio sam se natrag, Alex. Natrag u toliko toga čega se ne mogu sjetiti. Toliko je volim, toliko mi treba! - Skrati to! - naredi mu Conklin. - Prošle noći si mi razjasnio da još imam duha, iako ne baš mnogo od tijela. Ti imaš jedno i drugo, oboje. Učini da se znoje! - Kako? - Budi ono što žele da budeš - budi Kameleon! Budi Jason Bourne. - Već je prošlo dugo... - Ti to još možeš učiniti. Igraj po scenariju koji su ti dali. - Nemam drugog izbora. Iz zvučnika se začu posljednji poziv za let 26 do Hong Konga. Sijedi je Havilland vratio slušalicu u viljušku, naslonio se na naslonjač i preko sobe pogledao u McAUistera. Podtajnik u State Departmentu stajao je blizu velikog globusa koji se može obrtati oko osi, a položen je na or- 109 namentalni tronožac ispred police s knjigama. Kažiprst mu se nalazio na najjužnijem dijelu Kine, ali su mu oči bile uperene u ambasadora. - Učinjeno je - rekao je diplomat. - On je u avionu za Kowloon. - To je Bogu strašno - odgovori McAllister. - Uvjeren sam da se to vas tako doimlje, ali prije nego izrečete sud, izvažite prednosti. Sada smo slobodni. Mi više nismo odgovorni za doganaje koji će se dogoditi. Njima manipulira nepoznata strana. - Koja smo mi! Ponavljam, to je Bogu strašno! - Da li je vaš Bog razmotrio posljedice ako ne uspijemo? - Nama je dana slobodna volja. Jedino nas naša etika ograničava. - Banalnost, gospodine podtajniče. Postoji veće dobro. - Postoji i ljudsko biće, čovjek kojim manipuliramo, kojega guramo natrag u njegove more. Imamo li to pravo? - Mi nemamo izbora. On može učiniti što nitko drugi ne može - ako mu damo razlog da to učini. McAllister je okrenuo globus; kugla se okretala dok se on usmjerio prema stolu.

- Možda ne bi trebalo da to kažem, ali ću ipak reći - rekao je stojeći ispred Ravmonda Havillanda. - Ja mislim da ste vi najnemoralniji čovjek kojeg sam ikad susreo. - Pojavnosti, gospodine podtajniče. Ja imam jednu krepost koja nadilazi sve grijehe koje sam počinio. Ja ću učiniti bilo što, odat ću se svim nepoštenostima da bih zaustavio ovaj planet da se ne rasprsne. A to uključuje i život jednog Davida Webba - poznatog, tamo gdje ga trebam, kao Jason Bourne. 8 Izmaglice su se dizale poput providnih šalova iznad Victoria Harboura dok je veliki mlažnjak bio u posljednjem krugu prije konačnog spuštanja na aerodrom Kai-tak. Rana jutarnja sumaglica bila je gusta, obećanje vlažnog dana u Page 56 Bourneova nadmoć koloniji. Dolje, na vodi, džunke i sampani njihali su se gore-dolje pored obale uz usidrene teretne brodove, zdepaste teglenice, dašćuće višepalubne ferry-boate i tu i tamo poneke pomorske patrole koja je šibala lukom. Kako se avion spuštao na aerodrom u Kowloonu, gusto zbijeni redovi nebodera na otoku Hong Kong doimali su se alaba-sterskim divovima koji prodiru kroz izmaglice i odražavaju prvu prodornu svjetlost jutarnjeg sunca. Webb je proučavao donji prizor kao čovjek obuzet strašnom nape-tošću i sablasno ravnodušnom znatiželjom. Tamo negdje dolje na kiptećem prenapučenom teritoriju nalazi se Marie - to je bila osnovna tema njegovih misli, najbolnije o čemu je mogao razmišljati. Pa ipak, drugi dio njega bio je ispunjen hladnom tjeskobom dok je virkao u zamagljene leće mikroskopa pokušavajući razlučiti ono što mu oko i duh mogu razumjeti. Uobičajeno i neuobičajeno stopiše se u jedno, a rezultat bijahu zbunjenost i strah. Za vrijeme Panovljevih sesija u Virginiji David je pročitao i nanovo čitao stotine turističkih prospekata i ilustriranih brošura koji su opisivali sva mjesta za koja se zna da je u njima boravio mitski Jason Bourne; bila je to nastavljena, često bolna vježba samoistraživanja. Fragmenti bi mu ulazili u svijest blijescima prepoznavanja; mnogi su bili prekratki i smeteni, drugi produženi pa bi njegova naglo aktivna pamćenja bila začunujuće točna, opisi su bili njegovi, a ne iz priručnika turističkih agencija. Gledajući dolje, ugledao je mnogo onoga što je znao da zna, ali se nije mogao sjećati pojedinosti. Zato je skrenuo pogled i usredotočio se na dan koji je pred njim. S aerodroma Dulles javio se Hotelu Regent u Kowloonu zahtijevajući sobu za tjedan dana na ime Hoivarda Cruetta čiji se identitet nalazio na Cactusovoj dotjeranoj putovnici s fotografijom osobe plavih očiju. Dodao je: ≫Mislim da su bili neki dogovori za našu tvrtku u vezi s apartmanom šest-devet-nula, ako je na raspolaganju. Dan dolaska je siguran, broj leta nije.≪ Apartman će biti na raspolaganju. Bio je to njegov prvi korak prema Marie. A

bilo prije, bilo poslije ili za vrijeme toga procesa, mora kupiti neke stvari - neke će biti jednostavno kupiti, a neke neće, ali naći i najne-pristupačnije neće biti nemoguće. Ovo je Hong Kong, kolonija preživljavanja i orune preživljavanja. Osim toga, to je jedno civilizirano mjesto na Zemlji gdje cvjetaju religije, ali je jedino priznato božanstvo i vjernika i nevjernika - samo novac. Kao što je Marie rekla: ≫Nema drugog razloga za postojanje.≪ Mlako jutro odavalo je mirise prenapučenosti i mase ljudi u brzom pokretu, ali je začudno što ti mirisi nisu bili neugodni. Pločnike su svojski čistili silnim vodenim mlazovima pa se sa njih dizala para od sunca; miomirisi trava kuhanih u ulju prodirali su kroz uske ulice s kolica i štandova koncesionara koji su vriskajući mamili pozornost. Buka je postajala sve gušćom; pretvarala se u nizove stalnih crescenda zahtijevajući prihvaćanje i prodaju ili barem pregovore. Hong Kong je bio bit preživljavanja; ili si bjesomučno radio ili nisi preživio; Adam Smith54 je bio nadinen i zastario; on ne bi ni mogao zamisliti takav svijet koji se izrugivao disciplinama koje je projicirao za slobodnu privredu; bila je to umobolna atmosfera. Bio je to Hong Kong. David je ispružio ruku da zaustavi taksi znajući da je to već činio; znao je i izlazna vrata prema kojima je krenuo nakon dugog carinskog mučenja znajući da poznaje ulice kojima ga je vozač poveo - ne da ih se baš sjećao, ali ih je nekako znao. To je bilo i ugodno i duboko zastrašujuće. Znao je i nije znao. Bio je marioneta kojom manipuliraju na pozornici njegove vlastite sporedne predstave, a on nije znao ni tko je lutka ni tko je lutkar. - Bila je to pogreška - rekao je David recepcionaru iza ovalnog mramornog pulta u sredini hotelskog predvorja. - Ja ne želim apartman - rekao je službeniku Hotela Regent. - Htio bih nešto manje; bit će dovoljna soba s jednim ili dva kreveta. - Ali, sve je dogovoreno, gospodine Cruett - odgovori zbunjeni službenik upotrijebivši ime na Webbovoj lažnoj putovnici. - Tko je to dogovorio? Mladi orijentalac pogleda u potpis na računalnom izvatku rezervacije. 54 Adam Smith (1723.-90.), škotski ekonomist i filozof čija je utjecajna knjiga Bogatstvo naroda (1776.) zastupala slobodnu trgovinu i privatnu inicijativu suprotstavljajući se državnom uplitanju. (op. prev.) - Odobrio je pomoćnik direktora, gospodin Liang. - Tada bi, budite ljubazni, trebalo da razgovaram s gospodinom Lian-gom, zar ne? - Bojim se da će to biti potrebno. Nisam siguran imamo li išta drugo raspoloživo. - Razumijem. Naći ću drugi hotel. - Vas se smatra najvažnijim gostom, sir. Otići ću porazgovarati s gospodinom Liangom. Page 57

Bourneova nadmoć Webb kimnu, a recepcionar s rezervacijom u ruci brzo se sagnuo ispod tezge, sasvim slijeva, pa je brzo požurio preko predvorja punog ljudi do vrata iza stola šefa recepcije. David je bacio pogled na luksuzno predvorje koje je na neki način počinjalo izvana u golemom kružnom dvorištu s visokim fontanama koje su skladno izbacivale mlazove i širilo se kroz niz elegantnih staklenih vrata te preko mramorna poda do polukruga visokih obojanih prozora koji su bili okrenuti prema luci Victoria. Stalno pokretni tableau izvan prozora bio je hipnotički dodatak mizansceni otvorene zavojne čekaonice ispred zida blago obojanih stakala. Tu su bili tuceti malih stolova i kožnatih divana, većinom zauzetih, dok su uniformirani konobari i konobarice žurili izmenu stolova. Bila je to arena odakle su i turisti i pregovarači mogli gledati panoramu lučke trgovine koja se odigravala ispred visokih nebodera na otoku Hong Kong u daljini. Scena u ekstravagantnom hotelu; barem ništa od onoga što je vidio nije izazivalo blijeske prepoznavanja. Odjednom mu je oči privukao prizor službenika koji trči preko predvorja nekoliko koraka ispred sredovječnog orijentalca, očito pomoćnika direktora Regenta, gospodina Lianga. Opet se mlani čovjek podvukao ispod tezge i brzo zauzeo svoje mjesto ispred Davida. Njegove prilagodive oči su se sasvim raširile u iščekivanju. Nakon nekoliko sekundi približio se hotelski rukovodilac i od struka se lagano pognuo, kao što priliči njegovu profesionalnom statusu. - Ovo je gospodin Liang, sir - objavio je službenik. - Mogu li biti na usluzi? - upita pomoćnik direktora. - I mogu li reći da je zadovoljstvo pozdraviti vas kao našeg gosta? Webb se nasmiješio i uljudno zatresao glavom. - To će morati biti neki drugi put, bojim se. - Vi ste nezadovoljni smještajem, gospodine Cruett? - Nikako, vjerojatno bi mi se jako dopalo. Ali, kao što sam već rekao vašem mlanem službeniku, ja više volim manje prostorije, jednokrevetnu ili dvokrevetnu sobu, a ne apartman. Shvaćam da možda nemate ništa drugo na raspolaganju. - U vašem je telegramu posebno spomenut apartman šest-devet-nula, sir. - Ja sam toga svjestan i ispričavam se. To je pogreška jednog supergor-ljivog predstavnika prodaje. - Webb se namrgodio na prijateljski šaljiv način i upitao uljudno: - Nego, usput, tko je izvršio tu rezervaciju? Ja zacijelo nisam. - Vaš predstavnik, možda - ponudi Liang pogledom koji nije obvezivao. - Prodaje? Ne bi za to bio ovlašten. Ne, rekao je da je to bila jedna od ovdašnjih tvrtki. Mi to ne možemo prihvatiti, dakako, ali bih volio znati tko je iza te velikodušne ponude. Zacijelo, gospodine Liang, to mi možete reći jer ste vi osobno odobrili rezervaciju. Pogled koji nije obvezivao bio je još udaljeniji, a onda je žmirnuo; to je

Davidu bilo dovoljno, ali šaradu treba odigrati do kraja. - Mislim da mi je netko od našeg osoblja - našeg veoma brojnog osoblja - došao s tim zahtjevom, sir. Ima toliko rezervacija, mi smo u takvom poslu da se doista ne mogu sjetiti. - Zacijelo postoje upute o plaćanju. - Mi imamo toliko časnih klijenata čija je riječ putem telefona sasvim dovoljna. - Hong Kong se izmijenio. - I uvijek se mijenja, gospodine Cruett. Moguće je da vam vaš domaćin sam želi reći. Ne bi bilo primjereno uplitati se u takve želje. - Vaš povjerenje je dostojno divljenja. - Potpomognuta šifrom plaćanja u blagajnikovu računalu, prirodno. -Liang je pokušao osmijeh; bio je lažan. - U redu, budući da nemate ništa drugo, ja ću se sam pobrinuti. Imam prijatelje u Penu, preko puta - reče Webb misleći na ugledni Hotel Penin-sula. - To neće biti potrebno. Može se urediti nešto drugo. - Ali vaš je službenik rekao... - On nije pomoćnik direktora Regenta, sir. - Liang brzo pogleda mladića iza tezge. - Moj ekran pokazuje da ništa nije raspoloživo - prosvjedovao je službenik braneći se. - Šuti! - Liang se odmah nasmijao, lažno kao i prije, svjestan da je tom naredbom nesumnjivo izgubio šaradu. - On je tako mlad - svi su tako mladi i neiskusni - ali vrlo pametni, vrlo se zalažu... Mi držimo nekoliko soba u rezervi u slučaju nesporazuma. - Opet je pogledao službenika i govorio oštro, iako se smiješio. - Ting, ruan-ji! - Brzo je nastavio na kine- 114 skom dok je bezizražajni Webb razumio svaku riječ. - Slušaj me, ti pilence! Nemoj davati obavještenja u mojoj prisutnosti sve dok te ja ne upitam! Bit ćeš Page 58 Bourneova nadmoć popljuvan kao smeće ako to opet uradiš. A sada daj ovoj budali sobu dva-nula-dva. Ubilježena je kao ≫zadržati≪; ukloni ubi-lježbu i kreni dalje. - Pomoćnik direktora, čiji je voštani osmijeh bio još više naglašen, okrenuo se Davidu: - To je vrlo ugodna soba s prekrasnim pogledom na luku, gospodine Cruett. Sarada je završila, a pobjednik je minimizirao svoju pobjedu uvjerljivom zahvalnošću. - Veoma sam vam zahvalan - rekao je David dok mu je pogled bušio odjednom nesigurne Liangove oči. - To će me spasiti muke da telefoniram po cijelom gradu i govorim ljudima gdje sam se smjestio. - Zašutio je i djelomično podigao desnu ruku, kao čovjek koji se sprema nastaviti. David Webb se ponašao u skladu s jednim od nekoliko poriva, instinkata koje je razvio Jason Bourne. Znao

je da je trenutak da ugradi strah. - Kad ste kazali ≫sobu s prekrasnim pogledom≪, pretpostavljam da ste mislili ≫you hao jingse de fang jian≪. Da li se varam? Je li moj kineski previše glup? Hotelski je čovjek zurio u Amerikanca. - Ja se ne bih mogao izraziti bolje - rekao je potiho. - Ovaj čovjek će se pobrinuti za sve. Neka vam je ugodan boravak kod nas, gospodine Cruett. - Ugoda mora biti mjerena ispunjenjem, gosp. Liang. To je ili vrlo stara ili vrlo nova kineska izreka, ne znam koja. - Pretpostavljam da je nova, gospodine Cruett. Previše je aktivna za pasivnu refleksiju, što je duša Konfucija, kao što sam uvjeren da znate. - Nije li to ispunjenje? - Prebrzi ste za mene, sir - poklonio se Liang. - Ako vam je bilo što potrebno, nemojte oklijevati da me pozovete. - Jedva da mislim da će to biti potrebno, ali hvala vam. Iskreno, to je bio dug i dosadan let pa ću zamoliti centralu da zadrže sve pozive do vremena večere. - Oh? - Liangova se nesigurnost pretvorila u nešto mnogo naglašenije; bio je preplašen čovjek. - Ali, dakako, ako done do neke hitnoće... - Nema ničega što ne može čekati. A budući da nisam u apartmanu šest-devet-nula, hotel može jednostavno reći da me očekujete kasnije. To je prihvatljivo, zar ne? Strašno sam umoran. Hvala vam, gospodine Liang. - Hvala vama, gospodine Cruett. - Pomoćnik direktora se opet poklonio istražujući Webbov pogled i tražeći posljednji znak. Nije ga našao pa se okrenuo brzo i nervozno te krenuo natrag u svoj ured. Učini neočekivano. Zbuni neprijatelja, izbaci ga iz ravnoteže. - Jason Bourne. Ili je to bio Alexander Conklin? Ili - To je ≫^/poželjnija soba, sir! - uskliknuo je opušteni recepcionar. - Bit ćete ≫n/zadovoljniji. - Gospodine Liang je vrlo ugodljiv čovjek - odvrati David. - Trebalo bi da pokažem koliko to cijenim, kao što ću učiniti za vašu pomoć. - Webb je izvukao svoju kožnatu lisnicu i nenametljivo izvadio novčanicu od 20 dolara. Ispružio je ruku sa skrivenom novčanicom. - Kada gospodine Liang odlazi nakon dnevnog posla? Iznenaneni, ali preradosni mladić pogleda slijeva i zdesna, govoreći razdvojenim rečenicama: - Da! Vi ste veoma ljubazan, sir. To nije potrebno, sir, ali, hvala vam, sir. Gospodin Liang napušta svoj ured svakog dana u pet sati poslijepodne. I ja tada odlazim. Ja bih ostao, dakako, kad bi to naša uprava zahtijevala jer se ja svojski trudim učiniti sve što je najbolje za čast hotela. - U to sam uvjeren - kaza Webb. - I vrlo sposoban. Moj ključ, molim. Moja će prtljaga stići kasnije jer je bila zamjena letova. - Dakako, sir!

David je sjedio na stolici pored obojena prozora kroz koji se vidjela luka na otoku Hong Kong. Navirala su mu imena praćena slikama - Cau-seway uvala, Wanchai, Repulse Bay, Aberdeen, Mandarin i najzad, tako jasan u daljini, vrh Victoria s pogledom na cijelu koloniju od kojeg je zasta-jao dah. Zatim je u oku sjećanja vidio mase ljudi kako se miješaju kroz pretrpane, slikovite, često prljave ulice te prepuna predvorja i čekaonice hotela, s blago osvijedjenim svijećnjacima od zlatnog filigrana gdje su se dobro odjeveni ostaci carstva nerado miješali s kineskim poduzetnicima koji su se poslovno izdizali - stara kruna i novi novac morali su se prilagoditi... Uski prolazi... Iz nekog razloga u žarištu mu se pojaviše uski, slabo održavani prolazi ispunjeni stiskom i vrevom. Likovi su trčali kroz uske prolaze sudarajući se s kavezima malih vrištavih ptica i zakolutanim zmijama raznih veličina - roba uličnih prodavača na najnižim prečkama komercijalnih Ijestava tog područja. Muškarci i žene razne dobi, od djece do staraca, bijahu odjeveni u krpe, a oštri teški dim polako je zavijao prema gore ispunjavajući prostor izmenu porušenih kuća, rasipajući svjetlo, pojačavajući nujnost tamnih kamenih zidova pocrnjelih uporabom i Page 59 Bourneova nadmoć zlouporabom. Sve je to vidio i sve je imalo značenje za nj, ali on to nije razumio. Pojedinosti su ga izbjegavale; nije imao referentnih točaka, a to ga je izlunivalo. Tu je Marie! On je mora pronaći! Skočio je sa stolice u stanju osuje-ćenosti želeći udarati po glavi ne bi li raščistio metež, ali je znao da to neće pomoći - ništa nije pomagalo osim vremena, a on nije mogao izdržati napetost vremena. Mora je pronaći, držati je, zaštititi je, kao što ga je svoje- 116 dobno ona štitila vjerujući u njega kad on nije vjerovao u sebe. Prošao je pored ogledala iznad pisaćeg stola i pogledao svoje umorno, blijedo lice. Jedno je jasno. On mora planirati i djelovati brzo, ali ne kao čovjek kojeg je ugledao u zrcalu. On mora unijeti u igru sve što je saznao i zaboravio kao Jason Bourne. Od nekuda unutar sebe on mora sazvati svoju prošlost koja ga izbjegava i vjerovati nezapamćenim instinktima. Poduzeo je prvi korak; veza je bila solidna, to je znao. Ovako ili onako, Liang će mu dati nešto, možda najnižu razinu informacije, ali to bi bio početak - ime, mjesto, jedna kap, početni kontakt koji će dovesti do drugog pa do trećeg. Mora krenuti u hitnu akciju s onim što sazna ne dajući svome neprijatelju vremena za manevar, dovodeći bilo koga koga dosegne u poziciju iskaži-i-preživi ili šuti-i-umri - i na tome i stajati. Ali da bi išta postigao, mora se pripremiti. Treba kupiti razne stvari i organizirati obilazak kolonije. Treba mu sat ili nešto više promatranja sa stražnjeg sjedišta automobila ne bi li iscijedio što je god mogao iz svog oštećenog pamćenja.

Uzeo je veliki hotelski imenik u crvenoj koži, sjeo na rub kreveta i otvorio ga brzo listajući stranice. Centar za kupovanje Novi svijet, prekrasni petokatni otvoreni kompleks koji pod jednim krovom ima najfinije stvari s četiri kuta Zemlje... Bez obzira na tu hiperbolu, ≫kompleks≪ je pripadao hotelu; koristit će za njegove svrhe. Limuzine na raspolaganju. Kola iz naše flote automobila daimler možete naručiti u bilo koje doba dana za posao ili razgledavanje. Molimo vas da se javite conciergeu. Nazovite 62. Limuzine su takoner značile iskusne vozače koji znaju putove kroz metežne ulice, stražnje ulice, ceste i prometne prilike Hong Konga, Kowloona i Novih teritorija, a, takoner, znaju i drugo. Takvi ljudi poznaju i dobro i zlo te donje dubine gradova kojima služe. Ukoliko se ne vara, a instinkt mu kaže da se ne vara, mora zadovoljiti još jednu, dodatnu potrebu. Mora imati oružje. I naposljetku, u hongkonškom Centralnom području nalazi se banka koja ima odrenena dogovore sa sestrinskom institucijom udaljenom tisuće kilometara na otočju Cayman. Mora posjetiti tu banku, potpisati što god zatraže od njega i izaći s više novca nego bi ijedna zdrava osoba nosila sa sobom u Hong Kongu ili bilo gdje, što se toga tiče. Naći će neko mjesto gdje će sakriti taj novac, ali ne u banku jer uredovno vrijeme u banci ograničuje raspoloživost tog novca. Jason Bourne je znao: obećaj čovjeku život i on će obično suranivati; obećaj mu život i znatnu količinu novca, a kumulativno djelovanje će dovesti do potpune podložnosti. David je uzeo svežanj papira za poruke i olovku blizu telefona te započeo novi popis. Male stvari doimale su se većima svakim satom koji je prošao, a više nije imao mnogo sati na raspolaganju. Bilo je gotovo jedanaest 117 sati. Luka je sada blistala na podnevnom suncu. Mora toliko toga obaviti prije 4 sata i 30 minuta, kada se namjerava neupadljivo postaviti negdje blizu izlaza za službenike hotela, u garaži ili bilo gdje, gdje će moći slijediti i uhvatiti u stupicu Lianga voštana lica, svoju prvu vezu. Nakon minute njegov je popis bio gotov. Istrgao je stranicu, ustao s kreveta i posegnuo za jaknom kojom je obavio naslon stolice. Odjednom je zazvonio telefon provrtivši mir hotelske sobe. Morao je zatvoriti oči i stisnuti svaki mišić na rukama i trbuhu da ne skoči nadajući se, lišen nade Marijinu glasu, makar kao sužanj. Ne smije uzeti slušalicu. Instinkt. Jason Bourne. On nema kontrolu nad doganajima. Odgovori li na telefon, on će biti pod kontrolom. Pustio je da zvoni dok je u očajanju krenuo preko sobe i izišao kroz vrata. Bilo je deset minuta poslije podneva kad se vratio s nizom tankih plastičnih vrećica iz raznih trgovina u Centru za kupovanje. Bacio ih je na krevet i stao vaditi stvari. Menu njima su bili lagani tamni kišni mantil i tamni platneni šešir, par sivih tenisica, crne hlače i vunena maja, takoner crna; to je odjeća koju će nositi noću. Zatim su bili drugi predmeti: namot ribarske uzice za opterećenje od 35 kg s dvije velike kuke na prstenovima kroz koje će biti

sproveden jedan metar uzice što će biti učvršćena s obiju strana; držač za papir težak pola kilograma u obliku minijaturne mjedene bučice; zaoštreni čekić za led te ukoričeni, vrlo oštri, dvorubni lovački nož s uskim sječivom dugim 10 centimetara. To su tiha oružja koja će nositi i po noći i po danu. Preostala je Page 60 Bourneova nadmoć još jedna stvar koju treba pronaći; pronaći će je. Dok je razgledavao stvari koje je kupio, usredotočujući pažnju na kuke i uzicu za ribolov, odjednom posta svjestan sićušnog trepetavog svjetla. Start, stop... start, stop. Dosanivalo mu je jer mu nije mogao naći izvor, a, kao što se doganalo tako često, morao se pitati je li to doista neki izvor svjetlucanja ili je to samo nepravilnost njegove svijesti. Tada mu pažnju privuče stolić pored kreveta; sunce je prodiralo kroz prozore prema luci i obasjavalo telefon, ali pulsirajuće svjetlo je bilo tamno, u donjem lijevom kutu aparata - jedva vidljivo, ali tamo je. Bio je to signal za poruke, mala crvena točka koja bi zasjala sekundu, ugasila se za sekundu, a onda nastavila signaliziranje u tim intervalima. Poruka nije poziv, razmišljao je. Pone do stola, pročita upute na plastičnoj karti i uze slušalicu; pritisnuo je prikladno dugme. - Da, gospodine Cruett? - javila se telefonistica kod svoje kompjutorizirane centrale. - Ima li poruka za mene? - upita. - Da, sir. Gospodin Liang vas pokušava dobiti... 118 - Mislio sam da su moje upute jasne - prekinu je Webb. - Nije trebalo biti poziva sve dok centrali ne kažem drugačije. - Da, sir, ali gospodine Liang je pomoćnik direktora - on je glavni upravitelj kad ovdje nema njegovog pretpostavljenog, što je baš slučaj jutros... poslijepodne. Kaže nam da je najhitnije. Naziva vas svakih nekoliko minuta cijelog prošlog sata. Ja mu sada zvonim, sir. David je spustio slušalicu. Nije bio spreman za Lianga ili točnije rečeno, Liang još nije bio spreman za njega - barem ne onako kako je to David želio. Liang je bio nategnut do maksimuma, vjerojatno na rubu panike jer je on bio prvi i najniži kontakt, a nije uspio staviti subjekt tamo gdje je trebao biti - u ≫ožičenoj≪ sobi gdje bi neprijatelj čuo svaku riječ. Ali rub panike nije dovoljno dobar. David želi Lianga preko ruba. Najbrži način da izazove to stanje jest da ne dozvoli ikakav dodir, nikakve razgovore, nikakva objašnjenja i pravdanja s ciljem da se subjekt navede da krivca skine s kuke. Webb je zgrabio odjeću s kreveta i stavio je u dvije ladice stola sa stvarima koje je uzeo iz torbe što je doputovala s njim; kuke i uzicu za ribolov stavio je izmenu slojeva odjeće. Zatim je pritiskivač za papire stavio na jelovnik sobne službe na stolu, a lovački nož je stavio u džep jakne. Pogleda na pijuk za

led i odjednom ga obuze misao ronena čudnim instinktom: čovjek obuzet tjeskobom može se suviše aktivirati kad ga osupne neočekivani prizor nečeg zastrašujućeg. Jezovita slika bi ga šokirala, produbila mu strah. David izvuče rupčić iz džepa na prsima, uhvati pijuk za led i očisti dršku. Držeći smrtonosni instrument u maramici, brzo pone do malog predsoblja, procijeni razinu očiju i odbaci pijuk u bijeli zid nasuprot vratima. Telefon je zazvonio pa je dalje uporno zvonkao kao da je pomahnitao. Webb je izišao i potrčao hodnikom do niza liftova; upao je u idući uglati hodnik i promatrao. Nije krivo proračunao. Blistave metalne ploče su nečujno kliznule uda-ljivši se jedna od druge, a Liang je iz srednjeg dizala potrčao u Webbov hodnik. David skrene oko ugla i požuri prema liftovima, a zatim brzo, mirno, prošeće do ugla svog hodnika. Vidio je nervoznog Lianga kako uporno zvoni na Webbovim vratima da bi najzad stao kucati na vrata s rastućom ustrajnošću. Otvorila su se vrata drugog lifta i pojavila su se dva nasmijana para. Jedan je od muškaraca ispitivački pogledao u Webba pa slegnuo ramenima; društvo je krenulo na lijevu stranu. David je svoju pozornost opet usmjerio na Lianga. Pomoćnik direktora je sada bio kao pomaman: i zvonio je i udarao po vratima. Zatim je prestao i naslonio uho na drvo; zadovoljan, stavi ruku u džep i izvuče prsten s ključevima. Webb je brzo povu- 119 kao glavu dok je pomoćnik direktora gledao lijevo i desno stavljajući ključ. David nije morao gledati; htio je samo čuti. Nije morao dugo čekati. Potisnuti, grleni krik uslijedio je iza glasnog udarca u vrata. Pijuk za led je izazvao svoj dojam. Webb potrča natrag do svog skloništa iza posljednjeg dizala vukući tijelo, centimetar po centimetar, do ruba zida; gledao je. Liang je bio vidljivo potresen, disao je nepravilno, duboko, dok je neprestano pritiskao prst na dugme za pozivanje lifta. Konačno zvonce fijuknu i otvoriše se vrata drugog lifta. Pomoćnik direktora je utrčao u kabinu. David nije imao specifičan plan, ali je nejasno znao što mora učiniti jer nije bilo drugog načina da to učini. Brzo je hodao hodnikom pored liftova pretrčavši preostalu udaljenost do sobe. Une, uzme telefonsku slušalicu aparata pokraj kreveta i pritisne brojke koje je već zapamtio. - Ured kućepazitelja - odgovori ugodan glas koji nije zvučao orijentalno. Page 61 Bourneova nadmoć - Da li razgovaram sa conciergeom? - upita Webb. - Da, sir. - Ne s jednim od njegovih pomoćnika? - Bojim se da ne. Ima li neki osobiti pomoćnik s kojim želite razgovarati? Netko tko rješava neki problem, možda? - Ne, ja želim razgovarati s vama - David će mirno. - Imam situaciju gdje se

mora postupati u najstrožem povjerenju. Mogu li računati na vaše povjerenje? Ja mogu biti velikodušan. - Vi ste gost u hotelu? - Ja sam gost. - I nije riječ ni o čemu nepovoljnom, dakako. Ništa što može naškoditi kući. Jedino može povećati njen ugled jer pomaže oprezne poslove ljude koji žele donijeti trgovinu na teritorij. Mnogo trgovine. - Ja sam vam na usluzi, sir. Ureneno je da ga limuzina daimler s najiskusnijim vozačem dočeka za deset minuta na rampi dvorišnog izlaza na ulicu Salisburv. Kućepazitelj će stajati pored kola i za svoje povjerenje dobit će 200 američkih ili otprilike 1500 hongkonških dolara. Na priznanici neće biti napisano ime pojedinca - a najam će biti plaćen u gotovu za dvadeset četiri sata - jedino naziv tvrtke, slučajno izabrane. A ≫gospodin Cruett≪ u pratnji hotelskog momka, poslužit će se službenim liftom do podrumskih prostorija Regenta gdje je izlaz koji vodi u Centar novi svijet s izravnim pristupom stajalištu na ulici Salisburv. Nakon što je razmijenio uljudnosti i uručio gotovinu, David je sjeo na stražnje sjedište daimlera i suočio se s izboranim, umornim licem uniformi- 120 ranog sredovječnog vozača čiji je umorni izraz bio samo djelomično ublažen napornim pokušajem da bude ugodan. - Dobro došli, sir! Moje je ime Pak-fei i trudit će se da vas uslužim na najbolji način! Vi kažite gdje i ja vas vozim. Ja znam sve! - Računao sam na to - ugodno će Webb. - Molim da naredite, sir. - Who bushi luke - reče David rekavši da on nije turist. - Ali, kako se ovdje nisam našao već godinama - nastavio je na kineskom - želim se ponovo upoznati. Kako bi bilo da obavimo normalnu, dosadnu turu otokom, a zatim da projurimo kroz Kowloon? Moram se vratiti za dva sata ili tako... A od sada nadalje govorimo engleski. - Ahh! Vaš kineski je vrlo dobar - vrlo visoka klasa, ali ja razumijem sve što kažete. Pa ipak, samo dva zhongtou... - Sata - prekine ga Webb. - Mi govorimo engleski, upamtite, a ja ne želim biti krivo shvaćen. Ali ta dva sata i vaša napojnica te preostala dvadeset i dva sata i ta napojnica, zavise o našem menusobnom slaganju, pristajete? - Da, da! - uzviknu Pak-fei, vozač, upalivši motor i autoritativno skrene u nepodnosivi promet ulice Salisburv. - Trudit ću se da vam pružim vrlo odličnu uslugu! I učinio je to, a imena i slike koje su navrle Davidu u hotelskoj sobi sada su bile ojačane njihovim aktualnim kopijama. Znao je ulice Centralnog područja, prepoznao je Hotel Mandarin i Hong Kong Club te Trg Chater s vrhovnim sudom

kolonije nasuprot bankarskim divovima Hong Konga. Šetao je prenapučenim pješačkim prolazima do divljeg meteža Star Ferrvja, otočne stalne veze s Kowloonom. Queen's Road, Hillier, Possession Street... kričavi Wanchai - sve mu se to vratilo u smislu da je bio ondje, bio je na tim mjestima, znao ih je, poznavao je ulice, čak i prečace s jednog mjesta na drugo. Prepoznao je vijugavu cestu do Aber-deena, očekivao je da će ugledati iskićene ploveće restauracije i za njih nevjerojatnu gužvu džunki i sampana, tzv. ljudi u čamcima, veliku ploveću zajednicu stalno izvlaštenih; mogao je čak čuti zveket, pljeskanje i uzvike igrača mah-jongga koji se vruće prepiru oko svojih uloga pod prigušenim svjetlom zanjihanih svjetiljki za vrijeme noći. Susretao se s muškarcima i ženama - kontaktima i kanalima, razmišljao je - na obalama Shek O i Big Wave, plivao je menu gomilom u vodama Repulse Baya, s njegovim velikim surogatnim kipovima i trošnom elegancijom starog Hotela Colo-nial. Sve je to vidio, sve je to znao, ali ipak nije mogao povezati ni sa čim. 121 Pogledao je na sat; proveli su u vožnji gotovo dva sata. Na otoku je preostalo još jedno mjesto zaustavljanja, a onda će staviti Pak-feija na probu. - Krenite natrag do Trga Chater - rekao mu je. - Imam posla u jednoj od banaka. Možete me pričekati. Novac nije samo društveni i radni podmazivač; u velikim iznosima novac je i putovnica za manevriranje, za neobičnu pokretljivost. Bez novca ljudi u trku Page 62 Bourneova nadmoć nailaze na prepreke, njihovi su izbori ograničeni, a one koji nešto slijede nedostatak novca često omete i ne izdrže u lovu. A što je veći iznos, lakše ti predaju tu svotu; usporedimo borbu čovjeka čiji mu izvori dopuštaju da zatraži zajam u iznosu ne višem od 500 dolara s relativnom lakoćom kojom će drugi dobiti kredit od 500.000 dolara. Tako je bilo i s Davidom u banci na Trgu Chater. Postupak je bio brz i profesionalan; bez komentara su mu dali diplomatski kovčežić za prijenos tog novca, a ponudili su mu i čuvara da ga otprati do hotela ako bi se tako osjećao ugodnije. Odbio je, potpisao papire i više nije bilo pitanja. Vratio se u kola u vrevi ulice. Nagnuo se naprijed i položio ruku na mekanu površinu prednjeg sjedišta koji centimetar dalje od vozačeve glave. Izmenu prsta i kažiprsta držao je američku novčanicu od 100 dolara. - Pak-fei - rekao mu je. - Potreban mi je pištolj. Vozač je polako okrenuo glavu prema novčanici. Buljio je u novčanicu, a zatim se okrenuo pogledati Webba. Ode njegova uzavrelost, prenaglašena želja da udovolji. Umjesto toga, izraz njegova išaranog lica bio je pasivan, pogled njegovih spuštenih očiju dalek. - Kowloon - odgovorio je. - U Mongkoku. Uze stotinu dolara. 122

9 Limuzina marke daimler gotovo je puzila kroz vrevu ljudi u Mongkoku, gradskoj masi koju krasi nezavidna odlika da živi u najgušće naseljenoj gradskoj četvrti u povijesti čovječanstva. Naseljenoj, valja reći, gotovo isključivo Kinezima. Zapadnjačko je lice takva rijetkost da izaziva znatiželjne poglede, istodobno i neprijateljske i razveseljene. Nijednom bijelom muškarcu ili ženi nisu preporučili da ode u Mongkok nakon sumraka; tu nije postojao nikakav Oriental Cotton Club 5. Nije to pitanje rasizma, već uvažavanje realnosti. Bilo je premalo prostora za njihove -a oni su pazili svoje kao što su se Kinezi ponašali od najranijih dinastija. Obitelj je bila sve, apsolutno sve, a premnogo obitelji je živjelo ne toliko u bijedi, koliko u granicama jedne sobe s jednim krevetom i prostiračima na hrapavu, čistom podu. Posvuda je mnoštvo malih balkona dokazivalo zahtjeve čistoće jer se na njima ne pojavljuje nitko osim da povješa duge nizove svježe oprana rublja. Redovi tih otvorenih balkona ispunjavali su strane susjednih stambenih zgrada i doimali se kao da su u stalnom pokretu jer je povjetarac pokretao te goleme zidove tkanine; odjevni predmeti svih opisa plesali su na mjestu u desecima tisuća kao daljnji dokaz izvanrednog broja ljudi koji su napučili to područje. Niti je Mongkok bio siromašan. Bogato izložena boja bila je posvuda, a jarkocrvena je bila glavni magnet. Golemi i pomno izraneni znakovi i reklame mogli su se vidjeti gdje god bi se pogled podigao iznad gomile; reklame koje su bile postavljene u visini od tri kata obrubile su ulice i prolaze, a kineski su znakovi bili posebno naglašeni u pokušaju da zavedu kupce. Bilo je novca u Mongkoku, mirnog novca, ali i histeričnog, ne uvijek zakonito stečenog. Ono čega nije bilo bio je suvišan prostor, a onaj koji je postojao pripadao je njihovima, a ne ljudima sa strane ukoliko čovjek sa strane - kojeg je doveo jedan od njihovih - ne dovede i novac za ishranu 55 Cotton Club (dosl. pamučni klub) je naziv američkih južnjačkih ekskluzivnih klubova za bogate bijelce. (op. prev.) 123 nezasitnog stroja što je proizvodio široki raspon svjetskih dobara, a neka su bila manje svjetska, a više onosvjetska. Trebalo je znati kamo gledati i postići cijenu. Pak-fei, vozač, znao je kamo valja pogledati, a Jason Bourne je imao iznos za cijenu. - Zaustavit ću se i telefonirati - reče Pak-fei parkirajući iza dvostruko parkiranih kamiona. - Zatvorit ću vas i brzo ću obaviti. - Je li to potrebno? - upita ga Webb. - To je vaša torba, a ne moja, sir. Dobri Bože, pomisli David, kakva je bio budala! Nije se ni sjetio diplomatskog kovčežića. Nosio je 300.000 dolara u srce Mongkoka kao da mu je to doručak. Zgrabio je dršku i kovčežić stavio na koljena pa provjerio brave; bile su

sigurne, ali ako dva dugmeta budu i najblaže pritisnuta, poklopac će se otvoriti. Povikao je za vozačem koji je izišao iz kola: - Nabavi mi traku\ Samoljepivu traku! Bilo je prekasno. Galama ulice bila je zaglušujuća, a gomile su se doimale promatrača kao pokretni ljudski pokrivač; bile su posvuda. I odjednom je sto pari očiju stalo virkati u kola, lica su im bila iskrivljena priti-skivanjem u staklo - sa svih strana - i Webb je bio središte novoeruptira-nog uličnog vulkana. Čuo je krikove pitanja Ibin go ah? i Chong man tui, što grubo prevedeno na engleski znači: ≫Tko je to?≪ i ≫Puna usta≪ ili kombinirano ≫Tko je veliki Page 63 Bourneova nadmoć budža?≪ Osjećao se kao životinja u kavezu koju gledaju horde životinja drugih vrsta, možda ne s dobrim namjerama. Držao je kovčežić i gledao ravno ispred sebe; kad su se dvije ruke stale uvlačiti kroz mali prostor gornjeg prozora s njegove desne strane, on je rukom segnuo prema džepu u kojemu je bio lovački nož. Prsti su uspjeli prodrijeti unutra. - Jau! - uzviknuo je Pak-fei udarajući kroz gomilu. - Ovo je najvažniji taipan, a policija koja je malo dalje u ulici, sasut će vam kipuću vodu po genitalijama, ako ga budete uznemirivali. Odlazite, odlazite! - Otključao je vrata, skočio iza upravljača i zalupio vratima usred bijesnih psovki. Upalio je motor, dao mu snagu naprazno, zatim pritisnuo ruku na snažnu sirenu i držao je podižući kakofoniju do nepodnosivih razmjera dok se more tijela polako, oklijevajući razdvajalo. Daimler je brzo pojurio uskom ulicom. - Kamo idemo? - uzviknu Webb. - Mislio sam da smo na mjestu! - Trgovac s kojim ćete poslovati preselio je mjesto poslovanja, sir, što je dobro jer ovo nije ugodna četvrt Mongkoka. - Trebalo je da najprije nazovete. Tamo baš nije bilo jako ugodno. - Ako smijem ispraviti utisak nesavršene usluge, sir - opet će Pak-fei bacajući pogled na Davida u prednje ogledalo. - Mi sada znamo da vas ne slijede. Kao posljedica toga, mene ne slijede tamo gdje vas vozim. - O čemu govorite? - Vi unete slobodnih ruku u veliku banku na Trgu Chater, a izanete s rukama koje to više nisu. Nosite kovčežić. - Pa? - Webb je promatrao vozačeve oči dok su ga strelovito pogledale. - Čuvar vas nije pratio, a ima loših ljudi koji paze na takve kao što ste vi - često signale šalju drugi loši ljudi iznutra. Ovo su nesigurna vremena pa je bolje biti oprezan u ovom slučaju. - Da li ste siguran... sada? - Oh, da, sir! - Pak-fei se nasmijao. - Lako je ugledati automobil koji nas slijedi u stražnjoj ulici Mongkoka. - I tako nije bilo telefonskog poziva.

- Oh, bilo je, sir. Čovjek najprije mora nazvati. Ali to je bilo vrlo brzo, a zatim sam mnogo metara prošetao pločnikom, bez kape na glavi, dakako. Nije bilo bijesnih ljudi u automobilima, niti je itko istrčao iz kola i potrčao. Sada ću vas odvesti trgovcu s velikim olakšanjem. - I ja osjećam olakšanje - doda David pitajući se zašto ga je Jason Bourne privremeno napustio. - A nisam čak ni pomišljao da bi trebalo da se brinem. Niti sam mislio da bi nas netko mogao pratiti. Gusta gomila Mongkoka se stanjila kako su zgrade bivale sve niže pa je Webb mogao vidjeti vode luke Victoria iza visokih lančanih ograda. Iza teško premostivih barikada nalazili su se grozdovi magazina nasuprot gatova gdje su bili usidreni trgovački brodovi, a teški strojevi su milili i dahtali podižući velike sanduke u brodska skladišta. Pak-fei je okrenuo u ulaz jednog osamljenog jednokatnog skladišta; činilo se kao da je napušteno; asfalt sa svih strana i samo dva automobila na vidiku. Vrata su bila zatvorena; stražar je izišao iz male staklene kućice koja mu je bila ured i pošao prema daimleru s pločom, papirima i štipaljkom. - Moje ime nećete naći na popisu - rekao je Pak-fei na kineskom i s posebnim autoritetom kad se približio stražar. - Obavijestite gospodina Wu Songa da je ovdje Regent broj pet i dovodi mu taipana koji vrijedi koliko i on. Očekuje nas. Stražar kimnu i žmirne na poslijepodnevnom suncu kako bi bacio pogled na važnog putnika. - Aiya! - viknu Pak-fei zbog bezobrazluka tog čovjeka. Zatim se okrenuo i pogledao Webba. - Ne smijete krivo shvatiti, sir - rekao mu je dok je stražar potrčao do svog telefona. - Moja uporaba imena mog finog hotela nije ni u kakvoj svezi s mojim finim hotelom. 124 125 ....j Istini za volju, kad bi gospodin Liang ili bilo tko drugi saznao da sam spomenuo ime hotela u ovom poslu, izgubio bih posao. To je samo zato što sam ronen petog dana mjeseca 1935. godine našeg kršćanskog Gospodara. - Ja to nikad neću reći - reče David i nasmije se sebi misleći kako ga Jason Bourne ipak nije napustio. Mit koji je on nekad bio znao je puteve koji dovode do pravih kontakata - slijepo ih je znao - a taj je čovjek tu unutar Davida Webba. Bijelo obojena prostorija skladišta sa zavjesama na prozorima bila je obrubljena zaključanim izložbenim ormarićima i bila je nalik muzeju koji izlaže takve artefakte prošlih civilizacija kao što su primitivna oruna, fosi-lizirani insekti, mistične rezbarije religiozne prošlosti. Razlika je ovdje bila u Page 64 Bourneova nadmoć predmetima. Ovdje su eksplozivna oružja vodila trku, od ručnog oružja i pušaka

najmanjih kalibara do najrazvijenijih oružja modernog ratovanja -automatske strojnice s tisuću metaka i sa spiralnim magazinima na gotovo bestežinskom okviru do laserom navonenih raketa koje se ispaljuju s ramena, arsenal za teroriste. Dva čovjeka u poslovnim odijelima stajala su na straži, jedan izvan ulaza u prostoriju, a drugi unutra. Kao što se moglo očekivati, prvi se poklonio u znak isprike pa je elektronskim skene-rom krenuo gore-dolje po odjeći Webba i njegova vozača. Zatim čovjek ispruži ruku da uzme diplomatski kovčežić. David povuče ruku s kovčeži-ćem, zatrese glavom i kretnjom pokaže na skener u obliku palice. Čuvar je prešao skenerom preko površine kovčežića i pri tome promatrao brojčanik skenera. - Privatni papiri - reče Webb na kineskom iznenanenom stražaru i une u sobu. Davidu je bila potrebna gotovo cijela minuta da upije što je vidio, da otrese nevjericu. Pogledao je na jasno tiskana - iskićena slova na znakovima ≫zabranjeno pušenje≪ ispisana na engleskom, francuskom i kineskom. Upozorenja su bila na svakom zidu pa se pitao zašto su ovdje. Ništa nije bilo otkriveno. Pošao je do izložbe malog oružja i stao razgledavati robu. Diplomatski kovčežić je čvrsto stezao u ruci kao da mu je to životna linija do duševna zdravlja u svijetu koji je poludio od oruna nasilja. - Huanjing! — gotovo kriknu glas iza kojeg se pojavio muškarac mlanahna izgleda. Pojavio se kroz drvena vrata u jednom od onih uskih europskih odijela koja naglašavaju ramena i miluju struk pa prednjice sakoa talasaju kao paunovi repovi - proizvod modnih kreatora koji su odlučni da budu chic pod cijenu brisanja muške pojave. - Ovo je gospodin Wu Song, sir - obrati mu se Pak-fei poklonivši se najprije trgovcu, a onda Webbu. - Nije potrebno da mu se predstavite, sir. 126 - Bu! - propljune mladi trgovac pokazujući na Davidov diplomatski kovčežić. - Bu jing ya! - Vaš klijent, gospodine Song, govori tečno engleski. - Vozač se okrenuo Davidu: - Kao što ste čuli, sir, gospodine Song se protivi nazočnosti vašeg kovčežića. - Ne napušta moju ruku - kratko će Webb. - Onda ne može biti ozbiljnog razgovora o poslu - sada će Wu Song na engleskom bez pogreške. - Zašto ne? Vaš čovjek je pregledao. Unutra nema oružja, a kad bi ga i bilo, a ja pokušao otvoriti, čini mi se da bih bio na podu prije nego bi poklopac bio podignut. - Plastika? - upita Wu Song. - Plastični mikrofoni koji vode do urenaja za snimanje u kojima je sadržaj metala tako beznačajan da ga ne otkrivaju ni najrazvijeniji strojevi? - Vi ste paranoični. - Kao što kažu u vašoj zemlji, to ide s teritorijem.

- Vaš idiom je jednako dobar kao vaš engleski. - Sveučilište Columbia, '73. - Da li ste diplomirali oružje? - Ne, marketing. - Aiya! - kriknu Pak-fei, ali bilo je prekasno. Brzi razgovor je pokrio korake stražara; prešli su preko sobe i u posljednjem trenutku bacili se na Webba i vozača. Jason Bourne se okrenuo, zbacio napadačevu ruku sa svog ramena, zgrabio je i stao okretati, prisiljavajući čovjeka na pod, a onda je diplomatskim kovčežićem svom snagom udario orijentalca u lice. Pokreti su mu se vraćali. Nasilje se vraćalo kao i smetenom čovjeku koji je patio od amnezije na ribarskom brodiću iza krša mediteranskog otoka. Toliko zaboravljeno, toliko neobjasnjeno, ali upamćeno. Ošamućeni je čovjek ležao na podu dok se njegov partner bijesno okrenuo Webbu nakon što je Pack-feija, vozača oborio udarcima. Pojurio je s rukama koje je držao u dijagonalnom naletu, a prijeteći dvostruki ovan oslanjao se na bazi širokih prsiju i ramena. David je odbacio kovčežić, obrnuo se nadesno pa se opet okrenuo nadesno dok je munjevito podigao lijevu nogu i Kineza zahvatio tako silnim udarcem u prepone da se čovjek presamitio urličući. Webb je gotovo istog trenutka zamahnuo desnom nogom i pogodio napadačev vrat izravno ispod vilice; čovjek se kotrljao po podu hvatajući zrak dok je jednu ruku držao na preponama, a drugu na vratu. Prvi stražar stade ustajati, ali je Bourne istupio i koljenom snažno udario o napadačeva prsa, tako da je 12Z. ovaj poletio preko pola sobe zaustavivši se u nesvijesti ispod izložbena ormarića. Mladi trgovac oružjem bio je zaprepašten. Bio je svjedokom nezamislivom Page 65 Bourneova nadmoć očekujući svakog trena da ugleda promjenu situacije i svoje čuvare kao pobjednike. I odjednom je sasvim shvatio da se to neće dogoditi; panično je potrčao prema drvenim vratima stigavši do njih kad je Webb stigao do njega. David je zgrabio napunjena ramena i okrenuo trgovca natrag. Wu Song se spotaknuo preko svoje iskrivljene noge i pao; podigao je ruke moleći: - Ne, molim vas! Stop! Ja ne mogu podnijeti nikakvo fizičko zlostavljanje! Uzmite što hoćete! - Ne možete podnijeti što? - Čuli ste me, ja obolim! - A što vi dovraga mislite zbog čega je sve ovo? - zaviče David opasujući sobu rukom. - Ja zadovoljavam potražnju, to je sve. Uzmite što god hoćete, ali mene ne dirajte. Molim vas! Gadeći se prizora, Webb je prišao palom vozaču koji se nespretno peo na koljena

dok mu je iz kuta usana prokapljivala krv. - Što ja uzimam, to i plaćam - rekao je trgovcu oružjem. Uzeo je vozača za ruku i pomogao mu da ustane. - Je li s vama sve u redu? - Vi tražite veliku nevolju, sir - odgovori mu Pak-fei drhtavih ruku i sa strahom u očima. - To nema nikakve veze s vama. Wu Song to zna, zar ne, Wu? - Ja sam vas ovdje doveo! - ustrajao je vozač. - Da nešto kupim - brzo će David. - Pa da završimo s time. Ali prvo zavežite tu dvojicu zvjerala. Upotrijebite zavjese. Potegnite ih sa zida. Pak-fei je molećivo gledao u mladog trgovca. - Veliki kršćanski Isuse, učini kao što kaže! - zaviče Wu Song. - On će me udariti! Uzmi zavjese. Veži ih, ti lunače! Tri minute kasnije Webb je držao u ruci pištolj čudna izgleda, nabijen, ali ne prevelik. Bilo je to razvijeno oružje; perforirani cilindar koji je bio prigušivač pneumatski se stavljao u pokret smanjujući decimalni broj pucnja na zvuk glasnog otpljucaja - ali ne više od otpljucaja - što nije utjecalo na točnost u blizini. Sadržavao je devet metaka, a magazine se umetalo i izvlačilo kroz dršku za nekoliko sekundi; tri magazina bila su u pričuvi -trideset šest metaka s vatrenom moći magnuma .35756 s kojima se odmah raspolaže u oružju pola veličine i težine od colta .4557. 56 Jedan od revolvera superbrzih zrna kalibra 9 mm, najčešće američke proizvodnje, (op. prev.) 57.45 Auto (M.1911 Al) colt je do 1985. bio službeni pištolj američke armije, a od 1911. do danas prodano je više od 6 milijuna primjeraka. Kalibar je 11,43 mm. (op. prev.) 128 - Izvanredno - primijeti Webb, bacivši pogled na zavezane stražare i uzbibalog Pak-feija. - Tko ga je dizajnirao? - Toliko mu se ekspertize vraćalo. Toliko je toga prepoznavao. Odakle? - Kao Amerikanca, može vas to povrijediti - odgovori Wu Song - ali on je čovjek iz Bristola, Connecticut, koji je shvatio da ga kompanija za koju radi - dizajnira - nikad neće odgovarajući nagraditi za njegove izume. Preko posrednika pojavio se na zatvorenom menunarodnom tržištu i prodao onome tko je nudio najviše. - Vama? - Ja ne ulažem. Ja trgujem. - Tako je, zaboravio sam. Vi zadovoljavate potražnju. - Točno. - Kome plaćate? - Na šifrirani račun u Singapuru. Ja ne znam ništa drugo. Ja sam zaštićen, dakako. Sve je na konsignaciji.

- Tako. Koliko za ovo? - Uzmite. Moj poklon za vas. - Vi smrdite. Ja ne uzimam poklone od ljudi koji smrde. Koliko? Wu Song je progutao. - Cijena po cjeniku jest osam stotina američkih dolara. Webb stavi ruku u lijevi džep i izvuče novčanice koje je tu stavio. Izbrojio je osam novčanica po 100 dolara i uručio ih trgovcu. - Isplaćeno u cijelosti - rekao je. - Isplaćeno - suglasio se Kinez. - Vežite ga - rekao je David okrenuvši se zabrinutom Pak-feiju. - Ne, nemojte se brinuti oko toga. Zavežite ga! - Učini kako ti kaže, idiote! - Zatim ih izvedite vani i stavite ih duž zgrade pored automobila. I sklonite se s ulaznih vrata. Page 66 Bourneova nadmoć - Brzo! — riknu Song. - On je ljut. - Na to možete računati - složi se Webb. Nakon četiri minute dvojica stražara i Wu Song su nespretno otuma-rali kroz vanjska vrata na žareće poslijepodnevno sunce koje je palilo još jače zbog zaplesanih odraza s površine luke Victoria. Koljena i ruke bijahu im vezani otparanim zavjesama pa su im pokreti bili oklijevajući i nesigurni. Tišinu su osiguravala začepljena usta stražara. Takve mjere opreza nisu bile potrebne za mladog trgovca; on je bio okamenjen. Ostavši sam u prostoriji, David je svoj kovčežić stavio na pod i brzo prošetao oko izložbenih vitrina razgledavajući izloške sve dok nije našao što je tražio. Razbio je staklo ručicom pištolja pa je izmenu krhotina birao oružje koje bi mogao upotrijebiti — oružje za kojim posvuda čeznu teroristi - granate s tajmerima58, a svaka sa snagom bombe od 10 kilograma. Kako on to zna? Odakle mu to znanje? Uzeo je šest granata i u svakoj provjerio bateriju. Kako je to mogao? Kako je znao gdje da pogleda, gdje da pritisne? Nije važno. Znao je. Pogleda na sat. Stavio je u pogon tajmer na svakoj granati i potrčao pored vitrina s izlošcima. Pištoljem je na svakoj razbio staklo i ubacio granatu. Preostala mu je jedna ili još dvije vitrine. Potrčao je do drvenih vrata, otvorio ih i ugledao ono što je mislio da će možda ugledati. Tu je ubacio posljednju granatu. Webb je opet pogledao na sat, uzeo kovčežić s poda i izišao pazeći da se ponaša kao osoba koja sasvim vlada sobom. Došao je do daimlera sa strane skladišta gdje se činilo da se Pak-fei ispričava svojim zarobljenicima i vraški se znojio pri tome. Wu Song je vozača naizmjence vrijenao i tješio te htio da bude poštenen svakog dodatnog nasilja.

- Odvedite ih do mola - naredio mu je David pokazujući na zid od kamena koji se uzdizao iznad voda luke. Wu Song se zabuljio u Webba. - Tko ste vi? - upita ga. Trenutak je nastupio. Sad je vrijeme. Webb opet pogleda na sat i uputi se prema trgovcu oružjem. Uze ga za lakat i odgura preplašenog Kineza uza zid zgrade gdje njegovo tiho izgovorne riječi neće moći čuti drugi. - Moje je ime Jason Bourne - jednostavno će David. - Jason Bou...! - Orijentalac je hvatao zrak reagirajući kao da mu je u vrat zarinut stiletto59, a oči mu promatraju posljednji nasilni čin vlastite smrti. - A ako vam padnu na pamet bilo kakve ideje o tome kako ćete vratiti sjaj svog povrijenenog ega kažnjavanjem bilo koga - recimo, mog vozača -okanite ih se. Ja znam gdje ću vas naći. - Webb zašuti za jedan ritam pa nastavi: - Vi ste privilegiran čovjek, Wu, ali s tom privilegijom ide i odgovornost. Zbog odrenenih razloga možda će vas ispitivati i ja od vas ne očekujem da lažete - a sumnjam da ste vi uopće vičan laganju - pa smo se, dakle, upoznali. Ja ću to prihvatiti. Čak sam i ukrao od vas, ako hoćete. Ali, ako me točno opišete, bit će bolje da ste na drugoj strani svijeta - i mrtvi. To bi vam bilo manje bolno. 58 Prekidač ili regulator koji uzrokuje da mehanizam djeluje u odreneno vrijeme ili u unaprijed odrenenim intervalima, (op. prev.) 59 Mali bodež tankog sječiva s obiju strana, (op. prev.) .IIP I . uAiS^. Diplomirani student Columbije se smrznuo, a donja usnica mu je drhtala dok je gledao Webba. David mu je šuteći uzvratio pogled i jednom kimnuo. Pustio je Wu Songovu ruku i vratio se Pak-fejiu i dvojici zavezanih stražara ostavljajući uspaničenog trgovca njegovim strelovitim mislima. - Učinite kao što vam kažem, Pak-fei - rekao je opet pogledavši na sat. Odvedite ih sve do zida i recite im da legnu. Objasnite im da ih ja pokrivam svojim oružjem i pokrivat ću ih sve dok ne pronemo kroz vrata. Pretpostavljam da će njihov poslodavac potvrditi činjenicu da sam ja prilično uspješan strijelac. Vozač je oklijevajući ištektao narenenja na kineskom, poklonivši se trgovcu oružjem. Kad je Wu Song krenuo ispred stražara nespretno hodajući prema molu udaljenom oko sedamdesetak metara, Webb pogleda u daimler. - Bacite mi ključeve! - viknuo je Pak-feiju. - I požurite! David uhvati ključeve u zraku i uspne se na vozačevo mjesto. Upalio je motor, stavio u brzinu pa slijedio paradu čudna izgleda preko asfalta izravno iza skladišta. Wu Song i dvojica stražara ležali su potrbuške na tlu. Webb je iskočio iz kola ne ugasivši motor i potrčao oko automobilskog poklopca na drugu stranu. U ruci je držao svoje novo oružje s pričvršćenim prigušivačem. -Unite i vozite! -

viknuo je Pak-feiju. - Brzo! Vozač je uskočio, sasvim zbunjen. David je ispalio tri metka - tri plju-caja Page 67 Bourneova nadmoć koja su rasprsla asfalt otprilike metar od lica svakog zarobljenika. To je bilo dovoljno; sva trojica su se u paničnom strahu odvaljala prema zidu. Webb je sjeo na prednje sjedište. - Hajdemo! - rekao je i još jednom provjerio vrijeme na satu. Oružje je uperio izvan prozora i ciljao u blizinu triju ispruženih figura. - Sad! Vrata su se otvorila za veličanstvenog taipana u veličanstvenom automobilu. Daimler je pojurio i skrenuo desno u brzi promet ceste za Mong-kok s dva prometna traka. - Usporite! - naredi David. - Skrenite na stranu, na zemlju. - Ovi vozači su lunaci, sir. Oni žure jer znaju da će se za nekoliko minuta jedva moći micati u prometu. Bit će teško vratiti se na cestu. - Ja nekako mislim da neće biti tako. Dogodilo se. Eksplozije su slijedile jedna za drugom - tri, četiri, pet... šest. Izolirano jednokatno skladište otišlo je u zrak, plamen i gusti crni dim ispunili su zrak iznad kopna i luke izazivajući strahovitu škripu kotača automobila, kamiona i autobusa koji su se zaustavili na autoputu. - Vi? - zavrištao je Pak-fei razjapljenih vilica dok su mu oči, koje su se doimale kao da će iskočiti, buljile u Webba. 131 - Bio sam tamo. - Mi smo bili tamo, sir! Ja sam mrtav! Aiya! - Ne, Pak-fei, niste - odgovori mu David. - Vi ste zaštićeni, uzmite moju riječ za to. Vi više nikad nećete čuti za Wu Songa, pretpostavljam da će on biti na drugoj strani svijeta, vjerojatno u Iranu gdje će mule podučavati marketingu. Ja ne znam tko bi ga drugi prihvatio. - Ali zašto? Kako, sir? - On je gotov. On se bavio ≫konsignacijom≪, što znači da plaća kad svoju robu proda. Da li me pratite? - Mislim da vas pratim, sir. - On više nema robe, ali roba nije prodana. Jednostavno je otišla. -Sir? - U stražnjoj prostoriji je držao zamotuljke dinamita sa štapinima i električnim žicama u njima te eksplozivnu plastiku. Bili su suviše primitivni da bi ih stavio u vitrine. Osim toga, to je preglomazno. - Sir? - Nisam mogao zapaliti cigaretu... Zaobinite promet, Pak-fei. Moram se vratiti u Kowloon. Kad su ušli u Tsim Sha Tsui, Pak-feijevo stalno okretanje glave uplelo se u

Webbove misli. Vozač ga je stalno pogledavao. - Što je? - upita ga. - Nisam siguran, sir. Preplašen sam, dakako. - Ti nisi povjerovao što sam ti rekao? Da se nemate čega bojati? - Nije to, sir. Ja mislim da vam moram vjerovati jer sam vidio što ste učinili, a vidio sam i Wu Songovo lice kad ste razgovarali s njim. Ja mislim da ste vi koga se bojim, ali isto tako mislim da se možda varam jer ste me zaštitili. To je bilo u Wu Songovim očima. Ja to ne mogu objasniti. - Neka vas to ne brine - reče David i posegne u džep po novac. - Jeste li oženjeni, Pak-fei? Imate li prijateljicu ili prijatelja? Nije važno. - Oženjen, sir. Imam dvojicu odraslih sinova koji nemaju loš posao. Oni doprinose; moj kumir je dobar. - Sada će biti bolje. Ponite kući i uzmite ženu - i djecu ako želite - i vozite, Pak-fei. Vozite u Nove teritorije mnogo kilometara. Zaustavite se i dobro jedite u Tuen Munu ili Yuen Longu, a onda opet vozite. Neka se naužiju ovog finog automobila. -Sir? - Xiao xin - nastavi Webb s novcem u ruci. - Kako mi kažemo na engleskom, mala bijela laž60 neće nikome naškoditi. Vidite, ja želim da kilometraža na ovom automobilu bude primjerena današnjoj našoj vožnji - i večeras. ' Manja ili neznatna laž, osobito ona izrečena u interesu takta ili uljudnosti, (op. prev.) 132......,.. - Gdje je to? - Vi ste gospodina Cruetta najprije odvezli do Lo Wua, a zatim podnožjem planinskog lanca do Lok Ma Chaua. - To su granične točke za Narodnu Republiku. - Da, tako je - suglasi se David, izvuče dvije novčanice po 100 dolara, a zatim treću. - Mislite li da ćete se toga sjetiti i imati kilometražu? - Sasvim sigurno, gospodine. - I da li vi mislite - doda Webb s prstom na četvrtoj novčanici od 100 američkih dolara - da možete reći da sam ja izišao iz kola kod Lok Ma Chaua i lutao brdima Page 68 Bourneova nadmoć sat ili više? - Deset sati ako želite, gospodine. Nije mi potreban san. - Jedan sat je dosta. - David je držao 400 dolara pred vozačevim zabezeknutim očima. - A ja ću saznati ako se ne budete držali našeg sporazuma. - Ne morate se brinuti, sir! - uzviknu Pak-fei; jednom je rukom držao upravljač, a u drugoj je stiskao novac. - Povest ću ženu, djecu, njezine roditelje i moje. Ova životinja koju vozim dovoljno je velika za dvanaest osoba. Zahvaljujem vam, sir! Zahvaljujem vam!

- Odbacite me otprilike desetak ulica od ulice Salisburv i nestanite s tog područja. Ne želim da ova kola budu vinena u Kovvloonu. - Ne, sir, to nije moguće. Mi ćemo biti u Lo Wuu, u Lok Ma Chauu! - Sto se tiče situacije sutra ujutro, kažite što god vam drago. Ja neću biti ovdje, večeras odlazim. Više me nećete vidjeti. - Da, sir. - Naš ugovor je zaključen, Pak-fei - rekao je Jason Bourne kojemu su se misli vratile strategiji koja je svakim korakom postajala sve jasnijom. A svaki pokret ga dovodi bliže Marie. Sada je sve hladniji. Ima neke odrenene slobode kad jesi ono što nisi. Odigraj scenarij koji su ti dali... Budi posvuda istodobno. Neka se znoje. U 5 sati i 2 minute očito uznemireni Liang brzo je izišao kroz staklena vrata Regenta. Tjeskobno je gledao oko sebe u goste koji dolaze i odlaze, zatim je skrenuo na lijevu stranu i pločnikom požurio prema rampi koja vodi na ulicu. David ga je promatrao kroz milijarde kapljica fontana na suprotnoj strani prilaznog prostora. Služeći se fontanama kao štitom, Webb je potrčao preko prometnog prostora izbjegavajući parkirane automobile i taksije; stigao je do rampe i slijedio Lianga prema Selisberškoj ulici. Zaustavio se prema ulici i okrenuo naginjući tijelo i lice na lijevu stranu. Pomoćnik direktora se naglo zaustavio s tijelom prema naprijed, 133 kao što bi učinila tjeskobna osoba u hitnji kad se naglo nečega sjeti ili promijeni ideju koju je slijedila. Vjerojatno je bilo to posljednje, pomisli David; oprezno je okretao glavu i ugledao Lianga kako trči preko pristupa za automobile prema vrevi na pločniku Trgovinskog centra Novi svijet. Webb je znao da će ga izgubiti u gomili ako ne požuri pa je podigao obje ruke, zaustavio promet i potrčao dijagonalno dalje od rampe dok su sirene urlikale, a vozači Ijutito dobacivali. Došao je do pločnika, oznojen, zabrinut. Nije mogao vidjeti Lianga! Gdje je? More orijentalnih lica pretvorilo se u rasplinutu sliku, svi toliko isti, a nisu isti. Gdje je on? David potrči i stade se tiho ispričavati na sve strane dok se sudarao s tijelima i iznenanenim licima; ugledao ga je! Bio je siguran da je to Liang - ali ne siguran, doista ne. Vidio je figuru u tamnom odijelu kako skreće u ulaz pristupa iz luke, dugi razmak betona iznad vode gdje su ljudi lovili ribu i šetali te u ranim jutrima vježbali tat chi vježbe. Vidio je samo lena tog čovjeka; ako to nije Liang, on će napustiti ulicu i potpuno ga izgubiti. Instinkt. Ne tvoj, već Bourneov - oči Jasona Bournea. Oči Jasona Bournea nisu lagale. To je doista bio Liang, ali na prvo pitanje nije bilo odgovora, čak se izmiješalo ono što je Webb vidio. Izmenu tisuća i tisuća javnih telefona u Kowloonu - smještenih u vrevi arkada i u povučenim kutovima zamračenih predvorja - Liang je izabrao telefon za plaćanje na unutrašnjem zidu prolaza. Bio je izložen, na otvorenome, u sredini širokog prostora, gotovo trga

koji je i sam mrtva ulica. To nije imalo smisla; čak i najnezreliji amater ima osnovne zaštitne instinkte. Kad je u panici, traži neku zaštitu, mjesto gdje će se kako-tako skriti. Webb se dao u trk; trčao je prema arkadnom ulazu pristupa. Horizont Hong Konga svjetlucao je na suncem obasjanoj udaljenosti, promet u luci bio je neopisiv. Na vodenoj površini je završavao naporan dan. Usporio je prolazeći ispod arkade; nije bilo povratka u ulicu Salisburv osim kroz ulaz. Pješački pristup bio je slijepa ulica koja je završavala na obali, a to je postavilo pitanje, ali i dalo odgovor na drugo pitanje. Zašto se Liang - ako je to Liang - uputio u slijepu ulicu? Što ga je privuklo u njoj? Kontakt, javka, veza? Sto bilo da bilo, to je značilo da Kinezu nije pala na pamet pomisao da bi ga mogli slijediti; to je bio prvi odgovor koji je trebao Davijdu. Rekao mu je ono što mora znati. Njegov je plijen u panici; neočekivano bi ga moglo baciti u još dublju paniku. Liang stavi ruku u džep da izvuče sitniš, a David je odjednom, kao da mu zapovjeda unutrašnji glas, shvatio da ne smije dozvoliti taj telefonski poziv. Kad bude učinjen, on će ga učiniti. To je dio njegove strategije, dio koji će ga privući bliže Marie! Nadzor mora biti u njegovim rukama, ne u tunim! Stade trčati ravno prema bijeloj plastičnoj ljusci javnog telefona; htio je zaviknuti, ali je znao da se mora približiti ako želi da ga Liang čuje od buke Page 69 Bourneova nadmoć valova koje je nagonio vjetar. Pomoćnik direktora je završio s biranjem broja. Negdje telefon zvoni. - Liang! - zagrmio je Webb. - Dalje od telefona! Ako želite živjeti, spustite slušalicu i maknite se od telefona! Kinez se okrenuo, a lice mu je bilo ukočena maska straha. - Vi! -histerično je viknuo pritiskajući tijelo o bijelu plastiku. - Ne... ne! Ne sada! Ne ovdje! Vatra iz pištolja odjednom je ispunila vjetar koji je dolazio s mora, staccato rasprsnuća sjedinjavao su se bezbroj zvukova iz luke. Pandemonij je zahvatio prolaz dok su ljudi urlali i vrištali bacajući se na tlo ili bježeći u svim smjerovima što dalje od straha nagle smrti. 134. ...j 135 10 - Aiya! - zaurlao je Liang bacivši se sa strane telefonske govornice dok se tanad rasprskavala o zid pješačkog prolaza i pucketala u zraku iznad glave. Webb je pojurio prema Kinezu, stao uz njega i izvukao lovački nož iz korica. - Nemojte! Što to radite? - Liang je kriještao ležeći na du; David mu je čvrsto uhvatio prednjicu košulje, a zatim je stavio sječivo na upraviteljevu bradu; zasjekao mu je kožu i pustio krv. - Ahhee! - Histeričan krik izgubio se u

pandemoniju pješačkog prolaza. - Daj mi broj. Odmah! - Nemojte mi to učiniti! Kunem se da nisam znao da je to stupica! - To nije stupica za mene, Liang - rekao mu je Webb bez daha dok mu se znoj cijedio niz lice. - To je za tebe! - Mene? Vi ste ludi! Zašto za mene? - Zato jer oni znaju da sam ja ovdje, vi ste me vidjeli, razgovarali ste sa mnom. Vi ste nazvali i vi im više ne trebate. - Ali zašto? - Dali su vam telefonski broj. Obavili ste svoj posao, a oni ne mogu ostaviti nikakvih tragova. - To objašnjava - ništa! - Možda će moje ime objasniti. Glasi Jason Bourne. - O, moj Bože...! - prošapće Liang; lice mu je problijedilo, usne su mu se rastavile dok je zurio u Davida. - Vi ste trag - nastavi Webb. - Vi ste mrtvi. - Ne, ne! - Kinez zatrese glavom. - To ne može biti! Ja ne znam nikoga, samo broj! To je napuštena kancelarija u centru Novi svijet, privremeno instalirani telefon. Molim vas! Broj je tri-četiri, četiri, nula, jedan! Nemojte me ubiti, gospodine Bourne! Za ljubav našeg kršćanskog Boga, nemojte! - Da sam ja pomislio da je stupica za mene, vrat bi vam bio obliven krvlju, a ne brada... Tri četvrtice, četiri, nula, jedan? 136 - Da, točno! Vatra iz pištolja je prestala tako naglo kako je i počela. Centar Novi svijet je točno iznad nas, je li tako? Jedan od onih prozora tamo. - Točno! - Liang je zadrhtao ne mogavši skinuti pogleda s Davidova lica. Zatim čvrsto stisnu oči; dok je bijesno tresao glavom suze su mu se pomolile iz očiju. - Ja vas nikad nisam vidio! Kunem se križem svetog Isusa! - Kadšto se pitam jesam li u Hong Kogu ili u Vatikanu. - Webb podigne glavu i pogleda unaokolo. Cijelom dužinom prolaza zastrašeni ljudi stadoše se oklijevajući dizati. Majke su stiskale djecu; muškarci su držali žene; muškarci, žene i djeca najprije se postaviše na koljena, a onda usta-jahu. Odjednom je masa pojurila prema arkadi Salisburvja. - Rečeno vam je da odavde telefonirate, zar ne? - brzo ga upita David okrenuvši se uplašenom hotelskom čovjeku. - Da, sir. - Zašto? Jesu li vam rekli razlog? - Da, sir. - Za Krista, otvorite oči! - Da, sir. - Liang je to učinio gledajući na drugu stranu dok je govorio. - Rekli su da nemaju povjerenja u gosta koji je zatražio apartman šest-devet-nula.

On je čovjek koji bi mogao drugoga natjerati da laže. Zbog toga su me htjeli promatrati dok razgovaram s njima... gospodine Bourne - ne, ja to nisam rekao! Gospodine Cruett - cijeli dan sam vas tražio, gosp. Cruett! Htio sam da znate da me stalno pritišću, gosp. Cruett. Stalno su mi telefonirali, htjeli su saznati kad ću im ja telefonirati - odavde. Stalno sam im ponavljao da niste došli! Što sam drugo mogao učiniti? U neprekidnom nastojanju da vas pronanem, mogli ste shvatiti da vas nastojim upozoriti, sir! To je očito, zar nije? Page 70 Bourneova nadmoć - Ono što je očito jest da ste vi prokleta budala. - Ja nisam pripremljen za ovaj posao. - Zašto ste se bavili time? - Novac, sir! Bio sam sa Chiangom, s Kuomitangom. Imam ženu i petero djece - dva sina i tri kćeri. Moram izići! Oni istražuju prošlost; daju nam besprigovorne etikete, bez prava priziva. Ja sam učen čovjek, sir! Sveučilište Fudan, drugi u svojoj klasi - posjedovao sam hotel u Šan-gaju. Ali sve je to sada beznačajno. Kad Peking preuzme, ja sam mrtav, moja obitelj je mrtva. A sada vi kažete da sam mrtav od ovog trenutka. Što da radim? 137 - Peking - Beijing - neće ni dotaći koloniju, ništa neće promijeniti -rekao je David sjećajući se riječi koje mu je Marie rekla one strašne večeri pošto je McAllister napustio njihovu kuću. - Ukoliko lunaci ne preuzmu. - Oni su svi ludi, sir, Ne vjerujte u išta drugo. Vi ih ne poznajete. - Možda ne. Ali ja poznajem nekolicinu vas. I, iskreno ću, volio bih da ne poznam. - ≫Neka se onaj tko je bez grijeha nabaci prvi kamenom≪, sir. - Kamenje, ali ne vreće srebra iz Chiangove korupcije, je li tako? -Sir? - Koja su imena vaših kćeri? Brzo! - To su... to su... Wang... Wang Sho... - Zaboravite! - dreknu David pogledavši prema arkadi Salisburvja. - Ni bushi ren! Vi niste čovjek, vi ste svinja! Dobar ostanak, Liang iz Kuo-mintanga. Ostanite dobro sve dok vam to oni dozvole. Iskreno rečeno, meni uopće nije stalo. Webb skoči na noge spreman da se opet baci na tlo na prvi neobični blijesak svjetla s prozora na njegovoj lijevoj strani. Oči Jasona Bournea su točno vidjele: nije bilo ničega. David se pridružio rulji koja je bježala i kroz gomilu se provukao do ulice Salisburv. Nazvao je s telefona u prenatrpanoj i bučnoj arkadi u ulici Nathan. Kažiprst je stavio u desno uho da bi mogao bolje čuti. - Wei? - upita muški glas. - Ovdje je Bourne i ja ću govoriti engleski. Gdje je moja žena?

- Wode Han ah! Kažu da govorite naš jezik u brojnim dijalektima. - Prošlo je dugo, a ja želim da u svemu budem jasno shvaćen. Pitao sam za svoju ženu! - Liang vam je dao ovaj broj? - Nije imao izbora. - Osim toga je mrtav. - Nije mi stalo što ćete učiniti, ali kad bih bio na vašem mjestu, još bih jednom razmislio prije nego bih ga ubio. - Zašto? On je niži od crva. - Zato što ste odabrali prokletu budalu - gore, histeričnu. On je razgovarao s previše ljudi. Telefonistica sa centrale rekla mi je da me nazivao svakih nekoliko minuta... - Nazivao vas? - Ja sam jutros doletio. Gdje je moja žena... - Liang je lažov! 138 - Valjda niste očekivali da ću ja ostati u tom apartmanu, ha? Natjerao sam ga da mi dade drugu sobu. Vidjeli su nas kako razgovaramo - kako se rječkamo - dok nas je pola tuceta službenika promatralo. Vi ga ubijte pa će biti više govorkanja nego ih itko od nas želi. Policija će tragati za bogatim Amerikancem koji je iščezao. - Njegove su hlače mokre - odgovorio je Kinez. - Možda je to dovoljno. - Dovoljno je. A sada o mojoj ženi! - Čuo sam vas. Nisu me privilegirali tom informacijom. - Onda dovedite nekoga tko jest. Odmah! - Vi ćete se susresti s drugima koji više znaju. - Kada? - Mi ćemo vam se javiti. U kojoj ste sobi? - Ja ću vas nazvati. Imate petnaest minuta. - Vi meni izdajete narenenja? - Ja znadem gdje ste, koji prozor, koji ured - vi slabo radite s puškom. Trebalo je da pripaljenim plutom pocrnite cijev; sunce se odrazuje od metala, to je osnova. Za trideset sekundi bit ću trideset metara od vaših vrata, ali vi ne znate gdje sam ja i ne smijete se maknuti od tog telefona. - Ja vam ne vjerujem. - Iskušajte me. Vi sada ne gledate mene, ja promatram vas. Imate petnaest Page 71 Bourneova nadmoć minuta, a kad nazovem, želim razgovarati sa svojom ženom. - Ona ovdje nije! - Kad bih mislio da jest, vi biste bili mrtvi, glava bi vam nožem bila

odsječena od tijela i bačena kroz prozor da se pridruži drugom smeću u luci. Ako mislite da pretjerujem, provjerite. Upitajte ljude koji su imali posla sa mnom. Upitajte svog taipana, Yao Minga koji ne postoji. -Ja ne mogu učiniti da se vaša žena pojavi, Jasone Bourne! - viknuo je preplašeni udvorica. - Dajte mi broj gdje mogu razgovarati s njom. Ili ću čuti njezin glas -kako govori sa mnom - ili nema ništa. Osim vašeg bezglavog lesa i crne maramice na vašem krvavom vratu. Petnaest minuta! David je spustio slušalicu i obrisao znoj s lica. Obavio je to. Misli i riječi bile su Jason Bourne - on se samo vratio u nejasno zapamćeno vrijeme i instinktivno je znao što mora učiniti, što reći, kako zaprijetiti. Negdje je lekcija. Privid daleko nadmašuje zbilju. Ili je u njemu bila realnost koja je krčila da izine, koja je htjela nadzor nad dogananjem govoreći Davidu Webbu da vjeruje u čovjeka koji je u njemu? 139 Napustio je mučno prenapučenu arkadu i okrenuo desno na jednako prenapučeni pločnik. Zlatna milja61 Tsim Sha Tsuija pripremala se za noćne igre, a tako i on. Sada se može vratiti u hotel; pomoćnik direktora bit će kilometrima daleko, a zamislivo je da rezervira let za Tajvan ako ima ikakve istine u svim tim njegovim histeričnim izjavama. Webb bi se mogao poslužiti teretnim dizalom u slučaju da ga drugi čekaju u predvorju, premda je u to sumnjao. Streljana koja je bila napušteni ured u centru Novi svijet nije bila zapovjedno mjesto, a strijelac nije bio zapovjednik, već veza koja se sada bojala za svoj život. Svakim korakom kojim je koračao niz ulicu Nathan, Davidu je dah bivao sve kraći dok mu je u prsima sve jače udaralo. Za dvanaest minuta će čuti Marijin glas. O, koliko ga želi čuti! Mora! Samo to ga može održati duševno zdravim, to je bilo sve čemu je težio. - Vaših petnaest minuta je proteklo - rekao je Webb sjedeći na rubu kreveta i nastojeći kontrolirati otkucaje srca; pitao se da li se brza jeka čuje kako je on čuje nadajući se da neće izazvati drhtaj njegova glasa. - Nazovite pet dvica, šest, pet, tri. - Pet? - David je prepoznao tu centralu. - Ona je u Hong Kongu, a ne u Kowloonu. - Odmah će je premjestiti. - Nazvat ću vas nakon razgovora s njom. - Nema potrebe, Jasone Bourne. Ljudi koji znaju su ondje i govorit će s vama. Moj je posao okončan, a vi me nikad niste vidjeli. - Ne moram vas vidjeti. Fotografirat će vas kad budete izlazili iz tog ureda, ali vi nećete znati ni odakle ni tko. Vjerojatno ćete vidjeti dosta ljudi - u hodniku, u dizalu ili u predvorju - ali vi nećete znati tko ima fotografski aparat s lećama koje izgledaju kao dugme na njegovoj jakni ili kao ukras na

njezinoj torbici. Ostaj dobro, ulizico. Misli lijepe misli. Webb je pritisnuo viljušku telefona i prekinuo vezu, pričekao tri sekunde, otpustio je, čuo signal slobodne linije i pritiskao dugmad. Čuo je kako zvoni. Kriste, on to neće moći izdržati! - Wei? - Ovdje je Bourne. Dajte telefon mojoj ženi. - Kako želite. - Davide? - Jesi li u redu? - viknuo je Webb na rubu histerije. - Jesam, samo umorna, to je sve, dragi moj. Jesi li ti? Engl. Golden Mile, svjetski poznata ulica trgovina, trgovačke raskoši i industrije zabave, (op. prev.) UO. ........ - Jesu li te ozlijedili - jesu li te dotakli? - Ne, Davide, prilično su ljubazni, zapravo. Ali ti znaš kako se ponekad mogu osjećati umorno. Sjećaš li se onog tjedna u Zurichu kad si htio posjetiti Fraumiinster, muzeje i jedriti na Limmatu, a ja sam ti rekla da to jednostavno ne mogu? Nije bilo tog tjedna u Zurichu. Samo mora jedne noći kad su oboje zamalo izgubili život. On je trčao kroz šibe svojih zamalo krvnika u Stepp-deckstrasse, ona gotovo silovana, osunena na smrt na praznoj obali Guisan Quaija. Što mu to nastoji reći? - Da, sjećam se. - Ne trebaš se brinuti za mene, dragi. Hvala nebesima da si ovdje! Uskoro ćemo Page 72 Bourneova nadmoć biti zajedno, to su mi obećali. Bit će kao u Parizu, Davide. Sjeti se Pariza kad sam pomislila da sam te izgubila. Ali ti si mi došao i oboje smo znali kamo ćemo. Ta lijepa ulica s tamnozelenim stablima i... - To će biti sve, gospodo Webb - upadne muški glas. - Ili bi trebalo da kažem gospono Bourne? - doda čovjek govoreći izravno u telefon. - Misli Davide i budi pažljiv! - viknula je Marie u pozadini. - I ne brini, dragi! Ta lijepa ulica s redom zelenih stabala, moje najdraže stablo... - Ting zhi! - viknu muški glas narenujući na kineskom. - Odvedite je! Ona mu daje informaciju! Brzo. Ne dopustite joj da govori! - Bilo kako da je ozlijedite, vi ćete to žaliti do kraja svog kratkog života - na to će Webb ledenim glasom. - Kunem se Kristom da ću vas naći. - Nije bilo razloga za neugodnosti sve do ovog trenutka - odgovori muškarac polako s iskrenim prizvukom. - Čuli ste svoju ženu. S njom se dobro postupa. Ona se ne žali. - Nešto nije u redu s njom! Sto ste dovraga učinili što mi ona ne može reći?

- To je samo napetost, gospodine Bourne. A ona vam nešto govori, nesumnjivo u želji da vam opiše ovu lokaciju - pogrešno, trebalo bih da dodam - ali da je i točno, to vam ne bi bilo ni od kakve koristi, kao i telefonski broj. Ona je na putu u drugi stan, jedan od milijuna u Hong Kongu. Zašto bismo je ozlijedili na bilo koji način? To bi bilo kontraproduktivno. Veliki taipan se želi sastati s vama. - Yao Ming? - Poput vas, i on ima nekoliko imena. Možda se možete sporazumjeti. - Ili hoćemo ili je on mrtav. A takoner i vi. - Ja vam vjerujem što kažete, Jasone Bourne. Vi ste ubili mog bliskog krvnog srodnika koji je bio izvan dosega u svojoj otočnoj tvrnavi na Lan-tau. Uvjeren sam da se sjećate. - Ne vodim evidenciju. Yao Ming. Kada? 141 - Večeras. - Gdje? - Vi morate razumjeti, on je vrlo prepoznatljiv pa zbog toga mora biti vrlo neuobičajeno mjesto. - Recimo da ga ja izaberem? - Neprihvatljivo, dakako. Nemojte ustrajati. Mi imamo vašu ženu. David je osjetio napetost; gubio je kontrolu do koje mu je očajnički bilo stalo. - Kažite - reče. - Walled City.62 Mislimo da to poznajete. Znam za nj - ispravi ga Webb pokušavajući usredotočiti preostalo sjećanje. - Najprljavija četvrt na licu zemlje, ako se sjećam. - Što bi drugo moglo biti? To je jedini zakoniti posjed Narodne Republike u čitavoj koloniji. Čak je i odvratni Mao Zedong dao odobrenje našoj policiji da ga očisti. Ali javni službenici nisu toliko plaćeni. U biti je carstvo straćara ostalo isto. - U koje vrijeme večeras? - Kad padne mrak, ali prije zatvaranja bazara. Izmenu devet i trideset i ne kasnije od petnaest minuta do deset. - Kako ću ja naći tog Yao Minga - koji nije Yao Ming? - Ima jedna žena u prvom bloku otvorene tržnice koja prodaje zmijske iznutrice kao afrodizijake, uglavnom kobru. Ponite k njoj i upitajte je gdje je veliki. Ona će vam reći kojim ćete stubama sići, kojim prolazom proći. Dočekat će vas. - Moglo bi se dogoditi da tamo ne stignem. Boja moje kože nije tamo dobro došla. - Nitko vas neće ozlijediti. Menutim, predlažem vam da ne nosite skupocjenu odjeću niti pokazujete skup nakit. - Nakit? - Ako imate skupocjeni sat, nemojte ga nositi.

Oni bi vam odrezali ruku zbog sata. Meduza. Neka bude. - Još nešto. Nemojte pomišljati da upletete dužnosnike vašeg konzulata u nepromišljenom pokušaju da kompromitirate taipana. Ako to učinite, vaša će žena umrijeti. - To nije bilo potrebno. - S Jasonom Bourneom je sve potrebno. Bit ćete pod prismotrom. - Devet i trideset do devet četrdeset pet - reče Webb spuštajući slušalicu i ustajući s kreveta. Pošao je do prozora i zagledao se u luku. Sto je to? Što mu je Marie pokušavala reći? 1 Ozidani grad; (op. prev.) 142.. ... ti znaš kako se ponekad mogu osjećati umorno. Page 73 Bourneova nadmoć Ne, on to nije znao. Njegova je žena snažna djevojka s ranca u Onta-riju koja se nikad nije tužila da je umorna. ... ne moraš se brinuti za mene, dragi. Glupa molba, a ona mora da je toga svjesna. Marie nije trošila dragocjene trenutke da bude glupa. Ukoliko... je li ona govorila nesuvislo, nepovezano? ... Bit će poput Pariza, Davide... oboje smo znali kamo ćemo poći... ta lijepa ulica s tamnozelenim stablima. - Ne, nije nesuvislo, samo privid nesuvislosti; tu je poruka. Ali što? Koja lijepa ulica s ≫tamnozelenim stablima≪? Ništa mu nije padalo na pamet i to ga je dovodilo do ludila. On je ostavlja na cjedilu. Šalje mu signal koji on ne može uloviti. Misli, Davide, i budi oprezan!..Nemoj se brinuti, dragi! Ta lijepa ulica s redom zelenih stabala, moje najdraže stablo... Koja lijepa ulica? Koji prokleti red stabala, koje najdraže stablo? Ništa mu nije imalo smisla, a trebalo bi da ima! Trebalo bi da bude sposoban odgovoriti, a ne zuriti kroz prozor uz prazno sjećanje. Pomozite mi, pomo-zite mi! - tiho je uzvikivao nikome. Unutrašnji mu je glas govorio da se ne zadržava na onome što ne može razumjeti. Imao je poslova koje je trebalo obaviti; on neće dobrovoljno ušetati na mjesto sastanka koje je izabrao neprijatelj bez nekog predznanja, bez nekih svojih karata koje treba odigrati Ja vam predlažem da ne nosite skupocjenu odjeću... Ni u kojemu slučaju ne bi bila skupocjena, pomisli Webb, ali će sada biti nešto sasvim suprotno - i neočekivano. U mjesecima kada je skidao naslage Jasona Bournea, jedna se tema stalno ponavljala. Promjena, promjena, promjena. Bourne je bio praktičar promjene; zvali su ga ≫Kameleon≪, bio je čovjek koji se s lakoćom može pretopiti u razne okoliše. Ne kao groteska, kao karikatura s perikama i kitom, već kao osoba koja

može prilagoditi osnovne crte svoje pojave najbližem okolišu tako da su oni koji su se sreli s ubojicom- rijetko, menutim, na punom svjetlu ili sasvim blizu - davali neobično različite opise čovjeka kojega su lovili diljem Azije i Europe. Pojedinosti su se uvijek sukobljavale; kosa je bila tamna ili svijetla; oči smene, plave ili pjegičave; koža blijeda, tamna ili pristava; odjeća dobro skrojena i neupadljiva ako je rendez--vous bio u prigušeno osvijetljenoj skupoj kavani ili zgužvana i nemarnog kroja ako je sastanak bio na obali ili u nižim razinama grada. Promjena. Bez napora, bez minimuma izvještačenosti. David Webb će imati povjerenja u kameleona u sebi. Slobodan pad. Poni tamo kamo te Jason Bourne usmjeri. ...141, Nakon mučnog telefonskog razgovora pošao je u Hotel Peninsula i uz veliku napojnicu koju nitko drugi nije vidio dobio je sobu, a svoj kovčežić je depnirao u hotelski trezor. Imao je prisutnost duha da se upiše pod imenom Cactusove treće lažne putovnica. Ako ga ljudi potraže, poslužit će se njegovim imenom kojim se služio u Regentu; bilo je to sve što imaju. Opet se vratio Selisberškom ulicom, poslužio se službenim liftom, brzo pošao do svoje sobe i spakirao malo odjeće koja mu je trebala u torbu za let. Ali se nije odjavio iz Regenta. Ako ga ljudi traže, on želi da ga traže tamo gdje nije. Smjestivši se u Peninsuli, imao je vremena da nešto pojede i da pohara nekoliko trgovina do pada mraka. Kad se spusti mrak, on će biti u Ozidanome gradu - prije devet i trideset. Jason Bourne je izdavao naredbe, a David Webb ih je slušao. Ozidani grad Kowloona nema vidljiva zida oko sebe, ali je jednako jasno odrenen kao da oko njega postoji zid od tvrda čelika. Odmah ga se prepoznaje u prenapučenoj otvorenoj tržnici koja teče duž ulice ispred niza tamnih oljuštenih stambenih kuća - kojekako natisnutih straćara jedna na drugoj, izazivajući dojam kao da će se sav taj nabijeni kompleks srušiti pod vlastitom težinom ne ostavljajući ništa osim ruševina na mjestu gdje su stajale podignute ruševine. Ali čovjek nalazi zavaravajuću snagu kad sine onih nekoliko stuba u unutrašnjost tog velikog raspuzalog svijeta straćara i ubogih kućica. Ispod razine tla prolazi popločani oblucima, koji su u najvećem broju slučajeva tuneli, produžuju se ispod trošnih kućeraka. U prljavim hodnicima obogaljeni prosjaci nadmeću se s napola odjevenim prostitutkama i prodavačima narkotika pod sablasnim svjetlom golih žarulja s izbačenih žica duž kamenih zidova. Sa svih strana vlažni zrak gnjileži; sve je raspadanje i propadanje, ali je snaga vremena očvrsla to raspadanje okamenivši ga. U smrdljivim prolazima, bez osobitog reda ravnoteže, nalaze se uska jedva osvijetljena stubišta koja vode u vertikalne nizove trošnih stanova, a kuće imaju prosječno tri kata od kojih su dva iznad zemlje. U malim trošnim sobama prodaju se najširi izbori narkotika i seksa - sve je to izvan dosega policije - čime su se sve strane tiho suglasile - a malo je predstavnika vlasti kolonije

Page 74 Bourneova nadmoć kojima je stalo da se osmjele ući u crijeva Ozidanog grada. To je svojstven samosadržavajući pakao. Neka bude. Vani, na otvorenoj tržnici koja ispunjava smećem zasutu ulicu gdje nije dozvoljen nikakav promet, prljavi stolovi napunjeni odbijenom ili ukradenom robom ili oboje, stisnuti su izmenu nečistih daščara i štandova odakle se iz velikih vedara s kipućim uljem uzdižu džepovi pare, a u ulju su sum- 144 njivi komadi mesa peradi i zmija; te namirnice stalno uranjaju i vade, ocijede ih i stave na novinski papir za brzu prodaju na licu mjesta. Gomila se pomiče pod slabim svjetlom mutnih uličnih svjetiljki od jednog prodavača do drugog cjenkajući se glasovima visokih tonova, a kupci i prodavači vrište jedni na druge kupujući i prodajući. Zatim su ljudi s ruba pločnika, prljavi muškarci i žene bez štandova ili stolova, čija je roba izložena na pločniku. Oni čuče iza izloženih sitnica i jeftina nakita, uglavnom ukradenih s dokova, te pletenih kaveza u kojima mile kukci, a sitne ptičice mašu krilima. Pored usta neobičnog smrdljivog bazara usamljena mišićava žena sjedila je na drvenoj stolici raširenih debelih nogu; derala je zmije i vadila im utrobu, a njezine tamne oči su se doimale opsjednutima čim bi dograbila drugu zmiju koja se tresla u njezinim rukama. Sa svake strane bile su torbe od gruba platna kao oživjele; svako malo bi se torbe stezale ili širile u grcajima kad bi gmizavci osuneni na smrt u siktajućem bijesu udarali jedni na druge, pobjesnjeli u zarobljeništvu. Pod teškim ženinim stopalom bila je kraljevska kobra; crno tijelo joj je bilo nepokretno i uzdignuto, glava ravna, male oči nepomočne, hipnotizirana gomilom koja se stalno kretala. Prljav-ština otvorene tržnice bila je prikladna barikada za Ozidani grad bez zidova iza nje. Obišavši ugao sa suprotne strane dugačkog bazara, razbarušena osoba je skrenula u vrevu ulice. Čovjek je bio odjeven u jeftino smene odijelo preveliko za njega; hlače su mu bile preširoke, kaput prevelik, ali je ipak čvrsto prianjao oko grbavih lena. Mekani šešir širokog ruba, crn i nepogrešivo orijentalan, bacao je stalnu sjenu preko njegova lica. Korak mu je bio spor, kao što priliči čovjeku koji se zaustavlja ispred raznih štandova i stolova razgledavajući izloženu robu, ali je samo jednom, i to kao da se nećka, posegnuo u džep da bi nešto kupio. I tada je bio pogrbljen, okvir čovjeka koji se godinama savijao od teškog rada na polju ili u luci, a ishrana nikad nije bila dovoljna za to tijelo iz kojega je toliko izvučeno. Na tom je čovjeku bilo i tuge, jalovosti ronene u okolnostima ≫premalo i prekasno≪ te preskupo za duh i tijelo. Bilo je to priznanje nemoći, napuštena ponosa jer nije bilo ničega čime se moglo ponositi; cijena preživljavanja bila je previsoka. A taj čovjek, ta pogrbljena figura koja je nespretno kupila sumnjivu prženu ribu u tuljcu od novinskog papira, nije se

bitno razlikovala od mnogih muškaraca na toj tržnici - zapravo, moglo bi se reći da im je bila sasvim nalik. Pristupio je mišićavoj krupnoj ženi koja je vadila utrobu zmiji koja se još kvrčila i svijala. - Gdje je veliki? - upita Jason Bourne na kineskom držeći pogled na nepokretnoj kobri; lijeva ruka mu je bila zamašćena uljem iz novinskog papira. - Vi ste rano - odgovori mu žena bezizražajno. - Mrak je, ali vi ste prerano. - Hitno su me pozvali. Da li vi ispitujete taipanove naputke? - On je jebeno-jebeni jeftinjak za taipana! - ona otpljune grlenim kantonskim. 3 - Što mi je stalo? Sinite stubama iza mene i krenite prvim prolazom s lijeve strane. Kurva će biti petnaest, dvadeset metara niže. Ona čeka bijelog muškarca i povest će ga do taipana. Jeste li vi bijeli čovjek? To ne mogu odrediti na ovom svjetlu, a govorite dobro kineski - ali vi ne izgledate kao bijeli čovjek, vi ne nosite odjeću bijela čovjeka. - Da ste vi na mome mjestu, zar biste vi nebeski mirno nastojali izgledati kao bijeli čovjek, obući se kao bijeli čovjek kad bi vam kazali da donete ovamo? -Ja bih sazvala tisuće navola da kažu da sam iz Qing Gaovana! - reče žena i nasmije se otkrivši polovinu preostalih zubi. - Osobito ako nosite novac. Da li vi nosite novac, naš Zhongguo ren? - Vi mi laskate, ali ne nosim. - Lažete. Bijeli ljudi lažu nebeskim riječima o novcu. - U redu, ja lažem. Nadam se da me zbog toga neće napasti vaša zmija. - Budala! On je star i nema očnjake, nema otrova. Ali on je nebeska slika muškog organa. On mi donosi novac. Hoćete li mi vi dati novaca? - Za uslugu, da. - Aiya! Vi hoćete ovo staro tijelo, vi mora da imate sjekiru u hlačama! Isjeći kurvu, ne mene! - Nema sjekire, samo riječi - reče Bourne i desnu ruku uroni u džep od hlača. Izvukao je novčanicu od sto američkih dolara i stavio je na dlan ispred lica Page 75 Bourneova nadmoć prodavačice zmija, ali tako da je ne vide okolni lovci na dobre poslove. - Aiya - aiya! - prošapće žena dok je Jason povukao novac od njezinih grabežljivih prstiju; mrtva je zmija pala izmenu nježnih debelih nogu. - Usluga - ponovio je Bourne. - Budući da ste mislili da sam jedan od vas, očekujem da će tako i drugi misliti. Sve što želim od vas jest da kažete bilo kome tko to upita da se bijeli čovjek uopće nije pojavio. Je li to u redu? - U redu! Dajte mi novac. Kineski jezik kojim se govori u provincijama Kwanglung, Kwangsi le u Hong Kongu i drugdje izvan Kine. (op. prev.) 146

- Usluga? - Kupili ste zmije! Zmije! Što ja znam o bijelom čovjeku? Nije se ni pojavio! Ovdje. Ovdje je vaša zmija. Vodite ljubav! - Žena je uzela novčanicu, rukom zgrabila utrobu zmije i ubacila je u plastičnu vrećicu s potpisom modnog kreatora. Pisalo je - Christian Dior. I dalje poguren, Bourne se brzo dvaput naklonio i izgurao se iz gomile. Utrobu zmije odbacio je na pločnik dovoljno daleko od uličnog svjetla da ga nitko ne opazi. Držeći masni tuljac s ribom koja je smrdjela, on je ponovo glumio gestama posezanja za hranom, polako napredujući prema stubištu da bi sišao u kipteća crijeva Ozidanoga grada. Pogledao je na sat i pri tom odbacio ribu. Bilo je 9 sati i 15 minuta; taipanove patrole će stizati na mjesto. Zanimao ga je opseg bankarove sigurnosti. Želio je da laž koju je rekao strijelcu u napuštenoj kancelariji iznad prolaza luke, bude istina. Umjesto da ga promatraju, htio je sam promatrati. Upamtit će svako lice, svaku ulogu u zapovjednoj strukturi, brzinu kojom će svaki stražar donositi odluke pod pritiskom, komunikacijsku opremu, a iznad svega otkriti gdje su slabosti u taipanovoj sigurnosti. David je shvatio da Jason Bourne preuzima kormilo; imalo je smisla ono što on radi. Bankarove su riječi počinjale: Žena za ženu... Samo jedna riječ mora biti izmijenjena. Taipan za ženu. Bourne je skrenuo u prolaz s lijeve strane i prošao stotinjak metara duž prizora koje je skrupulozno zanemarivao; tako bi se ponio svaki stanovnik Ozidanoga grada. Na zamračenom stubištu je žena na koljenima obavljala akt za koji je plaćena; mladi par, očito dvoje ovisnika obuzetih pomamom, nešto je molio čovjeka u skupom sakou od crne kože; dječačić koji je pušio cigaretu s marihuanom urinirao je na kameni zid; prosjak bez nogu klopo-tao je krećući se na dasci s kotačima preko uličnih oblutaka i pjevao ≫Bong ngo, bong ngo!≪ - molbu za milostinju; na drugom slabo osvijetljenom stubištu dobro obučeni makro prijetio je jednoj od svojih kurvi iznakažena lica ako mu ne donese više novaca. David Webb je mozgao da nije u Dis-nevlandu. Jason Bourne je proučavao prolaz kao da je to borbena zona iza neprijateljskih linija. 9:24. Vojnici polaze na svoja mjesta. Vanjski i unutrašnji čovjek zasta i okrenu se pa pone natrag. Bankarova je kurva stizala na svoje mjesto. Jarko crvena bluza bila joj je otkopčana i jedva je pokrivala njezine male grudi; tradicionalni razrez na crnoj suknji sezao je do bedara. Bila je karikatura. ≫Bijeli čovjek≪ ne smije pogriješiti. Točka jedan: naglasiti očito. Treba nešto upamtiti: suptilnost nije snažno oružje. Koji metar iza nje stajao je muškarac i govorio u radio koji je držao u ruci; krenuo je za ženom, stigao je i zatresao glavom te .MI.. potrčao prema kraju prolaza u stubištu. Bourne je stao, držao se i dalje pogrbljeno; okrenuo se prema zidu. Koraci su bili iza njega, brzi, naglašeni, sve brži. Približio mu se drugi Kinez i prošao pored njega. Bio je to niski

sredovječni muškarac u tamnom poslovnom odijelu, s kravatom i cipelama visokog sjaja. On nije bio grananin Ozidanoga grada; izraz lica bio je mješavina zabrinutosti i osjećaja odvratnosti. Zanemarivši kurvu, pogledao je na sat i ubrzao naprijed. Imao je izgled i držanje rukovodioca kojemu je nareneno da preuzme dužnosti koje je nalazio ogavnima. Čovjek kompanije, precizan, uredan, crta ispod brojki njegov je poriv jer brojke ne lažu. Bankar? Jason je razgledavao neprave nizove stubišta; čovjek je morao sići s jednih od tih stubišta. Zvuk koraka tek se odjednom začuo, a sudeći po brzini, prvi su koraci počeli ne dalje od dvadesetak metara od mjesta gdje je on stajao. Treće stubište slijeva ili četvrto zdesna. U jednom od stanova iznad jednog ili drugog stubišta, taipan je čekao svog posjetitelja. Bourne je morao utvrditi u kojem i na kojem katu. Taipana treba iznenaditi, čak šokirati. On mora shvatiti s kim ima posla i što bi ga mogli stajati njegovi postupci. Jason opet krenu, ali sada je hodao kao pijanac. Vratile su mu se riječi starog mandarinskog narodnog napjeva. ≫Me li hua cherng zhang Mu yue≪, tiho je pjevušio odgurkavajući se od zida kako se približavao prostitutki. -Imam novaca - obrati joj se ugodnim glasom, ali su njegove riječi na kineskom bile neprecizne. - A Page 76 Bourneova nadmoć ti, lijepa ženo, imaš što ja trebam. Kamo ćemo? - Nikamo, uobražena pijanico. Hajde odavde. - Bong ngo! Cheng bong ngol - vrištao je prosjak bez nogu kloparajući prolazom svojom daskom kojom je udarao o zid dok je vikao. - Cheng bong ngo! - ]au! - viknula je žena. - Bježi odavde prije nego ti tvoje nekorisno tijelo odgurnem s daske, Loo Mi! Rekla sam ti da se ne petljaš s mojim poslom! - Ovaj jeftini pijanac je posao? Naći ću ti nešto bolje. - On nije moj posao, dragi. On dosanuje. Ja čekam nekoga. - Onda ću mu odsjeći stopala! - uzviknu groteskna figura i iz daske izvuče mesarski nož. - Sto dovraga radiš? - zagrmi Bourne na engleskom; nogom je udario prosjaka u prsa i polučovjeka s daskom poslao u suprotni zid. - Postoje zakoni! - vrištao je prosjak. - Ti si napao bogalja! Ti pljačkaš bogalja! - Tuži me - reče Jason i okrenu se ženi dok je prosjak otklepetao niz uličicu. .148.. - Vi govorite... engleski. - Kurva je zurila u njega. - Kao i vi - odgovori Bourne. - Vi govorite kineski, a niste Kinez. - U duhu, možda. Ja vas tražim. - Vi ste taj čovjek? - Ja sam.

- Odvest ću vas do taipana. - Ne. Samo mi recite koje je to stubište i koji kat. - To nisu moje napuci. - Postoje nove upute koje je dao taipan. Da li vi sumnjate u njegove nove upute? - Mora ih priopćiti njegov glavni-glavni čovjek. - Mali Zhongguo ren u tamnu odijelu? - On nam sve govori. On nas plaća za taipana. - Koga on plaća? - Upitajte ga sami. - Taipan želi znati. - Bourne stavi ruku u džep i izvuče svežanj presavijenih novčanica. - Rekao mi je da ti dam još novaca ako budeš suranivala sa mnom. On misli da ga njegov glavni čovjek možda vara. Žena se oslonila na zid gledajući naizmjence u novac i u Bourneovo lice. - Ako vi lažete... - Zašto bih lagao? Taipan me želi vidjeti, to ti znaš. Ti me moraš povesti k njemu. Rekao mi je da se ovako obučem, da se ovako ponašam, da te pronanem i promotrim njegove ljude. Kako bih ja znao o tome da mi on nije rekao? - Gore na tržnici. Ti moraš nekoga vidjeti. - Nisam tamo bio. Došao sam ravno ovamo. - Jason je odvojio nekoliko novčanica. - Mi oboje radimo za taipana. Evo, on želi da uzmeš ovo i odeš, ali ne smiješi ići gore na ulicu. - Ispružio je novac. - Taipan je velikodušan - uzvrati kurva ispruživši ruku prema novcu. - Koje stubište? - upita Bourne pokazujući prema udaljenom zidu. - Koji kat? Taipan nije znao. - Tamo - odgovori žena i pokaže prema zidu. - Treće stubište, drugi kat. Novac. - Tko je na platnom spisku glavnog čovjeka? Brzo! - Na tržnici je to ona kurva sa zmijama i stari kradljivac koji prodaje lažne zlatne lančiće sa sjevera pa čovjek s loncem, sa svojom smrdljivom ribom i mesom. - To je sve? - Mi razgovaramo. To je sve. m - Taipan je u pravu, njega varaju. On će ti zahvaliti. - Bourne uze iz džepa još jednu novčanicu. - Želim biti pravedan. Osim onoga s radijom, koliko drugih još radi za glavnog čovjeka? - Trojica drugih, takoner s radijom - odgovori kurva pogledom uperenim u novac dok mu se prstima polako približavala. - Evo, uzmi i poni. Poni ovuda, a ne gore na ulicu. Žena je zgrabila novčanice i potrčala prilazom dok su joj visoke pete odzvanjale u taktu; nestala je u prigušenu svjetlu. Bourne ju je pratio pogledom sve dok mu

nije izašla iz vidika, okrene se i brzo pone prljavim prolazom do stubišta. Opet se držao pogrbljeno kad se uspeo na ulicu. Tri čuvara i glavni-glavni čovjek. On zna što mora uraditi i to mora brzo obaviti. Bilo je 9 sati i 36 minuta. Taipan za ženu. Pronašao je prvog čuvara kako razgovara s prodavačem ribe; govorio je zabrinuto, Page 77 Bourneova nadmoć uz oštre pokrete kao da siječe. Buka gomile bila je zapreka. Prodavač je i dalje tresao glavom. Bourne je odabrao snažno granenog muškarca pored stražara. Brzo je odstupio u stranu dok se taipanov čovjek presamitio u pasu. U kratkoj zbrci koja je buknula Jason je povukao smetenog čuvara na stranu i zglobovima prstiju snažno udarao u donji dio čovjekova vrata, okrenuo ga kad je stao padati pa je ukočenom rukom udario u stražnji dio čuvarova vrata u visini kičme. Vukao je besvjesnog čovjeka preko pločnika ispričavajući se gomili na kineskom jeziku jer mu je prijatelj, eto, pijan. Spustio je stražara menu ruševine neke trgovine, uzeo radio i razbio ga. S drugim taipanovim čovjekom nije bila potrebna takva taktika. Bio je sam, udaljen od gomile i vikao u radio. Bourne mu se približio, a njegov tužni lik nije predstavljao nikakvu prijetnju. Ispružio je ruku kao da je prosjak. Stražar mu je rukom pokazao da nestane; to je bila posljednja kretnja koju će upamtiti jer ga je Bourne zgrabio za zglavak, okrenuo ga i slomio mu ruku. Četrnaest sekundi nakon toga, taipanov drugi stražar ležao je iza gomile smeća; i njegov je radio završio u krhotinama. Treći je stražar razgovarao s ≫kurvom sa zmijama≪. Na Bourneovo zadovoljstvo i ona je stalno tresla glavom kao i prodavač ribe. U Ozidanom gradu postoji odrenena odanost kad su u pitanju podmićivanja. Čovjek je izvukao svoj radio, ali ga nije imao prilike upotrijebiti. Jason mu je pritrčao, zgrabio staru bezubu kobru i njezinom ravnom glavom udario u stražarevo lice. Užasnuti udisaj pa krik bilo je sve reagiranje koje je Bour-neu trebalo. Živci u vratu su veličanstvena mreža imobilizirajućih vlakana poput užadi koja spaja organe tijela sa središnjim živčanim sustavom. Bourne je brzo odigrao igru s njima i opet je vukao žrtvu kroz gomilu ispričavajući se na sve strane. Besvjesnog stražara ostavio je na mračnom 150 dijelu pločnika. Podigao je radio do uha; nije bilo ništa na urenaju za primanje signala. Devet sati i četrdeset minuta. Ostao je još jedan glavni čovjek. Omanji, sredovječni Kinez u skupom odijelu i ulaštenim cipelama, samo što nije pritisnuo nos dok je trčao od jedne točke do druge nastojeći opaziti svoje ljude, izbjegavajući i najneznatniji fizički dodir s hordama okupljenima oko štandova i stolova prodavača. Budući da je bio nižeg rasta, teško je mogao gledati kroz vrevu. Bourne je promatrao kamo se uputio, potrčao je ispred njega,

zatim se naglo okrenuo i stegnutom šakom čvrsto udario u donji dio trbuha unezvijerena čovjeka. Kad se ovaj presa-vio, Jason ga je lijevom rukom uhvatio oko pasa i odvukao otromboljenu figuru do dijela pločnika gdje su sjedila dvojica muškaraca koji kao da su pleli dodajući bocu naprijed-natrag. Wushu zasjek je smjestio preko bankarova vrata i odbacio ga izmenu dvojice s bocom. Iako su vidjeli kao kroz izmaglicu, pijanci će se pobrinuti da njihov novi sudrug bude u nesvjestici poduže vrijeme. Bilo je džepova koje treba iždžepariti, zatim valja skinuti odjeću i par cipela. Sve će to donijeti cijenu; bilo koja gotovina na koju će naići bit će samo dodatna nagrada za njihov trud. Devet sati i četrdeset tri minute. Bourne više nije bio pogrbljen; Kameleon je nestao. Trčao je preko ulice koja je kiptjela ljudima pa niz stubište sišao u prolaz. Učinio je to! Uklonio je pretorijansku stražu. Taipan za ženu! Dosegao je stubište -treće stubište s desne strane - i izvukao izvanredno oružje koje je kupio od trgovca oružjem u Mongkoku. Najtiše što je mogao, odmjeravajući svaki korak stopalom, uspeo se do drugog katu. Postavio se izvan vrata, uravnotežio težinu, podigao lijevu nogu i prasnuo njome u tanko drvo. Vrata su se otvorila uz tresak. Uskočio je i čučnuo s ispruženim oružjem. Trojica muškaraca su se suočila s njim oblikujući polukrug, svaki s pištoljem uperenim u njegovu glavu. Iza njih, odjeven u bijelo svileno odijelo, u fotelji je sjedio krupan Kinez. Čovjek je kimnuo svojim čuvarima. Izgubio je. Bourne se preračunao i David Webb će umrijeti. Ono što je mnogo bolnije bila je sigurnost da će Marijina smrt ubrzo uslijediti. Neka pucaju, pomisli David. Neka povuku obarače koji će ga blagonaklono osloboditi toga! Ubio je jedino do čega mu je bilo stalo u životu. - Pucajte, prokletnici! Pucajte! 64 Vrst udarca, zasjek u nekim orijentalnim borilačkim vještinama, (op. prev.) 151 11 - Dobro došli, gospodine Bourne - dočeka ga krupni čovjek u bijelom svilenom odijelu i dade znak stražarima da odu sa strane. - Ja pretpostavljam da shvaćate logičnost da svoje oružje stavite na pod i odgurnete od sebe. Doista nema alternative, to vam je jasno. Webb pogleda trojicu Kineza; čovjek u sredini otkoči udarnu iglu na svome Page 78 Bourneova nadmoć automatiku. David je spustio pištolj i gurnuo ga naprijed. - Očekivali ste me, zar ne? - upita mirno i ustane dok je čuvar s njegove desne strane uzeo oružje. - Nismo znali što da očekujemo - osim neočekivanog. Kako ste to uspjeli? Jesu li moji ljudi mrtvi?

- Ne, povrijeneni su i u nesvjestici, ali nisu mrtvi. - Izvanredno. Vi ste mislili da sam ja ovdje sam? - Rečeno mi je da putujete s vašim glavnim čovjekom i trojicom drugih, ali ne sa šestoricom. Mislio sam da je to logično. Bilo koji više, činilo mi se, bio bi preupadljiv. - Zato su ovi ljudi došli ranije da sve urede i otkad su došli, nisu napuštali ovu rupu. I tako ste mislili da ćete me uloviti, zamijeniti za svoju ženu. - Očito je da ona nema ama baš ništa sa svim ovim. Pustite je da ode; ona vam ne može naškoditi. Ubijte mene, ali nju pustite da ode. - Pi ge! - reče bankar naredivši dvojici svojih čuvara da napuste stan; oni su se poklonili i odmah otišli. - Ovaj će čovjek ostati - nastavio je okrenuvši se Webbu. - Osim beskrajne odanosti koju osjeća za mene, on ne govori ili razumije jednu jedinu englesku riječ. - Vidim da imate povjerenja u svoje ljude. - Ja nemam povjerenja ni u koga. - Financijer pokaže na rasklimanu drvenu stolicu preko bijedne sobe i tako otkrije zlati Rolex na ruci s inkru-striranim dijamantima oko brojčanika, što je bilo u skladu sa zlatnom dugmadi na suvracima košulje. - Sjedite - naredi mu. - Otišao sam u velike širine i potrošio mnogo novca da bih omogućio ovaj sastanak. 152 - Vaš glavonja - pretpostavljam da je to bio vaš glavonja... - reče Bourne besciljno, proučavajući svaku pojedinost u sobi kad je pošao do stolice - ...rekao mi je da ovamo ne donosim skupocjeni sat. Pretpostavljam da ga niste poslušati. - Stigao sam u zamrljanom i prljavom kaftanu s dovoljno širokim rukavima da ga prikriju. Gledajući na vašu odjeću, uvjeren sam da to Kameleon razumije. - Vi ste Yao Ming. - Webb je sjeo. - To je ime kojim sam se poslužio. Kameleon upotrebljava mnoge oblike i boje. - Ja nisam ubio vašu ženu - ili čovjeka koji se zgodio s njom. - Ja to znam, gospodine Webb. - Vi što? - David skoči sa stolice, a čuvar brzo zakorači s ispruženim pištoljem. - Sjednite - ponovi bankar. - Nemojte alarmirati mog vjernog prijatelja ili ćemo to obojica zažaliti, vi mnogo više od mene. - Znali ste da to nisam bio ja, a ipak ste ovo učinili! - Brzo sjednite, molim vas. - Želim odgovor! - reče Webb i sjedne. - Zato što ste vi pravi Jason Bourne. Zato ste ovdje, zato je vaša supruga pod mojom paskom, ostaje pod paskom i ostat će sve dok ne izvršite ono što tražim od vas. - Razgovarao sam s njom.

- Znam da jeste. Dozvolio sam. - Nije zvučala poput sebe - čak uzevši u obzir okolnosti. Ona je jaka, jača nego sam ja bio za vrijeme onih ušljivih tjedana u Švicarskoj i Parizu. Nešto nije u redu s njom! Je li ona drogirana? - Zacijelo nije. - Je li povrijenena? - U duhu, možda, ali ne na drugi način. Menutim, bit će ozlijenena i umrijet će ako me vi odbijete. Mogu li biti jasniji? - Vi ste mrtvi, taipane. - Govori istinski Bourne. To je vrlo dobro. To je ono što mi treba. - Slovo po slovo. - Netko me progoni u vaše ime - započe taipan; glas mu je bio tvrd, intenzitet sve jači. - Mnogo oštrije - neka mi duhovi oproste - nego je gubitak mlade žene. Sa svih strana na svim područjima, terorist, taj novi Jason Bourne, napada! Ubija moje ljude, diže u zrak isporuke vrijedne robe, prijeti drugim taipanima smrću budu li poslovali sa mnom! Njegovi 153 golemi honorari dolaze od mojih neprijatelja ovdje u Hong Kongu i Macau pa onih na vodenim putevima Deep Baya, sjeverno u samim provincijama! - Imate mnogo neprijatelja. - Moji su interesi sveobuhvatni. - Tako su, kako mi je rečeno, bili i interesi čovjeka kojeg ja nisam ubio u Page 79 Bourneova nadmoć Macau. - Prilično čudno - nastavi bankar teško dišući i čvrsto držeći ručku stolice u nastojanju da se svlada. - On i ja nismo bili neprijatelji. Na odrenenim područjima su se naši interesi približavali. Tako je on upoznao moju ženu. - Kako prikladno. Podjela dobara, kako je ispalo. - Vi ste uvredljivi. - To nisu moja pravila - odgovori Bourne ledena pogleda što ga je usmjerio na orijentalca. - Da se vratimo na stvar. Moja žena je živa i ja je želim natrag bez ogrebotine ili podignuta glasa na nju. Ako bude proslijenena na bilo koji drugi način, vi i vaši Zhongguo ren nećete nikako dorasti onome što ću podignuti protiv vas. - Vi niste u položaju da prijetite, gospodine Webb. - Webb nije - suglasio se svojedobno najlovljeniji čovjek u Aziji i Europi. - Bourne jest. Orijentalac je oštro gledao u Jasona, a zatim je dvaput kimnuo spu-stivši pogled ispod Webbova. - Vaša je smjelost par vašoj drskosti. Na stvar. To je vrlo jednostavno, sve je jasno. - Taipan je odjednom prste desne ruke stisnuo u šaku.

Podigao ju je i tresnuo njome o slabašnu ručicu rasklimane stolice. -Ja želim dokaz protiv svojih neprijatelja! - uzviknuo je dok su mu oči Ijutito virkale iza dva djelomično zatvorena zida nateklog mesa. - Jedini način da ga se domognem jest da mi vi dovedete tog suviše uvjerljivog samozvanca koji uzima vaše mjesto! Ja želim da gleda u mene, da me promatra osjećajući kako ga život napušta u agoniji dok mi ne kaže sve što moram znati. Dovedite mi ga. Jasone Bourne! - Bankar je duboko disao, a onda je mirno dodao: - Tada i jedino tada ćete se sjediniti s vašom ženom. Webb je u tišini zurio u taipana. - Sto vas navodi na pomisao da ja to mogu? - najzad ga upita. - Tko će bolje uloviti samozvanca nego original? - Riječi - reče Webb. - Besmislene. - On je vas proučavao! Analizirao je vaše metode, vaše tehnike. Da to nije učinio, ne bi se mogao praviti kao da je on vi. Pronanite ga! Uhvatite ga u zamku taktikom koju ste sami stvorili. - Kao na primjer? ...15,4.. - Trebat će vam pomoć. Nekoliko imena i opisa ljudi za koje sam uvjeren da su upleteni s tim novim ubojicom koji se koristi starim imenom. - Tamo, u Macau? - Nikako! Ne smije biti Macao! Ne smije biti ni spomena, ni riječi o doganaju u Hotelu Lisboa. To je zatvoreno, gotovo; vi ne znate ništa o tome. Moja osoba ne smije nikako biti povezana s onim što radite. Vi nemate nikakve veze sa mnom! Ako se pojavite na površini, vi samo lovite čovjeka koji vara ponašajući se kao Bourne. Vi sebe štitite, vi sebe branite. Savršeno prirodno ponašanje s obzirom na to kakve su okolnosti. - Mislio sam da želite dokaz... - Dokaz će doći kad mi dovedete varalicu! - uzviknuo je taipan. - Ako ne Macao, onda gdje? - Ovdje u Kowloonu. U Tsim Sha Tsuiju. Pet ljudi je ubijeno u stražnjoj prostoriji cabareta, menu njima i bankar - poput mene, taipan, moj kompanjon s vremena na vrijeme i ne manje utjecajan; to je očigledno vladina odluka. Nikad nisam saznao tko su oni bili. - Ali znadete tko je peti čovjek - primijeti Bourne. - Radio je za mene. Uzeo je moje mjesto na tom sastanku. Da sam ja bio ondje, vaš imenjak bi me ubio. Vi ćete od toga početi, odavde, iz Kow-loona, iz Tsim Sha Tsuija. Dat ću vam imena dvojice prepoznatih mrtvaca i identitete mnogih ljudi koji su bili neprijatelji obojice, a sada su moji neprijatelji. Krenite odmah. Pronanite čovjeka koji ubija u vaše ime i dovedite mi ga. I posljednje upozorenje, gospodine Bourne^ Ako pokušate saznati tko sam ja, naredba će biti brza, likvidacija još brža. Vaša će žena umrijeti.

- Onda ćete i vi. Dajte mi imena. - Na papiru su - reče čovjek koji je upotrijebio ime Yao Ming. Stavio je ruku u džep prsluka. - Ispisao ih je javni stenograf na mandarinskom. Ne bi bilo nikakve svrhe da pokušavate ući u trag specifičnom pisaćem 'stroju. - Gubljenje vremena - reče Bourne i uzme papir. - U Hong Kongu valjda ima dvadeset milijuna pisaćih strojeva. - Ali nema toliko taipana moje veličine i obujma, ha? - To ću upamtiti. - Uvjeren sam da hoćete. - Kako ću doći do vas? Page 80 Bourneova nadmoć - Nećete. Nikada. Ovog sastanka uopće nije bilo. - Onda zašto ga je bilo? Zašto se dogodilo sve što se dogodilo? Recimo da ja uspijem pronaći i zgrabiti tog kretena koji sebe naziva Bourne - a to je prokleto veliki upitnik - i što da radim s njim? Da ga ostavim ovdje na stubištu u Ozidanome gradu? ...155 - To bi mogla biti sjajna ideja. Drogiran, a nitko ne bi na njega obraćao ikakvu pažnju, osim što bi mu prevrnuo džepove. - Ja bih posvetio puno pažnje. Nagrada za nagradu, cijena za cijenu, taipane. Ja želim željeznu garanciju. Ja želim svoju ženu natrag. - Što biste smatrali takvom garancijom? - Prvo njezin glas na telefonu koji će me uvjeriti da joj se nije ništa dogodilo, a onda je želim vidjeti - recimo, kako šeće gore-dolje ulicom na vlastiti pogon, bez ikoga pored sebe. - Jason Bourne govori? - On govori. - Vrlo dobro. Mi ovdje u Hong Kongu imamo vrlo razvijenu industriju visoke tehnologije, priupitajte bilo koga u vašoj zemlji tko se bavi elektronskim poslovima. Na dnu te stranice je telefonski broj. Kada i ako - i samo kada i ako samozvanac bude u vašim rukama, nazovite taj broj i ponovite riječi ≫zmijska dama≪ nekoliko puta... - Meduza - šaptom ga prekine Jason. - U avionu. Taipan je podigao obrve; izraz lica bio mu je neodrenen. - Prirodno, ja sam spomenuo ženu na bazaru. - Dakako da jeste. Nastavite. - Kao što kažem, ponovite riječi nekoliko puta sve dok ne čujete niz škljocaja... - Koji izazivaju drugi broj ili brojeve - opet ga prekine Bourne. - Ima nešto sa zvukovima te fraze, vjerujem - suglasio se taipan. - Sibilant s

iza kojeg slijede otvoreni samoglasnik i zatvoreni suglasnici65. Vješto, zar ne? - To se naziva slušno receptivno programiranje, instrumente aktivira otisak glasa. - Budući da vi niste impresionirani, dozvolite mi da vam naglasim uvjet pod kojim možete nazvati. U interesu je vaše supruge da vas ovo impresionira. Poziv možete obaviti jedino kad ste spremni da samozvanca izručite za nekoliko minuta. Ako netko drugi upotrijebi broj i šifrirane riječi bez te garancije, ja ću znati da se postavlja kontrola na linijama. U tom slučaju vaša će žena biti ubijena, a mrtva iznakažena bijela žena bez identifikacije bit će bačena u vode udaljenih otoka. Da li sam dovoljno jasan? Progutavši, potiskujući bijes usprkos mučnom strahu, Bourne je progovorio ledenim glasom: - Uvjet je shvaćen. A sada shvatite moj. Kad i 65 Otvoreni samoglasnik a koji se u britanskom i američkom izgovoru obično predstavlja simbolom s. U hrvatskom književnom jeziku taj glas ne postoji; zatvoren ili praskavi suglasnik. "Zmijska dama" je na engleskom "snake lady". (op. prev.) ako je nazovem, ja želim razgovarati sa svojom ženom - ne za nekoliko minuta. Već za nekoliko sekundi. Ako ne budem razgovarao, tko god bude na liniji, čut će pucanj iz pištolja i vi ćete znati da je vašem ubojici, premiji za koju kažete da je morate dobiti, netom prsla glava. Imat ćete trideset sekundi. - Vaš je uvjet shvaćen i bit će mu udovoljeno. Ja bih rekao da je konferencija završena, Jasone Bourne. - Ja zahtijevam svoje oružje. Ima ga jedan od čuvara koji je otišao. - Bit će vam predano kad budete izašli. - On će mi ga vratiti na moju riječ? - Ne mora biti tako. Kad izinete odavde, on će vam ga dati. Lesu ne treba oružje. Ono što je ostalo od otmjenih kuća iz hongkonške ekstravagantne kolonijalne ere nalazi se na brežuljcima iznad grada na području poznatom kao Victoria Peak66, nazvanom po otočnom planinskom vrhuncu, kruni cijelog teritorija. Ovdje dotjerane vrtove dopunjuju puteljci obrubljeni ružama, staze koje vode do belvedera i verandi s kojih bogataši gledaju dolje u blistavilo luke i na otoke u daljini. Rezidencije s najljepšim vidicima su ublažene verzije velikih kuća Jamaike. Visoki ukrašeni stropovi; sobe prelaze jedna u drugu pod čudnim kutovima da bi se iskoristili ljetni povjetarci za vrijeme dugog i vrelog godišnjeg doba, a posvuda je polirano rezbareno drvo koje okružuje i pojačava prozore da bi mogli odoljeti vjetrovima i kišama planinske zime. Snaga i ugoda su sjedinjene u tim nešto manjim plemićkim kućama čiju je arhitekturu diktirala klima. Page 81 Bourneova nadmoć

Jedna takva kuća u četvrti Peak, menutim, razlikovala se od drugih. Ne po veličini, snazi, eleganciji ili ljepoti vrtova koji su bili ipak znatno veći od mnogih u susjedstvu, niti po impresivnosti ulaznih željeznih vrata i visini kamenog zida koji je opasavao zemljište. Ono što je tu kuću razlikovalo od drugih je osjećaj izoliranosti koji je okružuje, osobito noću kad je samo nekoliko sijalica svijetlilo u brojnim sobama i kad nikakav zvuk nije dolazio od prozora ili iz vrtova. Činilo se kao da u kući jedva netko prebiva; zacijelo nije bilo ni znaka lakoumnosti. Ali ono što ju je dramatično razlikovalo od drugih bili su ljudi pored vrata i drugi poput njih koje se moglo vidjeti s ceste kako patroliraju zemljištem iza zida. Bili su naoružani i u radnim odorama. To su bili američki marinci. To imanje iznajmio je konzulat Sjedinjenih Američkih Država po direktivi Vijeća za nacionalnu sigurnost. Ako bude bilo znatiželjnika, njima treba jedino reći da će idućeg mjeseca brojni predstavnici američke vlade i američkih poslovnih krugova doletjeti u koloniju na razne neutvrnene 1 Vrhunac Victoria. I vrhunac Victoria i luka Victoria dobili su ime još za kraljice Viclorije. (op. prev.) 157 ...j datume pa su uzimanje te zgrade u najam diktirale sigurnost i učinkovitost smještaja. To je bilo sve što je konzulat znao. Menutim, odabrani ljudi u britanskom MI-6, Specijalnom odjelu, nekako su priskrbili više informacija jer je njihova suradnja ocijenjena potrebnom, a ovlastio ju je i London. Menutim, opet, to je bilo ograničeno samo na one koji su morali znati, s čime se i London čvrsto suglasio. Oni na najvišim razinama obiju vlada, uključujući najbliže savjetnike predsjednika i premijera, došli su do istog zaključka: bilo kakvo otkrivanje prave prirode imanja na Victoria Peaku moglo bi imati katastrofalne posljedice za Daleki istok i svijet. To je bila sterilna kuća, sjedište tako tajne operacije da su čak i predsjednik i premijer znali malo pojedinosti, samo ciljeve. Manja limuzina dovezla se do vrata. Istog su časa proradili snažni reflektori što su zaslijepili vozača koji je podigao ruku da se zaštiti od jarkog svjetla. Dva stražara marinca prišla su kolima s ispruženim oružjem s jedne i druge strane automobila. - Trebalo je da ste dosad upamtili ova kola, momci - obrati im se krupni orijentalac u bijelom svilenom odijelu žmirkajući kroz otvoreni prozor. - Mi znamo kola, majore Lin - odgovorio mu je desetar s lijeve strane. - Mi se samo moramo uvjeriti tko je vozač. - Tko bi mene mogao utjeloviti? - našali se krupni major. - Man Mountain Dean, sir67 - odgovori marinac s desne strane. - Oh, da, sjećam se. Američki hrvač.

- Moj djed je običavao govoriti o njemu. - Hvala ti, sine. Mogao si barem reći tvoj otac. Mogu li dalje ili sam zatvoren? - Ugasit ćemo svjetlo i otvoriti vrata, sir - rekao je prvi marinac. - Uz put, majore, hvala vam za ime onog restauranta u Wanchaiju. Klasa je, a ne istjera cijelu plaću. - Ali, avaj, vi niste našli Suzie Wong.68 - Koga, sir? - Nije važno. Vrata, molim vas, momci. U kući, u biblioteci koja je pretvorena u ured, državni podtajnik Edward Nevvington McAllister sjedio je za stolom proučavajući stranice dosjea pod svjetlom svjetiljke stavljajući oznake na marginama iza odrenenih poglavlja i odrenenih redaka. Zazvrndao je interni telefon pa je i oči i ruku morao prisiliti do telefona jer je bio sasvim obuzet čitanjem uz nepo- 67 "Čovjek-planina", američki hrvač s početka stoljeća; bio je visok dva metra, a težak 150 kg i "valjao je brda", (op. prev.) 68 Glasovita pjevačica i plesačica kineskog podrijetla, (op. prev.) 158 dijeljenu pažnju. - Da? - Slušao je i odgovorio: - Uputite ga ovamo, dakako. - McAllister je spustio slušalicu i vratio se dosjeu pred sobom s olovkom u ruci. Na vrhu stranice koju je čitao nalazile su se riječi koje su na istome mjestu bile ponovljene na svakoj stranici: Ultra Maximum Classified. P.R.C. Internat Sheng Chou Yang69 Otvorila su se vrata i u sobu je ušao pogolemi major Lin Wenzu iz Specijalnog odjela britanske obavještajne službe MI-6. Zatvorio je vrata za sobom i nasmiješio se McAllisteru koji je i dalje bio zaokupljen dosjeom. - I dalje je isto, zar ne, Edwarde? Pokopana u riječima je mustra, nit vodilja Page 82 Bourneova nadmoć koju treba slijediti. - Htio bih da sam je našao - odgovori mu podtajnik, gorljivo čitajući. - Naći ćete je, moj prijatelju. Sto god to bude. - Za trenutak ću biti s vama. - Iskoristite svoje vrijeme - rekao je major pa skinuo zlatni sat Rolex i zlatnu dugmad za košulju. Stavio ih je na stol i mirno progovorio. - Kakva šteta što to treba vratiti. Oni daju odrenenu kvalitetu mom izgledu. Menutim, vi ćete platiti odijelo, Edwarde. Ono nije osnovno za moj garderobu, ali kao uvijek u Hong Kongu, ono je prikladno, čak za osobu mojeg broja. - Da, svakako - suglasio se zabrinuti podtajnik. Major Lin je sjedio u crnoj kožnatoj fotelji ispred stola zašutivši više od pola minute. - Ako ima išta u čemu ti mogu pomoći, reci Edwarde. Ili preciznije, ima

li išta što je u vezi s tekućim poslom? Nešto o čemu mi možeš reći? - Bojim se da nema, Line. Ni u kojem pogledu. - Morat ćeš nam reći, prije ili poslije. Naši šefovi u Londonu će nam morati reći. ≫Učini ono što on traži≪, kažu. ≫Zabilježi sve razgovore i direktive, ali slijedi njegova narenenja i savjetuj ga.≪ Savjetovati njega? Nema savjeta, već taktika. Čovjek u nezauzetom uredu ispali četiri metka u, zid lučnog prolaza, šest u vodu - a ostatak slijepci - hvala Bogu da nije bilo srčanih napada - i stvorili smo situaciju koju želiš. A sada, ono što mi možemo razumjeti... - Mislim da je sve prošlo vrlo dobro. - Izbila je buna, ako je to ono što misliš pod ≫vrlo dobro≪. - To je ono što mislim. - McAllister se naslonio na naslonjač i vitkim prstima desne ruke stao masirati sljepoočice. - Pogodak jedan, moj prijatelju. Autentičan Jason Bourne je bio uvjeren i izveo je svoje pokrete. Usput, vi ćete platiti bolničko liječenje jednom čovjeku kojemu je slomio ruku i dvojici drugih koji tvrde da su još u šoku i da ih vrat strahovito boli. Četvrti je suviše zbunjen da bi išta rekao. ' Ullramaksimalno tajno. NRK. Interno. Sheng Chou Yang. (op. prev.) .VSSL - Bourne je vrlo dobar u onome što radi - što je uradio. - On je smrtonosan, Edwarde. - Uspio si oko njega, sudim po svemu. - I mislio svake sekunde kako će učiniti još jedan pokret i tu prljavu sobu pretvoriti u ruševine! Bio sam okamenjen. Taj čovjek je manijak. Usput, zašto se treba držati dalje od Macaa? To je neobično ograničenje. - Nema ničega što ne može obaviti odavde. Ubojstva su ovdje izvršena. Varaličini klijenti su očito ovdje u Hong Kongu, a ne u Macau. - Kao i obično, to nije odgovor. - Hajde da ti to kažem na drugačiji način, a ovoliko ti mogu reći. Zapravo, ti to već znaš jer si večeras odigrao svoju ulogu. Laž o mladoj ženi našeg mitskog taipana i njezinom ljubavniku koji su ubijeni u Macau. Sto misliš o tome? - Spretna varka - reče Lin i namrgodi se. - Malo se akata osvete može tako brzo shvatiti kao ≫oko za oko≪. Na neki način, to je baza tvoje strategije - koliko je ja poznajem. - Što misliš da bi Webb učinio da je utvrdio da je to laž? - Nije mogao. Ti si dao jasno do znanja da su ubojstva pokrivena. - Ti ga podcjenjuješ. Jednom u Macau, on bi okrenuo svaki komad smeća da sazna tko je taipan. Ispitivao bi svakog hotelskog momka, svaku služavku - možda bi zaprijetio ili podmitio desetke hotelskog osoblja u Lisboi i učinio to s većinom policajaca sve dok ne sazna istinu. - Ali mi imamo njegovu ženu, a to nije laž. On će postupiti kako treba. - Da, ali u drugoj dimenziji. Sto god on sada misli - a zacijelo ga prate neke

sumnje - on ne može znati, ne može znati pravu istinu. Ako prokopa u Macau i dozna istinu, imat će dokaz o tome da ga je zavarala njegova vlada. - Kako specifično? Zato što mu je tu laž izrekao po službi stariji dužnosnik State Depart-menta - naime, ja. A što se toga tiče, a kao što on i misli, i prije su ga izdali. - Toliko mi znamo. - Želim da naš čovjek bude u svako vrijeme u službi useljenja u Macau - uokrug kazaljke na stu. Unajmi ljude u koje možeš imati povjerenja, daj im fotografije, ali ne informaciju. Ponudi posebnu nagradu za onoga tko ga uoči i nazove te. - To se može učiniti, ali se on neće izlagati takvu riziku. On misli da je situacija protiv njega. Jedan informant u hotelu ili u sjedištu policije i njegova žena umire. Neće se izlagati takvom riziku. - A i mi se ne možemo suočiti s takvim rizikom, ma kako bio dalek. Ako ustvrdi da je opet upotrijebljen - opet izdan - mogao bi se pojaviti bez prsta na ustima, učiniti i reći ono što bi imalo nezamislive posljedice za sve nas. Page 83 Bourneova nadmoć Iskreno rečeno, ako se on uputi u Macao, mogao bi nam postati strašnom pasivom, a ne aktivom za koju mislimo da smo je stvorili. - Prestanak? - jednostavno upita major. - Ja ne mogu upotrijebiti tu riječ. - Mislim da nećete morati. Bio sam vrlo uvjerljiv. Vrlo učinkovito sam udarao šakom po stolici i povisivao ton. ≫Vaša žena će umrijeti!≪ - viknuo sam. Vjerovao mi je. Trebalo je da vježbam za operu. - Dobro si se ponio. - Bila je to gluma dostojna Akima Tamiroffa.70 - Koga? - Molim te. Sve to sam prošao na vratima. - Oprosti, ne razumijem. - Zaboravi to. U Cambridgeu su mi govorili da ću se susretati s ljudima poput tebe. Imao sam profesora orijentalne povijesti koji je govorio da se vi ne možete otvoriti, nitko od vas. Vi inzistirate na čuvanju tajni jer su Zhongguo ren inferiorniji; ne mogu razumjeti. Je li to i ovdje slučaj, yang quizi? - Dakako da nije. - Ako je tako, onda što mi radimo? Očite okolnosti razumijem. Mi regrutiramo čovjeka koji je u jedinstvenoj poziciji da ulovi ubojicu jer ubojica utjelovljuje čovjeka koji je on bio. Ali otići u takvu širinu - oteti njegovu ženu, uplesti nas - igramo se tako kompliciranih i, iskreno ću reći, opasnih igara. Istini za volju Edvarde, kad si mi dao scenarij, ja sam sam postavio o tome neka pitanja Londonu. ≫Slušaj narenenja≪, ponavljali su. ≫Iznad svega drži zatvorena usta.≪ Dakle, kao što si rekao prije nekoliko trenutaka, to nije

sasvim dovoljno, sam si rekao. Trebalo bi da nam se više kaže. Bez poznavanja teme, kako će Specijalni odjel preuzimati odgovornost? - U ovom trenutku, odgovornost je naša, odluke su naše. London se suglasio s tim, a ne bi se suglasili da nisu bili uvjereni da je to najbolji način. Sve treba suzdržavati; nema nikakva prostora za curenje informacija ili krivi proračun. Usput rečeno, to su bile riječi Londona. - McAllister se sagne naprijed, a članci na rukama pobijelili su mu od stiskanja. - Reći ću ti ovoliko, Line. Dao bih sve na svijetu da ovo nije naša odgovornost, osobito sa mnom u blizini središta. Ne to da ja ne donosim konačne odluke, već bih najviše volio da ne donosim nikakve. Ja nisam kvalificiran. 70 Američki glumac ruskog podrijetla. Snimao je filmove od 1934. za Hollywood. (op. prev.) 161 - Ne bih tako rekao, Edwarde. Ti si jedan od najtemeljitijih ljudi koje sam ikad upoznao, to si dokazao prije dvije godine. Ti si sjajan analitičar. Ti sam ne moraš posjedovati ekspertizu dok god primaš narenenja od nekoga tko je ima. Sve što ti je potrebno je razumijevanje i uvjerenje - a uvjerenje je ispisano cijelim tvojim uznemirenim licem. Ti ćeš učiniti pravu stvar ako ti daju da je učiniš. - Hvala ti, mislim da treba reći. - Ono što si htio, obavljeno je večeras pa ćeš uskoro saznati da li je tvoj uskrsli lovac zadržao svoje stare vještine. Za vrijeme nadolazećih dana mi možemo pratiti doganaje, ali to je sve što možemo učiniti. Oni su izvan naših ruku. Taj Bourne počinje svoje opasno putovanje. - Dakle, on ima imena? - Autentična imena, Edwarde. Imena osoba koje su menu najpokvarenijim i zlim članovima podzemlja Hong Konga - Macao, vojnici nešto višeg ranga koji izvršavaju narenenja, kapetani koji začinju poslove i srenuju ugovore, ugovore koji nose nasilje. Ako na teritoriju postoji bilo tko tko zna za varalicu-ubojicu, ime će mu se naći na tom popisu. - Počinjemo fazu dva. Dobro. - McAllister je rastavio ruke i pogledao na sat. - Zaboga, nisam imao predodžbu o vremenu. Ti si imao dug dan. Ti doista ne moraš vratiti večeras sat i dugmad. - To sam zacijelo i znao. - Dakle? - Ne želim te dalje opterećivati, ali možda imamo nepredvineni problem. Barem mogu reći da ga nismo predvidjeli, možda smo se glupo poni-jeli. - O čemu se radi? - Možda je žena bolesna. Njezin je muž osjetio kad je razgovarao s njom. - Misliš reći ozbiljno bolesna? - Mi to ne možemo isključiti - doktor to ne može isključiti.

- Doktor? - Nije imalo smisla tebe alarmirati. Pozvao sam jednog od naših liječnika prije nekoliko dana - on je potpuno pouzdana osoba. Nije jela i tužila se na mučninu. Page 84 Bourneova nadmoć Doktor je mislio da je to možda od tjeskobe ili depresije ili da je neki virus pa joj je dao antibiotike i sredstva za smirenje. Stanje joj se nije poboljšalo. Zapravo, stanje joj se naglo pogoršalo. Nesigurna je na nogama; hvata je drhtavica i čini se da joj svijest bludi. Sve to nije u skladu s tom ženom, u to te mogu uvjeriti. 162 - Zacijelo nije - rekao je državni podtajnik brzo trepćući očima dok je usne čvrsto privio jednu o drugu. - Što možemo učiniti? - Doktor misli da bi je odmah trebalo primiti u bolnicu radi pregleda. - To ne može! Zaboga, to je izvan pitanja! Kineski obavještajni oficir ustao je sa stolice i polako se približio stolu. - Edwarde - otpoče mirno. - Ja ne znam grananja ove operacije, ali je očito da mogu sastaviti nekoliko osnovnih ciljeva, osobito jedan. Bojim se da te moram upitati: Što će se dogoditi Davidu Webbu ako je njegova žena ozbiljno bolesna? Što će se dogoditi vašem Jasonu Bourneu ako ona umre? 163 - Ne bih tako rekao, Edwarde. Ti si jedan od najtemeljitijih ljudi koje sam ikad upoznao, to si dokazao prije dvije godine. Ti si sjajan analitičar. Ti sam ne moraš posjedovati ekspertizu dok god primaš narenenja od nekoga tko je ima. Sve što ti je potrebno je razumijevanje i uvjerenje - a uvjerenje je ispisano cijelim tvojim uznemirenim licem. Ti ćeš učiniti pravu stvar ako ti daju da je učiniš. - Hvala ti, mislim da treba reći. - Ono što si htio, obavljeno je večeras pa ćeš uskoro saznati da li je tvoj uskrsli lovac zadržao svoje stare vještine. Za vrijeme nadolazećih dana mi možemo pratiti doganaje, ali to je sve što možemo učiniti. Oni su izvan naših ruku. Taj Bourne počinje svoje opasno putovanje. - Dakle, on ima imena? - Autentična imena, Edvvarde. Imena osoba koje su menu najpokvarenijim i zlim članovima podzemlja Hong Konga - Macao, vojnici nešto višeg ranga koji izvršavaju narenenja, kapetani koji začinju poslove i srenuju ugovore, ugovore koji nose nasilje. Ako na teritoriju postoji bilo tko tko zna za varalicu-ubojicu, ime će mu se naći na tom popisu. - Počinjemo fazu dva. Dobro. - McAllister je rastavio ruke i pogledao na sat. - Zaboga, nisam imao predodžbu o vremenu. Ti si imao dug dan. Ti doista ne moraš vratiti večeras sat i dugmad.

- To sam zacijelo i znao. - Dakle? - Ne želim te dalje opterećivati, ali možda imamo nepredvineni problem. Barem mogu reći da ga nismo predvidjeli, možda smo se glupo poni-jeli. - O čemu se radi? - Možda je žena bolesna. Njezin je muž osjetio kad je razgovarao s njom. - Misliš reći ozbiljno bolesna? - Mi to ne možemo isključiti - doktor to ne može isključiti. - Doktor? - Nije imalo smisla tebe alarmirati. Pozvao sam jednog od naših liječnika prije nekoliko dana - on je potpuno pouzdana osoba. Nije jela i tužila se na mučninu. Doktor je mislio da je to možda od tjeskobe ili depresije ili da je neki virus pa joj je dao antibiotike i sredstva za smirenje. Stanje joj se nije poboljšalo. Zapravo, stanje joj se naglo pogoršalo. Nesigurna je na nogama; hvata je drhtavica i čini se da joj svijest bludi. Sve to nije u skladu s tom ženom, u to te mogu uvjeriti. 162 - Zacijelo nije - rekao je državni podtajnik brzo trepćući očima dok je usne čvrsto privio jednu o drugu. - Što možemo učiniti? - Doktor misli da bi je odmah trebalo primiti u bolnicu radi pregleda. - To ne može1. Zaboga, to je izvan pitanja! Kineski obavještajni oficir ustao je sa stolice i polako se približio stolu. - Edvvarde - otpoče mirno. - Ja ne znam grananja ove operacije, ali je očito da mogu sastaviti nekoliko osnovnih ciljeva, osobito jedan. Bojim se da te moram upitati: Sto će se dogoditi Davidu Webbu ako je njegova žena ozbiljno bolesna? Što će se dogoditi vašem Jasonu Bourneu ako ona umre? 163 12 - Potrebna mi je njezina medicinska anamneza, podaci o njenom zdravlju u prošlosti, i to mi treba što je prije moguće, majore. To je narenenje, sir, od bivšeg poručnika u Medicinskom korpusu Njezinog Veličanstva. To je engleski doktor koji me je pregledao. On je vrlo ljubazan, ali hladan i, Page 85 Bourneova nadmoć kako mi se čini, strasno dobar doktor. On je zbunjen. To je dobro. - Mi ćemo to nabaviti, ima načina. Kažete da vam nije mogla reći ime svojega liječnika u Sjedinjenim Državama? To je krupni Kinez koji je uvijek uljudan - uljav, zapravo, ali prilično iskren. Lijepo se odnosio prema meni i njegovi su se ljudi lijepo odnosili prema meni. On sluša narenenja - svi oni slušaju narenenja - ali ne znaju zašto. - Čak i u lucidnim trenucima ona povuče prazan pogled, što nije ohrabrujuće. To

bi mogao biti obrambeni mehanizam koji ukazuje da je svjesna bolesti koja napreduje pa to želi blokirati. - Ona nije od te vrste, doktore. Ona je snažna žena. - Psihološka je snaga relativna, majore. Često i najsnažniji menu nama vrlo nerado primaju smrtnost. Ego to odbija. Nabavite mi njezinu medicinsku povijest. Ja je moram imati. - Čovjek će nazvati Washington, a ljudi ondje nazvati druge. Oni znaju gdje stanuje, njezine okolnosti i za nekoliko minuta će upoznati njezine susjede. Netko će nam reći. Naći ćemo njezina liječnika. - Ja sve to želim na satelitskom računalnom ispisu. Mi imamo opremu za primanje. - Svaki prijenos informacija mora biti primljen u našim uredima. - Onda ću ja poći s vama. Dajte mi nekoliko minuta. - Vi ste uplašeni, zar ne, doktore? 164 _,, - Ako je to neurološki poremećaj, to je uvijek zastrašujuće, majore. Ako vaši ljudi mogu brzo djelovati, možda bih i sam mogao razgovarati s nježnim rječnikom. To bi bio optimum. - Niste ništa pronašli za vrijeme pregleda? - Samo mogućnosti, ništa konkretnog. Ovdje ima boli, tamo nema boli. Naredio sam da se ujutru obavi CAT scan.71 - Vi ste doista uplašeni. - Od straha mi je govno ispalo, majore. Oh, svi se ponašate točno onako kako sam htjela da se ponašate. Dobri Bože, što sam gladna! Kad izidem odavde, jest ću punih pet sati - a izići ću! Davide, da li razumiješ? Da li si razumio što sam ti govorila? Tamna stabla su javorova stabla; ona su tako uobičajena, dragi, tako ih je lako prepoznati. Samo jedan list je Kanada. Ambasada! Ovdje u Hong Kongu postoji konzulat! To smo učinili i u Parizu, dragi moj! Tada je bilo strašno, ali ovdje neće biti strašno. Nekoga ću znati. U Ottaivi sam podučavala toliko njih koji su u službi po cijelome svijetu. Tvoje je sjećanje maglovito, ljubavi moja, ali moje nije... I ti moraš shvatiti, Davide, da se ljudi s kojima sam tada komunicirala puno ne razlikuju od ljudi koji me sada drže. Na neki način, dakako, oni su roboti, ali su takoner i individualci koji misle i pitaju se i zapitkuju se zašto se od njih zahtijeva da rade ono što rade. Ali oni slijede odreneni režim ponašanja, dragi, jer kad se ne bi tako ponašali, dobili bi slabe ocjene za službu, što je zapravo gora sudbina od otpusta iz službe - što se rijetko zbiva - jer to znači da nema napredovanja u službi, ropotarnica. Oni su zapravo ljubazni sa mnom - ugodni, doista - kao da su zbunjeni zbog onoga što im je nareneno da rade pa moraju vršiti svoju dužnost. Misle da sam bolesna i zabrinuti su za mene, iskreno zabrinuti. Oni nisu kriminalci ili ubojice, moj medeni Davide. Oni su birokrati koji slijede direktive! Oni su birokrati, Davide! Cijela ova nevjerojatna stvar

ima na sebi ispisanu riječ VLADA. Ja to znam! To je vrsta ljudi s kojima sam godinama radila. Bila sam jedna od njih! Marie je otvorila oči. Vrata su bila zatvorena, u sobi nikoga osim nje, ali je znala da je vani čuvar - čula je kineskog majora kako izdaje narenenja. Nikome nije dopušteno da une u njezinu sobu osim engleskom doktoru i dvjema odrenenim sestrama koje je straža upoznala, a ostat će na dužnosti do sutra ujutro. Znala je pravila i s tim znanjem će ih nadvladati. Sjela je - Isuse, što sam gladna! — i nekako mračno je uživala u pomisli kako njezine susjede u Maineu ispituju o njezinom liječniku. Jedva je poznavala svoje susjede, a doktora nije bilo. U sveučilišnom gradu bili su manje od tri mjeseca započinjući s kasnoljetnim pripremama za Davi- 71 Kompjutorizirana tomografija; dubinsko i slojevito snimanje mozga. (op. prev.) dova predavanja, a bili su zaokupljeni svim problemima iznajmljivanja kuće, saznavali su što bi supruga novog izvanrednog profesora trebala raditi ili biti; osim toga, trebalo je pronaći trgovine i kupiti rublje, posteljinu, pokrivače, platnene stvari za kuhinju - tisuću i deset stvari koje žena obavlja da bi stvorila dom - jednostavno nije bilo vremena misliti na doktora. Zaboga, živjeli su s doktorima osam mjeseci, a izuzevši Mo Panova, bila bi sretna da se više ni sa jednim ne susretne. Page 86 Bourneova nadmoć Iznad svega bio je David koji se borio da izane iz svojih osobnih tunela, kako ih je nazivao, David koji je toliko nastojao da ne pokaže bol, koji je bio tako zadovoljan kad bi bilo svjetla i sjećanja. Kako je samo napadao knjige presretan kad su mu se vraćala čitava područja povijesti, ali je radost bila u ravnoteži s tjeskobom kad bi shvatio da ga izbjegavaju samo segmenti vlastita života. I tako bi često noću osjetila kako se pomiče madrac znajući da on izlazi iz kreveta da bude sam sa sobom, sa svojim polumislima i slikama koje su mu se strelovito pomaljale u svijesti. Čekala bi nekoliko minuta, a onda bi izašla u hodnik i sjela na stube, slušajući. I jednom, u drugom razdoblju, to se dogodilo: tihi jecaj snažnog ponosnog čovjeka u agoniji. Otišla je k njemu, ali se on krenuo; zbunjenost i bol teško je bilo podnijeti. Rekla bi mu: ≫Ti se u ovome ne boriš sam, dragi. Mi se borimo zajedno. Kao što smo se i prije borili≪. Onda je progovorio, najprije oklijevajući, a zatim u širinu; riječi su mu navirale sve brže i brže, brana bi prsnula i on bi pronalazio, otkrivao. Stabla, Davide! Moje najdraže drvo, javor. Javorov list, Davide! Konzulat, moj dragi! Ona ima posla koji mora obaviti pa je pritisnula dugme pozvavši sestru. Nakon dvije minute otvorila su se vrata i ušla je Kineskinja koja je bila na pola puta izmenu četrdeset i pedeset godina. Odora joj je bila uškrob-ljena i čista kao suza. - Sto mogu učiniti za vas, moja draga? - upitala je na ugodno

akcenturianom engleskom. - Strašno sam umorna, ali se veoma teško mučim da zaspim. Mogu li dobiti pilulu koja će mi pomoći? - Provjerit ću kod doktora, još je ovdje. Uvjerena sam da će biti sve u redu. Sestra je izišla, a Marie je ustala iz kreveta. Došla je do vrata; bolnička haljina koja nije bila njezinog broja spadala joj je s lijevog ramena; zbog rada urenaja za klimatizaciju zraka nabujao joj je razrez na haljini pa je osjetila hladnoću. Otvorila je vrata i iznenadila mišićavog mladog stražara koji je sjedio na stolici s desne strane. - Da gospono...? - Stražar je poskočio na noge. - Ššš! - naredi mu Marie s kažiprstom na usnama. - Unite! Brzo! Smeteni mladi Kinez je pošao za njom u sobu. Ona je brzo otišla do kreveta i uspela se, ali nije povukla pokrivače. Pokrenula je desno rame; haljina je skliznula, jedva se držala na mjestu ispupčenja njezinih grudi. - Donite ovamo! - prošaptala mu je. - Ne želim da me netko čuje. - Što je to, lady? - upita stražar; pogledom je izbjegavao Marijino otkriveno tijelo pa se usredotočio na njezino lice i dugu kestenjastu kosu. Zakoračio je nekoliko koraka, ali je održavao udaljenost. - Vrata su zatvorena. Nitko vas ne može čuti. - Ja želim da vi... - njezin je šapat bio ispod razine čujnosti. - Ja vas čak i ne čujem, gospono... - Čovjek je prišao bliže. - Vi ste najdraži od mojih čuvara. Vrlo ste ljubazan sa mnom. - Nije bilo razloga da budem drugačiji. - Da li znadete zašto me drže? - Radi vaše vlastite sigurnosti - slagao je stražar bezizražajna lica. - Tako. - Marie je čula kako se koraci vani sve više približavaju. Pomaknula je tijelo; haljina je otputovala niže i otkrila joj noge. Vrata su se otvorila i ušla je sestra. - Oh? - Kineskinja je bila zapanjena. Bilo je očito da su njezine oči ocijenile mrski prizor. Pogledala je zbunjenog čuvara dok se Marie pokrila. - Pitala sam se zašto nisi vani. - Dama je zatražila da razgovara sa mnom - odgovorio je čovjek odstupivši. Sestra baci brz pogled na Marie. - Da? - Ako on tako kaže. - To je glupo - rekao je mišićavi stražar i prišao vratima. Otvorio ih je i dodao: - Gospona se ne osjeća dobro. Misli joj zalutaju. Govori gluposti. -Izišao je i čvrsto zatvorio vrata za sobom. Sestra je opet pogledala Marie, ali joj je pogled bio više ispitivački. - Da li se dobro osjećate? - upita je. - Moje misli ne lutaju i ja ne govorim gluposti. Ali radim kako mi se kaže. -

Marie je zastala pa nastavila: - Kad taj div od majora napusti bolnicu, molim, donite k meni. Imam vam nešto reći. - Zao mi je, ja to ne mogu. Morate se odmarati. Evo, imam sedativ za vas. Vidim da imate vode. - Vi ste žena - rekla je Marie uperivši pogled u sestru. - Da - suglasi se orijentalka. Stavila je papirnatu čašicu s pilulom u njoj na stolić pored Marijina kreveta i vratila se k vratima. Dobacila je posljednji ispitivački pogled na svoju pacijenticu i izašla iz sobe. Page 87 Bourneova nadmoć 167 Marie je ustala i tiho pošla do vrata. Naslonila je uho na metalnu ploču; vani, u hodniku, začuše se prigušeni zvukovi brzog razgovora, očito na kineskom. Bez obzira na to što je u hodniku rečeno i kako god kratki uzbuneni razgovor bude razriješen, ona je postavila sjeme. Radi na vizualnom, osloni se na vidljivo, Jason Bourne je naglašavao i prenaglašavao za vrijeme pakla koji su zajednički prošli u Europi. To je djelotvornije od ičeg drugog. Ljudi će izvlačiti zaključke koje želiš na osnovi onoga što vide mnogo više nego na temelju uvjerljivih laži koje im pričaš. Ustala je i pošla do ormara otvorivši ga. Ostavili su u apartmanu nekoliko stvari koje su joj kupili u Hong Kongu, ali su u ormaru bile smještene hlače, bluza i cipele koje je imala na sebi onog dana kad su je doveli u bolnicu. Nikome nije palo na pamet da ukloni te odjevne predmete. Zašto bi to učinili? I sami su mogli vidjeti da je ona vrlo bolesna žena. Uvjerili su ih u to drhtavica i ukočenost; sve su to sami vidjeli. Jason Bourne bi to razumio, on će to razumjeti. Bacila je pogled na mali bijeli telefon na stoliću uz krevet. Bila je to ravna, samostalna telefonska naprava u koju su ugraneni brojevi koji aparat aktiviraju dodirom. Zastala je uz telefon, iako nije bilo nikoga koga bi mogla nazvati. Podigne ga, ali je bio mrtav, kako je mogla i očekivati. Postojao je signal za sestru; to je bilo sve što joj je potrebno i što joj je dozvoljeno. Pone do prozora i podigne bijelo prozorsko sjenilo. Pozdravila ju je noć. Blještava, obojena svjetla Hong Konga osvjetljavala su nebo, a ona je bila bliža nebu nego zemlji. Kako bi rekao David - ili zapravo Jason: Neka bude. Vrata. Hodnik. Neka bude. Pošla je do umivaonika. Četkica za zube i pasta, koje je dala bolnica, još su bili u plastičnim kutijama; sapun je takoner bio djevičanski, omotan u proizvonačev kaputić, a riječi su garantirale čistoću veću od daha annela. Zatim je slijedila kupaonica; ništa posebno drugačija, osim naprave za sanitarne ubruse i upute na četiri jezika koji su objašnjavali što se ne smije s njima uraditi. Vratila se u sobu. Sto to traži? Što god bilo, ona to nije našla.

Proučiti sve. Naći ćeš nešto što možeš upotrijebiti. Jasonove riječi, ne Davidove. Onda je to ugledala. Na nekim bolničkim krevetima - a ovo je bio jedan od takvih - nalazi se ručica ispod donje ploče; okretanjem te ručice krevet se podiže i spušta. Tu se ručku može ukloniti - a često se to i radi - kad pacijenta hrane intravenozno ili ako liječnik želi da pacijent ostane u datom položaju -na primjer u trakciji. Sestra može otkvačiti i skinuti ručicu ako je pritisne prema unutra, okrene nalijevo i izvadi je iz držača. To se često radi za vri- 1 jeme satova odrenenih za posjete jer se posjetitelji mogu povesti za pacijentovim željama i promijeniti mu položaj u suprotnosti s doktorovim željama. Marie je znala taj krevet i znala je tu ručku. Kad se David oporavljao od rana koje je zadobio u Treadstone 71, održavali su ga na životu intravenoznom ishranom; ona je promatrala sestre. Teško je mogla podnositi boli svoga uskoro budućeg muža, a sestre su očigledno bile svjesne da bi ona, u želji da olakša stanje u kojem je bio, mogla unerediti pravilan medicinski tok liječenja. Znala je kako se skida ručica, a kad se izvuče, ona nije ništa drugo do ručno uglato željezo. Skinula ju je i vratila se u krevet, držeći ručicu ispod pokrivača. Čekala je razmišljajući o tome kako su različita njezina dva muškarca u jednome. Njezin ljubavnik, Jason, mogao je biti tako hladan i strpljiv čekajući kad će doći trenutak kad će eruptirati i šokirati potaknut željom za preživljavanjem u nasilju. A njezin suprug, David, koji je toliko davao, koji je tako rado slušao - znanstvenik - izbjegavajući nasilje pod svaku cijenu jer je ondje bio i mrzio je bol i tjeskobu, a iznad svega potrebu uklanjanja osjećaja da bi se postalo običnom životinjom. A sada su ga pozvali da bude čovjek kojeg je prezirao. David, moj David! Samo zadrži prisebnost i duševno zdravlje! Toliko te volim. Šumovi u hodniku. Marie pogleda na sat na stoliću pokraj kreveta. Prošlo je šesnaest minuta. Kad je sestra ušla u sobu, Marie je obje ruke držala iznad pokrivača; spustila je kapke kao da je ošamućena. - U redu, draga - rekla je žena udaljivši se nekoliko koraka od vrata. - Dirnuli ste me, to ne mogu zanijekati. Ali ja imam svoja narenenja - vrlo osobita narenenja u vezi s vama. Major i vaš doktor su otišli. Sada, što mi to želite reći? - Ne... sada - prošaptala je Marie uronivši glavu u bradu s licem koje je bilo više pospano nego budno. - Tako sam umorna. Uzela sam... pilulu. - Je li to o stražaru iz hodnika? Page 88 Bourneova nadmoć - On je bolestan... On me nije ni taknuo - nije mi stalo. Nabavlja mi stvari... tako sam umorna.

- Što želite reći - ≫bolestan≪? - On... voli gledati na žene... On mi ne... dosanuje kad... ja... spavam. - Marijine oči se zatvoriše. - Zang! - reče sestra zadržavajući dah. - Sramotno, sramotno! - Okrenula se, izišla i zatvorila vrata pa se obratila stražaru. - Žena spava. Da li me razumiješ! - To je nebeski divno. - Ona kaže da je nisi ni taknuo! - Nisam to nikad ni pomislio. 168 169 - Nemoj sada o tome misliti! - Nisu mi potrebe tvoje lekcije, vještice. Ja imam svoj posao. - Nastoj da ga obavljaš! Ujutro ću razgovarati s majorom Linom Wen-zuom. - Žena je bijesno pogledala stražara i krenula hodnikom agresivna držanja i koraka. - Ti! - Oštar šapat začu se s Marijinih vrata koja su bila malo odškrinuta. Otvori ih još centimetar-dva i nastavi. - Ta sestra! Tko je ona? - Mislio sam da spavate, gospono... - zapanjeno će stražar. - Rekla mi je da će vam to reći. -Što? - Ona će se vratiti po mene! Kaže da postoje spojna vrata do drugih soba. Tko je ona? - Ona što? - Ne govori! Ne gledaj me! Ona će te vidjeti! - Otišla je desnim hodnikom. - Ne možeš nikad reći. Bolji je navo kojeg znaš, nego onaj kojega ne poznaješ! Znaš li što mislim? -Ja ne znam što itko misli! - molećivo će stražar, govoreći tiho, naglašeno, suprotnom zidu. - Ja ne znam što ona misli i ja ne znam što vi mislite, gospono. - Unite unutra. Brzo! Ja mislim da je ona komunistkinja! Iz Pekinga! - Beijing? - Ja ne želim poći s njom! - Marie zatvori vrata, a onda se okrene iza njih. Stražar je utrčao čim su vrata tresnula. Soba je bila mračna; vidjelo se samo svjetlo u kupaonici, ali su kupaonička vrata, koja su bila gotovo zatvorena, smanjivala dotok svjetla. Stražara se moglo vidjeti, ali on nije mogao vidjeti. - Gdje ste vi, gospono...? Budite mirni. Ona vas neće nikamo povesti... Stražar više nije mogao nastaviti. Marie je udarila željeznom ručkom preko baze stražareve lubanje svom snagom djevojke s ontarijskog ranca koja je naučila raditi bičem goneći stoku. Stražar je pao; ona je kleknula i brzo radila. Kinez je bio mišićav, ali ne krupan, ne visok. Marie nije bila krupna, ali je bila visoka za ženu. Povlačeći ovamo, popunjavajući onamo, straža-reva odjeća i cipele pogodovale su brzom izlasku, ali joj je kosa bila problem. Pogledala je

oko sebe. Prouči sve. Pronaći češ nešto što možeš upotrijebiti. Našla je. S kromirane ručke stolića pokraj kreveta visio je ručnik. Uzela ga je, podigla kosu na vrh glave i omotala ručnik oko nje uvivši kosu u ručnik. To je nesumnjivo izgledalo glupo i jedva bi moglo proći uz pomnije ispitivanje, ali je to ipak bio nekakav turban. Svučen u gaće i čarape, stražar je stenjao i stao se dizati, a onda se opet onesviješten srušio. Marie je potrčala do ormara, zgrabila svoju odjeću i pošla k vratima; otvorila ih je oprezno, tek centimetar ili dva. Dvije sestre - jedna orijentalka, druga Europljanka - tiho su razgovarale u hodniku. Kineskinja nije bila ona žena koja se vratila da čuje njezinu žalbu na stražara. Pojavila se druga sestra, kimnula objema pa pošla do vrata preko puta hodnika. To je bio ormar za posteljinu. Telefon je zazvonio petnaestak metara niže u hodniku, na katnom desku; prije cirkularnog stola hodnik se račvao u dva dijela. Sa stropa je visio znak IZLAZ, a strelica je pokazivala nadesno. Dvije sestre koje su razgovarale uputile su se prema stolu; treća je iz zidnog ormara iznijela posteljinu u naručju. Najčišći bijeg je onaj u etapama koji se koristi svakim nastalim metežom. Marie je skliznula iz sobe potrčala hodnikom do ostave za posteljinu. Ušla je i zatvorila vrata. Odjednom je hodnik ispunilo glasno prosvjedovanje jedne žene i okamenilo Marie. Ćula je gotovo trčeće približavanje njezinih teških koraka; začu i druge korake. - Stražar! - uzvikne kineska sestra na engleskom. - Gdje je taj prljavi stražar? Marie je otvorila vrata ostave za samo jedan centimetar. Tri uzbunene sestre nalazile su se ispred njezine bolničke sobe. Upale su unutra. - Ti! Skinuo si odijelo! Zangsile prljavce! Pogledajte u kupaonicu! Page 89 Bourneova nadmoć - Ti! - uzviknuo je stražar još nesiguran na nogama. - Ti si je pustila da ode! Zadržat ću te za svoje pretpostavljene. - Pusti me, prljavce! Ti lažeš! - Ti si komunistkinja! Iz Beijinga! Marie je skliznula iz ostave s hrpom ručnika na ramenu, potrčala do sjecišta hodnika i znaka IZLAZ. - Vozovite majora Lina! Uhvatio sam komunističkog infiltratora! - Pozovite policiju! On je perverzan čovjek! Izbavivši se s terena bolnice, Marie je utrčala u parkiralište, u najmračniji dio, i bez daha sjela u sjenu izmenu dva automobila; mora razmisliti o situaciji. Ne smije nigdje pogriješiti. Spustila je ručnike i svoju odjeću te stala pretraživati stražarove džepove tražeći lisnicu ili kvačicu s novčanicima. Pronašla je, otvorila i izbrojila novac na slabom svjetlu. Bilo je jedva nešto više od 600 hongkonških dolara, što je nešto manje od 100 američkih. To će biti

jedva dovoljno za hotelsku sobu; onda je ugledala kreditnu karticu koju je izdala banka u Kowloonu. Ne napuštaj kuću bez nje. Ako 17! bude morala, ona će prezentirati karticu - ako bude morala - i ako uzmogne naći hotelsku sobu. Uzela je novac i kreditnu karticu te započela nespretni posao mijenjanja odjeće stalno bacajući poglede na ulice izvan bolničkog kompleksa. Uz olakšanje je primijetila da je na ulicama vreva, a u toj vrevi je njezina prva sigurnost. Odjednom je automobil dojurio na parkiralište uz škripu kočnica pred vratima na kojima je pisalo VRATA ZA HITNE SLUČAJEVE. Marie je ustala i gledala kroz prozore automobila. Krupno graneni kineski major i hladnim, precizni doktor iskočili su iz kola i potrčali prema ulazu. Kad su oni iščezli kroz vrata, Marie je istrčala s parkirališta na ulicu. Šetala je satima zaustavivši se da utoli glad u restauraciji za brzu prehranu72 i jela je sve dok više nije mogla podnijeti ni pogled na hamburger. Pošla je u toaletu za žene i pogledala se u ogledalo. Izgubila je na težini i imala tamne kolutove ispod očiju, ali, usprkos tome, bila je ona. Ali prokleta kosa! Oni će pretraživati Hong Kong tražeći je, a prvi opis bavit će se njezinom kosom i visinom. Malo može učiniti u pogledu posljednjeg, ali bi mogla drastično preinačiti prvo. Zaustavila se pred ljekarnom, ušla i prebacila metalne ukosnice i nekoliko kopči. A onda, sjetivši se što joj je Jason rekao da uradi u Parizu kad joj se fotografija pojavila u novinama, povukla je kosu unazad, povezala je u snop, a obje strane je ukosnicama pričvrstila uz glavu. Rezultat je bio mnogo strože lice pojačano gubitkom težine i činjenicom da nije imala nikakve kozmetike na sebi. To je učinak koji je Jason - David - htio u Parizu... Ne, razmišljala je, to nije bio David u Parizu. Bio je Jason Bourne. A noć je kao što je bila u Parizu. - Zašto to činite, gosponice? - upita je prodavač koji je stajao pokraj ogledala iza tezge za kozmetiku. - Vi imate tako lijepu kosu, vrlo lijepu. - Oh? Umorna sam od četkanja, to je sve. Marie je izašla iz ljekarne, kupila je ravne sandale od prodavača na ulici, a od drugog je kupila imitaciju Guccijeve73 torbice - slova G s jedne i druge strane stajala su naglavce. Ostalo joj je 45 američkih dolara, a nije imala nikakvu predodžbu kako će i gdje će provesti noć. Bilo je i prekasno i prebrzo da ode do kanadskog konzulata. Kanananka koja stigne poslije ponoći i zatraži popis osoba koje rade u konzulatu, svakako će izazvati uzbunu; osim toga, još nije imala vremena da smisli kako će to iskati. 72 Engl. "fasl food"; restauracije u kojima je ponuda jednostavna, a usluga brza, npr. prodavaonice hamburgera, (op.prev.) 73 Veoma skupi menunarodni butici talijanske obitelji Gucci čiji proizvodi - kožna galanterija - imaju mnogo jeftinijih imitacija osobito na Dalekom istoku,

(op. prev.) .112 Kamo bi mogla poći? Treba joj sna. Ne postupaj kad si umoran ili iscrpljen. Mogućnost pogreške je prevelika. Odmor je oružje. Nemoj to zaboraviti. Prošla je pored jedne arkade gdje su upravo zatvarali. Mladi američki par u trapericama pregovarao je s vlasnikom štanda s košuljama i majicama kratkih rukava. - Hej, hajde, čovječe - govorio je mladić. - Ti želiš noćas prodati još jednu stvar, a nije li tako? Dakle, ja mislim da svoju zaradu malo skrešeš, ali će to ipak biti nekoliko dinerosa74 u tvom džepu. - Ne dinerosa - uzviknu trgovac smijući se. - Samo dolari, a ti ih malo nudiš! Ja imam djecu. Ti uzimaš dragocjenu hranu iz njihovih usta. - On vjerojatno posjeduje restauraciju - reče djevojka. Page 90 Bourneova nadmoć - Želite restauraciju? Prava kineska hrana? - Isuse, u pravi si, Lacy! - Moj treći ronak s očeve strane ima izvanredan štand dvije ulice odavde. Vrlo blizu, vrlo jeftino, vrlo dobro. - Zaboravite to - odvrati mladić. - Četiri zelena, američka, za šest majica. Uzmi ili ostavi. - Uzimam. Samo zato jer ste vi prejaki za mene. - Trgovac je zgrabio ponuneni novac i ubacio majice u papirnatu vrećicu. - Ti si pravo čudo, Buzz. - Djevojka ga je poljubila u obraz i nasmijala se. - On još radi na principu zarade od četiristo posto. - To je nezgodno s vama koji završavate poslovne studije! Ne uzimate u obzir estetiku. Miris lovine, zadovoljstvo verbalnog sukoba. - Ako se mi ikad vjenčamo, ja ću te izdržavati do kraja svog bijednog života, ti veliki pregovaraču. Mogućnosti će se pojaviti. Prepoznaj ih, djeluj u skladu s njima. Marie pristupi studentima. - Oprostite - rekla je obraćajući se prvenstveno djevojci. - Čula sam vas kako govorite... - Nije li bilo strašno? - zadovoljno će mladić. - Vrlo agilno - odgovori Marie. - Ali ja smatram da je vaša prijateljica u pravu. Takve košulje ga nesumnjivo stoje manje od dvadeset pet centi po komadu. - Četiri stotine petsto - naglašavala je djevojka kimajući. - Kevstone7 bi trebao da bude tako sretan. - Key tko? - Draguljarski izraz - objasni Marie. - To je stotinu posto. 74 Krivo upotrijebljeni južnoamerički sleng za novac. (op. prev.)

' "Kevstone" je zapravo središnji kamen na vrhu arkade ili kupole; preneseno kad "konac djelo krasi", a američki zlatari upotrebljavaju tu riječ kad uberu neočekivano visoku cijenu, (op. prev.) m - Ja sam okružen samim filistejcima - uzvikne mladić. - Ja završavam studij povijesti umjetnosti. Jednog ću dana upravljati Metropolitanom! - I ne pokušavajte povjerovati u to - nastavi djevojka okrenuvši se Marie. - Žao nam je, mi nismo te vrste, samo se zabavljamo. Prekinuli smo vas. - Dosta mi je neugodno, ali je moj avion kasnio jedan dan pa se nisam mogla pridružiti svojoj skupini u obilasku Kine. Hotel je pun pa sam se pitala... - Treba vam mjesto za upadanje? - upadne joj u riječ student povijesti umjetnosti. - Da, tako je. Iskreno rečeno, moja su sredstva primjerena, ali ograničena. Ja sam učiteljica iz Mainea - ekonomija, bojim se. - Ne bojte se - reče djevojka i nasmije se. - Sutra se pridružujem svojoj skupini, ali bojim se da je to sutra, a ne noćas. - Možemo vam pomoći, zar ne, Lucy? - Uvjerena sam da možemo. Naš koledž ima sporazum s Kineskim sveučilištem u Hong Kongu. - Nije bogzna kakva sobna služba, ali je cijena u redu - objasni mladić. Tri zelena, američka, za noć. Ali, tako mi sveca, oni su tako pretpotopni. - Želi reći da tamo vlada stanoviti puritanski pravilnik. Spolovi su odijeljeni. - ≫Dječaci i djevojke zajedno...≪ - pjevao je student povijesti umjetnosti. - Vraga jesu! - dodao je. Marie je sjedila na lakom krevetu u velikoj sobi; do stropa je bilo više od petnaest metara; pretpostavljala je da je to vježbaonica. Svuda oko nje su mlade žene spavale ili nisu. Većina je šutjela, ali ih je nekoliko hrkalo, druge su palile cigarete, a bilo je i sporadičnih bjegova prema kupaonici u kojoj je fluorescentno svjetlo bilo stalno upaljeno. Bila je menu djecom, a poželjela je da i ona sada bude dijete, slobodna od strahova koji su prijetili sa svih strana. Davide, potreban si mi! Ti misliš da sam tako snažna, ali, dragi, ja nisam ovome dorasla! Sto da radim? Kako da radim? Proučavaj sve, naći ćeš nešto što možeš upotrijebiti. - Jason Bourne. 76 Njujorški Metropolitan Museum; (op. prev.) 13 Pljuštalo je kao iz kabla, a kapi su udubljivale pijesak hvatajući svjetlo reflektora koje je obasjavalo groteskne kipove Repulse Baya - reprodukcije golemih kineskih božanstava, ljutitih mitova Orijenta u bijesnim pozama; neki su se uzdizali i deset metara. Mračna obala je bila napuštena, ali je bilo vreve u starom hotelu na ulici i u anakronističnoj prodavaonici hamburgera preko puta. Bili su to šetači i nešetači, turisti i otočani; svi su navrli u zaljev na kasno

noćno piće ili da nešto pojedu i gledaju u zastrašujuće kipove koji odbijaju sve Page 91 Bourneova nadmoć zle duhove koji bi u svakom trenu mogli izići iz mora. Nagli prolom prisilio je šetače da unu unutra; drugi su čekali da oluja prone pa da se vrate svojim kućama. Promočen do kože, Bourne je čučao u visokom lišću šest metara od podnožja idola okrutna izgleda, na pola puta do obale. Obrisao je kišu s lica dok je zurio u betonske stube koje su vodile do ulaza starog Hotela Colonial. Čekao je na treće ime na popisu. Prvi ga je čovjek pokušao uhvatiti u zamku na Star Ferrvu, na dogovorenom terenu, ali je Jason, koji je imao na sebi istu odjeću koju je nosio u Ozidanome gradu, na vrijeme opazio čovjekove dvije isturene patrole. Nije bilo tako lako kao lov na ljude s radiopredajnicima, ali nije bilo ni teško. Za trećeg putovanja preko luke, a kako se Bourne nije pojavio na dogovorenu prozoru desnog boka broda, ista su dvojica dvaput prošla pored njegova kontakta, svaki je nešto kratko izrekao pa se uputio u suprotnom smjeru pogleda uperenog u svog pretpostavljenog. Jason je čekao sve dok se brod nije približio gatu, a putnici krenuli en masse prema izlaznoj rampi na pramcu. Kineza s desne strane pogodio je snažnim udarcem u bubrege dok je prolazio pored njega u gomili, a onda je u stražnji dio žr-tvine glave udario teškim mjedenim pritiskivačem za papir; putnici su jurili slabo osvijetljenim prostorom. Bourne je zatim prošetao kroz već uglav- JJ1. nom ispražnjene klupe na desnu stranu; suočio se s drugim čovjekom, pritisnuo pištolj u trbuh patrole i prisilio ga da pone prema krmi. Nagnuo je čovjeka preko ograde i bacio ga u more dok je brodska pištaljka parala noć, a brod pristajao uz obalu u Kowloonu. Zatim se vratio svom kontaktu pored napuštena prozora na sredini broda. - Održali ste riječ - započe Jason. - Bojim se da kasnim. - Vi ste onaj koji je nazvao? - Kontaktove oči preletiše preko Bour-neove bijedne odjeće. - Ja sam taj. - Vi se ne doimate kao čovjek s novcem o kojem ste govorili preko telefona. - Vi imate pravo na takvo mišljenje. - Bourne je izvukao svežanj pre-savinutih američkih novčanica, a kad ga je otvorio, vidjele su se i novčanice od 1000 dolara. - Vi ste taj čovjek. - Kinez baci brzi pogled preko Jasonovih ramena. - Što vi želite? - tjeskobno će čovjek. - Informaciju o nekome koga se može unajmiti, a sebe naziva Jasonom Bourneom. - Vi razgovarate s krivom osobom.

- Ja ću velikodušno platiti. - Nemam ništa na prodaju. - Mislim da imate. - Bourne je spremio novac i izvukao oružje pristu-pivši bliže čovjeku dok su putnici iz Kowloona kuljali na brod. - Ili ćete mi ono što želim saznati reći za nagradu ili ćete biti prisiljeni to reći za spas života. - Ja znam samo ovo - protestirao je Kinez. - Moji ga ljudi neće taknuti! - Zašto ne? - To nije isti čovjek! - Sto ste rekli? - Jason je zadržao dah i pomno promatrao čovjeka. - On se izlaže opasnostima kao nikad prije. - Kinez je opet pogledao iza Bournea; pored kose pojaviše mu se graške znoja. - On se vraća nakon dvije godine. Tko zna što se dogodilo? Piće, narkotici, bolest od kurvi, tko zna? - Sto mislite pod ≫opasnostima≪? - To je baš ono što mislim! On ulazi u cabaret u Tsim Sha Tsuiju -nastao je metež, policija je već bila na putu. Pa ipak, on ulazi i ubija petoricu! Mogao je biti uhvaćen, moglo se ući u trag njegovim klijentima! On ne bi učinio tako nešto prije dvije godine. 176 - Vaš slijed doganaja se može vratiti unazad - reče mu Jason Bourne. - On je možda ušao - kao jedan čovjek - i započeo metež. On ubija kao taj čovjek, a izlazi kao drugi, bježeći u konfuziji. Orijentalac se kratko zagledao u Jasonove oči, odjednom uplašeniji nego prije bacivši opet pogled na otrcanu, loše šivenu odjeću pred sobom. - Da, mislim da je to moguće - rekao je tresući se, lupajući glavom najprije s jedne pa s druge strane. - Kako se može doći do tog Bournea? - Ja ne znam, kunem se u duhove! Zašto me pitate takva pitanja? - Kako? - ponovi Jason, nagnuvši se prema čovjeku sve dok im se čela nisu gotovo doticala; pištolj je uperio u orijentalčev donji dio abdomena. - Ako ga ne želite dirnuti, znadete gdje ga možete dirnuti, znadete mjesto gdje Page 92 Bourneova nadmoć je! Sada, gdje? - O, kršćanski Isuse! - Proklet bio, ne On! Bourne! - Macao! Šapuće se da on radi iz Macaa, to je sve što znam, kunem se! - Čovjek se preplašeno ogledavao lijevo i desno. - Ako pokušavate pronaći dvojicu vaših ljudi, ne brinite, ja ću vam reći - rekao je Jason. - Jedan je u hrpi tamo, a nadam se da drugi zna plivati. - Ti ljudi su - Tko ste vi? - Mislim da znate - odgovori mu Bourne. Vratite se do kraja broda i tamo

ostanite. Ako zakoračite jedan korak prije nego pristanemo, to će vam biti posljednji korak. - Oh, tako mi svega, vi ste... - Ja ne bih završio tu rečenicu da sam na vašem mjestu. Drugo je ime bilo popraćeno gotovo sumnjivom adresom. Restauracija u Causeway Bayu77 koja se specijalizirala u klasičnoj francuskoj kuhinji. Prema Yao Mingovim kratkim bilješkama, čovjek se ponašao kao upravitelj, ali je zapravo bio vlasnik, a konobari su mu jednako vješti s oružjem kao što su s poslužavnicima. Kontaktova kućna adresa nije bila poznata; sav svoj posao vodio je u restauraciji pa se sumnjalo da on nema stalne adrese. Bourne se vratio u Peninsulu, odbacio je sako i šešir te kroz vrevu u predvorju brzo se uputio prema liftu; dobro odjeveni par nastojao je ne pokazati svoje zaprepaštenje zbog njegova izgleda. On se nasmiješio i promrmljao ispriku. Otprilike "nasipna uvala"; (op. prev.) ..IZL. - Lov na blago moje kompanije.78 Prilično bedasto, zar ne? U svojoj je sobi sebi dopustio nekoliko trenutaka da opet bude David Webb. To je bila pogreška; nije mogao podnijeti suspenziju Bourneova načina mišljenja. Opet sam on. Moram biti. On zna što treba uraditi. Ja ne znam... Ispod tuša je isprao prljavštinu Ozidanoga grada i nepodnosivu vlagu Star Ferrva. Obrijao je sjenu s lica i obukao se za kasnu francusku večeru. Pronaći ću ga, Marie! Kunem se da ću ga pronaći! To je bilo obećanje Davida Webba, ali je to Jason Bourne viknuo u bijesu. Restauracija se više doimala odličnom rococo palačom za jelo pariške Avenue Montaigne nego jednokatnom zgradom u Hong Kongu. Zamršeni svijećnjaci visili su sa stropa dok su sićušne žarulje prigušeno sijale; na stolovima prekrivenima najčišćim stolnjacima od najboljeg materijala, najfinijim srebrom i kristalom, svjetlucale su svijeće na bogatim držačima. - Bojim se da večeras više nemamo slobodnih stolova, monsieur -obratio mu se maitre d'. Bio je jedini Francuz na vidiku. - Meni je rečeno da pitam za Yianga Yua i kažem da je hitno - odgovori mu Bourne pokazujući novčanicu od 100 dolara, američkih. - Mislite li da bi on mogao nešto pronaći, ako ovo nane njega? - Ja ću pronaći, monsieur. - Maitre d' je pažljivo stisnuo Jasonovu ruku primivši novac. - Yiang Yu je ugledni član naše male zajednice, ali ja sam onaj koji odabire. Comprenez-vous?79 - Absolument80 - Bien! 1 Vi imate lice privlačnog, sofisticiranog čovjeka. Ovuda, molim, monsieur. Od večere, ipak, neće biti ništa; doganaji su izbijali suviše brzo. Nekoliko minuta pošto su ga uslužili pićem, stolu se primaknuo vitak Kinez u crnom

odijelu. Ako na tom čovjeku ima išta čudno, pomisli David Webb, onda je to tamnija boja njegove kože i veća kosina njegovih očiju. Malezijac je bio u njegovoj krvi. Prestani s tim! zapovjedao je Bourne. To nam nije ni od kakve koristi! - Pitali ste za mene? - upita ga upravitelj dok su mu oči pretraživale lice koje je bilo usmjereno k njemu. - Kako vam mogu biti na usluzi? - Prvo da sjednete. - Sjediti s gostima je sasvim neregularno ponašanje, sir. - Ne baš. Ne ako ste vlasnik lokala. Molim vas. Sjednite. 78 Američke kompanije prirenuju godišnji dan kolektiva s raznim oblicima zabave u prirodi. Jedna od zabava je "lov na blago", tj. na svotu novca ili vrijedan predmet koji pripada onome tko ga nane. (op. prev.) 79 Razumijete li? (franc); (op. prev.) 80 Savršeno (franc); (op. prev.) 81 Dobro (franc); (op. prev.) 178 - Je li ovo još jedan dosadni upad porezne uprave? Ako je tako, nadam se da ćete uživati u večeri koju ćete platiti. Moje su knjige sasvim čiste i sasvim Page 93 Bourneova nadmoć točne. - Ako mislite da sam Britanac, znači da me niste slušali. A ako ≫dosadan≪ znači da je pola milijuna dolara dosadno, onda mi se što prije sklonite s očiju, a ja ću uživati u večeri. - Bourne se naslonio na zid lože i natočio piće lijevom rukom. Desna mu je bila skrivena. - Tko vas je poslao? - upita orijentalac miješane krvi i sjedne. - Pomaknite se od ruba. Želim razgovarati vrlo tiho. - Da, dakako. - Yiang Yu se pomaknuo nekoliko centimetara, izravno nasuprot Bourneu. - Moram vas upitati: tko vas je poslao? - Ja vas moram upitati - sada će Jason - volite li američke filmove? Osobito naše vesterne? - Dakako. Američki su filmovi divni, a u filmovima o vašem starom Zapadu najviše uživam. Tako su poetični u odmazdi, tako su pravedno nasilni. Govorim li točne riječi? - Da, govorite. Jer ste baš sada u jednom od tih filmova. - Oprostite? - Ja imam vrlo specijalno oružje ispod stola. Naciljano je izmenu vaših nogu. - U razmaku od jedne sekunde Jason je podigao stolnjak, izvukao pištolj tako da mu se mogla vidjeti cijev i vratio oružje na isto mjesto. - Ima prigušivač koji zvuk četrdeset petice smanjuje na ≫pop≪ čepa boce sa šampanjcem, ali ne i udarac. Liao jie ma?

- Liao jie... - odvrati orijentalac dišući duboko od straha. - Vi ste iz Specijalnog odjela? - Ja nisam ni sa kim, osim sa sobom. - Onda nema pola milijuna dolara? - Ima onoliko koliko vi smatrate da vam život vrijedi. - Zašto ja? - Vi ste na popisu - istinoljubivo će Bourne. - Za smaknuće? - prošapće Kinez hvatajući zrak; lice mu se sasvim iskrivilo. - To zavisi od vas. - Ja moram platiti da me ne ubijete? - Na neki način, da. - Ja ne nosim pola milijuna dolara u džepovima! Ni ovamo u prostorijama! - Onda mi platite nešto drugo. - Sto? Koliko? Smeli ste me! - Informaciju umjesto novca. 17Q - Kakvu bih informaciju? - upita Kinez, a strah mu je prerastao u paniku. - Kakvu informaciju mogao ja imati? Zašto doći k meni? - Zato jer imate poslove s čovjekom kojeg želim naći. Jedan za unajmljivanje, a sebe naziva Jason Bourne. - Ne! To se nikad nije dogodilo! Orijentalčeve ruke stadoše drhtati. Vene u vratu su mu se nalile krvlju i udarale, a oči mu po prvi put odlutaše do Jasonova lica. Lagao je. - Vi ste lažac - tiho će Bourne. Kako se nagnuo naprijed, tako je desnu ruku gurnuo dalje ispod stola. - Vi ste bili veza u Macau. - Macao, da! Ali ne veza. Kunem se grobovima svoje obitelji generacijama! - Vrlo ste blizu da izgubite želudac i život. Uputili su vas u Macao do njega! - Uputili su me, ali nisam dopro do njega! - Dokažite mi to. Kako to da ste vi bili kontakt? - Francuz. Ja sam trebao stajati na vrhu stuba izgorjele bazilike Sv. Pavla u Calcadi. Trebalo je da imam crnu maramu oko vrata, a kad mi se približi čovjek - Francuz - i nešto primijeti o ljepoti ruševina, trebalo je da izreknem slijedeće riječi: ≫Cain je za Deltu≪. Ako on odgovori ≫a Carlos je za Caina≪, trebalo je da ga prihvatim kao vezu do Jasona Bour-nea. Ali ja vam se kunem, on se uopće... Bourne nije čuo ostatak čovjekova prosvjeda i opravdanja. Staccato eksplozije praskale su mu u glavi; svijest mu se vratila u prošlost. Zasljep-ljujuće bijelo svjetlo ispunilo mu je oči, a praskanje je bilo nepodnosivo. Cain je za Deltu, a Carlos je za Caina... Cain je za Deltu! Delta jedan je Cain! Meduza kreće; zmija odbacuje kozu. Cain je u Parizu, a Carlos će biti njegov! To su bile riječi, šifre, izazovi nabačeni Šakalu. Ja sam Cain, ja sam bolji i ja sam ovdje! Doni, nadi me, Šakalu! Usudi se pronaći Caina, jer on ubija bolje od tebe. Bit će

bolje da me nadeš prije nego te ja nanem. Ti nisi par za Caina! Dobri Bože! Tko bi preko pola svijeta znao te riječi - kako bi ih mogao znati? One su bile zabravljene u najdubljim arhivima tajnih operacija! Bile su izravna veza s Meduzom! Bourne je zamalo pritisnuo obarač nevidljiva automatika, toliki je bio šok tog nevjerojatnog otkrića. Skinuo je kažiprst s obarača i stavio ga na kućište Page 94 Bourneova nadmoć obarača; umalo je ubio čovjeka jer mu je otkrio izuzetnu informaciju. Ali, kako se to moglo dogoditi? Tko je bio kanal do novog ≫Jasona Bournea≪ koji je znao o tome? Mora se otrgnuti od tih misli, znao je to. Njegova ga je šutnja izdavala, izdavala je njegovo iznenanenje, zapanjenost. Kinez je zurio u njega i cen- 180 timetar po centimetar povlačio ruku iza ruba lože. - Vratite je natrag ili ću vam otfikariti i jaja i želudac. Orijentalčevo se rame pomaklo i ruka se pojavila na stolu. - Ono što sam vam rekao/≪/ istina - rekao je. - Francuz se nije pojavio. Da se pojavio, ja bih vam sve rekao. Tako biste učinili i vi na mojem mjestu. Ja štitim samo sebe. - Tko vas je poslao da obavite kontakt? Tko vam je dao riječi koje ćete upotrijebiti? - To je, iskreno, izvan mene, morate u to vjerovati. Sve je učinjeno telefonom preko drugih i trećih strana koje su znale samo informaciju koju nose. Dokaz integriteta je u dolasku novca kojim sam plaćen. - Kako stiže taj novac? Netko vam ga mora dati. - Netko tko je nitko, tko je sebe unajmio. Nepoznati domaćin skupe večere za više gostiju zatražit će da porazgovara s upraviteljem. Ja ću saslušati njegove komplimente, a tijekom razgovora dokliznut će mi omotnica. Imat ću deset tisuća dolara što sam došao do Francuza. - A onda - što? Kako dopirete do njega? - Treba poći u Macao, u casino Kam Pek u središtu grada. Casino je uglavnom za Kineze, za igre fan-tan i dai sui82. Pone se do stola pet i ostavi se telefonski broj hotela u Macau - ne privatni telefon - i ime, bilo koje ime, ne svoje, prirodno. - On naziva taj broj? - Može i ne mora. Treba ostati dvadeset četiri sata u Macau. Ako ne nazove u to vrijeme, znači da nisi prihvaćen jer Francuz nema vremena za tebe. - To su pravila? - Da. Ja sam dvaput odbijen, a onaj jedini put kad sam prihvaćen, on se nije pojavio na stubama Calcade. - Zašto mislite da ste odbijeni? Zašto mislite da se nije pojavio?

- Nemam pojma. Možda ima previše posla za svog gazdu ubojicu. Možda sam mu rekao krive riječi u prvim dvjema prilikama. Možda je kod trećeg pokušaja pomislio da je vidio sumnjive ljude na Calcadi, ljude za koje je povjerovao da su sa mnom i da mu ne žele dobra. Dakako, takvih ljudi nije bilo tamo, ali nemaš se kome požaliti. - Stol pet, petica. Dileri - reče Bourne. - Croupieri se stalno mijenjaju. On ima dogovor sa stolom. Novac koji pokriva, pretpostavljam. Koji se dijeli. A zacijelo on sam ne ide u Kam Pek Kineska igra u kojoj se slučajni broj okruglih pločica stavlja ispod posude pa se sklapaju oklade koliko če ih ostati kad se podijele sa četiri. Dai sui je igra s kartama koja se igra u slijedu, a pobjednik je onaj koji je prvi iskoristio svoje karte. (op. prev.) 181 - on nesumnjivo unajmi kurvu s ulice. On je vrlo oprezan, vrlo profesionalan. Znadete li nekoga drugog tko je pokušao doći do tog Bournea? -upita Bourne. - Znat ću ako budete lagali. - Mislim da biste znali. Vi ste opsjednut - a to nije moj posao - i ulovili ste me u prvom nijekanju. Ne, ja ne lažem, sir. To je istina jer mi nije do toga da mi prsnu crijeva uz zvuk čepa boce šampanjca. - Vi ne možete biti temeljitiji nego ste bili. Riječima jednog drugog čovjeka, mislim da vam vjerujem. - Vjerujte, sir. Ja sam samo kurir - skupi kurir, možda - ali ipak samo kurir. - Vaši su konobari nešto drugo, rečeno mi je. - Oni nas nisu upadljivo promatrali. - Vi ćete me ipak otpratiti do vrata - rekao mu je. A sada je bilo na redu treće ime, treći čovjek pod prolomom oblaka u Repulse Bayu. Kontakt je odgovorio na kod: ≫Ecoutez, monsieur. 'Cain je za Deltu, a Carlos je za Caina'≪. - Trebalo je da se sretnemo u Macau! - čovjek je vrištao preko telefona. - Gdje ste bili? - Zauzet - odvrati Jason. - Možda ste zakasnili. Moj klijent ima vrlo malo vremena i on sve dobro zna i saznaje. Čuje da vaš čovjek kreće na drugo mjesto. Uznemiren je. Obećali ste mu, Francuzu! Page 95 Bourneova nadmoć - Što on misli gdje ide moj čovjek? - Na drugi posao, dakako. Čuo je pojedinosti. - Vara se. Čovjek je na raspolaganju ako se postigne prava cijena. - Nazovite me opet za nekoliko minuta. Razgovarat ću sa svojim klijentom i

vidjeti može li se nastaviti stvar. Bourne je nazvao za pet minuta. Pristanak je dat, mjesto dogovoreno. Repulse Bay. Jedan sat. Kip ratnog božanstva na pola puta do obale, na lijevoj strani mola. Kontakt će nositi crnu maramu oko vrata; kod će ostati isti. Jason je pogledao na sat; dvanaest minuta poslije punog sata. Kontakt je kasnio, a kiša nije bila problem - obratno, bila je prednost, prirodni pokrivač. Bourne je ispitao svaku stopu terena gdje je upriličen sastanak, više od dvanaest metara u svakom smjeru koji ima liniju ciljnika do kipa idola; učinio je to nakon ugovorena vremena iskoristivši minute dok je na pogledu imao stazu do kipa. Do sada ništa nije bilo neregularno. Nije bila postavljena nikakva zamka. Zhongguo ren se pojavio na vidiku pogrbljenih ramena dok je brzo silazio stubama pod pljuskom kiše, kao da će oblikom tijela otjerati kišu. Potrčao je stazom do kipa božanstva rata pa se zaustavio približivši se velikom režećem idolu. Obišao je svjetla reflektora, ali ono što se nakratko moglo vidjeti na njegovu licu, odavalo je ljutnju što nije nikoga našao. - Francuz, Francuz! Bourne je potrčao kroz žbunje prema stubama ispitujući još jednom situaciju prije susreta smanjujući tako svoju ranjivost. Oprezno je obišao oko debelog kamenog stupa koji je graničio sa stubištem pa kroz kišu pogledao gornju stazu do hotela. Ugledao je ono što se svim srcem nadao da neće ugledati. Čovjek u mantilu za kišu i sa šeširom pojavio se iz trošnog Hotela Colonial i dao se u brzi hod. Na pola puta do stuba se zaustavio i nešto izvukao iz džepa; okrenuo se; vidio se slabi sjaj svjetla... kojem je gotovo istog časa odgovorio sličan slabašan blijesak s prozora ljudima ispunjenog predvorja. Olovke-svjetiljke. Signali. Izvinanje je bilo na putu prema svom isturenome mjestu jer je njegova veza ili čovjek koji ga pokriva potvrdio komunikaciju. Jason se okrenuo oko osi i vratio se stazom kojom je prošao kroz gusto raslinje. - Francuz, gdje ste? - Ovamo! - Zašto niste odgovorili? Gdje? - Ravno naprijed. Grmlje ispred vas. Požurite! Kontakt se približio raslinju; bio je na udaljenosti ruke. Bourne je skočio i zgrabio ga, okrenuo i odgurnuo dublje u mokre grmove. Istodobno mu je lijevom rukom pokrio usta. - Ako želite živjeti, da se ne čuje ni zvuka od vas! Deset metara od šume duž obale, Jason je gurnuo osobu za kontakt u deblo stabla. - Tko je s vama? - upitao ga je grubo i polako skidao ruku s čovjekovih usta. - Sa mnom? Nitko nije sa mnom. - Ne lažite. - Bourne je izvukao pištolj i pritisnuo cijev na kontaktov vrat. Kinez je stražnjim dijelom glave udario o deblo; oči mu se raširiše, a usta razjapiše. - Ja nemam vremena za zamke! - nastavio je Jason. - Ja nemam vremena!

- Ali nema nikoga sa mnom! Moja riječ u ovim stvarima je moj svagdanji kruh! Bez nje ja nemam zanimanja! Bourne je zurio u čovjeka. Oružje je stavio za pas, zgrabio kontaktovu ruku i gurnuo čovjeka nadesno. - Budite tihi. Ponite sa mnom. 182 , L.. Devedeset sekundi nakon toga, Jason i kontakt su propuzali kroz mokro grmlje do dijela staze nekih šest-sedam metara zapadno od masivnog idola. Pljusak je pokrivao sve zvukove koji su se mogli čuti za vrijeme suhe noći. Odjednom je Bourne zgrabio orijentalčevo rame i zaustavio ga. Naprijed se moglo vidjeti izvidnika: sagnuo se i prošao rubom staze s oružjem u ruci. Na trenutak je prošao kroz svjedo reflektora koje je obasjavalo idola pa je brzo iščezao; bio je to samo trenutak, ali dovoljan. Bourne je pogledao u osobu za kontakt. Kinez je bio zapanjen. Nije mogao skinuti pogleda od mjesta na svjetlu kojim je prošao izvidnik. Misli su mu brzo nadolazile, strah je u njemu buktao; mogao se nazrijeti u njegovom pogledu. - Shi - prošaptao je. - Jiagian! - Ukratko engleskim riječima - reče Jason govoreći kroz kišu - taj je čovjek krvnik? - Shi!... Da. - Kažite mi, što ste mi donijeli? - Sve - odgovori kontakt još potresen. - Prvi novac, napuci... sve. - Klijent ne šalje novac ako namjerava ubiti čovjeka kojeg unajmljuje. Page 96 Bourneova nadmoć - Ja to znam - mirno će kontakt kimajući glavom zatvorenih očiju. - Oni mene žele ubiti. Njegove riječi Liangu, u prolazu u luci, bile su proročanske, pomisli Bourne. ≫To nije stupica za mene... To je za vas... Vi ste obavili svoj posao, a oni ne mogu sebi dopustiti nikakvih tragova... oni vas više ne mogu si priuštiti. - Drugi je u hotelu. Vidio sam ih kako si menusobno signaliziraju baterijskim svjetiljkama. Zato vam nisam mogao odgovoriti nekoliko minuta. Orijentalac se okrenuo i pogledao u Jasona; u njegovim očima nije bilo samosažaljenja. - Rizici mojeg zanimanja - jednostavno će. - Kao što kaže moj glupi narod, ja ću se pridružiti svojim precima, a nadam se da oni nisu tako glupi. Evo. Kontakt stavi ruku u unutrašnji džep i izvuče kovertu. - Ovdje je sve. - Jeste li to provjerili? - Samo novac. Sav je tu. Ja se ne bih susreo s Francuzom s manje novaca od njegovih zahtjeva, a za ostatak me nije briga. - Odjednom je čovjek pažljivo pogledao u Bournea, dok su mu oči žmirkale na pljusku.

- Ali vi niste Francuz! - Polako - odgovori mu Jason. - Tijek večerašnjih doganaja za vas je prebrz. - Tko ste vi? - Netko tko vam je upravo pokazao gdje stojite. Koliko ste novaca donijeli? - Trideset tisuća američkih dolara. - Ako je to prvo plaćanje, cilj mora da je netko impresivan. - Pretpostavljam da jest. - Zadržite to. - Sto? Što to kažete? - Ja nisam Francuz, sjećate se? - Ja ne razumijem. - Ja čak ne želim upute. Uvjeren sam da ih netko vašeg profesionalnog kalibra može iskoristiti u svoju korist. Čovjek dobro plaća za informaciju koja mu može pomoći; on plaća mnogo više za svoj život. - Zašto ste vi ovo učinili? - Zato jer me sve to ne zanima. Mene zanima samo jedno. Ja želim čovjeka koji sebe naziva Bourne, a nemam vremena za gubljenje. Vi imate ono što sam vam ponudio plus dividendu - ja ću vas izvući odavde živa; čak ako moram ostaviti dva lesa ovdje u zaljevu, nije mi stalo. Ali mi vi morate dati ono što sam vas upitao preko telefona. Rekli ste mi da vam je vaš klijent rekao da ide na neko drugo mjesto. Gdje? Gdje je Bourne? - Vi govorite tako brzo... - Rekao sam vam: nemam vremena! Kažite mi! Ako odbijete, ja vas ostavljam, a vaš klijent vas ubija. Odaberite. - Shenzen - rekao je kontakt kao da se preplašio imena. - Kina? Postoji meta u Shenzenu? - Može se tako pretpostaviti. Moj bogati klijent ima svoje izvore u Queen's Roadu. - Što je to? - Konzulat Narodne Republike Kine. Izdana je veoma neuobičajena 'viza. Očito je da su mu najviše vlasti u Pekingu ocijenile podobnost. Izvor nije znao zašto pa kad je postavio pitanje o toj odluci, odmah su ga uklonili iz tog odjela. On je s tim upoznao moga klijenta. Za novac, dakako. - Zašto je viza bila neuobičajena? - Zato jer nije bilo uobičajenog čekanja, a tražitelj se nije pojavio u konzulatu. Ni za jedno ni za drugo se još nije čulo. - Pa ipak, to je samo viza. - U Narodnoj Republici nema takve stvari kao ≫samo viza≪. Osobito ne za bijelog muškarca koji putuje sam sa sumnjivom putovnicom izdanom u Macau. - Macao? -Da. 184 .......,

.185 A - Koji je datum ulaska? - Sutra. Granično mjesto Lo Wu. Jason je ispitivački gledao osobu za kontakt. - Vi kažete da vaš klijent ima svoje izvore u konzulatu. Nije li tako? - Ono o čemu vi mislite, stajat će mnogo novaca jer je rizik vrlo velik. Bourne je podigao glavu i kroz nalete kiše gledao na osvijetljenog idola. Vidio je neko kretanje; izvidnik je tražio svoju metu. - Pričekajte ovdje - rekao je. Vožnja ranim jutarnjim vlakom od Kowloona do granice kod Lo Wua nije potrajala Page 97 Bourneova nadmoć ni jedan sat. Bilo je potrebno manje od deset sekundi da shvati da je u Kini. Živjela Narodna Republika! Nije bilo potrebe za uskličnikom; granični stražari su to živjeli. Bili su kruti, ispitljivi i uvredljiva ponašanja. U putovnice su udarali gumene pečate s bijesom neprijateljskih adolescenata. Postojao je, menutim, i potporni sistem poboljšavanja te slike. Iza stražara stajao je red mladih nasmijanih žena u uniformi pored stolova napunjenih brošurama koje su isticale ljepotu i vrline njihove zemlje te njezina sistema. Ako je bilo hipokrizije u njihovu držanju, to se nije vidjelo. Bourne je platio za vizu 7000 dolara izdanom i označenom kontaktu. Cilj posjete naveden je kao ≫poslovna ulaganja u ekonomsku zonu≪, a viza se mogla obnoviti kod imigracijskih vlasti u Shenzenu uz dokaz o investiranju te uz potkrepljujuću nazočnost kineskog bankara kroz čiju će banku proći taj novac. U znak zahvalnosti i bez dodatnog honorara, kontakt mu je dao ime shenzenskog bankara koji će ≫gospodina Cruetta≪ lako uputiti u mogućnosti ulaganja kapitala dok je spomenuti gospodin Cruett i dalje prijavljen u Hotelu Regent u Hong Kongu. Najzad, dobio je još jednu nagradu od čovjeka čiji je život spasio u Repulse Bayu: opis čovjeka koji preko graničnog prijelaza Lo Wu putuje s putnom ispravom izdanom u Macau. ≫Visok je 186 cm, težak 92,5 kg, bijela put, svjetlosmena kosa≪. Jasno je zurio u tu informaciju pa se ne htijući sjetio podataka uspisanih u osobnoj iskaznici koju mu je izdala njegova vlada. Glasili su: ≫VIS: 186 TEŽ: 93,5 kg. Bijelac muškarac. Kosa: svij. smen.≪. Zahvatio ga je čudan osjećaj straha. Ne straha od konfrontacije; to je htio iznad svega jer je iznad svega htio da mu se Marie vrati. Ne, bila je to užasno spoznaja da je on odgovoran za stvaranje čudovišta. Nosilac smrti, čovjek koji se šepirio smrću, a nastao je iz smrtonosnog virusa koji je on usavršio u laboratoriju svojeg duha i tijela. 136

Bio je to prvi vlak iz Kowloona, uglavnom zaposjednut kvalificiranom radnom snagom i upravnim osobljem kojima je dopušten - poticali su ih -ulazak u Slobodnu ekonomsku zonu Shenzena jer se Narodna Republika nadala da će privući strane investicije. Na svakom mjestu zaustavljanja na putu prema granici, kako je sve više putnika ulazilo u vlak, Bourne je prolazio kroz vagone, a intenzivan pogled mu se na trenutak zaustavljao na svakom bijelcu kojih je bilo ukupno četrnaest kad je vlak stigao u Lo Wu. Nijedan nije ni izbliza ispunjavao opis čovjeka iz Macaa - opis sebe. Taj novi ≫Jason Bourne≪ uzet će sljedeći vlak. Original će čekati na drugoj strani granice. Sada je čekao. Za vrijeme četiri sata koja su prošla on je šesnaest puta objasnio znatiželjnom graničnom osoblju da čeka poslovnog kolegu; on je očito krivo shvatio raspored odlaska pa se znatno ranije ukrcao u prvi jutarnji vlak. Kao što je obično s ljudima u stranoj zemlji, ali osobito na Orijentu, činjenica što je uljudni Amerikanac izabrao teži put pa je želio da ga razumiju na njihovom jeziku, svakako je djelovala pozitivno. Četiri puta su ga ponudili kavom, sedam puta vrelim čajem, a dvije uniformirane djevojke su se cerekale kad su mu poklonile tuljac preslatkog kineskog sladoleda. Prihvatio je sve ponuneno; da je drugačije postupio bilo bi neuljudno, a kako je većina pripadnika četveročlane bande izgubila ne samo svoja lica, već i glave, neuglanenost ne pristoji, osim graničarima. Bilo je 11 sati i 10 minuta. Putnici. Putnici su nicali dugim ogranenim hodnikom na otvorenom pošto su obavili sve poslove oko ulaska u zemlju - uglavnom turisti, većinom bijelci, većinom zbunjeni i obuzeti strahopoštovanjem što su tu. Većina je bila u malim skupinama uz pratnju vodiča - po jedan iz Hong Konga i Narodne Republike - koji su govorili prihvatljivim engleskim, njemačkim ili francuskim i, oklijevajući, japanskim, kad su u pitanju ti posebno nevoljeni posjetioci s više npvca nego su Marx ili Konfucije ikad imali. Jason je proučavao svakog bijelog muškarca. Mnogi od njih visokih preko 180 centimetara bili su premladi, prestari, prekrupni, previtki, ili previše napadni u zelenkastim i limunskožutim hlačama da bi bili čovjek iz Macaa. Čekaj! Tamo! Stariji čovjek u žutosmenem odijelu od gabardena koji se pojavio kao turist srednjeg rasta koji šepa, odjednom je postao viši -a prestao je i hramati! Brzo je sišao niz stube probivši se kroz sredinu gomile i potrčao do velikog parkirališta zauzetog autobusima i turističkim kolima uz nekoliko taksija, a na prednjem prozoru svakoga od njih bio je postavljen znak ZHAN - izvan dužnosti. Bourne je potrčao za čovjekom gurajući se izmenu tijela ispred sebe ne vodeći računa o tome ako je nekoga odgurnuo. To je bio taj čovjek - čovjek iz Macaa! AS7 - Hej, jeste li ludi? Ralphe, on me je gurnuo! Page 98

Bourneova nadmoć - Gurni ti njega. Što želiš od mene? - Učini nešto! - Otišao je. Čovjek u gabardenskom odijelu uskočio je kroz otvorena vrata polute-retnog karavana tamnozelenih obojenih stakla koja su, prema kineskim pismenima, pripadala nekoj instituciji koja je nosila naziv ≫Zaklonište za ptice Chutang≪. Vrata su kliznula i zatvorila se, a kola su u istom trenutku pobjegla s parkirališta pa oko drugih kola skrenula u izlazni kolnik. Bourne je bio kao mahnit; nije ga smio pustiti da ode! Jedan stari taksi mu je bio zdesna, motor u praznom hodu. Povukao je vrata i bio dočekan uzvikom. - Zhan! - kriještao je vozač. - Shi ma? - Zagrmio je Jason i izvukao iz džepa toliko američkih novčanica koliko je dovoljno za pet godina luksuznog života u Narodnoj Republici. - Aiya! - Zou! - naredi Bourne, skoči na prednje sjedište i pokaže na polute-retna kola koja su zaokrenuta u polukrug. - Držite se njega i možete započeti svoj vlastiti posao u Zoni - rekao mu je na kantonskom. - Ja vam obećavam! Marte, tako sam blizu! Znam da je to on! Uhvatit ću ga! Sada je moj! On je izbavljenje od naših muka! Prva kola su pojurila s izlaznog puta i na prvom se raskršću usmjerila ka jugu izbjegavajući veliki trg ispunjen turističkim autobusima i gomilom turista te oprezno izbjegavajući beskrajnu rijeku bicikla na ulicama. Vozač taksija se uhvatio poluteretnih kola na primitivnoj cesti više popločenoj tvrdom ilovačom nego asfaltom. Mogli su vidjeti kako kola tamnih prozora ulaze u veliki zaokret ispred otvorenog kamiona koji je prevozio teške poljoprivredne strojeve. Turistički autobus je čekao na kraju zaokreta i skrenuo sa ceste iza kamiona. Bourne je pogledao ispred kola koja je progonio; u daljini su bili brežuljci i cesta se stala dizati. Onda se pojavio još jedan turistički autobus, ali ovaj iza njih. - Shumchun - rekao je vozač. - Bin do? — upita Jason. - Vodeni rezervoar Shumchun - odgovori mu vozač na kineskom. - Vrlo lijep rezervoar, jedan od najljepših jezera u cijeloj Kini. Šalje svoju vodu na jug do Kowloona i Hong Konga. Prepunjen posjetiteljima u ovo doba godine. Jesenski pejsaži su divni. 188 Odjednom je poluteretnjak ubrzao uspinjući se planinskom cestom, odvajajući se od kamiona i turističkog autobusa. - Zar ne možete brže? Zaobinite autobus i taj kamion! - Naprijed je mnogo zavoja!

- Pokušajte! Vozač je pritisnuo papučicu do poda i zaobišao autobus izbjegavši njegov izbočeni prednji dio za svega pet-šest centimetara jer ga je nadolazeći armijski poluteretnjak s dvojicom vojnika u kabini prisilio da se vrati natrag u red. I vojnici i vodiči turista vikali su na njih kroz otvorene prozore. - Spavajte s vašim ružnim materama! - vrisnuo je vozač, ispunjen svojim trenutkom pobjede da bi se odmah suočio sa širokim kamionom napunjenim poljoprivrednim strojevima koji je blokirao put. Ulazili su u oštar zavoj. Bourne se uhvatio za prozor i nagne se koliko je god mogao ne bi li imao jasniji vidik. - Nitko nam ne dolazi! - viknuo je vozaču kroz vjetar s kojim su se sukobljavali. Naprijed! Možete zaobići. Hajde! Vozač je to učinio natjeravši stari taksi do njegovih granica. Kotači su se u prazno okretali na dijelu ceste s tvrdom ilovačom pa je taksi opasno skliznuo ispred kamiona. Drugi zavoj, sada oštro slijeva i uz jači uspon. Naprijed je cesta bila ravna i uspinjala sa visokim brežuljkom. Kola koja su progonili više se nisu mogla vidjeti; iščezla su preko krijeste brežuljka. - Kuai! - viknuo je Bourne. - Možete li učiniti da ova prokleta stvar ide brže? - Nikad nije išao tako brzo! Ja mislim da će jebeni-jebeni duhovi učiniti da eksplodira motor! Što ću onda? Uzelo mi je pet godina dok sam kupio ovaj nesveti stroj, a koliko sam podijelio nesvetih mita da bih radio u Zoni! Jason je bacio nekoliko novčanica na pod taksija pokraj vozačeve noge. - Bit će deset puta više ako uzmognemo uloviti onaj karavan! Hajde, idemo! Taksi je preletio preko vrha brežuljka i brzo se spustio u veliku udolinu na rubu velikog jezera koje se doimalo kao da je dugo kilometrima. Bourne je u daljini mogao vidjeti snijegom pokrivene planinske vrhunce i zelene otoke koji su točkali plavozelenu vodu dok je oko moglo vidjeti. Taksi se zaustavio pored velike crvene i zlatne pagode u koju se ulazi dugim izbrušenim betonskim Page 99 Bourneova nadmoć stubištem. Otvoreni balkoni pagode bili su na strani prema jezeru. Štandovi za okrepu i prodaju dragulja bili su razasuti oko granica parkirališta na kome su bila četiri autobusa s dvostrukim vodičima koji su svoje ljude upućivali i molili da na kraju šetnje ne unu u krivi autobus. Nigdje se nije mogao vidjeti karavan zatamnjenih prozora. Bourne je brzo pomicao glavu gledajući u svim smjerovima. Gdje je on? - Kamo vodi ona cesta tamo? - upita vozača. - Crpne stanice. Nikome nije dozvoljeno tim putem; njime patrolira vojska. Iza zaokreta su visoka ograda i stražarnica. - Čekajte ovdje. Jason je izašao iz kola i krenuo prema zabranjenoj cesti zaželivši da ima sa sobom fotografski aparat ili bilježnicu - nešto što bi ga označilo kao turista.

Jedino mu je preostalo da uzme pozu turista, da hoda kao oklijevajući i široko otvorenih očiju. Ništa nije bilo suviše beznačajno za njegovu inspekciju. Približio se zavoju loše popločane ceste; ugledao je visoku ogradu i dio stražarnice - a zatim cijelu. Dugačka metalna prečaga zatvarala je cestu; dvojica stražara su razgovarala lenima okrenutim prema njemu gledajući u drugom smjeru - gledajući u dvoja kola parkirana jedna pored drugih pored nešto udaljenija od smene četverokutne kućice. Jedan od auta bio je karavan tamnih prozora, a drugi je bio smena limuzina. Karavan se pokrenuo. Usmjerio se natrag prema ulaznoj rampi! Bourneu su brzo navirale misli. Nije imao oružja; bilo bi nesvrhovito čak i pomisliti o prenošenju oružja preko granice. Ako pokuša zaustaviti karavan i izvući ubojicu, komešanje bi moglo navući stražare i njihovu brzu i točnu puščanu vatru. Prema tome, on mora izvući čovjeka iz Macaa - na njegovu vlastitu volju. Za ostalo će se Jason vrsno pobrinuti; on će uhvatiti samozvanca ovako ili onako. Nijedan mu čovjek nije dorastao; nijedne oči, vrat ili slabine ne mogu biti sigurne od njegova napada, brzog i bolnog. David Webb se nikad nije suočio s takvom realnošću. Bourne ju je živio. - Ima načina! Jason je potrčao od početka napuštenog zaokreta ceste izvan pogleda rampe i vojnika. Opet uze pozu razgledavatelja i stade slušati. Motor karavana bio je u praznom hodu; škripa je mogla značiti da podižu metalnu gredu. Od sada samo trenuci. Bourne je zauzeo položaj u travi uz cestu. Karavan je savladavao zavoj, a on je točno odmjerio svoje poteze. Odjednom je bio tamo, ispred velikog vozila, ustrašena izraza lica kad se okrenuo na stranu ispod vozačeva prozora i rukom udario u vrata ispu-stivši urlik bola kao da ga je karavan pogodio, možda i ubio. Ležao je nau-znak na cesti dok su se kola zaustavila. Vozač je iskočio; nevinašce spremno da izjada svoju nevinost. Nije imao prilike za to. Jason je ispružio ruku; zgrabio je vozača za zglavak noge, povukao ga da izgubi ravnotežu, a onda mu glavom udario u bočnu stranu karavana. Vozač je pao u nesvijest, a Bourne ga je povukao do stražnjeg dijela karavana ispod zamagljenih .120. prozora. Ugledao je nabreklinu u vozačevu sakou; bio je to pištolj, što se moglo predvidjeti s obzirom na to koji je teret vozio. Jason ga je uzeo i čekao čovjeka iz Macaa. Nije se pojavio. To nije bilo logično. Bourne je pogureno krenuo do prednjeg dijela karavana, uhvatio se pogumljenog ruba šoferova sjedišta i uskočio u kola s uperenim oružjem gurajući stražnja sjedišta na stranu. Nitko. Kola su bila prazna. Izašao je i pristupio vozaču. Pljunuo mu je u lice i šamarao ga da vrati

svijest. - Nali? - oštro je prošaptao. - Gdje je čovjek koji je bio u kolima? - Tamo je! - odgovori mu vozač na kantonskom tresući glavom. - U službenim kolima s čovjekom koga nitko ne zna. Poštedite moj strašni život! Imam sedmero djece! - Natrag na vaše sjedište! - naredi mu Bourne i podigne čovjeka na noge pa ga gurne do otvorenih vrata. - Krenite odavde što je prije moguće. Nikakav drugi savjet nije bio potreban. Karavan je kao ispaljen krenuo s područja rezervoara Shumchun, gotovo se nagnuo na bok savladavajući zaokret do glavnog izlaza takvom brzinom da je Jason pomislio kako će sletjeti s ceste. Čovjek kojega nitko ne zna. Što to znači? Nije važno, čovjek iz Macaa je uhvaćen u zamku. On je u smenoj limuzini unutar rampe na zabranjenoj cesti. Bourne je potrčao do taksija i uspeo se na prednje sjedište; razbacani novac bio je podignut s poda. - Jeste li zadovoljni? - upita ga vozač taksija. - Ja ću imati deset puta više Page 100 Bourneova nadmoć od onoga što ste htjeli baciti na moja bezvrijedna stopala? - Prekini, Charlie Chan!83 S te ceste gdje je crpna stanica pojavit će se jedna kola, a vi ćete učiniti točno ono što vam kažem. Da li me razumijete? - Da li razumijete deset puta veći iznos od onoga koji ste ostavili u niojem starom, neuglednom taksiju? - Ja razumijem. Moglo bi biti i petnaest puta ako izvršavate svoj posao. Hajde, krenimo. Zaustavite se na rubu parkirališta. Ne znam koliko dugo ćemo morati čekati. - Vrijeme je novac, sir. - Oh, zaveži. Čekali su otprilike dvadeset minuta. Pojavila se smena limuzina i Bourne je ugledao ono što ranije nije vidio. Prozori su bili još tamniji od onih na karavanu; tko god je bio unutra, bio je nevidljiv. Tada je Jason čuo riječi koje je u tom trenutku najmanje htio čuti. ' Budalo! (op. prev.) 191 - Uzmite natrag svoj novac - tiho će vozač. - Vratit ću vas u Lo Wu. Nikad vas nisam vidio. - Zašto? - To su vladina kola - jedna od službenih kola naše vlasti - a ja neću biti onaj koji će ih pratiti. - Pričekaj trenutak! Samo - pričekaj trenutak. Dvadeset puta više nego sam ti dao, uz dodatak ako sve bude u redu. Ukoliko ne kažem drugačije, možete voziti udaljen od njih. Ja sam turist koji voli zvjerati unaokolo. Ne, čekaj! Evo,

pokazat ću ti. Moja viza kaže da ja ulažem novac. Ulagačima je dozvoljeno da gledaju unaokrug! - Dvadeset puta? - sada će vozač zureći u Jasona. - Kakvo imam jamstvo da ćete ispuniti svoje obećanje? - Stavit ću ga na sjedište izmenu nas. Vi vozite, vi biste s ovim kolima mogli uraditi mnogo toga na što ja nisam spreman. Ja neću pokušati vratiti taj novac. - Dobro! Ali ja se držim daleko odostraga. Ja poznajem ove ceste. Postoje samo odrenena mjesta po kojima se možeš voziti. Nakon trideset pet minuta vožnje, dok je smena limuzina još bila na vidiku, ali daleko naprijed, vozač je opet progovorio. - Oni idu na aerodrom. - Kakav aerodrom? - To je za vlast i za ljude s novcem, s juga. - Ljude koji ulažu novac u tvornice, industriju? - Ovo je ekonomska zona. -Ja sam ulagač - reče Bourne. - Moja viza tako kaže. Požuri! Približi im se! - Izmenu nas je pet vozila, a mi smo se sporazumjeli - ja ostajem daleko otraga! - Ukoliko ja ne kažem drugačije. Sada je drugačije. Ja imam novac. Ja ulažem u Kini! - Zaustavit ću nas na ulazu. Telefonirat će. - Ja imam ime bankara u Shenzenu! - Ima li on vaše ime, sir? I popis kineskih tvrtka s kojima pregovarate ili radite? Ako je tako, možete razgovarati s onima na ulazu. Ali ako vas onaj bankar u Shenzenu ne poznaje, vas će zadržati zbog davanja lažnih podataka. Vaš boravak u Kini će se produžiti koliko bude potrebno da vas temeljito istraže. Tjedni, mjeseci. - Ja moram dostići ta kola. - Približite se tim kolima i ustrijelit će vas. JL92... - Prokletstvo! - uzviknu Jason na engleskom, a zatim odmah skrene na kineski. - Slušaj me. Ja nemam vremena za objašnjavanja, ali ga moram vidjeti. - To nije moj posao - odgovori mu vozač ledeno, oprezno. - Stani u red i vozi do ulaza - naredi mu Bourne. - Ja sam putnik kojeg si uzeo u Lo Wuu, to je sve. Ja ću govoriti. - Vi previše tražite! Mene neće vidjeti s nekim poput vas. - Učini kako sam rekao - upozori ga Jason i izvuče pištolj iza opasača. Udaranje u prsima posta nepodnošljivo dok je Bourne stajao pored velikog prozora okrenutog prema aerodromu. Terminal je bio malen i za privilegirane goste. Neskladni prizor zapadnih poslovnih ljudi neusiljena ponašanja s diplomatskim kovčežićima i teniskim reketima, nervirao je Jasona zbog golemog kontrasta s uniformiranim stražarima koji su ukočeno stajali na

više mjesta. Ulje i voda su očito spojivi. Govoreći engleski prevoditelju koji je potom prevodio oficiru straže, izjavio je da je zbunjeni poslovni čovjek kojega je konzulat u Quenn's Roadu u Hong Kongu Page 101 Bourneova nadmoć naputio da done na aerodrom da se sastane s jednim dužnosnikom koji će doletjeti iz Pekinga. Negdje je zabacio dužnosni-kovo ime, ali oni su se nakratko sreli u State Departmentu u Washingtonu, i prepoznat će se. Dao je do znanja da na ovaj sastanak gledaju s velikim odobravanjem ljudi iz Centralnog komiteta. Dali su mu propusnicu ograničenu samo na terminal. Napokon, upitao je, mogu li dopustiti taksiju da ostane ukoliko kasnije zatreba prijevoz. Molbi je udovoljeno. - Ako želiš svoj novac, ostat ćeš - obratio se šoferu na kantonskom uzimajući presavinute novčanice izmenu njih. - Vi imate oružje i ljutite oči. Vi ćete ubiti. Jason se zagleda u vozača. - Posljednja stvar na zemlji koju bih htio učiniti bila bi da ubijem čovjeka u tom automobilu. Ubio bih jedino da zaštitim svoj život. Smene limuzine s tamnim, nepropusnim prozorima nije bilo nigdje na parkiralištu. Bourne je pošao do terminala toliko brzo koliko je mislio da je neupadljivo. Stao je pored prozora, a sljepoočice su mu praskale od ljutnje i nemoći jer je na polju ugledao vladina kola. Bila su parkirana na makadamu, ni dvadeset metara od njega, ali ih je dijelio nepremostivi stakleni zid; od njega i oslobonenja njegovih muka. Odjednom je limuzina jurnula prema mlažnjaku srednje veličine parkiranom na stotinjak metara udaljenoj pisti. Bourne je napeo oči poželivši da ima dvogled. Onda je shvatio da bi mu bio nekoristan; automobil je skrenuo oko repa aviona i izvan vidika. Prokletstvo! 193 1 Za nekoliko sekundi mlažnjak se zaputio do podnožja poletne staze, a smena limuzina se okrenula i pojurila prema parkiralištu i izlazu. Sto je mogao učiniti? Ne mogu biti ovako ostavljen! On je tamo. On je ja, a on je tamo'. Odlazi! Bourne odjuri od prvog šaltera i zauzme stav strašno rasijane i uzbunene osobe. - Taj avion koji se sprema poletjeti! Trebalo je da sam ja u njemu! Ide u Sangaj, a ljudi iz Pekinga su rekli da bih ja trebao biti u njemu! Zaustavite ga! Službenica iza šaltera uze telefonsku slušalicu. Brzo je izabrala broj, a zatim odahnula s olakšanjem kroz stisnute usne. - To nije vaš avion, sir -rekla mu je. - Taj leti u Guangdong. - Kamo?

- Granica Macaa, sir. ≫Nikad! Ne smije biti Macao!≪ — viknuo je taipan... ≫Narenenje će biti brzo, smaknuće joj brže! Vaša će žena umrijeti!≪ Macao. Stol pet. Casino Kam Pek. ≫Ako se uputi u Macao≪ - mirno je rekao McAllister - ≫mogao bi postati strašnom pasivom...≪ ≫Okončanje?≪ ≫Ja ne mogu upotrijebiti tu riječ.≪ 14 - Nemojte, vi mi ne možete to reći! - vikao je Edward Newington McAllister skočivši sa stolice. - To je neprihvatljivo! Ja to ne mogu podnijeti. Ne želim čuti o tome! - Bolje je da čuješ, Edwarde - obrati mu se major Lin Wenzu. -Dogodilo se. - To je moja pogreška - dodao je engleski liječnik. Stajao je ispred stola u Victoria Peaku suočivši se s Amerikancem. - Svaki simptom koji je pokazivala vodio je do prognoze brzog neurološkog pogoršanja. Gubitak koncentracije i vizualnog žarišta; gubitak apetita i sukladni gubitak težine -a što je najznačajnije, spazmi kad je bilo potpuno pomanjkanje motorne kontrole. Ja sam pošteno mislio da je degenerativni proces dosegao negativnu krizu... - Što dovraga to znači? - Da umire. Oh, ne za nekoliko sati, dana ili čak tjedana, ali da je razvoj nepovratan. - Da li ste mogli biti u pravu? - Ne bih volio ništa više nego zaključiti da sam bio u pravu, da je moja dijagnoza bila barem usvojiva, ali to ne mogu reći. Jednostavno rečeno, bio sam prisilno uvučen. - Bili ste pogoneni? - Slikovito, da. Tamo gdje najviše boli, gospodine podtajniče. Moj profesionalni ponos. Ta me kuja prevarila karnevalskom glumom, a ona vjerojatno ne zna razliku izmenu natkoljenice i potkoljenice. Sve što je radila bilo je unaprijed proračunato, od njezinog obraćanja sestri do udaranja i svlačenja stražara. Svi njezin pokreti bili su planirani, a jedini poremećaj zabilježen je kod mene. - Dovraga, moram razgovarati s Havillandom! - Ambasador Havilland? - upita Lin podigavši obrve. McAllister ga pogleda. - Page 102 Bourneova nadmoć Zaboravi da si to čuo. - Ja to neću ponoviti, ali neću zaboraviti. Stvari su jasnije, London je jasniji. Ti govoriš o generalštabu i Overlordu te velikom dijelu Olympusa 84 - Ne spominjite to ime nikome, doktore - opet će McAllister. - Ja sam ga gotovo i zaboravio. Nisam siguran da uopće znam tko je to.

- Što ja mogu reći? Što ti činiš? - Sve što je ljudski moguće - odgovori major. - Hong Kong i Kow-loon smo podijelili u sektore. Ispitujemo svaki hotel, pomno ispitujemo njihove prijave. Obavijestili smo i alarmirali policiju i pomorske patrole; cijelo osoblje ima kopije njezina opisa, a rečeno im je da je prioritetna briga kolonije da ona bude pronanena... - Moj bože, što ste to rekli? Kako ste to objasnili? - Tu sam ja mogao pomoći - rekao je doktor. - U svjetlosti svoje gluposti, to je bilo najmanje što sam mogao učiniti. Izdao sam medicinsku uzbunu. Na taj način smo mogli osigurati pomoć paramedicinskih timova koji su upućeni iz svih bolnica ostajući u radio-kontaktu zbog drugih hitnih slučajeva, dakako. Oni pretražuju ulice. - Kakva je to medicinska uzbuna? - oštro će McAllister. - Minimum informacije, ali takve koja izaziva uzrujanost. Zna se da je ta žena posjetila neimenovani otok u tjesnacu Luzon koji je zabranjen za menunarodne putnike zbog raspojasane bolesti prenošene nečistim priborom za jelo. - Kategorizirajući tako - prekinu Lin - naš dobri doktor je odagnao svaku sumnju menu članovima timova da je treba uhvatiti i staviti pod nadzor. Ne znači da bi oni oklijevali, ali u svakoj košarici nane se poneko voće koje baš nije savršeno, a mi sebi ne možemo priuštiti takvo voće. Ja iskreno vjerujem da ćemo je naći, Edwarde. Svi znamo da se ona ističe u gomili. Visoka, privlačna, ta njezina kosa - a više od tisuće ljudi traga za njom. - Svojski se nadam da si u pravu. Ali se ja brinem. Ona je prvu poduku primila od Kameleona - dodao je McAllister. - Oprostite, nisam vas razumio? - Nije ništa, doktore - objasni mu major. - Tehnički izraz u našem poslu. -O? - Ja moram dobiti cijeli dosje, sve! - Njih zajedno u takvoj situaciji? Što će sada učiniti? - Nit? Način ponašanja? ' Velike vojnoobavještajne akcije Sjedinjenih Država, (op. prev.) - Uvijek postoji - reče McAllister trljajući desnu sljepocčicu. - Oprostite mi, gospodo, ali moram vas zamoliti da odete. Moram obaviti jedan strašan poziv. Marie je zamijenila odjeću i platila nekoliko dolara za drugu. Rezultat je bio prihvatljiv: s kosom povučenom natrag ispod nezgrapnog šešira s velikim rubom izgledala je kao obična žena u plisiranoj suknji i neopisivoj sivoj majici koja je sakrivala obrise figure. Ravne sandale su joj smanjivale visinu, a loša kopija Guccijeve torbice označavala ju je naivnom turistkinjom u Hong Kongu, točno onakvom kakva ona nije bila. Nazvala je kanadski konzulat pa su joj rekli kako će tamo stići s autobusom. Uredi su bili u Asian Houseu85, četrnaesti kat, Hong Kong. Uzela je autobus od Kineskog sveučilišta kroz Kowloon u tunel do

otoka; pomno je promatrala ulice i izišla na mjestu koje joj je bilo rečeno. Povezla se dizalom zadovoljna što je nijedan od muškaraca u dizalu nije pogledao dvaput; to nije bilo uobičajeno reagiranje. Naučila je u Parizu - podučio ju je Kameleon - kako treba upotrijebiti jednostavne stvari da bi promijenila izgled. Lekcije su joj se vraćale. - Ja shvaćam da će to zvučati smiješno - rekla je neusiljenim, humori-stički zbunjenim glasom ženi na recepciji - ali moj drugi ronak s majčine strane ovdje je zaposlen, a ja sam obećala da ću ga potražiti. - To meni ne zvuči smiješno. - Bit će vam smiješno kad vam kažem da sam mu zaboravila prezime. - Obje žene su se nasmijale. - Dakako, mi se nismo uopće upoznali i možda bi on htio da tako i ostane, ali kad se vratim to ću morati objasniti svojoj obitelji. - Znadete li u kojem je odjelu? - Nešto u vezi s ekonomikom, vjerujem. - Najvjerojatnije je to Trgovinski odjel. - Žena je otvorila ladicu i izvukla usku bijelu knjižicu s kanadskom zastavom otisnutom na koricama. -Ovdje je naš imenik. Kako bi bilo da sjednete i sami prelistate? - Mnogo vam hvala - reče Marie i pone do kožnatog naslonjača; sjela je. - Imam taj strašan osjećaj nekakve nedostatnosti - dodala je otvarajući imenik. - Hoću Page 103 Bourneova nadmoć reći - trebalo bi da znam njegovo ime. Uvjerena sam da vi znadete ime drugog ronaka s mamine strane. - Dušo, nemam ni najmanju predodžbu o tome. - Zazvonio je telefon na recepciji i žena podigne slušalicu. Okrećući stranice, Marie je brzo čitala pregledavajući stupce, tražeći ime koje bi joj evociralo lice. Našla je tri, ali su slike bile nejasne, crte 1 Azijska kuća; (op. prev.) 197 nisu bile jasne. A onda, na dvanaestoj stranici, zaskočiše je lice / glas čim je pročitala ime. Catherine Staples. ≫Hladna≪ Catherine, ≫Ledena≪ Catherine, ≫Stick≪86 Staples. Nadimci nisu bili pravedni i nisu odavali točnu sliku ili ocjenu te žene. Marie je upoznala Catherinu Staples dok je radila u Upravi riznice87 u Otawi, kad su ona i drugi iz njezina odjela upućivali diplomatski zbor prije odlaska diplomata u inozemstvo. Staples je došla dvaput, jednom da osvježi znanje o europskom zajedničkom tržištu... a drugi put, dakako, kad se spremala u Hong Kong! To je bilo prije trinaest ili četrnaest mjeseci i premda se njihovo prijateljstvo ne bi moglo ocijeniti dubokim - četiri ili pet ručaka, večera koju je priredila Catherine, a uzvratila je Marie -ipak je dosta saznala o toj ženi koja svoj posao obavlja bolje od većine muškaraca.

Počinjući od početka, njezino brzo napredovanje u Departmanu za vanjske poslove stajalo ju je ranog braka. Ona je svoj bračni status, kako je govorila, uredila za čitav život jer su putovanja i umobolno radno vrijeme vezano za njezin posao bili neprihvatljivi svakom muškarcu vrijednom da ga se ima uza se. Na sredini izmenu četrdesete i pedesete godine, Staples je bila vitka, energična žena srednje visine koja se oblačila pomodno, ali jednostavno. Bila je ozbiljna profesionalka cinična uma, što je otkrivalo njezino nepovjerenje prema kukanju koje je smatrala samoslužnim isprikama, što ona neće dopustiti. Mogla je biti ljubazna, čak plemenita, s muškarcima i ženama koji nisu bili kvalificirani za posao koji im je odrenen bez njihove krivnje, ali gruba s onima koji su odrenivali ili dodjeljivali takve zadatke, bez obzira na to koji im je rang. Ako bi postojala fraza koja bi sažela Catherinu Staples, starijeg službenika vanjske službe, glasila bi da je ona ≫oštra, ali pravedna≪; osim toga, ona je često bila zabavna na svoj, sebeponištavajući način. Marie se nadala da će ona biti pravedna i u Hong Kongu. - Nema ništa ovdje što tjera zvonce da zazvoni - rekla je Marie. Imenik je vratila recepcionistici. - Osjećam se tako glupo. - Imate li neku predodžbu kako on izgleda? - Nije mi nikad palo na pamet da upitam. - Žao mi je. - Meni još više. U svojoj zbunjenosti moram nazvati Vancouver... Oh, vidjela sam jedno ime. Ono nije ni u kakvoj svezi s mojim ronakom, ali mislim da je prijateljica prijateljice. Žena koja se preziva Sfaples. 86 Prut, batina, štap; (op. prev.) 87 Treasure Board, Kanadsko ministarstvo financija; (op. prev.) 88 Katarina Velika (op. prev.) 198 - ≫Catherine the Great≪?88 Ona je ovdje, nema sumnje, premda neki od osoblja ne bi imali ništa protiv da je unaprijede u ambasadora i pošalju u istočnu Evropu. Čini ih nervoznima. Ona je izvanredna. - O, želite reći da je ona sada ovdje? - Niti deset metara dalje. Hoćete li mi dati ime svoje prijateljice pa da vidim ima li vremena da vam kaže ≫zdravo≪! Marie je bila u iskušenju, ali su birokratski običaji zabranjivali prečace. Ako je razvoj situacije onakav kakav je Marie pretpostavljala da jest, Sta-plesova bi se mogla smatrati obaveznom da suranuje. Ona vjerojatno ne bi, morala je održavati integritet svog ureda. Ambasade i konzulati stalno traže usluge jedni od drugih. Njoj je trebalo vremena s Catherinom, ali ne u službenim prostorijama. - To je doista lijepo od vas - Marie će recepcionistici. - Moja će prijateljica doista biti zadovoljna kad joj kažem... Pričekajte trenutak, jeste li vi rekli ≫Catherine≪?

- Da. Catherine Staples. Vjerujte mi, postoji samo jedna. - Uvjerena sam da je tako, ali prijateljica moje prijateljice je Cristine. Oh, Bože, ovo nije moj dan. Bili ste vrlo ljubazni pa ću vam sići s vrata i ostaviti vas u miru. - Bili ste zadovoljstvo, draga. Trebalo bi da vidite kako dolaze oni koji misle da su kupili Cartierov89 sat po vraški povoljnoj cijeni sve dok sat ne stane, a draguljar im kaže da su unutra dvije gumene trake i minijaturni jo-jo90. - Page 104 Bourneova nadmoć Pogled službenice konzulata pao je na Guccijevu torbicu s izokrenutim slovima G. - Oh, oh - rekla je tiho. - Što? - Ništa. Dobra vam sreća s telefonskim pozivom. Marie je čekala u predvorju Asian Housea koliko se osjećala ugodno, onda je izišla pa je gotovo jedan sat šetala u vrevi ispred ulaza, naprijed--natrag. Bilo je nešto iza podneva pa se pitala hoće li Catherini uopće pasti na pamet da negdje ruča. Ručak bi bio vrlo dobra ideja. Osim toga, postoji i druga mogućnost, možda nemogućnost, ali jedna za koju se morila, ako se ona još zna moliti. David bi se mogao pojaviti, ali to ne bi bilo kao David, to bi bio Jason Bourne, a to bi mogao biti bilo tko. Njezin muž prerušen u Bournea bio bi mnogo oprezniji, a njegovu je domišljatost vidjela u Parizu i bila je s drugog svijeta, smrtonosnog svijeta u kojem krivi korak može osobu stajati života. Svaki je korak unaprijed promišljen u tri ili četiri dimenzije. Sto ako ja...? Što ako on...? Intelekt je u svijetu nasilja igrao mnogo veću ulogu nego bi nenasilni intelektualci ikad priznali - njima 89 Menunarodni butici Francuza Cartiera za prodaju skupocjenog nakita i satova optočenih dragim kamenjem, (op. prev.) Igra koja se sastoji od kotura privezanog vezicom čiji se kraj drži u ruci dok se loptica stalno odbacuje i vraća natrag, (op. prev.) 199 bi se razmrskao mozak u svijetu koji preziru kao barbarski jer ne bi mogli misliti dovoljno brzo ili dovoljno duboko. Cogito ergo ništa. Zašto misli o tim stvarima? Ona je pripadala posljednjima, a tako i David! A onda je odgovor bio vrlo jasan. Oni su odbačeni natrag, moraju preživjeti i naći jedno drugoga. Eno je! Catherine Staples je izašla - izmarširala iz Asian Housea i skrenula nadesno. Bila je, ugrubo, oko dvanaest metara od nje; Marie stade trčati udarajući u tijela pred sobom jer ju je nastojala dostignuti. Nastoji nikad ne trčati, to te označava. Baš me briga! Ja moram razgovarati s njom. Staples je presjekla pločnikom. Tu su bila konzulatska kola sa znakom javorova lista otisnutim na vratima; čekala su je kod ruba pločnika. Ulazila je u kola. - Ne! Čekajte! - uzviknula je Marie probijajući se kroz gomilu; zgrabila je

vrata baš kad ih je Catherine namjeravala zatvoriti. - Vi ćete mi oprostiti? - uzvikne Catherine dok se vozač okrenuo na sjedištu, a pištolj se pojavio iz ničega. - Molim! To sam ja! Ottawa. Brifinzi. - Marie? Jesi li to ti? - Da. U nevolji sam i potrebna mi je tvoja pomoć. - Uni - reče Catherine Staples pomaknuvši se na sjedištu. - Ukloni tu smiješnu stvar - naredila je vozaču. - Ovo je moja prijateljica. Odgodivši predvineni ručak pod izgovorom da ju je pozvala britanska delegacija - čest doganaj za vrijeme round-robin91 konferencija s Narodnom Republikom oko ugovora za 1997. godinu - dužnosnik vanjske službe Staples naputila je vozača da ih odveze do početka Food Streeta92 u Causeway Bayu. Food Street je obuhvaćao zamamni prizor od nekih tridesetak restauracija na razdaljini od dva bloka. U ulici je zabranjen promet, a i da nije, motorizirani transport se nikako ne bi mogao probiti kroz masu ljudi koji su tražili tih četiri tisuće stolova. Catherine je odvela Marie do ulaza za poslugu jedne restauracije. Pozvonila je i nakon petnaest sekundi su se vrata otvorila, a iza njih su dopuhnuli mirisi stotine orijentalnih jela. - Miss Staples, kako mi je drago da vas vidim - obrati se Kinez s bijelom pregačom kuhara - jednog od mnogih kuhara. - Izvolite - izvolite. Kao uvijek, imamo stol za vas. Dok su prolazili kroz kaos velike kuhinje, Catherine se okrenu Marie. - Hvala Bogu što postoji nekoliko privlačnosti u ovoj mizerno slabo plaće- 91 Američki lurnir (takmičarska igra ili sport) u kojem svaki igrač igra protiv svih drugih igrača; pismo ili peticija s potpisima u krugu kako bi se sakrilo po kojem su redu stavljani potpisi, (op. prev.) Ulica hrane; (op. prev.) .200 noj profesiji. Vlasnik ima ronake u Quebecu - prokleto fina restauracija u St. John Streetu - a ja se brinem da njegova viza bude obranena, kako oni kažu, ≫prokleto-prokleto brzo≪. Catherine je kimnula označivši jedan od praznih stolova stražnjeg dijela. Stol je bio pored kuhinjskih vrata. Sjele su i doslovno bile skrivene konobarima koji su jurili u kuhinju i iz nje gurajući pomična vrata; zaštićivao ih je i stalan žamor s desetina stolova u restauraciji punoj ljudi. - Hvala ti što si smislila ovakvo mjesto - reče Marie. - Moja draga - odgovori joj Staplesova svojim grlenim, čvrstim glasom. - Kad se Page 105 Bourneova nadmoć netko tko izgleda poput tebe oblači onako kako si ti sada obučena i šminka se onako kako si ti našminkana, taj očito ne želi privući pažnju na sebe. - Kao što kažu - to je najblaže rečeno. Hoće li oni koji su trebali ruča-nati s

tobom prihvatiti priču o - britanskoj delegaciji! - Bez pomisli na suprotno. Majčinska zemlja93 je postrojila svoje snage najveće moći uvjeravanja. Peking kupuje od nas goleme količine žitarica -ali, uostalom, to je tebi poznato kao i meni, a vjerojatno i znatno više u smislu dolara i centi. - Ovih dana baš nisam mnogo u toku. - Da, razumijem. - Staples je kimnula gledajući ozbiljno, ali ljubazno u Marie, ispitivačkog pogleda. - Kad se to doganalo, ja sam već bila ovdje, ali čuli smo glasine i čitali europsku štampu. Kazati da smo bili potreseni, ne može opisati raspoloženje nas koji smo znali kako se ti osjećaš. U tjednima koji su slijedili svi smo pokušavali naći odgovore, ali nam je rečeno da to ostavimo na miru, da to pustimo - u tvom interesu. ≫Nemojte s tim dalje≪, stalno su nam govorili. ≫U njezinom je najboljem interesu da se držite po strani≪... Dakako, najzad smo svi čuli da si oslobonena svih optužbi - gle, kakva uvredljiva rečenica nakon svega što si proživjela! Onda si jednostavno izblijedila poput slike i više nitko nije čuo za tebe. - Rekli su ti istinu, Catherine. To je bilo u mome interesu - našem interesu - držati se sa strane. Mjesecima su nas držali skrivene, a kad smo opet stali živjeti civiliziranim životom, to je bilo na relativno udaljenom području i pod imenom čiju tajnu gotovo nitko nije znao. Menutim, stražari su još bili na svojim mjestima. -Mi? - Udala sam se za čovjeka o kojem si čitala u novinama. Dakako, on nije bio čovjek opisan u novinama; on je u interesu američke vlade živio u dubokoj tajnosti. Odrekao se velikog dijela svog života zbog te strahovito neobične predanosti. ' "Majka Kina", Kina; (op. prev) 201 - A sada si u Hong Kongu i kažeš mi da si u nevolji. - Ja sam u Hong Kongu i ja sam u velikoj nevolji. - Mogu li reći da su doganaji iz prošle godine u svezi s tvojim tekućim teškoćama? - Vjerujem da jesu. - Sto mi možeš reći? - Sve što znam jer mi je potrebna tvoja pomoć. Nemam pravo da te zamolim za pomoć ako ti ne kažem sve što znam. - Ja volim jezgrovit jezik. Ne samo zbog jasnoće, već i stoga što obično odrenuje osobu koja tako govori. Takoner si rekla da ukoliko ne budem znala sve, da vjerojatno neću moći ništa učiniti. - Nisam mislila o tome na taj način, ali ti si vjerojatno u pravu. - Dobro. Ja sam te iskušavala. U nouvelle diplomatie94 otvorena jednostavnost

postala je i prekrivač i orune. Često se upotrebljava ne bi li se zamaglila dvostrukost, a i radi razoružavanja protivnika. Upućujem te na nedavne proklamacije tvoje nove zemlje - nove kao žene, dakako. - Ja sam ekonomistica, Catherine, ne diplomat. - Sjedini talente za koje znam da ih posjeduješ i možeš savladati vrhunce u Washingtonu kao što bi uspjela u Ottawi. Ali onda ne bi imala skrovitost koju toliko želiš u svom novoosvojenom civiliziranom životu. - Mi to moramo imati. To je jedino važno. Ja ne. - Opet iskušavanje. Ti nisi bila bez ambicije. Ti voliš tog svog muža. - Veoma. Ja ga želim naći. Želim ga natrag. Staples je naglo pomakla glavom, a oči su joj trepnule. - On je ovdje? - Negdje. To je dio priče. - Je li zamršena? - Vrlo. - Možeš li se zauzdati - a ja to mislim, Marie - dok se ne nanemo na mjestu koje je mirnije. - Strpljivosti me učio čovjek čiji je život zavisio od nje dvadeset četiri sata dnevno pune tri godine. - Dobri Bože. Jesi li gladna? - Izgladnjela. I to je dio priče. Dok smo ovdje i dok me ti slušaš, možemo li naručiti? - Izbjegni dim sum, prevrelo i preprženo. Menutim, patka je najbolja u Hong Kongu... Možeš li pričekati, Marie? Ili bi radije otišla? - Mogu čekati, Catherine. Moj čitav život je u čekanju. Pola sata neće značiti Page 106 Bourneova nadmoć nikakvu razliku. A ne budem li jela, neću biti suvisla. 94 "Nova diplomacija" koja je izgubila neka stara (i protokolarna) obilježja, a tobože stekla nove vrijednosti kao što je jednostavniji pristup raznim pitanjima, (op. prev.) 202 - Znam. To je dio priče. Sjedile su jedna nasuprot drugoj u stanu Staplesove. Izmenu njih je bio stolić za serviranje kave, ali su dijelile lonac čaja. - Ja mislim - rekla je Catherine - da sam netom čula ono što jedino mogu nazvati najvećom službenom zlouporabom u trideset godina vanjske službe - na našoj strani, dakako. Ukoliko nije u pitanju težak slučaj krivog tumačenja. - Ti kažeš da mi ne vjeruješ. - Obratno, draga moja, ti to ne bi mogla izmisliti. Ti si sasvim u pravu. Cijela ta prokleta stvar je puna nelogične logike. - Ja to nisam rekla.

- Nije ni trebalo, to je tu. Tvoj je muž povučen, mogućnosti su mu zasijane, a onda su ga ispalili kao nuklearnu raketu. Zašto? - Rekla sam ti. Postoji čovjek koji ubija ljude, a na svoj se način predstavlja kao Jason Bourne - uloga koju je David igrao tri godine. - Ubojica je ubojica bez obzira na ime koje uzima, pa bio to Džingis Kan, Džek Rasparač ili, ako želiš, Carlos Šakal - čak i ubojica Jason Bourne. Stupice za takve ljude se planiraju uz suglasnost stupičara. - Ja te ne razumijem, Catherine. - Onda me slušaj, draga moja. Ovo ti govori jedan staromodni um. Sjećaš li se kad sam ti došla radi osvježavanja znanja o zajedničkom tržištu s naglaskom na trgovinu s Istokom? - Da. Kuhale smo si večere. Tvoja je bila bolja od moje. - Da, bila je. Ali ja sam doista bila ondje da naučim kako uvjeriti svoje kontakte u istočnom bloku kako da upotrijebe fluktuirajuće kurseve95 da bi im kupovine kod nas bile beskrajno probitačnije. Uspjela sam. Moskva je bila bijesna. - Catherine, kakve to dovraga ima veze sa mnom? Staplesova pogleda Marie, a njezin je uljudno ponašanje opet imalo crtu čvrstoće. - Dopusti mi da budem jasnija. Da si ti uopće razmišljala o tome, trebalo je pretpostaviti da ću doći u Ottawu kako bih bolje učvrstila svoje poznavanje europske privrede pa tako bolje vršila svoju dužnost. U jednom smislu - to je bilo točno, ali to nije bio pravi razlog. Ja sam zapravo ondje bila da naučim kako upotrijebiti fluktuirajuće kurseve raznih valuta i ponuditi ugovore od najveće prednosti za naše potencijalne klijente. Kad se nje- 95 Plivajući kurs valuta: kurs nije fiksan u odnosu na zlato, već se stalno mijenja u odnosu na okolnosti na menunarodnom deviznom tržištu, (op. prev.) .203 mačka marka povisila, mi smo prihvaćali franak, gulden ili bilo što. To je bilo ugraneno u ugovore. - Teško je reći da je to bilo baš korisno za vas. - Mi nismo jurili za profitom, već smo otvarali tržišta koja su nam bila zatvorena. Profit će doći kasnije. Ti si bila vrlo jasna u pogledu spekulacija s deviznim kursom. Ti si tumačila njegova zla, a ja sam morala naučiti da budem nešto poput navla - za dobru stvar, dakako. - U redu, ti si pozobala moje znanje zbog cilja o kojemu ja nisam znala... - To je moralo biti potpunom tajnom, očito. - Pa kakve to ima veze s bilo čime o čemu sam ja sada govorila? - Ja nanjušim pokvareno meso, a moj nos je iskusan. Kao što sam ja imala neki konačni razlog da odem k tebi u Ottawu, tko god ovo tebi radi ima dublji razlog od hvatanja hvalisavca s imenom tvoga muža.

- Zašto to kažeš? - To je prvi rekao tvoj muž. Ovo je prvenstveno i sasvim jasno policijska stvar, čak menunarodnopolicijski slučaj za visokouglednu obavještajnu mrežu Interpola. Oni su daleko kvalificiraniji za ovakve slučajeve nego State Department, Foreign Office, CIA ili MI-6. Prekomorske obavještajne grane ne bave se nepolitičkim kriminalcima - svakodnevnim ubojicama -to oni ne mogu sebi priuštiti. Pa većina tih budala otkrila bi sve prekrivače kojima se uspjela prekriti čim bi se uplela u policijski posao. - McAllister je rekao drugačije. Rekao je da najbolji ljudi u obavještajnoj službi USA i UK rade na tome. Rekao je da je razlog u tome što bi taj ubojica koji pozira kao moj muž - ono što je moj muž bio u očima javnosti - umorstvom visoke političke figure na bilo kojoj strani ili započinjanjem podzemnog rata Page 107 Bourneova nadmoć doveo status Hong Konga u najveću i hitnu opasnost. Peking bi brzo postupio i preuzeo vlast uzimajući kao povod i razlog ugovor za 1997. ≫Orijentalac ne trpi neposlušno dijete≪ - to su bile njegove riječi. - Neprihvatljivo i nevjerojatno! - odgovorila je Catherine Staples. - Ili je vaš podtajnik lažac ili ima IQ96 jedne paprati! On ti je dao svaki razlog da naše obavještajne službe ostanu izvan toga, da ostanu sasvim čiste! Čak bi i nagovještaj tajne akcije bio katastrofalan. To bi moglo zapaliti divlje momke iz Centralnog komiteta. Bez obzira na to, ja ne vjerujem ni u jednu riječ koju je izrekao. London to ne bi nikad dozvolio, čak ni spominjanje imena Specijalnog odjela. Kratica od engl. Intelligence Quotienl: kvocijent inteligencije; mjera inteligencije pojedinca koja se dobiva na temelju rezultata postignutih u rješavanju specijalnih testova tako da se mentalna dob pojedinca podijeli s njegovom životnom dobi i pomnoži sa 100. (op. prev.) 204 - Catherine, nisi u pravu. Ti me nisi slušala. Čovjek koji je doletio u Washington zbog dosjea Treadstone bio je Britanac, bio je MI-6. Pa ubili su ga zbog tog dosjea! - Čula sam te što si govorila. Jednostavno, ja u to ne vjerujem. Iznad svega, Foreign Office bi inzistirao na tome da cijela ova zbrka ostane u policijskom djelokrugu, i samo u policijskom. Oni ne bi pustili MI-6 u istu restauraciju s detektivom trećeg stupnja, čak ni u Food Streetu. Vjeruj mi, draga moja, ja znam što govorim. Ovo su vrlo osjetljiva vremena, a ne vrijeme za sljeparije, osobito one vrste kad se službena obavještajna organizacija petlja oko jednog ubojice. Ne, tebe su doveli ovdje i tvoj je muž bio prisiljen da te slijedi zbog sasvim drugog razloga. - Za ime Božje, koga razloga? — uzviknu Marie naglo se nagnuvši u stolici.

- Ja ne znam. Postoji netko drugi, možda. - Tko? - To je izvan mojih spoznaja. Tišina. Dva visokointeligentna uma razmatrala su riječi koje je svaki od njih izgovorio. - Catherine - napokon će Marie. - Ja prihvaćam logiku svega što si kazala, ali si takoner rekla da je sve zrelo nelogičnom logikom. Pretpostavimo da sam ja u pravu, da ljudi koji su me držali nisu ubojice ili kriminalci, već birokrati koje slušaju narenenja koja ne razumiju, da je riječ vlada ispisana preko njihovih lica i izbjegavajućih objašnjenja, čak preko njihove brige za moju ugodnost i dobro stanje. Ja znam da ti misliš da je McAllister, kojeg sam ti opisala, ili lažac ili budala, ali pretpostavimo da je on lažac, a ne budala. Pretpostavljajući te okolnosti - a ja vjerujem da su istinite - mi razgovaramo o dvjema vladama koje nastupaju u koncertu u ovim vrlo osjetljivim vremenima. Sto onda? - Onda je to katastrofa u začetku - mirno će starija službenica vanjske službe Staples. - A koja se okreće oko mog muža? - Ako si ti u pravu, da. - To je moguće, zar nije? - Ja o tome čak ne želim misliti. 205,, 15 Četrdeset milja jugozapadno od Hong Konga, iza vanjskih otoka u južnokorejskom moru, nalazi se poluotok Macao, portugalska kolonija samo po središnjem nazivu. Njezini su povijesni počeci u Portugalu, ali se njezina moderna, bezbrižna privlačnost menunarodnom društvu bogatih s godišnjim Grand Prixom, kockarnicama i jahtama, zasniva baš na luksuzu i životnom stilu koje zahtijevaju bogatuni Europe. Bez obzira na to, ne griješite. To je kinesko. Kontrola je u Pekingu, uprava je u Pekingu. Nikada! Ne smije biti Macao! Narenenje će biti brzo, smaknuće još brže! Vaa žena će umrijeti! Ali ubojica je u Macau, a Kameleon mora uči u drugu džunglu. Pregledavajući lica i zagledavajući se u zasjenjene kutove malog terminala krcatog ljudima, Bourne se kretao s gomilom putnika koji su stizali na gat hidroglisera za Macao; putovanje je ugrubo potrajalo jedan sat. Putnici su bili podijeljeni u tri različite kategorije: žitelji portugalske kolonije koji su se vraćali kući - uglavnom Kinezi i šutljivi; profesionalni kockari - rasna mješavina koja je tiho govorila kad je uopće govorila i stalno se nabacivala pogledima na konkurenciju; kasnonoćni lumpaši - neobuzdani turisti, isključivo bijelci, mnogi od njih pijani, sa šeširima čudna izgleda i u kriča-vim tropskim

Page 108 Bourneova nadmoć košuljama. Otišao je iz Shenzena i vlakom u tri sata odvezao se iz Lo Wua u Kow-loon. Vožnja je bila iscrpljujuća, razmišljanje otežano, emocije isušene. Varalica-ubojica bio je tako blizu! Da je čovjeka iz Macaa mogao izolirati za manje od minute, on bi ga dobio na čistini! Bilo je načina. Obje njihove vize bile su u redu; čovjek presamićen od bola, tako bolna vrata da gotovo ne bi mogao govoriti, prošao bi kao bolesnik, možda čovjek koji umire, nedobrodošao posjetilac kojemu bi glatko dopustili da ode. Ali, nije bilo suneno, ne ovaj put. Da ga je barem mogao vidjeti! A onda je uslijedilo iznenanujuće otkriće da taj novi ubojica, koji nije mit, već brutalni ubojica, ima veze u Narodnoj Republici. To je bilo 206 duboko uznemiravajuće jer kineski dužnosnici koji priznaju takva čovjeka čine to samo da ga upotrijebe. To je komplikacija koju David nije htio. To nema nikakve veze s Marie i s njime, a dobrobit njih dvoje jedino je o čemu vodi računa i o čemu brine. Sve o čemu brine! Jason Bourne: Uhvatiti čovjeka iz Macaa! Vratio se u Peninsulu zaustavivši se u New World Centru gdje je kupio tamnu najlonsku jaknu dužine do struka te par modrih platnenih cipela gumenih potplata i gruba tkanja. Davida Webba je nadvladala tjeskoba. Jason Bourne je planirao, premda nije imao svjesnog plana. Naručio je lagano jelo putem sobne službe i jeo sjedeći na krevetu besciljno gledajući televizijski program. Zatim je David legao na jastuk, nakratko zatvorio oči pitajući se odakle mu dolaze te riječi: Odmor je oružje. Nemoj to zaboraviti. Bourne se probudio nakon petnaest minuta. Jason je kupio kartu za vožnju u 8 sati i 30 minuta na šalteru za masovni tranzit, u Tsim Sha Tsuiju, u vrijeme opće navale na blagajne. Da bi bio siguran da ga ne prate - a u to je morao biti sasvim siguran - uzeo je tri razna taksija da bi se odvezao do četiri stotine metara udaljenoga gata jedan sat prije polaska, a onda je pješke došao do svoga gata. Onda je započeo ritual za koji je bio izvježban. Uspomena na tu obuku bila je zamagljena, ali ne i praksa. Stopio se s gomilom ispred terminala gurajući se, pletući se izmenu ljudi, odlazeći od jednog džepa smirenosti do drugog, a zatim bi se odjednom zaustavio sa strane i stajao nepokretno usredotočujući se na način kretanja iza njega gledajući neće li ugledati nekoga koga ranije nije vidio, lice ili tjeskobni pogled uperen u njega. Nije bilo takvih. Pa ipak, Marijin život je zavisio o toj sigurnosti pa je ritual dvaput ponovio završivši u prigušeno osvijetljenom terminalu s klupama okrenutima doku i otvorenome moru. Tražio je grozničavo lice, pomamnu facu, glavu koja se stalno okretala, osobu koja se okretala na mjestu s namjerom da nekoga nane. Nije bilo mnogo takvih. Mogao je slobodno otići u Macao. Sada je bio na putu prema tamo.

Sjedio je na stražnjem sjedištu pored prozora i promatrao kako svjetla Hong Konga i Kowloona iščezavaju u sjaju azijskog neba. Nova svjetla su se pojavljivala i iščezavala dok je hidrogliser plovio sve brže prelazeći vanjske otoke, otoke koji su pripadali Kini. Zamišljao je uniformirane ljude kako zure kroz infracrvene teleskope i dvoglede, nesigurni u tome što traže, ali s narenenjem da sve promatraju. Brda Novih teritorija zlokobno su se dizala: odsjaji mjesečine odražavali su se s njihovih vrhova naglašavajući im ljepotu, ali su takoner govorili: Ovdje se zaustavljate. Iza ovih točaka, mi smo drugačiji. Nije baš bilo lako. Ljudi su nudili svoju robu u trgovinama Shenzena. Obrtnici su prosperirali: seljaci su klali stoku i živjeli .202, jednako dobro kao obrazovane klase u Pekingu i Šangaju — a općenito su imali bolje kuće i stanove. Kina se mijenjala, ne dovoljno brzo za Zapad i zacijelo je još bila paranoični div, ali usprkos tome, pomisli David Webb, odlučno je nestajala slika djece izbočenih trbuha, koja je bila tako uobičajena u ranijoj Kini. Mnogi na vrhu nedokučivih političkih ljestava bili su debeli, ali je malo tko na poljima gladovao. Zabilježen je znatan napredak, razmišljao je David, bez obzira na to da li je većina svijeta odobravala metode ili nije. Hidrogliser je smanjio brzinu i pramac mu se spustio u vodu. Prolazio je izmenu stijena umjetno sagranenog grebena osvijetljenog reflektorima. Bili su u Macau i Bourne je znao što mora uraditi. Ustao je, ispričao se putniku do sebe i prošetao uskim prolazom gdje je skupina Amerikanaca, nekolicina je stajala, ostali su sjedili, pjevala očito uvježbanu melodiju ≫Mr. Sandmana≪. ≫Boom boom boom boom... Mr. Sandman, sing me a song Boom boom boom boom Oh, Mr. Sandman...≪97 Bili su dobro raspoloženi, ali ne pijani, ne bučni. Druga skupina turista, zvuk njihova govora bio je njemački, ohrabrivala je Amerikance, i na kraju pjesmice Page 109 Bourneova nadmoć aplaudirala. - Gut! - Sehr gut! - Wunderbar! - Danke, meine Herren.98 - Amerikanac koji je stajao najbliže Jasonu naklonio se Nijemcima. Uslijedila je kratka, prijateljska konverzacija; Nijemci su govorili engleski, a Amerikanac je odgovarao na njemačkom. - Bio je to dah doma - obrati se Bourne Amerikancu. - Hej, Landsman!99 Ta pjesma pamti i tebe, prijatelju. Neke od tih starijih pjesmica su pravo zlato, točno? Kaži, ti s grupom?

- Koja je to grupa? - Honeywell-Porter - odgovori čovjek imenujući njujoršku reklamnu agenciju za koju je Jason znao da ima filijale u cijelom svijetu. - Ne, bojim se da nisam. "Sandman" je u američkom folkloru čarobnjak koji uspavljuje djecu bacajući im zrnca pijeska u oči. Pjesmica ima onomatopejsku vrijednost, a kitica u prijevodu glasi: Bum bum bum bum.../ gospodine Sandman, pjevaj mi pjesmu/ Bum bum bum bum/ O, gospodine Sandman..."(op. prev.) 98 Dobro! - Vrlo dobro! - Krasno! - Hvala, moja gospodo (njem.); (op. prev.) 99 Zemljače! (njem.) (op. prev.) m Aussi je duhovita skraćenica za Australijanca.(op. prev.) 208 - To nisam ni mislio. Ima nas tridesetak, ubrajajući i Aussije100 pa sam bio manje-više uvjeren da sam sve upoznao. Odakle ste vi? Moje je ime Ted Mether. Ja sam iz L.A.-a. iz ureda H.P.101-a. - Moje je ime Howard Cruett. Nema ureda, ja sam učitelj, ali sam iz Bostona. - Beanburg! Dopusti mi da ti pokažem tvog Landsmanna ili, je li to Stadtsmann?102 Howarde, upoznaj Beantowna103 Bernieja. Mether se opet naklonio, ovaj put čovjeku skljokanom u sjedištu pored prozora, razjapljenih usta, zatvorenih očiju. Bio je očito pijan, a na glavi je imao bej-zbolsku kapu Red Sox104. - Nemoj se mučiti da mu govoriš, on te ne može čuti. Bernard the Brain105 je iz našeg bostonskog ureda. Trebalo je da ga vidiš prije tri sata. Odijelo J. Press106, prugasta kravata, pointer107 u ruci te tuce karata i grafikona koje je samo on razumio. Ali, ovo ću reći za njega - držao nas je budne. Ja mislim da je to razlog zašto smo svi mi potegli nekoliko čaša - a on previše. Dovraga, ovo nam je posljednja noć. - Sutra krećete natrag? - Let kasno uvečer. Dat će nam vremena da vratimo snage. - Zašto Macao? - Masovni svrbež za stolovima. I ti? - Mislio sam da ih i ja malo zavitlam. Kriste, ta me kapa čini bolesnim, nostalgija za kućom! Red Sox može preuzeti zastavicu, a do ovog putovanja ja nisam propustio nijednu utakmicu! - A Bemieju neće nedostajati taj šešir! - Propagandist se nasmijao, nagnuo i skinuo bejzbolsku kapu s glave Bernarda the Braina. - Evo, Howard, nosi je! Ti je zaslužuješ! Hidrogliser je pristao. Bourne je prošao kroz imigracijsku službu s momcima iz Honeywell-Portera kao jedan od njih. Dok su silazili niz strmo betonsko stubište u terminal s nalijepljenim plakatima sa svake strane, Jason - spuštena štitnika na svojoj kapi Red Sox i nesigurna hoda - ugledao je čovjeka pokraj lijevog zida kako proučava pridošlice. U čovjekovoj je ruci bila fotografija, a Bourne je

znao da je lice na fotografiji njegovo. Smijao se nekoj primjedbi Teda Methera dok je nesigurnog Bentowna Bar-nieja držao za ruku. L.A. je kratica za "Los Angeles"; H.P. je kratica za američku kompaniju Honeywell-Porter koja proizvodi računala i suvremenu uredsku tehniku, a posjeduje i veliku reklamnu agenciju, (op. prev.) 02 Sugrananin (njem.); (op. prev.) 103 Beanburg i Beantown su igre riječima za grad Boston; dosl. "grad graha", (op. prev.) Red Sox je bostonska i jedna od najbolji američkih momčadi u bejzbolu. (op. prev.) 05 Bernard Mozak; (op. prev.) 1116 Tipično poslovno odijelo; (op. prev.) 107 Dugački štap ili motka sa žaruljicom na vrhu za pokazivanje pojedinosti na platnima za vrijeme projekcije pred slušateljstvom, (op. prev.) 209 Mogućnosti će se ukazati. Prepoznaj ih, postupaj u skladu s njima. Ulice Macaa su gotovo kričavo osvijetljene poput onih u Hong Kongu; nedostajao je samo osjećaj da se previše ljudi kreće na premalom prostoru. A što je drugačije - drugačije i anakronično - bio je veliki broj zgrada sa stalnim Page 110 Bourneova nadmoć svijetlećim modernim natpisima, s pulsirajućim kineskim znakovima. Arhitektura tih zgrada je naglašeno starošpanjolska - portugalska, da budem točniji - ali kao iz španjolskih priručnika, mediteranska po karakteru. Kao da se početna kultura predala snažnom naletu druge kulture, ali je odbila ukloniti svoj prvi otisak proglašavajući snagu svog kamena nad kićenom nepostojanošću obojenih staklenih cijevi. Povijest je namjerno nijekana; prazne crkve i ruševine izgorjele katedrale postoje u čudnom suglasju s prepunim kockarnicama gdje djelitelji karata i crou-pieri govore kantonski, a potomke osvajača se rijetko kad vidi. Sve je to očaravajuće i poprilično zlokobno. To je Macao. Jason se izvukao iz grupe Honeywell-Porter i našao taksi čiji se vozač vjerojatno obučavao gledajući godišnji Macao Grand Prix. Odvezao ga je u Kam Pek casino - unatoč vozačevu protivljenju. - Lisboa za vas, ne Kam Pek! Kam Pek za Kinezi. Dai sui! Fan-tan! - Kam Pek, cheng nei — rekao je Bourne, dodavši kantonski molim, ali više nije rekao. Casino je bio mračan. Zrak je bio vlažan i smrdljiv, a vitice dima koje su se u spiralama uzdizale oko zasjenjenih svjetala iznad stolova bile su slatkaste, jake i reske. Iza stolova s igrama nalazio se bar. Pošao je ondje i sjeo na stolicu uz bar spustivši tijelo ne bi li smanjio visinu. Govorio je kineski, a kapa bejzbolske momčadi bacala mu je sjenu preko lica, što je možda bilo nepotrebno jer je jedva mogao čitati natpise etiketama boca na šanku. Naručio je piće, a kad ga je dobio, dao je barmenu velikodušnu napojnicu u hongkonškim

dolarima. - Mgoi - rekao mu je čovjek s pregačom zahvalivši mu. - Hou — odvrati Jason i mahne rukom. Uspostavi blagotvorni kontakt čim možeš. Osobito na nepoznatome mjestu gdje bi se moglo osjetiti neprijateljstvo. Taj bi ti kontakt mogao dati mogućnost ili vrijeme koje ti je potrebno. Je li to bila Meduza ili Tread-stone? Nije bilo važno što se nije mogao sjetiti. Polako se okrenuo na stolici i pogledao na stolove. Ugledao je viseći plakat s kineskim znakovima za ≫pet≪. Okrenuo se prema baru te izvukao notes i pero. Zatim je istrgao jednu stranicu i napisao na njoj telefonski broj hotela u Macau koji je upamtio iz časopisa Vojager što su ga besplatno dijelili putnicima u hidrogliseru. Štampanim slovima napisao je 210 ime kojeg će se sjetiti jedino ako bude potrebno pa je dodao slijedeće riječi: Nije prijatelj Carlosa. Spustio je čašu ispod ruba šanka, prosu piće i naredio novo. Sada je bio još velikodušniji nego prije. - Mgoi saai - rekao je barmen poklonivši se. - Msa - odgovori Bourne i opet odmahne rukom, a onda je zadrži ravno u zraku, što je bi znak barmenu da ostane gdje je. - Da li biste mi učinili malu uslugu? - nastavio je na njegovu jeziku. - Neće vam uzeti više od deset sekundi. - O čemu se radi, sir? - Dajte ovaj papirić dileru na stolu pet. On mi je stari prijatelj i želim da zna da sam ovdje. - Jason je presavio papir i držao ga u ruci. - Ja ću vam platiti za uslugu. - To je moj nebeski privilegij, sir. Bourne je promatrao. Diler je uzeo papirić, otvorio ga kad je barmen otišao i stavio ispod stola. Čekanje je počelo. Bilo je beskrajno, tako dugo da je barmenu isteklo vrijeme posla. Diler je premješten za drugi stol, a nakon dva sata i njega su zamijenili. A dva sata nakon toga za stol pet došao je i treći diler. Pod ispod njega bio je mokar od whiskyja pa je Jason logično naručio kavu i zadovoljio se čajem; bilo je deset minuta nakon dva sata ujutro. Još jedan sat i otići će u hotel čiji je broj napisao na papiriću; uzet će sobu pa makar morao kupiti dionice hotela. Činilo mu se da je sve to vječnost. No, to je prestalo. Dogana se! Kineskinja u haljini s razrezom prostitutke došla je do stola. Zaobišla je igrače s desne strane stola i brzo poraz-govarala s djeliteljem koji je posegnuo ispod stola i neupadljivo joj predao presavijeni papirić. Ona je kimnula i otišla uputivši se prema vratima casina. Ne pojavljuje se on, dakako. Upotrebljava kurvu s ulice. Bourne je ostavio bar i slijedio ženu. U tamnoj ulici na kojoj je još bilo

ljudi, ali bi se po hongkonškim mjerilima mogla smatrati napuštenom, držao je udaljenost od petnaestak metara od žene; tu i tamo bi se zaustavio da pogleda osvijetljeni izlog, a onda bi požurio da je ne izgubi. Nemoj prihvatiti prvu vezu. Oni misle kao i ti. Prva bi mogla biti neka uboga koja traži nekoliko dolara i ne zna ništa. Cak ni drugu ili treću. Prepoznat ćeš Page 111 Bourneova nadmoć osobu za kontakt. Bit će drugačija. Pogrbljeni starac približio se kurvi. U prolazu su se dotakli tijelima pa je viknula na njega dok mu je neprimjetljivo davala papir. Jason je glumio pijanstvo i okrenuo se pa je slijedio drugu vezu. 211 Dogodilo se četiri bloka dalje, a čovjek je bio drugačiji. Bio je omanji dobro odjeveni Kinez. Njegovo zbijeno tijelo sa širokim ramenima i uskim strukom odavalo je snagu. Brzina njegovih pokreta dok je plaćao uslugu prljavog starca i brzi hod preko ulice bili su upozorenje bilo kojem protivniku. Za Bournea je to bio nezadrživ poziv; bio je to kontakt s autoritetom, veza do Francuza. Jason je otrčao na drugu stranu; bio je nešto više od petnaest metara udaljen od Kineza, ali je gubio trku. Više nije bilo razloga da bude suptilan pa je počeo trčati. Već za nekoliko sekundi bio je iza osobe za kontakt. Gumeni potplati njegovih sportskih cipela potisnuli su zvuk trčanja. Odmah ispred bio je prolaz koji je sjekao put izmenu dviju poslovnih zgrada, barem tako su se doimale. Prozori su bili mračni. Mora odmah nastupiti, ali na takav način koji neće izazvati komešanje u ulici, koji neće noćne šetače potaći da nazovu policiju. U ovom je pogledu sreća bila na njegovoj strani jer je većina lutalica bila pijana ili drogirana; malo ih je bilo trijeznih ako izuzmemo umorne radnike koji su završili svoje noćno radno vrijeme i željeli su se što prije domoći svog stana. Kontakt se približio otvoru prolaza. Sada! Bourne je dotrčao ispod čovjeka, s njegove desne strane. - Francuz! — rekao je na kineskom. - Ja imam vijesti od Francuza! Brzo! - Upao je u prolaz, a kontakt, kao ošinut, izbuljenih očiju, nije imao drugog izbora, već da hoda poput zbunjenog zombija108 i une u otvor prolaza. Sada! Bacivši se iz sjene, Jason je zgrabio čovjekovo lijevo uho, stegao ga i okretao tjerajući osobu za kontakt naprijed; koljenom je udarao u donji dio čovjekove kičme, a drugom ga rukom stegnuo za vrat. Odbacio ga je u utrobu mračnog prolaza, trčao s njim pa udario nogom u stražnji dio kontaktova koljena; čovjek je najzad pao, okrenuo se u padu i stao zuriti u Bournea. - Ti! To si ti! - Onda se kontakt trgnuo u polumraku. - Ne - rekao je odjednom miran, promišljen. - Ti nisi on. Bez pokreta upozorenja, Kinez je izbacio desnu nogu i odbacio se od pločnika poput brze putanje u suprotnom smjeru. Zgrabio je mišiće Jaso-nova lijevog

bedra, a zatim ga udario lijevom nogom; sjurio ju je u Bour-neov abdomen i udarac iskoristio da skoči na noge; ruke je držao ispružene i krute, njegovo mišićavo tijelo kretalo se polako, čak graciozno, u polukrugu i u iščekivanju. Ono što je uslijedilo bila je borba životinja, dvojice uvježbanih krvnika; svaki je pokret bio rezultat intenzivnog prethodnog razmišljanja, a svaki bi udarac bio smrtonosan da je završio punim dodirom. Jedan se borio za ži- 1 Osoba koja se doima beživotnom, apatičnom ili sasvim lišenom nezavisna suda; automat, (op. prev.) 212 vot, a drugi za preživljavanje i izbavljenje - i za ženu bez koje ne bi mogao živjeti, ne bi htio živjeti bez nje. Konačno, visina, težina i motiv jači samo od života doveli su do razlike, do pobjede jednoga i poraza drugoga. Isprepleteni pored zida, obojica oznojeni i isprebijani uz krv koja je tekla iz usana i očiju; Bourne je čvrsto držao kontaktov vrat u kliještima odostraga, lijevim je koljenom pritisnuo u donji dio čovjekovih lena, a desnu je nogu omotao oko kontaktovih zglavaka stegnuvši ih. - Ti znaš što slijedi dalje! - prošaptao mu je bez daha praveći razmak izmenu kineskih riječi radi pridavanja konačnice, posebne važnosti. - Jedan škljocaj i tvoja je kičma otišla. To nije ugodan način umiranja. A ti ne moraš umrijeti. Možeš živjeti s više novaca nego će ti Francuz ikad platiti. Vjeruj mojoj riječi. Francuz i ubojica neće još dugo. Odaberi. Sada! - Jason je stegnuo; vene u čovjekovu vratu rastegnule su se do točke prsnuća. - Da, da! - viknuo je kontakt. - Ja živim, ne umrijeti! Sjedili su u tamnom prolazu lenima oslonjenima na zid; pušili su cigarete. Ispostavilo se da čovjek govori tečno engleski koji je naučio od časnih sestara u portugalskoj katoličkoj školi. - Ti si vrlo dobar, znaš - rekao je Bourne brišući krv s usana. - Ja sam šampion Macaa. Zato me Francuz plaća. Ali, ti si me nadmašio. Obeščašćen sam, bez obzira na to što će se dogoditi. - Ne, nisi. Sve je u tome što ja znam nekoliko prljavih trikova više nego ti. Ne uče te njima kad te treniraju, a nikad ne bi ni trebalo. Osim toga, nitko i nikad neće saznati. - Ali ja sam mlad! Ti si star. - Ne bih išao tako daleko. Osim toga, ja sam u prilično dobrom stanju Page 112 Bourneova nadmoć zahvaljujući ludom doktoru koji mi kaže što trebam raditi. Što misliš, koliko ja imam godina? - Ti imaš preko trideset! - Slažem se. - Star.

- Hvala. - Osim toga, vrlo si snažan, vrlo težak - ali ima više nego je to. Ja sam zdrav čovjek. Ti nisi! - Možda. - Jason je zgnječio cigaretu na pločniku. - Hajde da pregovaramo razumno - rekao je i izvukao novac iz džepa. - Govorio sam ozbiljno ono što sam rekao, dobro ću te platiti... Gdje je Francuz? - Sve nije u ravnoteži. - Kako misliš? .„.,.,_.......j - Ravnoteža je važna. - Ja to znam, ali te ne razumijem. - Postoji nedostatak harmonije, a Francuz je ljut. Koliko ćeš me ti platiti? - Koliko mi možeš reći? - Gdje će Francuz i njegov ubojica biti sutra navečer. - Deset tisuća američkih dolara. - Aiya! - Ali samo ako me tamo povedeš. - To je preko granice! - Imam vizu za Shenzen. Vrijedi još tri dana. - To može proći, ali nije legalno za granicu Guandong. - Onda ti razmisli. Deset tisuća dolara, američkih. - Razmislit ću. - Kontakt je zastao, ali mu je pogled bio uperen u novac koji je držao Amerikanac. - Mogu li ja dobiti ono što vi, kako vjerujem, zovete obročna otplata? - Pet stotina dolara to je sve. - Pregovori na granici stajat će mnogo više. - Pozovi me. Ja ću ti donijeti novac. - Gdje da nazovem? - Nabavi mi hotelsku sobu ovdje u Macau. Ja ću staviti svoj novac u hotelski trezor. - Lisboa. - Ne, ne Hotel Lisboa. Tamo ne mogu. Neko drugo mjesto. - Nema problema. Pomozi mi da ustanem... Ne! Bit će bolje za moje dostojanstvo da mi ne treba pomoć. - Neka bude tako - odvrati Jason Bourne. Catherine Staples je sjedila za stolom; telefonska slušalica joj je još bila u ruci premda je veza bila prekinuta; odsutno ju je pogledala i spustila. Zapanjio ju je razgovor koji je netom završila. Kako nije bilo kanadske obavještajne službe u Hong Kongu, odnosno kako nije bilo tekućih operacija te službe, kanadski diplomati su kultivirali svoje osobne izvore unutar hongkonške policije za one prilike kad im zatreba točna informacija. Te su prilike bile u interesu

kanadskih granana koji prebivaju u koloniji ili putuju kroz nju. Problemi su obuhvaćali široki raspon od osoba koje su bile uhićene do onih koje su bile napadnute, od Kananana koji su prevareni do onih koji su varali. No, bilo je i većih briga, pitanja sigurnosti i špijunaže. Prva su se pitanja odnosila na pokrivanje posjeta visokih državnih službenika, a druga su bila u svezi sa sredstvima zaštite od elektronske 214 špijunaže i pokušaja dobivanja osjetljivih informacija putem ucjena uperenih protiv osoblja konzulata. U šutnji, ali općenito je bilo poznato da su se agenti nekih zemalja istočnog bloka i fanatično religioznih bliskoistočnih zemalja služili drogama i prostitutkama obaju spolova za zadovoljavanje bilo koje seksualne pristranosti ili nastranosti u vječnom traganju za tajnim podacima protivničke vlade. Hong Kong je bio i vječno tržište za male i velike obavještajce i obavještajne avanturiste. Baš na tom području je Sta-plesova obavila neke od svojih najboljih poslova na teritoriju. Spasila je karijere dvojice diplomata u svome konzulatu, kao i jednog američkog te trojice britanskih. Fotografije osoblja u kompromitirajućim pozama bile su uništene zajedno s primjerenim negativima, a ucjenjivačima je zabranjen pristup u koloniju ne samo pod prijetnjom otkrivanja njihovih poslova, već i prijetnjom njihovu fizičkom integritetu. Jednom prilikom ju je iranski konzularni službenik, vičući kivnim glasom iz svoje kancelarije u Gammon Houseu, optužio da se miješa u poslove koji uvelike nadilaze njezinu poziciju. Slušala je tu budalu Page 113 Bourneova nadmoć dok je god mogla trpjeti to nazalno unjkanje, a onda je telefonski razgovor završila kratkom izjavom: ≫Jeste li znali? Rukovodilac vaše zemlje voli dječake.≪ Sve je to bilo moguće zahvaljujući njezinu odnosu sa starijim sredovječnim engleskim udovcem koji se opredijelio za mirovinu nakon službe u Scotland Yardu da bi postao šef Krunskih kolonijalnih poslova u Hong Kongu. U šezdeset i sedmoj lan Ballantvne je prihvatio činjenicu da je njegova služba u Yardu okončana, ali ne i uporaba njegovih profesionalnih vještina. Pristao je da ga pošalju na Daleki istok gdje je dobro rastresao obavještajni odjel kolonijalne policije i na svoj mirni način oblikovao agresivno djelotvornu organizaciju koja je više znala o hongkonškom svijetu sjene nego bilo koja druga agencija na teritoriju uključujući MI-6, Specijalni odjel. Catherine i lan su se upoznali na jednoj od onih birokratskih dosadnih večeri koje je zahtijevao konzularni protokol; nakon produžene konverzacije začinjene igrama duha i duhovitošću te temeljite ocjene partnerice za stolom, Ballantvne se nagnuo preko stola i jednostavno rekao: ≫Mislite li da bismo još mogli ustrajati u ovome, stara djevojko? - Pokušajmo - odgovorila je.

Pokušali su. U tome su obostrano uživali pa je lan postao inventarom u životu Staplesove, bez ikakvih uvjeta i obaveza. Svinali su se jedno drugome; to je bilo dovoljno. A lan Ballantvne je upravo rekao da je laž sve ono što je podtajnik Edward McAllister rekao Marie Webb i njezinu mužu u Maineu. U Hong Kongu nema taipana po imenu Yao Ming, a njegovi besprijekorni izvori - čitaj: vrlo dobro plaćeni - u Macau uvjerili su ga da nije bilo dvostrukog ubojstva taipanove žene i trgovca drogama u Hotelu Lisboa. Takvog ubojstva nije bilo još od odlaska japanskih okupacijskih snaga 1945. godine. Bilo je brojnih uboda nožem i rana od vatrenog oružja oko stolova u kockarnici te nekoliko smrtnih slučajeva u sobama pripisanih prevelikim dozama narkotika, ali nije bilo takva doganaja kakvog je opisao informant Staplesove. - Sve je to hrpa laži, Cathy, stara djevojko - rekao joj je lan. - S kojim ciljem, ja to ne mogu skopčati. - Moj je izvor legitiman, dragi stari. Što ti mirišeš? - Užegle mirise, draga moja. Netko preuzima veliki rizik zbog ovećeg cilja. On se pokriva, dakako - čovjek ovdje može svašta nakupovati uključujući šutnju - ali čitava ta prokleta stvar je izmišljotina. Želiš li mi reći više? - Recimo da ti kažem da je to orijentirano k Washingtonu, a ne Ujedinjenom Kraljevstvu? - Morao bih ti proturječiti. Otići ovako daleko - London mora da je upetljan. - Sve to nema smisla! - S tvoje točke gledišta, Cathy. Ti ne znaš njihove. A ja ti mogu reći ovo - taj manijak, Bourne, ima nas sve u svojoj gadnoj šaci. Jedna od njegovih žrtava je čovjek o kojemu nitko ne želi govoriti. Ja to čak neću tebi reći, moja djevojko. - Hoćeš li ako ti dadem više informacija? - Vjerojatno ne, ali pokušaj. Staplesova je sjedila za stolom filtrirajući riječi. Jedna od njegovih žrtava je čovjek o kojemu nitko ne želi govoriti. Sto je Ballantvne mislio? Što se dogana? I zašto je bivša kanadska ekonomistica u središtu nagle oluje? Bez obzira na sve, ona je sigurna. Ambasador Havilland s diplomatskim kovčežićem u ruci ušao je u ured u Victoria Peaku dok je McAllister iskočio iz fotelje spreman da je isprazni za svog pretpostavljenog. - Ostajte gdje jeste, Edwarde. Kakve vijesti? - Ništa, bojim se. - Kriste, ja to ne želim čuti! - Žao mi je. - Gdje je onaj duševno zaostali kurvin sin koji je dopustio da se ovo dogodi? McAllister je problijedio kad je major Lin Wenzu, kojeg Havilland nije vidio,

ustao s kauča oslonjenog na stražnji zid. - Ja sam duševno zaostali kurvin sin, Kinez koji je dopustio da se to dogodi, gospodine ambasadore. - Neću se ispričati - rekao je Havilland okrenuvši se i govoreći oštro. - Mi pokušavamo spasiti vaše vratove, ne svoje. Mi ćemo preživjeti. Vi nećete. - Nisam privilegiran da bih vas mogao razumjeti. - To nije njegova pogreška - protestirao je državni podtajnik. - Je li vaša? - vikao je ambasador. - Jeste li vi bili odgovorni za njezino čuvanje? - Za sve ovdje sam ja odgovoran. - To je vrlo kršćanski od vas, gospodine McAllister, ali ovog časa ne čitamo Page 114 Bourneova nadmoć Bibliju u nedjeljnoj školi. - To je bila moja odgovornost - upadne Lin. - Prihvatio sam zadatak i nisam uspio. Jednostavno rečeno, žena nas je nadmudrila. - Vi ste Lin, Specijalni odjel? - Da, gospodine ambasadore. - Čuo sam dobre riječi o vama. - Uvjeren sam da ih moj neuspjeh dovodi u pitanje. - Rečeno mi je da je takoner nadmudrila vrlo sposobnog doktora. - Tako je - potvrdi McAllister. - Jedan od najboljih internista na teritoriju. - Englez - dodao je Lin. - To nije bilo potrebno, majore. Kao što nije bilo potrebno da ukliz-nete riječ ≫Kinez≪ u odnosu na sebe. Ja nisam rasist. Svijet toga nije svjestan, ali nema vremena za takva sranja. - Havilland prine stolu, stavi kov-čežić na stol, otvori ga i izvuče veliku grubu kovertu s crnim rubovima. - Zatražili ste dosje Treadstone. Evo ga. Nije potrebno reći da ne može napustiti ovu sobu, a kada ga ne čitate, zaključajte ga u trezor. - Želim početi što je prije moguće. - Mislite da ćete ondje nešto naći? - Ne znam gdje drugdje tražiti. Usput, ja sam se preselio u ured ondje u hodniku. Trezor je ovdje. - Smatrajte se slobodnim da dolazite i odlazite - rekao mu je diplomat. - Koliko ste rekli majoru? - Samo onoliko koliko mi je bilo rečeno da kažem. - McAllister pogleda u Lina Wenzua. - On se često žalio da bi trebalo da mu se više kaže. Možda je u pravu. - Ja nisam u položaju da ustrajem u žalbama, Edwarde. London je bio čist, gospodine ambasadore. Naravno, ja prihvaćam uvjete. 216 _, 217

.......A - Ja ne želim da vi bilo što ≫prihvatite≪, majore. Ja želim da budete zaplašeniji nego ste ikad bili u životu. Ostavit ćemo gospodina McAllistera njegovom čitanju i prošetati. Dok su me vozili, vidio sam veliki lijepi vrt. Hoćete li mi se pridružiti? - Bio bi to privilegij, sir. - To je pod pitanjem, ah. jest potrebno. Vi morate potpuno shvatiti. Vi morate pronaći tu ženu! Marie je stajala uz prozor stana Catherine Staples i gledala uskomešanu ulicu. Ulice su bile pune svijeta kao uvijek, a ona je osjećala veliku želju da izine iz stana i anonimno prošeće kroz vrevu, da prohoda oko Asian Housea u nadi da će naći Davida. Barem bi se kretala, zurila u ljude i sve što se kreće, slušala, nadala se - othrvala se razmišljanju u tišini, već napola luda. Ali nije mogla izaći; dala je riječ Catherini. Obećala je da će ostati u stanu, a odgovoriti na telefon jedino ako nakon dva oglašavanja telefona odmah uslijedi novi poziv. Tada će Staplesova biti na liniji. Draga Catherine, sposobna Catherine - preplašena Catherine. Pokušavala je sakriti svoj strah, ali ga je Marie naslućivala u njezinim ispipavaju-ćim pitanjima koja bi joj postavila prebrzo, preintenzivno, a reagiranje na odgovore bilo je suviše iznenaneno, često ga je pratila kratkoća daha dok su joj oči bludile, a misli bile u divljem trku. Marie nije poznavala mjesnu situaciju, ali je shvatila da Staplesova naširoko poznaje mračni svijet Dalekog istoka, a kad osoba koja toliko zna poput nje nastoji sakriti svoj strah od onoga što je čula, onda je u priči mnogo više od onoga što je pričalac znao. Telefon. Dvije zvonjave. Muk. Pa treća. Marie potrča do stolića pokraj kauča i uze slušalicu čim se zvonce oglasilo treći put. - Da? - Marie, kad je taj lažljivac, McAllister, razgovarao s tobom i tvojim mužem, spomenuo je cabaret u Tsim Sha Tsuiju, ako se dobro sjećam. Jesam li u pravu? - Da, spomenuo je. Rekao je da je jedan uzi - to je automatska puška... - Znam ja što je to, draga moja. Isto je oružje navodno upotrebljeno za ubojstvo taipanove žene i njezinog ljubavnika u Macau, zar nije tako? -Ali, je li išta rekao o ljudima koji su bili ubijeni u cabaretu u Kowloonu? Bilo što? Marie je razmišljala. - Ne, mislim da nije. On je naglasio oružje. - Uvjerena si u to? - Da, jesam. Sjetila bih se. - Zacijelo bi se sjetila - suglasila se Staplesova. 218 - Ja sam navraćala na taj razgovor tisuću puta. Jesi li išta saznala? - Da. Nikakvo takvo ubojstvo, kakvo je opisao McAllister, nikad se nije Page 115 Bourneova nadmoć

dogodilo u Hotelu Lisboa u Macau. - Zataškao je. Bankar je platio. - Ni blizu onoliko koliko je moj besprijekorni izvor platio - ne samo u novcu. Platio ga je toliko priželjkivanim besprijekornim uredom koji kroz duže vrijeme može dovoditi do mnogo veće zarade. U zamjenu za informacije, dakako. - Catherine, što to govoriš? - Ovo je ili najnespretnija operacija za koju sam ikad čula ili sjajno zasnovan plan uplitanja tvog muža na način o kojemu nikad ne bi ni razmišljao, a kamoli se suglasio s njim. Bojim se da je ovo posljednje. - Zašto to kažeš? - Čovjek je doletio na aerodrom Kai-tak danas poslijepodne, državnik koji je uvijek bio više nego diplomat. Mi svi to znamo, ali svijet to ne zna. Njegov je dolazak bio na svim računalnim otiscima. Ustručavao se kad su ga mediji pokušavali nagnati da im odgovori na koje pitanje. Izjavio je da je strogo na odmoru u svom ljubljenom Hong Kongu. -I? - On tijekom cijelog svog života nije bio na odmoru. McAllister je dotrčao u ozidani vrt sa sjenicama, namještajem od kovanog željeza obojenog u bijelo i redovima ružičnjaka te umjetnih jezeraca ispunjenih kamenjem. Dosje Treadstone je pohranio u trezor, ali su riječi bile neizbrisivo otisnute u njegovoj svijesti. Gdje su oni? Gdje je on? Eno ih! Sjede na dvjema betonskim klupama ispod trešnjeva stabla. Lin se nagnuo naprijed, hipnotiziran. McAllister se nije mogao suzdržati: stao je trčati i ostao bez daha kad je dotrčao do trešnje zureći u majora iz Specijalnog odjela MI-6. - Line! Kad je Webbova žena razgovarala sa svojim mužem - razgovor koji si ti okončao - što je točno kazala? - Počela je govoriti o ulici u Parizu u kojoj je red stabala, njezinih najdražih stabala, mislim da je to rekla - odgovori zbunjeni Lin. - Očito mu je pokušavala reći gdje se nalazi, ali se sasvim varala. - Bila je sasvim u pravu! Kad sam te ispitivao, takoner si rekao da je rekla Webbu kako su ≫okolnosti bile strašne≪ na toj ulici u Parizu ili nešto slično... - Tako je doista rekla - začu se majorova upadica. - Ali da bi im ovdje bilo bolje. - Tako je rekla. 212 - U Parizu je čovjek ubijen u ambasadi, čovjek koji im je oboma nastojao pomoći! - Sto to želite reći McAllister? - prekinu ga Havilland koji očito nije hvatao konce. - Red stabala je beznačajan, gospodine ambasadore, ali nije beznačajno kad je spomenula da je to njzino najdraže stablo. U Hong Kongu nema kanadske ambasade,

ali postoji konzulat. Postoji. To je njihovo mjesto, mjesto gdje će se sastati. To je već utvrnen način ponašanja! Još jednom Pariz sasvim, sasvim od početka! - Vi niste upozorili prijateljske ambasade - konzulate? - Prokletstvo! - prasnuo je podtajnik u američkom State Departmentu. - Sto sam, dovraga, mogao reći, pitam vas? Ja sam ovdje pod zakletvom šutnje, sjećate li se, sir? - Sasvim ste u pravu. Prijekor je zaslužen. - Vi ne možete zavezati sve naše ruke, gospodine ambasadore - sada će Lin. - Vi ste osoba koju uvelike cijenim, ali i nekolicini nas, takoner, treba odrediti mjeru poštovanja ako se od nas očekuje da vršimo svoj posao. To je ono isto poštovanje koje ste mi ukazali kad ste mi govorili o ovoj stvari od koje podilaze srsi, premda sam se na svašta naučio i svašta prošao u svojoj profesiji. Sheng Chou Yang. Sasvim nevjerojatno! - Diskrecija mora biti apsolutna. - Bit će - potvrdio je major. - Kanadski konzulat - sada će Havilland. - Nabavite popis svog osoblja konzulata. 220 16 Poziv je došao u pet sati poslije podne i Bourne je bio spreman za to. Nikakva imena nisu spominjana. - Dogovoreno je - rekao je pozivatelj. - Bit ćemo na granici nešto prije dvadeset i jednog sata, kad stražari mijenjaju smjene. Vašu vizu za Shenzen će pomno pregledati i pečati će letjeti, ali je nijedan neće dotaći. Čim unete, prepušteni ste sebi, ali vi niste ušli kroz Macao. - A kako je s povratkom? Ako je istina ono što ste mi rekli i sve prone u redu, netko će biti sa mnom. Page 116 Bourneova nadmoć - Ja to neću biti. Vidjet ću vas preko i na lokaciji. Nakon toga, ja vas ostavljam. - To nije odgovor na moje pitanje. - Nije tako teško kao ući unutra ukoliko vas ne pretraže i pronanu krijumčarenu robu. - Neće je biti. - Tada predlažem pijanstvo. To nije neuobičajeno. Red letenja je vrlo nesiguran u Kini. - Koliko za večeras? - Četiri tisuće, Hong Kong i novi sat. - Dogovoreno. Nekih petnaestak kilometara od sela Gonbei dižu se brežuljci koji uskoro

prerastaju u niz malih brda s gustom šumom. Jason i njegov bivši protivnik iz prolaza u Macau hodali su zemljanim putom. Kinez je stao i pogledao gore u brežuljke. - Još pet ili šest kilometara i stići ćemo do polja. Prijeći ćemo preko njega i usmjeriti se u drugu razinu šuma. Moramo biti oprezni. - Jesi li uvjeren da će oni biti tamo? - Donio sam poruku. Ako ugledamo logorsku vatru, oni će biti tamo. 221 - Kakva je poruka? - Zahtijeva se sastanak. - Zašto preko granice? - Može jedino biti preko granice. I to je dio poruke. - Ali ti ne znaš zašto. - Ja sam samo glasnik. Stvari nisu u ravnoteži. - To si sinoć rekao. Možeš li objasniti na što misliš? - Ja to ne mogu sebi objasniti. - Može li biti da je to stoga što će sastanak biti održan - preko? u Kini? - To je dio toga, zacijelo. - Ima više? - Wen ti - odgovori vodič. - Pitanja koja izrastaju iz osjećaja. - Mislim da razumijem. - I Jason ga je razumio. Imao je ista pitanja, iste osjećaje kad mu je postalo jasno da se ubojica koji sebe naziva Bourne vozio u službenim kolima Narodne Republike. - Bio si vrlo velikodušan prema stražaru. Sat je bio preskup. - Možda će mi on trebati. - Možda neće biti na istome mjestu. - Pronaći ću ga. - Prodat će sat. - Dobro, donijet ću mu drugi. Sagnuti, trčali su kroz visoku travu na polju, ali su u svakom trku pretrčali samo dio polja. Bourne je slijedio vodiča dok su mu oči stalno pretraživale bočne i prednju stranu pronalazeći sjene u mraku - a ipak nije bio potpuni mrak. Brzi niski oblaci zasjenjivali su Mjesec propuštajući svjetlo, ali bi svako malo prodrli potoci svjetla koji bi na nekoliko trenutaka osvijetlili pejsaž. Stigli su do terena koji se stao uzdizati, a bio je pokriven visokim stablima. Stadoše se uspinjati. Kinez je zastao i okrenuo se podigavši obje ruke. - Sto je? - prošaptao je Jason. - Moramo ići polako, bez ikakve buke. - Patrole? Vodič je slegnuo ramenima. - Ne znam. Nema harmonije. Probijali su se kroz isprepletenu šumu zaustavljajući se čim bi začuli vrisak

uznemirene ptice i odmah zatim lepršanje krila. Pričekali bi nekoliko trenutaka pa krenuli naprijed. Mrmljanje šume širilo se na sve strane; zri-kavci su udarili svoju neprekidnu simfoniju, zahukala bi usamljena sova pa bi joj odgovorila druga; mala bića koja žive u jazbinama bježala su glavom bez obzira kroz nisko grmlje. Bourne i njegov vodič dosegli su kraj visokih stabala; pred njima je bilo drugo koso polje visoke trave, a u daljini su se vidjeli nazubljeni tamni obrisi još jedne šume koja se uspinjala. Vidjelo se i nešto drugo. Sjaj na vrhu sljedećeg brežuljka, na vrhuncu šume. Bila je to logorska vatra - ona logorska vatra! Bourne se morao svladati, zadržati se da ne poleti, da ne potrči preko polja, baci se u šumu i dosegne vatru. Strpljivost je sada sve, a bio je u tamnom okolišu koji je tako dobro poznavao; nejasne uspomene su mu govorile da ima povjerenja u sebe - govorile su mu da je najbolji koji postoji. Strpljenje. On će prijeći preko polja i tiho se uspeti do vrha šume; u šumi će naći mjesto odakle će imati čist vidik do vatre, Page 117 Bourneova nadmoć do mjesta sastanka. Čekat će i promatrati; znat će kad će učiniti drugi pokret. To je učinio već toliko puta - pojedinosti su mu izmigoljile, ali ne i način, uzorak ponašanja. Čovjek će otići, a poput mačke koja ide tiho kroz šumu, on će pratiti tog čovjeka sve dok ne nastupi trenutak. I opet, on će znati koji je to trenutak i čovjek će biti njegov. Marie, neću zatajiti ovaj put. Ja se mogu sada kretati s nekom strasnom čistoćom - to zvuči lunački, ja to znam, ali, opet, to je istina... ]a mogu mrziti s čistoćom - to je mjesto odakle sam došao, mislim. Tri krvava tijela koja plutaju prema obali rijeke naučila su me da mrzim. Krvavi otisak ruke na vratima u Maineu naučio me da ojačam tu mržnju i da više nikad ne dopustim da se to ponovi. Rijetke su prilike kad se ne slažem s tobom, ljubavi moja, ali nisi bila u pravu u Zenevi, varala si se u Parizu. Ja sam ubojica. - Što je to s vama? - prošaptao je vodič glavom uz Jasonovu. - Vi ne slijedite moj signal! - Žao mi je. Razmišljao sam. - I ja, peng you! Za naše živote! - Ne moraš se brinuti, možeš sada otići. Vidim vatru na vrhu brda. -Bourne je izvukao novac iz džepa. - Radije bih nastavio sam. Manja je mogućnost da zamijete jednoga nego dvojicu. - A uzmimo da su tamo i drugi ljudi - patrole? Bio si bolji od mene u Macau, ali ja nisam bezvrijedan u tom pogledu. - Ako tamo postoje ti ljudi, ja namjeravam pronaći jednoga. - U Isusovo ime, zašto? - Treba mi pištolj. Nisam se mogao izložiti riziku da ga prenesem preko granice.

- Aiya! Jason je novac dao vodiču. - Sve je tu. Devet tisuća i pet stotina. Hoćeš li natrag u šumu i izbrojiti ga? Ja imam malu baterijsku svjetiljku. - Ne sumnja se u čovjeka koji je bio bolji. Dostojanstvo ne bi dopustilo takvu nepristojnost. - Tvoje su riječi strašne, sjajne, ali nemoj kupiti dijamant u Amsterdamu. Hajde, hajde odavde. Ovo je moj teritorij. - A ovo je moj pištolj - uzvrati vodič, uzme oružje iza pasa i uruči ga Bourneu dok je drugom rukom uzimao novac. - Upotrijebi ga ako moraš. Magazin je pun - devet metaka. Nema registracije, nema tragova. Francuz me naučio. - Ti si ga prenio preko granice? - Ti si donio sat, nisam ja. Mogao sam ga baciti u kantu za smeće, ali tada sam ugledao stražarevo lice. Sada mi neće biti potreban. - Hvala ti. Ali trebalo bi da ti kažem - ako si mi lagao, ja ću te pronaći. Računaj na to. - Tada laži ne bi bile moje, a novac bi ti bio vraćen. - Ti si dobar. - Bio si bolje od mene. Ja moram biti častan u svemu. Bourne je polako puzao, sve polakše preko prostranstva visoke ukočene trave pune iglica. Izvlačio je iglice s vrata i bacao ih s čela zadovoljan što ima najlonsku jaknu koja ih odbija. Instinktivno je znao nešto što njegov vodič nije znao - zašto ne želi da Kinez pone s njim. Polje s visokom travom je najlogičnije mjesto za njuškanje patrola; stabljike su se pomicale kad netko puzi izmenu njih. Zbog toga treba pratiti kako se trava savija od zemlje i kako prati povjetarac i nagle udarce vjetra s planine. Vidio je početak šume, stabla koja se uzdižu na granici s travom. | Polako se uspinjao u prignuti položaj, a onda je odjednom brzo spustio tijelo i ostao nepokretan. Ispred njega s desne strane čovjek je stajao na rubu polja s puškom u ruci i promatrao travu na isprekidanoj mjesečini prateći kretanje stabljika koje su se savijale protiv povjetarca. Nalet vjetra se spustio niz planinu i Bourne krene s njim približivši se stražaru na svega tri metra. Pola stopala po pola stopala puzao je prema rubu polja; sada je bio paralelno s čovjekom koji je pažnju usredotočio na ono što je ispred njega, a ne na bokove. Jason se približavao centimetar po centimetar tako da je mogao vidjeti kroz stabljike. Stražar je pogledao ulijevo. Sada! Bourne je iskočio iz trave, potrčao i bacio se na čovjeka. U panici, stražar je instinktivno zamahnuo kundakom puške da odagna iznenadni napad. Jason je zgrabio cijev, nakrenuo je nad čovjekovu glavu i svom silom je sjurio na izloženu lubanju dok je koljeno zabio u stražarov prsni koš. Čovjek se srušio. Bourne ga je hitro odvukao u visoku travu izvan pogleda. Sa što manje pokreta, Jason je skinuo stražarovu jaknu i potegao

mu košulju s lena, isparavši je u trake. Za nekoliko trenutaka čovjek je bio vezan na takav način da bi mu se svakim pokretom stezali improvizirani remeni. Page 118 Bourneova nadmoć Začepio mu je usta, a isparani rukav omotan oko glave držao je čep na mjestu. Normalno, kao u prethodnim zgodama - Bourne je instinktivno znao je li normalan tijek sličnih doganaja - ne bi gubio vrijeme da s polja otrči u šumu i zaputi se prema vatri. Umjesto toga, proučavao je tijelo orijentalca u nesvjestici; nešto ga je uznemiravalo - nešto nije bilo u harmoniji. Kao prvo, očekivao je da će stražar biti u uniformi kineske vojske jer se i te kako živo sjećao prizora kad je ugledao vladino vozilo u Shenzenu i znao tko je unutra. Ali nije bilo sumnjivo samo to što stražar nije imao uniforme, već i odjeća koju je imao na sebi. Odjeća je bila jeftina i prljava, užegla od mirisa hrane s mašću. Okrenuo mu je glavu i otvorio usta u kojima je bilo nekoliko zubi, crnih od raspadanja. Kakva je to vrsta straže, kakva je to patrola? To je bio razbojnik - nesumnjivo vrlo iskusan - ogavni kriminalac ugovoren u skliskim rovovima Orijenta gdje je život jeftin i općenito besmislen. Pa ipak su se ljudi na toj ≫konferenciji≪ bavili desetinama tisuća dolara. Cijena koju su plaćali za život bila je vrlo visoka. Nešto nije bilo u ravnoteži. Bourne je zgrabio pušku i izvukao se iz trave. Nije vidio ništa i nije čuo ništa osim mrmljanja šume pred sobom; uspravio se i utrčao u šumu. Penjao se brzo, tiho, zaustavljao se kao prije sa svakim vriskom ptice, svakim lepršanjem krila, svakim naglim prestankom zrikavčeve simfonije. Sada nije puzao, već hodao savijenih nogu držeći cijev puške; bila je to batina ako mu zatreba. Neće biti pucnjave ukoliko mu život ne bi ovisio o njoj, nikakva upozorenja njegovu plijenu. Zamka se zatvarala, sad je sve zavisilo o strpljivosti, strpljivosti i konačnom prišuljavanju kad će se vilice zamke zatvoriti. Došao je do vrha šume i bešumno kliznuo iza stijene ne rubu logora. Tiho je spustio pušku na zemlju, iz pasa je izvukao pištolj koji mu je dao vodič i virnuo iza velikog kamena. Ono što je očekivao da će naći dolje na polju, sada je vidio. Vojnik, uspravan u uniformi, s oružjem obješenim za pas, bio je oko sedam metara lijevo od vatre. Činilo se kao da je htio da bude vinen, ali ne i prepoznat. Neuravnoteženo. Čovjek je pogledao sat; čekanje je počelo. Potrajalo je duži dio sata. Vojnik je popušio pet cigareta; nepomičan, jedva je disao. A onda se dogodilo, polako, jedva zamjetljivo, bez najave truba, lišeno drame. Pojavio se drugi lik; neusiljeno se približavao iza sjene odvajajući grane stabla kad se pojavio na vidiku. A bez upozorenja munje su se sjurile s noćnog neba paleći, žareći usijanjem u glavi Davida Webba, omamljujući svijest Jasona Bournea. 224 i

Jer kad se čovjek pojavio na svjetlosti vatre, Bourne je razjapio usta i čvrsto stegnuo cijev pištolja da ne krikne - ili da ne ubije. Gledao je u svoga duha, u prikazu od prije više godina koja se vratila došuljavši se, bez obzira na to tko je sada lovac. Lice je uglavnom bilo njegovo lice, ali ipak ne njegovo lice - možda lice kakvo je moglo biti prije nego su ga kirurzi izmijenili za Jasona Bournea. Poput vitkog stegnutog tijela, lice je bilo mlane - mlane od mita koji imitira - a u toj mladosti je bila snaga, snaga Delte iz Meduze. To je bilo nevjerojatno. Čak i oprezni mač-kasti hod i duge ruke opuštene sa strane koje su očito bile vrlo vješte u smrtonosnim vještinama. To je bio Delta. Delta o kojemu se govorilo, Delta koji je postao Cain i konačno Jason Bourne. Gledao je u sebe premda nije bio on, a ipak k tome u ubojicu. U asasina. Pucanj iz daljine nametnuo se zvukovima planinske šume. Ubojica se zaustavio, okrenuo od vatre i bacio na desnu stranu dok je vojnik pao na zemlju. Iz šume je eruptirala zaglušujuća jeka isprekidane zaglušujuće vatre; ubojica se prevrtao po logorskoj travi dok su meci razdirali zemlju; našao se u mraku stabala. Kineski je vojnik bio na koljenima i divlje pucao u smjeru ubojice. Razvila se bitka od koje su se rasprskavale uši, ne iz jedne razine do sljedeće, već u tri odijeljene faze. Eksplozije su bile sve jače. Prva je granata uništila logor, uslijedila je druga koja je drveće dizala u zrak, a suhe, vjetrom šibane grančice, hvatao je plamen; i, konačno, treća eksplozija; granata visoko zavitlana u zrak golemom se snagom rasprsla na području šume iz koje je otpočela mitraljeska vatra. Odjednom je plamen bio na svim stranama pa je Bourne zaštitio oči uzmičući iza jedne stijene s oružjem u ruci. Za ubojicu je postavljena zamka u koju je ušetao! Kineski je vojnik bio mrtav, puška mu je bila razmrskana, kao i najveći dio njegova tijela. Odjednom je s lijeve strane lik utrčao u pakao koji se proširio logorom; lupao je na sve strane i trčao kroz plamen; dvaput se okrenuo i ugledavši Jasona zapucao u njega. Ubojica se poguren vratio u šumu nadajući se da će uloviti one koji su njega htjeli ubiti. Okrenuvši se brzinom metka, Bourne je najprije skočio nalijevo pa nadesno, a zatim se bacio na zemlju s pogledom na čovjeku koji je trčao. Skočio je na noge i jurnuo naprijed. On mu neće dopustiti da pobjegne! Trčao je kroz plamene jezike; figura ispred njega Page 119 Bourneova nadmoć probijala se izmenu stabala. To je ubojica. Samozvanac koji se ponaša kao da je smrtonosni mit koji je razjario Aziju, koji se služi mitom za svoje osobne ciljeve uništavajući original i ženu koju je on volio. Bourne je trčao kao nikada prije izbjegavajući stabla i preskačući grmlje s poletom koji je nijekao godine izmenu Meduze i sadašnjosti. On je natrag u Meduzi! On jest Meduza! Sa svakih deset metara smanjivao je razdaljinu za pet. Poznavao je šume, a svaka šuma mu je prijatelj. Preživio je u džungli; bez razmišljanja - samo osjećajući - znao je njezine obline, penjačice, naglo

iskrsle rupe i neočekivane klance. On dobiva, dobiva! A on je bio tu, ubojica je bio na pola metra od njega! Kako se činilo, s posljednjim dahom u tijelu, Jason se bacio - Bourne protiv Bournea! Njegove su ruke bile pandže planinske mačke dok je stezao ramena u trku ispred sebe; prste je zario čvrsto u meso i kosti te ubojicu povukao natrag dok je pete zakopao u zemlju, a desnim koljenom udario u bjegunčevu kičmu. Bio je obuzet takvom jarošću da se morao svjesno podsjećati da ga ne ubije. Ostani živ! Ti si moja sloboda, naša sloboda! Ubojica je vriskao dok je pravi Jason Bourne uhvatio njegov vrat kao stezačem, a glavu mu je zavrnuo udesno prisiljavajući samozvanca da se spusti. Obojica su se srušila na zemlju. Bourne je podlakticom zarobio protivnikov vrat, a stisnutom lijevom šakom je neprestano mlatio po ubojičinu donjem dijelu trbuha tjerajući zrak iz oslabjela tijela. Lice? Lice? Gdje je bilo lice koje je pripadalo prohujalim godinama? Kome je pripadalo? Utvari koja ga je htjela vratiti u pakao kojem se sjećanje ispriječilo? Gdje pripada to lice? Koje je to lice? - Delta! - vrisnuo je čovjek ispod njega. - Kako si me nazvao? - viknuo je Bourne. - Delta! - kriknuo je lik koji se pokušao izmigoljiti iz Bourneovih uza. - Cain je za Carlosa, Delta je za Caina! - Proklet bio! Tko... - D'Anjou! Ja sam D'Anjou! Meduza! Tam Quan! Mi nemamo imena, već samo simbole! Za ime Božje, Pariz! Louvre! Spasio si mi život u Parizu - kao što si spasio toliko života u Meduzi! Ja sam D'Anjou! U Parizu sam ti rekao što si morao znati! Ti si Jason Bourne! Lunak koji bježi od nas je tvorevina! Moja tvorevina! Webb je zurio u iskrivljeno lice, u savršeno dotjerani sivi brk i srebrnu kosu počešljanu unatrag na glavi koja je pokazivala huj godina. Mora se vratila... on je bio u vrućim, sparnim džunglama Tam Quana, u šumama punim gamadi i bolesti, u bezizlaznoj situaciji i sa smrću koja je vrebala sa svih strana. Onda je odjednom bio u Parizu, približio se stubištu Louvrea na zasljepljujućem poslijepodnevnom suncu. Pucnjevi. Škripa kola, krici gomile. Morao je spasiti osobu koja je sada pod njim! Spasiti osobu iz Meduze koja bi mogla donijeti komadiće ludog puzzlea109 koji nedostaje. - D'Anjou? - prošaptao je Jason. - Ti si D'Anjou? - Ako mi vratiš vrat - gušio se Francuz - ispričat ću ti priču. Uvjeren sam da i ti imaš priču za mene. 109 Zagonetka; igračka u kojoj se slika cjeline sastavlja od kocaka koje čine dijelove cjeline, (op. prev.) ZLI Philippe D'Anjou je pregledavao uništeni logor, sada ruševinu koja se dimila. Prekrižio se dok je pretraživao džepove mrtvog ≫vojnika≪ vadeći sve što je bilo

vrednije. - Kad krenemo, oslobodit ćemo čovjeka - rekao je. - Nema drugog pristupa ovome mjestu. Zato sam ga i postavio. - I rekao mu da pazi - na? - Poput tebe, i ja sam iz Meduze. Polja s travom - usprkos pjesnicima i potrošačima te trave - jesu i prolazi i stupice. Gerilci to znaju. Mi smo to znali. - Ti nisi mogao predvidjeti mene. - Teško. Ali, i mogao sam i predvidio sam svaki protupokret koji bi mogao pasti na pamet mojoj kreaciji. On je trebao doći sam. Upute su bile jasne, ali tko bi mu mogao povjerovati, a najmanje ja? - Ti si ispred mene. - To je dio moje priče. Čut ćeš je. Spuštali su se kroz šumu; stariji D'Anjou hvatao se za debla i grane da si olakša spuštanje. Stigli su do polja i čuli prigušene krikove vezanog čuvara čim su doprli do visoke trave. Bourne je nožem presjekao trake kojima je vezao žrtvu, a Francuz ga je isplatio. - Zou bal - riknuo je D'Anjou. Čovjek je pobjegao u mrak. - On je smeće. Svi su oni smeće, ali će sa zadovoljstvom ubiti za novac i nestati. Page 120 Bourneova nadmoć —| Ti si večeras pokušao njega ubiti, zar ne? Bila je to stupica. - Da. Mislio sam da je ranjen u eksplozijama. Zato sam pošao za njim. - Ja sam mislio da će se on okrenuti i potrčati natrag da te uhvati odostraga. - Da, mi bismo tako učinili u Meduzi... - Zato sam mislio da si ti on. - Jason je odjednom viknuo u bijesu. - Što si ti učinio? - To je dio priče. - Želim je čuti. Odmah! - Ima jedan ravni teren udaljen nekoliko stotina metara od nas, tamo, s lijeve strane - rekao je Francuz pokazujući. - To je bio pašnjak, ali odnedavna ga koriste helikopteri; ljudi dolijeću na sastanak s ubojicom. Hajdemo do onog ruba šume, odmorimo se - i razgovarajmo. Tek toliko, da ne bi ostaci vatre privukli nekog iz sela. . - Ono je udaljeno pet milja. - Ipak, ovo je Kina. Oblaci su se razišli; otpuhali su ih noćni vjetrovi. Mjesec se spuštao, ali je još bio dovoljno visoko da obasja udaljene planine. Dvojica ljudi 228 iz Meduze sjela su na zemlju. Bourne je zapalio cigaretu kada je D'Anjou progovorio. - Sjećaš li se Pariza, one kavane prepune ljudi u kojoj smo

razgovarali nakon bjesomučja u Louvreu? - Dakako. Carlos nas je zamalo ubio tog poslijepodneva. - Ti si zamalo uhvatio Šakala u stupicu. - Ali nisam. Što je u vezi s Parizom, s kavanom? - Tada sam ti rekao da se vraćam u Aziju. U Singapur ili Hong Kong, možda na Sevchelles, mislio da sam tako rekao. Francuska mi nikad nije bila dobra - ili nije bila dobra prema meni. Nakon Dienbienphua110 -sve što sam imao, bilo je uništeno, sve su razorili naši vojnici - razgovor o odštetama bio je besmislen. Šuplje blebetanje šupljih ljudi. Zato sam se pridružio Meduzi. Jedini mogući način da vratim ono što sam imao bila je američka pobjeda. - Sjećam se - rekao je Jason. - Kakve to ima sveze s večerašnjim doganajem? - Kao što je očito, vratio sam se u Aziju. Budući da me Šakal vidio, moj je put bio krivudav, što mi je ostavilo vremena da razmišljam. Morao sam jasno ocijeniti okolnosti i mogućnosti preda mnom. Dok sam bježao da spasim život, moja sredstva nisu bila velika, ali ne bijahu ni bijedna. Izložio sam se riziku da se vratim u trgovinu u St. Honor'e tog poslijepodneva i iskreno ću ti reći, ukradem svaki sou111 na vidiku i izvan vidika. Znao sam kombinaciju sefa, a na sreću, blagajna je bila dobro opskrbljena. Mogao sam platiti put preko svijeta, izvan Carlosova dosega, ugodno živjeti mnogo tjedana bez uzrujavanja. Ali što je trebalo da uradim sa sobom? Novac će se stanjiti i nestati, a moje vještine - tako vidljive u civiliziranom svijetu - ne bijahu takvima da bi mi omogućile da proživim jesen svog života ovdje, u udobnosti koju su mi ukrali. Pa ipak, nisam ja bio uzalud zmija u glavi Meduze. Bog mi je svjedokom da sam razvio talente o kojima nisam nikad ni sanjao da su u meni - i pronašao, iskreno ću, da moralnost nije prepreka. Prema meni su postupili krivo i oštetili me, a ja sam mogao postupati krivo prema drugima i oštetiti ih. Stranci bez imena i lica pokušavali su me ubiti bezbroj puta pa sam tako mogao preuzeti odgovornost za smrt drugih bezimenih stranaca bez lica. Vidiš simetriju, zar ne? Kad ih naglo makneš, jednadžbe postaju apstraktne. - Čujem mnogo konjskih govana - odgovori mu Bourne. - Onda ti ne slušaš, Delta. - Ja nisam Delta. Mjesto u Vijetnamu u kojem su francuske kolonijalne snage doživjele odlučan poraz 1954. godine, (op. prev.) 11 Bivša francuska kovanica niske denominacije; vrlo malo novaca, (op. prev.) 229 - Vrlo dobro. Bourne. - Ja nisam - nastavi, možda jesam. - Comment!u2 - Rien.113 Nastavi. - Palo mi je na pamet da je bez obzira na to što se tebi dogodilo u Parizu - da

li ti pobijedio ili izgubio, da li bio ubijen ili poštenen - s Jaso-nom Bourneom gotovo. A tako mi svih svečeva, znao sam da Washington neće nikad izgovoriti riječ priznanja ili razjašnjenja; ti ćeš jednostavno iščeznuti. ≫Izan mogućnosti spasa≪, mislim da je to izraz. - Znam to - reče Jason. - I tako se sa mnom svršilo. - Naturellement114 Ali više ne bi bilo objašnjenja, nije ih moglo biti. Mon Dieu115, ubojica kojega su izumili je poludio - ubijao je! Ne, ne bi bilo ništa. Page 121 Bourneova nadmoć Stratezi se povlače u najmračniju sjenu kad njihovi planovi ponu - ≫dalje od žice≪116, mislim da je to fraza. - I toga sam svjestan. - Bien.117 Tada možeš shvatiti rješenje koje sam pronašao za sebe, za posljednje dane starijeg čovjeka. - Počinjem shvaćati. - Bien encore.118 U Aziji je nastala praznina. Jasona Bournea više nema, ali je njegova legenda još živa. A postoje ljudi koji će platiti za usluge takvog izvanrednog čovjeka. Prema tome, znao sam što moram uraditi. Stvar se jednostavno svela na to da je trebalo pronaći pravog čovjeka, pravu osobu koja će tvrditi za sebe... - Koja će tvrditi za sebe? - Vrlo dobro, pretendenta, ako baš želiš. I podučiti ga metodama Meduze, naučiti ga postupcima najistaknutijeg člana tog neslužbenog, kriminalnog bratstva. Pošao sam u Singapur i pretražio pećine izopćenika, često u strahu za život, dok nisam pronašao svog čovjeka. I našao sam ga brzo, mogao bih dodati. Bio je očajan, gotovo tri godine je bježao da spasi život i bio, kako kaže, samo nekoliko koraka od onih koji su ga lovili. On je Englez, bivši pripadnik Royal Commanda119 koji se jedne večeri napio i u pomami ubio sedam ljudi na londonskim ulicama. Zbog njegove izuzetne prošlosti u službi poslali su ga u psihijatrijsku bolnicu u Kentu iz 112 Kako. 113 Ništa. 114 Naravno. 115 Moj bože ((franc.); (op. prev.) 116 U žargonu računalne komunikacije fraza koja označuje stanje nepodudarnosti, kad nešto pode krivim ili krivudavim putem.(op. prev.) 117 Dobro. 118 Dobro. 119 Royal Commando je osnovna jedinica Royal Marine Corpsa (Korpus kraljevskih marinaca), amfibij-ska vojna jedinica uvježbana za brze upade i napade; kraljevski komandosi, (op. prev.)

230 koje je pobjegao i nekako - samo Bog zna kako - proslijedio do Singapura. Imao je sva oruna zanata; samo ih je trebalo rafinirati i voditi. - On izgleda poput mene. Kao što sam ja izgledao. - Mnogo više sada nego je prije izgledao. Osnovne crte su bile, takoner visoki rast i mišićavo tijelo; to su bile prednosti. Postavilo se samo pitanje izmjene prilično istaknutog nosa i zaokruženja prilično oštre brade, oštrije nego se sjećam da si je ti imao - kao Delta, dakako. U Parizu si bio drugačiji, ali ne tako radikalno drugačiji da te ne bih prepoznao. - Komandos - tiho će Jason. - To je primjereno. Tko je on? - On je čovjek bez imena, ali ne bez jezovite priče - odgovori D'Anjou gledajući u planine, u daljini. - Bez imena? - Nije bilo imena koje mi je dao, a da mu ne bi proturječilo u idućem dahu - nijedno nije ni izdaleka autentično. On čuva to ime kao da je jedini produžetak njegova života, a otkrivanje imena bi neizostavno dovelo do smrti. Dakako, u pravu je; sadašnje okolnosti to potvrnuju. Kad bih ja imao ime, mogao bih ga preko slijepca doturiti britanskim vlastima u Hong Kongu. Njihova računala bi zasvijetlila; specijalisti bi doletjeli iz Londona pa bi bio pokrenut takav lov na čovjeka koji ja ne bih ni mogao inscenirati. Oni ga ne bi uzeli živog - to on ne bi dopustio, a njima ne bi bilo ni stalo do toga - i tako bi mojem cilju bilo udovoljeno. - Zašto Britanci žele svršiti s njim, ≫okončati ga≪? - Dovoljno je reći da je Washington imao svoje Mai Lai120 i Meduzu, dok je London imao svoju povijesno bližu jedinicu koju je vodio ubilački nastrojeni psihotičar, a koja je ostavila stotine ubijenih iza sebe - slabo su poštovali razliku izmenu nevinih i krivaca. On sadrži suviše mnogo tajni koje bi, kad bi bile otkrivene, mogle izazvati žestoke provale osvete diljem Bliskog istoka i Afrike. Praktički zauzima prvo mjesto, to ti je poznato. Ili bi trebalo da bude. - On je vodio? - upita Bourne iznenanen. - On nije bio običan pješak, Delta. S dvadeset i dvije bio je kapetan, a major u dvadeset četvrtoj, u vrijeme kad je rang bilo gotovo nemoguće dobiti zbog štednje u službama Whithehalla121. Nema sumnje da bi sada bio zapovjednik brigade ili čak puni general da ga je sreća dalje pratila. - To je ono što ti je on ispričao? - U povremenoj pijanoj mahnitosti kada bi se ružne istine iskobeljale na Page 122 Bourneova nadmoć površinu - ali nikad svoje ime. Takve su ga pomame obično hvatale jed- Mai Lai je selo u Vijetnamu u kojem su razdraženi američki vojnici bez razloga postrijeljali nevino stanovništvo uključujući i djecu.(op. prev.)

Britanska vlada ili njezin središnja uprava; ulica u Londonu u kojoj su smješteni glavni vladini uredi. (op. prev.) 231. nom ili dvaput mjesečno, a potrajale bi po nekoliko dana kad bi svoj život zaustavio u pijanom moru samopreziranja. Pa ipak bi bio dovoljno smotren da mi, prije nadolaska i pljuštanja tih izljeva, kaže da ga vežem, da ga zatvorim, da ga zaštitim od sebe. Proživljavao bi grozne trenutke iz prošlosti, a tada je govorio hrapavim, grlenim šupljim glasom. Kad bi ga alkohol nadvladao, opisivao bi prizore mučenja i sakaćenja, saslušanja zarobljenika dok bi im nožem bo oči i parao zaglavke narenujući zarobljenicima da gledaju kako im život istječe iz vena. Kako sam sakupljao djeliće ispovijesti, zaključio sam da je zapovijedao mnogim od najopasnijih i najdivljačkijih akcija protiv fanatičnih ustanaka krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina, od Jemena pa do krvoprolića u istočnoj Africi. U tom trenutku omamljenog slavlja rekao je kako bi Idi Amin122 prestao disati pri samom spomenu njegova imena, tako se naširoko proširila njegova reputacija da se mjeri - čak i nadilazi - s Aminovom strategijom okrutnosti. -D'Anjou je zastao polako kimajući glavom i podižući obrve na način galskog prihvaćanja neobjašnjivog. - On je bio podčovjek - on jest podčo-vjek, ako se tako mogu izraziti - ali usprkos svemu vrlo inteligentan, takozvani oficir i džentlmen. Potpuni paradoks, potpuna suprotnost civiliziranom čovjeku. Smijao se pričajući kako su ga njegovi vojnici i nazivali životinjom, ali se nijedan nije drznuo da se službeno požali na nj. - Zašto ne? - upita Jason potaknut razgovorom koji mu je pričinjavao bol. - Zašto ga nisu raportirali? - Zato jer bi ih on uvijek izvukao - većinu njih - kad bi tijek borbe jasno upućivao na bezizlaznu situaciju. - Tako - reče Bourne pustivši riječ da je odnesu planinski povjetarci. - Ne, ja to ne razumijem - ljutito je uzviknuo kao da je odjednom neočekivano uboden. - Zapovjedna struktura je bolja od takvih. Zašto su ga njegovi pretpostavljeni podnosili? Oni su morali znati! - Kako sam ja razumio njegova hvalisanja, on je obavljao posao kad drugi nisu mogli - ili nisu htjeli. On je saznao tajnu koju smo mi u Meduzi već odavno saznali. Igraj u skladu s najokrutnijim uvjetima koje ti je nametnuo neprijatelj. Izmijeni pravila u skladu s kulturom. Na koncu, ljudski život nije drugima ono što je u judeo-kršćanskoj ideji. Kako bi mogao biti? Za tolike je smrt oslobonenje od nepodnosivih ljudskih uvjeta. - Disanje je disanje! — oštro je ustrajao Jason. - Biti je biti, a razmišljanje je razmišljanje! - dodao je David Webb. - On je neandertalac. - Ne više nego je Delta pokatkada bio. A ti si nas izvukao iz tolikih... - Nemoj to reći! - prosvjedovao je čovjek iz Meduze presjekavši Fran-cuzove riječi. - To nije bilo isto.

Idi Amin (r. 1925.) je bio ugandski diktator, predsjednik države u razdoblju 1971.-78. (op. prev.) 231 - Ali zacijelo varijacija - inzistirao je D'Anjou. - U krajnjoj liniji, motivi nisu važni, jesu li? Samo rezultati. Ili ti nije stalo do istine? To si jednom živio. Da li sada Jason Bourne živi s lažima? - U ovom trenutku ja jednostavno živim - iz dana u dan, iz noći u noć - dok to ne završi. Ovako ili onako. - Moraš biti jasniji. - Kada želim ili moram - ledeno će Bourne. - On je dakle, dobar, zar nije? Tvoj komandos - major bez imena. Dobar u onome što radi. - Dobar kao Delta - možda bolji. Vidiš, on nema savjesti, ni tračka neke savjesti. Ti, s druge strane, žestok kao što si bio, pokazivao si blijeske suosjećanja. To je zahtijevalo nešto u tebi. ≫Poštedite ovog čovjeka≪, govorio bi. ≫On je suprug, otac, brat. Onesposobite ga, ali pustite ga da živi, neka poslije funkcionira≪. Moja kreacija, tvoj samozvanac, nikad to ne bi učinio. On uvijek želi konačno rješenje - smrt pred svojim očima. - Sto se dogodilo s njim? Zašto je poubijao ljude u Londonu? Biti pijan nije dovoljno dobar razlog, ne za čovjeka koji je prošao što je on prošao. - Dobar je ako je to način života od kojeg se ne možeš osloboditi. - Oružje držiš na mjesto dok ti ne zaprijete. Inače bi izazivao prijetnje. - Nije se služio oružjem. Samo svojim rukama one večeri u Londonu. - Šuljao se ulicama u potrazi za zamišljenim neprijateljima - toliko sam shvatio iz njegovih bulažnjenja. ≫Vidio sam im u očima≪, viknuo je. ≫Uvijek je u očima! Page 123 Bourneova nadmoć Oni znaju to sam ja, sto sam ja.≪ Kažem ti, Delta, to je bilo i zastrašujuće i strašno, a nikada nisam čuo ime, niti je ikoga posebno spomenuo, osim Idi Amina, a takvo spominjanje više priliči pijanom plaćeniku koji se želi podičiti. Da je uplitao Britance u Hong Kongu, značilo bi uplitati sebe, a nakon svega, ja to zacijelo ne bih učinio. Sve je to tako onespo-kojavajuće, toliko osujećuje osobu pa sam se vratio starim putovima Meduze. Učini to sam. To si nas ti učio, Delta. Stalno si nam govorio -narenivao - da se poslužimo maštom. To sam noćas učinio. A nisam uspio, kao što se od jednog starca može i očekivati da ne uspije. - Odgovori na moje pitanje - tjerao ga je Bourne. - Zašto je ubio one ljude u Londonu? - Zbog razloga koji je jednako banalan kao i besmislen - i u cijelosti previše poznat. Bio je odbijen, a njegov ego nije mogao otrpjeti to odbijanje. Ja iskreno sumnjam da je bilo koji drugi osjećaj bio u pitanju. Kao sa svim njegovim zadovoljavanjima, seksualna aktivnost je jednostavno živo-tinjsko

prepuštanje ili opuštanje; nikakav osjećaj nije upleten jer on nije sposoban za to. Mon Dieu, bio je tako u pravu. - Opet. Što se dogodilo? - Vratio se ranjen s neke osobito okrutne dužnosti u Ugandi očekujući da će nastaviti tamo gdje je stao - s nekom ženom u Londonu - s osobom, kako pretpostavljam, prilično visoka roda, kao što Englezi kažu, što ga je prenosilo u njegove ranije dane, nema sumnje. Ali, onda je odbila vinati se s njim i unajmila je naoružane stražare da čuvaju njenu kuću u Chelseju123 pošto ju je on pozvao preko telefona. Dvojica od tih čuvara bila su menu sedmoricom koju je ubio te večeri. Vidiš, ona je tvrdila da on ne može savladati opaku ćud, a runde pijančevanja učiniše ga sklonim ubojstvu, što se i pokazalo. Ali je on meni bio pravi borac. U Singapuru sam ga slijedio izvan bara na zlu glasu i vidio kako je stjerao u kut dvojicu zlikovaca spremnih na ubojstvo, ugurao ih je u neku uličicu; to su bili contreban-diers koji su zaranivali tešku lovu prodajom narkotika u toj prljavoj lučkoj rupi; promatrao sam kako ih je pritisnuo o zid i obojici prerezao vrat udarcem noža, a onda izvadio novac iz njihovih džepova. Tada sam znao da ima sve. Našao sam svog Jasona Bournea. Približio sam mu se polako, šutke, ispružene ruke, držeći više novaca nego je uzeo žrtvama. Razgovarali smo. To je bio početak. - Tako je Pvgmalion125 stvorio svoju Galateu, a prva pogodba koju si sklopio bila je Afrodita i udahnuo si joj život. Bernard Shaw bi te volio, a ja bih te mogao ubiti. - Zbog čega? Ti si ga večeras došao pronaći. Ja sam ga došao uništiti. - Što je dio tvoje priče - rekao je David Webb okrenuvši pogled od Francuza i zagledavši se u svjetlom zapaljene planine misleći na Maine i na život s Marie, koji su tako nasilno prekinuli. - Ti kopile! - odjednom je zavikao. - Mogao bih te ubiti! Imaš li ikakvu predodžbu o tome što si učinio? - To je tvoja priča, Delta. Dopusti mi da završim svoju. - Učini je jezgrovitom, Echo. To je bilo tvoje ime, zar ne? Echo? -Uspomene su se vratile. - Da, bilo je. Jednom si rekao u Sajgonu da nećeš putovati bez ≫starog Echa≪. Morao sam biti s tvojim timom jer sam znao razabrati nevolje s plemenima i seoskim glavarima što drugi nisu - što je jedva bilo u svezi s mojim alfabetskim simbolom. Dakako, to nije bilo ništa mistično. Deset godina sam živio u kolonijama. Znao sam kad Quansi lažu. - Završi svoju priču - naredi mu Bourne. 123 Elegantna stambena četvrt u Londonu, (op. prev.) 124 Krijumčari (franc); (op. prev.) Pvgmalion je u grčkoj mitologiji bio ciparski kralj koji se zaljubio u kip žene koji je isklesao, a zahvaljujući njegovim molitvama, kip je oživio kao Galatea. (op. prev.)

.221 - Izdaja - nastavi D'Anjou raširenih dlanova. - Kao što si ti bio stvoren, ja sam stvorio svog Jasona Bournea. I kao što si ti poludio, moja je kreacija poludjela. Okrenuo se protiv mene; postao je realnost koja je bila moj izum. Zaboravi na Galateu, Delta, on je postao Frankesteinovo čudovište, ali bez patnje tog stvora. Odvojio se od mene i stao misliti za sebe, raditi za sebe. Kad ga je jednom napustilo očajanje - uz moju neprocjenjivu pomoć i kirurški nož - vratio mu se osjećaj autoriteta, kao i nabu-sitost i zloća. Smatra me tričarijom. Tako me nazvao -≫tričarija≪! Beznačajan čovjek koji ne postoji, a njega upotrebljava! To je rekao meni, koji sam ga stvorio! - Želiš reći da sklapa pogodbe na svoju ruku? Page 124 Bourneova nadmoć - Prljave pogodbe, groteskne i izuzetno opasne. - Ali sam mu ja ušao u trag kroz tebe, kroz tvoje dogovore u casinou Kam Pek. Stol pet. Telefonski broj hotela u Macau i ime. - Način kontaktiranja za koji smatra pogodnim da ga zadrži. A zašto ne? Gotovo je sasvim siguran, a što ja mogu učiniti? Otići vlastima i reći im: ≫Gledajte, gospodine, tu je taj momak za koga sam nekako odgovoran i koji inzistira na tome da se služi dogovorima koje sam ja ugovorio i stvorio kako bi mu se moglo platiti ako nekog ubije≪. On se čak služi mojim kanalom. - Zhongguo ren s brzim rukama i još bržim stopalima? D'Anjou pogleda u Jasona. - Dakle, tako si to učinio, tako si našao ovo mjesto. Delta nije izgubio svoj način, n'est-ce pas?126 Je li čovjek živ? - Jest, i deset tisuća dolara bogatiji. - On je cochon127 gladan novaca. Ali ga ja jedva mogu kritizirati jer sam ga ja upotrebljavao. Plaćao sam mu pet stotina da uzme i donese poruku. - Koja je noćas dovela ovdje tvoju kreaciju kako bi je mogao ubiti? Sto te učinilo tako sigurnim da će doći? - Instinkt iz Meduze i samo skelet spoznaje o izvanrednoj vezi koju je uspostavio, kontakt koji mu je toliko probitačan i tako opasan da bi cijeli Hong Kong mogao uvaliti u rat i paralizirati čitavu koloniju. - Već sam čuo za tu teoriju - primijeti Jason sjetivši se McAllisterovih riječi koje je one večeri izgovorio u Maineu - i ne vjerujem u nju, kao ni prije. Kad ubojice ubijaju jedan drugoga, oni obično gube. Oni sebe dižu u zrak, a dojavljivači se pojavljuju na vratima misleći da je možda na njima red. Zar ne? (op. prev.) Svinja (franc); (op. prev.) 235 - Kad bi žrtve bile ograničene na tako pogodan uzorak, ti bi zacijelo bio u pravu. Ali nisi kad obuhvaćaju moćnu političku ličnost velike i agresivne nacije.

Bourne je zurio u D'Anjoua. - Kina? - upitao je tiho. Francuz je kimnuo. - Petero ljudi je ubijeno u Tsim Sha Tsuiju... - Znam to. - Četiri lesa bila su beznačajna. Ne i peti. On je bio potpredsjednik Narodne Republike. - Dobri Bože! - Jason se namrgodio; nadošla mu je slika automobila. Kola sa zamračenim prozorima, a u njima ubojica. Službeno vozilo kineskih vlasti. - Moji mi izvori kažu da su gotovo izgorjele žice izmenu Government Housea128 i Pekinga; praktičnost i spašavanje ugleda su pobijedili - ovaj put. Na kraju svega, što je vicepremijer radio u Kowloonu; nije li zgodno početi tim pitanjem? Da li je tako veličanstvena ličnost bila i korumpirana? Ali, kao što kažem, to je bilo ovaj put. Ne, Delta, moja kreacija mora biti uništena prije nego se prihvati drugog ugovora koji bi nas sve mogao baciti u provaliju. - Žao mi je, Echo. Ne ubijen. Uhvaćen i doveden nekom drugom. - To je tvoja priča, dakle? - upita ga D'Anjou. - Dio nje, da. - Kaži mi. - Samo ono što moraš znati. Moju su ženu oteli i doveli u Hong Kong. Da bih je dobio natrag - a ja ću je vratiti ili će svaki od vas prokletnika umrijeti - ja moram izručiti tvoju kreaciju, kurvina sina. A sada sam korak bliže jer ćeš mi ti pomoći, a ja to doista mislim. Ukoliko ti - Prijetnje su nepotrebne, Delta - prekine ga bivši pripadnik Meduze. - Ja znam što ti možeš uraditi. Vidio sam te na poslu. Ti ga želiš zbog svojih razloga, a ja zbog svojih. Narenenje za bitku je združeno. Vladina kuća, sjedište vlade Hong Konga. (op. prev.) 236 17 Catherine Staples je inzistirala da njezin gost na večeri popije još jednu votku-martini izbjegavajući natočiti sebi jer joj je čaša još bila polupuna. - Ona je i poluprazna - rekao je trideset dvogodišnji Amerikanac smiješeći se usiljeno i nervozno dok je tamnu kosu sklanjao sa čela. - To je glupo od mene, Catherine - dodao je. - Žao mi je, ali ja ne mogu zaboraviti da si vidjela fotografije, nije važno čak što si spasila moju karijeru, a vjerojatno i život, ali teško podnosim činjenicu da si ih vidjela. - Nitko ih nije vidio osim inspektora Ballantvna. - Ali ti si ih vidjela. - Dovoljno sam stara da ti budem majka. - To zamrsuje stvar. Gledam te i osjećam se tako posramljenim, tako prokleto prljavim. - Moj bivši muž, ma gdje se nalazio, jednom mi je rekao da nema apsolutno ništa Page 125

Bourneova nadmoć što bi se moglo smatrati prljavim u seksualnim susretima. Pretpostavljam da je postojao razlog zašto je to rekao, ali, eto, ja mislim da je bio u pravu. Gledaj, Johne, stavi ih izvan svijesti. Ja sam to učinila. - Učinit ću što mogu. - Konobar se približio; piće je naručeno signalom. - Od tvog poslijepodnevnog poziva ja sam bio slučaj za promatranje. Pomislio sam da je još nešto isplovilo na površinu. To je bilo razdoblje od dvadeset četiri sata u čistom izvanzemaljskom prostoru. - Tebe su podmuklo i teško drogirali. Na toj razini nisi bio odgovoran. A, sada je meni žao, ali trebalo je da ti kažem da to nije ni u kakvoj svezi s našim ranijim poslom. - Da si mi to rekla, možda bih zaradio plaću za posljednjih pet sati. - Zaboravila sam i to je bilo okrutno od mene. Ispričavam se. - Prihvaćeno. Ti si velika djevojka, Catherine. ... 237 - Ja apeliram na tvoje infantilne regresije. - Nemoj se suviše kladiti na to. - Onda to nije tvoj peti martini. - To je tek drugi. - Malo laskanje ne može nikome nauditi. Tiho su se smijali. Konobar se vratio s pićem za Johna Nelsona; ovaj je zahvalio čovjeku i obratio se Staplesovoj: - Pada mi nekako na pamet da mi perspektiva laskanja nije osigurala besplatno jelo u Plumenu. Ovo je mjesto izvan mog domašaja. - I moga, ali Ottawa će podnijeti. Navest ću te kao strašno važnu osobu i opravdati račun. Ti to zapravo i jesi. - To je lijepo. Nitko mi to nije rekao. Ja imam ovdje prilično dobar posao jer sam naučio kineski. Računao sam da se negdje moram osigurati kad sam pomišljao o svim tim regrutima Ivy League129, ja, dječak iz Upper Iowa Collegea u starom Favettu. - I jesi, Johnnv. Konzulati te vole. Naše ambasade te vrlo visoko cijene, a tako i treba. - Ako je tako, to je zahvaljujući tebi i Ballantvnu, i samo vama oboma. - Nelson je zašutio, ispio gutljaj martinija i pogledao gosponu Staples preko ruba naočala. Opet je spustio piće pa će upitno: - Sto je to, Cathe-rine? Zašto sam ja važan? - Jer mi je potrebna tvoja pomoć. - Sve. Sve što mogu učiniti. - Nemoj tako brzati, Johnnv. Duboka je voda i mogla bih se utopiti. - Ako itko zaslužuje pojas za spašavanje od mene, onda si to ti. Zaboravljajući na manje probleme, naše dvije zemlje žive vrata do vrata i u osnovi se menusobno

vole - mi smo na istoj strani. Što je to? Kako ti mogu pomoći? - Marie St. Jacques... Webb - rekla je Catherine proučavajući atašeovo lice. Nelson je trepnuo, a oči su mu besciljno lutale u mislima. - Ništa -napokon će. - To mi ime ništa ne znači. - U redu, pokušajmo s Ravmondom Havillandom. - Oh, to je drugi par rukovala. - Ataše je razrogačio oči i uzbacio glavu. - Mi smo svi zauzeti njime. Nije došao u konzulat, čak nije nazvao našeg glavnog honcha1 ° koji želi da mu slika s njim izine u novinama. Ivy League (Bršljanska liga) je grupa od osam američkih sveučilišta koji imaju isti akademski i društveni prestiž kao Oxford i Cambridge u Velikoj Britaniji; osobe s diplomama tih sveučilišta najbolje se plasiraju u SAD-u. (op. prev.) 30 Glavešina, glavni momak (španj. sleng); (op. prev.) Nakon svega, Havilland je klasa od predstave - on je nekako metafizičan u ovom poslu. On postoji već od vremena hljebova i riba, a vjerojatno je zakuhao neku kašu. - Onda si svjestan činjenice da je tvoj aristokratski ambasador tijekom godina bio upleten u više nego samo diplomatske pregovore. - Nitko to ne govori, ali samo naivni prihvaćaju njegovu pozu iznad gomile. - Ti si dobar, Johnnv. - Samo znam promatrati. Ja i zaranujem nešto od svoje plaće. Kakva je veza izmenu imena koje ja znam i onoga koje ne znam? - Htjela bih to znati. Imaš li ikakvu predodžbu zašto je Havilland ovdje? Jesi li pokupio kakva govorkanja? - Nemam predodžbu zašto je ovdje, ali znam da ga nećeš naći u hotelu. - Pretpostavljam da ima bogatih prijatelja... - Uvjeren sam da ih ima, ali on nije ni sa njima. -O? - Konzulat je tiho zakupio kuću u Victoria Peaku, a s Havaja je doletio drugi kontingent marinaca131 radi stražarske dužnosti. Nitko od nas službenika gornjeg Page 126 Bourneova nadmoć srednjeg ranga nije ništa znao o tome sve do prije nekoliko dana kad se dogodila jedna od tih blesavih stvari. Dvojica marinaca su večerala u Wanchaiju, a jedan od njih je platio račun privremenim čekom vučenim na banku u Hong Kongu. Dakle, ti znaš vojnike i čekove; upravitelj je vraški sjeo na tog kaplara. Momak je rekao da ni on ni njegov kolega nisu imali vremena nabaviti gotovinu i da je ček savršeno ispravan. Zašto upravitelj restauracije ne pozove konzulat i razgovara s vojnim atašeom? - Mudar kaplar - upadne Staplesova. - Nemudar konzulat - nastavi Nelson. - Dječaci su imali dan slobodno, a naše uskiptjelo osoblje za sigurnost, u svojoj bezgraničnoj paranoji o tajnosti, nije kontingent s Victoria Peaka uveo u službeni popis američkog službenog osoblja.

Upravitelj je poslije rekao da je kaplar pokazao nekoliko osobnih isprava, a učinio mu se zgodnim momkom pa se, eto, izložio riziku. - To je bilo razborito s njegove strane. Vjerojatno ne bi tako postupio da se kaplar ponio drugačije. Opet, mudar kaplar. - On se ponio drugačije. Idućeg jutra u konzulatu žalio se tako glasno da sam ga i ja čuo, a moj je ured na kraju hodnika od recepcije, i govorio 1 Pomorska pješadija; (op. prev.) je takvim jezikom gotovo kao da je menu kolega u garnizonu. Zanimalo ga je što, dovraga, mi civili mislimo zašto su oni tamo na brodu i kako se moglo dogoditi da nisu na popisu jer su tu već tjedan dana. Mogu ti reći da se sav uskovitlao od ljutnje. - I odjednom je čitav konzulat saznao da u koloniji postoji sterilna kuća. - To si ti rekla, Catherine, ja nisam. Ali ću ti reći točno što je rečeno u okružnici za sve osoblje - okružnica je stigla na naše stolove jedan sat pošto je kaplar otišao i nakon što je proveo dvadeset minuta s nekim vrlo zbunjenim klaunima iz sigurnosti. - A ono što vam je rečeno da kažete jest ono u što ne vjerujete. - Bez komentara - reče Nelson. - Kuća u Victoriji je uzeta u zakup radi udobnosti i sigurnosti putujućih vladinih službenika i predstavnika američkih korporacija koje posluju na teritoriju. - Pričam ti priču. Osobito posljednje. Otkad to američki porezni obveznici plaćaju takve račune za General Motors i ITT? - Washington aktivno ohrabruje širenje trgovinskih veza u skladu s našom politikom otvaranja vrata u odnosu na Narodnu Republiku Kinu. To je dosljedna politika. Mi želimo sve to olakšati, učiniti pristupačnim, a ovo je mjesto prenapučeno kao pakao. Pokušajte dobiti pristojnu rezervaciju dva dana unaprijed. - Zvučiš kao da si to uvježbavao. - Bez komentara. Rekao sam ti samo ono što su me naputili da ti kažem ako postaviš to pitanje, što si, uvjeren sam, i učinila. - Zacijelo jesam. Ima prijatelja na Peaku koji misle da će susjedstvo izgubiti na vrijednosti i privlačnosti sa svim tim kaplarima koji se tamo motaju. - Staplesova je popila gutljaj. - Havilland je tamo gore? - upitala je i spustila čašu na stol. - Gotovo garantirano. - Gotovo? - Naša službenica za informacije - njezin je ured pored moje kancelarije - htjela je izvući nekakvu PR133 korist od ambasadora. Upitala je CG-a134 u kojem je hotelu pa joj je rečeno da nije u hotelu. Onda u kojoj rezidenciji? Isti odgovor. ≫Morat ćemo pričekati da nam telefonira, ako bude htio≪, rekao je naš gazda. Plakala mi je na ramenu, ali narenenje je bilo strogo. Ne ulaziti mu u

trag. 132 Dvije izmenu deset najvećih američkih kompanija (poznata je izreka "stoje dobro za General Motors, dobro je i za Ameriku!"), (op. prev.) 133 Kratica za Public Relations, odnosi s javnošću; (op. prev.) 134 Kratica za Consul General, generalni konzul; (op. prev.) 240 - On je gore na Peaku - mirno je zaključila Steplesova. - Izgradio si je sterilnu kuću i priprema neku operaciju. - Što je opet u nekakvoj vezi s tom Webbovom, s tom Marie St. Netko Webb. - St. Jacques. Da. - Želiš li mi reći o tome? - Ne sada - za tvoje, a i za moje dobro. Ako sam u pravu i netko pomisli da su ti dali informaciju, mogli bi te preseliti u Reykjavik bez džempera. - Ali ti si rekla da ne znaš u kakvoj je vezi i da bi to željela znati. - U smislu da ne razumijem razloge za to, ako postoje. Ja znam samo jednu stranu priče, a ispunjena je rupama. Možda se varam. - Catherine je opet ispila Page 127 Bourneova nadmoć gutljajčić whiskyja. - Gledaj, Johny - nastavila je - samo ti možeš donijeti odluku, a ako bude negativna, ja ću to shvatiti. Ja moram saznati da li je HaviUandov boravak ovdje u ikakvoj vezi s čovjekom koji se zove David Webb i s njegovom ženom Marie St. Jacques. Prije braka je bila ekonomist u Ottawi. - Ona je Kanananka? - Da. Dopusti mi da ti kažem zašto to moram znati, a da ti ne kažem toliko da te uvalim u nevolju. Ako postoji veza, moram poći jednim putem; ako je nema, moram se okrenuti za sto osamdeset stupnjeva i krenuti drugim putem. Ako bude ovo posljednje, ja mogu nastupiti javno. Mogu se poslužiti novinama, radijem, televizijom, bilo čime što može rasprostrijeti riječ i povući njezina muža. - Sto znači da je on negdje nestao - ataše će brzo svoju misao - a ti znaš gdje je ona, ali drugi ne znaju. - Kao što sam prije rekla, ti si vrlo brz. - Ali ako je ono prvo - ako postoji veza s Havillandom za koju ti vjeruješ da postoji... - Bez komentara. Kad bih ti odgovorila, rekla bih ti više nego je potrebno da znaš. - Tako. To je osjetljivo. Da promislim. - Nelson je uzeo martini, ali umjesto da otpije, spustio je čašu. - Što misliš o anonimnom telefonskom pozivu upućenom meni? - Kao na primjer? - Jako uzbunena traži informacije o njezinom nestalom američkom mužu. - Zašto bi tebe nazvala? Ona je iskusna u krugovima vlade. Zašto ne bi nazvala

generalnog konzula? - Nije ga bilo. Ja sam bio. 241 - Ja ne želim poremetiti tvoje snove o slavi, Johnnv, ali ti nisi slijedeći po redu. - U pravu si. A svatko bi mogao provjeriti na telefonskoj centrali i utvrditi da me nitko nije nazvao. Gospona Staples se namrgodila, a onda se nagnula bliže Johnnvu. - Ima način, ako želiš malo više lagati. Zasniva se na zbilji. Dogodilo se, a nitko ne bi mogao reći da nije. - Sto je to? - Neka žena te zaustavila u Garden Roadu kad si izišao iz konzulata. Nije ti rekla previše, ali dovoljno da te uzbuni; u konzulat nije htjela ući jer je bila prestrašena. Ona je smućena žena koja traži svog nestalog američkog muža. Mogao bi je čak opisati. - Počni s opisom - rekao je Nelson. Sjedeći ispred McAllisterova stola, Lin Wenzu je čitao iz svoje bilježnice, a podtajnik iz State Departmenta je slušao. - Iako se opis razlikuje, razlike su male i lako ih je postići. Natrag povučena kosa pokrivena šeširom, nenašminkana, ravne cipele da bi smanjila visinu - to je ona. - I tvrdila je da nije prepoznala bio koje ime u imeniku koje bi pripadalo njezinom takozvanom ronaku? - Drugi ronak s majčine strane. Nategnuto, ali ipak dovoljno odreneno da bi bilo uvjerljivo. Prema riječima žene s recepcije, bila je bespomoćna, čak smetena. Osim toga, imala je torbicu koja je bila tako očita imitacija Guccija da ju je žena ocijenila kao provincijsku seljančicu. Ugodna, ali lakovjerna. - Ona je prepoznala nečije ime - rekao je McAllister. - Ako je prepoznala, zašto nije zamolila da se susretne s njim? Ne bi gubila vrijeme u okolnostima u kojima se nalazi. - Vjerojatno je pretpostavila da smo razaslali uzbunu te da se ne smije izlagati opasnosti da je prepoznaju, ne u prostorijama konzulata. -Ja ne mislim da bi je to brinulo, Edwarde. S onim što zna, s onim što je prošla, ona može biti izuzetno uvjerljiva. - S onim što misli da zna, Lin. Ni u što ne može biti sigurna. Bit će veoma oprezna, plašit će se krivog koraka. Ona zna da je tu negdje njezin muž, a vjeruj mi na riječ - ja sam ih vidio zajedno - ona se vrlo zaštitnički ponaša prema njemu. Dovraga, ukrala je preko pet milijuna dolara iz jednostavnog razloga što je sasvim opravdano mislila da su joj njezini ljudi nanijeli zlo. Prema njezinom gledanju, on je zaslužio taj novac - oni su ga zaslužili - a neka se Washington peče u vlastitom soku. - Ona je to učinila?

,242 - Havilland vam je dao podobnost za sve. Dakle, ona je to učinila i uspjela. Tko bi to podigao svoj glas? Ona je skriveni i tajni Washington sredila kako je htjela. Uplašila ih je i zbunila do kraja. Page 128 Bourneova nadmoć - Što više saznajem o njoj, više joj se divim. - Divi se koliko hoćeš, samo je nani. - Govoreći o ambasadoru, gdje je on? - Ima mirni ručak s kanadskim visokim komesarom. - Da li će mu sve reći? - Ne, zatražit će od njega slijepu suradnju; na stolu će biti telefon tako da mogu nazvati London. London će naputiti komesara da učini sve što Havilland zatraži od njega. Sve je već ureneno. - On hoda i trese, zar ne? - Nema nikoga poput njega. Zapravo, morao bi se vratiti svakog trena - kasni. - Telefon je zazvonio i McAllister je podigao slušalicu. - Da?... Ne, nije ovdje. Tko?... Da, dakako, razgovarat ću s njim. Podtajnik je prekrio slušalicu i obratio se majoru: - To je naš generalni konzul. Mislim američki. - Nešto se dogodilo - rekao je Lin i nervozno ustao sa stolice. - Da, gospodine Lewis, ovdje je McAllister. Želim da znate koliko mi to sve cijenimo, sir. Konzulat je vrlo susretljiv. Odjednom su se otvorila vrata i Havilland je ušao u sobu. To je američki generalni konzul, gospodine ambasadore - obratio mu se Lin. - Mislim da vas treba. - Ovo nije vrijeme za jednu od njegovih prokletih svečanih večera! - Samo trenutak, gospodine Lewis. Ambasador je netom stigao. Vjerujem da želite s njim razgovarati. - McAllister je pružio slušalicu Havillandu koji se brzim koracima zaputio prema stolu. - Da, Jonathane, što je? - Visoko, vitko tijelo bilo mu je kao ukočeno, a oči su mu fiksirale neku nevidljivu točku u vrtu, iza velikog prozora; šutio je i slušao. Napokon je progovorio. - Hvala ti, Jonathane, učinio si pravu stvar. Nemoj nikome apsolutno ništa govoriti, a ja sam saznao od tebe. - Havilland je spustio slušalicu i gledao naizmjenice u McAllistera i Lina. - Naš prodor, ako je to prodor, netom je došao iz krivog smjera. Ne kanadski, već američki konzulat. - To nije dosljedno - primijetio je McAllister. - To nije Pariz, to nije ulica s njezinim najdražim drvećem, javorom, javorovim listom. To je kanadski konzulat, ne američki. - A nakon te analize da sve odbacimo?

- Dakako, ne. Što se dogodilo? 243 - Atašea koji se zove Nelson zaustavila je jedna Kanananka u Garden Roadu pokušavajući pronaći svog američkog muža. Taj Nelson je ponudio da joj pomogne, da je otprati do policije, ali je ona bila nepristupačna. Nije htjela poći do policije, niti je htjela s njim u njegov ured. - Je li rekla ikakve razloge? - upita Lin. - Ona moli pomoć, a onda je odbija. - Samo da je to osobno. Nelson ju je opisao kao napetu i razdraženu. Predstavila se kao Marie Webb i rekla da je možda njezin muž došao u konzulat tražeći je. Može li se Nelson raspitati, a ona će mu telefonirati. - To nije ono što je ranije rekla - protestirao je McAllister. - Njezine su se riječi jasno odnosile na ono što im se dogodilo u Parizu, a to znači doći do službenika njezine vlade, njezine zemlje, Kanade. - Zašto ste tako ustrajni? - upita ga Havilland. - To nije kritika, već jednostavno želim znati zašto. - Nisam siguran. Nešto nije u redu. Izmenu ostalih stvari, major je utvrdio činjenicu da je ona posjetila kanadski konzulat. - O? - Ambasador se zagledao u čovjeka iz Specijalnog odjela. - Žena s recepcije je to potvrdila. Opis je bio dovoljno blizu, osobito za nekoga koga je Kameleon uvježbao. Ispričala je da je obećala svojoj obitelji da će potražiti daljeg ronaka čije je prezime zaboravila. Žena joj je dala imenik osoblja, a ona ga je pročitala. - Našla je nekoga koga poznaje - prekinuo ga je državni podtajnik. - Uspostavila je kontakt. - Onda, eto vašeg odgovora - čvrsto će Havilland. - Saznala je da njezin suprug nije otišao u ulicu s javorovim stablima pa je uzela sljedeći najbolji kurs akcije, američki konzulat. - I predstavlja se iako mora znati da je ljudi traže cijelim Hong Kongom? - Davanje lažnog imena ne bi služilo svrsi - odgovorio je ambasador. - Oboje govore francuski. Mogla je upotrijebiti francusku riječ - toile, na primjer. To znači vueb1 ''. - Ja znam što to znači, ali ja mislim da se vi naprežete. - Njezin bi muž to razumio. Ona bi učinila nešto manje očito. Page 129 Bourneova nadmoć - Gospodine ambasadore - sada će Lin Wenzu polako podižući pogled s McAllistera. - Slušajući vaše riječi upućene američkom generalnom konzulu da ne kaže apsolutno ništa nikome, a potpuno razumijevajući vašu brigu oko čuvanja tajne, pretpostavljam da gospodin Lewis nije obaviješten o situaciji. 135 Franc. riječ toile i engl. web znače platno, zastor, mreža. (op. prev.) 2M:

- Točno majore. - Kako je znao da baš vas nazove? Ljudi se često izgube u Hong Kongu. Izgubljeni muž ili izgubljena žena, to nije tako neuobičajeno. Za trenutak je Havillandovo lice bilo namršteno sumnjom. - Jonathan Lewis i ja se poznajemo već dugo - rekao je glasom u kojem nije bilo uobičajenog autoriteta. - Možda on jest nešto kao bon vivant, ali on nije budala - ne bi bio ovdje da jest. A okolnosti pod kojima je žena zaustavila njegova atašea - dobro, Lewis me poznaje pa je povukao odrenene zaključke. - Diplomat se okrenuo McAllisteru; kad je nastavio, autoritet mu se postupno vratio. - Nazovite Lewisa, Edwarde. Kažite mu da naputi tog Nelsona da očekuje poziv od vas. Volio bih manje izravan pristup, ali nema vremena. Želim da ga saslušate, da mu postavljate pitanja o bilo čemu i svačemu čega se dosjetite. Ja ću slušati na liniji u vašem uredu. - Vi se slažete, dakle - kazao je podtajnik. - Nešto nije u redu. - Da - odgovori Havilland gledajući u Lina. - Major je to vidio, a ja nisam. Ja bih to mazio donekle drugačije, ali je u biti to što ga uznemiruje. Nije pitanje zašto mi je Lewis telefonirao, već zašto je jedan ataše otišao k njemu. Na kraju, jako uzbunena žena kaže da joj je nestao muž, ali neće ići na policiju, neće ući u konzulat. Zacijelo, na površini to nije slučaj na koji bi trebalo skrenuti pažnju prezaposlenom CG-u. Nazovite Lewisa. - Dakako. Ali, prvo, je li sve proteklo glatko s kanadskim komesarom? Hoće li suranivati? - Odgovor na vaše prvo pitanje je ne, nije sve prošlo glatko. Odgovor na drugo pitanje - nije imao izbora. - Ja ne razumijem. Havilland je izdahnuo zrak gestom umorne uzrujanosti. - Preko Ottawe će nam dostaviti popis svake osobe iz njegova osoblja koja je bila u bilo kakvim odnosima s Marie St. Jacques - nerado. To je suradnja na koju su ga prisilili, ali je bio prokleto uzrujan oko toga. Kao prvo, on je prije četiri godine proveo dva dana na seminaru kod nje, a pretpostavlja da je slično bilo s vjerojatno još četvrtinom osoblja njegova konzulata. Nije u pitanju da bi se ona njih sjećala, ali zacijelo se oni nje sjećaju. Bila je ≫izvanredna≪, kako se izrazio. Osim toga, ona je Kanananka koju je temeljito zbrljala grupa američkih guzica - pazite, bez premišljanja je upotrijebio tu riječ - u nekoj vrsti duševno poremećene crne operacije - da, to je bila fraza kojom se poslužio, ≫duševno poremećene≪ - idiotska operacija koju su poduzele te iste guzice - doista, ponovio je - a koja nije nikad bila objašnjena na zadovoljavajući način. - Ambasador je zastao nakratko, nasmiješio se, više iskašljao kratki smijeh. - Sve je to bilo vrlo osvježavajuće. Rekao mi je sve što mu je na pameti, a sa mnom nije nitko tako razgovarao još od dana kad je umrla moja draga žena. To mi je potrebno.

- Ali ste mu rekli da je sve to za njezino dobro, zar ne? Da je moramo pronaći prije nego joj netko naškodi. - Imao sam jasan dojam da naš kanadski prijatelj ozbiljno sumnja u moje mentalne mogućnosti. Nazovite Lewisa. Tko zna kad ćemo dobiti taj popis? Naš javorov list će ga vjerojatno poslati vlakom iz Ottawe u Van-couver, a onda sporim teretnjakom do Hong Konga, gdje će se izgubiti na pošti. U menuvremenu imamo jednog atašea koji se čudno ponaša. Skače preko ograde, iako takvi skokovi nisu potrebni. - Ja sam upoznao Johna Nelsona, sir - sada će Lin. - On je bistar momak i prilično dobro govori kineski. Vrlo je popularan u gomili konzu-latlija. - On je i nešto drugo, majore. Nelson je spustio slušalicu. Po čelu su mu izbile graške znoja koje je obrisao dlanom; bio je zadovoljan što se dobro držao kad se sve uzme u obzir. Bio je osobito zadovoljan što je naboj McAllisterovih pitanja okrenuo prema ispitivaču, premda vrlo diplomatski. Zašto ste smatrali potrebnim da odete do generalnog konzula? Čini se da vaš poziv odgovara na to pitanje, gospodine McAllister. Osjetio sam da se dogodilo nešto izvan uobičajenog. Mislio sam da bi o tome trebalo reći konzulu. Ali je žena odbila poći na policiju; čak je odbila da ude u konzulat. Kao što sam rekao, to je bilo izvan uobičajenog, sir. Bila je nervozna i napeta, Page 130 Bourneova nadmoć ali nije bila ding-dong136. Što? Bila je sasvim lucidna, čak bi se moglo reći kontrolirana, unatoč svojoj tjeskobi. Vidim. Pitam se da li je tako, sir. Ja nemam pojma o tome što vam je rekao generalni konzul, ali ja sam mu predložio da zbog tijeka doganaja - kuća na Victoria Peaku, stražari marinci, a onda dolazak ambasadora Havillanda — razmotri da pozove nekoga tamo. Vi ste predložili? Da, ja sam. Zašto? ' Bijesno naglašavali, riječima zvoniti na uzbunu; (op. prev.) 246 Mislim da ne bi poslužilo bilo kakvoj svrsi da ja spekuliram o tim pitanjima, gospodine McAllister. Ona se mene ne tiču. Da, dakako, u pravu ste. Hoću reći — da, sve u redu. Ali mi moramo pronaći tu ženu, gospodine Nelsone. Imam upute da vam kažem da bi vaša pomoć u ovom slučaju

bila uvelike u vašu korist. Ja želim pomoći u svakom slučaju, sir. Ako me potraži, ja ću negdje upriličiti sastanak i pozvati vas. Znao sam da sam bio u pravu što sam tako učinio i rekao. Čekat ćemo na vaš poziv. Catherine je naciljala u metu, pomisli John Nelson, i te kako postoji veza. Takva veza da se nije usudio upotrijebiti telefon u konzulatu da telefonira Staplesovoj. Ali kad bude s njom razgovarao, postavit će joj neka vrlo teška pitanja. Imao je povjerenje u Catherine, ali usprkos fotografijama i njihovim posljedicama, on nije na prodaju. Ustao je i pošao prema vratima. Bit će dovoljno da kaže da se sjetio ugovorena sastanka kod zubara. Dok je hodao hodnikom prema recepciji, misli su mu se vratile Catherini Staples. Catherine je bila jedan od najsnažnijih ljudi koje je ikad susreo, ali sinoć pogled u njezinim očima nije odavao snagu, već neku vrst očajničkog straha. Bila je to Catherine kakvu nikad nije vidio. - On je skretao tvoja pitanja za svoje ciljeve - rekao je Havilland dolazeći kroz dovratak; iza njega je išao golemi Lin Wenzu. - Slažete li se, majore? - Da, a to znači da je očekivao pitanja. Bio je pripremljen za njih. - Što znači da ga je netko pripremio! - Nije trebalo da ga zovemo - brzo će McAllister. Sjeo je za stol i nervoznim prstima opet masirao desnu sljepoočicu. - Gotovo sve što je rekao, bilo je tempirano da izazove moj odgovor. - Morali smo ga nazvati - ustrajao je Havilland - pa makar da samo to saznamo. - On je zadržao kontrolu. Ja sam je izgubio. - Nisi se mogao drugačije ponašati, Edwarde - rekao je Lin. - Da si reagirao drugačije nego jesi - to bi značilo da ispituješ njegove motive. U biti, ti bi mu zaprijetio. - A u ovom trenutku mi ne želimo da se osjeća kao da mu se prijeti -složio se Havilland. - On nabavlja informacije za nekoga, a mi moramo pronaći tko je to. - A to znači da je Webbova žena uspostavila kontakt s osobom koju poznaje i toj osobi sve rekla. - McAllister se nagnuo naprijed s laktovima na stolu i s čvrsto isprepletenim šakama. - Nakon svega, bili ste u pravu - rekao je ambasador gledajući u državnog podtajnika. - Ulica s njezinim najdražim stablima. Pariz. Neizbježno ponavljanje. To je sasvim jasno. Nelson radi za nekoga u kanadskom konzulatu - a bez obzira tko to bio, u dodiru je s Webbovom ženom. McAllister je podigao glavu. - U tom je slučaju Nelson ili prokleta budala ili veća prokleta budala. Na temelju njegova vlastitog priznanja on zna - barem pretpostavlja - da je posrijedi vrlo osjetljiva informacija u koju je upleten savjetnik predsjednika. Na stranu otpust iz službe, njega bi se moglo poslati u zatvor zbog zavjere protiv vlade. - On nije budala, u to vas mogu uvjeriti - rekao je Lin.

- Onda ga ili netko prisiljava da radi protiv svoje volje - najvjerojatnije ucjena - ili ga netko plaća da utvrdi postoji li veza izmenu Marie St. Jac-ques i ove kuće u Victoria Peaku. Ne može biti ništa drugo. - Namrštivši se, Havilland je sjeo na stolicu ispred stola. - Dajte mi jedan dan - nastavio je major iz MI-6. - Možda ja to iščeprkam. Ako uspijem, mi ćemo naći tu osobu, ma tko to bio u konzulatu. - Ne - rekao je diplomat čija su stručnost bile tajne operacije. - Imate vremena do osam sati večeras. Mi to ne možemo sebi priuštiti, ali ako možemo izbjeći konfrontaciju i njezine moguće posljedice, moramo pokušati. Suzdržljivost je Page 131 Bourneova nadmoć sve. Pokušajte, Lin. Za ime Božje, pokušajte. - A nakon osam sati uvečer, gospodine ambasadore? Sto onda? - Onda, majore, vučemo našeg mudrog i neodrenenog atašea i slamamo ga. Mnogo radije bih ga upotrebljavao, a da on toga nije svjestan, bez rizika alarma, ali žena dolazi prva. Osam sati, majore Lin. - Učinit ću sve što mogu. - A ako nismo bili u pravu - nastavi Havilland kao da Lin Wenzu uopće nije govorio - ako je taj Nelson iskorišten kao slijepac i ne zna ništa, ja želim da sva pravila budu povrijenena. Nije mi stalo kako ćete vi to uraditi ili koliko to stoji u mitu ili koliko stoji smeće koje ćete zaposliti da to uradi. Ja želim kamere, prisluškivanje telefona, elektronski nadzor - što god smislite - sve to primijenite nad svakom osobom u konzulatu. Tamo netko zna gdje je ona. Netko je tamo krije. - Catherine, ovdje je John - rekao je Nelson u slušalicu javnog telefona u ulici Albert. - Kako je lijepo od tebe što si nazvao - brzo će Staplesova. - Bilo je teško poslijepodne, ali popijmo nešto jednog od ovih dana. Bit će mi tako lijepo da te vidim nakon svih ovih mjeseci pa ćeš mi pričati o Canberri. Ali, kaži mi sad nešto. Jesam li bila u pravu u pogledu onoga što sam ti rekla? - Moram te vidjeti, Catherine. - Ni riječ prije? - Imam sastanak za četrdeset pet minuta. - Onda kasnije, iza pet. Ima jedno mjesto koje se zove Monkev Tree137 u Wanchaiju, na Gloucester... - Znam ga. Bit ću tamo. John Nelson je spustio slušalicu. Nije imao što drugo da radi, već da se vrati u ured. Nije mogao izbivati tri sata, nikako poslije razgovora s državnim podtajnikom Edwardom McAllisterom; tako duga odsutnost ne bi bila u skladu s njegovom funkcijom. Cuo je o McAllisteru; podtajnik je proveo sedam godina u Hong Kongu, a otišao je samo nekoliko mjeseci prije nego je Nelson stigao. Zašto

se vratio? Zašto postoji sterilna kuća u Victoria Peaku u kojoj, tako iznenada, boravi ambasador Havilland? Iznad svega, zašto je Catherine Staples tako uplašena? On duguje svoj život Catherini, ali on mora dobiti neke odgovore. On mora donijeti odluku. Lin Wenzu je gotovo iscrpio svoje izvore. Samo ga je jedan naveo na razmišljanje. Inspektor Ballantvne je kao i obično na pitanja odgovarao svojim pitanjima, umjesto da sam daje precizne odgovore. To ga je dovodilo do ludila jer čovjek nikad nije znao da li dični transfer iz Scotland Yarda zna nešto o odrenenoj temi ili ne zna, u ovom slučaju da li nešto zna o američkom atašeu koji se zove John Nelson. - Sreo momka nekoliko puta - reče Ballantvne. - Pametna vrsta. Govori vaš žargon, da li ste to znali? - Moj ≫žargon≪, inspektore? - Dakle, prokleto malo nas je znalo, čak za vrijeme opijumskih ratova138. Zanimljivo razdoblje povijesti, zar ne? - Opijumski ratovi? Ja sam govorio o atašeu Johnu Nelsonu. - O, neka veza? - S čime, inspektore? - Opijumskim ratovima. - Ako postoji, stara je sto i pedeset godina, a njegov dosje kaže trideset i dvije. 137 Majmunsko stablo; (op. prev.) Prvi opijumski ral (1842.) prisilio je Kinu da otvori luke europskoj trgovini i ustupi Hong Kong ("mirisna luka"), tada napušteni otok s nekoliko kuća, Velikoj Britaniji. Drugim opijumskim ratom (1856.-58.) Kinu su dalje gurnuli u obruč imperijalističkih interesnih sfera. (op. prev.) 949 - Doista? Tako mlad, e? Ali je Ballantvne nekoliko puta zastao, što je Lina navelo na razmišljanje. Bez obzira na to, ako stari ratni konj nešto zna, on to ne kani otkriti. Svi ostali - od hongkonške i kowloonske policije do ≫specijalista≪ koji su obranivali američki konzulat i skupljali informacije za novac - dali su Nelsonu čiste papire koji su bili na ugledu na teritoriju. Ako Nelson ima ranjivu stranu, onda je to njegovo široko i ne baš oprezno traženje seksa, ali ako uzmemo na znanje činjenicu da je heteroseksualac i neoženjen, tome treba samo aplaudirati, a ne osuditi. Jedan je ≫specijalist≪ rekao Linu da je čuo da su Nelsona upozorili da se podvrgne redovitom liječničkom pregledu. Nikakav zločin; ataše je bio pijetao - pozovi ga na večeru. Page 132 Bourneova nadmoć Zazvonio je telefon. Lin dograbi slušalicu. - Da?

- Naš subjekt je prošetao do Peak Trama i uzeo taksi za Wanchai. Sad je u kavani koja se zove Monkev Tree. Ja sam s njim. Mogu ga vidjeti. - To je izvan puta i obično prepuno - primijeti major. - Je li mu se netko pridružio? - Nije, ali zatražio je stol za dvije osobe. - Bit ću tamo čim prije. Ako moraš otići, kontaktirat ću s tobom preko radija. Ti voziš vozilo sedam, je li tako? - Vozilo sedam, sir... Čekajte! Jedna žena ide prema njegovu stolu. On ustaje. - Da li je prepoznaješ? - Ovdje je premračno. Ne. - Plati konobara. Prekini usluživanje. Ali ne vidljivo, samo na nekoliko minuta. Uzet ću ambulantna kola sa sirenom dok ne donem do bloka dalje. - Catherine, ja ti toliko dugujem i želim ti pomoći kako god mogu, ali ja moram znati više nego si mi rekla. - Postoji veza, zar ne? Havilland i Marie St. Jacques. - Ja to neću potvrditi - ja to ne mogu potvrditi - jer ja nisam razgovarao s Havillandom. Menutim, razgovarao sam s drugim čovjekom, čovjekom o kojem sam toliko čuo, a bio je ovdje i u službi - navolski mozak - i njegov je glas zvučao očajnički kao i tvoj sinoć. - Zar si sinoć stekao takav dojam? - upita ga gospona Staples i poravna kosu sa sivim pramenovima. - Ja toga nisam bila svjesna. - Ma, hajde. Ne po tvojim riječima, možda, već po načinu kako si govorila. Tek ispod površine bio je glas koji je gotovo probijao uši. Zvučala si poput mene kad si mi dala fotografije. Vjeruj mi, ja to mogu prepoznati. - Johnnv, vjeruj meni. Možda imamo posla s nečim čemu se ni ti ni ja ne bismo htjeli približiti, nečim što je gore u oblacima, a mi -ja - ne znam dovoljno za pravu odluku. - Ja moram donijeti odluku, Catherine. - Nelson je pogledom potražio konobara. - Gdje su ta prokleta pića? - Ja ne dašćem. - Ali ja dašćem. Ja ti dugujem sve i draga si mi i ja znam da ti ne bi fotografije iskoristila protiv mene, što to čini još gorim... - Dala sam ti ih sve, a negative smo zajedno spalili. - I tako je moj dug realan, zar to ne vidiš? Isuse, dijete je imalo - imalo je dvanaest godina? - Ti to nisi znao. Drogirali su te. - Moja putovnica za zaborav. U mojoj budućnosti ne piše ministar za vanjske poslove, samo ministar za porniće s djecom. Kakva prokleta pogreška! - S tim je gotovo, a ti si melodramatičan. Ja jedino želim da mi kažeš ima li kakve veze izmenu Havillanda i Marie St. Jacques - a mislim da to možeš saznati. Zašto je to tako teško? Tad ću znati što da radim.

- Jer ako to učinim, moram reći Havillandu da sam to učinio. - Onda mi daj jedan sat. - Zašto? - Zato jer ja imam nekoliko fotografija u svom trezoru u konzulatu -slagala je Catherine Staples. Nelson je zabacio glavu unatrag, osupnut. - O, Bože, ja to ne vjerujem! - Pokušaj razumjeti, Johnnv. Svi se mi tu i tamo igramo igara jer je to u najboljem interesu naših poslodavaca - naših pojedinačnih zemalja, ako hoćeš tako. Marie St. Jacques je bila moja prijateljica - ona jest moja prijateljica - a njezin je život postao ništa u očima sebeuvažavajućih osoba koje vode tajnu operaciju, gotovo zločinačku, u kojoj im nije ni najmanje stalo do nje i njezina muža. Upotrijebili su ih oboje, a onda ih nastojali ubiti oboje! Da ti nešto kažem, Johnnv. Meni se gadi vaša Centralna obavještajna agencija i tako grandiozno nazvane Konzularne operacije State Departmenta. Ne samo da su oni nehumana kopilad, već su oni glupa kopilad. A budući da se opet izvodi jedna tajna operacija i budući da opet upotrebljavaju to dvoje ljudi koji su zbog njih toliko propatili, moja je namjera da utvrdim zašto i da prema tome postupim. Ali više nema ' Naziv špijunske i lajne aktivnosti koja se vodi u okviru djelovanja State Departmenta. (op. prev.) 251 bianco čekova s njihovim životima. Ja sam iskusna, a oni nisu, a dovoljno sam Ijutita - ne, dovoljno bijesna - da zahtijevam odgovore. - Zaboga... Stigao je konobar s njihovim pićima. Kad je Staplesova podigla pogled da njime zahvali za piće, pažnju njezinih očiju privukao je čovjek pokraj telefonske Page 133 Bourneova nadmoć govornice u prepunom vanjskom prolazu. Promatrao ih je. Ona je odvratila pogled. - Sto će, dakle, biti, Johnnv? - nastavila je. - Potvrda ili odbijanje? - Potvrneno - prošaptao je Nelson i posegnuo za čašom. - Kuća u Victoria Peaku? -Da. - Tko je ta osoba s kojom si razgovarao, a svojevremeno je bila ovdje u službi? - McAllister. Državni podtajnik McAllister. - Je li moguće! U vanjskom hodniku osjetilo se izuzetno kretanje. Catherine je zaštitila oči i malo pomaknula glavu, što je proširilo njezin periferni vid. Pojavio se krupan muškarac i uputio se prema telefonu na zidu. Ima samo jedan čovjek poput njega u cijelom Hong Kongu. To je bio Lin Wenzu, MI-6, Specijalni odjel! Amerikanci su unajmili najbolje, ali bi to moglo biti najgore za Marie i njezina muža. - Ti nisi učinio ništa loše, Johny - rekla je Amerikančeva sugovornica ustavši

sa stolice. - Razgovarat ćemo kasnije, ali sada idem u ženski toalet. - Catherine? -Što? - Gužva? - Velika, moj dragi. Staplesova je prošla pored Lina koji se sav usukao i okrenuo na drugu stranu. Ušla je u ženski toalet, pričekala nekoliko sekundi, zatim izišla s dvije druge žene pa se od njih odvojila i nastavila hodnikom u kuhinju Monkev Treea. Ne rekavši ni riječ iznenanenim konobarima i kuharima, pronašla je izlaz i izašla vani. Potrčala je pločnikom do ulice Gloucester i skrenula nalijevo; koračala je sve brže dok nije našla telefonsku govornicu. Ubacila je novac i birala broj. - Halo? - Marie, izani iz stana! Moja su kola u garaži blok kuća s tvoje desne strane kad izineš iz zgrade. Garaža se zove Ming's; crveni reklamni natpis. Poni tamo što je prije moguće! Ja ću doći. Požuri! Catherine Staples je zaustavila taksi. - Žena se zove Staples, Catherine Staples! - oštrim će glasom Lin Wenzu u telefonsku slušalicu na zidu hodnika Monkev Treea; podizao je glas da bi ga se moglo čuti u galami. - Umetnite konzularni disk i pretražite ga kroz računalo. Brzo! Ja hoću njezinu adresu i budite prokleto sigurni da je to njezina sadašnja adresa! Mišići na majorovu licu su bjesomučno radili dok je čekao i slušao. Cuo je odgovor pa je izdao drugo narenenje; - Ako su neka kola našeg tima na tom području, uključite radio i javite mu da pone tamo. Ako ih nema, odmah pošaljite jedna kola. - Lin je zašutio i opet slušao. - Amerikanka - sada će mirno u telefonsku slušalicu. - Treba da paze na nju. Ako je opaze, neka se privuku i uhvate je. Mi polazimo. - Kola pet, odgovorite! - ponavljao je radiooperater govoreći u mikrofon; ruka mu je bila na prekidaču u donjem desnom kutu konzole. Soba je bila bijela i bez prozora, šum urenaja za klimatizaciju tih, ali konstantan, žubor sistema za filtriranje još tiši. Na trima zidovima bili su redovi najsuvremenije radio-računalne opreme oslonjeni na bijele police od najglatkijeg ultrapasa. Prostorija je imala neku antiseptičnu kvalitetu i strogost kao da je elektronički laboratorij u dobroopremljenom medicinskom centru. Ali nije bilo tako. Bila je to druga vrsta centra. Komunikacijski centar MI-6, Specijalni odjel, Hong Kong. - Vozilo pet odgovara! - preko zvučnika se začu glas kao bez daha. - Primio sam vaš signal, ali sam bio ulicu dalje pokrivajući Thai. Bili smo u pravu. Droge. - Uključite scrambler!140 - naredio je operater pritisnuvši prekidač. - Ćulo se zujanje poput fijukanja, ali je prestalo brzo kako je i počelo. - Niste više na Thaiju - nastavio je radiofonist. Vi ste najbliži. Krenite do ulice Arbuthnot; ulaz botaničkog vrta je najbrži put. - Dao je adresu zgrade u

kojoj stanuje Catherine Staples i završio s konačnom zapovijedi: - Amerikanka. Pazite na nju. Uhvatite je. - Aiya - prošaptao je kao bez duše agent Specijalnog odjela. Marie se nastojala oduprijeti panici prisiljavajući se na samokontrolu koju nije osjećala. Situacija je smiješna. Bila je i smrtno ozbiljna. Imala je na sebi Catherininu kućnu haljinu koja joj nije bila prikladna jer se dugo kupala u vrućoj kupelji, ali, što je još gore, oprala je svoju odjeću. 140 Elektronski urenaj koji govor za vrijeme prijenosa pretvara u potpuno nerazgovijetne šumove, ali ga sistem za primanje govora opet pretvara u normalni govor (op. prev.) 322, 252 ...i Odjevni su predmeti visili preko plastičnih stolica na Catherininu malom balkonu Page 134 Bourneova nadmoć i još su bili mokri. Činilo joj se tako prirodnim, tako logičnim da sa sebe ispere prljavštinu Hong Konga i osobe od koje je dobila tu odjeću. A jeftine sandale su joj izazvale mjehuriće na petama; jedan veliki mjehurić je probila iglom pa je teško hodala. Ali, više se nije usudila hodati, valjalo je trčati. Sto se dogodilo? Catherine nije osoba one vrste koja izdaje zapovijedi koje ne trpe prigovora. U tome joj je bila slična, osobito Davidu. Ljudi poput Catherine izbjegavali su imperativni pristup jer to samo zamagljuje žrtvino razmišljanje - a njezina prijateljica Marie St. Jacques je sada bila žrtva. Ne na stupnju u kojem je bio jadni David, ali ipak žrtva. Kreni! Koliko često joj je David to rekao u Ziirichu i Parizu? Tako često da bi se i sada sva napela kad bi čula tu riječ. Treba opet bježati od vašington-skih megalomana i lunaka koji vjeruju da je njihov zadatak spasiti svijet od izmišljena neprijatelja nemajući osjećaja za razmjere. A američkoj obavještajnoj službi su ljudski životi nevinih osoba nepostojeća vrijednost. Kreni! Obukla se, mokra odjeća joj se pripila uz tijelo ili luckasto visila. Pre-turala je po ormaru ne bi li pronašla par papuča. Nisu bile udobne, ali su bile mekše od sandala. Mogla je trčati; morala je trčati. Njezina kosa! Oh, ta kosa! Potrčala je u kupaonicu gdje je domaćica imala porculansku zdjelu punu kvačica i ukosnica. Za nekoliko je sekundi pričvrstila kosu na vrhu glave, brzo pošla u malu sobu za dnevni boravak i pronašla svoj glupi šešir koji je nabila na glavu. Čekanje na lift trajalo je beskrajno! Sudeći po osvijetljenim brojevima iznad vrata, oba su se lifta vozikala izmenu prvog, trećeg i sedmog kata; nijedan nije kretao do devetog kata. Stanari koji su izašli prije nje na večernji izlazak programirali su vertikalna čudovišta odlažući njezino spuštanje.

Izbjegavaj liftove kad god možeš. To su stupice, Jason Bourne. Ziirich. Marie pogleda gore-dolje po hodniku. Ugledala je vrata stubišta za izlaz u slučaju požara i potrčala prema njima. Izvan daha utrčala je u kratko predvorje srenujući se koliko je najviše mogla da bi sa sebe skrenula poglede petorice ili šestorice stanara koji su ulazili i izlazili. Nije ih brojala; jedva je mogla gledati; mora izići! Moja su kola u garaži blok kuća s tvoje desne strane kad izideš iz zgrade. Zove se Ming's. Je li bilo desno? Ili je bilo lijevo? Na pločniku je oklijevala. Desno ili lijevo? ≫Desno≪ znači toliko toga, ≫lijevo≪ je specifičnije. Nastojala je misliti. Sto je Catherine rekla? Desno! Mora poći desno; to je prvo što joj je palo na pamet. Mora se osloniti na to. Engl. riječ right znači, izmenu oslalog - desno, ravno, povoljno, pravo, prikladno, istinito, ispravno, točno, potpuno, zdravo, nepatvoreno, ild. (op. prev.) .254. Tvoje prve refleksije su najbolje, najtočnije jer su ti utisci pohranjeni u glavi poput informacija u banci podataka. To je tvoja glava. Jason Bourne. Pariz. Dala se u trk. Ispala joj je lijeva papuča; zaustavila se i sagnula da je vrati na nogu. Odjednom su se pojavila u vožnji nagnuta kola oko vrata botaničkog vrta, s druge strane široke ulice, i poput žestoke rakete koja slijedi trag topline, kola su skrenula ulijevo, pravo na nju. Automobil se nagnuo u polukrugu i začu se škripa kočnica. Iz kola je potrčao muškarac gledajući ravno u nju. 251 18 Nije se više ništa moglo učiniti. Bila je stjerana u kut, uhvaćena u zamku. Marie je vrisnula i ponovo vriskala kad joj je prišao kineski agent, a histerija joj je porasla kad ju je čovjek pristojno, ali čvrsto uzeo za ruku. Prepoznala ga je - bio je jedan od njih, jedan od birokrata, jedan od slugana obavještajne službe. Njezina je vriska dosegla crescendo. Ljudi su se zaustavljali i okretali na ulici. Žene su zinule dok su uzbuneni muškarci oklijevajući prilazili ili grozničavo pogledima tražili policajce; neki su ih i vikom dozivali. Molim vas, gospono...! - vikao je orijentalac, premda je nastojao svladati glas. - Ništa vam se neće dogoditi. Dopustite mi da vas otpratim do svojih kola. To je radi vaše zaštite. - Pomoć! - vrisnula je Marie dok su se zapanjeni šetači u sumračju okupili u gomilu. - Gledaj, momče! - uzviknuo je stari Englez gurajući se naprijed s podignutim štapom. - Poslao sam dječaka po policajce, ali dok oni ne donu, tako mi Boga, ja ću te mlatiti! - Molim vas, gospodine - insistirao je mirnim glasom čovjek iz Specijalnog

odjela. - Ovo je stvar za vlast, a ja sam od vlasti. Dozvolite mi da vam pokažem svoju legitimaciju. Page 135 Bourneova nadmoć - Lakše crviću! - zagrmio je glas s australskim akcentom dok je dotrčao čovjek i blago gurnuo starijeg Britanca na stranu spustivši mu štap. - Vi ste uvelike u pravu, starce, ali nemojte se nimalo istrčavati. Ovi punkeri zahtijevaju mlane tipove. - Jedri Australac se isprsio ispred kineskog agenta. - Digni ruke od dame, punkerska tikvo! Ja bih u tome bio prokleto brz, da sam na tvome mjestu. - Molim vas, sir, ovo je ozbiljan nesporazum. Gospona je u opasnosti i vlast je želi saslušati. - Ne vidim te u uniformi! - Dopustite mi da vam pokažem svoje vjerodajnice. - To je rekao prije jedan sat kad me napao u Garden Roadu! - Marie je histerično uzviknula. - Ljudi su mi onda pokušali pomoći! Svima je lagao! Onda je ukrao moju lisnicu! Slijedio me! - Marie je znala da je netočno sve od toga što je vikala, ali se ponadala metežu, nečemu čemu ju je učio Jason da upotrijebi kad zatreba. - Neću ti ponoviti, crviću! *- viknuo je Australac i istupio. - Skini svoje proklete ruke s gospone! - Molim vas, sir. Ja to ne mogu. Drugi ljudi iz vlasti su na putu. - O, kažeš ti, jesu li? Vi punktikve putujete u bandama, ha? Dakle, ti ćeš biti sažaljivi prizor za njihove oči kad stignu ovamo! - Australac je zgrabio orijentalca za rame i okrenuo ga nalijevo. Ali, kad se čovjek iz Specijalnog odjela okrenuo, njegova desna noga - izduženi vrh njegove kožnate cipele, izdužen kao vršak noža - sručio se u abdomen Australca. Dobri samaritanac iz Down Undera142 presamitio se i pao na koljena. - Opet tražim da se ne uplićete, sir! -Je li moguće! Ti kosooki kurvin sine! - Bijesni Australac se uspravio i bacio na orijentalca, bubnjajući šakama po čovjeku iz Specijalnog odjela. Gomila je glasno odobravala, njezin kolektivni glas je ispunjavao ulicu - i Marijina je ruka bila slobodna! Zatim su se drugi zvukovi upleli u metež. Sirene triju jurećih automobila, menu njima i ambulantna kola. Sva troja kola su se zanijela u naglom zaokretu; zaškripale su gume i tri automobila su se naglo zaustavila. Marie je jurila kroz gomilu i stigla do unutrašnjeg pločnika; stade trčati prema crvenoj reklamnoj ploči udaljenoj pola bloka kuće. Papuče su joj spale s nogu; natečeni i raspuknuti mjehurići gorjeli su kao vatra i nogama joj slali valove bolova. Nije smjela dopustiti da razmišlja o boli. Mora trčati, trčati, trčati! Tada se začu glasni glas iznad gomile ulice i kroza nju te je ona pred sobom imala sliku krupnog čovjeka koji riče. Bio je to krupno graneni Kinez kojeg su nazivali majorom.

- Gospono Webb! Gospono Webb, ja vas molim! Stanite! Ne želimo vam nikakvo zlo. Sve će vam biti rečeno! Stanite! Sve će biti rečeno! pomisli Marie. Rečene laži i još više laži! Odjednom su ljudi potrčali prema njoj. Sto hoće? Zašto...? Zatim su pretrčali pored nje, uglavnom muškarci, ali ne sami muškarci, kako je razabrala. Na ulici je zavladala panika - možda nesreća, sakaćenje, smrt. Hajte da vidimo. Promatrajmo! Iz daljine, dakako. Mogućnosti će se ukazati. Prepoznaj ih, postupi u skladu s njima. 1 Dosl. - dolje ispod; Australija ili Novi Zeland; (op. prev.) .252, Marie se odjednom okrenula, sagnula se i pojurila kroz gomilu koja je još nadirala, do ruba pločnika držeći se što je moguće niže pa potrčala tamo gdje su je malo prije gotovo uhvatili. Stalno je skretala pogled ulijevo - promatrajući, nadajući se. Ugledala ga je kroz tijela koja su trčala! Krupni major je pretrčao u drugom smjeru; s njim je bio drugi muškarac, još jedan dobro odjeveni muškarac, drugi birokrat. Gomila je bila oprezna, kao što su uvijek oprezne osobe koje zanimaju morbidni ili gadni prizori; približavali su se centimetar po centimetar, ali ne toliko da ih blizina uvuče u doganaje. Ono što su gledali nije laskalo kineskim promatračima ili onima koji borilačke vještine Orijenta drže na mističnoj cijeni. Okretni, jedri Australac, služeći se veličanstveno bestidnim jezikom, udarcima je blagosiljao trojicu posebnih napadača natjeravajući ih iz svog osobnog boksačkog ringa. Najednom, uz iznenanenje svih prisutnih, Australac je podigao jednog od svojih palih protivnika i zarikao glasno poput golemog majora: - Tako mi svega! Hoćete li vi lunaci prestati s ovim? Vi niste punkoglavci, i ja to vidim! Nas su obojicu izbiljarili! Marie je potrčala preko široke ulice do ulaza u botanički vrt. Stajala je ispod stabla pred vratima i imala izravnu vidnu liniju do Ming's Parking Palacea143. Major je prešao garažu i zaustavljao se kod svake od nekoliko uličica koje su sjekle Arbuthnot Road i u svaku poslao po nekoliko svojih podrenenih; stalno se okretao i pogledom tražio svoje pozadinske trupe. Tamo ih nije bilo; Marie je to Page 136 Bourneova nadmoć i sama vidjela kad se gomila raspršila. Sva trojica su teško disala oslonjena na ambulantna kola do kojih ih je poveo Australac. Taksi se dovezao do Ming'sa. Isprva nitko nije izišao, a onda se pojavio vozač. Ušao je u otvorenu garažu i razgovarao s nekim iza staklene kabine. Poklonio se, zahvaljujući, vratio se u kola i razgovarao s putnikom. Njegov je klijent oprezno otvorio vrata i stupio na pločnik. To je bila Catherine! I ona se zaputila do širokog otvora, mnogo brže od vozača, i razgovarala s nekim za staklene kabine, tresući glavom, što je pokazalo da je čula ono što nije htjela

čuti. Odjednom se pojavio Lin. On se vraćao svojim stopama, očito ljutit na ljude koji su, kako im je bilo rečeno, trebali pratiti njegove stope. Trebalo je da prone pored otvorene garaže; vidjet će Catherinu! - Carlos! - vrisnula je Marie, pretpostavljajući najgore, znajući da će joj to sve reći. - Delta! Major se okrenuo oko svoje osi, očiju razrogačenih od osupnutosti. Marie je utrčala u botanički vrt; to je bio ključ! Cain je za Deltu, a Carlosa će ubiti Cain... ili kako god su glasile te šifre koje su se širile Parizom! Opet ' Mingova palača za parkiranje; (op. prev.) 258 .j upotrebljavaju Davida! To više nije bila samo mogućnost, već zbilja! Oni -to - vlada Sjedinjenih Država - šalje njezina muža da odigra ulogu koja ga je gotovo ubila, a ubili bi ga njegovi! Kakva je to kopilad?... Kako vlada jedne velike zemlje može njegovati u svojim redovima gotovo kriminalne tipove, koji, na dosta jasan način, vode i politiku Sjedinjenih Država?... Ili obrnuto, koja vrsta ciljeva opravdava sredstva kojih se hvataju navodno duševno zdravi ljudi da bi ih uhvatili? Beskompromisne ubojice spašavaju svijet svojim opasnim scenarijima u kojima caruje mašta. Svašta! Sada mora više nego ikada pronaći Davida, pronaći ga prije nego ga oni izlože rizicima kojima bi se drugi morali izložiti! On je toliko dao, a sada od njega traže još više, zahtijevaju to na najokrutniji mogući način. Ali da bi ga pronašla, mora stići do Catherine koja je sada bila udaljena ne više od stotinjak metara. Mora navući neprijatelja i vratiti se preko ulice, a da je neprijatelj ne vidi. Jasone, što mogu učiniti? Sakrila se iza grozdova grmlja i povlačila se dublje unutra dok je major protrčao kroz ulaz u botanički vrt. Golemi orijentalac se zaustavio i pogledao unaokolo svojim žmirkavim prodornim pogledom, zatim se okrenuo i viknuo svom podčinjenom koji se, kako se čini, pojavio iz jedne sporedne uličice do ulice Arbuthnot. Drugi se našao u teškoćama u želji da prone preko ulice; promet je bio jači i sporiji zbog zaustavljenih ambulantnih kola i druga dva automobila koji su blokirali normalni promet pored ulaza u botanički vrt. Major je odjednom pobjesnio kad je vidio i shvatio razlog sve jačeg prometa. - Reci tim budalama da maknu kola! - rikao je. - I pošalji ih ovamo... Ne! Jednoga pošalji do ulaza u ulicu Albanv. Ostali neka donu ovamo. Brzo! Šetači koji su uživali u ranoj večeri bijahu sve brojniji. Muškarci su olabavili ili skinuli kravate koje su imali na sebi cijeli dan u uredu, dok su žene zamijenile cipele s visokom potpeticom za sandale, a cipele stavile u sportske torbe. Ženama koje su gurale kolica s djecom pridružili su se muževi; zaljubljeni parovi su se grlili i hodali ruku pod ruku izmenu nizova

rascvjetanih cvjetova. Smijeh djece koja su trčala i vriskala prolazio je kroz vrtove, a major je držao svoje mjesto pored ulaza. Marie je progutala znajući da je obuzima sve veća panika. Ambulantna kola i dva automobila najzad su krenuli sa svojih nemogućih mjesta i promet je stao normalno teći. Sudar! Blizu ambulantnih kola nestrpljivi je vozač udario u kola ispred sebe. Major si nije mogao pomoći; blizina doganaja što se zbio tako blizu njegovih službenih kola prisilila ga je da prone naprijed, očito da utvrdi jesu li njegovi ljudi upleteni u doganaj. Mogućnosti će se ukazati... upotrijebi ih. Sada! 25S. Marie je potrčala oko dalekog kraja ukrasnog grmlja, zatim požurila preko trave i pridružila se četvorima na šljunčanoj stazi što je vodila iz vrta. Baci pogled udesno, uplašena od onoga što je mogla ugledati, ali znajući da je to morala znati. Njezina najgora strahovanja su se ostvarila; krupni major je osjetio - ili vidio - figuru žene koja trči iza njega. Zastao je na trenutak, nesiguran, oklijevajući, a onda se brzo koracima uputio prema vratima. Začu se automobilska sirena - četiri kratka, brza zvuka. Bila je to Cat-herine koja joj je mahala kroz otvoren prozor malih japanskih kola dok je Marie jurila na ulicu. Page 137 Bourneova nadmoć - Uni! - viknu joj Catherine Staples. - Vidio me! - Požuri! Marie je skočila na prednje sjedište dok je Catherine pritisla papučicu za gas, izvukla kola izvan linije, napola na pločniku zaobišla nekoliko kola i vratila se u drugu liniju ubrzanog prometa. Odvezla se do raskrižja gdje je znak s crvenom strelicom pokazivao desno. Central, Business District.144 Staplesova je krenula na desnu stranu. - Catherine! - uzviknula je Marie. - On me vidio! - Još i gore - odgovori joj prijateljica. - Vidio je kola. - Zeleni mitsubishi s dvoja vrata! - vikao je Lin Wenzu u radio koji je držao u ruci. - Registarski broj je AOR-pet, tri, pet, nula - nula bi mogla biti i šestica, ali mislim da nije. Nije važno, prva tri slova će biti dovoljna. Zahtijevam da poruka bude odaslana svim točkama uz prioritetni status uporabe policijskih telefona! Vozača i putnika treba pritvoriti, a ne smije se voditi razgovor ni s jednom ni s drugom osobom. To je stvar Government Housea i neće biti dato nikakvo objašnjenje. Odmah na posao! Odmah! Staplesova je skrenula u parkirališnu garažu u Ulici Ice House. Novi, jarkocrveni znak Mandarina mogao se vidjeti na daljini od jednog bloka kuća. - Unajmit ćemo kola - rekla je Catherine uzimajući kartu od čovjeka u kabini. - Ja

znam nekoliko momaka u hotelu. - Mi parkiramo? Vi parkirate? - Nasmiješeni službenik se očito nadao prvome. 144 Središte, poslovna četvrt; (op. prev.) 260 - Vi parkirate - odgovori mu Staplesova i izvuče nekoliko hongkon-ških dolara iz torbe. - Hajdemo - rekla je okrenuvši se Marie. - I drži se moje desne strane, u sjeni, blizu zida. Kako su ti stopala? - Radije ne bih rekla. - Onda nemoj. Nema vremena da sada bilo što učinimo oko toga. Drži se, stara djevojko. - Catherine, prestani zvučati poput C. Aubrev Smith u preobući.145 - Tko je to? - Zaboravi. Volim stare filmove. Hajdemo. Marie je šepesala, ali su dvije žene uspjele prepješačiti do sporednog ulaza u Mandarin. Uspele su se hotelskim stubama i ušle u hotel. - Ženski toalet je s desne strane kad prijeneš one trgovine - objasni joj Catherine. - Vidim znak. - Tamo čekaj. Pridružit ću ti se čim obavim neke poslove. - Ima li ovdje drugstore? - Ne želim da šećeš unaokolo. Opisi će biti na sve strane. - Ja to razumijem, ali možeš li ti hodati unaokolo? Samo malo. - Loš dio mjeseca? - Ne, moja stopala! Vazelin, losion za kožu, sandale - ne, ne sandale. Gumeni remeni, možda, i peroksid. - Učinit ću što mogu, ali vrijeme je sve. - Tako je bilo cijelu proteklu godinu. Strašan mlin. Hoće li prestati, Catherine? - Činim što najviše mogu da tome vidim kraj. Ti si mi prijateljica i sugrananka, moja draga. Ja sam vrlo Ijutita žena - govoreći o takvima -koliko si žena vidjela u posvećenim predvorjima CIA-e ili u uzvišenom istovrsniku u State Departmentu, u Konzularnim operacijama? Marie je žmirila nastojeći se sjetiti. - Nijednu, zapravo. - Onda ih odjebi! - Bila je jedna žena u Parizu... - Uvijek ima, draga. Hajde u ženski toalet. - Automobil je smetnja u Hong Kongu - rekao je Lin gledajući sat na zidu ureda u sjedištu MI-6, Specijalni odjel. Bilo je 6 sati i 34 minute. - Prema tome, trebamo uzeti da će ona odvesti Webbovu ženu na neku udaljenost i sakriti je pa se neće izložiti opasnosti da je taksisti otkucaju. Naša vremenska granica - osam sati - poništena je, a sada se širi kaos. Moramo je presresti. Ima li išta što nismo pretresli?

145 Američka filmska glumica irskoga podrijetla koja je u dvama filmovima stalno ponavljala "old girl", stara djevojko, (op. prev.) 261 - Stavljanje Australca u zatvor - predložio je čvrstim glasom oniski, dobro odjeveni, podčinjeni službenik. - Imali smo žrtava u Ozidanom gradu, ali njegovo je ponašanje bilo javna blamaža. Mi znamo gdje je. Možemo ga pokupiti. - Pod kakvom optužbom? Page 138 Bourneova nadmoć - Ometanje. - S kojom svrhom? Podčinjeni je ljutito slegnuo ramenima. - Zadovoljština, to je sve. - Upravo si odgovorio na vlastito pitanje. Tvoj ponos nije važan. Drži se one žene - onih žena. - Vi ste u pravu, dakako. - Došlo se do svake gatvže., do svake agencije za iznajmljivanje kola, ovdje na otoku i u Kowlonu, je li tako? - Da, sir. Ali moram naglasiti da je Staplesova mogla nazvati jednog od svojih prijatelja - kanadskih prijatelja - i imala bi kola kojima ne možemo ući u trag. - Mi djelujemo s onim što možemo nadzirati, a ne s onim što ne možemo. Osim toga, na temelju onoga što sam prije znao i kasnije saznao o visokom službeniku vanjske službe Staples, rekao bih da ona postupa sama, zacijelo ne pod službenom sankcijom. Ona zasad neće uplitati nikog drugog. - Kako možeš biti siguran u to? Lin pogleda svog podčinjenog; mora oprezno birati riječi. - Samo pretpostavka. - Vaše pretpostavke su na glasu zbog svojih točnosti. - Prenapuhana ocjena. Zdrav razum je moj saveznik. - Zazvonio je telefon, a majorova je ruka poletjela za slušalicom. - Da? - Policijska centrala četiri - začu se jednoličan glas. - Mi cijenimo vašu suradnju, centrala četiri. - Ming's Parking Palače je odgovorio na naš upit. Mitsubishi AOR ima ondje prostor koji je iznajmljen uz mjesečno plaćanje. Ime vlasnika je Staples. Catherine Staples, Kanananka. Kola su izvučena prije otprilike trideset pet minuta. - Bili ste od velike pomoći, centrala četiri - reče Lin. - Hvala vam. -Spusti slušalicu i pogleda svog zabrinutog podčinjenog. - Sada imamo tri nove informacije. Prva je u činjenici da je upit koji smo poslali preko policije definitivno upućen. Druga je da je barem jedna garaža zabilježila informaciju, a treća je da gospona Staples mjesečno unajmljuje i plaća svoj prostor u garaži. - To je početak, sir. - Mi smo posebno pokrili i možda tucet manjih agencija za iznajmljivanje kola

ne računajući hotele. To je statistika s kojom se nešto može, ali, dakako, garaže su izvan toga. - Zašto ne? - upita ga podčinjeni. - Ima ih, možda, najviše sto. Kome je stalo da izgradi garažu u Hong Kongu kad u istom prostoru može smjestiti tucet trgovina - poslovnica? Na policijskim telefonskim centralama radi maksimalno dvadeset od trideset telefonista. Oni mogu uspostaviti vezu sa svim garažama. - Nije stvar u brojevima, stari prijatelju. Radi se o mentalitetu namještenika jer njihov posao nije zavidan. Oni koji mogu pisati suviše su lijeni ili suviše neprijateljski nastrojeni da bi se uznemiravali, a oni koji ne znaju bježe od svake povezanosti s policijom. - Jedna je garaža odgovorila. - Istinski Kantonac. To je bio vlasnik. - Trebalo bi reći vlasniku! - uzviknuo je momak s parkirališta vriska-vim glasom kineskim čovjeku koji je radio u staklenoj kabini garaže u Ice House Streetu146. - Zašto? - Objasnio sam ti! Ja sam ti to napisao... - Činjenica što ideš u školu i pišeš nešto bolje od mene, ne čini te ovdje gazdom. - Ti uopće ne znaš pisati! Govno ti se smrzlo od straha! Pozvao si me kad je čovjek preko telefona rekao da je policijska hitnost. Vi nepismeni uvijek bježite od policije. To su bila ta kola, zeleni mitsubishi koji sam parkirao u drugom katu! Ako nećeš nazvati policiju, moraš nazvati vlasnika. - Ima stvari o kojima te ne uče u školi, dječače s malim pimpekom. - Uče nas da ne idemo protiv policije. To je loš kumir. - Ja ću nazvati policiju - ili, bolje, budi ti njihov heroj. - Dobro! - Kad se dvije žene vrate i ja nakratko porazgovaram s vozačicom. - Što? - Ona je mislila da mi daje - nama - dva dolara, ali bilo ih je jedanaest. Jedna od novčanica bila je deset dolara. Bila je vrlo nervozna, vrlo uznemirena. Uplašena je. Nije pazila na novac. - Rekao si da su bila dva dolara! - A sad sam pošten. Da li bih bio pošten prema tebi kad ne bih imao naše zajedničke interese na srcu? ' Ulica ledare; (op. prev.) -262 Page 139 Bourneova nadmoć - Na koji način? - Reći ću toj bogatoj, uplašenoj Amerikanki - govorila je američki - da ti i ja nismo nazvali policiju radi njezine koristi. Nagradit će nas na licu mjesta -

vrlo, vrlo velikodušno - jer će shvatiti da bez toga možda neće moći povući svoja kola. Možeš me gledati iz unutrašnjosti garaže, pokraj drugog telefona. Kada plati, ja ću poslati drugog momka po njezina kola koja će on vrlo teško naći jer ću mu ja priopćiti krivu lokaciju, a ti ćeš nazvati policiju. Policija će doći, mi ćemo obaviti svoj posao na nebeski način i imat ćemo večer s novcem kakvu još nismo imali u ovom bijednom poslu. Momak je zažmirio i zatresao glavom. - U pravu si - rekao je. - Oni nas ne uče takvim stvarima u školi. A pretpostavljam da nemam izbora. - Oh, imaš ga - reče službenik u garaži i izvuče dugi nož iza opasača. - Možeš reći ne i ja ću ti odrezati tvoj brbljavi jezik. Catherine je prišla conciergeovu stolu u predvorju Mandarina uznemirena što nije poznavala nijednog od dvojice službenika za šalterom. Trebala joj je brza usluga, a u Hong Kongu to znači kontaktirati s osobom koju se poznaje. Uz olakšanje je opazila conciergea broj jedan večernje smjene. Bio je nasred predvorja gdje je pokušavao smiriti razdraženog gosta. Okrene nadesno i pričeka u nadi da će uloviti pogled Leeja Tenga. Ona je njegovala poznanstvo s Tengom šaljući mu brojne Kananane kad se činilo da su problemi ugodna smještaja nepremostivi. Za to je uvijek bio lijepo nagranen. - Da, mogu li biti od koristi, gospono...? - upita je mladi Kinez, službenik hotela, pojavivši se ispred Staplesove. - Pričekat ću na gospodina Tenga, ako izvolite. - Gospodin Teng je vrlo zauzet, gospono... Vrlo loši trenuci za gospodina Tenga. Vi ste gost Mandarina, gospono...? - Ja prebivam na teritoriju i stari sam prijatelj gospodina Tenga. Kad je moguće, dovodim ovdje svoje poslovne partnere pa njegov desk dobiva pohvale. - Oo...? - Službenik je svojim ponašanjem odgovorio na Catherinin naturistički status. Nagnuo se naprijed i govorio u povjerenju premda nezgrapno: - Lee Tang ima večeras groznog kumira. Dama ide na svečani bal u Government Houseu, ali njezina odjeća odlazi u Bangkok. Ona mora misliti gospodin Teng ima krila ispod svoje jakne i mlazne motore u pazu-sima, da? - Zanimljiva ideja. Dama je tek doletjela? 264 - Da, gospono... Ali ona je imala mnogo prtljage. Nije joj nedostajao onaj koji joj sada nedostaje. Ona okrivljuje najprije svoga muža, a sada Leeja Tenga. - Gdje je njezin suprug? - U baru. Ponudio se da otputuje prvim avionom u Bangkok, ali je njegova ljubaznost učinila ženu još ljućom. On neće napustiti bar i neće otići u Government House na način zbog kojega bi ujutro bio zadovoljan. Zli dusi posvuda... Možda vam mogu biti od pomoći dok gospodin Teng učini najbolje da sve smiri. - Želim iznajmiti kola koja su mi potrebna najhitnije, što je najbrže moguće.

- Aiya - rekao je službenik hotela. - Sedam je sati navečer, a poslovnice za iznajmljivanje malo posluju u večernjim satima. Većina zatvorena. - Uvjerena sam da ima izuzetaka. - Možda hotelska kola sa vozačem? -Jedino ako nije raspoloživo nešto drugo. Kao što sam napomenula, ja ovdje nisam gost i, da budem iskrena, nisam načinjena od novca. - Tko menu nama? - službenik će enigmatski. - Kao što dobra kršćanska knjiga kaže - negdje, tako mislim. - Zvuči pravo - suglasila se Staplesova. - Molim vas, ponite do telefona i učinite najbolje što možete. Mladi je čovjek izvukao popis agencija za iznajmljivanje kola u plastičnom povezu. Pošao je do telefona udaljenog nešto više od metra i stao birati brojeve. Catherine je pogledala na Leeja Tenga; ljutitu damu je nekako doveo do zida, pokraj minijaturne palme, u očitom pokušaju da je onemogući da uzbuni druge goste koji su sjedili za stolovima ukrašena predvorja pozdravljajući prijatelje i naručujući koktele. Govorio je brzo, tiho i, pomisli Staplesova, ipak je ženu nekako naveo da sluša što joj govori. Bez obzira na kvalitetu njezinih legitimnih pritužbi, razmišljala je Catherine, ta je žena ipak budala. Imala je na sebi stolu od činčile u klimi koja je gotovo najgora na svijetu za tako osjetljivo krzno. Nije to da dužnosnik vanjske službe Staples ne bi nikad bila u takvoj situaciji. Možda bi se našla u sličnom položaju da je napustila status FSO147 i ostala s Owe-nom Staplesom. Kurvin sin posjeduje sada barem četiri banke u Torontu. Zapravo nije loše sorte, a da bi dodala svom osjećaju krivnje, Owen se nije nanovo oženio. Nije fair, Owene! Naletjela je na njega Page 140 Bourneova nadmoć prije tri godine, nakon službovanja u Europi kad je prisustvovala konferenciji u Torontu ' Kratica od Foreign Service Official, dosl. - službenik vanjske službe; (op. prev.) 265 koju su organizirali Briti148. Popili su piće u Mayfair Clubu u Hotelu King Edward koji se nije uvelike razlikovao od Mandarina. ≫Hajde, Owene. Tvoj izgled, tvoj novac - a ti imaš pojavu prije novca - zašto ne? U promjeru od pet blokova ima tisuću lijepih djevojaka koje bi te zgrabile.≪ ≫Jednom je bilo dosta, Cathy. Ti si me tome naučila.≪ ≫Ne znam, ali me ti navodiš da se osjećam - oh, ne znam - nekako odgovornom, krivom. Ostavila sam te, Owene, ali ne zato što mi nisi bio drag.≪ ≫Bio sam ti 'drag'?≪ ≫Ti znaš što ja mislim.≪ ≫Da. Pretpostavljam da je tako.≪ Owen se nasmijao. ≫Ti si me ostavila zbog svih

pravih razloga, a ja sam tvoj odlazak prihvatio bez animusa zbog sličnih razloga. Da si pričekala još pet minuta, mislim da bih te izbacio. Tog mjeseca sam platio zakupninu≪. ≫Ti kopile!≪ ≫Nikako nitko od nas. Ti si imala svoje ambicije, a ja sam imao svoje. One jednostavno nisu bile suglasne.≪ ≫Ali to ne objašnjava zašto se nisi nanovo oženio.≪ ≫Malo prije sam ti rekao. Ti si me naučila, draga moja.≪ ≫Naučila sam te - što? Da su sve ambicije nesuglasne? ≫Gdje postoje u našim ekstremima, da. Vidiš, naučio sam ne biti zainteresiran na stalnoj osnovi ni za koga tko nema ono što vjerujem da bi ti nazvala 'porivom' ili nadambicijom, ali ja ne bih mogao živjeti s takvom osobom iz dana u dan. A one bez ambicije ostavljaju neku prazninu u našem odnosu. Tu nema stalnosti.≪ ≫Ali što je s obitelji? Djecom?≪ ≫Ja imam dvoje djece≪, mirno će Owen, ≫koju beskrajno volim. Volim ih vrlo mnogo, a njihove vrlo ambiciozne majke bile su strašno ljubazne i još uvijek jesu. Čak njihovi muževi razumiju. Dok su rasla, djecu sam stalno vinao. Tako, na neki način, imam tri obitelji. Vrlo civilizirano, iako često smućujuće.≪ ≫Ti? Uzor sredine u kojoj živiš, bankarev bankar! Čovjek za kojega se govorilo da se tuširao u Dickensonovoj noćnoj košulji!149 dakon crkve!≪ ≫Ja sam se toga otarasio kad si otišla. U svakom slučaju, bila je to samo moja sposobnost, sposobnost u ponašanju. To prakticiraš svakoga dana.≪ ≫Oivene, nikad mi to nisi rekao.≪ 148 Brit je američka skraćenica za Britanac, (op. prev.) 149 Muška spavaćica duga do poda, polpuno zakopčana, dugačkih rukava i od grubljeg materijala, (op. prev.) 266 ≫Nisi me nikad pitala, Cathy. Ti si imala svoje ambicije, a ja svoje. Ali ću ti reći što jedino žalim, ako to želiš čuti.≪ ≫Želim.≪ ≫Iskreno mi je žao što nas dvoje nismo imali dijete. Sudeći prema djeci koju imam, on ili ona bili bi doista divni.≪ ≫Ti kopile, zaplakat ću.≪ ≫Molim te, nemoj. Budimo pošteni, nitko od nas ništa ne želi.≪ Catherinino sanjarenje je odjednom bilo prekinuto. Službenik se odmaknuo od telefona i ruke pobjednički držao na tezgi. - Vi imate dobrog kumira, gospono...! - viknuo je. - Dispečer u agenciji Apex na Bonham Strand Eastu još je bio tamo i ima raspoloživih kola, ali nikoga tko bi ih dovezao ovamo. - Uzet ću taksi. Napišite mi adresu. - Staples je pogledom potražila hotelsku drogeriju. U predvorju je vrilo od ljudi, pravi metež. Gdje mogu kupiti losion za kožu ili vazelin, sandale ili remenarke? - upita okre-nuvši se službeniku.

- Niz hodnik s desne strane je prodavaonica novina, gospono... Oni imaju mnoge stvari koje ste rekli. Ali, mogu li dobiti novac jer dispečeru morate pokazati priznanicu? To je tisuću dolara, Hong Kong, makar se preostali novac vratio ili dodatni dodao... - Nemam toliko sa sobom. Morat ću upotrijebiti karticu. - Utoliko bolje. Catherine je otvorila torbicu i izvukla kreditnu karticu iz unutrašnjeg džepa. - Odmah ću se vratiti - rekla je i stavila je na tezgu pa se uputila hodnikom s desne strane. Bez ikakva odrenena razloga bacila je pogled na Leeja Tenga i jako uzbunenu ženu. Ovlaš ju je zabavilo kad je vidjela kako silno odjevena žena u glupom krznu kima glavom Tengu u znak uvažavanja, dok joj je on pokazivao niz trgovina s pretjeranim cijenama do kojih vode stube iznad predvorja. Lee Page 141 Bourneova nadmoć Teng je bio pravi diplomat. Nema sumnje da je uzrujanoj gošći rekao da ima izlaz koji će zadovoljiti njezine potrebe i živce, a ujedno udariti njezinog grešnog muža u financijski solarni pleksus. Ovo je Hong Kong i ona može kupiti najbolje i najblistavije i, uz pravu cijenu, sve će biti na vrijeme spremno za veliki bal u Government Houseu. Staplesova je nastavila hodnikom. - Catherine! - Ime je bilo tako oštro izgovoreno da se Staplesova smrzla. - Molim vas, gospono Catherine! Ukočena, Kanananka se okrenula. Bio je to Lee Teng koji se uspio otarasiti svoje sada već smekšane gošće. - Sto je? - upita ga uplašeno 267 dok se sredovječni Teng približavao, lica izborana zabrinutošću, s vidljivim znojem na poluoćelavljeloj glavi. - Tek sad sam te ugledao. Imao sam problem. - Znam sve o tome. - Imaš ga i ti, Catherine. - Oprosti, o čemu govoriš? Teng je bacio pogled na tezgu - začudo ne na mladog čovjeka koji joj je pomogao, već na drugog službenika koji je bio sa suprotne strane tezge. Čovjek je bio zabavljen sobom, bez gostiju ispred sebe, a Teng je gledao u njega. - Prokleto loš kumir! - uzvikne Teng ispod daha. - O čemu ti govoriš? - opet će Staplesova. - Doni ovamo - rekao je concierge broj jedan noćne smjene i povukao čatherinu sa strane, izvan pogleda šaltera. Posegne u džep i izvuče perfo-riranu polovicu papira na kojem je bio računalni ispis. - Odozgo su dolje poslali četiri primjerka. Uspio sam se domoći triju, ali je četvrti ispod tezge. Hitan slučaj. Vladina uprava. Kanananka po imenu gospoda Catherine Staples možda će pokušati unajmiti automobil za osobnu upotrebu. Ona ima pedeset godina,

djelomično je sijeda, srednje visine i vitke figure. Zavlačite postupak i uspostavite kontakt s policijskom centralom četiri. Lin Wenzu je izvukao zaključak na temelju saznanja, pomisli catherine, da je svatko tko dobrovoljno vozi kola u Hong Kongu ili lud ili ima za to odreneni razlog. On je brzo i potpuno angažirao svoje baze. - Mladić mi je netom rezervirao kola u Bonham Strand Eastu. On to očito nije pročitao. - Našao ti je kola u ovo doba? - Sada upravo ispisuje kreditni račun. Misliš li da će on ovo vidjeti? - Ne brini se za njega. On je još na praksi, a ja mu mogu reći bilo što i on će to uzeti zdravo za gotovo. Drugi nije takav; njemu se strašno svina moje mjesto. Pričeka) ovdje. Skloni se s vidika. Teng je prišao tezgi dok je uznemireni službenik zvjerao pogledom unaokolo sa slojem odrezaka za kreditnu karticu u ruci. Lee Teng je uzeo te naplatne formulare i stavio ih u džep. - To neće biti potrebno -rekao mu je. - Naša klijentica je izmijenila mišljenje. Našla je prijatelja u predvorju koji će je odvesti. - O? Onda moram reći našem kolegi da ne brine. Budući da je iznos iznad granice, on to radi za mene. Ja sam još nekako nesiguran pa je on ponudio... Teng mu znakom pokaže da ušuti, a on je pošao drugom službeniku pored telefona s druge strane tezge. - Možete mi dati karticu i zaboraviti ..268. na poziv. Večeras sam imao previše uzbunenih dama! Ova je našla drugi način prijevoza. - Svakako, gospodine Teng - rekao je drugi službenik s poštovanjem. Predao je kreditnu karticu, brzo se ispričao telefonistu na liniji i spustio slušalicu. - Loša večer. - Teng je slegnuo ramenima, okrenuo se i brzo se zaputio u prenapučeno predvorje kavane. Prišao je čatherini izvlačeći lisnicu. - Ako si kratka u novcu, ja ću to pokriti. Ne upotrebljavaj ovo. - Nisam, kako ti kažeš, kratka kod kuće ili u banci, ali ne nosim mnogo novaca sa sobom. To je jedno od nepisanih pravila. - Jedno od boljih - rekao je Teng i kimnuo. Staplesova je uzela novčanice iz Tengove ruke i pogledala u Kineza. - Želiš li objašnjenje? - upita ga. - Nije potrebno, catherine. Bez obzira na to što kaže centrala četiri, ja znam da si ti dobra osoba, a kad ne bi bila i kad bi pobjegla, tako da više nikad ne vidim svoj novac, ja i nadalje imam u dobro, zahvaljujući tebi, mnogo tisuća hongkonških dolara. - Ja neću nigdje pobjeći, Teng. - Nećeš ni pješački, uvjeravam te. Jedan od vozača mi nešto prilično duguje, a on je sada u garaži. On će te odvesti do tvojih kola u Bonham Strandu. Odvest ću te dolje.

Page 142 Bourneova nadmoć - Sa mnom je još netko. Ja je izvlačim iz Hong Konga. Ona je u ženskom toaletu. - Čekat ću u hodniku. Požuri. - Ponekad mislim da vrijeme prolazi brže kad smo pretrpani problemima - rekao je drugi službenik na recepciji. Bio je stariji službenik koji se obratio svom mlanem kolegi što je još bio na obuci. Dok je to govorio, neopazice je uzeo računalni ispis koji je bio ispod tezge i neupadljivo ga stavio u džep. - Ako ste u pravu, gospodinu Tengu je vrijeme brzo prošlo jer je jedva bio petnaest minuta slobodan otkad smo došli na dužnost prije dva sata. On je vrlo dobar, zar ne? - Pomaže mu što nema kose na glavi. Ljudi gledaju na nj kao da je mudar čak kad ne može ponuditi nijednu razboritu riječ. - Ipak, on ima načina s ljudima. Ja želim da jednog dana budem sasvim nalik njemu. - Izgubi nešto kose - rekao je drugi službenik. - U menuvremenu, budući da nas nitko ne gnjavi, ja moram otići do toaleta. Usput, tek za slu- 269 čaj da mi ikad ustreba rent-a-acar agencija koja je otvorena u ovo doba, to je bila agencija Apex na Bonham Strand Eastu, zar ne? - O, da. - To je vrlo pažljivo s tvoje strane. - Jednostavno sam išao popisom. Bila je blizu kraja. - Neki od nas bi se zaustavili još prije. Treba te pohvaliti. - Previše ste dobri spram jednog nevrijednog učenika. - Ja ti samo želim uvijek sve najbolje - rekao je stariji službenik. - Imaj to uvijek na pameti. Stariji muškarac je napustio tezgu. Oprezno je prolazio pored palmi u loncima dok nije ugledao Leeja Tenga. Noćni concierge je stajao na početku hodnika s desne strane; to je bilo dovoljno. Čekao je onu ženu. Službenik se brzo okrenuo i uspinjao se stubištem do niza trgovina s manje dostojanstva nego je bilo primjereno. Zurilo mu se pa je ušao u prvi bou-tique na vrhu stepeništa. - Hotelski posao - rekao je prodavačici koja se dosanivala. Zgrabio je slušalicu s telefona na zidu iza staklene vitrine u kojoj je bilo izloženo blistavo drago kamenje. Zvao je. - Policijska centrala četiri. - Vaša direktiva, sir, u pogledu Kanananke, gospone Staples... - Imate li neku informaciju? - Vjerujem da imam, sir, ali sam u neprilici da je prenesem. - O čemu se radi? Ovo je hitan slučaj, vladina stvar! - Molim vas da me razumijete, časnice, ja sam samo niži službenik, a moguće je

da se noćni concierge ne sjeća vaše direktive. On je vrlo zaposlen čovjek. - Sto pokušavate reći? - Dakle, časnice - sir - žena koju sam čuo da pita za conciergea neobično je slična opisu u vladinoj direktivi. Ali našao bih se u velikom škripcu ako se sazna da sam vas ja nazvao. - Bit ćete zaštićeni. Možete ostati anonimni. Koja je informacija? - Dakle, sir, čuo sam... - S opreznom dvosmislenošću, prvi pomoćni službenik učinio je sve najbolje za sebe, a srijedom toga sve najgore za svog pretpostavljenog, Leeja Tenga. Njegove konačne riječi, menutim, bile su koncizne i nedvosmislene: - To je rent-a-car agencija Apex u Bonham Strand Eastu. Predlažem vam da požurite jer je na putu prema tome mjestu. Rani večernji promet bio je manje gust nego u vrijeme odlaska s posla, ali još golem. Bio je to razlog zašto su Catherine i Marie u nedoumici gle- 270 dale jedna u drugu na stražnjim sjedištima Mandarinove limuzine; umjesto da ubrza u neočekivani prazni prostor ispred sebe, vozač je skrenuo s golemim automobilom na prazni dio pločnika u Bonham Strand Eastu. Ni sa jedne strane ulice nije bilo znaka agencije za iznajmljivanje automobila. - Zašto se zaustavljamo? - oštro ga je upitala Staplesova. - Instrukcije gospodina Tenga, gospono... - odgovorio je vozač okre-nuvši se prema putnicima. - Ja ću zaključati kola i preduključiti sirenu za uzbunu. Nitko vam neće smetati jer u takvu slučaju bljeskaju ispod sve četiri kvake. - To je utješno, ali me zanima zašto nas ne povezete do kola. - Ja ću vam dovesti kola, gospono... - Kako, molim vas? - Nalog gospodina Tenga. Bio je vrlo čvrst, a sada propisano telefonira garaži Apex. Ona je u sljedećoj ulici, gospono... odmah ću se vratiti. -Vozač je skinuo kapu i jaknu i oboje položio na sjedište, uključio alarm i izišao. - Kako ti to shvaćaš? - upita Marie; prebacila je desnu nogu preko koljena i Page 143 Bourneova nadmoć pritisla papirnate ubruse koje je donijela iz toaleta na stopala. - Imaš li povjerenja u tog Tenga? - Da, imam - odgovorila je Catherine iznenanena izraza lica. - Ja to ne mogu razumjeti. On je očito ekstra oprezan - ali to su ekstra rizici za njega - a ne znam zašto. Kao što sam ti rekla u Mandarinu, taj računalni ispis o meni je rekao ≫vladina uprava≪. Preko tih dviju riječi se ne prelazi olako u Hong Kongu. Sto to radi? I zašto? - Očito je da ti ja ne mogu odgovoriti na to - rekla je Marie - ali sam nešto opazila. - Što to?

- Vidjela sam način kako gleda u tebe. Nisam sigurna da si ti opazila. - Što? - Rekla bih da si mu vrlo draga. - Njemu... draga? - To je jedan način da se to kaže. Postoje jači načini, dakako. Staplesova je okrenula glavu i pogledala kroz prozor. - O, moj Boze — prošaptala je. - O čemu se radi? - Prije kratkog vremena, u Mandarinu, a zbog razloga koji su previše besmisleni da bi ih se analiziralo - počelo je s glupom ženom u stoli od činčile - mislila sam o Owenu. - Owen? - Moj bivši muž. 271 - Owne Staples? Bankar. Owen Staples? - To je moje prezime i to je moj dječak - bio moj dječak. Tih dana se zadržavalo stečeno prezime. - Nikad mi nisi rekla da je tvoj muž Owen Staples. - Nikad me nisi pitala, draga moja. - Ti si suvisla, Catherine. - Pretpostavljam da nisam - odgovorila je Staplesova tresući glavom. - Ali sam razmišljala o tome kako smo se Owen i ja sreli prije nekoliko godina u Torontu. Bili smo uz čašicu u Mavfair Clubu i tad sam saznala o njemu ono što ranije nikad ne bih povjerovala. Bila sam iskreno sretna zbog njega usprkos činjenici da me to kopile gotovo natjeralo da zaplačem. - Catherine, za ime Božje, kakve to ima veze sa sadašnjicom? - Ima veze s Tengom. I mi smo jedne večeri pošli da nešto popijemo, ne u Mandarinu, dakako, već u kavani na obali, u Kowloonu. Rekao je da ne bi bio dobar kumir za mene da me vide s njim na otoku. - Zašto ne? - To sam i ja rekla. Vidiš, on me štitio onda kao što me sada štiti. A možda sam ga krivo razumjela. Uzela sam da on jednostavno traži dodatni izvor zarade, ali sam se možda strašno varala. - Na koji način? - Te večeri je rekao nešto čudno. Rekao je da želi da okolnosti budu drugačije, da razlike menu ljudima ne budu tako očite i da te razlike toliko ne uznemiravaju druge ljude. Dakako, ja sam prihvatila njegove banalnosti kao prilično amaterski pokušaj u okviru... vještine življenja, kako se izrazio moj bivši muž. Možda je to bilo nešto drugo. Kad su im se oči susrele, Marie se tiho smijala. - Draga, draga Catherine. Čovjek je zaljubljen u tebe.

- Kriste u Calgaryjuuo\ To mi nije potrebno! Lin Wenzu je sjedio na prednjem sjedištu vozila dva MI-6; njegov strpljivi pogled bio je uperen na ulaz u agenciju Apex u Bonham Strand Eastu. Sve je bilo u redu; za nekoliko minuta će obje žene biti u njegovom pritvoru. Jedan od njegovih ljudi je otišao unutra i razgovarao s dispečerom. Agent je pokazao osobnu kartu koja je jasno govorila da je službenik uvaženog organa vlasti pa mu je preplašeni službenik spremno pružio knjigu večernjih ubilježbi. Dispečer je doista imao rezervaciju za gosponu Catherinu Staples, ali je ona otkazala, automobil je dodijeljen drugom imenu, imenu vozača iz hotela. A budući da gospona Catherine Staples 150 Popularna uzrečica u Kanadi; u gradu Calgaryju podignut je visoki križ s razapetim Isusom Kristom. (op. prev.) 272 više nije imala namjeru unajmiti kola, dispečer nije vidio razloga da pozove policijsku kontrolu četiri. Što se imalo reći? I ne, sigurno ne, nitko drugi nije mogao uzeti ta kola jer su bila rezervirana za Mandarina. Sve je u redu, mislio je Lin. Victoria Peak će osjetiti golemo olakšanje kad se Page 144 Bourneova nadmoć s tom viješću pojavi u sterilnoj kući. Major je točno znao riječi koje će izreći: ≫Žene su uhvaćene - žena je uhvaćena.≪ Čovjek u košulji kratkih rukava prošao je kroz vrata agencije preko ulice. Linu se učinilo kao da oklijeva i bilo je nešto... Odjednom se pojavio taksi i major se nagnuo pa se uhvatio kvake - čovjek koji je oklijevao bio je zaboravljen. - Budite na oprezu, momci - rekao je Lin u mikrofon pripojen radiju na komandnoj ploči. - Moramo biti vrlo brzi i vrlo neupadljivi. Arbuth-nost Road se ovdje ne može dopustiti. I bez oružja, dakako. Spremni, sad! Ali nije bilo razloga zbog čega bi trebalo biti spreman; taksi se odvezao dalje i nitko nije izišao iz njega. - Vozilo tri! - rekao je otresito. - Uzmite tu registraciju i pozovite poduzeće čiji je to taksi! Želim ih u radiovezi. Točno utvrdite zašto je njihov taksi bio ovdje. Još bolje, slijedite ga i radite kako vam budem govorio. Možda su to te žene. - Vjerujem da je bio samo jedan muškarac na stražnjem sjedištu, gospodine - rekao je vozač. - Možda su se sagnule ispod sjedišta! Proklete oči. Muškarac, kažeš? - Da, sir. - Njušim pokvarenu lignju. - Zašto majore? - Kad bih znao, smrad ne bi bio tako jak. Čekanje je nastavljeno, a golemi Lin Wenzu stao se znojiti. Zamiruće sunce

bacalo je i zasljepljujuće narančasto svjetlo kroz vozačevo staklo i džepove tamnih sjena duž Bonham Strand Easta. - Predugo je - major prošapće sebi. Začu se škripa na radiju. - Imamo izvještaj taksi-kompanije, sir. - Da čujem! - Vozač taksija o kome se radi nastoji pronaći neko uvozno poduzeće u Bonham Strand Eastu, ali je svom putniku rekao da je ta adresa zacijelo na Bonham Strand Westu. Očito je da je njegov putnik jako ljut. Izišao je i novac bacio u prozor. To je bilo prije nekoliko trenutaka. - Prekinite i vratite se ovamo - naredio je Lin i gledao kako se preko ulice otvaraju vrata garaže agencije Apex. Pojavio se automobil i skrenuo nalijevo; za upravljačem je sjedio čovjek u košulji kratkih rukava. Sad se znoj cijedio niz majorovo lice. Nešto nije bilo u redu; neki drugi red je nadigrao taj red. Sto ga je tu kopkalo? Sto je to? 273 - Njega! — viknuo je Lin iznenaneno vozaču. -Sir? - Zgužvana bijela košulja, ali hlače izglačane poput čelika. Uniforma! Vozač! Okreni se! Prati ga. Vozač je držao ruku na sireni prekinuvši liniju prometa, a onda u U-zaokretu usmjerio kola u suprotnom smjeru dok je major izdavao narenenja svojim ljudima. Jednome je naredio da ostane u agenciji Apex, a drugima da započnu novu trku. - Aiya! - uzviknuo je vozač i pritisnuo kočnice koje su škripale do točke zaustavljanja jer je velika smena limuzina dogrmjela iz pokrajnje ulice i blokirala put. Kola su se jedva dotakla: vladin automobil je jedva dotakao lijeva stražnja vrata automobila. - Feng si! - zaurlao je vozač limuzine, nazvavši Linova vozača ludim psom. Iskočio je iz svog golemog automobila da vidi je li mu oštećeno vozilo. - Lai! Lai! — vriskao je majorov vozač; iskočio je iz kola spreman za borbu. - Prestani! - zagrmio je Wenzu. Samo ga potjeraj odavde! - On neće da se makne, sir! - Reci mu da se mora maknuti! Pokaži mu svoju identifikaciju! Sav promet je stao; sirene su urlale, a ljudi u automobilima i na ulici bijesno su vikali. Major je zatvorio oči i zatresao glavom, nemoćan. Nije mogao ništa učiniti, već izići iz kola. A to je učinio i čovjek iz limuzine. Sredovječni Kinez proćelave glave. - Pretpostavljam da imamo problem - kratko će Lee Teng. - Ja vas znadem! - viknuo je Lin. - Mandarin! - Poznaju me mnogi koji imaju profinjeni ukus da posjećuju naš fini hotel, gospodine; bojim se da ja ne mogu uzvratiti istom mjerom. Jeste li vi bili naš gost, sir? - Sto vi radite ovdje?

- Ja sam na povjerljivu zadatku za džentlmena iz Mandarina, a nemam namjeru reći išta dalje. - Prokletstvo - prokletstvo! Izaslana je vladina direktiva! Kanananka po imenu Staples! Jedan od vaših ljudi nas je nazvao! - Ja nemam pojma o čemu vi govorite. Posljednji sat sam proveo pokušavajući Page 145 Bourneova nadmoć riješiti problem za našeg gosta koji je večeras pozvan na bal u Government Houseu. Bio bih sretan da vam dadem ime tog gosta - ako vaš položaj to opravdava. - Moj položaj to odobrava! Ponavljam! Zašto ste nas zaustavili? - Mislim da je to bio čovjek koji je projurio kroz svjetla koja su se mijenjala. 274 - Nije tako! - vriskao je Linov vozač. - Onda je to stvar za sud - rekao je Lee Teng. - Možemo li nastaviti vožnju? - Ne još - odgovorio je major približivši se conciergeu Mandarina. - Opet ponavljam. Vaš je hotel primio vladinu direktivu. U njoj je jasno rečeno da bi žena koja se preziva Staples mogla iznajmiti kola, a vi o tome morate izvijestiti policijsku centralu četiri. - Onda ja ponavljam, sir. Nisam bio pored svog deska više od jednog sata, niti sam vidio takvu direktivu kakvu opisujete. Menutim, u suradnji s vašim nevinenim vjerodajnicama, reći ću vam da za sva iznajmljivanja kola postoji postupak koji mora teći preko mog prvog pomoćnika, čovjeka, sasvim iskreno, kojega sam na mnogim područjima našao u kompromitira-jućoj situaciji. - Ali vi ste ovdje! - Koliko gostiju iz Mandarina ima navečer posla u Bonham Strand Eastu, sir? Prihvatite slučajnu podudarnost. - Vaše mi se oči smiju, Zhongguo ren. - Bez smijeha, sir. Ja ću nastaviti. Šteta je mala. - Uopće mi nije stalo ako vi i vaši ljudi morate ostati tamo cijelu noć -rekao je ambasador Havilland. - To je jedina pukotina koju imamo. Prema onome što ste opisali, ona će vratiti kola i uzeti svoja. Prokletstvo, sutra poslije podne u četiri sata je kanadsko-američka konferencija o strategiji. Ona se mora vratiti! Ostanite tamo! Ostanite na svim mjestima! Samo mi je dovedite! - Ona će reći da smo je uznemiravali. Mi ćemo kršiti zakone menunarodne diplomacije. - Onda ih kršite! Samo je dovedite ovamo, na Kleopatrinu sagu, ako morate! Više nemam vremena za gubljenje - ni minute! Držeći je za ruke, dvojica agenata su bijesnu Catherinu Staples odveli u sobu u kući na Victoria Peaku. Lin Wenzu je otvorio vrata; sada ih je zatvorio i

Staplesova se suočila s ambasadorom Ravmondom Havillandom i državnim podtajnikom Edwardom McAllisterom. Billo jeli sati i 35 minuta izjutra pa je sunce nadiralo kroz veliki prozor koji je gledao na vrt. - Otišli ste predaleko, Havillandu - rekla je Catherine; njezin grleni glas bio je sasvim leden. - Ja nisam otišao dovoljno daleko kad ste vi u pitanju, gospono Staples. Vi ste aktivno kompromitirali člana američkog poslanstva. Angažirali ste se u iznudi, što je teška neusluga mojoj vladi. 275 - Vi to ne možete dokazati; nemate dokaza, nema fotografija... - Ja to ne moram dokazati. Sinoć točno u sedam sati mladić se dovezao ovamo i sve nam rekao. Malo prljavo poglavlje, zar ne? - Prokleta budala! On je bez ijedne mrlje, ali vi niste! A budući da ste upotrijebili riječ ≫prljavo≪, nema ničega što je on učinio što bi se moglo mjeriti s prljavštinom vaših postupaka. - Ne izgubivši verbalni ritam, Cat-herine je pogledala u državnog podtajnika. - Pretpostavljam da je ovo onaj lažov po imenu McAUister. - Vi me dovodite u veliku kušnju - sad će podtajnik. - I vi ste neprincipijelni lakaj koji obavlja prljav posao drugoga. Sve sam čula i to u čovjeku izaziva ganenje! Ali svaki konac je ispleo - Staple-sova pokaže glavom spram Havillanda - jedan stručnjak. Tko je vama dao pravo da igrate Boga? Bilo kome od nas? Znadete li što ste učinili tim dvama ljudima? Znadete li što ste tražili od njih? - Znamo - jednostavno će ambasador. - Ja znam. - I ona zna, usprkos činjenici što nisam imala srca da joj konačno potvrdim. Vi, McAllister! Kad sam saznala da ste vi ovdje, nisam znala da li bi to ona podnijela. Ne u ovom trenutku. Ali joj namjeravam reći. Vi i vaše laži! Taipanova žena ubijena u Macau - oh, sva ta simetrija, kakva isprika da se uhvati žena drugog čovjeka? Laži! Ja imam svoje izvore i to se nikad nije dogodilo! Dakle, da ovo izravnam. Ja je vodim u konzulat pod punom zaštitom svoje vlade. A kad bih bila na vašem mjestu, Havillande, bila bih prokleto oprezna prije nego bih se nabacivala s navodnim ilegalnostima. Vi i vaši prokleti ljudi ste manipulirali s kanadskom državljankom u operaciji koja prijeti životu - ma kakva je god to operacija ovaj put. Vaša je arogancija Page 146 Bourneova nadmoć gotovo za ne vjerovati! Ali vas uvjeravam da se primiče kraju. Voljela to moja vlada ili ne, ja ću vas razotkriti, sve vas! Vi niste bolji od onih u KGB-u151. Dobro, toj divovski velikoj i glupoj američkoj tajnoj akciji bit će nanesen gadan udarac! Mučnina mi je od vas, cijelom svijetu je mučnina od vas! - Moja draga ženo! - uzviknuo je ambasador izgubivši posljednje tragove

savladavanja u nagloj ljutnji. - Iznesite sve prijetnje koje želite, ali vi ćete mene čuti! A ako, pošto čujete što vam imam za reći ipak želite navijestiti rat, samo naprijed! Kao što pjesma kaže, moji dani nestaju, ali ne milijuna drugih! Ja bih htio učiniti što mogu da produžim te druge živote. Ali, vi se možete ne složiti pa najavite svoj rat, draga gospodo! I živite s posljedicama! 151 Kratica za ruski Komitet gosudarstvenoj bezopasnosti, Komitet državne sigurnosti; (op. prev.) 276 .... 19 Naslonjen u naslonjaču Bourne je izvadio kućicu okidača iz njezina udubljenja i pod svjetlom podne svjetiljke provjeravao cijev pištolja. To je bila ponavljana, nepotrebna vježba; cijev je bila čista kao sunce. U protekla četiri sata on je D'Anjouov pištolj očistio tri puta, tri puta ga je rastavo i svaki put nauljio mehanizam sve dok svaki djelić kovine nije blistao. To mu je oduzelo vrijeme. Proučio je D'Anjouov arsenal oružja i eksploziva, ali budući da je najveći dio opreme bio zapečaćen u kutijama, vjerojatno osiguran protiv krane, on se usredotočio na jedan pištolj. Mogao je ograničeno koračati u Francuzovu stanu u Rua das Lorchas, iznad Macaovog Porto Interiora - ili Unutrašnje luke - a sporazumjeli su se da on neće izlaziti za danjeg svjetla. Unutra je bio siguran, najsigurniji u Macau. D'Anjou, koji je mijenjao stanove hirovito, iznajmio je stan na obali prije manje od dva tjedna služeći se lažnim imenom i advokatom kojeg nije ni susreo, koji je opet zaposlio ≫rentora≪ da potpiše ugovor o iznajmljivanju što je advokat poslao po kuriru svom nepoznatom klijentu putem garderobe u uvijek prepunom Plovećem casinu. Tako je postupao Philippe d'Anjou, bivši Echo iz Meduze. Jason je sastavio oružje, utisnuo metke u magazin pa ga ugurao u ručicu. Ustao je i otišao do prozora s pištoljem u ruci. Preko vodenog prostranstva bila je Kina, tako pristupačna svakome tko zna procedure koje proizlaze iz obične ljudske pohlepe. Nema ništa novo pod suncem još od vremena faraona - kad su granice u pitanju. Postavljene su da bi se preko njih prelazilo - ovako ili onako. Pogledao je na sat. Bilo je blizu pet sati; poslijepodnevno sunce se spuštalo. D'Anjou ga je nazvao iz Hong Konga u podne. Francuz je otišao u Hotel Peninsula s Bourneovim ključem kod sebe, spakirao kovčeg, ali nije odjavio sobu. Trebao je uzeti hidrogliser u jedan sat da se vrati u Macao. Gdje je? Putovanje bi jedva potrajalo jedan sat, a od gata u Macau do Rua 277 des Lorchas nema više od deset minuta taksijem. Ali predvidivost nije bila Echova jaka strana. Fragmenti uspomene na Meduzu vraćali su se Jasonu izazvani prisustvom D'Anjoua. Iako su bila bolna i zastrašujuća, neka su sjećanja izazvala stanovitu ugodu,

opet zahvaljujući Francuzu. Ne samo da je D'Anjou bio savršeni lažac kad je to najviše trebalo i oportunist prvog reda, već je bio i izuzetno domišljat. Iznad svega, Francuz je bio pragmatičar. To je dokazao u Parizu, a ta su sjećanja jasna. Ako kasni, za to postoji dobar razlog. Ako se ne pojavi, on je mrtav. A to posljednje nije bilo Bourneu prihvatljivo. D'Anjou je mogao učiniti nešto što bi Jason volio iznad svega sam izvršiti, ali se nije usudio riskirati Marijin život. Već je dovoljan rizik što ga je trag samozvanca-ubojice doveo u Macao, ali dok se bude držao podalje od Hotela Lisboa, imao je povjerenja u svoje instinkte. Bit će sakriven od onih koji ga traže - koji traže nekoga tko barem iz daljine podsjeća na njega po visini, grani, boji. Nekoga tko postavlja pitanja u Hotelu Lisboa. Jedan poziv iz tog hotela taipanu u Hong Kong i Marie je mrtva. Tai-pan nije samo zaprijetio - prijetnje su često bile beznačajna varka - već je upotrijebio mnogo smrtonosnije sredstvo. Nakon vike i pošto je svoju veliku ruku sručio na slabašnu stolicu, mirno je dao svoju riječ: Marie bi umrla. To je obećanje dao čovjek koji poštuje svoja obećanja, drži svoju riječ. Ali ipak, unatoč svemu tome, David Webb je osjećao nešto što nije mogao točno odrediti. Oko tog golemog taipana bilo je nešto veće od života, od zbilje; bilo je to nešto s pozornice, nešto s kvalitetama opere, što nije ni u kakvoj svezi s njegovom krupnoćom. Kao da je svoj veliki obujam iskoristio kao prednost na način kojim se rijetko služe ljudi takve grane; nije se nikako libio da svoju tjelesninu iskoristi kao sredstvo za impresioniranje. Tko je taipan? Odgovor je Page 147 Bourneova nadmoć u Hotelu Lisboa, a budući da se on ne usunuje sam poći onamo, poslužit će mu D'Anjouova vještina. Francuzu je rekao malo; sad će mu reći više. Opisat će mu dvostruko okrutno umorstvo, oružje uzi i kazat će mu da je jedna od žrtava bila žena moćnog taipana. D'Anjou će pitati ono što on ne smije pitati, a ako bude odgovora, on će za korak biti bliže Marie. Igraj scenarij. - Alexander Conklin. Čiji scenarij? — David Webb. Gubiš vrijeme! - Jason Bourne. Pronani samozvanca. Uhvati ga! Tihi koraci u vanjskom hodniku. Jason se okrenuo kao čigra i tiho potrčao do zida, naslonivši se lenima; pištolj je usmjerio na vrata koja će ga sakriti kad se budu otvarala. Ključ je bio oprezno, mirno stavljen u bravu. Vrata su se polako otvorila. Bourne je vratima udario uljeza, okrenuo se i zgrabio osupnutu figuru. Uvukao ga je unutra, nogom zalupio vrata i uperio pištolj u glavu čovjeka koji je pao odbacivši kovčeg i vrlo veliki paket. Bio je to D'Anjou. - To je jedan način da ti se rasprska glava, Echo! - Sacre-bleu!132 To je takoner posljednji put kad ću biti smotren prema tebi!

Ti sebe ne vidiš, Delta. Izgledaš kao onda u Tam Quanu, danima bez sna. Mislio sam da se odmaraš. Kratki blijesak druge uspomene. - U Tam Quanu - rekao je Jason - rekao si mi da moram spavati, je li tako? Sakrili smo se u grmlju, ti si formirao krug oko mene i jebeno uporno si mi naredio da odspavam, što sam zamalo i učinio. - Bio je to čisti samouslužni zahtjev. Mi se nismo mogli izvući s tog mjesta, jedino si ti mogao. - Tada si mi nešto rekao. Sto je to bilo? Slušao sam. - Objasnio sam ti da je odmor jednako oružje kao bilo koji instrument kratke igle ili vatreni mehanizam koji je čovjek ikad izumio. - Poslije sam upotrebljavao varijaciju. To je postalo mojim aksiomom. - Tako sam zadovoljan što si bio toliko pametan da slušaš starije. Mogu li molim ustati? Hoćeš li molim spustiti taj prokleti pištolj? - O, žao mi je. - Nemamo vremena - rekao je D'Anjou; ustao je, ali je kovčeg ostavio na podu. Poderao je papir velikog paketa. U njemu je bila izglačana odjeća sivožute boje, dvije korice s pojasom i dvije kape sa štitnicima; sve je bacio na stolicu. - To su uniforme. U džepu imam primjerene isprave. Bojim se da sam te nadišao rangom, Delta, ali i godine imaju svoju privilegiju. - To su uniforme hongkonške policije. - Kowloonske, da budem točniji. Možda nam se pruži prilika, Delta! Zbog toga sam toliko zakasnio s povratkom. Aerodrom Kai-tak! Mjere sigurnosti su goleme, baš ono što samozvanac želi da bi dokazao da je bolji nego si ti ikad bio! Nema garancije, dakako, ali bih ja stavio život na to -to je klasični izazov za opsjednutog manijaka. ≫Nagomilajte svoje snage, ja ću se probiti kroz njih!≪ S jednim takvim ubojstvom on nanovo uspostavlja legendu o svojoj potpunoj nepobjedivosti. To je on, uvjeren sam u to! - Počni od početka - naredi mu Bourne. - Da, dok se oblačimo - suglasio se Francuz koji je skinuo košulju i otkopčavao hlače. - Požuri! Preko puta imam motorni čamac. Četiri stotine konjskih sila. Možemo biti u Kowloonu za četrdeset i pet minuta. Evo! Ovo je tvoje! Mon Dieu, novac koji sam potrošio nagoni me na povraćanje! 1 Sveta nebesa! (franc); (op. prev.) - Kineske patrole - rekao je Jason; skinuo je svoju odjeću i uzeo uniformu. Tako će raspaliti po nama da će nas istjerati iz vode! - Idiote, ne puca se u svakoga, a i menu njima ima trulih šljiva, a i onih koji, kako je svugdje u svijetu, drugačije postupaju zbog nekih specijalnih interesa svoje zemlje. S nekim poznatim brodovima se pregovara radiovezom u šifri. Nakon svega, menu nama ima i časti. Kako ti misliš da mi prevozimo svoju robu? Kako misliš da ostajemo na životu? Sastajemo se u dražicama kineskih otoka The Sa Wei i plaćamo što treba platiti, premda njihova obavještajna služba zna

što radi. Požuri! - Što je s aerodromom? Zašto si tako siguran da je to on? - Krunski guverner. Ubojstva. - Sto kažeš? - uzvikne Bourne, osupnut. - Hodao sam iz Hotela Peninsula do Star Ferrya s tvojim kovčegom. To je kratka udaljenost, a ferry-boat je brži od taksija kroz tunel. Kad sam prolazio pored Kowloon Police Hilla u ulici Salisburv, ugledao sam devet patrolnih kola kako jure brzinom kad je hitnoća u pitanju, jedna za drugima, a sva skreću nalijevo, što nije put do skladišta. To me se dojmilo čudnim - da, dvoja ili troja kola za neku lokalnu erupciju, ali sedam? Bio je to dobar kumir, kako ovdašnji kažu. Page 148 Bourneova nadmoć Pozvao sam svog kontakta na Hillu i bio je susretljiv - osim toga, to više i nije neka interna tajna. Rekao je da ću, ostanem li u blizini, vidjeti još deset kola, dvadeset karavana, a svi će tijekom iduća dva sata krenuti prema Kai-taku. Oni koje sam vidio - to su izvidnički timovi koji će pretražiti teren. Preko svojih izvora u podzemlju primili su glas da će biti izvršen pokušaj ubojstva krunskog guvernera. - Pojedinosti! - oštro je komandirao Bourne; zakopčao je hlače i uzeo dugu košulju kaki boje koja je služila kao jakna ispod pojasa s redenikom punim metaka. - Guverner će večeras doletjeti iz Pekinga sa svojom pratnjom iz Foreign Officea u društvu još jedne kineske delegacije koja će ovdje pregovarati. Bit će novinara, televizijskih ekipa, svakoga. Obje vlade žele da se doganaj dobro medijski pokrije. Sutra će se održati zajednički sastanak izmenu svih pregovarača i vona financijskog sektora. - Ugovor '97? - Još jedna runda u beskrajnom prosipanju riječi u vezi s Ugovorom. Ali u interesu svih nas, moli se da razgovori proteku ugodno. - Scenarij - tiho će Jason koji je stajao kao ukopan. - Kakav scenarij? - Onaj koji si ti donio, scenarij s užarenim žicama izmenu Pekinga i Government Housea. Ubiti krunskog guvernera za vicepremijera? Onda 28Q možda ministra vanjskih poslova za istaknutog člana Centralnog komiteta - premijera za predsjednika? Kako daleko to ide? Koliko izabranih ubojstava dok ne done do točke sloma? Koliko do trenutka kad roditelj ne želi otrpjeti neposlušno dijete i umaršira u Hong Kong? Cijeli svijet se raspametio i najluni scenarij nalazi potvrdu u zbilji. To bi se moglo dogoditi. Možda želi da se to dogodi. D'Anjou je stajao nepomično držeći ruke na opasaču s koricama i zlokobnim redenikom punim mjedenih zrna. - Ono što sam ja rekao, nije više od spekulacije

zasnovane na ubojstvima nasumce koja je izvršio opsjednuti ubojica koji prihvaća takve ugovore bez ikakve diskriminacije. S jedne i druge strane ima dovoljno pohlepe i političke korupcije koje opravdavaju takvu spekulaciju. U svim velikim državama niču poznate i nepoznate političke korupcije. I u malima. Ti si govorio o planu, organiziranom planu da se Hong Kong rastepe do točke kad glavna zemlja sve preuzima u svoje ruke, premda to nije stav službene politike te zemlje. - Scenarij - ponovio je Jason Bourne. - Što je zamršeniji, to se doima jednostavnijim. Krovovi aerodroma Kai-tak bili su načičkani policajcima, a kordoni policajaca bili su kod izlaza koji vode do mjesta za stajanje i tunela kod ulaznih šaltera te na području za prtljagu. Vani, na golemom prostranstvu crnog makadama, jakim reflektorima su se pridružila stalno pomična, oštrija reflektorska svjetla koja su ispitivala svako motorno vozilo, svaki centimetar vidljiva terena. Televizijske ekipe su odmatale kablove pod brižnim pogledima, dok su televizijski i drugi novinari koji će se pridošlicama obratiti pitanjima, stajali pored kola s urenajima za ozvučenje i uvježbavali izgovor na tuce jezika. Drugi reporteri i fotografi zadržani su iza izlaznih vrata; aerodromsko osoblje je preko prijenosnih zvučnika obavještavalo da će uskoro biti na polju postavljena konopcima ogranena mjesta za sve legitimne novinare s primjerenim propusnicama koje je izdala uprava Kai-taka. Bilo je to pravo ludilo. A onda se dogodilo nešto sasvim neočekivano kad se iznenadna oluja s kišom sručila na koloniju došavši iz tame zapadnog horizonta. Još jedan jesenski potop. - Samozvanca prati dobra sreća - dobar kumir - kao što kažu, zar ne? - rekao je D'Anjou dok su on i Bourne marširali s četom policajaca kroz pokriveni prolaz načinjen od nabranog lima do jednog od velikih han-gara za popravke. Bubetanje krupnih mlazova kiše bilo je zaglušujuće. - Sreća nema veze s tim - odgovorio je Jason. - On je proučio meteorološke izvještaje čak od Sichuana. Svaki ih aerodrom ima. On je to pregledao jučer, ako ne i prije dva dana. I vrijeme je oružje, Echo. 281 - Pa ipak, on ne može diktirati dolazak krunskog guvernera u kineskom avionu. Oni često satima kasne, obično kasne satima. - Ali ne danima, obične ne. Kad je kowloonska policija dobila riječ o namjeravanom pokušaju? - Pitao sam ga da mi točno kaže - odgovori Francuz. - Jutros oko jedanaest i trideset. - A avion iz Pekinga treba doći večeras u neko vrijeme? - Da, rekao sam ti to. Novinarima i televiziji su naredili da budu ovdje do devet sati. Page 149 Bourneova nadmoć

- Proučio je izvještaje o vremenu. Mogućnosti se ukazuju. Zgrabiš ih. - A to moraš ti učiniti, Delta! Misli poput njega, budi on! To je naša šansa! - Sto misliš da radim?... Kad donemo do hangara, ja želim zbrisati. Hoće li mi to omogućiti tvoja zamjenska identifikacija? - Ja sam zapovjednik britanskog sektora iz Mongkokove okružne policije. - Doista ne znam, ali je to bilo najbolje što sam mogao učiniti. - Ne zvučiš britanski. - Tko će to znati ovdje na Kai-taku, staro momče15 ? - Britanci. - Izbjegavat ću ih. Moj je kineski bolji od tvoga. Zhongguo ren će to poštivati. Bit će ti slobodno da vrludaš unaokolo. - Moram - odgovori Jason Bourne. - Jer, ako je to tvoj komandos, ja ga želim prije nego ga itko primijeti! Ovdje. Sada! Osoblje održavanja aerodroma u sjajnožutim kišnim kabanicama nosilo je okonopljene stupice iz hangara s visokom kupolom. Zatim je stigao pun kamion žutih ogrtača za policijski odred; policajci su ih hvatali u zraku dok su im ih bacali iz vozila. Obukavši ih, policajci su formirali nekoliko grupa da prime upute od svojih pretpostavljenih. Iz meteža su brzo nicala narenenja, a metežu su pripomogli i dolazak zbunjenih vojnika i problemi koji je izazvao nagli prolom oblaka. Bila je to vrsta reda u koji Bourne nije imao povjerenja. Bilo je to preglatko, prekonvencionalno za posao koji ih čeka. Redovi svijetlo odjevenih vojnika koji marširaju naprijed bili su na krivom mjestu s krivom taktikom kad treba pronaći gerilce - čak jednog čovjeka uvježbanog u gerilskom ratovanju. Svaki policajac u žutoj kabanici bio je i upozorenje i meta - a bio je i nešto drugo. Bio je pijun. Svaki je mogao biti zamijenjen drugim odjevenim na isti način, 153 Kad Amerikanac upotrebljava engl. frazu old chap, staro momče, to čini radi oponašanja ili blagog ruganja, (op. prev.) 2S2. što ne bi bio nikakav problem za ubojicu koji je vješt preobrazbi u neprijatelja. Pa ipak, strategija infiltracije radi ubojstva bila je samoubilačka, a Jason je znao da se njegov samozvanac nije priklonio takvoj sudbini. Ukoliko... ukoliko oružje koje će biti upotrijebljeno nema tako nisku zvučnu razinu da bi ga pokrilo bubnjanje kiše... ali i tada bi se moglo dogoditi da cilj ne reagira trenutačno. Na prvi znak guvernerova padanja bio bi postavljen kordon oko mjesta doganaja, svaki bi izlaz bio blokiran, svakom u blizini bilo bi puščanom cijevi nareneno da ostane na mjestu. Odgonena reakcija? Mala zračna strelica koja na mjestu udara ostavi trag uboda iglom, manja dosada koju se otjera kao dosadnu muhu, a smrtonosna kap otrova ulazi u krvotok izazivajući smrt polako, ali

neizbježno, a vrijeme gubi na značenju. To je mogućnost, ali, opet, treba savladati previše prepreka, a savršena točnost pogotka zahtijevala je veću blizinu od granice oružja sa stlačenim zrakom. Krunski guverner će nesumnjivo nositi zaštitni prsluk, a gananje u lice ne dolazi u obzir. Facijalni mišići prenaglašavaju bol, a svaki strani predmet koji bi ostvario kontakt tako blizu očiju izazvao bi neposrednu i dramatičnu reakciju. Tako su još ostavljene ruke i vrat; ruke su bile premalena meta, a može se pretpostaviti da će se brzo kretati; vrat je jednostavno suviše ograničeno područje. Puška velike snage na krovu? Puška neporecive točnosti s infracrvenim teleskopskim ciljnikom? Druga mogućnost - zamjena kišnih kabanica. Ali, opet, to bi bio samoubilački potez jer bi takvo oružje izazvalo usamljeni prasak, a stavljanje prigušivača bi smanjilo točnost puške do točke kad se u takvo oružje ne može pouzdati. Okolnosti su protiv ubojice na krovu. Ubojstvo bi bilo suviše vidljivo. A ubojstvo je sve. Bourne je to znao, osobito u odrenenim okolnostima. D'Anjou je imao pravo. Na mjestu su svi činitelji za spektakularno ubojstvo. Carlos Šakal ne bi više tražio - a ne bi ni Jason Bourne, razmišljao je David Webb. Izvesti tu nakanu usprkos izuzetnim mjerama sigurnosti okrunilo bi novoga ≫Bournea≪ kao kralja tog bolesnog zanata. Onda kako? Kojim će se izborom poslužiti? A pošto odluka bude donesena, koji je najbolji način bijega, najdjelotvorniji, najostvarljiviji? Jedna od televizijskih kola s kompliciranom opremom bila bi suviše očito sredstvo za bijeg. Osoblje za održavanje aviona, koje sada dolazi na posao, provjereno je i pregledano; pretražili su ih i dvaput i triput; neku stranu osobu bi se odmah primijetilo. Svi će novinari proći kroz elektronska vrata koja upozoravaju na svaki metalni predmet teži od deset mili-grama. A krovovi ne dolaze u obzir. Kako, onda? 283 Page 150 Bourneova nadmoć - Ti si čist! - rekao mu je D'Anjou koji se odjednom pojavio držeći papir u ruci. - Ovo je potpisao prefekt policije Kai-taka. - Sto si mu rekao? - Da si Židov kojeg je Mossad154 podučio u antiterorističkim aktivnostima, a sada si kod nas u okviru programa razmjene. Riječ će se prenijeti dalje. - Zaboga, ja ne govorim hebrejski! - Tko ovdje govori? Otresi ramena i nastavi svojim podnošljivim francuskim - koji ovdje govore, ali vrlo loše. S tim možeš proći. - Ti si nemoguć, tebi je to poznato, zar ne? - Ja znam da je Delta, kad je bio naš vona u Meduzi, rekao komandi Sajgon da neće poći na teren bez ≫starog Echa≪.

- Nema sumnje da sam bio sišao s uma. - Njime si tada znatno manje vladao, dopuštam ti. - Hvala mnogo, Echo. Poželi mi sreću. - Tebi nije potrebna sreća - odgovorio je Francuz. - Ti si Delta. Uvijek ćeš biti Delta. Skinuvši jarkožutu kišnu kabanicu i kapu sa štitnikom, Bourne je krenuo prema hangaru i pokazao svoju propusnicu stražarima pored vrata hangara. Na udaljenosti su predstavnici novinstva prolazili kroz elektronska vrata i uputili se prema stupićima povezanima debelim konopcem. Mikrofoni su postavljeni na rub poletne staze, a policiji su se pridružile patrole na motociklima pa je oko područja za konferenciju za novinare stvoren gusti polukrug. Pripreme su bile uglavnom gotove, sve sigurnosne snage bile su na mjestu, medijska oprema je bila spremna za upotrebu. Avion iz Pekinga se očito stao spuštati po pljusku. Sletit će za nekoliko minuta, minuta za koje bi Jason poželio da potraju. Treba toliko toga učiniti, a tako je malo vremena za pretraživanje. Gdje? Sto? Sve je bilo i moguće i nemoguće. Koju će opciju uzeti ubojica? Kojom prednošću će se poslužiti z,a savršeno ubojstvo? I kako bi najlogičnije mogao pobjeći s mjesta ubojstva? Bourne je razmatrao svaki izbor kojeg se mogao sjetiti i svaki je isključio. Razmisli opet! I opet! Ostale su samo minute. Hodaj unaokolo i počni od početka...početka. Premisa: ubojstvo krunskog guvernera. Uvjeti: na prvi pogled sve je čvrsto stegnuto, a sigurnosna policija uperenih pušaka zauzela je krovove, blokirala svaki ulaz, svaki izlaz, svako stubište i dizalo, ' Izraelska obavještajna i kontraobavještajna organizacija (op. prev.) 284 Svi su u radiovezi. Okolnosti nadvladavaju svaku pomisao na uspješnu akciju. Samoubojstvo... Pa ipak će samozvanac-ubojica naći da su te iste toliko negativne okolnosti - neodoljive. D'Anjou je opet bio u pravu: spektakularno ubojstvo pod takvim okolnostima učvrstilo bi nadmoć ubojice -ili ponovo učvrstilo. Što je Francuz rekao? S jednim takvim ubojstvom on opet uspostavlja legendu u svojoj nepobjedivosti. Tko? Kada? Kako? Misli! Gledaj! Pljusak je namočio njegovu uniformu kowloonske policije. Stalno je brisao vodu s lica, a hodajući je virio u sve i svakoga. Ništa! A onda se iz daljine začuo prigušeni zvuk mlaznih motora. Mlažnjak iz Pekinga se konačno približavao udaljenom kraju poletno-sletne staze. Prizemljivao je. Jason je proučavao gomilu koja je stajala iza prostora ogranenih stupićima. Uslužna vlada Hong Konga, iz poštovanja prema Pekingu, a i zbog želje da doganaj bude ≫potpuno pokriven≪, osigurala je pončo, platna i jeftine džepne kišne ogrtače za svakog tko je želio. Osoblje Kai-taka suprotstavilo se zahtjevu medija da konferencija za novinare bude održana unutra, u zgradi aerodroma, izjavivši - mudro i bez objašnjenja - da to nije u interesu sigurnosti. Izjave

će biti kratke, sve će potrajati ne više od pet - šest minuta. Zacijelo će ugledni predstavnici novinarskog establi-šmenta otrpjeti malo kiše za jedan tako važan doganaj. Fotografi? Meta! Kamere su dodavane kroz vrata, ali nisu sve ≫kamere≪ snimane. Mogao se umetnuti srazmjerno jednostavan urenaj, dobro učvršćen na prostoru za leće, a snažni okidajući mehanizam bi istjerao metak - ili strelicu - uz pomoć teleskopskog tražila. Da li bi to bio način? Da li se ubojica odlučio za taj izbor očekujući da kameru zgazi pod nogama, a drugu izvuče iz džepa, prolazeći brzo rubom gomile s vjerodajnicama koje su bile isto tako autentične kao D'Anjouova za ≫antitero-rista≪ iz Mossada? Moguće je. Veliki mlažnjak se spustio na stazu, a Bourne je brzo ušao u ograneno područje približavajući se svakom fotografu kojeg je mogao vidjeti tražeći - tražeći čovjeka koji je izgledao poput njega. Bilo je preko dvadeset ljudi s fotografskim aparatima; pomahnitao je kad je avion iz Pekinga stao taksirati prema gomili, a reflektori su se usredotočili na prostor oko mikrofona i Page 151 Bourneova nadmoć televizijskih ekipa. Išao je od jednog fotografa do drugog, brzo utvrnivao da li bi taj čovjek mogao biti ubojica; gledao je li držanje uspravno, nije li lice kozmetički dotjerano ili preinačeno. Opet ništa! Nitko! On ga mora pronaći, uhvatiti ga! Prije nego ga pronane netko drugi. Ubojstvo nije bilo u igri, bilo mu je nevažno! Ništa nije bilo važno osim Marie! 285 Vrati se početku! Meta - krunski guverner. Uvjeti - vrlo negativni za ubojstvo, meta pod maksimalnim osiguranjem, nesumnjivo zaštićen osobnim oklopom, čitav korpus sigurnosti je poslušan, discipliniran, oficiri drže čvrsto sve u svojim rukama... Početak? Nešto nedostaje. Poni onamo. Krunski guverner - meta, jedno ubojstvo. Način ubijanja: samoubojstvo isključuje sve osim naprave s odgonenom reakcijom - zračna strelica, kuglica - pa ipak, zahtjevi točnosti čine takvo oružje nelogičnim, a glasni pucanj konvencionalnog pištolja bi odmah aktivirao sve snage sigurnosti Odgoda? Odložena akcija, ne reakcija! Početak, prva pretpostavka bila je kriva! Meta nije samo guverner u ime Krune. Ne jedno ubojstvo, već višestruka ubijanja bez razlike! Koliko je to spektakularnije! Koliko je to djelotvornije za manijaka koji želi baciti Hong Kong u kaos! A kaos će početi odmah sa snagama sigurnosti. Nered, bijeg! Bourneove su misli jurile kao pomamne dok je prolazio kroz gomilu osjećajući kišu, zvjerajući očima u svakom smjeru. Nastojao se sjetiti svakog oružja koje je nekad poznavao. Oružja koje bi moglo biti ispaljeno ili otpušteno tiho, neupadljivo, s ograničenog, gusto napučenog područja čije je djelovanje odgoneno dovoljno dugo da ubojica može promijeniti položaj i nesmetano umaći. Jedini urenaj koji mu je padao na pamet bila je granata, ali tu je ideju odmah

napustio. Zatim mu padne na pamet dinamit s vremenskim upaljačem ili plastigue1 . S posljednjim se moglo lakše rukovati u smislu odgananja i skrivanja. Plastični eksplozivi mogu se vremenski podesiti da eksplodiraju u razmacima od minute i dijelova minute, a ne samo nekoliko sekundi; može ih se sakriti u malim kutijama ili zamotanim paketima, čak u uskim kovčežićima - ili većim kovčežićima koji su tobože ispunjeni fotografskom opremom koju ne mora nositi fotograf. Opet je krenuo u gomilu novinara i fotografa pretražujući pogledom crni makadam ispod hlača i suknja tražeći usamljeni kontejner koji mirno čeka na tvrdom asfaltu. Logika ga je natjerala da se usredotoči na muškarce i žene najbliže ogranenim prostorima. U njegovim mislima ≫paket≪ nije morao biti duži od dvadeset pet centimetara ako je širi, a dvadeset ih se može staviti u diplomatski kovčežić. Manji naboj ne bi ubio pregovarače obiju vlada. Aerodromska su svjetla jaka, ali su stvarala tisuće sjena, tamne džepove u mraku. Poželio je da je ponio baterijsku svjetiljku -uvijek je nosio jednu, pa makar u pisaljki, jer je i to oružje! Zašto je zaboravio? Onda je s iznenanenjem ugledao svjetla baterijskih svjetiljki kako se presijecaju na crnom tlu aerodroma jureći izmenu istih hlača i suknja gdje je on pretraživao. Sigurnosna policija je stigla do iste teorije, a zašto i ne 155 Plastika (franc); eksploziv hladetinaste primljive grade koji se stavlja oko detonatora; najprije je proizveden u Francuskoj, (op. prev.) 286 bi? Aerodrom La Guardia, 1972; aerodrom Lod, Tel Aviv, 1974; Rue De Bac, Pariz, 1975; Harrods156, London, 1982. I pola tuceta od Teherana do Bejruta; zašto ne bi? Oni su bili u toku, on nije. Njegove su misli bile spore - a on to ne može dozvoliti! Tko? Gdje? Golemi službeni 747 Narodne Republike pojavio se kao velika srebrna ptica. Mlazni motori su grmjeli kroz kišu pa su se stišali dok je pilot manevrirao zauzimajući položaj na nepoznatom zemljištu. Vrata su se otvorila i počela je parada. Dvojica šefova britanske i kineske delegacije pojavila su se zajedno na vratima. Mahali su i zajednički klicali po metalnim ljestvama, jedan u besprijekornoj odjeći Whitehalla, drugi u običnoj kineskoj uniformi bez čina i oznaka. Slijedila su ih dva reda pomoćnika i anutanata. Zapadnjaci i orijentalci su namještali lica za kamere i menusobno prijateljski pozirali. Sefovi su se približavali mikrofonima. Glasovi koji su jednolično nadirali iz zvučnika i kroz kišu sljedećih minuta bili su Jasonu nerazgovijetni. Dio misli bavio se ceremonijom pod svjetlom reflektora, a veći dio pozabavio se konačnim traženjem - jer će to biti konačno. Ako je samozvanac tu, on ga mora pronaći - prije ubojstva, prije kaosa! Ali, prokletstvo, gdje? Bourne je izašao izvan konopaca, daleko na desno, kako bi bolje vidio što se dogana. Stražar se suprostavio; Jason je pokazao čovjeku svoju propusnicu i ostao nepokretan proučavajući

televizijsku ekipu, njihov izgled, oči, opremu. Ako je ubojica menu njima, tko je on? ≫Izražavamo zajedničko zadovoljstvo što možemo objaviti da je učinjen daljnji Page 152 Bourneova nadmoć napredak u vezi s Ugovorima. Mi iz Ujedinjenog kraljevstva...!≪ ≫Mi iz Narodne Republike Kine - jedine istinske Kine na licu zemlje -izražavamo želju za ostvarenjem bliskih veza s onima koji žele...!≪ Govori su bili isprekidani kad je svaki vona želio podržati svog istovrs-nika, ali ipak dajući na znanje svijetu da ima još mnogo toga o čemu treba pregovarati. Ispod uljudnosti su probijali napetost, verbalni placebo157 i plastični osmijesi. A Jason nije našao ništa na što bi se mogao usredotočiti, ništa, pa je obrisao čelo i kimnuo stražaru, a zatim se podvukao ispod konopca i opet se vrati u gomilu okupljenu iza ogranena prostora. Probijao se prema lijevoj strani konferencije za novinare. Odjednom je Bourneov pogled privukao niz automobilskih svjetala na kiši koji su skrenuli na pistu na udaljenom kraju polja da bi automobili ubrzali prema avionu koji je stajao na postaji. A onda, kao na znak, začu se gromoglasan aplauz. Kratka ceremonija je bila završena, što je 156 Londonska najveća robna kuća na svijetu pred kojom su irski nacionalisti 1982. aktivirali bombu koja je ubila pet prolaznika, (op. prev.) 57 U medicini neaktivna tvar koja se daje pacijentu koji inzistira primati lijek pa mu je korisna kao psihološka prijevara ili se upotrebljava za ispitivanje djelotvornosti novog lijeka, (op. prev.) 287. označio dolazak službenih limuzina, svaka s motociklističkom pratnjom izmenu delegacija te gomile novinara i fotografa. Policija je okruživala sva televizijska kola naredivši svima, osim dvojici unaprijed izabranih kamermana, da unu u kola. Bio je to trenutak. Ako se išta treba dogoditi, sada će se dogoditi. Ako će instrument smrti biti postavljen, ako je naboj trebao eksplodirati u vremenskom razmaku od minute ili manje, trebao je sada buditi postavljen!! Metar i po do dva sa svoje lijeve strane opazio je oficira policijskog kontingenta, visokog muškarca čije su se oči brzo kretale poput Jasonovih. Jason se nagnuo prema čovjeku i progovorio kineski držeći svoju propusnicu koju je rukom štitio od kiše. - Ja sam čovjek iz Mossada! - vikao je nastojeći se glasom probiti kroz aplauz. - Da, ja znam za vas! - vikao je policajac. - Rekli su mi. Zahvalni smo vam što ste ovdje! - Imate li baterijsku svjetiljku - neko svjetlo? - Da, naravno. Želite li to?

- Veoma! - Evo. - Očistite mi put! - naredio je Bourne pokazujući oficiru kretnjama da ga slijedi. - Nemam vremena za pokazivanje papira! - Zacijelo! - Kinez je išao za njim i presreo stražara koji je upravo htio zaustaviti Jasona - pucajući u njega ako bude potrebno. - Pusti ga! On je jedan od nas! On je treniran za ovakve stvari! - Židov iz Mossada? - To je on. - Rečeno nam je. Hvala vam, sir... Ali, dakako, on me ne može razumjeti. - Prilično je čudno, ali može. On govori i Guandong hua. - U Food Streetu postoji restoran koji oni nazivaju Kosur158, a uslu-žuje našim jelima... Bourne je sada bio izmenu limuzina i prostora ogranenog konopcima. Dok je hodao uz liniju konopaca, svjetiljku je uperio na crni makadam, a narenenja je izdavao na kineskom i engleskom - vikao je, ali i nije vikao; to su bile zapovijedi razumna čovjeka koji je, možda, korak-dva unazad objašnjavajući onima iza sebe. Stigao je do vodeće limuzine na kojoj su bile zastave Velike Britanije i Narodne Republike, prva zdesna, a druga slijeva, što je značilo da je Engleska domaćin, a Kina gost. Predstavnici su se vozili zajedno. Jason je usredotočio pažnju na tlo; egzaltirani putnici su se spre- 158 Iskrivljeno od jidiškog kosher, košer: jelo koje se priprema po židovskim dijetetskim propisima (op. prev.) mali ući u dugačka kola sa svojim najvjernijim pomoćnicima dok ih je pratio jednolični pljesak. To se dogodilo, ali Bourne nije bio siguran što je to bilo! Njegovo lijevo rame dotaknulo je nečije rame i dodir je bio električan. Čovjek kojeg je dotakao najprije se nagnuo naprijed, a zatim je tijelo vratio natrag takvom žestinom da je Jason izgubio ravnotežu. Okrenuo se i pogledao čovjeka na motociklu policijske pratnje, a zatim je podigao baterijsku svjetiljku da pogleda tamni plastični oval šljema. Udarila ga je munja; oštre nazupčene strijele slamale su se o njegovu lubanju, a Page 153 Bourneova nadmoć oči su mu se zakivale dok se nastojao prilagoditi nevjerojatnom prizoru. Zurio je u sebe — od prije samo nekoliko godina! Tamne crte iza nepropusnog šljema su njegove, njegove! To je komandosi Samozvanac! Ubojica! Oči koje su mu uzvraćale pogled takoner su iskazivale strah, ali su bile brže od Webbovih. Neznančeva ravna, ali ukočena ruka pojuri i sruči se na Jasonov vrat presjekavši mu i riječi i misli. Bourne je pao unazad, nesposoban da vikne, držeći se za vrat, dok se ubojica nagnuo s motocikla i ustao. Projurio je pored

Jasona i podvukao se pod konopac. Uhvatite ga! Ulovite ga!... Marte! Riječi su bile odsutne - samo su histerične misli tiho vrištale u Bourneovoj svijesti. Pokušao je povratiti, što je osjetio kao praskavi zasjek u grlu, skočio je preko konopca i uronio u gomilu slijedeći trag srušenih tijela koje je ubojica obarao u bijegu. - Zaustavite ga! - Samo se posljednja riječ pojavila iz Jasonova grla; bio je to hrapavi šapat. - Pustite me da pronem! Posljednje riječi su bile čujne, ali ga nitko nije slušao. Negdje blizu terminala muzika je svirala zanemarujući pljusak. Put je zatvoren! Posvuda samo ljudi, ljudi, ljudi! Pronanite ga! Uhvatite ga! Marie! Nestao je. Isceznuo je! - Pustite me da ga pronem! - vrisnuo je; riječi su mu sada jasne, ali se nitko nije na njih osvrtao. Trzao se, vukao se, gurao prema rubu gomile gdje se suočio s drugom gomilom iza staklenih vrata terminala. Nitko! Ništa! Ubojica je otišao! Ubojica? Ubojstvo! Bila je to limuzina, vodeća limuzina sa zastavama obiju zemalja! To je meta! Negdje u automobilu ili ispod njega je tihi mehanizam koji će ga dignuti u zrak i tako ubiti šefove obiju delegacija. Rezultat - scenarij... kaos. Preuzimanje! Bourne se okrenuo i grozničavim pogledom tražio nekoga od autoriteta. Dvadeset metara iza konopca, stojeći u stavu mirno dok su svirali englesku himnu, bio je oficir kowloonske policije. Za opasačem je imao 289, radio. Prilika! Limuzine su počele svoj dostojanstveni mimohod prema nevidljivom izlazu s aerodroma. Jason je trznuo konopac, podigao ga i srušio stupič pa se trkom uputio prema niskom, uspravnom kineskom oficiru. - Xun su! - zagrmjelo je. - Shemma? - odgovorio je iznenaneni čovjek i instinktivno pošao rukom po pištolj u koricama za pašom. - Zaustavite ih! Automobile, limuzine! Onu naprijed! - O čemu govorite? Tko ste vi? Bourne je zamalo udario čovjeka koliko se osjećao nemoćnim - Mos-sad! - riknuo je. - Vi ste onaj iz Izraela? Čuo sam... - Slušajte me! Uključite radio i recite im da se zaustave! Neka svi odmah izanu iz tih kola! Kola će eksplodirati! Brzo! Oficir je kroz kišu pogledao u Jasonove oči, jednom kimnuo i izvukao radio. - Ovo je hitno! Očistite kanal i brzo mi dajte Crvenu zvijezdu jedan. Odmah! - Sva kola! - prekinu ga Bourne. - Kažite im da napuste formaciju! - Promjena! - vikao je oficir. - Pažnja svim kolima. Dajte mi vezu s njima! - Napetim, ali kontroliranim glasom, Kinez je govorio jasno, naglašavajući svaku riječ.

- Ovdje je Kolonija pet i imamo hitan slučaj. Sa mnom je čovjek iz Mossada i ja prenosim njegove upute na temelju kojih treba odmah nastupiti. Crvena zvijezda jedan neka se odmah zaustavi i neka svi izanu iz kola i potrče da se sklone. Sva druga kola neka skrenu lijevo prema sredini polja, što dalje od Crvene zvijezde jedan. Izvršite odmah! Osupnuta gomila gledala je udaljene automobile čiji su motori radili u jednozvučju. Pet limuzina se iskralo iz formacije i pojurilo u udaljeni mrak aerodroma. Prva kola su se zaustavila uz škripu kotača; otvorila su se vrata, ljudi su potrčali u svim smjerovima. Dogodilo se nakon osam sekundi. Limuzina nazvana Crvena zvijezda jedan eksplodirala je dvanaest metara od otvorena izlaza. Gorući metal i razbijeno staklo poletjeli su zavojito u zrak, vrativši se zajedno s pljuskom; glazba je prestala svirati usred daha. Peking, 2},2 5 h Iznad sjevernih predgrana Pekinga je veliki ograneni prostor o kojemu se rijetko govori i zacijelo nije za javnu inspekciju. Glavni je razlog sigur- 159 To je nekad doista bilo. Sada su unutar te enklave i dječja igrališta, a jedan dio žitelja se iselio u druge dijelove Pekinga. Taj je predio djelomično naslijenen, a djelomično izgranen nakon pobjede revolucije. Danas je dostupan i drugima pa tu čak stanuju i neki stranci, diplomati, (op. prev.) Page 154 Bourneova nadmoć 290 nost, ali tu je i element zbunjenosti za takvo društvo jednakih. Unutar te velike pošumljene enklave nalaze se vile najmoćnijih osoba Kine.159 Ograneni prostor je bio obavijen tajnom, što nije ni čudo ako znamo da je čitav kompleks ogranen visokim zidom od sivog kamena, da ulaz čuvaju očvrsli vojni veterani, a da gustim šumama stalno patroliraju psi. A ako je netko spreman razmišljati ili naganati o društvenim ili političkim odnosima koji se ovdje gaje trebalo bi napomenuti da se nijedna vila ne može vidjeti iz druge jer je svaka granevina okružena svojim unutrašnjim zidom, a čuvari su osobno odabrani nakon godina poslušnosti i povjerenja. Ime, kad je izgovoreno, glasi Brdo nefritskog tornja, ali se ne odnosi na geološko brdo, već na golemi brežuljak koji s uzdiže iznad ostalih. Tu su živjeli, kad ih je pratila politička sreća, ljudi poput Mao Zedonga, Liu Shaoqija, Lin Biaa i Zhou Enlaija. Menu osobama koje sada tu žive bio je i čovjek za kojeg se mislilo da oblikuje ekonomsku sudbinu Narodne Republike. Svjetsko novinstvo ga je jednostavno spominjala kao Shenga, a ime se odmah prepoznavalo. Njegovo puno ime je Sheng Chou Yang.160 Smena limuzina jurila je cestom duž koje je bio visoki sivi zid. Kola su se približavala vratima broj šest. Kao da je zabrinut, vozač je naglo zakočio i kola su skliznula prema ulazu zaustavivši se nekoliko centimetara od

jar-konarančaste pregradne motke koja je održavala snop prednjih svjetala automobila. Kolima je prišao stražar. - Koga ste došli vidjeti i kako se zovete? Potrebna i je vaša službena osobna isprava. - Ministra Shenga - rekao je vozač. - A moje ime nije važno, niti su vam potrebni moji papiri. Molim vas, izvijestite ministrovu rezidenciju da je ovdje njegov glasnik iz Kowloona. Vojnik je slegnuo ramenima. Takvi su odgovori bili standardni na Brdu nefritskog tornja, a njegova bi ustrajnost mogla rezultirati premještanjem s ove nebeske dužnosti gdje je i preostala hrana bila izvan domašaja mašte, a za poslušnu i uslužnu službu čak se dobiva i strano pivo. Ipak je stražar upotrijebio telefon. Posjetioca treba pustiti na propisani način. Drugačije postupanje moglo bi ga natjerati da klekne na zemlju i sa stražnje strane primi metak u glavu. Stražar se vratio u vratarnicu i nazvao vilu Sheng Chou Yanga. Pusti ga. Brzo! 160 Sheng Chou Yang je, dakako, izmišljena ličnost. Menutim, kuomintanških zavjera u višim razinama uprave je bilo, premda ne ovakve razine. Vrijeme je da kažemo da je Robert Ludlum, snujuči ovu knjigu, razgovarao s nekoliko kineskih rukovodilaca (a posjetio je i Kinu nakon objavljivanja knjige "Bourneova nadmoć"), ali nije na nama da ocjenjujemo što su stvarne činjenice, a što "pjesnička sloboda" jer ovo je -suvremeni politički triler, (op. prev.) 291 Ne vraćajući se kolima, stražar je pritisnuo dugme i narančasta pregrada se podigla. Automobil je pojurio unutra. Prebrzo po šljunku, pomisli čuvar. Glasniku se vraški žurilo. - Ministar Sheng je u vrtu - rekao je oficir pored vrata gledajući iza posjetioca i zvjerajući pogledom u mraku. - Ponite k njemu. Glasnik je protrčao kroz prednju sobu ispunjenu crvenim lakiranim namještajem do nadsvonenog dijela iza kojeg je bio ozidani vrt s četiri menusobno povezana umjetna jezera s ljiljanima sa strane, a osvijetljena žutim svjetlom ispod vode. Dvije presijecajuće staze od bijelog šljunka formirale su X izmenu jezerca, a na kraju svake staze, u ovalnom prostoru, bile su niske crne pletene stolice okolo stolova. Na istočnoj strani, pored zida od cigli, sam je sjedio muškarac srednjeg rasta, kratko podšišan i prerano sijede kose te ispijenih crta lica. Ako je na njemu bilo nešto što je moglo iznenaditi onoga tko ga prvi put susreće, onda su to bile njegove oči jer su to bile tamne oči mrtva čovjeka - kapci mu nisu žmirkali ni na tren. No, nasuprot tome, to su bile oči zanesenjaka, fanatika čija je slijepa posvećenost ideji bila srž njegove snage; u zjenicama je bio bijeli žar, a u očnim jabučicama munja. To su bile oči Sheng Chou Yanga, a tog su trenutka gorjele vatrom. - Kaži mi! - zagrmio je dok je objema rukama stegao crne ručice pletene stolice.

- Tko radi ovo? - Sve je to laž, ministre! Provjerili smo kod naših ljudi u Tel Avivu. Ne postoji takav čovjek kakvog su opisali. U Kowloonu nema agenta Mossada! Laž! - Sto si poduzeo? - To je najsmetenija... - Akcija? - Ulazimo u trag nekom Englezu u Mongkoku o kojem nitko ništa ne zna. - Budale i idioti! Idioti i budale! S kim si razgovarao? Page 155 Bourneova nadmoć - S našim ključnim čovjekom u kowloonskoj policiji. On je zapanjen i, žao mi je što to moram reći, mislim da je prestrašen. Nekoliko je puta spomenuo Macao, a meni se nije svinao njegov glas. - On je mrtav. - Prenijet ću vaše upute. - Bojim se da nećeš moći. - Sheng je načinio kretnju lijevom rukom i posegnuo ispod niskog stola; desna mu je ruka bila u sjeni. - Doni platiti svoju poslušnost Kuomintangu - naredio mu je. Glasnik je prišao ministru. Nisko se nagnuo i uzeo lijevu ruku velikog čovjeka. Sheng je podigao desnu ruku. U njoj je bio pištolj. 292 ,,.,.., Uslijedila je eksplozija u kojoj je glasniku prsla glava. Fragmenti lubanje i tkiva popadali su u umjetna jezerca s ljiljanima. Oficir se pojavio ispod nadsvonenog dijela kad se tijelo trgnulo od sudara s bijelim šljunkom. - Ukloni ga - naredio je Sheng. - Suviše je čuo, suviše je saznao... suviše je predstavljao. - Svakako, ministre. - I stupi u vezu s čovjekom u Macau. Imam upute za njega koje treba odmah provesti dok vatre u Kowloonu još obasjavaju nebo. Želim da done ovamo. Kad se oficir približavao mrtvom glasniku, Sheng je odjednom ustao i polako krenuo do najbližeg jezerca; kad je stao, lice su mu osvjetljavala svjetla ispod vode. Opet je progovorio; glas mu je bio jednolik, ali ispunjen ciljem. - Uskoro čitav Hong Kong i teritoriji - rekao je zureći u ploveće listove vodenog ljiljana. - Ubrzo zatim - cijela Kina. - Vi vodite, ministre - rekao je oficir gledajući u Shenga pogledom koji je gorio od privrženosti. - Mi slijedimo. Marš koji ste obećali - počeo je. Vraćamo se našoj Majci i zemlja će opet biti naša. - Da, bit će - suglasio se Sheng Chou Yang. - Nas se ne može opovrgnuti. Mene se ne može opovrgnuti. .293. 20

Oko podneva tog paralizirajućeg dana kad je Kai-tak bio samo aerodrom, a ne polje za ubojstvo, ambasador Havilland je opisao zapanjenoj Catherini Staples glavne okosnice Shengove zavjere s korijenima u Kuo-mintangu. Cilj: konzorcij taipana s centralnim vonom čiji je sin Sheng koji preuzima Hong Kong i pretvara koloniju u financijsko carstvo samih urotnika. Neizbježan rezultat: zavjera ne bi uspjela, a bijesni div kakav je Narodna Republika, udario bi sa svoje strane, umarširao u Hong Kong, poništio Ugovore i bacio Daleki istok u kaos. U sličnim bi okolnostima tako mogla nastupiti svaka vlada, a ne samo kineska. U krajnjoj nevjerici, Catherine je zahtijevala dokaze pa je do 2,15 h dvaput pročitala dugački dosje State Departmenta o Sheng Chou Yangu na kojem je bila oznaka ≫vrhunska tajna≪, ali se nastavila žestoko suprotstavljati jer točnost autorstva nije mogla biti verificirana. U 3,30 h su je odveli u radiosobu pa joj je putem satelitskog prijenosa sa scramblerom čovjek po imenu Raillv, iz Vijeća nacionalne sigurnosti u Washingtonu, iznio čitav niz ≫činjenica≪. - Vi ste samo glas, gospodine Raillv - rekla je Staplesova. - Kako mogu znati da niste u podnožju Peaka u Wanchaiju. U tom se trenutku začuo glasni klik na liniji, a onda joj se obratio glas koji su Catherine i svijet dobro poznavali: - Ovdje je predsjednik Sjedinjenih Država, gospono Staples. Ako sumnjate u to, predlažem vam da nazovete svoj konzulat. Zatražite od njih da se spoje s Bijelom kućom diplomatskim telefonom i neka zatraže potvrdu našeg prijenosa. Ja ću zadržati liniju. Vi ćete dobiti potvrdu. U ovom trenutku nisam zauzet ničim boljim - ništa nije važnije. Tresući glavom i nakratko zatvorivši oči, Catherine je mirno odgovorila: - Ja vam vjerujem, gospodine predsjedniče. - Zaboravite na mene, vjerujte u ono što ste čuli. To je istina. - To je tako nevjerojatno - nezamislivo. ..294 -Ja nisam stručnjak, gospono Staples, a nikad to nisam ni potvrdio, ali ni ideja o trojanskom konju nije bila vrlo vjerojatna. U redu, to može biti legenda i Menelajeva je žena možda bajka iznikla u mašti pripovjedača uz logorsku vatru, ali zamisao je vrijedna - postala je simbolom neprijatelja koji iznutra uništava svog protivnika. - Menelaj...? - Ne vjerujte medijima, ja sam pročitao knjigu-dvije. Ali vjerujte našim ljudima, gospono Staples. Vi ste nam potrebni. Ja ću nazvati vašeg premijera ako će to pomoći, ali, pošteno rečeno, radije ne bih. On će možda smatrati potrebnim da razgovara s drugima. Page 156 Bourneova nadmoć - Ne, gospodine predsjedniče. Suzdržljivost jest sve. Ja počinjem shvaćati ambasadora Havillanda.

- Vi ste ispred mene. Ja ga ne razumijem uvijek. - Možda je bolje tako, sir. U 3 sata i 58 minuta upućen je hitan poziv - najviši prioritet - sterilnoj kući na Victoria Peaku, ali nije bio ni za ambasadora, ni za državnog podtajnika McAllistera. Bio je za majora Lina Wenzua. Nakon tog poziva uslijedilo je zastrašujuće bdijenje koje je potrajalo četiri sata. Škrta informacija je bila tako elektrizirajuća da je sva koncentracija bila usredotočena na krizu. Catherine Staples je telefonirala svom konzulatu i visokom komesaru rekla da se ne osjeća dobro pa toga poslijepodneva neće prisustvovati strateškoj konferenciji s Amerikancima. Njezina nazočnost u sterilnoj kući bila je dobro došla. Ambasador Havilland je htio da starija službenica vanjske službe sama vidi i shvati kako je Daleki istok blizu erupcije. Kako neizbježna greška ili Shenga ili njegovog ubojice može dovesti do tako drastične eksplozije da bi kineske trupe mogle zauzeti Hong Kong za nekoliko sati, što ne bi samo zaustavilo svjetsku trgovinu kolonije, već bi izazvalo i ljudsku patnju velikih razmjera - žestoki meteži na svim stranama, odredi smrti slijeva i zdesna koji iskorištavaju nezadovoljstva nastala još prije četrdeset godina, rasne i provincijske skupine nako-striješene jedna protiv druge i protiv vojske. Krv bi potekla ulicama i lukom, a sve bi se to prenijelo i na druge zemlje pa bi globalni rat postao istinskom mogućnošću. On joj je to obrazlagao dok je Lin bijesno rukovao oko telefona izdajući narenenja, koordinirajući svoje ljude s kolonijalnom policijom i službom sigurnosti na aerodromu. Sve je započelo kad je major iz MI-6 prekrio dlanom slušalicu i mirnim glasom progovorio u viktorijanskoj sobi Victoria Peaka: - Kai-tak večeras. Britansko-kineska delegacija. Ubojstvo. Meta je krunski guverner. Vjeruju da je to Jason Bourne. - Ja to ne mogu razumjeti! - protestirao je McAllister skočivši iz naslonjača. - To je prerano. Sheng nije spreman! Mi bismo imali barem nagovještaj o tome, kad bi bilo tako - službenu izjavu iz njegova ministarstva s nekakvom aluzijom na predloženu komisiju. To je krivo! - Krivi račun? - ledeno ga upita ambasador. - Moguće je. Ili nešto drugo. Strategija koju nismo razmatrali. - Haj'te na posao, majore - rekao je Havilland. Pošto je izdao posljednja narenenja, Lin je saslušao konačnu naredbu od Havillanda prije nego se zaputio na aerodrom. - Držite se izvan vidika, majore - rekao je ambasador. - Ja to i mislim. - Nemoguće - odgovorio je Lin. - S poštovanjem, sir, ja moram biti sa svojim ljudima na pozornici doganaja. Ovo su iskusne oči. - S jednakim poštovanjem - nastavio je Havilland. - Ja to moram postaviti kao uvjet da izinete kroz vanjska vrata.

- Zašto, gospodine ambasadore? - S obzirom na vašu oštroumnost, iznenanen sam da me to pitate. - Moramf Ne razumijem! - Onda je to možda moja pogreška, majore. Mislio sam da sam vam pojasnio zašto smo otišli u takve krajnosti da dovedemo ovamo našeg Jasona Bournea. Prihvatite činjenicu da je on izuzetan, to pokazuje njegova prošlost. Njegove uši nisu samo na zemlji, već su zakočene sa sva četiri vjetra. Ako je medicinska prognoza točna i dijelovi sjećanja mu se nastave postupno vraćati, moramo pretpostaviti da on ima kontakte posvuda u ovom dijelu svijeta, u kutićima i pukotinama o kojima ništa ne znamo. Pretpostavimo - samo pretpostavimo, majore - da ga jedan od njegovih kontakata informirao da je znak uzbunjivanja upućen večeras na aerodrom Kai-tak i da su se velike snage sigurnosti okupile da zaštite krunskog guvernera. Što mislite da bi on učinio? - Bio bi tamo - mirno, oklijevajući odgovori Lin Wenzu. - Negdje. - I pretpostavimo opet da vas nas Bourne vidi? Oprostite mi, ali vas nije lako previdjeti. Disciplina njegova logičkog uma - logika, disciplina i mašta uvijek su bili njegovim sredstvima preživljavanja - prisilila bi ga da točno utvrdi tko ste vi. Trebam li još nešto reći? - Mislim da ne treba - odgovori major. - Veza je stvorena - rekao je Havilland prelazeći preko Linovih riječi. - U Macau ne postoji taipan kojem su ubili ženu. Umjesto njega, postoji visokocijenjeni terenski oficir britanske obavještajne službe kao fiktivni taipan pa on odmah shvaća da su ga nahranili još jednom laži koja odjekuje kao prvobitna laž. Znat će da su ga vladine snage opet izmanipulirale, 296 Page 157 Bourneova nadmoć izmanipulirale na najokrutniji mogući način - otmicom njegove žene. Mozak je, majore, delikatan instrument, a njegov je delikatniji nego u većine. Postoji odrenena granica do koje može podnositi stres. Ja čak ne želim pomisliti što bi on mogao učiniti - što bismo mi mogli biti prisiljeni učiniti. - To je uvijek bio najslabiji dio scenarija, a ipak je srž - na to će Lin. - ≫Domišljat izum≪ - prekine ga McAllister očito citirajući. - ≫Malo je akata osvete koji se tako spremno razumiju kao oko za oko≪. Tvoje riječi, Lin. - Ako je tako, nije trebalo da mene odaberete da igram ulogu vašeg taipana! - inzistirao je major. - U Hong Kongu je kriza, a vi ste me obo-galjili! - To je ista kriza s kojom smo svi suočeni - blago će Havilland. - Jedino ovaj put imamo upozorenje. Osim toga, koga bismo drugog izabrali? Koji bi drugi Kinez, osim dokazanog šefa Specijalnog odjela, bio pročišćen od Londona, odnosno kome bi London dao podobnost za ono što vam je od početka rečeno, a da ništa ne kažem o onome što sada znate? Postavite svoje zapovjedno mjesto unutar tornja na

aerodromu. Staklo je tamo. Golemi major se bez riječi okrenuo i izišao iz sobe. - Je li mudro pustiti ga da ode? - upita McAllister dok su on, ambasador i Catherine Staples gledali u vrata koja je zatvorio Lin. - Svakako - odgovori diplomat tajnih operacija. - Ja sam ovdje proveo nekoliko tjedana s MI-6 - nastavio je podtajnik, brzo govoreći. - U prošlosti je bilo i njegova neposluha. - Jedino kad su mu narenenja davali ovdje postavljeni britanski oficiri s manje iskustva nego je on imao. Nikad nije bio prekoren; bio je u pravu. Kao što on zna da sam ja u pravu. - Kako možete biti tako sigurni? - Sto mislite, zašto je rekao da smo ga obogaljili? On to ne voli, ali prihvaća. - Havilland je zašao iza stola i okrenuo se Catherini. - Molim vas sjedite, gospono Staples. - A Edwarde, rado bih te zamolio za uslugu, a ona nije ni u kakvoj vezi s povjerljivošću. Ti znaš koliko i ja znam, a vjerojatno si i bolje upućen u tekuća zbivanja, a ja ću te, bez ikakve sumnje, pozvati ako mi bude potrebna informacija. Menutim, ja bih želio nasamo porazgovarati s gosponom Staples. - Svakako - rekao je podtajnik sakupljajući papire po stolu, dok je Catherine sjela u naslonjač nasuprot diplomatu. - Ima mnogo toga o čemu moram razmišljati. Ako ova stvar s Kai-takom nije šala - ako je to izravna Shengova naredba - onda je on zasnovao strategiju koju nismo raz- 297.. matrali, a to je opasno. Na temelju svakog puta, svakog usmjerenja koje sam ispitivao, on mora svoju kuću za menusobno obračunavanje, svoju prokletu ekonomsku komisiju, ponuditi u stabilnim okolnostima, ne nestabilnim. On bi sve mogao rascijepati - ali on nije glup, on je briljantan. Sto to radi? - Razmotrite, ako želite - prekinu ga ambasador namrštivši se dok je sjedao - naš pristup s obratne strane, Edwarde. Umjesto da za vrijeme razdoblja stabilnosti zasadi svoju financijsku klirinšku instituciju raznih tai-pana, on to čini u nestabilnosti - ali sa simpatijama - kako bi se brzo vratio red. Ne bijesni div, već prije zaštitnički otac koji se brine za svoj emocionalno smućeni izdanak želeći ga smiriti. - U ime kakve prednosti? - To se brzo dogana, to je sve. Tko bi tako pomno ispitivao grupu uglednih financijera iz kolonije postavljenu na mjesto za vrijeme krize? Nakon svega, oni predstavljaju stabilnost. To je nešto o čemu treba razmisliti. Allister je držao papire u ruci i gledao u Havillanda. - To je za njega suviše nalik kockanju - rekao je. - Sheng riskira da izgubi kontrolu nad ekspanzionistima, nad onim starim vojnim revolucionarima koji traže bilo kakvu ispriku za ulazak u koloniju. Kriza zasnovana na nasilju sjajno bi im išla na

ruku. To je scenarij koji smo dali Webbu, a to je realistično. - Ukoliko Shengov položaj nije sada dovoljno jak da ih potisne. Kao što ste sami rekli, Sheng Chou Yang se pobrinuo da Kina zaradi mnogo novaca, a ako je ikad postojao bazično kapitalistički nastrojen narod, onda su to Kinezi. Oni imaju više od zdravog uvažavanja novca, to je opsjednutost. - Ali Kinezi osjećaju poštovanje prema starim ljudima iz Dugog marša161, a i to je opsjednutost. Bez tih ranih maoista većina kineskog mladog rukovodstva bili bi nepismeni seljaci koji savijaju lena na njivi. Oni štuju te stare vojnike. Sheng bi se izložio riziku sučeljavanja. - Tada postoji i alternativna teorija koja bi mogla biti kombinacijom onog o čemu oboje govorimo. Mi nismo kazali Webbu da se za neke od tih glasnijih vona pekinške stare garde već mjesecima nije čulo. A u nekoliko slučajeva, kad je bio objavljen službeni glas, ovaj ili onaj su umrli prirodnom smrću ili je bio Page 158 Bourneova nadmoć tragičan incident, a u jednom je slučaju čovjek pao 161 Već legendarni doganaj u nastanku suvremene Kine: marš dug 10.000 kilometara u kojemu je sudjelovalo (1934.-35.) sto lisuća pripadnika kineske Crvene armije pod novoizabranim vodstvom KP na čelu s Mao Zedongom. Marš na koji su kineski revolucionari bili prisiljeni pred nadmoćnim kuomintanškim snagama krenuo je iz Kiangsija, u jugoističnoj Kini, a završio je u Shensiju, u sjeverozapadnoj Kini. Samo oko 8000 ljudi je preživjelo Dugi marš. (op. prev.) 29S u nemilost. A sada, ako je održiva naša pretpostavka da su barem neki od tih utišanih ljudi žrtve Shengova unajmljena pištolja... - Onda on učvršćuje svoj položaj eliminacijom - upadne mu u riječ McAllister. - Zapadnjaci su po cijelom Pekingu; hoteli su sasvim puni. Sto je još više - osobito jedan ubojica koji bi mogao biti bilo tko - neki ataše, poslovni čovjek... kameleon. - A tko bi bolje od manipulativnog Shenga uspio organizirati tajne susrete izmenu njegovog Jasona Bournea i izabranih žrtava? Bio bi dobar bilo koji izgovor, ali prvenstveno vojna visokotehnološka špijunaža. Mete bi skočile na to. - Ako je išta od ovog blizu istine, Sheng je mnogo dalje nego smo mi mislili. - Uzmite svoje papire. Tražite sve što vam treba od naše obavještajne strukture i MI-6. Sve proučite, ali nanite nam ideju-vodilju, Edwarde. Ako večeras izgubimo krunskog guvernera, možda smo na putu da za nekoliko dana izgubimo Hong Kong. Zbog svih krivih razloga. - On će biti zaštićen - promrmljao je McAllister uputivši se prema vratima smrknuta lica. - Na to računam - rekao je ambasador dok je podtajnik zatvarao vrata za sobom.

Havilland se okrenuo Catherini Staples. - Da li me doista počinjete shvaćati? - upita je. - Riječi i njihove zaplete da, ali ne i odrenene pojedinosti - odgovori mu Catherine gledajući čudno u vrata koja je državni podtajnik netom zatvorio. - On je čudan čovjek, zar ne? - McAllister? -Da. - Da li vas on uzrujava? - Suprotno. On daje odrenenu vjerodostojnost svemu što ste mi rekli. Vi, taj čovjek Reillv - čak i vaš predsjednik, bojim se. - Staplesova se okrenula ambasadoru. - Govorim pošteno i iskreno. - Želim da bude tako. I razumijem valnu dužinu na kojoj ste. McAllister je jedan od najboljih analitičkih umova u State Departmentu, sjajni birokrat koji se nikad neće uzdići do razine svoje vrijednosti. - Zašto ne? - Ja mislim da znate, ali ako ne znate, osjećate to. On je sasvim moralan čovjek, a ta mu je moralnost stajala na putu napredovanju u službi. Da sam ja proklet njegovim osjećajem moralnog svetogrna, ja nikad ne bih postao čovjek koji sam postao - a u svoju obranu, nikad ne bih postigao 299 ono što sam postigao. Ali ja mislim da i to znate. Toliko ste otprilike rekli kad ste došli ovamo. - Sada ste vi iskreni. To cijenim. - Drago mi je. Ja želim da zrak izmenu nas bude čist jer mi je potrebna vaša pomoć. - Marie? - I izvan nje - odgovori Havilland. - Koje vas pojedinosti uznemira-vaju? Sto mogu razjasniti? - Ta klirinška kuća, ta komisija bankara i taipana koje će Sheng predložiti da nadziru financijsku politiku kolonije... - Dopustite mi da predvidim vaše pitanje. Na površni, oni će biti različiti po karakteru i položaju te nadasve prihvatljivi. Kao što sam rekao McAllisteru kad smo se prvi put sreli, da smo mislili da čitava ta luda shema zaslužuje molitvu, mi bismo se okrenuli na drugu stranu i zaželjeli im uspjeh, ali ona nema šanse. Svi moćni ljudi imaju neprijatelje; bit će skeptika ovdje u Hong Kongu i u Pekingu - ljubomornih grupa koje su isključene - a one će kopati dublje nego Sheng očekuje. Ja mislim da znate što će naći. - Da svi putevi, iznad i ispod zemlje, vode u Rim. A Rim je ovdje taj taipan, Shengov otac, čije ime vaši selektivni dokumenti nikad ne spominju. On je pauk čija mreža doseže do svakog člana te financijske institucije. On ih nadzire. Zaboga, tko je zapravo on? - Htio bih da znam - reče Havilland beživotnim glasom.

- Vi doista ne znate? - iznenaneno ga upita Staplesova. Page 159 Bourneova nadmoć - Kad bismo znali, život bi bio mnogo jednostavniji, a ja bih vam to rekao. Ja se s vama ne igram igara, mi nismo saznali tko je on. Koliko taipana ima ovdje u Hong Kongu? Koliko fanatika želi uzvratiti udarac Pekingu na bilo koji mogući način, a sve za slavu Kuomintanga? Prema njihovoj tezi, Kinu su im ukrali, zemlju njihovih otaca, grobove njihovih predaka, njihove posjede - sve. Mnogi su bili pošteni ljudi, gospono Staples, ali drugi nisu. Političke vone, ratnički feudalci, zemljoposjednici, neizmjerno bogati - to je bilo privilegirano društvo koje je uživalo na znoju i progonu milijuna. A ako to zvuči kao staro kljuse današnje kineske propagande, to je ipak bio klasičan slučaj jučerašnjeg izazova koji je izazvao takvu besmislicu. Pred nama je šačica opsjednutih izbjeglica koji svoje žele natrag. Zaboravljaju na korupciju koja je dovela do njihova pada. - Jeste li ikad pomišljali da se sučelite sa Shengom? Privatno? - Dakako, a u njegovu je reagiranju sve suviše predvidivo. On bi glumio čovjeka koji je sramotno uvrijenen pa bi nam odmah jasno stavio do znanja da će, ako ustrajemo u tim odvratnim fantazijama u pokušaju da ga 300 diskreditiramo, proglasiti ništavnim Ugovore tvrdeći da je s ove strane bila dvostruka igra pa bi odmah preveo Hong Kong u pekinšku ekonomsku orbitu. Rekao bi da bi mnogi pobornici stare linije u Pekingu aplaudirali takvom potezu, i bio bi u pravu. Tada bi pogledao u nas i vjerojatno rekao: ≫Gospodo, imate svoj izbor. Dobar dan≪. - A ako biste Shengovu urotu objavili javnosti, dogodilo bi se isto to, i on zna da to vi znate - rekla je Staplesova, namrštivši se. - Peking bi povukao ugovore, optužujući Tajvan i Zapad zbog miješanja. Njihovo je lice crveno kao cikla od isticanja interne kapitalističke korupcije pa marširaju na teritorij - zapravo, ne bi imali drugog izbora. A ono što srijedi jest ekonomska propast. - Tako to mi čitamo - suglasio se Havilland. - Rješenje? - Ima samo jedno. Sheng. Staples je kimnula. - Teška lopta - rekla je. - Najekstremniji čin, ako ste to mislili - To je očito što sam mislila - odvrati Catherine. - A Marijn suprug, taj Webb, on je bitan za rješenje? - Jason Bourne je bitan za rješenje, da. - Zato jer tog samozvanca, tog ubojicu koji se naziva Bourne, može uhvatiti u zamku samo izuzetan čovjek kojeg on revnosno imitira - kao što je rekao McAllister, ali ne u ovom kontekstu. On uzima njegovo mjesto i izvlači Shenga

tamo gdje može primijeniti rješenje, ekstremno rješenje... Nebesa, on ga ubija. - Da. Negdje u Kini, dakako. - U Kini... ≫dakako≪? - Da. Tako da se to čini kao unutrašnje bratoubojstvo bez ikakvih vanjskih veza. Peking ne može optužiti nikoga osim nepoznatih neprijatelja Shenga unutar svoje hijerarhije. Bez obzira na to, u tom kritičnom času, ako se to dogodi, vjerojatno će biti nevažno. Svijet neće tjednima službeno čuti za Shengovu smrt, a kad to bude objavljeno, njegov ≫nagli odlazak≪ će nesumnjivo biti pripisan srčanom udaru ili izljevu krvi u mozak, zacijelo ne ubojstvu. Div ne paradira svojim zastranjenjima, već ih sakriva. - Što je baš ono što želite. - Prirodno. Svijet ide naprijed, taipani su odrezani od svog izvora, Shengova klirinška kuća pada kao kuća od karata, a razboriti ljudi časte Ugovore u korist sviju... Ali smo mi daleko od toga, gospono Staples. Za početak, danas, večeras, imamo Kai-tak. To bi mogao biti početak kraja, jer mi nemamo hitnih protumjera s kojima možemo nastupiti. Ako vam se čini da sam miran, to je iluzija ronena u godinama skrivanja nape- 301 tosti. Moje su dvije utjehe u ovom trenutku činjenica da su kolonijalne snage sigurnosti menu najboljima na zemlji i drugo - usprkos tragediji smrti - Peking je obaviješten o situaciji. Hong Kong ništa ne skriva, niti mu je stalo do toga. I tako, u odrenenom smislu, zaštita krunskog guvernera postaje oboje: i zajednički rizik i zajednički pothvat. - Od kakve je to pomoći ako se dogodi najgore? - Vrijednost je psihološka. Može otkloniti pojavu ako ne i činjenicu nestabilnosti jer je stanje hitnoće unaprijed označeno kao izolirani čin nasilja s nakanom koji nije simptomatičan za nemir u koloniji. Iznad svega, informacija je stigla u obje ruke. Obje delegacije imaju svoju vojnu pratnju; one će je upotrijebiti. - I tako se kriza može suzdržati zahvaljujući suptilnim točkama protokola. Page 160 Bourneova nadmoć - Na osnovi onoga što mi je rečeno, vama ne trebaju nikakve lekcije o zadržavanju krize, ni o njezinu požurivanju. Osim toga, sve može skrenuti sa žice jednim razvojem koji sve suptilnosti baca na hrpu smeća. Usprkos svemu što sam rekao, prestrašen sam do smrti. Ima toliko mjesta za pogrešku ili krivo računanje - to su naši neprijatelji, gospono Staples. Sve što možemo učiniti je da čekamo, a čekanje je najteži dio, onaj koji najviše iscrpljuje. - Ja imam drugih pitanja - reče Catherine. - Svakako pitajte što god zaželite. Navedite me da mislim, da se znojim, ako možete. To nam može oboma pomoći da misli otjeramo od čekanja.

- Malo prije ste spomenuli moju spornu vještinu na području zadržavanja krize. Ali ste dodali - mislim s više uvjerenja - da ja mogu i strmoglaviti krizu. - Žao mi je, nisam se mogao oduprijeti. To je loša navika. - Pretpostavljam da ste mislili na atašea Johna Nelsona. - Koga?... O, da, mladić, iz konzulata. Što mu nedostaje u logici, nadoknanuje hrabrošću. - Varate se! - U sudu? - upita Havilland dok su mu se guste obrve nabrale u mlakom iznenanenju. - Doista? - Ja ne opravdavam njegove slabosti, ali je on jedan od najboljih ljudi koje imate. Njegov je profesionalni sud iznad onoga većine vašeg iskusnijeg osoblja. Pitajte bilo koga u konzulatima tko je s njim konferirao. On je takoner jedan od onih koji govore prokleto dobro kantonski. - Osim toga, on je kompromitirao operaciju s etiketom ≫vrhunska tajna≪ - kratko će diplomat. 302 - Da nije, vi me ne biste pronašli. Ne biste došli na udaljenost ruke daleko od Marie St. Jacques, a to je mjesto na kojem ste sada. Na udaljenosti ruke. - ≫Na udaljenosti ruke≪...? - Havilland se nagnuo naprijed, ljutita pogleda, ispitivački. - Vi je zacijelo ne namjeravate nastaviti skrivati. - Vjerojatno ne. Nisam odlučila. - Moj Bože, ženo, nakon svega što vam je rečeno! Ona mora biti ovdje! Bez nje smo izgubljeni, svi smo izgubljeni! Ako Webb pronane da ona nije s nama, da je iščezla, on bi mogao poludjeti! Vi je morate izručiti! - U tome je stvar. Ja je mogu izručiti u bilo koje doba. To ne mora biti kad vi kažete. - Ne - zagrmio je ambasador. - Kada i ako naš Jason Bourne okonča svoj zadatak, postavit će niz telefonskih poziva koji će mu omogućiti izravnu vezu sa ženom! - Ja vam neću dati telefonski broj - smotreno će Kanananka. - Tako bih vam mogla dati i njezinu adresu. - Vi ne znate što radite! Sto trebam kazati da vas uvjerim? - Jednostavno. Johna Nelsona prekorite verbalno. Predložite mu da se savjetuje, ako želite, ali ništa nemojte uvoditi u knjige i zadržite ga ovdje u Hong Kongu gdje su najbolji uvjeti za priznanje njegovih vrijednosti. - Isuse Kriste! - eksplodirao je Havilland. - On je ovisnik o drogi! - To je smiješno, ali tipično za primitivnu reakciju jednog američkog ≫moralista≪ kad čuje nekoliko ključnih riječi. - Molim vas, gospono Staples... - Drogirali su ga; on ne uzima droge. Njegova je granica tri votke-mar-tinija i voli djevojke. Dakako, nekoliko vaših muških atašea više voli dječake, a njihova je granica šest martinija, ali tko to broji? Iskreno rečeno, mene osobno uopće

ne zanima što odrasli čine unutar četiri zida spavaće sobe - ja doista ne vjerujem da to na bilo koji način utječe na ono što oni rade izvan spavaće sobe - ali Washington pokazuje tu čudnu zabrinutost s... - U redu, gospono Staples! Nelson je ukoren - ja sam ga ukorio - a generalni konzul neće biti informiran niti će išta biti upisano u njegovu dokumentaciju. Jeste li zadovolji? - Približavamo se nečemu. Nazovite ga ovog poslijepodneva i recite mu to. Osim toga, recite mu da svoje izvanprofesionalno ponašanje smiri za vlastitu dobrobit. - To će mi biti zadovoljstvo. Ima li još nešto drugo? - Da, a bojim se da to ne znam reći a da vas ne uvrijedim. - To vas nije zbunjivalo do sada. - Zbunjuje me sada jer znam mnogo više nego sam znala prije tri sata. - Onda me uvrijedite, draga gospodo. Catherine je zastala, a kad je progovorila njezin je glas bio krik da bude shvaćena. Bio je šuplji, ali ipak sonoran i ispunjavao je sobu. - Zašto? Zašto ste to učinili? Zar nije bilo drugog puta? - Pretpostavljam da mislite na gosponu Webb. Page 161 Bourneova nadmoć - Dakako da mislim na gosponu Webb, a ništa manje na njezina muža! Pitala sam vas ranije, imate li ikakvu predodžbu što ste im učinili? To je barbarski, a ja to mislim u punoj ružnoći te riječi. Oboje ste ih stavili u neku vrstu srednjovjekovnog mučila i doslovce im rastrzali duh i tijelo natjeravši ih da žive sa poznajem da se možda više neće vidjeti, a svatko od njih vjeruje da krivom odlukom može izazvati smrt drugoga. Jedan američki pravnik je jednom postavio pitanje za vrijeme saslušanja u Senatu, a bojim se da vas i ja to moram upitati... Zar vi nemate osjećaj za ćudorene, gospodine ambasadore? Havilland je umorno gledao u Staplesovu. - Ja imam osjećaj dužnosti -rekao je umorna glasa i otegnuta lica. - Ja sam morao brzo razviti situaciju koja će biti hitan odgovor, potpuna predanost neposrednoj akciji. To se zasnivalo na jednom doganaju u Webbovoj prošlosti, na groznoj stvari koja je kulturnog mladog učenjaka preokrenula u - fraza kojom je bio opisan glasila je ≫vrhunski gerilac≪. Meni je bio potreban taj čovjek, taj lovac, zbog svih razloga o kojima sam čuo. On je ovdje, on lovi, a ja pretpostavljam da se njegovoj ženi nije naškodilo, a ništa drugo nam i nije bila namjera. - Doganaj u Webbovoj prošlosti. To je bila njegova prva žena? U Kambodži? - Dakle, vi to znate? - Marie mi je to rekla. Njegovu ženu i dvoje djece ubio je usamljeni mlazni lovac koji se spustio nad rijeku i mitraljirao vodu u kojoj su se igrali. - Postao je drugi čovjek - rekao je Havilland klimajući. - Nešto je puklo u

njegovoj svijesti pa je to postao njegov rat unatoč činjenici što je imao malo ili nimalo poštovanja prema Sajgonu. On je svoju užasnu bol zračio na jedini način koji je tada znao, boreći se protiv neprijatelja koji mu je ukrao život. On bi obično preuzimao najzamršenije i najopasnije zadatke gdje su ciljevi bili veći, mete unutar okvira zapovjednog osoblja. Jedan je liječnik rekao da je Webb u svom duševnom iskrivljenju ubijao ubojice koji su poticali druge bezumne ubojice. Pretpostavljam da to ima smisla. - A uhvativši njegovu drugu ženu u Maineu, vi ste izazvali sablast njegova prvog gubitka. Doganaj ga je okrenuo u ≫vrhunskog gerilca≪, zatim u Jasona Bournea, lovca na Carlosa Šakala. - Da, gospono Staples, lovca - mirno ubaci diplomat. - Ja sam htio tog lovca odmah na sceni. Nisam mogao trošiti vrijeme - ni minutu - a nisam znao nikakva drugog puta da postignem rezultate. - On je učenjak orijentalist! - kriknula je Catherine. - On razumije dinamiku Orijenta mnogo bolje nego itko od nas, takozvanih eksperata. Niste li ga mogli zazivati, obraćati se njegovu osjećaju za povijest, naglašavajući mu posljedice onoga što bi se moglo dogoditi? - Možda je on učenjak, ali on je najprije čovjek koji vjeruje - s odrenenim opravdanjem - da ga je izdala njegova vlada. Zatražio je pomoć, a postavljena mu je stupica da ga se ubije. Nikakva moja preklinjanja ne bi prodrla kroz tu prepreku. - Trebalo je da pokušate! - Izložiti se riziku odgananja kad je svaki sat važan? Na neki način, meni je žao što se niste nikad našli u mojem položaju. Tada bi me, možda, doista razumjeli. - Pitanje - reče Catherine i prkosno podigne ruku. - Što vas navodi na pomisao da će David Webb poći u Kinu za Shengom ako nane i uhvati samozvanca? Kao što ja razumijem, dogovor je da on izruči čovjeka koji sebe naziva Jasonom Bourneom, a njemu se vraća Marie. - Tada u tom trenutku, ako se to dogodi. To je trenutak kad ćemo mu reći zašto smo učinili ono što smo učinili. Tada ćemo mi zazvati njegovu dalekoistočnu stručnost i predočiti mu globalne posljedice makinacija Shenga i taipana. Ako nam okrene lena, mi imamo nekoliko iskusnih terenskih agenata koji mogu uzeti njegovo mjesto. To nisu ljudi koje bismo rado poveli svojoj kući da nam upoznaju majku, ali su na raspolaganju i mogu to obaviti. - Kako? - Šifre, gospono Staples. Metode originalnog Jasona Bournea uvijek su obuhvaćale šifre izmenu njega i klijenata. I to je bila struktura mita, a samozvanac je prostudirao svaku stranu originala. Kad taj novi Bourne bude jednom u našim rukama, dobit ćemo potrebne informacije ovako ili onako - potvrnene kemikalijama, dakako. Znat ćemo kako možemo doprijeti do Shenga, a to je sve što

moramo znati. Jedan sastanak u prirodi, izvan Brda nefritskog tornja. Jedno ubojstvo i svijet ide dalje. Ja nisam u stanju izići s drugim rješenjem. Jeste li vi? - No - mirno će Catherine, polako tresući glavom. - To je teška lopta. - Dajte nam gosponu Webb. 305 Page 162 Bourneova nadmoć - Da, svakako, ali ne večeras. Ona ne može nikamo, a vi imate dovoljno materijala da se brinete o Kai-taku. Odvela sam je u stan u Tuen Munu na Novim teritorijima. Pripada mojoj prijateljici. Odvela sam je i doktoru koji joj je umotao stopala - gadno ih je izranila bježeći od vašeg Lina Wenzua - i dao joj sedativ. Ona je ruševina; danima nije spavala, a pilule joj nisu sinoć donijele mnogo dobra; bila je prenapeta, suviše prestrašena. Ostala sam s njom i ona je govorila sve do zore. Neka se odmara. Doći ću po nju ujutro. - Kako ćete to izvesti? Sto ćete joj reći? - Nisam sigurna. Nazvat ću je kasnije i nastojati je održati mirnom. Reći ću joj da napredujem - možda više nego sam mislila da ću moći. Ja joj želim dati nade, olakšati joj napetost. Reći ću joj da ostane pored telefona, da se odmori koliko najviše može, a sutra ću je dovesti, mislim, s dobrom viješću. - Ja bih poslao i pratnju s vama - rekao je Havilland. - Uključujući McAllistera. On je poznaje i ja iskreno mislim da će njegov moralni nagovor biti komunikativan. To će ojačati vašu akciju. - Moglo bi - suglasila se Catherine i kimnula. - Kao što ste rekli, ja sam to osjetila. U redu, neka ostanu po strani dok ne razgovaram s njom, a to može potrajati nekoliko sati. Ona ima fino izglaneno nepovjerenje u Washington i na meni je posao velikog uvjeravanja. Muž joj je negdje tamo vani, a ona ga toliko voli. Ne mogu reći i neću joj reći da ja odobravam što ste vi učinili, ali mogu reći da u svjetlosti izvanrednih okolnosti - ne isključujući zamislivu ekonomsku propast Hong Konga -razumijem zašto ste to učinili. Ono što ona mora - razumjeti - ako ništa drugo - jest da je bliža svome mužu kad je s vama, a ne obrnuto. Dakako, ona vas može pokušati ubiti, ali to je vaš problem. Ona je vrlo ženstvena, privlačna žena, više nego privlačna žena, zapravo vrlo upadljiva, ali sjetite se da je ona djevojka s ranca iz Calgarvja. Ne bih vam savjetovala da s njom budete sami u sobi. Uvjerena sam da je ona obarala telad mnogo jaču od vas. - Ja ću dovesti odred marinaca. - Nemojte. Ona bi ih nahuškala protiv vas. Ona je osoba koju krasi moć uvjeravanja kakvu ja uopće ne pamtim. - Mora da je tako - odgovori ambasador naslonivši se na stolicu. - Ona je prisilila čovjeka bez identiteta koji je patio od prevladavajućeg osjećaja krivnje da pogleda u sebe i izane iz tunela svoje smetenosti. Nimalo lagan

zadatak... Kažite mi o njoj - ne suhe činjenice dosjea, već osobu. 306 Catherine se pokorila, ispričala što je saznala promatranjem i instinktom. Vrijeme je prolazilo; minuti i polusati uz stalne telefonske pozive kojima su Havillanda obavještavali o situaciji na aerodromu Kai-tak. Vani se sunce spuštalo iza zida vrta. Osoblje se pobrinulo za laganu večeru. - Zamolite gospodina McAllistera da nam se pridruži - rekao je Havilland stjuardu. - Upitao sam gospodina McAllistera mogu li mu nešto donijeti, sir, ali on je prilično čvrsto odbio. Rekao mi je da izanem i ostavim ga na miru. - Onda ništa, hvala vam. Telefon je redovno zvonio; tema Marie St. Jacques je bila iscrpljena pa je sada razgovor isključivo bio usmjeren na razvoj doganaja na Kai-taku. Staplesova je zadivljeno promatrala diplomata jer mu je govor bio laganiji i suzdržaniji kako je kriza bila intenzivnija. - Pričajte mi o sebi, gospono Staples. O onome što želite profesionalno, dakako. Catherine je proučavala Ravmonda Havillanda pa mirno počela: - Iskočila sam iz jedne komušine ontarijskog kukuruza... - Da, razumije se - rekao je ambasador potpuno iskreno pogledavajući na telefon. Staplesova je sada razumjela. Slavni državnik je sada vodio sasvim nevini razgovor, dok mu je svijest bila usredotočena na sasvim drugu temu, Kai-tak. Oči su mu stalno bludjele do telefona; zglavak mu se stalno okretao kako bi mogao vidjeti koliko je sati, ali ipak nijednom nije propustio prekid u razgovoru kad se očekivalo da nešto odgovori. - Moj bivši muž prodaje cipele... Havilland je trgnuo glavom i prestao gledati na sat. Ne bi se vjerovalo da je on sposoban zbunjeno se nasmiješiti, ali to se ipak dogodilo tog trenutka. - Ulovili ste me - rekao je. - Već odavno - odgovori Catherine. - Postoji razlog. Ja prilično dobro poznajem Owena Staplesa. - To priliči. Zamišljam da se krećete u istim krugovima. - Vidio sam ga prošle godine na utrci Quenns Plate1 u Torontu. Mislim da se jedan od njegovih konja prilično dobro iskazao. On je izgledao grandiozno u svom jahaćem kaputu, ali, uostalom, bio je jedan od pratilaca Kraljice Majke.163 Page 163 Bourneova nadmoć - Kad smo se oženili, nije si mogao priuštiti odijelo s prečke u trgovini. 2 Quenns Plate je najpoznatija konjska utrka koja se svake godine održava u Torontu, a s obzirom na ljubav britanske kraljevske obitelji prema konjima i konjskim utrkma, tom mondenom doganaju gotovo svake godine prisustvuje netko iz

kraljevske obitelji, (op. prev.) 163 Majka sadašnje britanske kraljice Elizabete II.; (op. prev.) ..^.„ - Znate - rekao je Havilland — kad sam pročitao o vama i saznao za Owena, bio sam u letećoj kušnji da ga pozovem. Ne da bilo što kažem, očito, već da ga upitam o vama. Onda sam pomislio, dovraga, u ovo doba poslijebračne udaljenosti može se pretpostaviti da oni još razgovaraju. Ja bih si iskrenuo ruku. - Mi još razgovaramo, a vi ste si iskrenuli ruku kad ste doputovali u Hong Kong. - Za vas, možda. Ali tek pošto je Webbova žena doprla do vas. Kažite mi, što ste prvo pomislili kad ste čuli da sam ovdje? - Da vas je Ujedinjeno Kraljevstvo pozvalo radi konzultacija u vezi s Ugovorom. - Laskate mi... Pozvonio je telefon i Havillandova je ruka poletjela slušalici. Zvao je Lin Wenzu raportirajući o napretku koji je učinjen na Kai-taku ili istin-skije, kao što se vidjelo, o tome kako nije bilo napretka. Zašto jednostavno ne opozovu svu tu prokletu stvar? - upita ambasador ljutito. - Bacite ih u kola i neka odmah nestanu odande! - Koji je god odgovor dao major, poslužio je da samo još više razdraži Havillanda. - To je smiješno! To nije festival igara, već moguće ubojstvo! Ničiji image ili čast neće stradati u takvim okolnostima i, vjerujte mi, svijet nije ovješen svojim kolektivnim zubima zbog te proklete konferencije za novinare. Većina ionako spava, zaboga! - Opet je diplomat slušao. Linove primjedbe ga nisu samo zapanjile, već su ga i razbjesnile. - Kinez je to rekao? To se protivi zdravu razumu! Peking nema prava da to zahtijeva! To je - Havilland baci pogled na Staplesovu. - To je barbarski! Netko bi im trebao reći da se ne spašavaju njihove azijske face; spašava se lice krunskog guvernera, a njegovo je lice pridodano glavi koja bi mogla prasnuti! - Tišina; ambasadorove oči su ljutito žmirkale. - Ja znam, ja znam. Vi ne možete ništa učiniti pa učinite najbolje, majore. Nazivajte i dalje. Kao što je jedan od mojih unuka rekao, ja ≫jedem banane≪164, što god to značilo. - Havilland je spustio slušalicu i pogledao Catherinu. - Narenenje iz Pekinga. Delegacija neće trčati u lice zapadnog terorizma. Zaštitite sve kojih se to tiče, ali nastavite. - London bi vjerojatno odobrio. ≫Nastavite≪ mi poznato zvuči. - Narenenje iz Pekinga... - mirno će diplomat ne čuvši Staplesovu. - Shengova narenenja! - Jeste li sasvim uvjereni u to? "Jesti banane" u američkom slengu znači otprilike - čekati bez ikakve inicijative, strpljivo, ali uzrujano, (op. prev.) - To je njegova igra. On puca. Nebesa, on jest spreman! Napetost je geometrijski rasla svaka četiri sata sve dok zrak nije bio ispunjen elektricitetom. Stiže kiša, sve glasnije i jače, a krupne kapi su sve

žešće udarale o veliki prozor okrenut prema vrtu. Dogurali su televizor na kotačima i ukopčali ga. Američki ambasador i službenica kanadske vanjske službe gledali su u strahu i tišini. Veliki mlažnjak je po pljusku taksirao do mjesta susreta s gomilom reportera i televizijskih poslanika. Istodobno, s obiju strana otvorenih vrata, pojaviše se engleska i kineska počasna straža. Njihova je pojava izazivala iznenanenje jer umjesto svečanog mimohoda koji je karakterističan za takve vojne pratnje, vojnici su brzo zauzeli pozicije s jedne i druge strane metalnih ljestava, ruku savijenih u laktovima jer su im prsti bili na oružju koje je bilo spremno za uporabu. Zatim su izašli šefovi koji su mahali gledaocima. Kad su stali silaziti, iza njih su slijedila dva reda podčinjenih koji su se čudno smiješili. Počela je čudna ≫konferencija za novinare≪, a državni podtajnik Edward McAllister je naglo upao u sobu odgurnuvši teška vrata koja su udarila u zid. - Ja to imam! - viknuo je s papirom u ruci. - Uvjeren sam da to imam. - Smirite se, Edwarde! Govorite razumno! - Kineska delegacija! - vikao je McAllister bez daha. Pojurio je prema diplomatu i gurnuo preda nj neke papire. - Na čelu joj je čovjek koji se zove Lao Sing! Drugi po zapovijedi je general Yunshen! Oni su jaki, a godinama se suprotstavljaju Sheng Chou Yangu, protive mu se na najvišim mjestima! Njihovo uključivanje u pregovarački tim dokaz je Shengove spremnosti da ima ravnotežu - što ga čini pravednim u mnogim očima. - Zaboga, što pokušavate reći? - Nije to krunski guverner! Ne samo on! Svi oni! Jednim potezom uklanja dvojicu Page 164 Bourneova nadmoć svojih najjačih protivnika i čisti put za sebe. A onda, kao što ste vi rekli, on umeće svoju klirinšku kuću - svoje taipane - za vrijeme razdoblja nestabilnosti koje sada dijele obje vlade. Havilland je trzajem podigao telefonsku slušalicu s viljuške. - Dajte mi Lina u Kai-taku - naredio je centrali. Brzo!... Majora Lina, molim vas. .Odmah!... Što hoćete reći - on nije tamo? Gdje je... Tko je to?... Da, ja znam tko ste vi. Slušajte me i slušajte pažljivo! Meta nije samo krunski guverner, još je gore. Meta uključuje dva člana kineske delegacije. Sve ih odijelite. Vi to znate?... Čovjek iz Mossada? Koga vraga...? Nema takva dogovora, ne može ga biti!... Da, dakako, ja ću spustiti slušalicu. Brzo dišući, blijeda izborana lica, diplomat je pogledao u zid i progovorio jedva čujnim glasom. - Oni su to saznali, sam Bog zna od koga, i odmah poduzimaju protumjere... Tko? Tako mi nebesa, tko je to bio? - Naš Jason Bourne - mirno će McAllister. - On je tamo. 309 Na televizijskom ekranu se daleka limuzina naglo zaustavila dok su druge nestale

u mraku. Figure su panično bježale iz zaustavljenih kola, a poslije nekoliko sekundi ekran je bio ispunjen zasljepljujućom eksplozijom. - On je tamo - ponovio je McAllister, šapćući. - On je tamo! 21 Motorni je čamac silno posrtao u mraku i kiši, a još je trajao prolom oblaka. Dvočlana je posada stalno izbacivala vodu koja se stalno vraćala preko ograde dok je sjedokosi kinesko-portugalski kapetan, žmirkajući kroz velike prozore kabine, upravljao svojim brodom prema crnim obrisima otoka. Bourne i D'Anjou su bili uz vlasnika brodice. Francuz je progovorio podižući glas iznad pljuska. - Koliko ocjenjujete da ima do obale? - upita. - Dvije stotine metara, plus ili minus deset ili dvadeset - odgovori kapetan. - Vrijeme je za svjetlo. Gdje je? - U ormariću ispod vas, s desne strane. Još sedamdeset i pet metara i ja stajem. Ako ponem dalje - stijene mogu biti opasne po ovom vremenu. - Mi moramo stići do te obale! - vikao je Francuz. - To je imperativno, rekao sam vam! - Da, ali ste mi zaboravili reći da će padati ovakva kiša, ovakva kišu-rina. Devedeset metara i možete uzeti mali čamac. Motor je jak, stići ćete tamo. - Merde1 - ispljunu D'Anjou otvarajući ormarić. Izvukao je bočno svjetlo. - Tako će ostati više od sto metara! - U svakom slučaju ne bi bilo manje od pedeset, to sam vam rekao. - A izmenu te dvije udaljenosti je duboka voda! - Da li da okrenem pa natrag u Macao? - Pa da nas patrole raznesu u zrak? Plaćaš kad je vrijeme za plaćanje ili ne stižeš na odredište! Znaš li to? - Stotinu metara, ne više. D'Anjou je razdražljivo kimnuo držeći svjetiljku na prstima. Pritisnuo je dugme i odmah ga otpustio pa je na trenutak sablasno tamnoplavo svje- ' Govno! (franc); (op. prev.) 311 tlo osvijetlilo prozor pilota. Za nekoliko sekundi su ugledali primjereni plavi signal kroz išarano staklo, signal s obale. - Vidite, mon capitaine, da nismo došli na rendez-vous, ovu bijednu lanicu ne bi ispraskali iz vode. - Ovog poslijepodneva vam se jako dopala! - rekao je kormilar radeći pomamno oko kormila. - To je bilo jučer poslijepodne. Sada je jedan i trideset idućeg jutra, a sada sam shvatio vaš lopovski način. - D'Anjou je stavio svjetiljku u ormarić i pogledao Bournea koji je njega gledao. Svaki je radio ono što je toliko puta radio u danima Meduze - provjeravao je odjeću i opremu svoga partnera. Obojica su stavila svoju odjeću u platnene torbe - hlače, majice i tanke gumene kapice, sve crno. Jedina oprema, osim Jasonova automatika i Francuzova malog pištolja

kalibra .22l , bili su ukoričeni noževi - ali sve je bilo skriveno. - Približite se što je bliže moguće - obrati se D'Anjou kapetanu. - I upamtite, nećete dobiti konačnu isplatu ako ne budete ovdje kad se vratim. - Pretpostavimo da vam uzmu novac i ubiju vas? - vikao je pilot okrećući kotač. - Ja sam dirnut - rekao je Bourne. - Ne bojte se toga - odgovori Francuz gledajući u kinesko-portugal-skog pomorca. - Ja sam s tim čovjekom imao mnogo puta posla za mnogih mjeseci. Poput vas, i on je pilot brzog čamca i isti lopov. Ja punim njegove džepove tako da njegove ljubavnice žive kao visokoplasirane konkubine. Osim toga, on napola vjeruje da ja vodim knjigovodstvo. Svi smo u Božjim rukama. - Onda uzmite svjetiljku - rekao je kapetan, uzimajući svjetlo i kimajući Page 165 Bourneova nadmoć Jasonu. - Sada ćemo se upoznati sa skifom i njegovim motorom. - Motor je ispod debelog platna. Nemojte ga startati dok niste u vodi. - Kako možemo znati da će startati? — sada će Bourne. - Zato što ja želim svoj novac, Tihi. Vožnja do obale obojicu je promočila. Obojica su se držala za rubove čamca; Jason se držao za strane, a D'Anjou za kormilo i krmu jer bi inače lako tresnuli u vodu. Dotakli su plićak. Metal je bubetao o stijene dok je Francuz okrenuo kormilo na desnu stranu i dao motoru maksimum snage. Čudno tamnoplavo svjetlo opet se pojavilo na obali. U mokrom mraku su skrenuli u krivom smjeru pa je D'Anjou usmjerio čamac prema signalu; za nekoliko minuta je udario u pijesak. Francuz je spustio ručicu i podigao motor, a Bourne je iskočio, dograbio konopac i malo plovilo stao izvlačiti na obalu. 166 5,6 mm; (op. prev.) 312. Blenuo je iznenanen figurom muškarca koji se odjednom pojavio pored njega. - Četiri ruke su bolje nego dvije - vikao je stranac, orijentalac, na savršeno tečnom engleskom - engleskom s američkim akcentom. - Vi ste kontakt? - vikao je Jason pitajući se zapanjeno nisu li mu kiša i valovi iskrivili sluh. - To je tako glup izraz! - odgovorio je čovjek i on vičući. - Ja sam jednostavno prijatelj! Poslije pet minuta, pošto su čamac osigurali na obali, trojica muškaraca se zaputiše kroz obalni gustiš koji je ubrzo zamijenila guštara. ≫Prijatelj≪ je podigao primitivni šatorčić od jedrenine; mala vatra bila je nasuprot gustoj šumi s prednje strane, a kako je bila skrivena nepromočivim platnom, nije se mogla vidjeti ni sa strane ni odostraga. Toplina je bila dobro došla; Bourne i D'Anjou su gotovo promrzli od vjetra i guste kiše. Sjedili su prekriženih nogu

pored vatre pa se Francuz obratio Kinezu. - Ovo je jedva bilo potrebno, Gamma... - Gamma? — izleti iz Jasona. - Ja sam uveo odrenene tradicije iz naše prošlosti, Delta. Zapravo sam mogao uzeti i riječi Tango ili Fox Trot - nije sve bilo u grčkom, znaš. Grčki je bio rezerviran za vone. - Ovo je govnasti razgovor. Ja želim znati zašto smo ovdje. Zašto ga nisi isplatio i da navolski brzo nestanemo? - Čovječe...! - rekao je Kinez vukući riječ da bi namjerno naglasio američki idiom. - Ova je mačka razdražljiva! Kakvo ima meso?167 - Moje meso, čovječe, jest da se želim vratiti na taj brod. Ja doista nemam vremena za čaj! - Kako bi bilo - whisky? - rekao je Kinez; okrenuo se, ispružio ruku i pokazao bocu sasvim prihvatljivog whiskyja. - Morat ćemo dijeliti grljak, ali mislim da mi nismo zaraženi ljudi. Mi se kupamo, čistimo zube, spavamo s čistim kurvama - moja se vlada barem brine da budu čiste, što na Zapadu nije slučaj. - Tko ste vi, dovraga? - upita ga Bourne. - Bit će dovoljno ≫Gama≪, Echo me uvjerio u to. A što se tiče toga što sam ja, to prepuštam vašoj mašti. Mogli biste pokušati s USC - to je Uni-versitv of Southern California168 - s diplomskim studijem u Berkelevu, svi ti protesti šezdesetih godina, sigurno ih se sjećate. - Vi ste bili dio te gomile? ' Cat (mačka) znači na slengu - čovjek, tip; flesh (meso) znači - vrst čovjeka, njegovu narav. (op. prev.) ' Sveučilište Južna Kalifomija; (op. prev.) - Zacijelo ne! Ja sam bio nepokolebljivi konzervativac, član John Birch Societvja169 koje ih je sve htjelo postrijeljati. Vrištave nakaze koje nemaju poštovanja prema moralnim predanostima nacije. - Ovo jest govnarski razgovor. - Moj prijatelj Gamma - prekine D'Anjou - je savršeni posrednik. On je obrazovani dvostruki, trostruki ili četverostruki agent koji radi na svim stranama u korist svojih interesa. On je sasvim amoralan čovjek i zbog toga ga poštujem. - Vratili ste se u Kinu? U Narodnu Republiku Kinu - s takvim uvjerenjem? - Jer ovdje ima novaca. Svako zatomljivačko društvo pruža široke mogućnosti onima koji su voljni izložiti se manjim opasnostima u korist zatomljenih. Dakako, treba imati kontakte za Zapadu i posjedovati odrenene talente koji mogu poslužiti i drugima pa i nekim nižim rukovodiocima. Na sreću, ja sam izuzetan mornar zahvaljujući prijateljima u Bay Area170 koji imaju jahte i male motorne brodove. Vratit ću se jednog dana. Meni se istinski svina San Francisco. - Nemoj ni pokušati odmjeriti njegov švicarski račun. Umjesto toga, hajde da se Page 166

Bourneova nadmoć usredotočimo na to zašto nam je Gamma izgradio ovako ugodno boravište na kišnoj oluji. - Francuz je uzeo bocu i ispio. - To će te koštati, Echo - rekao je Kinez. - Kad si ti u pitanju, što ne košta? Koliko je to? - D'Anjou je dodao bocu Jasonu. - Mogu li govoriti ispred tvog kompanjona? - Sve. - Zatrebat će vam informacija. Ja je garantiram. Cijena je tisuću američkih. - To je to? Trebalo bi da bude dovoljno - rekao je Kinez i uzeo bocu scotcha od Bournea. - Vas ste dvojica, a moj patrolni čamac je milju odavde, u južnoj uvali. Moja posada misli da ja sada držim tajni sastanak s našim tajnim agentom u koloniji. - Ja ću ≫zatrebati informaciju≪, a ti ćeš je ≫garantirati≪. Za te riječi ja trebam stvoriti tisuću dolara bez borbe, kad je sasvim moguće da ti imaš tuce Zhongguo rena tu negdje u šikari. - Neke se stvari moraju uzeti na vjeru. Američko fanatično ultradesničarsko udruženje organizirano na polutajan način "radi borbe protiv komunizma" pa je u svom stilu čak neke američke predsjednike proglasilo "komunistima", (op. prev.) 170 Područje zaljeva; zaljev; (op. prev.) 214 - Ne moj novac - uzvratio je Francuz. - Nećeš dobiti ni sou dok ne budem imao predodžbu o tome što prodaješ. - Ti si Gal do srži - primijeti Gamma tresući glavom. - Vrlo dobro. Tiče se tvog učenika, onoga koji više ne slijedi svoga učitelja, već umjesto toga uzima svojih trideset srebrnjaka i mnogo više. - Ubojica? - Plati mu! - naredi Bourne gledajući uniformiranog Kineza. D'Anjou je pogledao u Jasona i čovjeka zvanog Gamma, zatim je povukao gustu majicu i otkopčao mokre hlače. Rukom ispod pasa izgurao je pojas za novac od nauljenog platna; otkopčao je središnji džep i izvlačio novčanice jednu po jednu pa ih pružio Kinezu dvostruke igre. - Tri tisuće za noćas i jednu za ovu novu informaciju. Ostatak je krivotvoren. Ja uvijek nosim još jednu tisuću za svaku slučajnost, ali samo tisuću... - Informaciju - prekine ga Jason Bourne. - On je platio za nju - odvrati Gamma. - Ja se njemu obraćam. - Obratite se kome god dovraga hoćete, samo govorite. - Naš zajednički prijatelj u Guangzhou - započe Kinez govoreći D'Anjouu. - Radiovezist u Štabu jedan. - Imali smo posla - oprezno će Francuz. - Znajući da ću se u ovaj sat susresti s tobom ovdje, napunio sam rezervoar u

Zhuhai Shi, koju minutu nakon deset i trideset. Bila je poruka za mene da uspostavim vezu s njim - mi imamo sigurnu vezu. Rekao mi je da je poziv prerutiran kroz Peking s neidentificiranom prioritetnom šifrom Nefritskog tornja. Bio je za Soo Jianga... D'Anjou poleti gornjim dijelom tijela naprijed s objema rukama na zemlji. - Svinja! - Tko je to? - brzo će Bourne. - Za njega se smatra da je šef obavještajnih operacija u Macau - odgovorio je Francuz - ali bi svoju majku prodao u bordel za pravu cijenu. Trenutačno je kanal za mog nekadašnjeg i bivšeg učenika. Mog Jude! - Koji je naglo pozvan u Peking - prekinu ga čovjek nazvan Gamma. - Jeste li sigurni u to? - zainteresirao se Jason. - Naš zajednički prijatelj je siguran - odgovoiro je Kinez i dalje gledajući u D'Anjoua. - Jedan Soov pomoćnik je došao u Štab jedan i provjerio sve sutrašnje letove iz Kai-taka u Peking. Pod autoritetom svoje uprave rezervirao je mjesto - jedno mjesto - u svakom letu. U nekoliko je slučajeva to značilo da su prvobitni putnici bili svedeni na listu čekanja. Kad je neki oficir u Štabu jedan zatražio Soovu osobnu potvrdu, pomoćnik je odgovorio da je po hitnom poslu otputovao u Macao. Tko ima posla u Macau u pola noći? Sve je zatvoreno. 315 - Osim kockarnica - doda Bourne. - Stol pet. Kam Pek. Potpuno kontrolirane okolnosti. - Sto u svjetlosti rezerviranih mjesta - sad će Francuz - znači da Soo nije siguran kad će uspostaviti vezu s ubojicom. - Ali je siguran da će ga naći. Koju god poruku nosi, ona nije manja od narenenja prema kojem treba postupati. - Jason pogleda u Kineza. - Dovedite nas u Peking - rekao je. - Aerodrom, najraniji let. Bit ćete bogati, ja vam garantiram. Page 167 Bourneova nadmoć - Delta, ti si ludi - viknuo je D'Anjou. - Peking je izvan razmatranja. - Zašto? Nitko nas ne traži, a u gradu ima koliko hoćeš Francuza, Engleza, Talijana, Amerikanaca - tko zna koga sve nema. Obojica imamo putovnice kojima ćemo se probiti. - Budi razuman! - molio ga je Echo. - Bit ćemo u njihovoj mreži. Znajući ono što mi znamo, ubit će nas na licu mjesta ako nas opaze u iole sumnjivim okolnostima! On će se opet ovdje pojaviti, možda već za nekoliko dana. - Ja nemam dana - hladno će Bourne. - Dvaput sam izgubio tvoju kreaciju. Treći put ga neću izgubiti. - Ti ga misliš uhvatiti u Kini? - Dogovori te stvari - Jason je naredio Kinezu, reakcionaru koji ljubi San

Francisco. - Prvi let iz Kai-taka. Kad dobijem karte, ja ću dati pedeset tisuća američkih dolara bilo kome tko mi uruči karte. Pošaljite nekoga u koga imate povjerenja. - Pedeset tisuća...? - Čovjek zvan Gamma buljio je u Bournea. Nebo iznad Pekinga bilo je maglovito. Prašina koja je putovala vjetrovima iz ravnica sjeverne Kine stvarala je prljavožute i tamnosmene džepove na suncu. Aerodrom, poput svih menunarodnih, bio je golem. Po-letno-sletne staze su se križale i stvarale nekakvu krpariju od crnih avenija, od kojih su neke bile duže od dvije milje. Ako postoji razlika izmenu pe-kinškog aerodroma i zapadnih istovrsnika, ona je u velikom kupolastom terminalu s pridruženim hotelom i raznim putovima koji vode u kompleks. Iako suvremen po arhitekturi, osjećao se funkcionalizam i odsutnost detalja koji gode oku. Bio je to aerodrom koji se upotrebljava i cijeni zbog njegove djelotvornosti, a ne ljepote. Bourne i D'Anjou su prošli kroz. carinu uz minimum napora, a put im je olakšao njihov tečni kineski. Stražari su zapravo bili ugodni, jedva su bacili pogled na njihovu minimalnu prtljagu; njihov interes je više izazvala njihova lingvistička sposobnost nego ono što su nosili. Glavni je službenik prihvatio bez pitanja njihovu priču o dvojici učenjaka orijentalista na 316 odmoru, a ugodna putovanja na koja su se spremili nesumnjivo će ih dovesti u niz predavaonica. Svaki je razmijenio tisuću dolara u renminbi -doslovce: narodni novac - a zauzvrat je svaki dobio gotovo dvije tisuće juana. Bourne je izvukao naočale koje je kupio u Washingtonu od svog prijatelja Cactusa. - Jedna me stvar čudi - rekao je Francuz dok su stajali ispred elektronskog znaka koji je najavljivao odlaske i dolaske u idućih nekoliko sati. - Zašto bi on doletio u komercijalnom avionu? Onaj tko ga plaća zacijelo ima načina da mu nekako osigura službeni avion do kojeg može lako doći. - Kao i kod nas, za letove takvih aviona mora biti više potpisa, a o svakom se avionu vodi strogo računa - odgovori mu Jason. - A treba održavati i udaljenost od tvog ubojice. On mora doputovati kao turist ili poslovni čovjek, a onda počinje zamršeni proces uspostavljanja kontakta. Barem ja na to računam. - Ludosti Kaži mi, Delta, ako ga ti uhvatiš - a dodajem da je to ≫ako≪ značajno jer je on izvanredno sposoban - imaš li ikakvu ideju o tome kako ćeš ga izvući iz zemlje? - Ja imam novac, američki novac, velike novčanice, više nego si možeš predočiti. To je podstava mojeg kaputa. - Zbog toga smo se zaustavili u Hotelu Peninsula, zar ne? Zato si mi rekao da te jučer ne odjavim. Tvoj novac je ondje. - Bio je. U hotelskom trezoru. Ja ću ga izvući. - Na Pegazovim krilima? - Ne, vjerojatno će to biti Pan Amov171 let, a nas dvojica ćemo pomagati vrlo

bolesnom prijatelju. Zapravo, usput, mislim da si mi ti dao tu ideju. - Onda sam ja psihijatrijski slučaj! - Stoji pred prozorom - rekao je Bourne. - Ima još dvanaest minuta do dolaska idućeg aviona iz Kai-taka, ali isto tako to može značiti dvije minute ili nekoliko sati. Ja idem kupiti poklon nama dvojici. - Ludost - mrmljao je Francuz suviše umoran da učini bilo što osim da lijeno zatrese glavom. Jason se vratio i poveo D'Anjoua u kut odakle su se vidjela vrata ≫useljenja≪ koja su bila zatvorena osim za putnike koji su dolazili s carine. Bourne je iz unutrašnjeg džepa jakne izvukao dugu, tanku kutiju s poklopcem jarke boje, a omotanu u papir koji se može naći u svim svjetskim prodavaonicama suvenira. Skinuo je poklopac, a unutra je bio uski mjedeni Kratica za američku zrakoplovnu kompaniju Pan American, (op. prev.) 311 otvarač za pisma s kineskim znakovima duž ručice. Vršak je bio zašiljen i vrlo oštar. - Uzmi ga - rekao mu je Jason. - Stavi ga iza pojasa. Page 168 Bourneova nadmoć - Kakva mu je ravnoteža? - upita Meduzin Echo gurnuvši otvarač iza pasa. - Nije loša. Na pola je puta do baze ručice, a mjed daje težinu. Možda će imati pošten pritisak. - Da, sjećam se - odvrati D'Anjou. - Jedno od prvih pravila je bilo -nikad ne bacaj nož, ali jedne večeri, u sutonu, gledao si jednog Gurkha kad je uzeo izvidnika udaljenog tri-četiri metra ne ispalivši metak i bez rizika borbe prsa u prsa. Njegov karabinski bajonet pojurio je zrakom poput rakete ravno u izvidnikova prsa. Idućeg si jutra naredio Gurkhu da nas poduči - neki su bili bolji od drugih. - Kako si ti prošao? - Sasvim dobro. Bio sam stariji od vas pa me privlačila svaka obrana koju sam mogao naučiti, a nije zahtijevala mnogo fizičkog napora. Osim toga, vježbao sam i koristio u praksi. Vidio si me; često si to komentirao. Jason je pogledao u Francuza. - Smiješno je, ali ja se toga uopće ne sjećam. - Ja sam prirodno pomislio... žao mi je, Delta. - Zaboravi to. Učim vjerovati onome što ne razumijem. Bdijenje je nastavljeno podsjećajući Bournea na njegovo čekanje u Lo Wuu kad je vlak za vlakom prelazio preko granice, a nijedan nije otkrio ništa osobito dok se u daljini nije pojavio oniski stariji čovjek koji je hra-mao. Avion koji je trebao sletjeti uli sati i 30 minuta kasnio je više od dva sata. Carinska procedura će uzeti još pedeset minuta. - Onaj! - viknuo je D'Anjou pokazujući na čovjeka koji je izlazio kroz imigracijska vrata.

- Sa štapom? - upita Jason. - Koji šepa? Njegova kojekakva odjeća ne može sakriti njegova ramena! - uzviknuo je Echo. - Siva kosa je suviše nova; nije je dobro očešljao, a tamne naočale su mu preširoke. Poput nas, i on je umoran. Bio si u pravu. Na poziv iz Pekinga nije se mogao oglušiti pa je nepažljiv. - Jer ≫odmor je oružje≪, a on je to podcijenio? - Da. Sinoćnji Kai-tak mu je zacijelo uzeo svoj danak, ali, što je važno, morao je poslušati. Merde! Njegova se zarada zacijelo broji u stotinama tisuća. Hindusi koji potječu od Brahmina i Radžpula, a uglavnom žive u Nepalu, gdje su dominantni pošto su ih Muslimani istjerali iz Indije; ratnička kasta koja se istakla u službi britanske kolonijalne vojske, a i danas postoji odred Gurkha u profesionalnoj britanskoj vojsci, (op. prev.) 3.1& - Odlazi u hotel - opazio je Bourne. - Ostani tu, ja ću za njim - iz daljine. Ako te opazi, udarit će u bijeg i mogli bismo ga izgubiti. - On bi mogao tebe opaziti! - Nije vjerojatno. Ja sam izmislio igru. Osim toga, bit ću iza njega. Ostani ovdje, vratit ću se po tebe. Noseći avionsku torbu, s korakom koji je pokazivao zamor od promjene vremenskih zona, toliko karakterističan za let mlažnjacima, Jason je ušao u red s putnicima koji su se iskrcali i pošli u hotel. Očima je pratio sijedog čovjeka ispred sebe. Dvaput se bivši britanski komandos zaustavio i okrenuo, a dvaput - svaki put uz kratki pokret ramena - okrenuo se i Bourne i sagnuo, kao da tjera neku bubu s nogavice ili prilagonuje remen torbe za let; ni tijelo ni lice mu nisu bili na vidiku. Gomila pred recepcijom se zgusnula, a Jason je bio za osam ljudi udaljen od ubojice, u drugoj liniji; bio je jedva upadljiv; stalno se saginjao da torbu odgurne naprijed. Komandos je stigao do službenice, pokazao papire, potpisao se u registar i štapom othramao do skupine liftova na desnoj strani. Nakon šest minuta Bourne je došao na red. Govorio je mandarinski. - Ni neng bang-zhu ivo ma? - započeo je, tražeći pomoć. - Tako sam naglo otputovao, pa nemam mjesta gdje da se skrasim. Samo za noćas. - Vrlo dobro govorite našim jezikom - rekla je službenica; njezine bademasto oblikovane oči iskazivale su zahvalnost. - Vi nam činite čast - dodala je uglaneno. - Nadam se da ću govoriti znatno bolje za vrijeme svog boravka ovdje. Ja sam na znanstvenom putovanju. - To je najbolji način. U Pekingu ima mnogo ljepota i blaga, kao i drugdje, dakako, ali ovo je nebeski grad. Vi nemate rezervaciju? - Bojim se da nemam. Sve je bilo posljednji-minut, ako znate što želim reći. - Budući da govorim obama jezicima, mogu vam reći da ste to točno rekli na našem. Sve je žuri-žuri. Vidjet ću što mogu učiniti. To neće biti baš

veličanstveno, dakako. -Ja sebi ne mogu priuštiti nešto veličanstveno - stidljivo će Jason. -Ja imam kolegu - ako je potrebno, možemo dijeliti isti krevet. - Uvjerena sam da će tako i biti kad je ovakva hitnoća. - Službenica je listala Page 169 Bourneova nadmoć kartice. - Ovdje - rekla je. - Soba s jednim krevetom na drugom katu, odostraga. Mislim da će to odgovarati vašem ekonomskom stanju. - Uzet ćemo je - suglasio se Bourne. - Onako usput, prije nekoliko minuta vidio sam čovjeka u ovom redu kojeg zacijelo poznajem. On sada ide gore, ali ja mislim da je on bio moj stari profesor kad sam studirao u Engleskoj. Sijed, sa štapom... uvjeren sam da je on. Htio bih ga posjetiti. 319 - Oh, da, sjećam se. - Službenica je pogledala menu najnovije registra-cijske kartice ispred sebe. - Zove se Wadsworth, Joseph Wadsworth. On je u sobi tri-dvadeset-pet. Ali, možda se varate. Njegovo je zanimanje upisano kao savjetnik za off-shore naftu173 iz Velike Britanije. - U pravu ste, kriva osoba - rekao je Jason tresući glavom u znak zbunjenosti. Uzeo je ključ od sobe. - Možemo ga uhvatiti! Sada! - Bourne je uhvatio D'Anjouovu ruku i povukao Francuza iz napuštenog dijela terminala. - Sada? Tako lako? To je nevjerojatno! - Obratno - odgovori mu Jason vodeći D'Anjoua prema vrevi pored niza staklenih vrata koja su bila ulaz u hotel. - To je sasvim vjerojatno. Mozak tvog čovjeka sada je zauzet tucetom raznih okolnosti. Mora se držati što dalje od tunih očiju. On ne može nazvati preko hotelske telefonske centrale pa će ostati u sobi čekajući da njega nazovu i upute ga. - Prošli su kroz staklena vrata, pogledali okolo pa se zaputili lijevo od dugačke tezge. Bourne je nastavio brzo govoreći: - Kai-tak nije prošao sinoć pa mora razmotriti drugu mogućnost. Vlastitu eliminaciju na osnovi zaključka da je onaj, ma tko to bio, koji je otkrio eksploziv ispod automobila vidio i njega i prepoznao ga - što je istina. On mora inzistirati da njegov klijent bude sam na dogovorenom rendez-vousu kako bi mu pristupio licem u lice. To je njegova konačna zaštita. - Pronašli su stubište i stadoše se uspi-njati. - A što se tiče njegove odjeće - nastavio je Meduzin Delta - on će je promijeniti. Ne može se pojaviti kakav je bio, niti se može pojaviti kakav je. On mora biti netko drugi. - Stigli su do trećeg kata. - Uzmi moju riječ za ovo - reče Jason s rukom na dugmetu brave pošto su se uspeli na treći kat. - Tvoj je momak upleten. Njegovom glavom sad prolaze tolike vježbe i lekcije da bi mogao izazvati ruskog šahista. - Je li to akademski govor ili je to čovjek kojeg su nekad zvali Jason Bourne? - Bourne - odgovori David Webb hladnih očiju i ledena glasa. - Ako je ikad

postojao, onda je to sada. S avionskom torbom preko ramena, Jason je polako otvorio vrata stubišta, centimetar po centimetar u dovratku. Dvojica muškaraca u tamnim prugastim odijelima hodali su hodnikom prema njemu žaleći se na nedostatke usluga sobne službe; njihov je govor bio britanski. Otvorili su vrata svoje sobe i ušli unutra. Bourne je odgurnuo vrata stubišta i propustio 173 Bušotine za naftu izvan obale, na moru i na kontinentalnom šelfu. (op. prev.) 320 D'Anjoua; nastaviše hodnikom. Brojevi soba bili su na kineskom i engleskom. 341, 339, 337 - bili su u prvom hodniku, soba je s lijeve strane. Tri indijska para odjednom su se pojavila iz smeneg dizala, žene u sarijima, muškarci u pripijenim hlačama; prošli su pored Jasona i D'Anjoua brbljajući, tražeći svoje sobe; muževe je očito razdraživala činjenica da su sami nosili prtljagu. 335, 333, 331... - Ovo je kraj! - vrištao je ženski glas debele žene s uvijačima u kosi koja je ratničkim korakom izišla kroz vrata zdesna s kupaoničkim ogrtačem preko sebe. Ispod ogrtača se vukla noćna haljina o koju je dvaput zaplela. Povukla ju je i otkrila par nogu dostojan nosoroga. - Toalet ne radi, a na telefon možemo zaboraviti! - Isabel, ja sam ti to rekao! - vikao je muškarac u crvenoj pidžami kroz otvorena vrata. - To ti je ≫mlazni vremenski razmak≪. Odspavaj i sjeti se da ovo nije Short Hills!174 Nemoj biti sitničava. Oslobodi se. - Budući da ne mogu upotrijebiti kupaonicu, ja nemam izbora! Pronaći ću neko kosooko kopile i pakleno ću vrištati! Gdje je stubište? Ne bih se usudila ući u jedno od tih prokletih dizala. Ako se uopće kreću, idu vjerojatno postrance i ravno kroza zid u sedam četrdeset sedam! Uzrujana žena ih je zapuhnula na putu prema vratima za stubište. Dva od tri indijska para imala su probleme s ključevima da bi najzad uspjeli svladati brave bučnim, dobro plasiranim udarcima. Muškarac u crvenoj pidžami lupio je vratima svoje sobe pošto je vrlo kivno vikao za svojom ženom: - Ovo je poput razrednog susreta u klubu. Ti tako zbunjuješ, Isabel! 329, 327...325. Soba. Hodnik je bio prazan. Page 170 Bourneova nadmoć Čuli su zvukove orijentalne glazbe iza vrata. Radio je bio upaljen, zvuk je bio glasan pa još glasniji kako se začulo telefonsko zvonce. Jason je povukao D'Anjoua i mirno mu se obratio naslonjen na zid. - Ja se ne sjećam nikakvih Ghurka ili izvidnika... - Dio tebe se sjeća, Delta - upadne mu u riječ Echo. - Može biti, ali to nije ni važno. Ovo je početak kraja puta. Ovdje ćemo

ostaviti naše torbe. Ja ću krenuti na vrata, a ti odmah za mnom. Drži svoje sječivo spremnim. A želim da nešto shvatiš i tu ne može biti pogreške - nemoj ga baciti ukoliko to ne moraš. Ako moraš, onda ganaj u noge. Nikako iznad pasa. - Ti imaš više vjere u točnost jednog starca nego je ja imam. Mjesto u SAD-u s istoimenim ekskluzivnim hotelom, (op. prev.) .........321 - Nadam se da se neću morati osloniti na tvoje oružje. Ova su vrata od furniranih ploča izmenu kojih je praznina, a tvoj ubojica ima o čemu razmišljati. On misli o strategiji, a ne o nama. Kako bismo mogli znati da je on ovdje, a kad bismo i znali, kako bismo u tako kratkom roku prešli preko granice? A ja ga trebam! Ja ga hvatam! Spreman? - Kao i uvijek - rekao je Francuz spustivši kovčežić. Iza pasa je izvadio mjedeni otvarač za pisma. Sječivo je držao u ruci, raširio je prste i tražio ravnotežu. Bourne je otkliznuo avionsku torbu s ramena na pod i mirno zauzeo položaj ispred sobe 325. Gledao je u D'Anjoua. Echo je kimnuo, a Jason je skočio na vrata dok mu je lijeva noga poslužila kao ratni ovan. Vrata su jurnula unutra kao da su eksplodirala; drvo se raznijelo, a šarke su iskočile iz klinova. Bourne je jurnuo unutra, bacio se na pod i prevrnuo se nekoliko puta zrikajući očima u svim smjerovima. - Arretez!175 - riknuo je D'Anjou. Figura je izišla kroz unutrašnjost hodnika - sjedokosi čovjek, ubojica! Jason je skočio na noge bacivši se na plijen; zgrabio je čovjeka za kosu, trgnuo ga lijevo pa desno pa mu glavom udario u dovratak. Odjednom je Francuz kriknuo dok je mjedeni otvarač za pisma pojurio zrakom i zabio se u zid drhtajuće ručice. Nije bio bačen u cilj, već samo kao upozorenje. - Delta! Ne! Bourne je prekinuo svaki pokret. Plijen je bio pritisnut o pod, nemoćan pod Bourneovom težinom i stezajem. - Pogledaj! - povikao je D'Anjou. Jason se polako odmicao, još ukočenih ruku koje su osobu ispod sebe držale kao u uskom kavezu. Gledao je u mršavo, naborano lice vrlo starog čovjeka prorijenene sijede kose. ' Stanite (franc); (op. prev.) 322 22 Marie je ležala na uskom krevetu i zagledala se u strop. Zrake podnevnog sunca prodirale su kroz prozore bez sjenila ispunjavajući malu sobu zasljepljujućim svjetlom i jedva podnosivom vrućinom. Znoj joj je pokrio lice, a rasparana bluza pripila se uz mokru kožu. Stopala su je boljela zbog njezine ludosti jer je sredinom jutra pošla šetnju nezavršenom obalnom cestom do donje stjenovite plaže

- što je bilo glupo, ali je u to vrijeme jedino to mogla; činio joj se kao da silazi s uma. Dopirali su zvukovi s ulice, čudna kakofonija prodornih glasova, naglih uzvika i krikova, zvonaca na biciklima i drečećih sirena teretnih vozila te autobusa javnog prijevoza. Kao da je prenapučeni, uskomešani, zaposleni dio Hong Konga otrgnut od otoka i postavljen na neko udaljeno mjesto gdje su široka rijeka, beskrajna polja i udaljene planine zamijenile Victoria Harbor, tu ludu luku, i bezbrojne redove visokih zgrada od stakla i kamena na terenu koji se uspinjao. Minijaturni grad Tuen Mun bio je jedan od onih fenomena orijentiranih k prostoru koji su niknuli sjeverno od Kowloona na Novim teritorijima. Jedne je godine to bila jalova riječna udolina, a druge brzorastuća metropola s popločanim ulicama i tvornicama, trgovinskim četvrtima i nezaustavljivim prostorom stambenih zgrada; sve je to pozivalo one s juga, obećavajući stanove i rad tisućama. Oni koji su se odazvali pozivu donijeli su sa sobom jasnu histeriju hong-konške trgovine. Bez nje bi bili ispunjeni bezazlenim nemirom, pretihim mirom koji bi se teško podnosio; to su bili potomci Guangzhoa - kantonske provincije - a ne od svijeta umorni Šangaj. Marie se probudila s prvim svjetlom; ono malo sna kojim je uspjela istjerati zbilju donijelo joj je more i košmare; znala je da mora propatiti još jednu obustavu vremena sve dok je Catherine ne nazove. Staplesova joj je telefonirala kasno sinoć izvukavši je iz sna koji joj je nametnula potpuna iscrpljenost da bi Page 171 Bourneova nadmoć joj samo tajnovito rekla da se dogodilo nekoliko neobičnih stvari koje bi mogle dovesti do povoljnih vijesti. Susrela se s čovjekom koji je pokazao zanimanje, izvanredan čovjek koji može pomoći. Marie neka ostane u stanu pored telefona u slučaju da bude drugih novosti. Budući da ju je Catherine uputila da preko telefona ne izgovara imena i ne iznosi pojedinosti, Marie se nije čudila kratkoći razgovora. - Prva stvar izjutra bit će moj telefonski poziv tebi, moja draga. - Staplesova je naglo prekinula vezu. Nije nazvala do osam i trideset, ni do devet, a u devet i trideset šest Marie više nije mogla izdržati. Znala je da imena nisu potrebna, svaka zna glas druge, a Catherine treba shvatiti da supruga Davida Webba ima pravo na nešto, na ≫prvu stvar izjutra≪. Marie je nazvala stan Staple-sove u Hong Kongu; nije birala krivi broj. Ništa. U osjećaju nemoći i ne pazeći, nazvala je konzulat. - Molim vas časnicu vanjske službe gosponu Staples. Ja sam prijateljica iz Uprave riznice u Ottawi. Htjela bih je iznenaditi. - Veza je vrlo dobra, mila. - Ja nisam u Ottawi, ja sam ovdje - rekla je Marie jasno predočujući lice brbljave recepcionistice. - Žao mi je, draga. Gospona Staples nije u uredu, a ništa nije rekla. Da vam

kažem istinu, i visoki komiš17 je traži. Zašto mi ne date broj... Marie je spustila slušalicu u viljušku osjećajući kako je sve više obuzima strah. Bilo je skoro 10 sati, a Catherine rano ustaje. ≫Prva stvar izjutra≪ može biti poziv izmenu 7,30 i 9,30 h, najvjerojatnije negdje u sredini, ali ne 10 sati, ne u tim okolnostima. A onda, dvadeset minuta poslije, zazvoni telefon. Bio je to početak mnogo manje suptilnog straha. - Marie? - Catherine, je li sve u redu s tobom? ~ Jest, dakako. - Rekla si ≫prva stvar izjutra≪! Zašto me nisi prije nazvala? Ja silazim s uma! Možeš li govoriti? - Da, ja sam u javnoj govornici.... - Sta se dogodilo? Sto se dogana? Tko je čovjek s kojim si se susrela? Nasta kratka pauza u liniji iz Hong Konga. Za trenutak joj se to učinilo čudnim, a Marie nije znala reći zašto. - Ja želim da budeš mirna, moja draga - najzad će Staplesova. - Nisam te prije zvala jer ti je potreban sav odmor koji možeš smoći. Možda imam odgovore koje želiš, koji su ti potrebni. Stvari nisu tako strašne kao što misliš i ti moraš biti mirna. - Prokletstvo, ja jesam mirna, barem sam razumno osjetljiva! O čemu ti zapravo govoriš? - Mogu ti reći da ti je suprug živ. 176 Skraćenica za komisionar. Riječ je o kanadskom visokom komisionaru u Hong Kongu. (op. prev.) - A ja ti mogu reći da je on vrlo dobar u onom što čini - što je učinio. Ti mi ništa ne govoriš! - Vozim se k tebi za nekoliko minuta. Promet je strašan, kao i obično, a još je gori zbog svih tih mjera sigurnosti koje okružuju kinesko-britanske delegacije pa je neopisiva gužva na ulicama i u tunelu, ali ne bi trebalo da mi uzme više od sat i pol, možda dva. - Catherine, ja želim odgovore! - Ja ti ih donosim, barem nekoliko. Odmaraj se, Marie, nastoj se opustiti. Sve će biti u redu. Uskoro ću biti kod tebe. - Taj čovjek? - upita je žena Davida Webba gotovo moleći. - Da li će on biti s tobom? - Ne, bit ću sama, nitko neće biti sa mnom. Želim razgovarati. Ti ćeš se poslije susresti s njim. - U redu. Je li to bio ton glasa Staplesove, pitala se Marie kad je spustila slušalicu. Ili to što joj Catherine doslovce nije ništa rekla pošto je priznala da može slobodno govoriti preko javnog telefona? Staplesova koju je ona poznavala pokušala bi odagnati strah prestrašene prijateljice ako ima konkretnih činjenica da ih ponudi za utjehu, čak i jednu jedinu vitalnu informaciju ako je prena

cijele informacije suviše zamršena. Nešto. Žena Davida Webba zaslužuje nešto! Umjesto toga, slušala je diplomata kako govori aludirajući, ali ne dotičući srž realnosti. Nešto nije u redu, ali je to izvan njezina razumijevanja. Catherine ju je zaštitila, izložila se golemim rizicima zbog nje, i profesionalno jer nije tražila pomoć od svog konzulata, i osobno jer se suočila s akutnom fizičkom opasnošću. Marie je znala da bi trebala osjećati zahvalnost, silnu zahvalnost, ali umjesto toga ju je progonila sve jača sumnja. Kaži to opet, Catherine - vrištala je u sebi - kaži da će sve biti u redu! Ja više ne mogu misliti! ]a ovdje ne mogu misliti! Moram izaći... Moram uzeti zraka! Page 172 Bourneova nadmoć Nesigurno je oteturala do odjeće koju su sinoć kupile za nju kad su stigle u Tuen Mun. Odjeću su kupile pošto ju je Staplesova odvela liječniku koji se pobrinuo za njezina stopala; stavio joj je gazu s jastučićima, dao joj bolničke papuče i propisao joj komotne platnene cipele s debelim gumenim potplatom ako u idućih nekoliko dana bude morala duže hodati. Zapravo, Catherine joj je kupila odjeću dok je Marie čekala u kolima, a sjetivši se napetosti u kojoj je Staplesova, njezin je izbor bio i funkcionalan i privlačan. Svijetlozelena suknja od čistog pamuka bila je u društvu bijele pamučne bluze i torbice bijele poput školjke. Bio je tu i par tamnozelenih sportskih hlača - kratke hlačice nisu bile prikladne - s drugom sportskom 324 ... 325 i bluzom. Sve su to bile uspješne krivotvorine dobro poznatih dizajnera, a etikete su bile ispravno napisane. - To je lijepo, Catherine. Hvala ti. - To je u skladu s tvojim šeširom - odgovorila je Staplesova. - Nije to da će te itko u Tuen Munu opaziti - ja želim da ostaneš u stanu - ali ćemo jednom otići odavde. Isto tako, ako zaglavim u uredu, a tebi nešto zatreba, u torbicu sam ti stavila nešto novaca. - Ja ne znam više od tebe što je sada tamo u Hong Kongu. Lin bi mogao biti tako bijesan da iskopa stari kolonijalni zakon i stavi me u kućni pritvor... U ulici Blossom Soon je trgovina cipela. Morat ćeš unutra pa sama isprobati sportske cipele. Ja ću s tobom, dakako. Prošlo je nekoliko trenutaka pa je Marie upita: - Catherine, kako to da toliko znaš o ovome mjestu? Ja još nisam vidjela drugog zapadnjaka na cesti. Čiji je to stan? - Prijateljev - rekla je Staplesova ne nudeći neke pojedinosti. - Najveći dio vremena ga nitko ne upotrebljava pa ja skoknem ovamo da se maknem od svega. - Catherine nije više govorila o tome; tema nije bila za dubinsko istraživanje. Čak kad su razgovarale gotovo cijele noći, nikakvo nagovaranje ili poticanje

nije izvuklo više informacija iz Staplesove. To je bila tema o kojoj jednostavno nije htjela razgovarati. Marie je obukla hlače i bluzu pa stupila u boj sa sportskim cipelama većeg broja od njezinog. Oprezno je sišla niza stube na poslom zauzetu ulicu, odmah svjesna pogleda koji privlači pitajući se da li da se okrene i vrati. Nije mogla; našla je nekoliko minuta slobode od zagušljivih granica malog stana i one su joj bili osvježenje. Hodala je polako, bolno, opčinjena bojom, grozničavim kretanjem i neprekidnim staccato brbljanjem oko sebe. Kao i u Hong Kongu, upadljive reklame dizale su se sa zgrada, a uzduž štandova i u dovracima trgovina ljudi su se posvuda cjenkali i prepirali. Kao da je dio kolonije bio izvučen s korijenjem i postavljen duž prostrane granice. Pronašla je nezavršenu cestu na kraju pokrajnje ulice; bilo je očito da se prestalo raditi, ali samo privremeno, jer su cestovni strojevi, neupotrijeb-ljeni, a neki već djelomično zahrnali, stajali sa strane. Na vrhu brežuljčića, s jedne i s druge strane, bila su dva natpisa na kineskom. Hodajući pažljivo, spustila se do napuštene obale i sjela na hrpu stijena; minute slobode davali su joj dragocjene trenutke mira. Promatrala je brodove kako plove s dokova Tuen Muna, a i one koji su uplovljavali iz Kine. Koliko je mogla vidjeti, prvi su bili ribarski brodovi s mrežama obješenima preko pramca i sa strana, dok su oni s kineskog kopna uglavnom bili mali teretni brodovi čije su palube nabubrile letvaricama punim proizvoda. Bilo je i blistavih 326 sivomodrih patrolnih čamaca sa zastavom Narodne Repbulike Kine. Zloslutni crni topovi bili su ugraneni sa svih strana raznih plovila, a pored njih su stajali uniformirani ljudi od kojih su neki gledali kroz dvoglede. Kadšto bi mornarički brod manevrirao do ribarske brodice, što bi izazvalo žestoko gestikuliranje ribara. Nakon toga bi se snažni brod koji je intervenirao okrenuo i otplovio. Sve je to igra, pomisli Marie. Sjever mirno dokazuje svoju potpunu kontrolu, dok je jugu ostavljeno da protestira zbog uznemiravanja i povrede prava na ribarenje. Prvi su imali snagu tvrdog čelika i disciplinirani lanac zapovijedi, a posljednji mreže i ustrajnost. Nitko nije bio pobjednik osim tih dviju suprotstavljenih sestara, Dosade i Tjeskobe. - Jing-cha! - uzviknuo je muški glas iza nje iz daljine. - Sheil — viknuo je drugi. - Ni zai zher gan shemma? Marie se okrenula. Dvojica muškaraca s ceste su potrčala nezavršenim prilazom prema njoj; njihovi su krici bili usmjereni prema njoj, narenivali su joj. Nespretno je ustala i uspravila se dok su oni trčali prema njoj. Obojica su bila odjevena u neku vrst poluvojničke odjeće; gledajući, vidjela je da su mladi - Page 173 Bourneova nadmoć kasni tinejdžeri, najviše dvadeset godina.

- Bu xing! - zaštektao je viši momak bacivši pogled iza sebe dok je svom kompanjonu kretnjama pokazivao da je zgrabi. Što bilo da bilo, treba brzo nastupiti. Drugi ju je dječak dohvatio odostraga. - Prestanite! - viknula je Marie boreći se. - Tko ste vi? - Lady govori engleski - primijetio je prvi mladić. - Ja govorim engleski - dodao je ponosno, pun lažne ljubaznosti. - Ja sam radio kod draguljara u Kowloonu. - Opet je bacio pogled na nezavršenu cestu iza sebe. - Onda recite svom prijatelju da makne ruku od mene! - Lady ne govori meni što učiniti. Ja govoriti lady. - Postadolescent je prišao bliže, a oči su mu bile prikovane za nabreknuće Marijinih prsiju ispod bluze. - Ovo je zabranjen put, zabranjeni dio obale. Lady nije vidjela upozorenje? - Ja ne čitam kineski. Žao mi je, otići ću. Recite mu da me pusti. -Odjednom je Marie osjetila kako se tijelo mladića iza nje tiska o njezino tijelo. - Prestani! - zavikala je čuvši tihi smijeh u uhu i vreli dah na vratu. - Lady ovdje da se sastane s brodom kriminalaca iz Narodne Republike? Da li ona signalizira ljudima na vodi? - Viši Kinez je podigao obje ruke do Marijine bluze stavivši prste na gornju dugmad. - Je li ona skriva možda radio ili urenaj za signalizaciju? Naša je dužnost utvrditi te stvari - to policija očekivati od nas. - Prokleti bili, skinite ruke s mene! - Marie se žestoko obrtala udarajući nogom ispred sebe. Čovjek iza nje snažno ju je povukao pa je izgubila 221 ravnotežu, dok ju je viši momak zgrabio za noge i opkoračio ih svojima stežući ih. Nije se mogla pokrenuti; tijelo joj je bilo nategnuto dijagonalno od ruba stjenovite obale, a momci su ga čvrsto držali. Prvi Kinez joj je istrgnuo bluzu pa grudnjak i uhvatio joj grudi objema rukama. Vikala je i bacakala se sve dok je nisu stali šamarati, a jedan joj je zabio dva prsta u vrat presjekavši joj svaki zvuk osim grlenog kašlja. Vratila joj se mora Ziiricha - silovanje i smrt na Guisan Quaiju. Odnijeli su je do mjesta s visokom travom; mladić iza nje joj je držao ruku preko ustiju da bi je brzo zamijenio drugom rukom presjekavši joj zrak i krik, ako bi uopće uspjela kriknuti, a istodobno ju je trzajima gurao naprijed. Bacili su je na zemlju; jedan od napadača joj je prekrio lice golim trbuhom dok joj je drugi skidao hlače i zabijao ruku izmenu njezinih nogu. Bio je to Ziirich, a umjesto da se koprca u hladnom švicarskom mraku, sada je to bila mokra vrelina Orijenta; umjesto Limmata, druga rijeka, mnogo šira, znatno mirnijih obala; umjesto jedne životinje, bile su dvije. Osjetila je tijelo visokog Kineza na sebi. On je rivao zahvaćen panikom, bijesan što nije mogao prodrijeti u nju jer je ona mlataranjem odbijala njegov napad. U jednom trenutku je dječak preko nje posegao rukom ispod hlača do prepona - nasta kratki trenutak slobodnog prostora i za Marie je svijet poludio! Zabila je zube u meso iznad sebe povukavši krv,

osjećajući mučninu od mesa u ustima. Uslijedili su krici; ruke su joj puštene. Udarala je svom snagom dok se mladi orijentalac otkotrljao držeći se za trbuh; tresnula je koljenom u njegov goli organ iznad svog struka, a onda je zabila nokte u oznojeno lice višeg muškarca divljeg pogleda - vičući, moleći, vrišteći kao nikad u životu. Držeći muda ispod kratkih hlača, razbješnjeli momak se bacio na nju, ali mu silovanje više nije bilo na pameti; jedino ju je htio stišati. Gušeći se, Marie je osjetila kako je mrak zahvaća sa svih strana, a onda je začula druge glasove na udaljenosti, uzbunene glasove koji su se približavali pa je znala da mora uputiti posljednji krik za pomoć. Očajnički se trznula i zabila nokte u iskrivljeno lice iznad sebe i na trenutak oslobodila usta od stiska. - Ovamo! Dolje! Ovdje! Ubrzo su tijela vrvjela oko nje; čula je šamare, udarce i bijesne krikove, ali to nije bilo namijenjeno njoj. A onda je pao mrak dok su joj posljednje misli bile samo dijelom vezane za nju. Davide! Davide, za ime Božje, gdje si ti? Ostani živ, moj najdraži! Ne dopusti im da ti opet uzmu um. Iznad svega, to nemoj dopustiti! Oni žele moj, ali ja im ga ne dam. Zašto nam to rade? Zašto? Probudila se na ležaju u maloj sobi bez prozora. Mlada Kineskinja joj je brisala čelo hladnom, parfimiranom tkaninom. - Gdje...? - prošaptala je Marie. - Gdje je ovo? Gdje sam? Djevojka se blago nasmiješila i slegnula kimajući muškarcu s druge strane ležaja, Kinezu kojemu je Marie odoka odmjerila više od trideset godina, odjevenom u tropsku odjeću s bijelom guavaberom177 umjesto košulje. - Dopustite mi da vam se predstavim - rekao joj je čovjek na akcentiranom, ali jasnom engleskom. - Zovem se Jitai i radim u Tuen Munu u filijali Hang Chow Banka. Vi ste u stražnjoj prostoriji tkaonice koja pripada prijatelju i klijentu, Page 174 Bourneova nadmoć gospodinu Changu. Oni su vas donijeli ovamo pa su mene pozvali. Napala su vas dvojica prostaka iz Di-Di Jing Cha, što se može prevesti kao Pomoćna policija mladih. To je jedan od poštenih i dobronamjernih društvenih programa koji ima mnoge prednosti, ali ponekad se nanu i trule jabuke, kako kažete vi Amerikanci. - Zašto mislite da sam Amerikanka? - Vaš govor. Dok ste bili u nesvijesti, govorili ste o čovjeku koji se zove David. Dragi prijatelj, nema sumnje. Vi ga želite pronaći. - Što sam još rekla? - Ništa, zapravo. Niste bili vrlo razumljivi. - Ja ne poznajem nikoga tko se zove David - čvrsto će Marie. - Ne na takav način. Mora da je to bio jedan od onih delirija koji sežu sve do prvih razreda škole. - To je nevažno. Vaše dobro stanje je važno. Ispunjeni smo sramom i tugom zbog

ovog doganaja. - Gdje su one dvije gube, ona kopilad? - Uhvaćeni su i bit će kažnjeni. - Nadam se da će deset godina provesti u zatvoru. Kinez se namrštio. - Da bi se tako krenulo, treba upetljati policiju - službena prijava, saslušanje pred istražnim sucem, toliko zakonskih radnji. - Marie je zurila u bankara. - Sada, ako želite, ja ću vas otpratiti do policije i bit ću vam prevodilac, ali je naše mišljenje da najprije čujemo vaše želje u tom smislu. Vi ste toliko propatili, a sami ste ovdje u Tuen Munu zbog razloga koje samo vi znate. - Ne, gospodine Jitai - mirno će Marie. - Ja radije ne bih podnijela tužbu. Sa mnom je u redu, a osveta nije visoko na popisu mojih prioriteta. - Za nas jest, madame. - Kako to mislite? - Vaši napadači će nositi sramotu do vjenčanog kreveta gdje će se iskazati gore nego se očekuje. ' Dugačka tunika; (op. prev.) 328 __i - Tako. Oni su mladi... - Ovo jutros, kako smo saznali, nije bilo njihovo prvo nedjelo. Oni su smeće i trebaju naučiti lekciju. - Ovog jutra? Oh, moj Bože, koliko je sati? Koliko sam ovdje? -Bankar pogleda na sat. - Gotovo jedan sat. - Moram se vratiti u apartman - stan - odmah. Važno je. - Žene će vam pokrpati odjeću. One su izvanredne švelje pa to neće potrajati. Menutim, one su smatrale da ne bi trebalo da se probudite bez odjeće. - Nemam vremena. Sada se moram vratiti. Joj, ja ne znam gdje je to, a nemam adrese! - Mi znamo zgradu, madame. Visoka, privlačna bijela žena, sama u Tuen Munu. Riječ se širi. Odmah ćemo vas povesti tamo. - Bankar se okrenuo i govorio na brzom engleskom obraćajući se nekome iza poluotvorenih vrata. Marie je sjela i odmah postala svjesna gomile ljudi koji su zir-kali u sobu. Ustala je - njezina bolna stopala - i stajala na trenutak; njihala se, ali je polako vratila ravnotežu držeći otparane dijelove bluze zajedno. Vrata su se otvorila i ušle su dvije stare žene; svaka je nosila odjevni predmet od jarko obojene svile. Prvi odjevni predmet je bio poput kimona koji su joj nježno prebacili preko glave prekrivši joj rasparanu bluzu i najveći dio njezinih prljavih zelenih hlača. Drugi je bio dugački i široki pojas koji su joj omotali oko struka i obzirno zavezali. Iako je bila napeta, Marie je vidjela da je svaki odjevni predmet bio biran i profinjen.

- Donite, madame - rekao je bankar dotaknuvši joj lakat. - Ja ću vas otpratiti. - Ušli su u tkaonicu. Marie je kimala i nastojala se nasmiješiti, dok joj se gomila Kineza i Kineskinja klanjala s tamnim očima ispunjenim tugom. Vratila se u mali stan, skinula divni pas i haljinu te legla na krevet pokušavajući naći neki smisao u situaciji u kojoj uopće nije bilo razuma. Zakopala je lice u jastuk nastojeći odgurnuti strašne slike jutra iz glave, ali ružnoća tog doganaja nije se mogla isprati. Umjesto toga, znoj je kapao s nje, a što bi jače zatvorila oči, to su joj prizori jutra bili sve nasilniji, pletući se sa strašnim uspomenama na Ziirich i Gisan Quai gdje je čovjek po imenu Jason Bourne spasio njezin život. Prigušila je krik i skočila s kreveta; stajala je i drhtala. Ušla je u kuhi-njicu i otvorila slavinu tražeći čašu. Vodeni mlaz bio je slab i tanak, a ona je tupo gledala kako se puni čaša, s mislima odlutalim daleko. Ima vremena kad bi trebalo da ljudi oslone glavu na uporište - ja to činim češće Page 175 Bourneova nadmoć nego se očekuje od prilično uvaženog psihijatra... Doganaji nas nadvladaju... moramo se sabrati. Morris Panov, prijatelj Jasona Bournea. 330 Zatvorila je slavinu, ispila mlaku vodu i vratila se u sobu-zatvor koja je služila trima funkcijama: spavanju, sjedenju i koračanju. Stajala je u dovratku i gledala oko sebe znajući što je tako groteskno u njezinom utočištu. To je bila ćelija, ista kao u nekom dalekom zatvoru. Još gore, to je bio vrlo realan oblik samice. Opet se izolirala sa svojim mislima, sa svojim strahovanjima. Došetala je do prozora kao što to, nema sumnje, čine zatvorenici i virnula u vanjski svijet. Ono što je ugledala bio je produžetak njezine ćelije jer ona nije bila slobodna ni u toj živoj ulici. To nije svijet koji je poznavala, a nije ju dočekao dobrodošlicom. Sasvim posebno od bestidne ludosti koja ju je zatekla jutros na obali, ona je upala u taj svijet koji nije mogla shvatiti niti su nju shvaćali. Bila je sama, a ta usamljenost ju je tjerala u ludilo. Marie je tupo gledala na ulicu. Ulica? Eno je? Catherine! Stajala je u društvu muškaraca pokraj sivih kola. Okrenuli su glave i gledali u trojicu drugih ljudi iza njih, u drugim kolima udaljenima desetak metara. Sve petero bilo je vrlo upadljivo jer nisu bili poput drugih ljudi na ulici. To su bili zapadnjaci u moru Kineza, stranci na nepoznatome mjestu. Očito je da su bili uzbuneni, zabrinuti zbog nečega; kimali su glavama i gledali u svim smjerovima, osobito preko ulice. Na stambenu zgradu. Trojica su bilia kratko ošišane kose - vojničko šišanje... - marinci. Američki marinci! Catherinin kompanjon, civil ako je suditi po kosi, govorio je brzo i kažiprstom sjekao zrak... Marie ga je znala! Bio je to čovjek iz State Departmenta, onaj koji ih je posjetio u Maineu! Podtajnik s mrtvim očima koji je stalno trljao

sljepoočice, a jedva se suprotstavio kad mu je David rekao da mu ne vjeruje. To je McAllister! To je bio čovjek s kojim se Catherine trebala sastati, kako je rekla. Odjednom su apstraktni i strašni dijelovi groznog puzzlea pali na svoja mjesta dok je Marie gledala prizor ispod sebe. Dvojica marinaca iz drugih kola prešla su preko ulice i razdvojila se. Jedan, koji je stajao s Catherinom, nešto je kratko razgovarao s McAllisterom, zatim otrčao na desnu stranu i iz džepa izvukao mali ručni radio. Staplesova je razgovarala s podtajnikom iz Statea i bacala pogled na stambenu zgradu. Marie se okrenula od prozora. Bit ću sama, nitko sa mnom. U redu. To je zamka! Stigli su do Catherine Staples. Ona nije bila prijateljica; ona je neprijatelj! Marie je znala da mora bježati. Za ime Božje, bježi! Zgrabila je bijelu torbicu s novcem i u djeliću sekunde je pogledala u svilu iz tkaonice. Uzela ju je i istrčala iz stana. 331 Bila su dva hodnika. Jedan je bio širinom zgrade duž pročelja sa stubištem s desne strane koje je vodilo na ulicu; drugi je presijecao prvi stvarajući obrnuti T, a vodio je do stražnjih vrata. Tu je bilo drugo stubište za odnošenje smeća u kante u dvorištu. Catherine ga je ovlaš pokazala kad su došle objasnivši joj da je zabranjeno odnositi smeće na ulicu koja je bila glavni trg Tuen Muna. Marie je potrčala drugim hodnikom do stražnjih vrata i otvorila ih. Razjapila je usta odjednom sučeljena s pognutim likom starca s metlom u ruci. Trepnuo je na trenutak, zatim zatresao glavom s izrazom duboke znatiželje na licu. Zakoračila je na tamnu terasu, a Kinez je ušao u hodnik. Vrata je držala malo otvorenima, čekajući da ugleda Sta-plesovu kako se pojavljuje na prednjem stubištu. Ako Catherine, našavši stan praznim, potrči niza stube na ulicu do McAllistera i marinaca, Marie se može prikrasti, ući u stan i uzeti odjeću koju joj je Staplesova kupila. U panici je samo strelovito pomislila na tu odjeću umjesto koje je zgrabila svilu ne usunujući se izgubiti dragocjene trenutke prevrćući po ormaru u kojemu je Catherine objesila njezinunu odjeću izmenu raznih svojih stvari. Sada je mislila na to. Ne može hodati, a još manje može trčati ulicama u rasparanoj bluzi i prljavim hlačama. Nešto je krivo. Bio je to starac! Stajao je i zurio u nju kroz odškrinuta vrata. - Odlazite! - prošapće Marie. Koraci. Odzvanjanje visokih potpetica u brzom hodu po metalnom stubištu pročelja zgrade. Bila je Staplesova; sad će krenuti hodnikom prema stanu. - Deng yi deng! - zaštektao je stari Kinez koji je još stajao nepokretan, s metlom u ruci, buljeći u Marie. Marie je jače pritvorila vrata pa je mogla gledati kroz pukotinu od samo centimetar-dva. Staplesova se pojavila na vidiku i bacila kratki, znatiželjni pogled na starca

jer je očito čula njegov oštri visoki ljutiti glas. Ne zaustavljajući se, Page 176 Bourneova nadmoć nastavkla je hodnikom prema stanu. Marie je čekala, a udaranje u nježnim prsima činilo se kao da odjekuje zamračenim stubištem. Zatim donoše riječi, molbe izvikane u histeriji. - Ne! Marie! Marie, gdje si? - Sad su koraci čvrsto udarali; trčala je po cementu. Catherine je zaokružila ugao i stala trčati prema starom Kinezu i vratima - prema njoj. - Marie, nije ono što ti misliš! Za ime Božje, stani! Marie Webb se okrenula i potrčala tamnim stubama. Odjednom se široka zraka jarkog žutog sunca razlila po stubištu, a isto tako brzo i nestala. Netko je otvorio vrata prizemlja udaljenog tri kata; brzo je ušla figura u tamnom odijelu, marinac je zauzimao svoje mjesto: potrčao je gore; Marie se šćućurila u kutu drugog odmorišta. Marinac je stigao do gornje stube i rukom oslonjenom na ogradu zaokrenuo. Marie je nasrnula 332 i rukom, u kojoj je držala svilu, svom snagom prasnula u lice iznenanenog vojnika; udarila je ramenom u marinčeve grudi i izbacila ga iz ravnoteže natjeravši ga da posrne stubama i začula krikove odozgo. - Marie! Marie! Ja znam da si to ti! Slušaj me! Ubacila se u jednu uličicu i druga mora je započela svojim strašnim tokom odigravajući se na zasljepljujućem suncu Tuen Muna. Trčeći kroz prolaz iza niza stambenih zgrada dok su joj noge krvarile u platnenim cipelama, Marie je bacila preko glave odjevni predmet sličan kimonu i zaustavila se pored niza kanta za smeće; skinula je zelene hlače i ubacila ih u najbližu. Zatim je široki pas omotala oko glave i utrčala u prolaz koji je vodio na glavnu ulicu. Stigla je i za nekoliko sekundi ušetala u masu ljudi u atmosferi koja je bila odrezak Hong Konga u novoj granici kolonije. Prešla je ulicu. - Tamo! - viknuo je muški glas. - Ona visoka! Trka je opet počela, ali je opet odjednom bila drugačija. Čovjek koji je trčao pločnikom za njom, odjednom se zaustavio pored štanda na kotačima koji mu je priječio put; pokušao ga je gurnuti sa strane, ali je ruke stavio u skrivene lonce kipuće masti. Vrisnuo je i prevrnuo kolica, što je vlasnik dočekao strašnom vikom zahtijevajući naplatu štete. On i drugi su okružili marinca i prisili ga da ostane gdje je. - Tamo je kuja! Kad je Marie čula te riječi, suočila se s grupom žena koje su pošle u trgovinu. Okrenula se nadesno i utrčala u drugu uličicu, uličicu za koju je ubrzo ustanovila da je slijepa ulica; završavala je zidom kineskog hrama. Opet se dogodilo! Pet mladića - tinejdžera u poluvojničkoj odjeći - odjednom su se pojavili u nekom dovratku i kretnjama joj kazivali da prone.

- Yankee kriminalac! Yankee lopov! - Uzvici su bili u kadenci vježbanog stranog jezika. Mladići su isprepleli ruke i bez nasilja presreli čovjeka kratko ošišane kose gurajući ga prema zidu. - Nestanite mi s puta, vi jebivjetri! - vikao je marinac. - Maknite mi se s puta ili ću izbubetati svakog od vas slinavaca! - Vi dignete svoje ruke... ili oružje... - viknu glas iz pozadine. - Ja nisam rekao ni riječ o oružju! - prekinu ga vojnik s Victoria Peaka. - Ali ako učinite jedno ili drugo - nastavio je glas - oni će osloboditi ruke, a petorica Di-Di Jing Cha - od kojih su mnoge uvježbali naši američki prijatelji - zacijelo će zadržati jednog čovjeka. - K vragu, sir! Ja samo pokušavam obaviti svoj posao! To se vas ne tiče! - Bojim se da me se tiče, sir. Zbog razloga koji ne znate. .....333. - Govno! — Marinac se bez daha naslonio na zid i gledao u nasmijana mlada lica ispred sebe. - Lai! - žena je rekla Marie pokazujući široka, čudno oblikovana vrata bez vidljive ručke na debeloj, neprobojnoj vanjskoj ploči. - Xiao xin. Oprezno. - Oprezno? Razumijem. - Figura s pregačom otvorila je vrata i Marie je utrčala unutra i odmah osjetila oštre zapuhe hladnog zraka. Stajala je u velikom hladnjaku kojim se moglo prolaziti; mesnata trupla sablasno su visila na kukama pod svjetlom ožičenih žarulja. Čovjek s pregačom čekao je cijelu minutu s uhom na vratima. Marie je široki svileni pas omotala oko vrata i uhvatila ruku rukom ne bi li se obranila od nagle oštre studeni koju je osjećala još oštrijom zbog kontrastne sparne topline na ulici. Napokon joj je čovjek kretnjom pokazao da pone za njim; poslušala ga je i zaobilazila trupla sve dok nisu stigli do ulaza u veliki hladnjak. Kinez je potegao metalnu ručku i odgurnuo vrata otvorivši ih, kimajući Mariji koja je drhtala, da prone. Sad se našla u dugačkoj, uskoj i praznoj mesnici. Bambusova sjenila na prednjim prozorima propuštala su uske zrake jakog podnevnog sunca. Čovjek bijele kose stajao je pored tezge kod krajnjeg desnog prozora i kroz rebrenice virkao na ulicu. Pozvao je Marie da mu Page 177 Bourneova nadmoć se brzo pridruži. Poslušala ga je i opazila čudno oblikovani vijenac od cvijeća iza stakla prednjih vrata koja su bila zaključana. Čovjek je pokazao Mariji da pogleda kroz prozor. Odijelila je dvije bambusove rebrenice i pogledala iznenanena prizorom koji je vidjela. Potraga je dosegla pomamni vrhunac. Marinac opečenih ruku stalno je njima mahao dok je ulazio iz trgovine u trgovinu preko ulice. Ugledala je Catherinu Staples i McAllistera u vrućem razgovoru s grupom Kineza koji su se očito protivili strancima koji narušavaju mirni, premda grozničavi život Tuen Muna. McAllister je u panici, kako se činilo, uzviknuo nešto uvredljivo pa ga je izazvao čovjek dvaput stariji

od njega, starac u orijentalnoj halji, kojeg su morale zadržavati mlane, hladnije glave. Podtajnik je ustuknuo podignutih ruku govoreći da je nevin, dok je Staplesova vikala bez ikakve koristi, u pokušaju da oboje izvuče iz ljutite gomile. Odjednom je marinac ozlijenenih ruku prasnuo kroz vrata na ulicu; razbijeno staklo letjelo je u svim smjerovima dok se on kotrljao po pločniku jeknuvši od bola kad je rukama dodirnuo cement. Progonio ga je mladi Kinez odjeven u bijelu tuniku, pojas i hlače s nogavicama do koljena - nastavnik borilačkih vještina. Marinac je skočio na noge, a kad je njegov orijentalni protivnik prišao bliže, marinac je lijevom rukom odmjerio snažni postrani udarac svinutom rukom u mladićev bubreg, a odmah zatim je desnom šakom udario u orijentalčevo lice izbubetavši ga natrag u trgovinu, dok je istodobno vrištao od bolova izazvanih udarcima svojih opečenih ruku. Ulicom je dotrčao posljednji marinac; šepao je jednom nogom, a ramena su mu se usukala kao da ih je povrijedio u padu - u padu niza stube, pomisli Marie, gledajući ga s čunenjem. Došao je u pomoć svom napaćenom drugu i bio vrlo djelotvoran. Amaterske pokušaje borbe za vježbu odjevenih učenika onesviještenog nastavnika borilačkih vještina dočekao je vjetar udaraca - noge koje su nepogrešivo pronalazile najosjetljivije ciljeve, zasjeci ukočenih ruku i vrtložni manevri stručnjaka za džudo. Opet odjednom, bez ikakve najave, ulicom su navrli kakofonijski zvuči orijentalne glazbe, cimbale i primitivni puhači instrumenti dosezali su nagla crescenda svakim korakom kojekako sakupljena orkestra koji je marširao ulicom uglavnom odjeven u prnje; iza glazbe išli su ljudi s plakatima iznad kojih su bile kite cvijeća. Bitka je završila i sve su se ruke smirile. Tišina se razlila glavnom trgovačkom ulicom Tuen Muna. Amerikanci su bili smeteni; Catherine Staples se gušila od nemoći, a Edward McAllister je digao ruke u očajanju. Marie je gledala doslovce hipnotizirana promjenom na ulici. Sve se zaustavilo kao da je to bila naredba neke zagrobne prisutnosti koju valja slušati. Pomakla je kut gledanja izmenu bambusovih rebrenica i ugledala pohabanu skupinu kako se približava. Vodio ju je bankar Jitai! Usmjerila se prema mesnici! Nemirna pogleda, Marie je ugledala Catherinu Staples i McAllistera kako trče pored čudnog okupljanja ispred trgovine. Onda su se, preko ulice, i dvojica marinaca dala u trk. Svi su nestali na zasljepljujućem suncu. Netko je pokucao na prednjim vratima mesnice. Starac bijele kose uklonio je vijenac i otvorio vrata. Ušao je bankar Jitai i naklonio se Marie. - Da li vam se svidjela parada, madame? - upitao ju je. - Nisam bila sigurna što je to. - Pogrebna povorka za mrtvaca. U ovom slučaju, nesumnjivo, za ubijene životinje u hladnoj ostavi gospodina Wooa.

- Vi...? Sve je ovo planirano? - U stanju pripravnosti, moglo bi se reći! - objasnio je Jitai. - Često naši ronaci sa sjevera uspijevaju prijeći preko granice - ne lopovi, već članovi obitelji koji se žele pridružiti svojima - a vojnici ih žele uhvatiti i vratiti. Moramo biti spremni da zaštitimo naše. - Ali mene? Vi ste znali? - Mi smo promatrali; mi smo čekali. Sakrivali ste se, bježali od nekoga, toliko smo znali. Vi ste nam to rekli onda kad ste kazali da vam nije stalo 33.4 335 da odete do istražnog suca da ≫podnesete prijavu≪, kao što ste rekli. Vas su na ulici usmjerili. - Žene s torbama za kupovinu... - Da. One su prešle ulicu kad i vi. Moramo vam pomoći. Marie je bacila pogled na tjeskobna lica gomile iza bambusovih rebrenica pa pogledala u bankara. - Kako možete znati da ja nisam kriminalac? - To nije važno. Grubi postupci prema vama, za koje su odgovorni dvojica naših, to je jedino važno. Osim toga, madame, vi ne izgledate niti govorite kao Page 178 Bourneova nadmoć bjegunac od pravde. - Ja to i nisam. A potrebna mi je pomoć. Moram se vratiti u Hong Kong, u hotel gdje me neće naći i gdje ima telefon kojim se mogu poslužiti. Ja doista ne znam tko su, ali moram uspostaviti vezu s ljudima koji mi mogu pomoći... pomoći nama. - Marie je zašutjela, a pogled joj se susreo s Jitaijevim i zadržao. - Čovjek koji se zove David jest moj muž. - Mogu razumjeti - rekao je bankar. - Ali prvo morate posjetiti doktora. - Što? - Stopala vam krvare. Marie spusti pogled. Krv se probila kroz zavoje i prodrla u platno na cipelama. Sve je to bilo mučno pogledati. - Mislim da ste u pravu - suglasila se. - A onda slijedi odjeća, prijevoz - ja ću vam naći hotel pod bilo kojim imenom koje zaželite. Zatim je i pitanje novca. Imate li sredstava? - Ne znam - reče Marie i stavi svilu na tezgu pa otvori torbicu boje bijele školjke. - To jest, nisam gledala. Prijateljica - netko za koga sam mislila da mi je prijateljica - ostavila mi je novaca. - Izvukla je novac koji joj je Staple-sova stavila u torbicu. - Ovdje u Tuen Munu nismo bogati, ali možda možemo pomoći. Vodio se razgovor o tome da vam sakupimo novac izmenu sebe. - Ja nisam siromašna žena, gospodine Jitai - prekinu ga Marie. - Ako to bude

potrebno, iskreno ću, ako budem živa, vratiti vam svaki cent s kamatom mnogo većom od primarne kamate. - Kako želite. Ja sam bankar. Ali što će tako ljupka dama, kao što ste vi, znati o kamatama i primarnim kamatama? - nasmijao se Jitai. - Vi ste bankar, a ja sam ekonomist. Sto bankari znaju o djelovanju inflatornih kamata na plivajuće kurseve, osobito u primarnim tečajevima?178 1 Primarna kamata je najniža komercijalna kamata koju banka odrenuje u nekom razdoblju, (op. prev.) ,336 Imala je više od jednog sata za razmišljanje u mirnoj prirodi dok je sjedila u taksiju kojim se vozila u Kowloon. Potrajat će još četrdeset pet minuta prije nego stignu u manje mirna predgrana, osobito u prenapučenu četvrt Mongkok. Pokajnički raspoloženi ljudi Tuen Muna nisu bili samo velikodušni i zaštitnički, već i inventivni. Bankar Jitai je očito potvrdio da je žrtva napasnika doista bijela žena koja se skriva i bijegom spašava život pa joj zbog toga, a kako želi uspostaviti vezu s ljudima koji joj mogu pomoći, možda treba izmijeniti izgled. Iz nekoliko trgovina su joj donijeli zapadnjačke odjevne predmete koji su se Marie dojmili čudno; izgledali su sivo i utilitarno, uredno, ali turobno. Nisu to bili jeftini predmeti, ali od vrste kao da ih je odabrala žena koja ili nema osjećaja za dizajn ili se osjeća iznad njega. Sat poslije, u stražnjoj prostoriji salona za uljepšavanje, shvatila je zašto je odabrana takva odjeća. Žene su se vrzmale oko nje; oprali su joj i osušili kosu, a kad je postupak bio završen, pogledala se u ogledalo jedva dišući. Nježno lice - razvučeno, blijedo i umorno - bilo je uokvireno kosom koja više nije bila kestenjastocrvena, već mišje siva s bijelim pramenima. Ostarjela je za više od desetljeća; to je mnogo bolje uspjelo od njezina pokušaja kad je pobjegla iz bolnice, bila je jasnije i potpunije starija. Bila je kineskom slikom ozbiljne turistkinje gornje srednje klase - vjerojatno udovica - koja je odlučno davala upute, brojala svoj novac, a nikad ne bi pošla nigdje bez vodiča u ruci koji je stalno provjeravala svakim posjetom i razgledavanjem u okviru svog dobro organiziranog itinerara. Žitelji Tuen Muna su dobro znali takve turiste i njihov je portret bio točan. Jason Bourne bi ga odobrio. Menutim, bilo je drugih misli koje su je zaokupljale na putu za Kow-loon, očajničkih misli koje je nastojala kontrolirati i držati u perspektivi odbacujući paniku koja ju je tako lako mogla ophrvati, što bi je navelo da učini nešto krivo, da učini krivi potez koji bi mogao naškoditi Davidu - ubiti Davida. Gdje si ti? Kako te mogu naći? Kako? Pretraživala je sjećanje nastojeći se sjetiti nekoga tko bi joj mogao pomoći i stalno odbijala svako ime i svako lice koje joj se pojavljivalo u svijesti jer su na jedan ili na drugi način bili dijelom te užasne strategije tako zlokobno nazvane izvan spasa - kad je smrt pojedinca jedino prihvatljivo rješenje. Osim,

dakako, Morrisa Panova, ali je Mo parija u očima vlade; on je službene ubojice nazvao njihovim pravim imenima: neznalicama i ubojicama. On ne bi mogao nikamo, a zamislivo je da bi izazvao drugo narenenje za izvan - spasa. Izvan-spasa... Pojavilo joj se lice, lice s kojeg su se kotrljale suze, prigušeni krici za milost u njegovom drhtavom glasu, čovjek koji je jednom bio bliski prijatelj mladog dužnosnika vanjske službe te njegove žene i djece u Page 179 Bourneova nadmoć 337 dalekom, isturenom mjestu nazvanom Pnom Pen. Conklin! Ime mu je Ale-xander Conklin! Za vrijeme dugog Davidova ozdravljenja pokušavao je vidjeti njezina muža, ali David to nije dozvoljavao rekavši da će ubiti čovjeka iz CIA-e ako ovaj proturi glavu kroz vrata. Obogaljeni Conklin je krivo i glupo optuživao Davida ne slušajući molbe čovjeka koji pati od amnezije, vjerujući da je ovaj izdajnik, čovjek koji se ≫okrenuo≪ - pa je u tome otišao tako daleko da je sam pokušao ubiti Davida izvan Pariza. I, napokon, on je organizirao posljednji pokušaj u njujorškoj Sedamdeset i prvoj ulici, u sterilnoj kući nazvanoj Treadstone 71, pokušaj koji je zamalo uspio. Kad se saznala istina o Davidu, Conklin je grozno patio od grižnje savjesti, uništen onim što je učinio. Njoj je njega bilo istinski žao; njegova je patnja bila tako iskrena, osjećaj krivnje ga je uništavao, razarao. Razgovarala je s Alexom uz kavu na trijemu, ali David ga nije htio vidjeti. On je bio jedini koga se mogla sjetiti, a da to nije vrijenalo zdrav razum ili ono što je najbliže zdravu razumu. Hotel se zvao Empress. Bio je u ulici Chatham u Kowloonu. Bio je to mali hotel u prenapučenom Tsim Sha Tsuiju, gdje su gosti bili ljudi mješavine kultura, ni bogati ni siromašni, velikim dijelom trgovci s Istoka i Zapada koji su morali obaviti poslove, ali lišeni bahate reprezentacije bogatih šefova. Bankar Jitai je obavio svoj posao; soba s jednim krevetom rezervirana je za gosponu Austin, Penelopu Austin. ≫Penelope≪ je bila Jitaijeva ideja jer je pročitao mnogo engleskih romana, a Penelope mu se činila ≫tako u redu≪. Neka bude tako, kao što bi rekao Jason Bourne, pomisli Marie. Sjedila je na rubu kreveta i uzela telefonsku slušalicu, nesigurna u ono što će reći, ali znajući da to mora reći. - Treba mi telefonski broj jedne osobe u Washingtonu, D.C.1 , u Sjedinjenim Državama - rekla je telefonistici. - Hitan je slučaj. - Treba platiti prekomorsku informaciju... - Naplatite - upadne joj u riječ Marie. - Hitno je. Ostat ću na liniji. - Da? — začu se pospani glas. - Halo? - Alex, ovdje je Marie Webb. - Prokletstvo, gdje ste vi? Gdje ste oboje? Pronašao vas je! - Ja ne znam o čemu govorite. Ja nisam pronašla njega, a on nije pronašao mene.

Vi znate o svemu ovome? - Tko mi je zamalo slomio vrat prošlog tjedna kad je doletio u Washington? David! Ja imam releje na svakom telefonu pored koga me se može naći! I Mo Panov isto tako! Gdje ste vi? ' District of Columbia; (op. prev.) 338 - Hong Kong - Kowloon, pretpostavljam. Hotel Empress, pod imenom Austin. David je uspostavio vezu s vama? - I Mo! On i ja smo se poslužili svakim trikom da utvrdimo što se dogana, ali smo onemogućeni! Ne, povlačim to - nismo onemogućeni -ni itko drugi ne zna što se zapravo dogana. Ja bih znao kad bi oni znali! Zaboga, Marie, nisam ništa popio od prošlog četvrtka. - Nisam znala da vam nedostaje. - Nedostaje! Što se dogana? Marie mu je ispričala, uključujući nepogrešivi pečat državne birokracije sa strane nježnih uznika, svoj bijeg te pomoć koju joj je pružila Cathe-rine Staples, a pretvorila se u stupicu, što je sve zamislio čovjek koji se zove McAllister, a toga je vidjela na ulici sa Staplesovom. - McAllister? Vidjeli ste ga? - On je ovdje, Alex. Želi me natrag u zatočeništvo. Pomoću mene kontrolira Davida kojeg će ubiti. I prije su to pokušavali! Nasta stanka s druge strane žice, stanka ispunjena tjeskobom. - Mi smo pokušavali prije - tiho će Conklin. - Ali, to je bilo tada, ne sada. - Što mogu učiniti? - Ostanite gdje jeste - naredio joj je Alex. - Ja ću biti u prvom avionu za Hong Kong. Ne izlazite iz sobe. Nemojte više nazivati. Oni vas traže, moraju. - David je tu negdje, Alex! Radi ono što su ga prisilili da radi zbog mene. Uplašena sam do smrti! - Delta je bio najbolji čovjek koji se razvio u Meduzi. Nikoga boljeg nije bilo na tom polju. Ja znam. Ja sam vidio. - To je jedna strana, a ja sam se naučila živjeti s njom. Ali ne s drugom, Alex! Njegova svijest! Što će se dogoditi s njegovom sviješću? Conkin je opet zašutio, a kad je progovorio glas mu je bio zamišljen. - Ja ću dovesti prijatelja sa sobom, prijatelja sviju nas. Mo neće odbiti. Ostanite na mjestu, Marie. Vrijeme je da se karte stave na stol. I, tako mi svega, tako će i Page 180 Bourneova nadmoć biti! 23 - Tko ste vi? - viknuo je Bourne u ludilu; starca je stiskao za vrat i pritiskao ga o zid.

- Delta, prestani! - komandirao je D'Anjou. - Tvoj glas! Ljudi će te čuti. Mislit će da ga ubijaš. Nazvat će recepciju. -Ja bih ga mogao ubiti, a telefoni ne rade! -Jason je pustio samozvan -čeva samozvanca, pustio mu je vrat, ali mu je zgrabio prednjicu košulje i izvukao je iz hlača, dok je čovjeka silom natjerao u stolicu. - Vrata - nastavio je D'Anjou ljutilo. - Stavi ih na mjesto kako najbolje umiješ. Ja želim iz Pekinga izaći živ, a svaka sekunda s tobom smanjuje moje nade. Vrata! Napola lud, Bourne se okrenuo, podigao razbijena vrata i stavio ih u okvir podešavajući strane, vraćajući ih udarcima na mjesto. Starac je masirao vrat i odjednom pokušao skočiti sa stolice. - Non, mon ami! - rekao je Francuz i spriječio pokušaj. - Ostanite gdje ste. Nemojte se zaokupljati sa mnom, samo s njim. Vidite, on bi vas doista mogao ubiti. U svom bijesu nema poštovanja prema zlatnim godinama, ali budući da sam im ja blizu, ja imam. - ≫Bijesu≪? Ovo je mahnitost! - propištao je starac iskašljavajući riječi. - Ja sam se borio kod El Alameina180, borit ću se i sada! - Opet se starac pokušao iskrzmati iz stolice i opet ga je D'Anjou vratio na mjesto kad se Jason vratio. - Oh, stoički herojski Britanci - primijetio je Francuz. - Barem ste se pokazali uljudni pa niste rekli Agincourt.181 Prestani s glupostima! - viknuo je Bourne odgurnuvši D'Anjona. Nagnuo se nad stolicu s rukama na objema ručkama, tako da se starac 180 Selo na sjevernoj obali Egipta, oko 112 km udaljeno od Aleksandrije, poprište odlučne savezničke pobjede nad Nijemcima 1942. godine, (op. prev.) 1 ' Bitka vonena 1415. kod sela Agincourt u sjev. Francuskoj; odlučna pobjeda Engleza pod Henrvjem V. nad nadmoćnim francuskim snagama, (op. prev.) nije mogao podići iz stolice. - Ti ćeš mi reći gdje je on i odmah ćeš reći ili požaliti što si se izvukao iz El Alameina! - Gdje je tko, ti manijače? - Ti nisi čovjek odozdola. Ti nisi Joseph Wadsworth koji je otišao gore u sobu tri-dvadeset-pet! - Ovo jest soba tri-dvadeset-pet i ja jesam Joseph Wadsworth! Zapovjednik brigade, umirovljen, Royal Engineers!182 - Kad ste se prijavili na recepciji? - Zapravo, bio sam poštenen tog kinjenja - odgovorio je Wadsworth s visine. - Kao profesionalni gost vlade, valjda imam pravo na neke usluge. Mene su popratili kroz carinu i doveli me izravno ovdje. Moram reći da sobna služba nije baš u dobru zdravlju, ali ovo nije Connaught183, a prokleti telefon je uglavnom krepan. - Pitao sam kada? - Sinoć, ali kako je avion kasnio šest sati, pretpostavljam da bi trebalo da

kažem jutros. - Koje su vaše instrukcije? - Nisam siguran da se to vas tiče. Bourne je izvukao mjedeni otvarač za pisma iza opasača i stavio oštricu na starčev vrat. - Tiče me se, ako želite živi izići iz ove stolice. - Dobri Bože, vi ste manijak. - U pravu ste, ja nemam mnogo vremena za duhovnu čistoću. Zapravo ga uopće nemam. Instrukcije! - One su prilično bezopasne. Trebalo je da donu po mene negdje oko podneva, a sada su tri sata pa je mudro pretpostaviti da neke službe ne gledaju na sat, kao ni aviokompanija. D'Anjou je dotakao Bourneovu ruku. - Avion u jedanaest i trideset -mirno će Francuz. - On je mamac i ne zna ništa. - Onda je tvoj Juda ovdje u drugoj sobi - odgovori mu Jason preko ramena. - Mora biti ovdje! - Ne govori više, njega će ispitivati. - S naglim i neočekivanim autoritetom, D'Anjou je polako odgurnuo Bournea od stolice i progovorio nestrpljivim glasom višeg oficira. - Vidite, brigadiru, mi vam se ispričavamo zbog neugode, to je prokleta neugodnost, ja znam. Ovo je treća soba u koju smo prodrli - saznali smo ime svakog gosta u sobi zbog udarnog ispitivanja. - Udarnog što? Ja ne razumijem. Britanske inženjerske jedinice; (op. prev.) 183 Bivši naziv Connachta, provincije i drevnog kraljevstva u sjeverozapadnoj Irskoj, a sastoji se od šest Page 181 Bourneova nadmoć >/|≫< n n I st ** rw.ni > 1 općina, (op. prev.) 340 341 i - Jedan od četvorice ljudi na ovom katu prokrijumčario je narkotika u vrijednosti od preko pet milijuna dolara. Budući da to nije nijedan od trojice, mi sada imamo svoga čovjeka. Ja vam savjetujem da kažete ono što će ostali reći. Kažite da vam je u sobu nahrupila pomamna pijanica, bijesna zbog smještaja - to će oni reći. Mnogo toga se dogana pa je najbolje otarasiti se svake sumnje u sebe, čak one koja bi iskrsla pogrešnom asocijacijom. Ovdašnja uprava često pretjera u svojim postupcima. - Ne bih to htio - propištao je Wadsworth koji je nekad pripadao vojnom rodu Royal Engineers. - Prokleta penzija je premala za život. Ovo je krvavo pero iz guščje guzice. - Vrata, majore - naredio je D'Anjou obraćajući se Jasonu. - Polako sada.

Uspravno. - Francuz se okrenuo Englezu: - Ostanite tu i naslonite se na vrata, brigadiru. Dajte nam dvadeset minuta da zgrabimo našeg čovjeka, a onda radite što hoćete. Upamtite, pomamni pijanac. U vašem interesu. - Da, da, svakako. Pijanac. Pomaman. - Donite, majore! U hodniku su zgrabili svoju prtljagu i brzo se zaputili prema stubištu. - Požuri! - sada će Bourne. - Još ima vremena. On se mora izmijeniti -tako bih i ja postupio! Provjerit ćemo ulične ulaze, stajališta taksija, pokušat ćemo izvući nekakvu logiku ili, prokletstvo, nelogiku. Razradit ćemo signale. - Najprije su dvoja vrata - bez daha će D'Anjou. - U ovom hodniku. Izaberi bilo koja vrata, ali učini to brzo. Nasilno uni i viči pogrdnim jezikom meljući riječi, dakako. - Ti si to mislio ozbiljno? - Nikad ozbiljnije, Delta. Kao što smo sami vidjeli, objašnjenje je sasvim prihvatljivo, a zbunjenost će ograničiti bilo kakvu službenu istragu. Uprava će nesumnjivo privoljeti našeg brigadira da drži jezik za zubima. Mogli bi izgubiti svoja ugodna radna mjesta. Brzo sada! Izaberi i izvrši svoj posao! Jason se zaustvio kod slijedećih vrata zdesna. Sapeo se, a onda pojurio prema vratima udarivši ramenom u sredinu tanke gornje ploče. Vrata su se otvorila kao da ih je istjerala oluja. - Madad demaal - vikala je žena na hindu jeziku, napola izvan sarija koji joj je bio omotan oko nogu. - Kyaa baat hai? - vrisnuo je goli muškarac i istrčao iz kupaonice na brzinu pokrivajući genitalije. Oboje su otvorenih usta buljili u ludog uljeza koji je teturao nejasna pogleda dok je bacao stvari sa susjednog stola vičući hrapavim, pijanim 342 glasom. — Odvratan hotel! Toaleti ne rade, telefoni ne rade! Ništa — Isuse, ovo nije moja soba! Sišao mi je... Bourne se nespretno okrenuo i zalupio vrata za sobom. - To je bilo fino! - ocijenio je D'Anjou. - Ionako su imali teškoća s bravom. Požuri! Još jedna. Ona! — Francuz je pokazao na vrata s lijeve strane. - Čuo sam smijeh iz te sobe. Dva glasa. Jason je opet tresnuo u vrata natjeravši ih da se strelovito otvore, a onda je zaurlao svojim pijanim žalopojkama. Umjesto da je naišao na dvoje zapanjenih gostiju, suočio se s mladim parom, oboma golim da pasa. Oboje je pušilo prignječenu cigaretu, duboko uvlačilo staklenih pogleda. - Dobro došao, susjede - rekao je mladi Amerikanac; glas mu je plivao, dikcija je bila precizna, iako s četvrtinu brzine. - Neka te stvari toliko ne uznemiruju. Telefoni ne rade, ali naša konzerva radi. Uzmi je, podijeli je. Nemoj biti tako razdražljiv.

- Što vi, dovraga, radite u mojoj sobi? — vrisnuo je Jason još pijanije, a gutajući riječi, jedva ih je činio jasnima. - Ako je ovo tvoja soba, macho184 momče - prekinu ga djevojka ljuljajući se u stolici - ti si vidio privatne stvari, a mi nismo takvi. - Zacere-kala se. - Kriste, vi ste gadno pod drogom! - A ne spominjući Božje ime uzalud - odgovori mu mladić - ti si pijan. - Mi ne vjerujemo u alkohol - doda drogirana djevojka. - On izaziva neprijateljstvo. Penje se do površine kao Luciferovi demoni. - Ti se detoksificiraj, susjede - nastavio je mladi Amerikanac ljuljajući se amo-tamo. - Onda uzmi zdravu travu1 5. Ja ću te povesti na polja gdje ćeš ponovo naći svoju dušu... Page 182 Bourneova nadmoć Bourne je istrčao iz sobe zalupivši vratima i uhvatio D'Anjoua za ruku. - Hajdemo - rekao mu je pa nastavio dok su se brzo približavali stubama: - Ako ta priča koju si rekao brigadiru krene unaokolo, ovo dvoje će provesti dvadeset godina strižući ovce u vanjskoj Mongoliji. Drevna kineska naklonost pomnom promatranju i sigurnosnim mjerama diktirala je rješenje da aerodromski hotel ima samo jedan ulaz u pročelju za goste, a drugi za hotelske službenike na boku zgrade. Kod drugog ulaza su bili uniformirani stražari koji su pregledavali svačije radne isprave i pretraživali sve torbice, torbe i nabrekle džepove kad je osoblje napuštalo posao. Pomanjkanje prisnosti izmenu stražara i osoblja upućivalo je na 184 Španjolsko-američki od španj. macho: muškarac; machismo je snažni ili pretjerani muški ponos ili muškost. (op. prev.) ' Marihuana; (op. prev.) 3.41 zaključak da se stražari često mijenjaju pa je tako stvoren razmak izmenu mogućih davaoca mita i onih koji bi ga možda primili. - On neće probati proći pored stražara - rekao je Jason dok su prolazili pored izlaza za osoblje pošto su na brzinu pohranili svoju prtljagu ispričavajući se kašnjenjem na sastanak jer im je kasnio avion. - Oni se doimlju kao da će dobiti Brownie186 bodove kad ulove nekoga tko je ukrao pileće krilo ili sapun. - Kinezi su u velikoj mjeri pošteni ljudi, a osobito nema zamjerke hotelskom osoblju, ali nane se i kukolja, kao svugdje. Menutim, čini mi se da stražari ne vole one koji ovdje rade - rekao je D'Anjou. - Ali zašto si tako siguran da je on u hotelu? On poznaje Peking. Mogao je uzeti taksi pa otperjati do drugog hotela, druge sobe. - Nije, ako se prisjetimo kako je izgledao kad je izišao iz aviona, rekao sam ti to. On to ne bi dopustio. Ni ja ne bih. On želi slobodu da se mota okolo, a da ga ne opaze ili slijede. On se tako ponaša radi vlastite zaštite. - Ako je to slučaj, oni bi već sada mogli imati njegovu sobu pod prismotrom.

Isti rezultati. Znat će kako izgleda. - Kad bih ja bio on - a to je sve na čemu mogu graditi - onda on nije tu. On je uzeo neku drugu sobu. - Ti si u suprotnosti sa sobom! - suprostavio se Francuz dok su se približavali vrevi na ulazu u aerodromski hotel. - Rekao si da će instrukcije dobiti preko telefona. Tko god bude zvao, zahtijevat će da ga spoje sa sobom koja mu je dodijeljena, ali zacijelo ne s mamcem, ne s Wadswort-hovom sobom. - Ako telefoni rade - usput rečeno, ta je okolnost plus za tvog Judu -sasvim je jednostavno prebaciti pozive iz jedne u drugu sobu. Utikač se umetne u centrali ako je primitivna ili se programira ukoliko je kompjutorizirana. Ništa posebno. Poslovni sastanak, stari prijatelji u avionu - pročitaj to kako ti je drago - ili nikakvo objašnjenje, što je vjerojatno najbolje. - Zabluda! - objavio je D'Anjou. - Njegov klijent ovdje u Pekingu će upozoriti hotelsku centralu. On će biti spojen s centralom, trajno. - To je ono što baš neće učiniti - sada će Bourne gurnuvši Francuza kroz vrata koja se okreću oko osovine; našli su se na pločniku koji je vrvio smetenim turistima i poslovnim ljudima koji su se pokušavali domoći nekog prijevoznog sredstva. - To je kockanje koje on sebi ne može priuštiti - nastavio je Jason dok su prolazili pored niza malih autobusa i taksija poredanih uz pločnik. - Klijent tvoga komandosa mora održati maksimalnu udaljenost izmenu njih dvoje. Ne smije postojati ni najmanja Bodovi koje mlade pripadnice američkih ženskih skaula dobivaju za uzorno ponašanje; općenito - bodovi za dobro ponašanje, (op. prev.) mogućnost da se une u trag njihovoj vezi jer su svi ograničeni na vrlo uski, vrlo elitni krug, bez zezanja s hotelskim centralama, ne pokazujući osobitu pažnju prema nekome izvan kruga, a osobito ne tvom komandosu. Uostalom, zar to nije manje-više slično u cijelom svijetu? Osim toga, neće se izlagati riziku da se vrzmaju po hotelu. Držat će se dalje od njega prepuštajući mu da se on prometa. Kao i svugdje, i ovdje ima tajne policije pa bi netko iz tog elitnog kruga brzo bio prepoznat. - Telefoni, Delta. Na osnovi svega što sam čuo, oni ne rade. Sto će on onda? Jason se namrštio hodajući kao da se pokušava sjetiti neupamćenog. - Vrijeme je na njegovoj strani, to je plus. On će imati upute za svaki slučaj ukoliko se s njim ne uspostavi kontakt u odrenenom vremenskom razdoblju po njegovu dolasku - zbog bilo kojeg razloga - a može ih biti koliko hoćeš uzmemo li k znanju mjere opreza na koje su prisiljeni. - U tom slučaju, oni bi još pazili na njega, zar ne? Čekali bi negdje vani i nastojali ga pokupiti, ne? - Svakako, i on to zna. On mora proći pokraj njih i stići do odrenena mjesta a da ne bude vinen. To je jedini način da on zadrži konce. To je njegov prvi Page 183

Bourneova nadmoć posao. D'Anjou je stegnuo Bourneov lakat. - Onda mislim da sam netom opazio jednog od promatrača. - Sto? - Jason se okrenuo; pogledao je u Francuza i usporio korak. - Hodaj dalje - naredio mu je D'Anjou. - Poni prema onom kamionu koji je na pola ulice s čovjekom na produženim Ijestvama. - Slijedi - odvrati Bourne. - Slijedi, to je služba za popravak telefona. Anonimni u gomili, stigli su do vozila. - Pogledaj. Gledaj zainteresirano. Poslije pogledaj nalijevo. Vozilo karavan sasvim ispred prvog autobusa. Vidiš li ga? Jason ga je vidio i odmah shvatio da je Francuz u pravu. Karavan je bio bijel i prilično nov, a imao je obojena ili nijansirana stakla. Da nije bio druge boje, to je mogao biti karavan koji je ukrcao ubojicu u Shen-zenu, na granici kod Lo Wua. Bourne stade čitati kineske znakove na vratima kola. - Nian Jing Shan... tako mi svega, ista su! Ime nije važno - pripadaju skloništu za ptice. Ptičje sklonište Jing Shan! U Shenzenu je to bio Chutang, ovdje nešto drugo. Kako si ga opazio? - Čovjek uz otvoreni prozor, posljednji prozor s ove strane. Odavde ga ne možeš jasno vidjeti, ali on pilji u ulaz. Osim toga, on je proturječnost -za službenika ptičjeg skloništa, to je. - Zašto? - On je armijski oficir, a možda i viši oficir sudeći po kroju i tkanini njegove tunike. Zar su bijele hlače u vojnim jedinicama? Ili je to zabrinut čovjek koji čeka na nekoga, za koga mu je nareneno da ga dočeka, a služi se prilično prihvatljivim zaklonom, koji ima samo jednu manu - kut gledanja zahtijeva otvoren prozor? - Ne idem nikamo bez Echa - rekao je Jason Bourne, nekad Delta, bič Meduze. - Ptičja skloništa - to je divno. Kakva dimna zavjesa. Tako daleko, tako miroljubivo. To je sjajan zaklon. - To je tako kineski, Delta. Maska pravednika skriva lice nepraved-nika. Na to upozoravaju Konfucijeve parabole. - Ne govorim ja o tome. Tamo u Shenzenu, kod Lo Wua, gdje mi je tvoj momak promaknuo prvi put, po njega je isto došao karavan - karavan s nijansiranim prozorima - a takoner je pripadao ptičjem skloništu. - Kao što kažeš, izvanredan zaklon. - Više od toga, Echo. To je neka vrsta znaka prepoznavanja. - U Kini već stoljećima štuju ptice - kazao je D'Anjou gledajući u Jasona zbunjena izraza lica. - Uvijek su ih slikali u svojoj velikoj umjetnosti, na velikim svilama. Smatraju ih delikatesom i za oči i za nepce. - U ovom slučaju, one bi mogle značiti nešto znatno jednostavnije, mnogo

praktičnije. - Kao na primjer? - Ptičja skloništa su veliki rezervati. Otvoreni su javnosti, ali to reguliraju državni propisi, kao i svugdje. - Tvoja ideja, Delta? - Kad se desetak ljudi snažno protivi državi i žele je srušiti, oni će izbjegavati da ih vide sve zajedno pa koje je bolje mjesto za sastanke od prirodnih rezervata koji se šire miljama? Nema kuća ili stanova pod prismotrom, nema slušanja telefona ili elektronskog praćenja. Samo nevini ljubitelji ptica u naciji ljubitelja ptica, a svaki vjerojatno ima službenu propusnicu koja mu omogućava pristup u sklonište i kad je službeno zatvoreno -danju i noću. Pa nigdje nije baš teško doći do takvih propusnica. - Iz Shenzena u Peking? Ti podrazumijevaš situaciju koja je,mnogo šira od one koju smo razmatrali. - Sto da je - rekao je Jason gledajući unaokolo - to se nas ne tiče. Samo nas se on tiče... Moramo se razdvojiti, ali biti jedan drugome na vidiku... Ja ću - Nema potrebe! - upadne Francuz. - Eno ga! - Gdje? - Povuci se natrag! Bliže vozilu, u sjenu vozila. 346 - Tko je on? - Svećenik koji gladi dijete, djevojčicu - odgovori D'Anjou, lenima okrenutima prema vozilu, zabuljen u gomilu ispred ulaza u hotel. - Čovjek preoblačenja - ogorčeno je nastavio Francuz. - Jedno od prerušavanja kojemu sam ga ja naučio. Ima svećeničko crno odijelo koje je za njega saši-veno u Hong Kongu zajedno s anglikanskim blagoslovom ušivenim u ovratnik ispod imena krojača iz Savile Rowa187. Najprije sam prepoznao odijelo. Platio sam za njega. - Ti si iz bogate dijeceze - primijetio je Bourne proučavajući čovjeka kojeg bi Page 184 Bourneova nadmoć želio uhvatiti više od života, potrčati, zgrabiti ga, svladati i prisiliti da se vrati u hotelsku sobu - početak na putu natrag do Marie. Ubojičin zaklon je bio dobar - više nego dobar - i Jason je pokušavao analizirati svoj sud. Sijedi zalisci provirivali su ispod ubojičina tamnog šešira, a naočale čeličnog okvira stajale su nisko na nosu njegova blijedog lica. Oči su mu bile široke, a obrve izvijene u luku; pokazivao je veselje i čunenje onim što je vidio na tom, njemu nepoznatom mjestu. Sve su to Božja djela i svi su Božja djeca, što je naznačio činjenicom da ga je privukla kineska djevojčica kojoj je gladio glavu s ljubavlju, nasmijan, a usto je blago kimao njezinoj majci. To je bilo to, pomisli Jason, u gundavom poštovanju. Kurvin sin luči ljubav. Ona je bila u svakoj njegovoj kretnji, u svakom oklijevajućem pokretu, u svakom pogledu

njegovih blagih očiju. Ponašao se kao suosjećajan svećenik, pastir svog stada. I tako su ga mogli gledati u gomili, ali oči koje traže ubojicu odmah bi preletjele preko njega. Bourne se sjetio. Carlos! Šakal je bio odjeven kao svećenik; njegove tamne latinske crte iznad bijela uškrobljena ovratnika, a izlazi iz crkve u Neuilly-sur-Seine - to Jason nije zaboravio. Jason ga je vidio! Vidjeli su jedan drugoga, oči su im se zabravile u pogledu, a svaki je znao tko je drugi bez ikakvih izgovorenih riječi. Uhvati Carlosa. Namami Carlosa. Cain je umjesto Charlijea, a Carlos je umjesto Caina! Šifre su mu eksplodirale u glavi dok je ulicama Pariza trčao za Šakalom... da bi ga izgubio u prometu dok se stari prosjak, sjedeći na pločniku, bestidno smijao. Ovo nije Pariz, pomisli Bourne. Nema armije umirućih starih ljudi koji zaštićuju. On će uhvatiti ovog šakala u Pekingu. - Budi spreman na pokret! - rekao je D'Anjou, prekidajući Jasonove uspomene. - Prilazi autobusu. - Pun je. - U tome je stvar. On će biti posljednji. Tko bi odbio svećenika koji moli da une, a žuri mu se? Jedna od mojih lekcija, dakako. Londonska ulica s ekskluzivnim krojačnicama po mjeri za muškarce, (op. prev.) 347 Opet je Francuz bio u pravu. Vrata malog, ljudima nabijenog autobusa, stadoše se zatvarati, ali ih je zaustavila svećenikova ubačena ruka. Ugurao je i rame i sad je očito molio da otpuste vrata i oslobode ga jer su ga vrata pritisnula. Vrata su se naglo otvorila; ubojica se stisnuo unutra i vrata su se zatvorila. - To je ekspresna linija za Trg Tian An Men - rekao je D'Anjou. - Imam broj. - Moramo pronaći taksi. Hajdemo! - To neće biti jednostavno, Delta. - Ja sam usavršio tehniku - odgovorio je Bourne. Kad je autobus prošao pored njih, Bourne je izišao iz sjene vozila dok ga je Francuz pratio. Progurali su se kroz gomilu ispred aerodromskog hotela i nastavili pored poredanih taksija. Stigli su do posljednjeg. Posljednji taksi je zaokružio da bi se pridružio liniji, ali je Jason istrčao na ulicu i neupadljivo podigao dlanove. Taksi se zaustavio, a vozač je izvirio kroz prozore. - Shemma? - Wei! - uzviknuo je Bourne i dotrčao do vozača držeći juane u vrijednosti od pedesetak američkih dolara. - Bi yao bang zhu - rekao je govoreći čovjeku da mu je potrebna hitna pomoć i spreman je za nju platiti. - Hao! - uskliknuo je vozač i zgrabio novac. - Bingle bal - dodao je opravdavajući svoj postupak u korist turista koji je naglo obolio. Jason i D'Anjou su ušli u kola, a vozač se požalio što je i drugi putnik ušao u kola. Bourne mu je dobacio još dvadeset juana na sjedište i čovjek se smirio.

Okrenuo je taksi izvan linija taksija i izišao iz aerodromskog kompleksa. - Ispred nas je autobus - rekao je D'Anjou nagnuvši se prema vozačevu sjedištu. Obratio se vozaču u nespretnom pokušaju da govori mandarinski. - Možete li me razumjeti? - Vaš jezik je Guangzhou, ali ja razumijem. - Je li ovo put za Trg Tian An Men? - Koja vrata? - upita vozač. - Koji most? - Ja ne znam. Ja znam samo broj na prednjem dijelu autobusa. To je sedam-četiri-dva-jedan. - Kad je završetak s jedan - objasni vozač - onda su to Vrata Tian, drugi most. Ulaz u Carski grad. - Ima li tamo parkirališta za autobuse? - Bit će čitav red autobusnih vozila. Sva su parkirališta puna. Tian An Men je prenapučen u ovom kutu sunca. - Mi bismo htjeli prijeći autobus o kojem govorimo jer želimo biti u Tian An Menu prije nego stigne. Možete li to učiniti? Page 185 Bourneova nadmoć 348 - Bez teškoće — odgovori vozač nacerivši se. — Autobusna su vozila stara i često su u kvaru. Mi bismo mogli tamo stići nekoliko dana prije nego autobus stigne do nebeskih sjevernih vrata. - Nadam se da to ne govorite ozbiljno - prekine ga Bourne. - Oh, ne, velikodušni turiste. Svi su vozači izvrsni mehaničari - kad ih posluži sreća pa pronanu gdje im je motor. - Vozač se prezirno nasmijao i pritisnuo papučicu za ubrzanje. Poslije tri minute su prešli autobusno vozilo u kojem se vozio ubojica. Poslije četrdeset šest minuta stigli su do mosta istesanog u bijelu kamenu iznad tekuće vode umjetnog kanala ispred masivnih Vrata nebeskog mira gdje su se pokazivale vone Kine za vrijeme svečanih parada.188 Unutar krivo nazvanih vrata nalazi se jedan od najizuzetnijih ljudskih pothvata na zemlji. Trg Tian An Men. Elektrificirajući vrtlog Pekinga. Najprije posjetiteljevo oko zarobi veličanstvenost tog prostranstva, a onda arhitektonski obujam Velike dvorane naroda s desne strane, gdje sale za primanje mogu primiti i tri tisuće osoba. Samo banketna sala ima pet tisuća sjedišta, a u veliku ≫konferencijsku prostoriju≪ može se smjestiti deset tisuća osoba koje neće biti stiješnjene. Sa suprotne strane Vrata, putujući oblacima, jest četverostrani kameni spomenik, obelisk postavljen na dvokatnu terasu s mramornim balustradama, a sve to blista na suncu dok su u sjenama ispod, na velikoj temeljnoj strukturi, urezani prozori bitaka i pobjeda Maove revolucije. To je Spomenik narodnim herojima, a Mao je prvi u panteonu. Tu su još i druge zgrade,

druge granevine -memorijali, muzeji, vrata i biblioteke - sve dokle oko seže. Ali iznad svega, oko je poraženo golemim prostranstvom otvorena prostora. Prostor i ljudi... a za uho nešto drugo, sasvim neočekivano. Tuce velikih svjetskih stadiona, od kojih svaki čini rimski Koloseum običnim patuljkom, moglo bi se smjestiti unutar Trga Tian An Mena i ne iskoristiti sav prostor; stotine tisuća ljudi može tumarati otvorenim prostorima, a ipak ostaviti prostor za još stotine tisuća. Ali nedostaje jedan element čija se odsutnost ne bi nikad mogla opaziti u rimskoj krvavoj areni, a još manje u velikim suvremenim svjetskim stadionima. Zvuk. Jedva je prisutan. Samo decibeli jedva iznad tišine isprekidani mekanim žuborećim notama zvonaca na biciklima. S početka je tišina mirna, a poslije zastrašujuća. Kao da je golema providna geodezijska kupola spuštena nad stotine hektara, kao da neizgovorena, ali shvaćena zapovijed iz nekog nebeskog kraljevstva stalno obavještava one dolje da su u katedrali. To je neprirodno, nerealno, ali ipak nema neprijateljstva prema glasu koji se ne čuje, samo prihvaćanje - a to najviše plaši. Osobito kad su djeca tiha. ! Ta je praksa napuštena 1985. godine, ali nije poznato da li će tako i ostati.(op. prev.) Jason je sve to opazio brzo i bestrasno. Vozaču je platio iznos na temelju brojki koje je pokazivao taksimetar i usredotočio pažnju na probleme s kojima su se suočili on i D'Anjou. Zbog bilo kojeg razloga ili su ga pozvali preko telefona ili je on izabrao alternativu na putu, komandos je bio na putu do Trga Tian An Men. Pavana će započeti njegovim dolaskom: polagani koraci opreznog plesa dovest će ubojicu bliže i bliže predstavniku svog klijenta jer je zdravo uzeti da će klijent ostati izvan vidika. Ali neće biti nikakva kontakta dok se ubojica ne uvjeri da je sve čisto. Zbog toga će ≫svećenik≪ sam promotriti teren kružeći dogovorenim koordinatama sastajališta, pretražujući pogledom naoružane udvorice. Uhvatit će jednoga, možda dvojicu, zaprijetiti im oštricom noža ili će mu pištolj s prigušivačem pritisnuti u rebra da dobije informaciju koja mu treba; lažni pogled u očima rekao bi mu da je sastanak preludij smaknuća. Konačno, ako pejsaž bude čist, on će pod pištoljem prisiliti udvoricu da prine predstavniku klijenta i da mu svoj ultimatum: sam klijent se mora pokazati, ući u mrežu koju je ubojica spleo. Sve drugo nije prihvatljivo; središnja figura, klijent, mora biti ravnoteža smrti. Dogovorit će se drugo sastajalište. Klijent će doći prvi, a na prvi znak prijevare bit će smrskan. To je bio način Jasona Bournea. Bit će to i komandosov način ako ima mozga u glavi. Autobus broj 7421 se letargično dokotrljao do mjesta na kraju reda i iskrcao putnike. Pojavio se ubojica u svećeničkoj odjeći. Pomagao je starijoj ženi da sine na pločnik, milovao joj ruku i kimnuo u znak blagog pozdrava. Okrenuo se i brzo otišao prema kraju autobusa iščezavši iza njega. - Ostani dobrih deset metara iza mene i gledaj me - rekao mu je Jason. Čini kao što ja učinim. Kad ja stanem, ti stani, kad se okrenem, ti se okreni. Budi u

gomili, idi iz jedne grupe u drugu, ali vodi računa da uvijek bude ljudi oko tebe. - Budi oprezan, Delta. On nije amater. - Nisam ni ja. - Bourne je otrčao do stražnjeg dijela autobusa, zaustavio se i Page 186 Bourneova nadmoć polako krenuo oko vrućih smrdljivih ispušnika stražnjeg motora. Njegov je svećenik bio sada udaljen dvadesetak metara. Njegovo crno odijelo bilo je tamni svjetionik na sumagličastom suncu. Gomila ili ne gomila, lako ga je bilo slijediti. Komandosov zaklon je bio prihvatljiv, a još više njegovo odigravanje te uloge, ali poput većine takvih zaklona uvijek postoji zasljepljujuća, ali neprepoznata pasiva, opasnost. Ograničavanjem tih pasiva najbolji se razlikuju samo od boljih. Profesionalno, Jason je odobravao svećenički status, ali ne i klerikalnu boju. Rimski svećenik može biti vjenčan s crnom bojom, ali ne i anglikanski vikar; solidna siva je sasvim 350 prihvatljiva ispod okovratnika. Sivo blijedi na sunčevu svjetlu, crno ne blijedi. Odjednom se ubojica odvojio od skupine i stao hodati iza kineskog vojnika koji je snimao aparatom u visini očiju, a stalno je pomicao glavu. Bourne je shvatio. To nije beznačajni vojnik na odsustvu u Pekingu; bio je suviše zreo, uniforma mu je bila predobro sašivena - kao što je D'Anjou primijetio u vezi s vojnikom u kolima. Kamera je bila prozirni urenaj za promatranje gomile; mjesto početnog sastajališta ne može biti daleko. Komandos, koji je sada u potpunosti igrao svoju ulogu, očinski je stavio desnu ruku na vojnikovo lijevo rame. Ljevica mu se vidjela, ali je njegov crni kaput ispunio prostor izmenu njih dvojice - pištolj je bio uperen u vojnikova rebra. Vojnik se smrznuo, a izraz mu je bio stoički, premda u panici. Hodao je s ubojicom, komandos ga je držao za ruku i izdavao narenenja. Vojnik se odjednom, to je bilo izvan uloge, presavio i držao svoju lijevu stranu, ali se brzo oporavio i tresao glavom; oružje mu je opet bilo ubodeno u prsni koš. Ili će slijediti narenenja ili će umrijeti na Trgu Tian An Men. Nema nikakva kompromisa. Bourne se okrenuo, čučnuo i stao vezivati sasvim čvrsto vezanu petlju na cipelama ispričavajući se onima iza sebe. Ubojica je provjerio svoju stražnju stranu, kako to kažu vojnici. Trebalo je da se Jason skloni s vidika. Opasnost je prošla pa je sada ustao. Gdje je on? Gdje je samozvanac? Eno ga! Bourne je bio zbunjen: komandos je pustio vojnika da ode! Zašto! Vojnik je odjednom vrišteći utrčao u gomilu, kretnje su mu bile u divljem grču da bi najzad pao kao u mahnitosti. Brbljavi, uzbuneni ljudi okupili su se oko njegova besvjesnog tijela. Diverzija! Pazi na nj! Jason je potrčao osjećajući da je sad pravo vrijeme. Nije

to bio pištolj, već igla - nije mu pištoljem pritisnuo grudni koš, već ga je ubo izmenu rebara. Ubojica je ≫uzeo≪ jednog zaštitnika; sada će potražiti drugoga, a možda i trećega. Odigravao se scenarij koji je Bourne predvidio. Kako se ubojica samo usredotočio na traženje sljedeće žrtve, bilo je pravo vrijeme! Sad! Jason je znao da svakoga na svijetu može uhvatiti paralizirajućim udarcem u bubrege, osobito čovjeka koji uopće ne očekuje napad - jer je plijen napadao i usredotočio se samo na to. Bourne je smanjivao prostor izmenu sebe i samozvanca. Sedamdeset, petnaest, četrnaest, deset metara... bježao je iz jedne gomile u drugu... sad će dograbiti svećenika u crnom. Može ga uzeti! Marte! Vojnik. Drugi vojnik! Ali sada, umjesto napada, uspostavljena je komunikacija. Vojnik je kimnuo i pokazao nalijevo. Jason je pogledao izne-nadivši se. Kinez niskog rasta u grananskom odijelu i s poslovnim kovče-žićem u ruci stajao je kod podnožja velikog kamenog stubišta koje je vodilo 351 do ulaza u golemu zgradu s granitnim stupovima koji su sa svih strana podupirali dva kosa krova kao u pagode. To je bilo ravno iza spomenika herojima. Izrezbareni kaligrafski znakovi na vratima jasno su upozoravali: memorijalna dvorana predsjednika Maoa. Posjetitelji su se uspinjali u dva reda, a stražari su pazili da se redovi ne spoje. Civil je bio izmenu dviju linija, a poslovni kovčežić bio je simbol njegova autoriteta; ostavili su ga na miru. Odjednom, bez ikakve najave da će to učiniti, ubojica je stegnuo voj-nikovu ruku i gurnuo ga ispred sebe. Vojnik je najprije savio lena, a onda ispravio ramena jer mu je oružje bilo upereno u kičmu; zapovijedi su bile otresite i jasne. Dok je uzbunenje raslo, a gomila ljudi i policajaca se okupljala oko vojnika koji je ležao u nesvijesti, ubojica i njegov zarobljenik polako su se približavali civilu na stubama Maova memorijala. Čovjek se bojao ići naprijed, ali je i to Bourne shvatio. Ti su ljudi poznati ubojici; oni su bili blizu srži urotničke grupe koja je vodila do ubojičina klijenta, a klijent je bio u blizini. Oni nisu bili obične udvorice; čim se oni pojave, niži ljudi postaju manje važni jer su se oni rijetko izlagali u javnosti. Diverzija, koja se sada svela na blagu uznemirenost, jer je policija brzo udaljila znatiželjnike i odnijela onesviješteno tijelo, značila je samozvancu dragocjene sekunde koje su mu bile potrebne radi kontrole lanca koji je vodio njegovu klijentu. Vojnik Page 187 Bourneova nadmoć kojega je držao u šahu bio je mrtav ne bude li slušao njegove zapovjedi, a svaki dovoljno profesionalan strijelac mogao bi jednim metkom skinuti čovjeka na stubištu. Sastanak se odvijao u dvije faze, a bude li ubojica dobro kontrolirao drugu fazu, on će bez sumnje nastaviti dalje. Klijent je očito bio negdje unutar velikog mauzoleja i nije mogao znati što se vani zbiva, niti bi se obični udvorica, pješak, usudio slijediti svoje pretpostavljene na mjesto sastanka.

Jason je znao da više nema vremena za analize. Morao je nastupiti. Brzo. Mora ući u spomenik Mao Zedongu i promatrati, čekati da sastanak završi ovako ili onako, a sad mu je pala na pamet odvratna mogućnost da će možda morati zaštititi ubojicu. Ipak je to bilo u okviru realnosti, a jedini plus za njega bila je činjenica da samozvanac slijedi scenarij koji bi i on mogao napisati. Ako sastanak protekne mirno, onda mu je zadatak da jednostavno prati ubojicu, koji će tada dignuti glavu zbog uspjeha svoje taktike i nagrade koju je dobio od klijenta. A vrhunska sebičnjaka koji ništa ne sumnja uhvatit će na Trgu Tian An Men. Bourne se okrenuo tražeći pogledom D'Anjoua. Francuz je bio na rubu vonene turističke grupe; kimnuo je kao da je pročitao Deltine misli. Pokazao je na tlo ispod njega, a zatim je kažiprstom opisao krug. To je bio tihi signal iz njihovih zajedničkih dana u Meduzi. To je značilo da će ostati 352 gdje jest, ali ako se bude morao maknuti, ostat će na vidiku na toj lokaciji. To je bilo dovoljno. Jason je prešao iza ubojice i njegova zatvorenika i prošao dijagonalno kroz gomilu. Zainteresiranima je brzo odgovarao da ga puste na otvoreni prostor pored reda s desne strane stubišta. Tada se morao obratiti stražaru, kojemu je govorio molećivim riječima na uljudnom mandarinskom: - Poštovani oficiru, tako sam zbunjen! Toliko me je zaokupila kaligrafija na narodnom spomeniku da sam izgubio svoju skupinu koja je prošla prije nekoliko minuta. - Vi dobro govorite našim jezikom - rekao je iznenaneni stražar očito naviknut na čudne akcente jezika koje niti je znao niti mu je bilo stalo do njih. - Vi ste veoma uljudni. - Ja sam samo slabo plaćeni nastavnik sa zapada koji veoma voli vašu veliku naciju, visoki oficiru. Stražar se nasmijao. - Nisam ja baš tako visok, ali je naša nacija velika. Moja kći nosi blue jeans na ulici. - Oprostite? - Nije ništa. Gdje je vaš znak za identifikaciju grupe? - Što? - Pločica s imenom grupe koja se nosi na odijelu. - Padala mi je - objasni Bourne nemoćno tresući glavom. - Nije htjela stajati. Mora da sam je izgubio. - Kad dosegnete svoju grupu, neka vam vodič dade drugu značku. Ponite. Stanite na kraj reda na stubama. Nešto se zbiva. Iduća grupa će možda pričekati. Izgubit ćete svoju grupu. - O? Neki problemi? - Ne znam. Onaj čovjek s kovčežićem nam daje narenenja. Ja vjerujem da on broji juane koji se ovdje mogu zaraditi misleći da bi ovo sveto mjesto trebalo biti

poput pekinške podzemne željeznice. - Vi ste vrlo ljubazni. - Požurite. Bourne je potrčao stubištem pognut iza gomile svijeta. Još je jednom privezao vezicu nagnute glave da ne izgubi ubojica. Samozvanac je tiho razgovarao s civilom, ali je još imao vojnika na nišanu - ali nešto je bilo čudno. Niski Kinez u tamnom odijelu kimnuo je, ali mu oči nisu bile na samozvancu; gledao je u neku točku iza komandosa. Ili možda nije bilo tako? Jasonov kut gledanja nije bio najidealniji. Bez obzira na sve, postupalo se po scenariju: do klijenta se došlo u uvjetima koje je diktirao ubojica. Prošao je kroz vrata u polutamu zatečen poput svih ispred sebe, naglom pojavom golemog kipa od bijeloa mramora - Mao koji sjedi. Uzdi- 3SL. zao se tako visoko i veličanstveno da bi mnogi gotovo zinuli, prestravljeni. Teatralnost nije bila izbjegnuta. Zrake svjetla koje su se igrale na prekrasnom mramoru što se doimao kao da je proziran, stvarale su nadzemaljski učinak koji je izolirao divovsku sjedeću figuru od baršunaste tapiserije iza nje i vanjskog mraka oko nje. Masivan kip s pronicavim očima doimao se živim i svjesnim okoline. Jason je skrenuo pogled tražeći vrata i hodnike. Nije ih bilo. To je bio mauzolej posvećen nacionalnom velikanu. Ali je bilo stupova, širokih visokih Page 188 Bourneova nadmoć mramornih debla iza kojih se moglo u miru porazgovarati. U sjeni iza bilo kojeg stupa moglo je biti mjesto sastanka. On može čekati. On će ostati u drugoj sjeni i motriti. Njegova grupa je ušla u drugu veliku dvoranu koja je, ako ništa drugo, više elektrizirala atmosferu nego prva. Pred njima se nalazio lijes od kristala u kojem je bilo tijelo predsjednika Mao Zedonga prekriveno crvenom zastavom. Voštani leš u pozi vječnog odmaranja, ali zatvorene oči su se doimale kao da će se svakog trena otvoriti i pogledati okolinu, ne odobravajući ono što vidi. Oko podignutog sarkofaga bilo je cvijeće, a dva reda tamnozelenih borovih stabala u velikim keramičkim sposudama stajala su pored suprotnih zidova. Opet su zrake svjetla stvarale dramatičnu simfoniju boje; zrake svjetla presijecale su džepove tame i prelijevale se preko žarkog žutila, plavetni i crvenila cvijeća postavljenog u redovima. Komešanje negdje u prvoj dvorani nakratko je poremetilo zadivljenu šutnju gomile, ali se zaustavilo brzo kako je i počelo. Kao posljednji turist u redu, Bourne se odvojio, a da to drugi nisu ni primijetili. Kliznuo je iza stupa skriven u sjeni i virkao oko blistavog bijelog mramora. Ono što je vidio paraliziralo ga je dok mu se tuce misli vrzmalo glavom - iznad

svega jedna riječ: stupica! Iza njegove grupe nije bilo drugih! Bila je to posljednja koja je puštena - on je bio posljednja osoba koju su pustili da une prije nego su zatvorili teška vrata. To je bio zvuk koji je čuo - zatvaranje vrata i nezadovoljno gunnanje onih koji su čekali da im se dozvoli pristup. Nešto se dogana... Iduća će grupa možda čekati... Ljubazan stražar na stubama. Dakle, to je već od početka bila stupica! Svaki pokret, svako pojavljivanje, sve je bilo proračunato! Od početka! Informacija koja je plaćena na otoku po kojem je pljuštala kiša, gotovo nedokučive karte za let, prvo pojavljivanje ubojice na aerodromu - profesionalni ubojica sposoban da se mnogo bolje preruši, kosa mu je bila prepoznatljiva, a odjeća nije mogla sakriti njegovu statuu. Zatim komplikacije sa starim čovjekom, umirovljenim zapovjednikom brigade iz roda kraljevskih inženjeraca - tako nelo- ...354 gično logično! Tako pravo, miris varke tako prepoznatljiv, tako neodoljiv! Svećeničko crno odijelo - crni svjetionik na suncu koje je platio samozvan-čev stvoritelj - tako lako uočljivo, tako ga je lako pratiti. Od početka! Napokon, igra po scenariju na golemom trgu, po scenariju koji je mogao napisati sam Bourne - opet neodoljivom za onoga koji prati. Obratna stupica: ulovi lovca dok progoni plijen! Jason se grozničavo ogledao oko sebe. Na udaljenosti je vidio široku zraku sunca. Izlazna vrata bila su na drugoj strani mauzoleja; bit će pod prismotrom, svaki će turist koji odlazi biti izložen svestranom ispitivačkom pogledu. Koraci. Preko njegova desnog ramena. Bourne se okrenuo ulijevo i izvukao mjedeni otvarač za pisma. Figura u sivom Maovljevu odijelu vojničkog kroja oprezno je prošla pored širokog stupa u zasjenjenom vanjskom svjetlu borovih stabala. Nije bio udaljen više od metra i pol. U ruci je držao revolver, a nabubrili omotač oko cijevi bio je garancijom da će detonacija biti svedena na zvuk pljucaja. Jason je vršio svoje proračune na način koji David Webb ne bi nikad razumio. Sječivo mora biti usječeno na takav način koji će izazvati naglu smrt. Nikakva buka ne smije se čuti iz usta neprijatelja dok mu tijelo bude povlačio u tamu. Bacio se. Ukočeni prsti lijeve ruke su željeznim stiskom pritisli lice, a desnicom je zario otvarač za pisma u vojnikov vrat. Krv je navrla kroz tetive i lomnu hrskavicu; otvarač je prerezao dušnik. Jednim pokretom Bourne je spustio lijevu ruku i dograbio veliko oružje još u ruci neprijatelja, okrenuo leš i bacio ga ispod borovih grančica duž desnog zida. Dokli-zao je tijelo izvan vidika u tamne sjene izmenu dviju velikih keramičkih posuda u kojima je bilo korijenje dvaju stabala. Prebacio se preko lesa držeći oružje ispred lica pa se vratio i naslonio na zid prema prvoj dvorani odakle je mogao vidjeti, a da se njega ne vidi. Drugi uniformirani čovjek je prešao preko zrake svjetla koja je djelomično osvijetlila tamu ulaza u drugu dvoranu. Stao je ispred kristalnog lijesa obasjan

sablasnim zrakama. Pogledao je oko sebe. Podigao je ručni radio do lica i govorio istodobno slušajući; nakon pet sekundi promijenio mu se izraz lica - bio je zabrinut. Brzo se uputio na desnu stranu koja je bila povjerena prvom čovjeku. Jason se privukao do lesa; rukama i koljenima je tiho udarao po mramornom podu dok nije zauzeo mjesto pored ruba niskih grančica. Vojnik se približio sada sporijim koracima proučavajući lica posljednjih ljudi naprijed u redu. Sada! Čim je čovjek prošao, Bourne je skočio i vojnikov vrat stegnuo kao željezom. Ugušio je svaki zvuk dok ga je vukao do mjesta ispod borovih grančica. Pištolj je pritisnuo duboko u meso vojni- Page 189 Bourneova nadmoć 351 kova želuca. Povukao je obarač. Prigušeni pucanj činio se uhu poput kratke provale vjetra, ništa više. Čovjek je ispustio posljednji snažni izdisaj i tijelo mu je olabavjelo. Mora izići! Ako ga uhvate u zamku i ubiju u toj veličanstvenoj tišini mauzoleja, ubojica će hodati slobodno, a Marijina smrt bit će sigurna. Njegovi neprijatelji zatvaraju obratnu stupicu. On mora preokrenuti okrenuto i nekako preživjeti! Najćišći bijeg je u fazama koristeći se svakim metežom koji postoji ili koji treba stvoriti. Faze jedan i dva su obavljene. Odreneni metež već postoji kad drugi ljudi šapuću u ručne radije. Treba se usredotočiti na takav nagli i neočekivani lom da će oni koji ga love u sjenama, sami postati subjektima nagle i histerične potrage. Postojao je samo jedan način, a Jason nije patio od mračnog herojskog osjećaja mogu-umrijeti-u-pokušaju. On to mora uraditi! Mora uspjeti. Ostati na životu - to je sve zbog razloga jačih od toga. Profesionalac jv_ bio na vrhuncu, miran i razborit. Bourne je ustao i prolazio ispod grančica, prešavši otvoreni prostor do stupa ispred sebe. Zatim je potrčao do prvog stupa u drugoj dvorani, deset metara od dramatično osvijetljena lijesa. Savijao je tijelo oko stupova i čekao pogleda uperenog u vrata. Dogodilo se. Oni su se dogodili. Oficir koji je bio ubojičin ≫uhićenik≪ pojavio se s niskim civilom koji je nosio kovčežić za poslovne spise. Vojnik je držao radio sa strane; podigao ga je da govori i sluša, zatim je zatresao glavom i stavio radio u desni džep da bi odmah zatim izvukao revolver kratke cijevi. Obojica se uputiše prema staklenom lijesu s ostacima velikana; zatim se pogledaše i odvojiše, jedan na lijevu, a drugi na desnu stranu. Sada1.? Jason je podigao oružje, brzo naciljao i ispalio, jedanput! Za dlaku nadesno. Dvaput! Pucnji su bili poput kašljucanja u sjeni. Obojica se srušiše pored sarkofaga. Zgrabio je rub jakne i skinuo vrući cilindar s cijevi svog pištolja. Utvrdio je da ima još pet metaka. Pritiskao je obarač u brzom slijedu.

Eksplozije su ispunile mauzolej odjekujući s mramornih zidova.189 Erupcija sirena. Bučna zvona su presijecala zrak i zaglušivala uši dok su vojnici, koji su se odjednom pojavili, odasvuda trčali u panici prema jezivom prizoru. Dvije linije turista, koji su se osjetili kao u zamci u kući smrti, eksplodirale su u histeriju. Gomila je en masse pojurila prema vra- 189 Navodno se 1984. nešto slično dogodilo, ali je bilo u pitanju "umobolna osoba". Već dvije godine je mauzolej bio zatvoren zbog proširenja (unesena su balzamirana tijela drugih velikana revolucije, kao što su Zhou Enlai i Zhou De), a u javnost su prodrle i riječi kritike zbog kvalitete balzamiranja. (op. prev.) 356 tima i suncu gazeći jedni druge. Bourne im se pridružio udarivši u sredinu unutrašnjeg stupa. Kad je stigao do zasljepljujućeg sunca Trga Tian An Men, potrčao je niza stube. D'Anjou! Jason je potrčao na desnu stranu, zaobišao kameni kut pa potrčao duž granevine na stupovima dok nije došao do prednjeg dijela. Stražari su činili što su najbolje mogli da smire uzbunenu gomilu, a ni sami još nisu znali što se dogodilo. Metež je još bio u početku. Bourne je gledao na mjesto gdje je posljednji put vidio D'Anjoua. Zatim je pogledao na rešetke gdje bi Francuz logično mogao biti i gdje ga se lako može uočiti. Ništa. Nitko ni iz daljine sličan njemu. Odjednom se začu škripa kotača daleko na trgu s Jasonove lijeve strane. Okrenuo se i pogledao. Karavan s nijansiranim prozorima obišao je pločnik ogranen stupićima i konopcima te žurio prema južnim vratima Trga Tian An Men. Uhvatili su D'Anjoua. Echo je otišao. 352 24 ≫Qu'est-ce qu'il y a?≪ ≫Des coups de feu! Les gardes sont paniques!≪ Bourne je čuo uzvike pa je potrčao i pridružio se grupi francuskih turista koje je vodio vodič čija je pažnja bila usredotočena na kaos što je zavladao na stubama mauzoleja. Zakopčao je jaknu sakrivši oružje za pojasom, a izrupičani prigušivač zvuka stavio je u džep. Pogledao je unaokolo pa se kroz gomilu brzo vratio do čovjeka višeg od sebe, dobro odjevena, s prezirnim izrazom na licu. Jason je bio zadovoljan što je ispred njih bilo još drugih osoba gotovo iste visine; ako ga posluži sreća, a zahvaljujući i općem uzbunenju, mogao je ostati neprimijećen. Gore, na vrhu stubišta mauzoleja, vrata su bila djelomično otvorena. Uniformirani ljudi su trčali gore-dolje stubištem. Bilo je očito da nema šefova, a Bourne je znao zašto. Pobjegli su, jednostavno iščezli, kao da se Page 190 Bourneova nadmoć ne žele miješati u strašne doganaje. Jasonu je na pameti bio samo ubojica. Hoće

li izaći? Ili je pronašao D'Anjoua, zarobio svog stvoritelja pa ga ostavio u karavanu uvjeren da je originalni Jason Bourne ulovljen i postao drugi leš u oskvrnutom mauzoleju? - Qu-est-ce que c'est? — upita Jason obraćajući se visokom, dobro odjevenom Francuzu pored sebe. - Još jedna nebožja odgoda, bez sumnje - odgovorio je čovjek s ponešto efeminiranim pariškim akcentom. - Ovo mjesto je luda kuća, a moja snošljivost je pri kraju! Vraćam se u hotel. - Može li to? - Bourne je unaprijedio svoj francuski s onog srednje klase do dobrog universite. To toliko znači jednom Parižanu. - Želim reći, da li nam je dozvoljeno da ostavimo grupu? Stalno slušamo da moramo biti zajedno, u turi. - Ja sam poslovni čovjek, a ne turist. Ova ≫tura≪, kako je vi zovete, nije dio mog rasporeda. Iskreno rečeno, imamo slobodno poslijepodne -ovi ljudi odugovlače s odlukama - pa sam pomislio da će biti najbolje .358 _„ da se malo prošetam i pogledam, ali nije bilo raspoloživog vodiča koji zna francuski. Concierge me pridodao - zamislite, pridodao - OVoj grupi. Vodič je, znate, student francuske književnosti, a govori kao da je ronen u sedamnaestom stoljeću. Ja nemam nikakvu predodžbu što je ova takozvana tura. - To je ekskurzija u trajanju od pet sati - točno je objasnio Bourne čitajući kineske znakove otisnute na znački za identifikaciju pričvršćenu na čovjekovu suvratku. - Nakon Trga Tian An Men posjećujemo grobnice Ming, a zatim se vozimo promatrati suton. - E sada, gle, ja sam vidio Veliki zid! To je bilo prvo mjesto gdje me povelo svih dvanaest birokrata iz trgovinske komisije koji su stalno naklapali preko prevoditelja kako je taj zid znak njihove stalnosti i trajanja. Govno! Da radna snaga nije bila tako nevjerojatno jeftina, a zarade tako izvanredno... - I ja sam poslovno, ali sam nekoliko dana i turist. Ja uvozim pleteni namještaj. Sto je vaš posao, ako smijem pitati? - Tekstil, što drugo? Ukoliko ne uvažavate elektroniku, naftu, ugljen ili parfem - čak pleteni namještaj. - Poslovni čovjek je sebi dozvolio superioran osmijeh znalca. - Ja vam kažem, ovi ljudi sjede na bogatstvu svijeta, a nemaju ni najbližu predodžbu o tome što da učine s tim. Bourne je pobliže pogledao Francuza. Sjetio se Meduzina Echa i galskog aforizma koji objavljuje da što se stvari više mijenjaju, to ostaju iste. Okolnosti će se ukazati. Prepozna] ih, postupi prema njima. - Kao što sam rekao - nastavio je Jason gledajući u kaos na stubištu. - I ja sam poslovni čovjek koji je uzeo kraći odmor - zahvaljujući poreznim poticajima naše vlade onima koji oru strana polja - ali sam prilično putovao po Kini i dosta dobro naučio jezik. - Vrbovina se izdigla u svijetu - cinično će Parižanin. - Naš kvalitetni proizvod je bijelo emajlirana roba koju ćete naći svagdje, na

Cote d'Azur, ali i na sjeveru te na jugu. Obitelj Grimaldi190 je klijent već godinama. - Bourne je držao pogled na stubištu. -Ja se ispravljam, moj poslovni prijatelj... na stranim poljima. - Francuz je po prvi put doista pogledao u Bournea. - A mogu vam sada reći - nastavio je Bourne - da posjetiteljima više neće dopustiti da ulaze u Maovu grobnicu, a svi u svakoj turi u blizini bit će ograneni, a možda zadržani. - Zašto? 1 Princ od Monaka; (pp. prev.) - Očito se unutra dogodilo nešto strašno jer stražari viču o stranim gangsterima. Da li ste rekli da ste pridodani turi, ali da joj baš ne pripadate? - U osnovi je tako. - A to je temelj barem za spekulaciju, ne? Pritvor, gotovo sigurno. - Nezamislivo! - Ovo je Kina... - Ne može biti! Milijuni i milijuni franaka vise na vagi! Ja sam s ovom groznom turom jedino zato... - Ja vam predlažem da odete, moj poslovni prijatelju. Kažite da ste se došli prošetati. Dajte mi svoju identifikacijsku značku, a ja ću je se otarasiti u vaše ime... - Zar je tako? - Na njoj piše iz koje ste zemlje, a napisan je i broj putne isprave. Tako mogu kontrolirati vaše kretanje dok ste na turi s vodičem. - Ja sam zauvijek vaš dužnik! - uzviknuo je poslovni čovjek i skinuo značku sa suvratka. - Ako se ikad u Parizu... - Najveći dio vremena provodim s princem i njegovom obitelji u... Page 191 Bourneova nadmoć - Ah, dakako! Opet - hvala! - Francuz, toliko drugačiji, a ipak toliko nalik Echu, otišao je brzim koracima; njegova dobro odjevena figura bila je upadljiva dok se po sumagličastom, sivožutom svjetlu sunca usmjerio prema Nebeskim vratima - očit kao lažni plijen koji je lovca doveo u zamku. Bourne je pričvrstio plastičnu pločicu na svoj ovratnik i sada postao dijelom službene ≫ture≪; to je bio njegov način izlaska kroz vrata Trga Tian An Men. Pošto su grupu brzo preusmjerili od mauzoleja do Velike dvorane, autobus je prošao kroz sjeverna vrata i Jason je kroz prozor ugledao apoplektičkog francuskog poslovnog čovjeka kako moli pekinške policajce da ga puste proći. Fragmenti vijesti o strašnom doganaju stizali su sa svih strana mjesta. Riječ se širila. Bijeli stranac je pucao u mauzoleju, pucao je u lijes predsjednika Maoa. Bijeli terorist bez primjerene identifikacije na vanjskoj odjeći. Stražar na stubama je prijavio tog čovjeka.

- Ja se sjećam - rekla je djevojka, vodič, na zastarjelom francuskom. Stajala je pored kipa ljutita lava u toj izvanrednoj Aveniji životinja gdje su velike kamene kopije velikih mačaka, konja, slonova i divljih mitoloških životinja obmbile ulicu čuvajući konačni put do grobnice dinastije Ming. -Ali moja memorija nije uspjela kad se vaša upotreba našeg jezika tiče mo- 360 jih brzih refleksija. A ja osjećam bez odražene sumnje da ste vi sad izvršili tu blagost. Student francuske književnosti, a govori kao da je u sedamnaestom stoljeću... srditi poslovni čovjek, a sada nesumnjivo mnogo srditiji. - Nisam prije - odgovorio je Bourne na mandarinskom - jer ste bili s drugima, a ja se nisam htio isticati. Ali sada govorim vašim jezikom. - Vi tako dobro govorite. - Zahvaljujem vam. Onda se sjećate da su me vašoj grupi dodali u zadnji čas. - Direktor Hotela Peking je zapravo razgovarao s mojim pretpostavljenim, ali, da, sjećam se. - Djevojka se nasmijala i slegla ramenima. - Uistinu, to je tako velika grupa, da se samo sjećam da sam visokom čovjeku dala amblem grupe koji je sad ispred mojih očiju. Vi ćete platiti još jedan juan uz svoj hotelski račun. Žao mi je, ali vi niste član turističke grupe. - Ne, nisam, jer sam ja poslovni čovjek koji pregovara s vašom vladom. - Neka vam dobro pone - rekla je djevojka pikantnog osmijeha. - Nekima pone, nekima ne. - Može se dogoditi da ni u čemu ne uspijem - rekao je Jason uzvraćajući osmijeh. - Moj govorni kineski je bolji od pismenog. Prije nekoliko minuta mi je nekoliko riječi palo na mjesto pa sam shvatio da za pola sata moram biti u Hotelu Peking na sastanku. Sto da učinim? - To je pitanje prijevoza. Ja ću vam napisati što trebate pa ćete to pokazati stražarima kod Dahongmena... - Velika crvena vrata? - Bourne je presjekao njezine riječi. - Ona s arkadama? - Da. Tamo su autobusna vozila kojima ćete se povesti natrag u Peking. Možda ćete zakasniti, ali, koliko znam, uobičajeno je da ljudi iz uprave kasne. - Uzela je iz džepa notes, a iz drugog džepa svoje maovke izvukla kemijsku olovku u obliku trske. - Neće me zaustaviti? - Ako vas zaustave, zamolite ih da pozovu ljude iz uprave - rekla je Kineskinja i napisala napute na kineskom, a onda je istrgla stranicu. - Ovo nije vaša tura! - zaštektao je vozač autobusa na mandarinskom neobrazovanih ljudi. Tresao je glavom i lupao prstom po pločici na Jaso-novu suvratku. Čovjek je očito očekivao da njegove riječi neće imati nikakva djelovanja na turiste pa je svoju akciju kompenzirao pretjeranim kretanjem i kreštavim glasom. Takoner je bilo očito da se nadao kako

će netko od njegovih pretpostavljenih ispod arkada Velikih crvenih vrata opaziti njegovu budnost. Jedan je opazio. - U čemu je problem? - pristojno je upitao vojnik koji je brzo prišao vratima autobusa probijajući se kroz turiste iza Bournea. Mogućnosti će se ukazati... - Nema problema - odsiječe Jason, čak arogantno, na kineskom. Izvukao je listiće iz džepa i gurnuo ga u ruku mladom oficiru. - Ukoliko ne želite biti odgovorni što ću propustiti hitan sastanak s delegacijom iz trgovinske komisije čiji je šef za vojne nabavke general Liang-Netko-ili-Nešto. - Vi govorite kineskim jezikom. - Iznenanen, vojnik je podigao pogled s listića. - Rekao bih da je to očito. Kineski govori i general Liang. - Ja ne razumijem vašu ljutnju. - Možda ćete razumjeti ljutnju generala Lianga - presiječe ga Bourne. - Ja ne poznajem generala Lianga, gospodine, ali, uostalom, ima toliko generala. Page 192 Bourneova nadmoć Vi ste uznemireni zbog ture? - Ljute me budale koje su mi rekle da je ovo trosatni izlet, a ono ispada da traje pet sati! Ako propustim ovaj sastanak zbog nečijeg neznanja, bit će nekoliko vrlo ljutitih članova komisije, uključujući i moćnog generala koji želi zaključiti neke kupovine u Francuskoj. - Jason je zastao držeći ruku, a onda je brzo nastavio mekšim glasom. - Ako, menutim, stignem na vrijeme, ja ću zasigurno pohvaliti - po imenu - svakoga tko mi pomogne. - Ja ću vam pomoći, gospodine! - rekao je mladi oficir pogleda zaža-rena od odanosti. - Ovaj bolesni kit od autobusa uzet će vam više od jednog sata vožnje i to jedino u slučaju da bijedni vozač ostane na cesti. Ja imam na raspolaganju mnogo brže vozilo i sjajnog vozača koji će vas otpratiti. Ja bih to učinio sam, ali nije prikladno da napustim svoje mjesto. - Ja ću generalu takoner spomenuti vašu odanost dužnosti. - To je moj prirodni instinkt. Moje ime je... - Da, dajte mi svoje ime. Napišite ga na ovom listiću. Bourne je sjedio u vrevi predvorja istočnog krila Hotela Peking. Polu-savijenim novinama je pokrio lice, ali je lijevi rub odmakao tako da je mogao vidjeti iza vrata koja su bila ulaz u hotel. Čekao je, promatrao neće li ugledati Jean-Louisa Ardissona iz Pariza. Jasonu nije bilo teško upamtiti njegovo ime. Prije dvadeset minuta je prišao šalteru koji organizira turistička putovanja s vodičem pa se službenici obratio na svom najboljem mandarinskom: - Zao mi je što vas uznemirujem, ali ja sam prvi prevodi- 362 telj za sve francuske delegacije koje ovdje imaju posla s vašom industrijom pa se bojim da sam izgubio jednu svoju smetenu ovčicu.

- Vi ste zacijelo izvrstan prevoditelj. Govorite izvrsnim kineskim. Što se dogodilo s vašom... zbunjenom ovcom? - Žena je frazu popratila kratkim hihotom. - Nisam siguran. Pili smo kavu u kafeteriji i željeli pretresti njegov raspored, kad je on pogledao na sat i rekao da će me kasnije pozvati. On se spremao otići na jednu od tih petosatnih tura, a očito je kasnio. Za mene je to bila neprilika jer ja znam što se dogana turistima kad prvi put posjete Peking. Poraženi su. - Vjerujem da jesu - suglasila se službenica. - Ali što možemo učiniti za vas? - Moramo znati točno pisanje njegova imena i ima li srednje ime ili kako ga nazivaju kršteno ime - te pojedinosti moraju biti uključene u dokumente koje ću ispuniti za njega. - Ali kako vam mi možemo pomoći? - Ovo je ostavio za sobom u kafeteriji - rekao je Jason i pokazao identifikacijski privjesak. - Ja ne znam kako je uopće uspio doći u tu turu. Žena se neusiljeno nasmijala i ispod pulta uzela dnevnik ture toga dana. - Njemu je rečeno gdje je mjesto polaska, a vodič je shvatio jer svaki nosi popis sa sobom. Te stvari stalno padaju i gube se, a ona mu je bez sumnje dala privremenu kartu. - Službenica je uzela privjesak i stala okretati stranice nastavivši: - Kažem vam, idioti koji ovo proizvode ne zaslužuju ni jedan juan plaće. Mi imamo sve te precizne propise, stroge propise, pa se doimamo kao da smo smiješne budale, barem s početka. Tko je tko? - Žena je zastala uperena prsta na jednom retku stranice popisnika. - O, zli dusi - rekla je tiho i pogledala Bournea. - Ja ne znam je li vaša ovca zbunjena, ali vam mogu reći da mnogo bleji. On se smatra tako dostojanstvenim, a vrlo je neugodan. Kad mu je bilo rečeno da nema vozača koji govori francuski, on je to uzeo kao uvredu časti svoje zemlje i svoje osobno - a ovo drugo mu je bilo mnogo važnije. Evo, vi pročitajte ime, ja ga ne mogu izgovoriti. - Mnogo vam hvala - rekao je Jason čitajući. Zatim je došao do kućnog telefona s oznakom ≫english≪ i upitao telefonista za broj sobe Francuza Ardissona. - Vi možete sami birati - rekao je telefonist. - To je soba jedan-sedam-četiri-tri. Vrlo lijepa soba. Vrlo lijep pogled na Zabranjeni grad 191 Dio Pekinga zašlićen zidovima u kojemu se nalazi Carska palača i granevine koje su pripadale bivšem kineskom carslvu.(op. prev.) 363 - Hvala vam. - Bourne je nazvao. Nije bilo odgovora. Monsieur Ardis-son se još nije vratio, a uzevši u obzir okolnosti, možda će potrajati dok se vrati. Pa ipak, ovca za koju se zna da mnogo bleji možda neće šutjeti ako mu dostojanstvo bude povrijeneno ili mu poslovi budu ugroženi. Jason je odlučio čekati. Obrisi plana bili su sve jasniji. Bila je to očajnička strategija zasnovana na vjerojatnostima, ali mu je samo to preostalo. Kupio je mjesec dana star

francuski časopis, sjeo i naglo se osjetio iscrpljenim i nemoćnim. Marijino lice se pojavilo na njegovu unutrašnjem ekranu, a onda je njezin glas Page 193 Bourneova nadmoć ispunio bliski prostor oko njega odjekujući mu u ušima; to mu je onemogućilo sve druge misli i izazvalo strašnu bol u sredini glave. Snagom teškog kovačkog malja istjerao je tu provalu koja se nametnula. Ekran se zamračio, a njegova posljednja titrava svjeda izgurala su oštre zapovjedi koje je izgovorio ledeni autoritativni glas. Prestani s tim! Nema vremena. Usredotoči se na ono o čemu moral razmišljati. Ništa drugo! Jasonov pogled je stalno lutao, ali se stalno vraćao na ulaz. Klijentela predvorja istočnog krila hotela bila je menunarodna, mješavina jezika, odjeće iz Pete i Madison avenije, Savile Rowa, St. Honorea i Vije Con-dotti192, a bilo je i sumornije odjeće iz obiju Njemačka i skandinavskih zemalja. Gosti su ulazili i izlazili iz jarko osvijedjenih trgovina, zabavljeni i potaknuti ljekarnom u kojoj su prodavali samo kinesku medicinu, a najviše je mogućih kupaca bilo u trgovini u kojoj su prodavali proizvode narodne radinosti koja se nalazi pored velike reljefne mape svijeta na zidu. Svako malo bi netko s pratnjom prošao kroz ulazna vrata; pokorni prevoditelji su se klanjali i prevodili razgovore izmenu uniformiranih vladinih dužnosnika, koji su se nastojali ponašati neusiljeno, i iscrpljenih poslovnih ljudi iz cijelog svijeta, ošamućena pogleda zbog promjene vremenskih zona letom u mlažnjaku i zbog želje za snom kojemu će, možda, prethoditi whisky. Možda ovo i jest crvena Kina, ali su pregovori stariji od kapitalizma, a kapitalisti, svjesni umora, neće razgovarati o poslu dok ne uzmognu pravo misliti. Eno ga! Jeana-Louisa Ardissona su pratila ne manje od četiri kineska birokrata, a svi su se trudili iz petnih žila da ga omekšaju. Jedan je otrčao do prodavaonice alkoholnih pića u predvorju, dok su ga trojica zadržavala pored dizala stalno brbljajući preko prevoditelja. Kupac se vratio s plastičnom vrećicom čije se dno isteglo i napelo od težine nekoliko boca. Kad su se otvorila vrata lifta, Francuza su sa svih strana pratili osmijesi i klanjanja. Jean-Louis Ardisson je prihvatio svoj plijen i ušao u lift. Dok su se vrata zatvarala, samo jednom je kimnuo. 192 Peta i Madison avenija (Njujork), Saville Row (London), St. Honore (Pariz), Via Condotti (Rim) -ulice poznate po skupim krojačkim radnjama i buticima.(op. prev.) Bourne je ostao sjediti promatrajući svjetla dok se lift uzdizao. Petnaest, šesnaest, sedamnaest. Dosegao je najviši kat, Ardissonov kat. Jason je ustao i zaputio se prema telefonima. Pogledao je na kazaljku za minute na svom satu; mogao je samo naganati redoslijed doganaja, ali čovjek u uzbunenom stanju, napustivši lift, neće mirno i polako hodati do svoje sobe. Soba znači mjeru

mira, čak i olakšanje usamljenosti poslije nekoliko sati provedenih u napetosti i u panici. Zastrašujuća je i sama pomisao na mogućnost da te policija strane države zadrži na ispitivanju, ali to doista postaje užasno kad si suočen s nerazumljivim jezikom i radikalno drugačijim licima, osobito u zemljama u kojima policija nije poznata po blagosti. Nakon takve kušnje čovjek će ući u svoju sobu i bez nekog odrenenog reda skljokati se dršćući od straha i iscrpljenosti: palit će jednu cigaretu za drugom zaboravljajući gdje je ostavio prvu; popit će nekoliko žestokih pića koja će brzo gutati radi bržeg djelovanja; i zgrabit će telefonsku slušalicu da podijeli svoje strašno iskustvo u nesvjesnoj nadi da će umanjiti učinak pretrpjela straha dijeleći ih s drugima. Bourne je mogao dopustiti da se Ardisson skljoka i popije vina ili alkohola koliko može podnijeti, ali ne može mu dozvoliti da telefonira. Ne smije biti dijeljenja ni ublažavanja straha. Obratno, njegov strah treba učvrstiti i proširiti, pojačati ga do točke kad će biti paraliziran, kad će se bojati za život ako napusti sobu. Prošlo je četrdeset sedam sekundi; vrijeme je da ga nazove. - Allo? - Glas je bio napet, bez daha. - Brzo ću govoriti - mirno će Jason na francuskom. - Ostanite gdje jeste i nemojte se služiti telefonom. Točno za osam minuta ja ću pokucati na vaša vrata, dvaput brzo, pa još jednom. Pustite me unutra, ali nikoga drugoga prije mene. To se osobito odnosi na sobaricu i hotelsko osoblje. - Tko ste vi? - Zemljak koji mora razgovarati s vama. Radi vaše osobne sigurnosti. Osam minuta. - Bourne je spustio slušalicu i vratio se do stolice brojeći minute i računajući vrijeme koje je potrebno da lift s uobičajenim brojem putnika prevali od jednog do drugog kata. Dovoljno je trideset sekundi da se od zaustavljenog lifta stigne do hotelske sobe. Prošlo je šest minuta i Jason je pošao do lifta gdje su osvijetljene brojke pokazivale da će prvi stići do predvorja. Osam minuta je idealno vrijeme za srenivanje subjekta; pet je premalo, nije dovoljno dugo za pravi stupanj napetosti. Šest je bolje, ali prebrzo pronu. Osam, menutim, ne samo da su u vremenskom rasponu hitnoće, već izazivaju one dodatne trenutke tjeskobe koja iscrpljuje subjek-tov otpor. U Bourneovoj svijesti još Page 194 Bourneova nadmoć nije bilo jasnog plana. Cilj je, menutim, bio kristaliziran, apsolutan. Bilo je to sve što mu je preostalo, a svaki instinkt u njegovu Meduzinu tijelu govorio mu je da nastavi. Delta jedan 365 poznaje orijentalni duh. U jednom se pogledu nije promijenio vjekovima. Tajnost vrijedi deset tisuća tigara, ako ne kraljevstvo. Stajao je ispred sobe 1743 i gledao na sat. Točno osam minuta. Kucnuo je dvaput, stao pa još jednom pokucao. Vrata su se otvorila i potreseni Ardisson je zurio u

njega. - C'est vous! — viknuo je poslovni čovjek i prinio ruku usnama. - Soyez tranquille193 - rekao je Jason i ušao u sobu zatvorivši vrata za sobom. - Moramo razgovarati - nastavio je na francuskom. - Ja moram znati što se dogodilo. - Vi! Vi ste bili pored mene na tom strašnome mjestu. Mi smo razgovarali. Vi ste uzeli moju identifikaciju! Vi ste bili uzrok svega! - Da li ste me spomenuli? - Nisam se usudio. Izgledalo bi kao da sam učinio nešto ilegalno - da sam dao svoju propusnicu drugome. Tko ste vi? Zašto ste ovdje? Vi ste mi izazvali dovoljno nezgoda za jedan dan! Mislim da bi trebalo da odete, monsieur. - Ne dok mi točno ne kažete što se dogodilo. - Bourne je prešao preko sobe i sjeo u fotelju pored crveno lakiranog stola. - Moram to hitno saznati. - Dakle, nije baš hitno da vam to kažem. Vi nemate prava ući u ovu sobu, ugodno se smjestiti i izdavati mi narenenja. - Bojim se da ja ipak imam to pravo. Naša je tura bila privatna, a vi ste upali u nju. - Mene su dodijelili toj prokletoj turi! - Po čijem narenenju? - Concierge ili kako se god zove taj idiot dolje. - Ne on. Iznad njega. Tko je to bio? - Kako da to ja znam? Nemam ni najnejasniju predodžbu o čemu govorite. - Vi ste otišli. - Pa vi ste mi rekli da odem! - Ja sam vas iskušavao. - Iskušavao...? Ovo je nevjerojatno! - Vjerujte - rekao je Jason - ako budete govorili istinu, neće vas nikakvo zlo zadesiti. - Zlo? - Mi ne ubijamo nevine, već samo neprijatelja. - Ubijate... neprijatelja? ! Budite mirni (franc); (op. prcv.) Bourne je posegao ispod jakne i izvukao oružje iza opasača pa ga postavio na stol. - Sada me uvjerite da vi niste neprijatelj. Što se dogodilo nakon što ste nas ostavili? Osupnut, Ardisson se odgegao do zida, a široke uplašene oči bile su mu prikovane za oružje. - Ja vam se kunem svim svecima da vi razgovarate s krivim čovjekom - prošaptao je. - Uvjerite me. - U što? - U vašu nevinost. Sto se dogodilo?

- Ja... tamo na trgu - započe prestravljeni poslovni čovjek. - Ja sam mislio o onome što ste vi rekli, da se nešto strašno dogodilo u mauzoleju i da kineski stražari viču o stranim gangsterima i kako će ljude ograditi i zadržati - osobito nekoga poput mene koji baš nisam bio član grupe... Pa sam stao trčati - zaboga, zar bi se moglo dogoditi da se ja nanem u takvoj situaciji! Milijuni franaka su u pitanju, pola troškova Singapura, profiti takve visine za kakvu se nije čulo u industriji mode! Ja nisam kramar, ja predstavljam konzorcij! - I tako ste stali trčati, a oni su vas zaustavili - prekine ga Jason u želji da nebitno očisti s puta. - Da! Govorili su tako brzo da nisam razumio nijednu riječ, sve dok nije prošao cijeli sat, kad su pronašli službenika koji govori francuski! - Zašto im niste jednostavno rekli istinu? Da ste bili s našom turom. - Zato što sam bježao od te proklete ture, a vama sam dao svoju prokletu identifikacijsku karticu! Kako bi se to činilo onim barbarima koji su spremni da u svakom bijelom licu vide fašističkog kriminalca? - Kinezi nisu barbari, monsieur - blago će Bourne - a barbara ima posvuda. - Onda je odjednom gotovo viknuo: - Možda nam se njihova politička filozofija ne svina, to je! Bez milosti svemogućeg Boga, samo sa Sataninim blagoslovom. - Oprostite? Page 195 Bourneova nadmoć - Kasnije, možda - odgovori Jason smirivši glas opet naglo. - I tako je došao službenik koji je govorio francuski. Što se onda dogodilo? - Rekao sam mu da sam samo u šetnji - vaša sugestija, monsieur. I da sam se odjednom sjetio da očekujem poziv iz Pariza pa se žurim u hotel, što objašnjava razlog zašto trčim. - Sasvim uvjerljivo. - Ne za tog službenika, monsieur. Stao me vrijenati i zlostavljati, vrijenao me i insinuirao najstrašnije moguće. Pitam se što se doista dogodilo u toj grobnici. 161 - To je divna granevina, monsieur - odgovorio je Bourne, široko otvorenih očiju. - Oprostite? - Kasnije možda. I tako, službenik se ponašao uvredljivo? - Sasvim! Ali je otišao predaleko kad je napao parišku modu kao dekadentnu buržoasku industriju! Naime, na koncu konca, mi plaćamo u novcu za njihov prokleti tekstil - a oni zacijelo ne moraju znati kolika je naša zarada, zar ne? - I što ste učinili? - Nosim popis imena s kojima pregovaram - neka su vrlo važna, kako shvaćam, a i trebalo bi da je tako ako se sjetimo koliko je novca u igri. Inzistirao sam da službenik kontaktira s njima pa sam odbio - doista sam odbio - odgovarati na

bilo koje pitanje ukoliko ih ne done barem nekoliko. Dakle, nakon još dva sata, oni su stigli i, dozvolite mi da vam kažem - sasvim izmijenili situaciju. Ovamo su me dovezli u kineskoj verziji limuzine - prokleto malene za čovjeka moje veličine - s četvoricom pratilaca. A što je još gore, rekli su mi da je naša posljednja konferencija opet odgonena. Neće biti sutra ujutro već navečer. Kakvo je to doba dana za obavljanje poslovnih razgovora? - Ardisson se odgurao od zida teško dišući; u očima mu je bila molba. - To je sve što sam vam imao reći, monsieur. Vi doista imate krivog čovjeka. Ja ovdje nisam umiješan ni u što drugo osim u poslove svog konzorcija. - Trebalo bi da budete! - viknuo je Jason optužujući ga. Opet je povisio glas: - Obavljati posao s bezbožnima znači blatiti djelo Gospodara! - Oprostite? - Zadovoljili ste me - rekao je Kameleon. - Vi ste obična pogreška. - Što? - Ja ću vam reći što se dogodilo u grobnici Mao Zedonga. Mi smo to učinili. Mi smo pucali u mauzoleju na sve strane oko toga nevjernika. - Vi ste što? - I nastavit ćemo uništavati neprijatelje Krista ma gdje ih pronanemo. Mi ćemo njegovu poruku ljubavi vratiti svijetu pa makar morali ubiti svakoga tko drugačije misli! Ovo će biti ili kršćanski globus ili ga uopće neće biti! - Dakako, postoji prostor za pregovore. Sjetite se novca, kontribucija! - Ne od Satane! - Bourne je ustao, uzeo oružje i opet ga stavio iza pasa; zatim je zakopčao jaknu i povukao je kao da je vojnička tunika. Prišao je jako uzbunenom poslovnom čovjeku. - Vi niste neprijatelj, ali ste blizu, monsieur. Vašu lisnicu, molim, i vaše trgovinske papire uključujući imena onih s kojima pregovarate. - Novac...? - Mi ne primamo kontribucije. Nama one nisu potrebne. - Onda zašto? - Radi vaše, ali i naše zaštite. Naše ovdašnje ćelije moraju provjeravati pojedince da vidimo da li ih upotrebljavaju kao bene. Postoje dokazi da su se možda ubacili u naše redove. Sve će vam biti sutra vraćeno. -Ja uistinu moram protestirati... - Nemojte - prekine ga Kameleon i stavi ruku ispod jakne ostavivši je ondje. - Pitali ste me tko sam ja, ne? Dovoljno je da kažem da smo mi osnovali svoje brigade jer se naš neprijatelj služi uslugama takvih kao što su PLO i crvene armije, ajatolahovi fanatici i Baader-Meinhof194. Mi niti tražimo niti nudimo milost. To je borba do smrti. - Moj Bože! - Mi se borimo u Njegovo ime. Ne napuštajte ovu sobu. Naručite jelo od sobne službe. Ne nazivajte vaše kolege ili svoje istovrsnike ovdje u Pekingu. Drugim

riječima, ostanite izvan pogleda i molite se najboljemu. Istina je, moramo vam to reći, ako su mene pratili, a saznaju da sam bio u vašoj sobi, vi ćete jednostavno iščeznuti. - Nevjerojatno...! - Pogled mu se naglo rasplinuo, a čitavo Ardisso-novo tijelo stade drhtati. - Vaša lisnica i papiri, molim. Pokazujući čitav niz Ardissonovih papira, uključujući i Francuzov popis vladinih Page 196 Bourneova nadmoć pregovarača, Jason je unajmio kola pod imenom Ardissonova konzorcija. Dispečeru u China International Travel Service195 u ulici Chaovangmen rekao je da čita i govori mandarinski, a kako će unajmljena kola voziti jedan od kineskih dužnosnika, vozač nije potreban. Dispečer mu je rekao da će kola biti kod hotela u sedam sati navečer. Ako sve pone kako treba, imat će na raspolaganju dvadeset četiri sata da se slobodno kreće po Pekingu, koliko je to dozvoljeno strancu. Prvih deset sati bit će prijelomni jer će za to vrijeme saznati je li ga strategija, koju je utemeljio u očajanju, izvela iz mraka ili će oboje, i Marie i Davida Webba baciti u provaliju. Ali je Delta jedan poznavao orijentalni duh 4 Baader-Meinhof je naziv zapadnonjemačke terorističke grupe "Crvena armija" posvećene nasilnom rušenju kapitalističkog društva po imenima glavnih članova, Andreasa Baadera (1943.-77.) i Ulrike Meinhof (1936.-76.). (op. prev.) 195 Menunarodna putnička služba u Kini; (op. prev.) koji se stoljećima nije izmijenio u jednom pogledu. Tajnost je vrijedila deset tisuća tigara, ako ne i kraljevstvo. Bourne je krenuo natrag prema hotelu zaustavivši se u prenapučenoj trgovačkoj četvrti Wang Fu Jing oko ugla istočnog krila hotela. Na broju 255 bila je glavna trgovina u kojoj su prodavali odjevne predmete gdje je kupio odjeću i neke druge stvari. Na broju 261 naišao je na trgovinu koja se zove Tuzhang Menshibu, što se prevodi kao trgovina za pečatorez gdje je odabrao papire koji su ga se doimali kao najslužbeniji koje je mogao naći. (Na Jasonovo iznenanenje i zadovoljstvo, Ardissonov je popis obuhvaćao ne jednog, već dva generala, a zašto ne? Francuzi su proizvodili Exocet196, a premda bi se jedva moglo reći da to spada u visoku modu, raketa je bila visoko na popisu vojnih potreba visoke tehnologije.) Napokon, u trgovini umjetničkim priborom na broju 265 Wang Fu Jinga, kupio je kaligrafijsko pero i mapu Pekinga i okolice te drugu mapu koja je pokazivala putove koji vode iz Pekinga u južne gradove. Pošto je stvari koje je kupio odnio u hotel, vratio se stolu u predvorju gdje je započeo s pripremama. Najprije je napisao poruku na kineskom kojom oslobana vozača svake odgovornosti što je unajmljeni automobil predao strancu. Objašnjenje je potpisao general, a bilo je gotovo nalik narenenju. Kao drugo,

raširio je mapu i zaokružio malo zeleno područje iza predgrana sjeverozapadnog Pekinga. Sklonište za ptice Jing Shan. Tajnost vrijedi deset tisuća tigara, ako ne kraljevstvo. odena raketa brod-brod i zemlja-zemlja čija je ubojitost demonstrirana 1984. za vrijeme britan-sko-argentinskog sukoba oko Falklanda (Malvina) kad su argentinske rakete potopile dvije britanske fregate, (op. prev.) 370 25 Marie je skočila sa stolice čim je čula oštar zvuk telefonskog zvonca. Potrčala je šepajući trzajući se od boli. Uze slušalicu. - Da? - Gospona Austin, pretpostavljam. - Mo?... Mo Panov! Hvala nebesima! - Marie je zatvorila oči osjećajući duboko zadovoljstvo i olakšanje. Prošlo je gotovo trideset sati da je razgovarala s Alexanderom Conklinom, a čekanje i napetost - iznad svega nemoć - doveli su je do ruba panike. - Alex je rekao da će te zamoliti da doneš s njim. Mislio je da ćeš pristati. - Mislio? Zar je bilo sumnje? Kako se osjećaš, Marie? A ne očekujem odgovor iz Pollvanne.197 - Polako ludim, Mo. Pokušavam to spriječiti, ali ja postajem luda! - Dok god ne završiš to postajanje, ja bih rekao da ti zvučiš izvanredno, a to dokazuje i činjenica da se boriš protiv svake stube tog ≫postojanja≪. Uostalom, tebi ne treba psihologija za malu djecu, a najmanje od mene. Ja sam samo htio izgovor da ti opet čujem glas. - Da utvrdiš nisam li mucava ruševina - blago će Marie. - Mi smo zajedno prošli suviše toga da bih prihvatio takav trećera-zredni izgovor - ne možeš proći tako jeftino. Ja želim znati više i ja znam više. - Gdje je Alex? - Razgovara na javnom telefonu pored mene; rekao mi je da te nazovem. On očito želi razgovarati s tobom dok je osoba s kojom sada razgovara još na liniji... Pričekaj sekundu. On kima. Idući glas koji ćeš čuti, et cetera, et cetera. - Marie? - Alex? Hvala ti. Hvala ti što si došao... 197 Osoba koja je stalno ili pretjerano optimistično raspoložena. Glavno lice u Pollvanni (1913.), romanu Eleonore Porter (1868.-1920.), američke spisateljice, (op. prev.) Page 197 Bourneova nadmoć 171 - Kao što bi tvoj muž rekao, ≫nije vrijeme za to≪. Što si imala na sebi kad su te posljednji put vidjeli?

- Imala na sebi? - Kad si im pobjegla. - Pobjegla sam im dvaput. Drugi put u Tuen Munu. - Ne onda - prekine je Conklin. - Malo je bilo ljudi, a bio je veliki metež - ako dobro pamtim što si mi rekla. Vidjelo te nekoliko marinaca, ali nitko drugi. Ovdje. Ovdje u Hong Kongu. To je opis s kojim će početi. On im se zadržao u sjećanju. Što si onda nosila? - Da razmislim. U bolnici... - Poslije - opet joj Alex upadne u riječ. - Nešto si mi rekla o zamjeni odjeće i kako si kupila nekoliko stvari. Kanadski konzulat, stan Staplesove. Možeš li se sjetiti? - Zaboga, kako se ti sjećaš? - Nema misterije, ja vodim zabilješke. To je jedan od nusproizvoda alkohola. Požuri, Marie. Onako općenito, što si imala na sebi? - Plisiranu suknju - da, sivu plisiranu suknju, tako je. I nekakvu plavkastu bluzu s visokim ovratnikom... - Ti bi to vjerojatno promijenila. - Što? - Nije važno. Što još? - Oh, šešir, prilično široki šešir da mi sakrije lice. - Dobro! - I torbicu, lažni Gucci, koju sam kupila na ulici. Oh, i sandale da budem niža. - Ja želim visinu. Ostat ćemo na petama. To je fino, to je sve što mi je potrebno. - Za što, Alex? Što to namjeravaš? - Igram Simona Saysa.198 Ja savršeno dobro znam da su me putov-nička računala State Departmenta pronašla, a zahvaljujući mom elegantnom, atletskom hodu čak bi me i bradavičaste svinje Statea opazile na carini. Oni neće znati ništa, ali netko im daje narenenja i ja želim znati tko će se još pojaviti. - Nisam sigurna da te razumijem. - Objasnit ću ti kasnije. Ostani gdje jesi. Doći ćemo čim uzmognemo čisto pobjeći. Ali to mora biti vrlo čisto - sterilno, zapravo - pa može potrajati sat ili više. - Što je s Moom? 198 Osoba koja zavarava okolinu prerušavanjem ili svjesnim naglašavanjem nekih ekscentričnosti u odijevanju, (op. prev.) - On mora ostati sa mnom. Ako se sada odvojimo, najmanje što bi mu se moglo dogoditi jest da ga prate, a najgore da ga zatvore. - Što će biti s tobom? - Oni me neće ni dotaći, osim pomnog promatranja.

- Uvjeren si. - Ljutit sam. Oni ne mogu znati što sam ostavio za sobom, kod koga ili koje su moje instrukcije ako bude prekida u bilo kojem unaprijed ugovorenom telefonskom pozivu. Za njih sam sada hodajuća - šepajuća -megabomba koja bi mogla dignuti u zrak čitavu operaciju, kakva god ona bila. - Ja znam da kažeš da nema vremena, Alex. Ali moram ti nešto reći. Ne znam zašto, ali moram. Ja mislim da je ono nešto u svezi s tobom, što je toliko povrijedio i ljutilo Davida, bila činjenica Što je on mislio da si ti najbolji u svome poslu. Svako malo, kad bi popio nekoliko čaša ili bi mu misli odlutale - otvarajući mu još jedna ili dvoja vrata - on bi tužno zatre-sao glavom ili bi ljutito udario šakom i upitao se - zašto? ≫Zašto?≪ govorio bi. ≫On je bolji od toga... on je bio najbolji≪ - Ja nisam bio par Delti. Nitko nije bio. Nikad. - Ti mi strašno dobro zvučiš. - Zato jer ja ne dolazim iz neznana, ja izlazim. S boljim razlogom nego sam ga ikad prije imao u životu. - Budi oprezan, Alex. - Reci njima da budu oprezni. - Conklin je spustio slušalicu, a Marie je osjetila suze koje su joj se polako kotrljale po obrazima. Morris Panov i Alex su izašli iz trgovine poklonima na željezničkoj postaji Kowloon i uputili se prema dizalu koje vodi na nižu razinu, kolosijek 5 i 6. Mo, prijatelj, sa zadovoljstvom je slijedio upute svog bivšeg pacijenta. Ali Panov, psihijatar, nije mogao odoljeti, a da ne izrazi svoje profesionalno mišljenje. - Nije nikakvo čudo da ste svi vi zajebani - rekao je noseći punjenu pandu Page 198 Bourneova nadmoć ispod ruke, a časopis jarkih boja u ruci. - Da sve to ponovim. Kad sinemo, ja idem nadesno, što je kolosijek šest, a zatim nastavljam lijevo prema kraju vlaka koji će, kako pretpostavljamo, stići za nekoliko minuta. Točno dosad? - Točno - odgovorio je Conklin. Kaplje znoja pojavile su mu se na čelu dok je hramao pored doktora. - Onda čekam pored posljednjeg stupa držeći ispod ruke ovu smrdljivu punjenu životinju i prelistavam stranice ovog izuzetnog pornografskog časopisa sve dok mi ne pristupi jedna žena. ^.^ ..1...,„„J:.,_.,1_li„.......;..,...,._.....„,l....„...... 1J1..,l,.._.„J.,, . . ,,,, . ... 373 - Opet točno - rekao je Alex kad su pristupili pokretnom stubištu. - Panda je savršeno normalan poklon; omiljen je menu zapadnjacima. Misli o njoj kao o poklonu za dijete. Pornografski časopis upotpunjuje signal prepoznavanja. Pande i prljave slike s golim ženama obično ne idu zajedno. - Obratno, kombinacija bi bila pozitivno frojdovska.

- Pogodak jedan za smiješnu farmu.199 Samo uradi kako sam ti rekao. - Rekao? Nisi mi uopće rekao što trebam kazati toj ženi. - Pokušaj ovako: ≫Drago mi je što vas vidim≪ ili ≫Kako je dijete≪? Nije važno. Daj joj pandu i vrati se do ovih pokretnih stuba što brže možeš, a da ne trčiš. - Stigli su do niže platforme i Conklin je dodirnuo Panovljev lakat usmjeravajući doktora na desnu stranu. - Uspjet ćeš, učitelju. Samo učini kako sam ti rekao i vrati se ovamo. Sve će biti u redu. - To je lakše reći s mjesta na kojem obično sjedim. Panov je prošetao da kraja platforme kad je vlak iz Lo Wua zagrmio u postaju. Stajao je pored posljednjeg stupa, a putnici, stotine njih, nagrunuli su iz svih vagona dok je doktor nespretno držao crno-bijelu pandu ispod ruke i tobože prelistavao časopis ispred lica. Kad se to dogodilo, on se gotovo onesvijestio. - Vi mora da ste Harold! - uzviknuo je falsetto glas visoke figure i jako našminkana lica ispod šešira sa širokim rubom. Žena, odjevena u pli-siranu suknju, udari ga prijateljski po lenima. - Ja bih te prepoznala bilo gdje, dragi! - Drago mi je što te vidim. Kako je dijete? - Morris je jedva mogao govoriti. - Kako je Alex? - upitao je iznenada tihi muški bas. - Ja mu dugujem i plaćam svoje dugove, ali ovo je ludnica! Je li on i dalje ima oba vesla u vodi? - Nisam siguran da ih itko od vas ima - rekao je zapanjeni psihijatar. - Brzo - rekla je čudna figura. - Oni se primiču. Dajte mi pandu, a kad ja stanem trčati, vi se izgubite u gomili i nestanite odavde! Dajte mi to! Panov je učinio kako mu je rečeno, svjestan činjenice da se nekoliko ljudi probija kroz gomilu prema njima. Jako našminkani muškarac u ženskoj odjeći odjednom je potrčao iza debela stupa i iznikao s druge strane. Odbacio je visoke pete, opet zaobišao stup i brzinom nogometaša utrčao u gomilu najbližu vlaku prošavši pored Kineza koji ga je pokušao dograbiti; u brzini se sudario s putnicima ne reagirajući na njihova iznenanena lica. Iza njega su drugi ljudi ušli u trku koju su osujetili sve neprijatelj skije 199 Bolnica za umobolne; (op. prev.) 374 raspoloženi putnici koji su kovčezima i torbama odolijevali nepojmljivom napadu. U gotovo općem metežu panda je stavljena u ruku visoke žene sa zapada koja je u ruci imala zatvoreni željeznički red vožnje. Ženu su zgrabila dvojica dobro odjevenih Kineza; ona je kriknula, a oni su je pogledali, vikali jedan na drugoga i nastavili trku. Morris Panov je opet učinio kako mu je bilo naloženo: brzo se umiješao u gomilu putnika sa suprotne strane platforme i uz rub kolosijeka 5 brzo pošao do pokretnih stuba, gdje se stvorio red. Bio je red, ali nije bilo Alexa Conklina! Prigušujući paniku, Mo je usporio korak, nastavio je hodati ogledajući se

unaokolo, pretražujući pogledom gomilu svijeta, a i one koji su se dizali pokretnim stubištem. Sto se dogodilo? Gdje je čovjek CIA-e? -Mo! Panov se okrenuo nalijevo doživjevši kratki uzvik kao olakšanje i upozorenje. Conklin je bio djelomično zaklonjen stupom, desetak metara od pokretnih stuba. Svojim brzim kretnjama dao je na znanje da mora ostati gdje je i da mu se Mo približi polako, oprezno. Panov je imao izraz lica čovjeka koga smeta red ljudi što čekaju pa je žalio što ne puši ili da barem nije bacio pornografski časopis na kolosijeku; nečim bi zaposlio ruke. Sklopio je ruke iza lena i neusiljeno hodao i namrštio se. Došao je do stupa, skliznuo iza njega i razjapio usta. Pored Conklina je ležao ošamućeni, sredovječni muškarac u kišnom ogrtaču; Conklinovo umjetno stopalo bilo je na sredini njegovih lena. - Želio bih te Page 199 Bourneova nadmoć upoznati s Matthewom Richardsom, doktore. Matt je stari stručnjak za Daleki istok još od prvih dana Sajgona, kad smo se upoznali. Dakako, tada je bio mlani i mnogo poduzetniji. Ali smo tada svi bili mlani. - Tako ti svega, Alex, pusti me da ustanem! - molio ga je čovjek koji se zvao Richards. Tresao je glavom koliko je god bolje mogao u takvu nepokretnom položaju. -Jako me boli glava! S čime si me udario, s polugom? - Ne, Matt. Cipela koja pripada mojem nepostojećem stopalu. Teška, ha? To je zbog njezine grube zlouporabe. A što se tiče ideje da te pustim, to ne mogu dok ne odgovoriš na moja pitanja. - Prokletstvo, odgovorio sam! Ja sam pišljivi operativac, a ne šef postaje. Pobrali smo te iz D.C.200 direktive u kojoj je rečeno da te stavimo pod nadzor. Onda se javio State s drugom ≫direktnom≪ koju ja nisam vidio! ' Vašingtonska direktiva; (op. prev) - Rekao sam ti da mi je to teško povjerovati. Ovdje imate usko postavljenu strukturu osoblja pa svatko vidi sve. Budi razuman, Matt, mi se poznajemo odavna. Što kaže direktiva Statea? - Ja ne znam. Bila je samo-oči za SC-a! - Ta slova znače ≫šef postaje≪, doktore - rekao je Conklin pogledavši u Panova. - To je najstariji izgovor koji imamo kad unemo u rabarbaru201 s drugim vladinim agencijama. ≫Što ja znam? Pitajte SC-a≪. Tako su nam nosevi čisti jer nitko ne želi svanu sa šefom postaje. Vidiš, SC ima izravnu vezu s Langlevem, a u zavisnosti od ovalnog jo-joa, Langlev ima izravnu vezu s Bijelom kućom. To je vrlo politizirano, dopusti mi da ti kažem, i nema gotovo nikakve sveze sa sakupljanjem obavještenja. - Vrlo poučno - rekap je Panov gledajući u nepokretna čovjeka, ne znajući što drugo da kaže, sretan što na platformi nije bilo gotovo nikoga, a stup je bio odostraga u sjeni.

- Nema izgovora! - viknuo je Richards otimajući se pod težinom Con-klinove teške noge. - Vjeruj mi, govorim ti istinu. Ja izlazim u veljači! Zašto bih ja htio nevolje od tebe ili nekog drugog iz sjedišta? - Oh, Matt, jadni Matt. Ti nikad nisi bio najbolji od najmudrijih. Sam si odgovorio na svoje pitanje. Ti možeš okušati tu penziju kao i ja, a ne želiš talasanja. O meni pišu u direktivama, moram biti pod najstrožom paskom, a ti ne želiš sjebati direktivu gdje se to tebe tiče. Okay, prijatelju, napisat ću takvu ocjenu o tebi da će te preseliti u centralnoamerički tim za miniranje gdje ćeš odguglati sve dok ti ne bude vrijeme za mirovinu - ako potraješ toliko. - Prestani! - Zamisli, biti uhvaćen u stupicu kao skunk, iza stupa u vrevi željezničke postaje - a uhvatio te ušljivi bogalj. Vjerojatno će ti odrediti da sam miniraš nekoliko luka.202 - Ja ne znam ništa! - Tko su Kinezi? - Ja ne... - Oni nisu policija pa tko su? - Vlada. - Koja agencija, koja grana? Oni su ti to morali reći - SC ti je morao reći. On ne bi očekivao da ćeš raditi naslijepo. 201 Vruća rasprava ili svana (amer. sleng); (op. prev.) 202 Aluzija na skandaloznu akciju CIA-e koja je 1983. i 1984. minirala nikaragvanske luke. (op. prev.) 376 - To je baš to, tako je. Jedino što nam je rekao jest da im je podobnost dao D.C. na gornjim katovima. Zakleo se da je to sve što on zna! Što je trebalo da učinimo? Da ih zamolimo da nam pokažu vozačke dozvole? - I tako nitko nije odgovoran jer nitko ništa ne zna pa tako bi i kineska policija mogla ganjati nekog prebjega, zar ne? - SC je odgovoran. Mi sve polažemo na njega. - Oh, kakav je to viši moral. ≫Mi samo slušamo narenenja. Herr General≪. Conklin je riječ ≫general≪ započeo tvrdim njemačkim G. - I, prirodno, Her General ni sam ne zna ništa, jer on slijedi njegova narenenja. - Alex je zastao i žmirnuo. - Bio je jedan čovjek, veliki momak koji se doimao kineskim Paulom Bunvanom. Conklin je opet stao. Richardova se glava naglo trznula, kao i tijelo. - Tko je on, Matt? - Ne znam... sigurno. - Tko? - Ja sam ga vidio, to je sve. Teško ga je ne opaziti. - To nije sve. Zbog toga što ga je teško ne opaziti i uzimajući u obzir mjesta gdje si ga vina, postavljao si pitanja. Što si saznao?

Page 200 Bourneova nadmoć - Ma hajde, Alex! To je samo govorkanje, ništa nije konkretno. - Ja volim govorkanja. Brbljaj, Matt, ili će ova ružna, teška stvar na mojoj nozi morati udarati po tvom licu. Vidiš, ja to ne mogu kontrolirati; ima vlastiti razum, a ti mu se ne svinaš. Može se odnositi veoma neprijateljski, čak i prema meni. - S naporom, Conklin je iznenada podigao svoju hromu nogu i udario njome Richardsa izmenu lopatica. - Kriste! Pući će mi lena! - Ne, ja mislim da će ti pući lice. Tko je on, Matt? - S grimasom na licu Alex je opet podigao lažnu nogu i spustio je na bazu lubanje čovjeka iz CIA-e. - U redu! Kao što sam rekao, to nije evannelje, ali sam čuo da je on visoko u Krunskoj CI. - Krunska CI - objasnio je Conklin Morrisu Panovu - znači britansku kontrašpijunažu ovdje u Hong Kongu, što znači granu MI-6, što znači da narenenja primaju iz Londona. - Vrlo poučno - rekao je psihijatar, koliko zbunjen, toliko užasnut. - Vrlo - suglasio se Alex. - Mogu li dobiti tvoju kravatu, doktore? -upita Conklin i stade skidati svoju. - Zamijenit ću je iz fondova za nužne slučajeve jer sada imamo novi trik. Ja sam službeno na poslu. Langlev očito financira - putem Matthewove plaće i vremena - nešto što uključuje obavještajnu operaciju jednog saveznika. Kao grananski službenik pod sličnom klasifikacijom trebalo bi da se svojski uhvatim posla. Potrebna mi je i tvoja kravata, Matt. 377 Poslije dvije minute operativac Richards je ležao iza stupa, vezanih ruku i nogu, zavezanih usta, što je sve obavljeno zahvaljujući trima kravatama. - Mi smo sterilni - rekao je Alex proučavajući ono nekoliko lica koja su još ostala na peronu, daleko od stupa. - Svi su krenuli za našim mamcem koji je sada vjerojatno na pola puta do Malezije. - Tko je bila ona - on? Mislim da on zacijelo nije bio žena. - Nije u pitanju seksizam, ali žena vjerojatno ne bi uspjela ovdje. On je uspio uzevši druge sa sobom - za sobom. Preskočio je preko ograde pokretnih stuba i izgurao se gore. Hajdemo. Cisti smo. - Ali tko je on? - nastavljao je Panov dok su hodali prema pokretnim stubama i nekolicini preostalih putnika u kratkom redu. - Mi smo ga ovdje ponekad koristili, uglavnom kao par očiju za skrivene granične položaje o kojima on nešto zna jer mora prolaziti pored njih sa svojom robom. - Narkotici? - Ne bi ih ni dodirnuo; on je izvanredan izvidnik. Trguje ukradenim zlatom i dragocjenostima, a djeluje izmenu Hong Konga, Macaa i Singa-pura. Ja mislim da

je to u vezi s onim što mu se dogodilo prije više godina. Uzeli su mu medalje zbog nepristojnog ponašanja na svakom polju. Pozirao je za neke razvratne fotografije kad je bio na koledžu, a trebao mu je novac. Kasnije, ≫zahvaljujući≪ dobrim uslugama prljavog nakladnika s etikom ulične mačke, fotografije su se pojavile na površini i njega su pribili na križ, uništili. - Taj časopis koji sam nosio! - uzviknuo je Mo dok su obojica stupili na pokretne stube. - Nešto poput toga, pretpostavljam. - Koje medalje? - Olimpijada 1976. Laka atletika. Visoke prepone su bile njegova specijalnost. Bez riječi, Panov je zurio u Alexandera Conklina dok su se vozili pokretnim stubištem približavajući se ulazu u terminal. Vojska čistača sa širokim metlama preko ramena pojavila se na stubama, na putu prema donjoj platformi. Alex je trgnuo glavom prema njima, zapucketao prstima desne ruke i ispruženog palca udarao je po zraku u smjeru izlaznih vrata terminala iznad sebe. Poruka je bila jasna. Za nekoliko trenutaka će iza stupa pronaći vezanog agenta CIA-e. 378 - To će biti onaj kojeg nazivaju majorom — rekla je Marie sjedeći na stolici preko puta Conklina dok je Morris Panov klečao pored nje i pregledavao joj lijevo stopalo. - Au! - viknula je i povukla prekriženu nogu. - Zao mi je, Mo. - Neka ti ne bude - odgovorio je doktor. - Ovo je ružna masnica koja se proširila preko drugog i trećeg metatarzala. Pobrala si i treščice dok si trčala. - Nekoliko. Ti znaš i o stopalima? - U ovom se trenutku osjećam sigurnije s podijatrijom203 nego psihijatrijom. Čujte, vi živite u svijetu koji bi moju profesiju bacio u srednji vijek - no, ne tvrdim da većina nas još nije tamo, samo su riječi ljepše. - Panov pogleda Marie pa stade proučavati nježnu kosu sivih pramenova, češljanu u nekoliko stilova. - Page 201 Bourneova nadmoć Medicinski su dobro postupali s tobom, ti tamnocrvenoglava-koja-si-nekad-bila. Osim kose. Grozna je. - Sjajna je - ispravi ga Conklin. - Sto ti znaš? Ti si bio moj pacijent. - Mo se vratio stopalu. - Lijepo zarašćuju - govorim o porezotinama i mjehurićima - modrice će duže potrajati. Kasnije ću ti promijeniti obloge i zavoje. - Panov je ustao i povukao stolicu ravna naslona od malog stola za pisanje. - Znači, vi ostajete ovdje? - upita Marie. - U istom hodniku - odgovori Alex. - Nisam mogao dobiti sobe pored tvoje. - Kako si i to uspio?

- Novac. Ovo je Hong Kong pa rezervaciju uvijek izgubi netko tko nije u blizini... Natrag do majora. - Ime mu je Lin Wenzu. Catherine Staples mi je rekla da on radi za britansku obavještajnu službu, a engleski govori s britanskim akcentom. - Je li bila sigurna? - Vrlo. Rekla je da ga smatraju najboljim obavještajnim oficirom u Hong Kongu, a to uključuje sve od KGB-a do CIA-e. - To nije teško razumjeti. Njegovo je ime Wenzu, a ne Ivanović ili Joe Smith. Talentiranog domoroca pošalju u Englesku, dadu mu odgoj i obuku pa ga vrate da preuzme odgovornu funkciju u upravi. Standardna kolonijalna politika, osobito na području čuvanja reda i teritorijalne sigurnosti. - Zacijelo s psihološkog gledišta - dodao je Panov i sjeo - to je najbolje. Na taj je način manje nezadovoljnika, a izgranen je još jedan most prema stranoj zajednici kojom upravlja manjina. 203 Drugi izraz za kiropodiju, pedikerstvo. (op. prev.) - Ja to razumijem - rekao je Alex i kimnuo - ali nešto nedostaje; dijelovi se ne uklapaju u cjelinu. Jedna je stvar ako London dade zeleno svjetlo za tajnu operaciju D.C. - a sve što smo dosad saznali upućuje nas da je baš tako, samo mnogo bizarnije od većine takvih akcija - a druga je ako nam MI-6 posudi svoje lokalne ljude u koloniji kojom još upravlja U.K. - Zašto? - upita Panov. - Nekoliko razloga. Prvo, oni nemaju povjerenja u nas - o, ne da oni sumnjaju u naše namjere, već u naš mozak. Na neki su način u pravu, ali, na drugi, sasvim su u krivu, ali to je njihov sud. Drugo, zašto se izlagati riziku pa otkriti svoje osoblje zbog odluke nekog američkog birokrata koji nema nikakva iskustva u duboko tajnom poslovanju na mjestu doganaja? To previše strši i London bi to odmah odbio. - Pretpostavljam da misliš na McAllistera - sada će Marie. - Već od pamtivijeka - draga Marie. - Conklin je zatresao glavom i ispuhnuo. - Ja sam istraživao situaciju i mogu vam reći da je on ili najjači ili najslabiji faktor u cijelom ovom prokletom scenariju. Vjerojatno je ovo drugo. On je čisti, hladni mozak, poput McNamare204 prije njegova preo-braćenja u sumnju. - Prestani sa sranjem - rekao je Mo Panov. - Što imaš reći kaži običnim riječima, a ne kao mačak oko vruće kaše. To ostavi meni. - Želim reći, doktore, da je Edward McAllister kunić. Njegove se uši podignu na prvi znak sukoba ili lapsusa koji je poremetio pravi tok stvari, kad bježi glavom bez obzira. On je analitičar i jedan od najboljih, ali on nije kvalificiran da bude operativac koji radi na jednom slučaju, a da i ne spominjem šefa postaje. Nemojte ga ni pokušati zamisliti kao stratega koji stoji iza velike tajne operacije. Njega bi ubrzo ismijali i istjerali s tog posla, vjeruj mi.

- Djelovao je strašno uvjerljivo kad je razgovarao s Davidom i sa mnom - upadne mu Marie u riječ. - Njemu su dali tekst. ≫Grundiraj subjekta≪, rekli su mu. Drži se zamršena pripovijedanja koje će subjektu postati jasnije u fazama, čim učini prve poteze koje on mora učiniti jer si ti nestala. - Tko je napisao skripta? - upitao je Panov. - Htio bih znati. O tome ne zna nitko u Washingtonu s ,kim sam ja razgovarao, a to uključuje i niz ljudi koji bi trebali znati. Nisu lagali; nakon svih tih godina ja poznajem simulanta po glasu. To je sve tako duboko i 204 slima Robert Strange McNamara, američki poslovni čovjek, državni dužnosnik i osoba na visokim dužno-ima u nekim menunarodnim tijelima. Bio je američki ministar za obranu 1961.-68., ali je, napustivši to mjesto, prestao vjerovati u sve postulate američke vanjske politike, (op. prev.) 330 ispunjeno s toliko kontradikcije da se Treadstone sedamdeset jedan doima kao Page 202 Bourneova nadmoć amaterski pokušaj - a to nije bio. - Catherine mi je nešto rekla - dosjetila se Marie. - Ja ne znam hoće li to pomoći ili neće, ali mi se usjeklo u pamćenje. Rekla je da je neki čovjek doletio u Hong Kong, ≫diplomat≪, kako ga je ona nazvala, ili nešto slično. Mislila je da možda postoji veza sa svim što se dogodilo. - Koje mu je ime? - Nije saznala. Poslije, kad sam ugledala McAllistera koji je stajao s njom na ulici, pretpostavila sam da je to on. A možda i nije. Analitičar kojeg si malo prije opisao i nervozni čovjek koji je razgovarao s Davidom i sa mnom, teško da je diplomat, a još manje državnik. Mora da je to netko drugi. - Kad ti je to ona rekla? - upita je Conklin. - Prije tri dana, kad me skrivala u svom stanu u Hong Kongu. - Prije nego te odvezla u Tuen Mun? - Alex se nagnuo u iščekivanju. -Da. - Više ga nije spominjala? - Nije, a kad sam je upitala, rekla je da nema razloga da nam se probude nade. Ona mora više prokopati sve to, tako se izrazila. - Ti si se s tim smirila? - Da, jesam, jer sam u to vrijeme mislila da razumijem što namjerava, premda je slučaj nama objema bio krajnje nejasan. Nije bilo razloga da je ispitujem. Izložila se osobnom i profesionalnom riziku pomažući mi - prihvaćajući moju riječ kao svoju, ne pitajući za konzularni savjet, što bi drugi možda učinili barem da se zaštite. Spomenuo si riječ ≫bizarno≪, Alex. U redu, suočimo se s

tim, ono što je meni rečeno bilo je toliko bizarno da je bilo nečuveno - uključujući svu onu potku laži iz State Departmenta SAD-a, odjednom nestale stražare iz Centralne obavještajne agencije, sumnje koje su dovele do viših razina vaše vlade. Manja osoba bi odstupila i pokrila se. - Usprkos zahvalnosti - blago će Conklin - ona je zadržala informaciju koju si imala pravo znati. Nakon svega što ste ti i David prošli... - Nisi u pravu, Alex - tiho će Marie. - Rekla sam ti da sam mislila da je razumijem, ali nisam dovršila. Najokrutnije što možeš učiniti osobi koja živi u neprekidnoj panici jest da joj pružiš nadu koja će ispasti lažnom. Kad done do kraha, to je nepodnošljivo. Vjeruj mi, ja sam provela više od godinu dana s čovjekom koji je tražio odgovore. Našao ih je vrlo malo, ali su ga gotovo slomili oni koje je slijedio pa utvrdio da su krivi. Prohujale nade nisu veselje onome tko se nadao. 381 - Ona je u pravu - primijetio je Panov kimajući glavom i gledajući u Conklina. - A ja mislim da ti to znaš, zar ne? - Dogodilo se - odgovorio je Alex stresavši ramenima i pogledavši na sat. - U svakom slučaju, vrijeme je za Catherinu Staples. - Nju će držati na oku, čuvat će je! - Sad se Marie nagnula naprijed na stolici zabrinuta izraza, ispitivačkih očiju. - Oni će smatrati da ste vas dvojica stigli ovamo zbog mene, da ste me pronašli i da sam vam ja ispričala o njoj. Oni očekuju da uspostavite dodir s njom. Čekat će vas. Ako su mogli učiniti ono što su dosad učinili - oni bi vas mogli ubiti! - Ne, ne bi mogli - odgovori joj Conklin, ustade i othramlje do telefona. - Nisu za to dovoljno dobri - rekao je jednostavno. - Ti si prokleti slučaj za psihijatra! - prošaptao je Matthew Richards za upravljačem malog automobila parkiranog preko puta stana Catherine Staples. - Ti nisi baš zahvalan, Matt - rekao je Alex sjedeći u sjeni pored čovjeka iz CIA-e. - Ne samo da nisam poslao onu tvoju negativnu karakteristiku, već sam ti omogućio da me staviš pod prismotru. Zahvali mi, ne vrijenaj me. - Govna! - Što si im rekao u uredu? - Što drugo? Napali su me i opljačkali, za ime Krista. - Koliko njih? - Najmanje pet tinejdžerskih punkera. Zhongguo ren. - A da si se suprotstavio i podigao veliku galamu, mogao sam te ja opaziti. - To je temelj priče - tiho se suglasio Richards. - A kad sam te pozvao, to je dakako bio jedan od tvojih uličnih doušnika koji je ugledao šepava bijelca. - Bingo!205 - Možda te čak i unaprijede.

- Ja samo želim izići. - Uspjet ćeš. - Ne na ovaj način. - Dakle, to je sam Havilland sletio u grad. - To nisi čuo od mene! Bilo je u novinama. Page 203 Bourneova nadmoć - Sterilna kuća na Victoria Peaku nije bila u novinama, Matt. ' Uzvik pobjednika u kockarskoj igri Bingo. (op. prev.) J82. - Hajde, to je bila razmjena! Ti si dobar meni, ja sam dobar tebi. Nikakva ušljiva izvještaja da me mlatila cipela bez stopala u njoj, a ti dobivaš adresu. U svakom slučaju, ja bih to porekao. To si dobio od Garden Roada. O tome svi pjevaju u konzulatu zahvaljujući uzrujanom marincu. - Havilland - glasno je razmišljao Alex. - To se podudara, to se uklapa. On je dupe uz dupe s Britancima, čak govori poput njih... Dona-vola, trebalo je da prepoznam glas! - Glas? - začuneno će Richards. - Preko telefona. Druga stranica scenarija. To je bio Havilland! On ne bi dopustio nikom drugom da to obavi! ≫Mi smo je izgubili≪. A ja sam sve posisao! - Što si? - Zaboravi. - Sa zadovoljstvom. Preko ulice, ispred zgrade u kojoj stanuje Catherine Staples, usporio je i zaustavio se automobil. Kroz vrata pored pločnika izišla je jedna žena, a videći je osvijetljenu uličnom rasvjetom, Conklin je znao tko je to. Catherine Staples. Kimnula je vozaču, okrenula se i uputila prema debelim staklenim vratima ulaza. Iznenada je ulicu pored parka ispunila buka automobila čiji je motor grmio svom snagom. Dugačka crna limuzina je izjurila iz prostora negdje iza njih i zaškripala kočnicama zaustavivši se iza automobila Staplesove. Iz drugog vozila doprle su isprekidane eksplozije. Staklo se rasprskavalo i na ulici i na pločniku; prozori parkirana automobila bili su razmrskani zajedno s vozačevom glavom, a vrata stambene zgrade, zasuta mecima, raspadala su se u krvave komadiće kad je tijelo Catherine Staples bilo dočekano u dovratku salvama metaka. Naglo okrenutih kotača, crna limuzina je odjurila u mračnu ulicu ostavivši pokolj iza sebe. Posvuda krv i komadići ljudskog tkiva. - Isuse Kriste! - dreknuo je čovjek iz CIA-e. - Hajde odavle - naredio mu je Conklin. - Gdje? Zaboga, gdje? - Victoria Peak.

- Jesi li ti sišao s uma? - Nisam, ali netko drugi jest. Jedan plavokrvni kurvin sin je ulovljen. On je svoje prošao. A to će najprije čuti od mene. Kreni! 383 26 Bourne je crnu limuzinu shanghai zasutavio na napuštenom tamnom dijelu ceste obrubljene stablima. Prema karti, on je prošao Istočna vrata Ljetne palače - zapravo nekadašnjeg niza starih kraljevskih vila podignutih na brežuljkastom terenu kojim dominira jezero poznato kao Kunming. Slijedio je obalom prema sjeveru sve dok se nisu izgubila obojena svjetla velikog zabavišta careva ustuknuvši pred mrakom pokrajinskog puta. Ugasio je svjetla, izišao, ponio sa sobom stvari koje je kupio, a sada su bile u nepromočivoj torbi. Prišao je zidu stabala koji su rubili put i stao. Zemlja je bila mekana, što mu je olakšavalo zadatak, jer je postojala realna mogućnost da već traže ta unajmljena kola. Izvukao je iz torbe par radničkih rukavica i lovački nož dugačkog sječiva. Kleknuo je i iskopao dovoljno duboku rupu da sakrije torbu kojoj je vrh ostavio otvoren. Uzeo je nož i zarezao koru debla najbližeg stabla tako da se vidjelo bijelo drvo. Odložio je nož i rukavice u torbu, zatvorio je i prekrio zemljom. Vratio se do kola, provjerio taksimetar pa upalio motor. Ako je mapa bila točna u pogledu udaljenosti, kao što je bila točna u navonenju onih područja oko Pekinga gdje je zabranjena vožnja, ulaz u sklonište Jing Shan nije bilo dalje od tri četvrtine nakon dugog zaokreta. Mapa je bila točna. Dva reflektora su osvjetljavala visoka zelena metalna vrata na kojima su bile ptice naslikane jarkim bojama; vrata su bila zatvorena. U staklenoj kućici s desne strane sjedio je sam stražar. Vidjevši kako se približavaju svjetla Jasonova automobila, stražar je iskočio iz stražarnice i istrčao. Bilo je teško reći da li su čovjekove hlače i jakna bile uniforma ili ne; nikakvo vidljivo oružje nije imao na sebi. Bourne je dovezao limuzinu do nekoliko metara od vrata, izišao i pristupio Kinezu. Iznenaneno je zamijetio da je čovjek u svojim kasnim pedesetim godinama ili ranim šezdesetim. - Bei tong, bei tong! - počeo je Jason prije nego je stražar progovorio ispričavajući se što ga je uznemirio. - Prošao sam strašne sate - brzo je nastavio i izvukao popis pregovarača dodijeljenih Francuzu. - Trebalo je da Page 204 Bourneova nadmoć budem ovdje prije tri i pol sata, ali kola nisu stigla pa nisam došao ministru... - Pročitao je ime s popisa - Wang Xu, a uvjeren sam da je on uznemiren kao i ja. - Vi govorite našim jezikom - otpoče zbunjeni stražar. - Imate kola bez vozača. - Tako je ministar odobrio. Ja sam bio u Pekingu mnogo, mnogo puta. Trebalo je

da večeras zajedno večeramo. - Mi smo zatvoreni, a ovdje nema restauracije. - Je li ostavio neku obavijest za mene, možda? - Nitko ovdje ništa ne ostavlja, osim izgubljenih stvari. Imam vrlo lijep japanski dvogled. Mogao bih vam ga jeftino prodati. Dogodilo se. Iza vrata, otprilike desetak metara dužinom zemljana puta, Bourne je ugledao čovjeka u sjeni visokog drveta, čovjeka koji je nosio dugačku tuniku - četiri dugmeta - oficir. Oko pasa je imao debeli opasač s futrolom. Oružje. - Žao mi je, ne treba mi dvogled. - Poklon, možda? - Imam malo prijatelja, a djeca su mi kradljivci. - Vi ste žalostan čovjek. Nema ničega osim djece i prijatelja - i duhova, dakako. - A sada, doista, ja jedino želim naći ministra. Mi razgovaramo o milijunima renminbi! - Dvogled stoji samo nekoliko juana. - U redu! Koliko? - Pedeset. - Donesite mi ga - rekao je Kameleon nestrpljivo. Uhvatio se za džep dok je stražar potrčao u stražarnicu. Kineski oficir se povukao dalje u sjenu, ali je još gledao u vrata. U grudima je opet osjetio udaranje kao da tuku bubnjevi - kao što mu je često bivalo u danima Meduze. Izveo je trik, izložio strategiju. Delta poznaje orijentalni duh. Tajnovitost. Usamljena figura, dakako, nije to potvrnivala, ali nije ni opovrgavala. - Pogledajte kako je velik! - uzviknuo je stražar držeći dvogled. - Stotinu juana. - Rekli ste pedeset! - Nisam primijetio leće. Mnogo bolje. Dajte mi novac, a ja ću ga baciti preko ograde. - Vrlo dobro - rekao je Bourne spremajući se da baci novac kroz ukr-štenu žicu ograde. - Ali pod jednim uvjetom, lopove. Ako vas nekom zgodom budu pitali za mene, ja ne volim biti u neprilici. 385 - Pitali? To je bedasto. Ovdje nema nikog osim mene. Delta je bio u pravu. - Ali u slučaju da vas pitaju, ja inzistiram da im kažete istinu! Ja sam francuski poslovni čovjek koji hitno traži tog ministra za tekstil jer su mi kola uputili s velikim zakašnjenjem. Ja neću da budem u neprilici! - Kako želite. Novac, molim. Jason je gurnuo novčanice kroz mrežu; stražar ih je stisnuo pa bacio dvogled preko ograde. Bourne ga je uhvatio pa molećivo pogledao u Kineza. - Imate li ikakvu predodžbu o tome gdje bi mogao biti ministar?

- Da, i htio sam vam reći, ali uz dodatni novac. Ljudi tako veliki poput vas... i on bi zacijelo otišao u kuću-blagovaonicu koja se zove Ting Li Guan. Ona je omiljena menu strancima i našim istaknutim ljudima. - Gdje je to? - To je Ljetna palača. Prošli ste je na putu ovamo. Vratite se petnaest, dvadeset kilometara i ugledat ćete velika vrata Dong An Men. Unite pa će vam vodiči pokazati put, ali pokažite svoje papire, gospodine. Vi putujete na vrlo neuobičajen način. - Hvala vam! - viknuo je Jason i potrčao prema kolima. - Vive la France!206 - Kako divno - nerazumljivo će stražar slegnuvši ramenima. Uputio se svojoj kućici i prebrojio novac. Oficir je mirno došetao do stražarnice i pokucao na staklo. Osupnut, noćni je stražar skočio sa stolice i otvorio vrata. - O, iznenadili ste me! Vidim da ste vi zatvoreni iznutra. Možda ste zaspali na nekom od naših divnih mjesta za odmaranje. Kako nesretno. Odmah ću vam otvoriti vrata! - Tko je bio taj čovjek? - mirno upita oficir. - Stranac. Francuski poslovni čovjek koji je doživio nepriliku. Kako sam ga ja razumio, on se ovdje trebao sastati s ministrom za tekstil još prije nekoliko sati, ali mu kola nisu uputili na vrijeme. Vrlo je uznemiren. Ne želi biti u neprilici. - Koji ministar za tekstil? Page 205 Bourneova nadmoć - Ministar Wang Xu, mislim da je tako rekao. - Pričekajte vani, molim vas. - Svakako. Vrata? - Za nekoliko minuta. - Vojnik je uzeo slušalicu i birao broj. Poslije nekoliko sekundi je progovorio. Mogu li dobiti broj ministra za tekstil 206 živjela Francuska! (op. prev.) koji se zove Wang Xu?... Hvala vam. - Oficir je pritisnuo viljušku, otpustio pa opet birao broj. - Ministar Wang Xu, molim? - Ja sam - odgovorio je prilično neugodan glas s druge strane žice. - Tko je to? - Službenik iz ureda trgovinskog savjeta. Vršimo rutinsku provjeru francuskog poslovnog čovjeka koji vas je naveo kao referencu... - Što? Valjda opet taj idiot Ardisson! Što je sad učinio? - Vi ga poznajete? - Volio bih da ga ne poznajem! Specijalno ovo, specijalno ono! On misli kad se on posere da miris jorgovana ispuni štalu. - Da li je trebalo da večeras večerate s njim?

- Večera? Možda sam rekao bilo što samo da ga smirim danas poslijepodne. Dakako, on čuje samo ono što želi čuti, a njegov kineski je strašan. S druge strane, sasvim je moguće da se poslužio mojim imenom da dobije rezervaciju koju nije imao. Rekao sam vam, specijalno ovo, specijalno ono! Dajte mu što god zatraži. On je umobolan, ali prilično bezopasan. Mi bismo ga poslali natrag prvim avionom za Pariz kad one budale koje on zastupa ne bi toliko plaćale za trećerazredan materijal. Njemu je očišćen put do najboljih ilegalnih kurvi u Pekingu! Nemojte me više ometati, imam goste. - Ministar je naglo spustio slušalicu. S olakšanjem, oficir je spustio slušalicu i izišao iz kućice pa prišao noćnom čuvaru. - Točno ste mi rekli - rekao mu je. - Stranac je bio jako uzbunen. I vrlo smeten. - Rečeno mi je da su obje okolnosti normalne za njega. - Oficir je zastao pa dodao: - Sada mi možete otvoriti vrata. - Svakako. - Stražar se uhvatio za džep i izvadio prsten s ključevima. Zastao je i pogledao u oficira. - Ja ne vidim automobil. Ima toliko kilometara do bilo kakvog prijevoza. Ljetna palača bi bila prva... - Telefonirao sam za kola. Bit će ovdje za deset ili petnaest minuta. - Bojim se da ja tada neću biti ovdje. Vidim svjetlo bicikla svoje zamjene. Ja predajem dužnost za pet minuta. - Možda ću pričekati ovdje - odgovorio je oficir ne mareći za straža-reve riječi. - Oblaci se skupljaju sa sjevera. Ako donesu kišu, mogu se skloniti u kućicu dok ne stignu moja kola. - Ja ne vidim oblake. - Vaše oči više nisu ono što su nekad bile. - Sasvim točno. - Ponovljena zvonjava zvonca na biciklu razbila je vanjsku tišinu. Stražar koji je došao nastupiti na dužnost prišao je ogradi, a još dežurni stražar je stao otključavati vrata. - Ovi mladi se najavljuju kao da su duhovi koji silaze s nebesa. 3S1 "387 . J - Nešto bih vam htio reći - sada će oficir oštrim riječima zaustavivši čuvara. - Poput stranca ni ja se ne želim naći u neprilici zbog toga što sam uhvatio sat toliko potrebna odmora na ovom finom mjestu za odmor. Volite li svoj posao? - Veoma. - I mogućnost da prodajete takve stvari kao što je japanski dvogled koji vam je predan na čuvanje? - Molim? - Moj sluh je oštar, a vaš reski glas je glasan. - Molim?

- Ne recite ništa o meni, ja neću ništa reći o vašoj neetičnoj aktivnosti koja bi vas nesumnjivo uvalila u gadne nevolje, ne isključujući pištolj u glavu. Vaše ponašanje zaslužuje prijekor. - Ja vas nisam nikad vidio! Zaklinjem se duhovima u svojoj duši. - Mi u partiji odbijamo takva zaklinjanja. - Onda se kunem u ono što se vama svina! - Otvorite vrata i izanite odavde. - Najprije moj bicikl! - Čuvar je potrčao do kraja ograde, dogurao bicikl i otključao vrata. Otvorio ih je, kimnuo s olakšanjem i doslovce bacio ključeve svojoj zamjeni. Uspeo se na bicikl i odjurio putom. Page 206 Bourneova nadmoć Drugi je stražar lagano prošao kroz vrata držeći svoj bicikl za ručice. - Možete li vi to sebi predočiti? - obratio se oficiru. - Sin jednog od kuo-mintanških vojnih diktatora preuzima mjesto slaboumna seljaka koji bi nas posluživao u kuhinji. Bourne je opazio bijeli zarez na deblu i s limuzinom skrenuo s puta pa se provukao izmenu dva bora. Ugasio je svjetlo i izišao. Brzo je polomio brojne grane i grančice da kamuflira kola u tami. Instinktivno je radio brzo - on bi tako postupio u svakom slučaju; menutim, nekoliko sekundi pošto je završio skrivanje automobila, alarmirao se opazivši svjetla automobila daleko dolje na putu za Peking. Sagnuo se pa kleknuo u grmlje promatrajući automobil kako prolazi. Privukao ga je čudan prizor: bicikl je bio pričvršćen za krov automobila. Zabrinuo se kad je poslije nekoliko trenutaka odjednom prestao rad automobilskog motora. Kola su se zaustavila iza zavoja. Predosjećajući da je neki iskusni terenac opazio dio njegova automobila pa parkirao izvan vidika odlučivši da se vrati pješke, Jason je pretrčao preko ceste u isprepleteno grmlje iza stabala. Zatim je trčao naglo pa stao pa opet potrčao od bora do bora, sve do mjesta u zavoju gdje je 388 opet kleknuo u zasjenjeno zelenilo. Čekao je i slušao svaki šum koji nije pripadao napuštenom provincijskom putu. Ništa. Onda napokon nešto, a kad je vidio što je to, zaključio je da to nema smisla. Ili ima? Čovjek na biciklu sa svjetlom na guvernalu dobivenim trenjem, vozio je putom kao da mu život ovisi o brzini koju jednostavno nije mogao postići. Kad je prišao bliže, Bourne je vidio da je to noćni čuvar... na biciklu... a jedan bicikl je bio pričvršćen za krov automobila koji se zaustavio iza zavoja. Da li se zaustavio zbog noćnog čuvara? Dakako da nije; kola bi jednostavno nastavila vožnjom do vrata... Drugi bicikl? Drugi noćni čuvar - koji" stiže na biciklu? Dakako. Ako je istina ono što je vjerovao, stražara će na vratima zamijeniti, a zavjerenika postaviti na njegovo mjesto.

Jason je pričekao sve dok svjetlo bicikla nije postalo točkicom u dalekoj tami, a zatim je putem potrčao do svojih kola i stabla sa zarezom na deblu. Iskopao je torbu i počeo redati predmete svog zanata. Skinuo je jaknu i bijelu košulju te obukao crni džemper s pripijenim ovratnikom. Korice svog lovačkog noža pričvrstio je za opasač tamnih hlača, a automa-tik s jednim metkom stavio s druge strane. Uzeo je dva kotura povezana tankom žicom, dužine jednog metra, i pomislio kako je taj smrtonosni instrument mnogo bolji od onoga koji je načinio u Hong Kongu. Zašto ne? Mnogo je bliže svom cilju, ako je iole vrijedno bilo što što je naučio u dalekoj Meduzi. Žicu je na jednake dijelove namotao u koture i pažljivo ih gurnuo u desni stražnji džep hlača. Zatim je uzeo malu pisaljku-svje-tiljku i pričvrstio je za donji rub desnog prednjeg džepa. U lijevi prednji džep je stavio dvostruki niz velikih kineskih petardi povezanih i učvršćenih elastičnom trakom, tri kutije šibica i malu voštanu svijeću. Najčudniji predmet bio je ručni rezač za žicu srednje veličine, poput malih kliješta. S glavom prema dolje stavio ih je u lijevi stražnji džep; otpustio je otponac tako da su dvije kratke ručke bile pritisnute o tkaninu. Konačno je uzeo omotanu odjeću koja je bila tako čvrsto stisnuta da joj dimenzije nisu bile veće od valjka za tijesto. Omot je stavio na lena i ugurao ga u elastični povez oko pasa. Možda uopće neće morati upotrijebiti tu odjeću, ali ništa ne želi ostaviti slučajnosti - bio je tako blizu! Uhvatit ću ga, Marie! Zaklinjem se da ću ga uhvatiti pa ćemo opet imati naš život. Govori ti David koji te toliko voli! Toliko si mi potrebna! Prestani s tim! Ne postoje ljudi, već samo ciljevi. Nikakve emocije, samo mete i ubojstva te ljudi koje treba ukloniti jer ti stoje na putu. Ti mi ne trebaš, Webbe. Ti si mekan i ja te prezirem. Slušaj Deltu - slušaj Jasona Bournea! 389 Ubojica koji je bio ubojica zbog nužnosti zakopao je torbu s bijelom košuljom i jaknom od tvida pa stao izmenu borovih stabala. Pluća su mu se napunila zrakom pri pomisli što je pred njim; jedan dio njega bio je uplašen i nesiguran, a drugi bijesan, ledeno hladan. Jason stade hodati u sjevernom smjeru prema zaokretu. Išao je od stabla do stabla kao i prije. Stigao je do kola s biciklom privezanim za krov; kola su bila parkirana sa strane, a na donjem dijelu prednjeg prozora bio je prilijepljen znak. Pristupio je bliže i čitao kineske znakove smijući se u sebi: Ovo su državna kola oficira invalida. Diranje bilo kojeg dijela mehanizma je ozbiljno krivično djelo. Krana ovog vozila bit će najstrože kažnjena. Na donjem lijevom uglu bilo je napisano sitnim slovima: Narodna štamparija broj 72, Sangaj. Bourne se pitao koliko je takvih znakova tiskala Narodna štamparija broj 72. Na Page 207 Bourneova nadmoć

svakim su kolima bila dva takva znaka, jedan naprijed, a drugi iza. Vratio se u sjenu i nastavio oko zavoja sve dok nije stigao do otvorena prostora ispred vrata osvijetljenih reflektorom. Oči su mu slijedile liniju zelene ograde. S lijeve strane je nestajala u tami šume. S desne se strane širila možda sedamdesetak metara iza stražarske kućice dužinom parkirališta s prostorima označenima brojevima za turističke autobuse i taksije, a onda je naglo skrenula na jug. Kao što je i očekivao, sklonište za ptice u Kini bit će ograneno, što je prepreka krivolovcima. Kao što se D'Anjou izrazio: Ptice u Kini štuju stoljećima. Smatraju ih delikatesom i za oči i za nepce. Echo. Echo je otišao. Pitao se nije li D'Anjou propatio... Nema vremena. Glasovi! Bourne je trgnuo glavom prema vratima sakrivši se u najbliži grm. Kineski oficir i novi, mnogo mlani čuvar - da, sad i te kako čuvar -pojaviše se iza stražarske kućice. Čuvar je gurao bicikl dok je oficir držao mali radio na uhu. - Počet će stizati ubrzo poslije devet sati - rekao je oficir spustivši radio i gurnuvši antenu u kućište. - Sedam vozila, tri minute jedno nakon drugoga. - Karavan? - Karavan će biti posljednji. Stražar je pogledao na sat. - Možda bi trebalo da dovezeš kola. Ako bude telefonska provjera, ja znam postupiti. 390 - Dobra ideja - suglasio se oficir. Stavio je radio za opasač pa uzeo desnu ručicu bicikla. - Nemam strpljenja s tim birokratkinjama koje laju kao čaui207. - Ali moraš imati - inzistirao je stražar smijući se. - I moraš birati usamljene i ružne, a menu njihovim nogama moraš se ponijeti kako najbolje umiješ. Pretpostavimo da dobiješ lošu karakteristiku? Mogao bi izgubiti ovaj nebeski posao. - Ti misliš da je onaj umobolni seljak kojeg si zamijenio... - Ne, ne - upadne mu u riječ čuvar otpuštajući bicikl. - One traže mlane, ljepše, poput mene. Na temelju naših fotografija, dakako. On je drugačiji; on im plaća juanima koje dobiva prodajom izgubljenih predmeta. Ponekad se pitam da li išta zaradi. - Meni je teško razumjeti vas civile. - Ispravka, ako smijem, pukovniče. U istinskoj Kini ja sam kapetan Kuomintanga. Jason je bio osupnut primjedbom mlaneg muškarca. Ono što je čuo je nevjerojatno! U istinskoj Kini ja sam kapetan Kuomintanga. Istinska Kina? Tajvan? Zar je počelo? Rat izmenu dviju Kina ili, kako se stalno ističe u Pekingu, izmenu dva dijela jedne Kine. Pa što namjeravaju ti ljudi? Ludost! Opći pokolj! Daleki istok bi bio izbrisan s lica zemlje. Lunaci koji bi ovu mirnu zemlju htjeli gurnuti u pustoš rata! Znaju li u Pekingu da u svojoj sredini imaju i takvih izroda? I nije li on, u lovu za ubojicom, natrapao na nešto nevjerojatno?

Bilo je to previše da bi upio u sebe, suviše zastrašujuće, suviše katakliz-mički. On se mora kretati brzo, odložiti sve misli i usredotočiti se samo na pokret. Pročitao je brojčanik sata sa svjetlećim brojkama. Bilo je 8,45 sati i preostalo mu je malo vremena da obavi ono što mora uraditi. Čekao je dok se oficir nije odvezao na biciklu, a zatim je pošao oprezno i tiho dok nije ugledao ogradu. Prišao joj je i osvijetlio je sićušnom baterijskom svjetiljkom da joj ocijeni dimenzije. Ograda nije bila svakodnevna. Bila je visoka ne manje od četiri metra, a vrh joj je bio nagnut prema vani poput unutrašnjih barikada ograde zatvora s bodljikavom žicom postavljenom duž paralelnih čeličnih stupova. Uhvatio se za stražnji džep, spojio ručice i izvukao škare za žicu. Zatim je lijevom rukom opipao u mraku i kad je pronašao prekrižene žice najbliže zemlji, stavio je glavu rezača na najnižu. Da David Webb nije bio očajan, a Jason Bourne bijesan, ne bi mogao obaviti taj posao. Ograda nije bila obična ograda. Širina metala bila je mnogo, mnogo veća od bilo koje barikade koje zatvaraju najnasilnije krimi- 207 Chovv, skraćeno od chow-chow (čau-čau), pas debelog krzna i zavijena repa, podrijetlom iz Kine. (op. prev.) 391 nalce na zemlji. Svaka je žica zahtijevala svu Jasonovu snagu dok je on manipulirao rezačem gore-dolje dok metal nije puknuo. A svako pucketa-nje žice značilo je gubitak dragocjenih minuta. Bourne je opet pogledao na brojke sata. Devet sati i šest minuta. Oslanjajući se ramenom i petama zakopanima u zemlju, savijao je šezdesetak centimetara vertikalne žice prema unutra. Upuzao je unutra oznojen po čitavu tijelu pa je ležao na zemlji teško dišući. Više nije bilo vremena: 9,08 sati. Nesigurno se oslonio na koljena, zatresao glavom da je očisti i krenuo nadesno oslanjajući se na ogradu sve dok nije stigao do ugla ispred prostora za Page 208 Bourneova nadmoć parkiranje. Reflektorom osvijetljena vrata bila su sedamdesetak metara s njegove lijeve strane. Iznenada su stigla prva kola. Bila je to ruska limuzina zia. Proizvodnja kasnih šezdesetih godina. Zaokružila je po parkiralištu i zauzela prvo mjesto s desne strane iza vrata. Izišla su šestorica i uputila se jedinstvenim ratnim korakom prema glavnoj stazi skloništa za ptice. Iščezli su u mraku, a snopovi baterijskih svjetiljki su im osvjetljavali put. Jason je pomno promatrao; i on će krenuti tim putem. Poslije tri minute, točno po redu, druga kola su se provezla kroz vrata i parkirala duž zije. Trojica su izišla odostraga dok su vozač i putnik s prednjeg sjedišta nešto razgovarali. Za nekoliko sekundi su ta dvojica napustila kola. Bourne se jedva mogao svladati kad mu se pogled zaustavio na putniku, visokom

vitkom putniku koji se kretao kao mačka obišavši stražnji dio kola da bi se pridružio vozaču. To je bio ubojica! Kaos aerodroma u Kai-taku zahtijevao je dobro razranenu stupicu u Pekingu. Tko god se prišulja tom ubojici, treba ga uloviti brzo i utišati. Informacija je procurila i stigla do ubojičina stvaraoca - jer tko je drugi bolje poznavao taktiku iznajmljenog ubojice nego onaj koji ga je učio tome? Tko je više želio osvetu od Francuza? Tko je drugi bio sposoban iščeprkati drugog Jasona Bournea? D'Anjou je bio ključ, a toga je ubojičin klijent bio svjestan. A instinkti Jasona Bournea - roneni u postupno, bolno upamćenoj Meduzi - bili su točni. Kad je zamka tako katastrofalno propala u mauzoleju, oskvrnuće koje bi potreslo Kinu, elitna skupina urotnika, morala se pregrupirati brzo, tajno, izvan ispitivačkih očiju sebi ravnih. Suočili su se s krizom bez presedana; više nisu smjeli gubiti vrijeme u odrenivanju svojih idućih poteza. Iznad svega je tajnost. Gdje se god sastajali, tajnovitost im je bila najvažnijim oružjem. U istinskoj Kini ja sam kapetan Kuomintanga. Zaboga, je li to moguće? 392 Tajnost. Zbog izgubljena carstva? Gdje će je bolje naći nego na divljim hektarima prirode, u idiličnim državnim skloništima za ptice, u službenim parkovima kojima upravljaju moćne krtice Kuomintanga s Tajvana? Strategija koja je iznikla iz očajanja dovela je Bournea do srži nevjerojatnog otkrića. Izdajica i urotnika ima posvuda u svijetu, zašto ne u Kini? Nema vremena. To nije tvoj posao! Samo on! Nakon osamnaest minuta svih šest automobila bilo je na mjestu. Putnici su se raspršili i pridružili svojim kolegama u tamnoj šumi skloništa. Konačno, dvadeset i jednu minutu nakon dolaska ruske limuzine, kroz vrata su prošla platnom pokrivena teretna kola. Vozač je načinio veliki krug i parkirao pored posljednjih kola, ne više od deset metara od Jasona. Zapanjeno je gledao kako su iz kamiona izguravali vezane muškarce i žene začepljenih usta. Bez iznimke svi su pali kotrljajući se i stenjući od boli i protivljenja. Zatim se na pokrivenom otvoru kamiona pojavio muškarac koji se borio okrećući svoje nisko žilavo tijelo i udarajući nogom u dvojicu stražara koji su ga držali i napokon bacili na šljunak parkirališta. Bio je to bijelac... Bourne se smrznuo. Bio je to D'Anjou! Zahvaljujući svjetlosti reflektora, vidio je da je Echovo lice natučeno i da su mu oči natekle. Kad se Francuz podigao na noge, lijeva noga mu se savijala u koljenu i rušila se, ali se suprotstavljao ruganju svojih uzničara; prkosno je ostao na nogama. Pokreni se! Učini nešto! Što? Meduza - mi imamo signale. Koji su? Zaboga, koji su to bili signali? Kamenje, štapovi, stijene... šljunak! Baci nešto da izazoveš zvuk, barem mali zvuk koji zaokuplja pažnju, a može biti bilo što - dalje od tog mjesta, naprijed, što je dalje moguće! Zatim ga brzo slijedi. Brzo!

Jasno se bacio na koljena u sjeni desno okrenute ograde. Zgrabio je šaku šljunka i bacio je u zrak iznad glava zatvorenika koji su se s mukom dizali na noge. Kratko udaranje šljunka po krovovima parkiranih automobila izgubilo se u prigušenim kricima vezanih zarobljenika. Bourne je ponovio akciju, ali sada s više šljunka. Stražar koji je stajao do D'Anjoua pogledao je u smjeru šljunka što je padao, ali je zanemario taj zvuk kad mu je pažnju iznenada privukla žena koja je ustala i stala trčati prema vratima. Potrčao je za njom i uhvatio je za kosu, a onda je bacio natrag u grupu. Jason je opet posegnuo za šljunkom. Zaustavio je sav pokret. D'Anjou je pao na zemlju s težinom na desnom koljenu dok se objema vezanim rukama oslanjao na šljunak. Gledao je čuvara kojemu je opet nešto odvuklo pažnju pa se polako okrenuo u Bourneovu smjeru. Meduza nikad nije bila daleko od Echa - toga se sjećao. 1 U špijunaži - špijun u vlastitim redovima; (op. prev.) 393 Jason je brzo ispružio dlan, jednom, dvaput. Slabo odraženo svjetlo s njegove Page 209 Bourneova nadmoć kože bilo je dovoljno; to je privuklo Francuzov pogled. Bourne je gurnuo glavu naprijed u sjenu. Echo ga je vidio! Oči su im se susrele. D'Anjou je kimnuo, zatim se okrenuo pa se nespretno, bolno podigao na noge kad se čuvar vratio. Jason je prebrajao zatvorenike. Bile su dvije žene i petoro muškaraca ubrajajući i Echa. Vodili su ih stražari koji su skinuli palice i njima podbadali uznike vodeći ih prema stazi izvan parkirališta. D'Anjou je pao. Srušio se na lijevu nogu savivši tijelo kad je pao na zemlju. Bourne je pomno posmatrao; bilo je nešto čudno s tim padom. Onda je shvatio. Prsti Fran-cuzovih ruku, koje su bile naprijed vezane, raširili su se. Pokrivajući tu kretnju svojim tijelom, Echo je zgrabio dvije šake šljunka, a kad se približio čuvar povlačeći ga za noge, D'Anjou je opet nakratko pogledao u Jasonovu smjeru. Bio je to signal. Echo će bacati kamenčiće sve dok ih bude imao tako da njegov drug iz Meduze zna kojim će putem poći. Zatvorenike su usmjerili nadesno, izvan pošljunčena dijela, a mladi čuvar, ≫kapetan u Koumintangu≪, zaključao je vrata. Jason je otrčao iz sjene ograde u sjenu kamiona. Sagnuo se pored kućišta i izvukao lovački nož gledajući u stražarnicu. Stražar je bio pored vrata kućice i govorio u ručni radio koji ga je povezivao s mjestom sastanka. Radio treba uzeti. Isto tako i čovjeka. Veži ga. Upotrijebi mu odjeću da mu začepiš usta. Ubij ga! Ne može biti nikakvih dodatnih rizika. Slušaj me! Bourne se bacio na tlo i zario lovački nož u lijevu prednju gumu kamiona. Dok se ona praznila, potrčao je do stražnje strane i učinio isto. Zaobišao je stražnji dio pa utrčao u prostor izmenu kamiona i susjednog automobila. Naginjući se naprijed-natrag, pazeći da ne bude vinen, prerezao je preostale gume kamiona i

one s lijeve strane automobila. Istu je taktiku ponovio sa svim kolima dok nije prerezao sve gume osim onih ruske ≫zije, samo desetak metara od stražarnice. Došlo je vrijeme za čuvara. Veži ga... Ubij ga! Svaki korak mora biti osiguran, a svaki te korak vodi natrag svojoj ženi! Jason je tiho otvorio vrata ruskog automobila i uhvatio ručnu kočnicu. Zatvorivši vrata tiho kako ih je i otvorio, procijenio je udaljenost od plašta motora do ograde; iznosila je približno dva i pol metra. Dohvatio je okvir prozora i pritisnuo svom težinom naprijed praveći grimase kad su se velika kola pokrenula. Onda je kola pritisnuo svom snagom pa potrčao ispred automobila blizu zije dok su kola udarila u ogradu. Sagnuo se da ga se ne može vidjeti pa je posegao u desni stražnji džep. 394 Čuvši udarac, iznenaneni je čuvar potrčao oko kućice i došao na parkiralište gledajući u svim smjerovima, a onda u mirnu limuzinu. Zatresao je glavom kao da prihvaća neobjašnjivo ponašanje tih kola pa pošao prema vratima. Bourne je iskočio iz tame s koturima u objema rukama. Žicu je prebacio preko čuvarove glave. Sve je bilo gotovo za manje od tri sekunde. Nije se čuo nikakav zvuk osim bolesnog istjerivanja zraka iz pluća. Garota je bila smrtonosna; kapetan iz Kuomintanga bio je mrtav. Jason je izvukao radio iz čovjekova opasača, a onda mu je pretražio odjeću. Uvijek postoji mogućnost da se nešto nane, nešto od vrijednosti. Bilo je! Najprije oružje. Bio je to automatik, što ga nije iznenadilo. Isti kalibar kao onaj koji je uzeo od zavjerenika u mauzoleju. Specijalno oružje za specijalne ljude, drugi faktor prepoznavanja, isto oružje. Umjesto jednog metka, sada je imao devet, a osim toga i prigušivač zvuka. Drugo je bila lisnica s novcem i službenim dokumentom koji je objavljivao da je nosilac pripadnik narodnih snaga sigurnosti. Zavjerenici su imali i kolege, pojedince na visokim mjestima. Bourne je odvukao leš ispod limuzine, prerezao lijeve gume i potrčao oko automobila zarivši lovački nož u desne kotače. Veliki automobil se spljoštio na zemlju. Kapetan iz Kuomintanga je dobio skriveno i sigurno mjesto odmora. Jason je potrčao do stražarnice pitajući se da li da puca u reflektore pa se odlučio protiv toga. Ako preživi, bit će mu potreban osvijetljeni prostor. Ako - ako? On mora preživjeti! Marie! Ušao je i klečeći pored prozora izvukao metke iz stražareva automatika pa ih umetnuo u svoj. Pogledao je unaokolo potraživši rasporede ili upute. Na zidu, pored ključeva obješenih o čavao, bio je neki raspored. On je zgrabio ključeve. Zazvonio je telefon! Zvuk zvonca koji je bušio uši odjeknuo je staklenim zidovima male vratarnice. Ako bude telefonske provjere, ja znam rutinu. Kapetan iz Kuomintanga. Bourne je ustao, dograbio telefon s pulta i opet kleknuo

raširivši prste po govornom dijelu slušalice. - Jing Shan - rekao je hrapavim glasom. - Da? - Halo, moj rivajući leptiru - odgovorio je ženski glas za koji je Bourne Page 210 Bourneova nadmoć zaključio da je neobrazovani mandarinski. - Kako su večeras sve ptice? - One su dobro, ali ja nisam. - Ti ne zvučiš kao ti. To je Wo, zar ne? - Sa strahovitom prehladom, povraćanjem i bježanjem na stranu svake dvije minute. Ništa ne ostaje dolje ili unutra. - Hoćeš li ujutro biti u redu? Ne želim biti kontaminirana. Uzmi usamljene, ružne... - Ne bih htio propustiti naš sastanak... 395 - Bit ćeš preslab. Nazvat ću te sutra navečer. - Moje srce vene kao umirući cvijet. - Kravlja balega! - Žena je spustila slušalicu. Dok je razgovarao, Jasonov je pogled odlutao do hrpe smotanih teških lanaca u kutu stražarnice. Odmah je shvatio. U Kini, u kojoj se kvari toliko mehaničkih predmeta, lanac je bio drugo rješenje ako se brava na sredini vrata odbije zatvoriti. Na vrhu smotanih lanaca bio je obični čelični lokot. Jedan od ključeva na prstenu trebalo bi da otvara taj lokot. Umetnuo je nekoliko ključeva dok se brava nije otvorila. Uzeo je lanac i krenuo van, zatim se zaustavio, okrenuo, i iščupao telefonsku žicu iz zida. Još jedan urenaj koji loše funkcionira. Kod vrata je razmotao lanac i čitavom dužinom omotao srednje krajeve obaju krila vrata sve dok nisu postali ispupčenom masom namotana čelika. Pritisnuo je četiri spojke lanca zajedno tako da su otvoreni prostori bili čisti, umetnuo krivu polugu i osigurao bravu. Sve je dobro nategnuo i nasuprot općeprihvaćenom vjerovanju, ispaljivanje metka u masu teškog metala neće ga rasprsnuti, već povećava mogućnost da odbijeni metak ubije onoga tko je pucao te ugrozi živote svih drugih na tom području. Okrenuo se i uputio središnjom stazom držeći se zasjenjena kraja. Staza je bila mračna. Sjaj osvijetljenih vrata bio je onemogućen gustom šumom skloništa za ptice, ali se svjetlo još vidjelo na nebu. Držeći baterij-sku svjetiljku u dlanu lijeve ruke, ruke ispružene prema tlu, svakih metar i pol do dva vidio je zrno šljunka. Čim je ugledao dva ili tri, znao je što mora tražiti: sićušne promjene boja na tamnoj zemlji, a menu njima je razmjerno stalna udaljenost. D'Anjou je vjerojatno svaki kamenčić trljao izmenu palca i kažiprsta da skine prljavštinu parkirališta i naulji ih svojom kožom tako da se svaki mogao isticati. Pretučeni Echo nije izgubio prisutnost duha.

Najedanput su bila dva kamenčića, ne jedan, a udaljeni samo nekoliko centimetara. Jason ih je zažmirivši pogledao na sićušnom sjaju skrivene svjetiljke-pisaljke. Dva kamenčića nisu bila slučajnost, već drugi signal. Glavna je staza vodila ravno dalje, ali su uznici krenuli oštro nadesno. Dva kamenčića značila su zaokret. A onda, odjednom, promijenjena je relativna udaljenost izmenu kamenčića. Bili su sve više udaljeni jedan od drugoga, a kad je Bourne pomislio da ih više nema, ugledao je još jedan. Iznenada opet dva na tlu označujući drugu presijecajuću stazu. D'Anjou je znao da će mu ponestati kamenčića pa je počeo drugu strategiju, taktiku koja je Jasonu brzo jasna. Dok god zatvorenici ostanu na istoj stazi više neće biti kamenčića, ali kad skrenu drugim puteljkom, dva komadića šljunka će označiti smjer. 396 Prolazio je pored ruba močvara i posvuda čuo naglo lepršanje krila i vrisku uznemirenih ptica koje su odlijetale prema nebu obasjanom mjesečinom. Odjednom je bila samo jedna uska staza, a vodila je u nekakav gaj... Zaustavio se i odmah ugasio svjetiljku zaklonjenu dlanom. Dolje, tridesetak metara uskom stazom, opazio je sjaj cigarete. Cigareta se micala polako, neusiljeno gore-dolje; čovjek je bezbrižno pušio, ali je ipak bilo razloga što su ga postavili da tu stoji i čuva. Zatim je Jason istraživao mrak iza tog čovjeka - zato jer je to bio drugačiji mrak; točkice svjetla su se tu i tamo probijale kroz gustu šumu gaja u udolini. Možda su to bile baklje jer jedva vidljiva svjetla nisu bila stalna. Dakako, baklje. Stigao je do mjesta. Dolje, u dalekom gaju, iza čuvara s cigaretom, bilo je mjesto okupljanja. Bourne je krenuo kroz isprepleteno grmlje na desnoj strani puteljka. Polako se stao spuštati utvrdivši da su serpentinske trske poput ribarskih mreža jer su im godine puhanja vjetrova sa svih strana ispreplele stabljike. Njihovo otkidanje ili lomljenje stvorilo bi buku koja nije u skladu s uobičajenim zvukovima skloništa za ptice. Pucketanja i jača pomicanja trstike nisu bila posljedica naglog lepršanja krila ni vriske uznemirenih stanovnika. Njih bi prouzročio čovjek i značila bi drugačiji upad u šumski mir i tišinu. Uzeo je nož i poželio da je oštrica duža; krenuo je na putovanje koje bi mu, da je ostao na stazi, Page 211 Bourneova nadmoć uzelo ne više od trideset sekundi. Sada je potrajalo gotovo dvadeset minuta dok je tiho rezao put da bi se našao na mjestu odakle je mogao gledati stražara. dovraga! Jason je zadržao dah i potisnuo krik u grlu. Okliznuo se; glatko siktajuće stvorenje ispod njegove lijeve noge bilo je dugačko najmanje metar i pol. Zmija se omotala oko njegove noge, a on je u panici zgrabio dio njeza tijela, odmaknuo je od svoje noge pa je u zraku prerezao nožem. Zmija se silno bacakala nekoliko sekundi, a onda su grčevi prestali; bila je mrtva i ležala

odmotana pored njegovih nogu. Zatvorio je oči i zadrhtao čekajući da prone taj trenutak. Opet se sagnuo i puzao bliže čuvaru koji je sada upalio drugu cigaretu ili je pokušavao upaliti jer se šibica za šibicom nije palila. Činilo se da je stražar bijesan zbog slabe kvalitete šibica. - Ma de shiz, shizi! - rekao je pod dahom s cigaretom u ustima. Bourne se polako probijao naprijed i prerezao posljednji metar visoke trave sve dok se nije našao na udaljenosti svega dva metra od čovjeka. Spremio je u korice lovački nož pa iz desnog stražnjeg džepa izvukao garotu. Ne smije dozvoliti da krivo zarinuta oštrica izazove krik; mora biti i ostati savršeni mir koji će povrijediti samo nečujno istjerivanje zraka. On je ljudski stvor! Sin, brat, otac! On je neprijatelj. On je naša meta. To je sve što moramo znati. Marie je vaša, a ne njihova. Jason Bourne je iskočio iz trave dok je čuvar uvukao prvi dim cigarete. Dim mu je eksplodirao iz razjapljenih usta. Garota se stegnula na mjestu prekinuvši traheju; stražar se srušio u travuljinu olabavjela tijela, bez života. Tresući krvavom žicom, Jason ju je obrisao o travu, a zatim zavrtio koture pa ih opet ugurao u džep. Povukao je leš dublje u travu, dalje od staze pa stao prevrtati džepove. Najprije je pronašao nešto što mu se učinilo kao debeli svitak toaletnog papira, što nije neobično u Kini gdje ponekad nedostaje tog papira. Izvadio je svjetiljčicu, zaklonio je dlanom i pogledao što je našao. Bio je zapanjen. Papir je bio savijen i mekan, ali to nije bio papir. To je bi renminbi, tisuće juana, više od plaće koju većina Kineza zaradi za nekoliko godina. Stražar kod vrata, ≫kapetan Kuomin-tanga≪, imao je novaca - donekle više nego bi Jason smatrao normalnim - ali ni blizu ovakvom iznosu. Zatim lisnica. Fotografije djece Bourne je brzo sklonio pa vozačka dozvola, potvrda o dodijeljenom gradilištu za izgradnju kuće te službeni dokument koji nosioca proglašava... pripadnikom snaga narodne sigurnosti! Jason je izvukao papir koji je uzeo od prvog čuvara i stavio ga na zemlju, jedan pored drugoga. Bili su identični. Spremio ih je u džep. Posljednji je predmet bio i zagonetan i zanimljiv. Bila je to propusnica koja je dopuštala nosiocu pristup u trgovine prijateljstva, u one trgovine koje uslužuju strane putnike, ali su gotovo izvan dostupa Kinezima, osim visokim službenicima.209 I te je propusnice osigurala ili falsificirala neka zavjerenička ruka. Bez obzira na to tko su ti ljudi odozgo, pomisli Borune, ostaje činjenica da su čudna i prorijenena grupa. Podčinjeni stražari koji nose goleme svote novca i uživaju službene privilegije koje su svjetlosnim godinama daleko od njihova položaja, a imaju dokumente koji ih predstavljaju kao pripadnike državne tajne policije. Ako su to urotnici - a sve što je vidio i čuo od Shenzena i Tian An Mena pa do ovog rezervata divljači čini se da to potvrnuje - zavjera je imala odrenenu bazu u Pekingu. Da li su vlasti odlučile da ih unište kad done trenutak za to? Nema vremena! To nije tvoja

briga! Oružje na čovjekovu opasaču bilo je, kao što je očekivao, slično onome za njegovim pašom, kao i pištolj koji je bacio u šumu kod vrata Jing Shana. Bilo je to još bolje oružje, a oružje je simbol. Razvijeno oružje nije bilo manje oznakom položaja od skupocjena sata koji može imati mnogo imitatora, ali oni koji imaju školovano oko za tu robu, odmah će prepoznati 209 Tzv. diplomatski magazini s posebnim načinom plaćanja namijenjeni strancima i birokratskoj strukturi, a navodno će biti ukinuti 1988. godine: ekskluzivne trgovine imaju naziv "friendship" (prijateljstvo). (op. prev.) 398 pravi artikal. Netko ga može samo pokazivati da potvrdi svoj status ili ga skrivanjem opovrgnuti jer se i te kako vodilo računa o oružju vojske koja je svojedobno kupovala oružje iz svih raspoloživih izvora na svijetu.210 Oružje je bilo suptilni način prepoznavanja - samo se superiorno oružje dijeli odabranima. Nema vremena! To nije tvoja briga! Kreni! Jason je izvukao metke, stavio ih u džep, a pištolj bacio u šumu. Polako je došao na stazu i stao se polako i tiho spuštati prema titrajućem svjetlu iza zida visokog drveća. Nije to bio samo gaj, već veliki zdenac iskopan iz prapovijesne zemlje, prolom koji datira iz ledenog doba, a još nije zacijelio. Ptice su gore letjele mašući Page 212 Bourneova nadmoć krilima u strahu i znatiželji; sove su hukale u ljutitom bezvučju. Bourne je stajao na rubu golemog uleknuća i gledao kroz stabla dolje na okupljene ljude. Pulsirajući krug baklji osvjetljavao je mjesto sastanka. David Webb je razjapio usta i poželio povratiti, ali je ledena zapovijed drugačije diktirala. Prestani. Gledaj. Znaj s kime imamo posla. Ovješen o granu stabla konopcem vezanim oko zglavaka, ruku izduženih prema gore, a stopalima jedva nekoliko centimetara od zemlje, uznik se migoljio u strahu; prigušeni krici su mu dolazili iz grla, a divlje oči iznad začepljenih usta molile su i preklinjale. Vitki čovjek srednjih godina odjeven u Mao-jaknu i hlače stajao je ispred tijela koje se žestoko okretalo. Ispružio je desnu ruku u kojoj je držao dragim kamenjem optočeni balčak uspravnog mača dugog i tankog sječiva. Šiljasti vrh mača je počivao na zemlji. David Webb je prepoznao oružje - oružje, a nije oružje. Bio je to ceremonijalni mač ≫ratnih plemića≪ ili ≫gospodara rata≪ iz četrnaestog stoljeća; pripadao je, dakle, okrutnim militaristima koji su uništavali sela i gradove te čitave pokrajine, a čak se vjeruje da su se suprotstavljali volji careva Yuan - Mongola koji iza sebe nisu ostavljali ništa drugo do vatru, smrt i vrisku djece. Mač je takoner upotrebljavan za znatno manje simbolične ceremonije, mnogo okrutnije od obreda vršenih na dvorovima

dinastije. David je osjetio mučninu i strepnju promatrajući prizor pred sobom. - Slušajte me! - viknuo je vitki čovjek ispred zatvorenika obraćajući se publici. Glas mu je bio visok, ali promišljen, instruktivan. Bourne ga nije poznavao, ali ovo je lice koje se teško zaboravlja. Podšišana siva kosa, mršavo blijedo lice - iznad svega pogled. Jason nije mogao jasno vidjeti oči, ali bilo je dovoljno da se plamen baklji igra pred njima. I one su bile u vatri. - Noći velikog sječiva počinju! - iznenada je uzviknuo vitki muškarac. - I one će se nastaviti noć za noć sve dok oni koji bi nas izdali ne budu u 1 Kina je sada na 8. mjestu najvećih izvoznika oružja na svijetu, (op. prev.) 399 paklu! Svaka od tih otrovnih gnjida izvršila je zločine protiv naše svete stvari, zločine za koje znamo, zločine od kojih bi svaki mogao dovesti do većeg zločina koji zahtijeva veće sječivo. - Okrenuo se obješenom čovjeku. - Ti! Kaži istinu i samo istinu! Da li poznaješ zapadnjaka? Zatvorenik je zatresao glavom, a grleni krici su pratili njegove žestoke pokrete. - Lažac! — vrisnuo je glas iz gomile. - On je danas poslijepodne bio na Tian An Menu! Opet je obješenik u strahu spastično tresao glavom. - Govorio je protiv istinske Kine! - viknuo je drugi. - Čuo sam ga u parku Hua Gongu menu mladim ljudima! - I u kavani na Xidan Beiju! Zatvorenik je u grču širokim osupnutim očima šokirano gledao u okupljene. Bourne je stao shvaćati. Čovjek sluša laži, a ne zna zašto, ali je Jason znao. Zasjedala je inkvizicija tipa Star-Chamber211; smutljivac ili čovjek koji sumnja bio je uklonjen u ime većeg zločina. Bila je dovoljna samo neka vanjska mogućnost da bi mogao počiniti ≫zločin≪ koji mu pripisuju. Noći velikog sječiva su počele — noć za noć! To je vladavina terora unutar malog krvavog kraljevstva u granicama goleme zemlje u kojoj su stoljećima držali vlast krvavi plemići rata. - On je to učinio? - vikao je govornik ispijena lica. - On je to rekao? Mahniti zbor potvrnivanja ispunio je udolinu. - Na Tian An Menu...! - Razgovarao je sa zapadnjakom...! - Sve nas je izdao..:! - Izazvao je nevolju kod grobnice omrznutog Maoa...! - Htio bi nas vidjeti mrtve i da naša stvar propadne...! - Govori protiv naših vona i želi da budu ubijeni...! - Suprotstaviti se našim vonama - rekao je govornik mirnim glasom koji je dobivao na snazi - znači klevetati ih, a takvim se postupanjem uklanja briga koja se mora posvetiti dragocjenom poklonu koji se zove život. Kad se to dogodi,

poklon treba oduzeti. Ovješeni čovjek se još grčevitije kvrčio, a krici su mu bili glasniji i spajali se sa sličnim kricima drugih uznika koje su prisilili da kleče ispred govornika i promatraju neposredno smaknuće. Samo je jedan odbijao i stalno je nastojao ustati iskazujući neposlušnost i nepoštovanje pa ga je stalno tukao stražar koji mu je bio najbliži. Bio je to Philippe D'Anjou. Echo je slao novu poruku Delti, ali je Jason Bourne nije mogao razumjeti. 1 Tajno vijeće osobito moćno za vrijeme tudorske monarhije u Engleskoj; ukinuto Page 213 Bourneova nadmoć 1641. (op. prev.) - ≫...taj bolesni, nezahvalni hipokrit, taj učitelj mladih kojeg smo dočekali kao brata u naše posvećen redove jer smo vjerovali riječima koje je govorio - tako hrabro, mislili smo - suprotstavljajući se mučiteljima naše domovine, on nije više nego izdajnik. Njegove su riječi šuplje. On je zakleti pridružnik vjetrovima izdaje koji bi ga odveli našim neprijateljima, mučiteljima majke Kine! Neka u smrti nane očišćenje! - Govornik, sada kreštava glasa, podigao je mač sa zemlje. Podigao ga je iznad svoje glave. I tako da mu se sjeme ne rasprostre, recitirao je učenjak David Webb samom sebi sjećajući se riječi drevnog bajanja. Htjede zatvoriti oči, ali nesposoban da to učini, naredio je drugom dijelu sebe da ih drži otvorene. Mi uništavamo vrelo s kojega sjeme izvire moleći se duhovima da unište svako zrnce sjemena koje je unišlo ovdje u zemlju. Mač je poletio vertikalno dolje i zasjekao u preponu i genitalije tijela koje je vrištalo i otimalo se. I tako da mu se misli ne prošire zarazujući nevine i slabe, molimo se duhovima da ih unište ma gdje bili, kao što mi ovdje uništavamo vrelo odakle su potekle. Sječivo je sada bilo u horizontalnom zamahu pa je presjeklo uznikov vrat. Tijelo koje se izvijalo palo je na zemlju pod tušem krvi iz prerezane glave koju je vitki čovjek s vatrenim očima nastavio udarati mačem sve dok se više nije moglo prepoznati ljudsko lice. Ostali prestravljeni zatvorenici ispunili su udolinu vapajima groze, puzajući, blateći se, moleći milost. Osim jednoga. D'Anjou je ustao i u tišini gledao mesijanskog čovjeka s mačem. Približio mu se čuvar. Čuvši ga, Francuz se okrenuo i pljunuo mu u lice. Stražar, opčinjen, možda i u muci od onoga što je vidio, odstupi. Što to Echo radi? Koja mu je poruka? Bourne je zatim pogledao u krvnika ispijena lica i kratko podšišane kose. Dugačko, bijelo sječivo mača čistio je bijelim svilenim šalom dok su pomoćnici uklonili tijelo i ono što je ostalo od zatvorenikove lubanje. Pokazao je na upadljivu privlačnu ženu koju su dvojica stražara vukla do konopca. Stajala je uspravno, prezirno. Delta je proučavao krvnikovo lice. Ispod manijakalnih očiju

čovjekove tanke usne su se razvukle u duguljasti razrez. Smijao se. Bio je mrtav. U neko vrijeme. Negdje. Možda večeras. Koljač, okrvavljeni zaslijepljeni fanatik koji bi Daleki istok uvalio u nezamisliv rat - Kina protiv Kine, a ostatak svijeta bi slijedio. Večeras! . A.(\\ 21 - Ova je žena kurir, jedna od onih kojima smo poklonili povjerenje -nastavio je govornik postupno jačajući glas kao fundamentalistički svećenik, propovijedajući evannelje ljubavi dok su mu oči na navolovu poslu. - Povjerenje nije zaraneno, već je dato u vjeri jer je ona žena jednog od naših, hrabrog vojnika, prvog sina sjajne obitelji istinske Kine. Čovjeka koji je, dok je ovdje govorio, riskirao život uvlačeći se menu naše neprijatelje na jugu. I on joj je dao svoju vjeru... a ona je izdala to povjerenje, ona je izdala svog veličanstvenog supruga, izdala je sve nas! Ona nije više od kurve koja spava s neprijateljem! A dok njezina požuda ne bude zadovoljena, koliko je tajni otkrila, koliko je dublje posrnula u izdaju? Je li ona zapadnjakov kontakt ovdje u Pekingu? Je li ona osoba koja informira o nama, kazuje našim neprijateljima koga da traže, što da očekuju? Kako bi se drugačije mogao dogoditi ovaj strašni dan? Naši najistaknutiji, najodaniji ljudi postave zamku za naše neprijatelje, koja bi ih srezala, da bismo se otarasili zapadnjačkih kriminalaca koji, puzajući pred mučiteljima Kine, vide samo bogatstvo. Rečeno je da je ona jutros bila na aerodromu. Aerodrom! Gdje je bila postavljena zamka! Je li ona dala svoje puteno tijelo predanom čovjeku, drogirajući ga, možda? Da li joj je njezin ljubavnik rekao što da čini, što da kaže našim neprijateljima? Sto je ova bludnica učinila? Scena je unaprijed postavljena, pomisli Bourne. Slučaj koji tako flagrantno preskače činjenice i ≫rečene≪ činjenice da bi čak na sudu neke diktature marionetski tužilac bio upućen natrag u školu. Nastavlja se vladavina terora u plemenu plemića rata. Iskorijenite izrode medu izrodima. Pronanite izdajicu. Ubijte svakoga tko bi to mogao biti. Iz publike je dopro prigušeni, ali ljutiti zbor glasova koji su izvikivali' ≫Drolja!≪ i ≫Izdajica!≪ dok se vezana žena opirala stražarima. Govornik je podigao ruke radi tišine. Odmah su svi umukli. ,402 .,., - Njezin je ljubavnik bio odvratni novinar koji je radio za novinsku agenciju Xinhua, taj lažljivi, diskreditirani organ odvratnog režima. Rekao sam ≫bio≪ jer je taj ogavni stvor mrtav već jedan sat, ustrijeljen u glavu i prerezana vrata Page 214 Bourneova nadmoć jer po svemu što znademo, bio je izdajnik! Ja sam razgovarao sa suprugom ove kurve jer ga ja poštujem. Naputio me je da uradim onako kako zahtijevaju duhovi

naših predaka. On ne želi više ništa s njom.... - Aiyaaa! — S izvanrednom snagom i bijesom žena je rastrgala tkaninu koja joj je usko vezivala usta. - Lažac! - viknula je. - Ubojica, ubojica! Ubio si poštena čovjeka, a ja nisam nikoga izdala! Mene su izdali! To nije bilo na aerodromu, a ti to znaš! Ja nisam nikad vidjela tog zapadnjaka, a tebi je i to poznato! Ja nisam ništa znala o toj stupici za zapadne kriminalce, a istinu možeš vidjeti na mom licu! Kako sam mogla? - Kurvarenjem s predanim slugom naše stvari i korumpirajući ga, drogirajući ga! Nudeći mu svoje sise i zloupotrebljeni tunel korupcije, zadržavajući se, izvlačeći se, sve dok ga trave nisu učinile ludim! - Ti si lud! Ti to govoriš, govoriš te laži jer si moga muža poslao na jug, a onda si k meni dolazio niz dana, najprije s obećanjima, a onda s prijetnjama. Trebalo je da te ja uslužujem. To je moja dužnost, rekao si. Ti si ležao sa mnom i ja sam saznala stvari... - Ženo, ti si podla! Ja sam došao da te molim da ostaviš čast svome mužu, našoj ideji! Da napustiš ljubavnika i zamoliš oproštaj. - Laž! Dolazili su ti ljudi, taipani s juga koje je slao moj muž, ljudi koje se nije smjelo vidjeti u blizini tvog visokog ureda. Potajice su dolazili u trgovine ispod moga stana, stana takozvane časne udovice - još jedna laž kojom si se nabacio na mene i moje dijete! - Kurva! — vrištao je divljooki čovjek s mačem. - Lažov do dubine sjevernih jezera! - viknula je žena odgovarajući mu. - Poput tebe, moj muž ima mnogo žena i nije ga briga do mene! Tuče me, a ti kažeš da je to njegovo pravo, jer je on veliki sin istinske Kine! Nosim poruke iz jednog grada u drugi koje bi mi, kad bi ih našli kod mene, možda donijele mučenje i smrt, a primam samo prezir, nitko i nikada nije platio nijednu moju željezničku kartu niti mi vratio juan koji su mi ustezali na mom radnom mjestu jer mi ti kažeš da je to moja dužnost! Kako će moja djevojčica jesti? Dijete koje veliki sin Kine jedva priznaje jer je želio samo sinove! - Duhovi ti nisu podijelili sinove jer bi oni bili žene koje bi sramotile veliku kuću Kine! 77 si izdajica! Otišla si na aerodrom i uspostavila vezu s našim neprijateljima omogućivši velikom kriminalcu da utekne! Ti bi nas porobila za tisuću godina... L - Ti bi nas napravio stokom za deset tisuća! - Ti ne znaš što je sloboda, ženo. - Sloboda? Iz tvojih usta? Kažeš meni - kažeš nama - da ćeš nam vratiti slobodu koju su naši stariji uživali u istinskoj Kini, ali koju slobodu, laz-Ijivče? Slobodu koja zahtijeva slijepu poslušnost, koja otima rižu od mog djeteta, djeteta kojeg otac odbija jer vjeruje samo u gospodare — gospodare rata, zem\]ogospodare, gospodare zemlje! Aiya! - Žena se okrenula gomili i potrčala

dalje od govornika. - Vi! - vikala je. - Svi vi! Ja nisam izdala vas, ni našu ideju, ali sam mnogo naučila. Nije sve onako kako kaže ovaj veliki lažljivac! Ima mnogo boli i ograničenja, što svi znamo, ali je bilo boli prije ograničenja, prije!... Moj ljubavnik nije bio zao čovjek, nije bio slijepi sljedbenik režima, već obrazovan čovjek, plemenit čovjek koji je vjerovao u vječnu Kinu! Htio je sve najbolje. Tražio je vremena da se isprave zla koja su nam nanijeli neki od vodećih ljudi. Bit će promjena, govorio mi je. Menu starcima ima sjajnih novih vona, a oni nam pokazuju put. Sada!... Ne dopustite lažljivcu da mi to učini! Ne dozvolite mu da to vama učini! - Kurva! Izdajica! - Sječivo je prohujalo zrakom i odrubilo glavu ženi. Njezino tijelo bez glave nagnulo se na lijevu stranu, a glava je pala na desnu dok su iz tijela i glave izbijali gejziri krvi. Mesijanski govornik je onda udario mačem dolje, režući ženine posmrtne ostatke, ali je tišina koja je zavladala gomilom bila teška, užasnuta. Zaustavio se; izgubio je trenutak, ali ga je brzo vratio. - Neka joj sveti duhovi predaka podijele mir i očišćenje! - vikao je, očiju koje su bludjele i zaustavljale se na svakom članu njegove kongregacije. - Jer ja njezin život ne okončavam u mržnji, već u smilovanju sprema njezinim slabostima. Ona će naći mir i oproštaj. Duhovi će razumjeti - ali mi moramo razumjeti ovdje u domovini! Mi ne možemo skrenuti od naše ideje - moramo biti snažni! Moramo... Bourneu je bilo dosta tog manijaka. To je bila utjelovljena mržnja. I bio je mrtav. U neko vrijeme. Negdje. Možda večeras - ako je moguće, večeras! Delta je izvadio nož iz korica i zaputio se nadesno probijajući se kroz gustu meduzinsku šumu; puls mu je bio čudno miran; mahnita sigurnost ga je cijelog prožela - David Webb je iščezao. Ima toliko toga čega se ne može sjetiti iz tih zamagljenih, dalekih dana, ali se takoner i mnogo toga vraćalo. Pojedinosti nisu Page 215 Bourneova nadmoć bile jasne, ali instinkti jesu. Porivi su upravljali njime, a on kao da je pripadao mraku šume. Džungla mu nije bila protivnikom; bila mu je saveznikom jer ga je i prije štitila; i prije ga je spašavala u tim dalekim, neurednim sjećanjima. Stabla, povijuše i grmlje su bili dCid , njegovi prijatelji; kretao se kroz njih i oko njih poput divlje mačke, sigurna koraka i tih. Skrenuo je nalijevo iznad starinske udoline i stao se spuštati usredotočujući se na drvo pored kojega je tako neusiljeno stajao ubojica. Govornik je opet izmijenio svoju strategiju u postupanju s kongregacijom. Umjesto da prereze drugu ženu, sada je rezao svoje gubitke jer je to bio prizor za koji su sinovi majka mislili da je na rubu ludila, bez obzira na bilo koju zemaljsku ideju. Uzbunene riječi mrtve i unakažene zatočenice treba istjerati iz sjećanja. Majstor svog zanata - svoje umjetnosti - govornik je znao kad se valja obratiti

evannelju ljubavi trenutačno ispuštajući Lucifera. Pomoćnici su odmah uklonili dokaz nasilne smrti, a preostalu ženu je govornik pozvao kretnjom ceremonijalnog mača. Nije imala više od osamnaest godina, ako i toliko; bila je zgodna djevojka koja je plakala i povraćala dok su je vukli naprijed. - Tvoje suze i tvoja bolest se ne traže, dijete - rekao je govornik naj-očinskijim glasom. - Uvijek je bila naša namjera da te poštedimo jer je od tebe traženo da obavljaš dužnosti koje su izvan sposobnosti tvojih godina, a bila si privilegirana da saznaš tajne izvan tvog razumijevanja. Ti često govoriš kad treba šutjeti... Vinena si u društvu dvojice braće iz Hong Konga - ali ne naše braće. Ljudi koji rade za sramnu englesku krunu, tu slabašnu, dekadentnu vladu koja je prodala našu domovinu našim mučiteljima. Davali su ti sitnice, lijepi nakit, ruž za usne i francuski parfem iz Kowloona. A sada, dijete, što si ti njima dala? Djevojka, koja je histerično iskašljavala izbljuvak kroz začepljena usta, žestoko je zatresla glavom, a onda su joj suze navrle na oči. - Ruka joj je bila ispod stola, izmenu muškarčevih nogu, u kavani na Guangquemu! - viknuo je jedan optuživač. - To je bila jedna od svinja koje rade za Britance! - dodao je drugi. - Mladost je podložna uzbunivanju - rekao je govornik gledajući u one koji su progovorili; oči su mu žegle pogledom kao da narenuje mir. - U našim srcima ima oproštaja za takvo mlado bujavo ponašanje - ukoliko izdaja nije dio tog uzbunivanja, tog bujavog ponašanja. - Bila je kod Vrata Qian Men... - Ona nije bila na Tian An Menu. Ja sam sam to odredio! - viknuo je čovjek s mačem. - Tvoja je informacija kriva. Jedino pitanje koje ostaje jest jednostavno. Dijete! Da li si govorila o nama? Da li su tvoje riječi mogle biti prenesene našim neprijateljima na jugu? Djevojka se izvijala, cijelo tijelo joj se trzalo naprijed-natrag opovrgavajući nanesenu optužbu. 405 - Ja prihvaćam tvoju nevinost, poput oca, ali ne tvoju ludost, dijete. Ti si previše slobodna s tvojim družbenicima, s tvojom ljubavi prema sitnicama. Kad nam to ne služi, može biti vrlo opasno. Mlada žena je stavljena pod nadzor samodopadnog, debelog sredovječnog člana zbora radi ≫učenja i reflektivne meditacije≪. Na temelju izraza čovjekova lica bilo je jasno da će njegov mandat obuhvaćati mnogo više nego je propisao govornik. A kad završi s njom, dijete-sirena koja je znala i nije znala što se s njom zbiva - jednostavno će iščeznuti. Dvojica od trojice preostalih Kineza bili su doslovce na sunenju. Početna optužba bila je trgovanje drogama, a njihova mreža bila je osovina Šangaj-Peking. Njihov zločin, menutim, nije bio u distribuciji narkotika, već u

činjenici što su stalno skidali vrhnje sa zarade, a velike svote novca polagali na osobne račune u mnogim hongkonškim bankama. Nekoliko prisutnih je istupilo da dadu optužujuće dokaze izjavivši da su kao podreneni distributeri dvojici ≫šefova≪ dali velike svote novca koje uopće nisu bile upisane u tajnim knjigama organizacije. To je bila početna optužba, ali ne i glavna. Glavnu je iznio visoki monotoni glas govornika. - Vi putujete na jug u Kowloon. Jednom, dvaput, često i triput mjesečno. Aerodrom Kai-tak... Ti! - kriknuo je fanatik s mačem, pokazujući na zatvorenika sa svoje lijeve strane. - Doletio si danas poslije podne. Noćas si bio u Kow-loonu. Sinoć! Noćas! Kai-tak! Mi smo sinoć bili izdani u Kai-taku! -Govornik je zlokobno izišao sa svjetla baklji približivši se dvojici okamenjenih ljudi koji su klečali ispred njega. - Vaša odanost novcu prelazi vašu odanost ideji - intonirao je kao rastuženi, ali ljutiti patrijarh. - Braća po krvi i braća po lopovluku. Mi to znademo već mnogo tjedana, znali smo Page 216 Bourneova nadmoć za to, jer je u vašoj pohlepi bilo mnogo tjeskobe. Vaš se novac morao multiplicirati poput glodavaca u smrdljivim kanalima pa ste odlazili kriminalnim trijadama u Hong Kong. Kako poduzetno, kako revnosno i kako uvelike glupo! Vi mislite da su odrenene trijade nepoznate nama ili mi njima? Vi mislite da nema područja gdje bi se naši interesi mogli presijecati? Vi mislite da oni manje preziru izdajice od nas? Dvojica vezane braće su puzala, podižući se na koljena u molbi, tresući glavom odbijajući optužbe. Njihovi mukli krici molili su da ih se usliša, da im se dopusti da govore. Govornik se približio zatvoreniku s njegove lijeve strane i trznuo traku koja je uzniku čepila usta. - Mi nismo nikoga izdali, veliki gospodine! - vrisnuo je. - Ja nisam nikoga izdao! Ja sam bio na Kai-taku, da, ali samo u gomili ljudi. Da gledam, gospodine! Da se ispunim radošću! - S kime ste razgovarali? 406 - Ni sa kim, veliki gospodine! Oh, da, službenik. Da potvrdim svoj let za sljedeće jutro, gospodine, to je sve, kunem se duhovima naših predaka. Moga mlaneg brata i mojima, gospodine! - Novac. Što je s novcem kojeg ste ukrali? - Nismo ukrali, veliki gospodine. Zaklinjem se! Mi smo u svojim ponosnim srcima mislili - srca su nam ponosna zbog naše ideje - da novac možemo upotrijebiti za dobrobit istinske Kine! Svaki juan profita trebao se vratiti ideji! Gomila je uzvratila grmljavinom. Pogrdama su se nabacivali na uznike; dvostruka tematska fuga izdaje i krane ispunila je udolinu. Govornik je podigao ruku zahtijevajući tišinu. Glasovi su se brzo zavukli.

- Neka se glas proširi - rekao je polako, ali podižući snagu riječima. - Oni menu našom rastućom grupom koji bi mogli pomisliti na izdaju -neka budu upozoreni. U nama nema samilosti jer je nije bilo ni prema nama. Naša je stvar pravedna i čista pa su već i pomisli na izdaju odvratnost. Proširite riječ. Vi ne znate tko smo mi ili gdje smo mi - birokrat u nekom ministarstvu ili član sigurnosne policije. Mi smo nigdje i posvuda. Oni koji se zanose i sumnjaju, oni su mrtvi... Sunenje ovim otrovnim psima je završeno. Na vama je, moja djeco. Presuda je bila brza i jednoglasna: krivi po prvoj točki, možda po drugoj. Presuda: jedan će brat umrijeti, drugi će živjeti, otpratit će ga na jug, u Hong Kong, da se pokupi novac. Izbor će biti odrenen starinskim obredom yi zang li, doslovce ≫jedan sprovod≪. Svakom su muškarcu dali istovjetan nož s nazubljenim i poput britve oštrim sječivom. Poprište borbe je krug promjera od deset koraka. Dvojica braće su se suočila i divljački obred je počeo. Jedan je očajnički potekao naprijed, a drugi je odskočio od napada, ali je njegov nož razderao napadačevo lice. Dvoboj unutar smrtonosnog kruga i primitivno reagiranje publike na prizor, pokrili su svaku buku koju je Bourne mogao načiniti odlučivši se na brz pokret. Potrčao je dolje kroz grmlje praskajući granama i režući zamrežene trske visoke trave sve dok se nije našao svega sedam metara od mjesta na kojemu je stajao ubojica. Vratit će se i prići još bliže, ali mu je prva briga bio D'Anjou. Echo mora znati da je on tu. Francuz i posljednji kineski uznik bili su kraj desnog kraja kruga, a pored njih stražari. Jason se oprezno vukao naprijed dok je gomila urlala uvrede i ohrabrenja gladijatorima. Jedan od boraca, a sada su obojica bila prekriveni krvlju, zadao je gotovo fatalni udarac nožem, ali se život koji je htio okončati nije htio predati. Bourne nije bio više od dva tri metra od D'Anjoua; opipavao je po tlu i uzeo otpalu granu. Kad je podivljala publika opet zagrmjela, on ju je dvaput slomio. Skinuo je lišće s tri dijela 407 grane koje je držao u ruci pa je komade drveta izrezao na štapiće. Naciljao je i bacio prvo drvce držeći nisku putanju. Palo je nedaleko od D'Anjouovih nogu. Bacio je drugo; udarilo je u stražnju stranu Francuzo-vih nogu! D'Anjou je dvaput klimnuo pokazujući da je Deltinu blizinu uzeo k znanju. Zatim je Francuz učinio čudnu stvar. Stao je polako kretati glavom naprijed-natrag. Echo mu je nastojao nešto reći. Odjednom je D'Anjouova lijeva noga kolapsirala pa se srušio. Oštro ga je povukao stra-žar s desne strane, ali je čovjek svu pažnju usredotočio na krvavu bitku koja se vodila unutar kruga jednog pogreba. Opet je Echo polako zatresao glavom; bio je to promišljen potez. Najzad je smirio glavu i gledao nalijevo, s pogledom na ubojicu koji se odmaknuo od drveta da promatra smrtni boj. Zatim je opet okrenuo glavu i sada se izravno zagledao u manijaka s mačem.

D'Anjou se opet srušio, ali se sada ispetljao na noge prije nego ga je stražar Page 217 Bourneova nadmoć mogao dotaći. Ustajući, pomicao je svojim mršavim ramenima naprijed-natrag. A duboko dišući, Bourne je zatvorio oči u jedinom kratkom trenutku tuge koji je sebi smio dozvoliti. Poruka je bila jasna. Echo se izdvaja, kaže Delti da pone za ubojicom, a dok je na tom poslu, neka ubije evangeličkog koljača. D'Anjou je znao da su ga suviše izmlatili, da je suviše slab da bi nekako pobjegao. On će biti samo smetnja, a samozvanac je na prvom mjestu... Marie je prva. Echov život je završen. Ali će biti nagranen smrću manijakalnog koljača, fanatika koji će mu zacijelo uzeti život. Zaglušujući uzvik je ispunio udolinu; gomila se namah stišala. Bourne pogleda ulijevo gdje je mogao vidjeti za reda gledalaca. Ono što je vidio bilo je jednako mučno kao i ono što je vidio tijekom prošlih užasnih minuta. Mesijanski je govornik svoj ceremonijalni mač gurnuo u vrat borca; izvukao ga je dok se krvavi leš čegrtao po zemlji pa se ispružio. Svećenik ubojstva podigao je glavu i progovorio: Kirurg! - Da, gospodine? - začu se glas iz gomile. - Pozabavite se preživjelim. Pokrpajte ga kako najbolje znate zbog njegova neodložnog putovanja na jug. Da sam dopustio da se ovo nastavi, obojica bi bila mrtva, a naš bi novac otišao. Te blisko vezane obitelji unose godine neprijateljstva u yi zang li. Odvedite njegova brata i bacite ga u močvaru s ostalima. I bit će slatka strvina za agresivnije ptice. - Da, gospodine. - Istupio je čovjek s crnom liječničkom torbom u zemljom obrubljeni krug. Mrtvo tijelo su odnijeli, a iz mraka, iza gomile, pojavila su se nosila. Sve je bilo planirano, o svemu se mislilo. Liječnik je zabio hipodermičku iglu u ruku stenjućeg, krvlju oblivena brata kojeg 408 su iznijeli iz kruga bratovske smrti. Brišući mač novom svilenom tkaninom, govornik je glavom pokazao u smjeru dvojice preostalih zatvorenika. Osupnut, Bourne je gledao kako Kinez pored D'Anjoua mirno razve-zuje svoje tobože vezane ruke, a onda je razvezao tobože zagušujuću tkaninu i konopac koji su sprječavali svaki glas uznika osim prigušena grlena stenjanja. Tobožnji uznik je otišao do govornika i progovorio podignutim glasom obraćajući se i svom voni i gomili sljedbenika. - On ne kaže ništa i ne otkriva ništa, ali ipak govori tečno kineski; imao je sve mogućnosti da mi govori prije nego smo se uspeli u kamion i bila nam začepljena usta. Čak i kad sam s njim komunicirao olabavivši povez oko svojih usta pa mu ponudio da ću isto uraditi i njemu. Odbio je. On je tvrdoglav i pokvareno hrabar, ali sam uvjeren da zna ono što nam neće reći. - Tong ku, tong ku! - Iz gomile su dopirali divlji uzvici zahtijevajući torturu. Uz to su se čule instrukcije koje su područje boli koja će biti

nanesena uzniku ograničavali na područje zapadnjakovih muda. - On je star i slabašan pa će pasti u nesvijest kao Što se i prije zbivalo -ustrajao je lažni uznik. - Prema tome, predlažem sljedeće, uz dopuštenje našeg vone. - Ako postoji nada u uspjeh, što god želiš - rekao je govornik. - Ponudili smo mu slobodu u zamjenu za informaciju, ali nam on ne vjeruje. Predugo je u vezi s marksistima. Predlažem da našeg oklijevajućeg saveznika povedemo na pekinški aerodrom pa da mu, služeći se mojim položajem, osiguramo prijevoz idućim avionom do Kai-taka. Ja ću mu pročistiti put kroz policiju i carinu, a sve što mora učiniti prije nego une u avion, jest da nam da informaciju. Može li se povjerenje iskazati na bolji način? Bit ćemo usred naših neprijatelja, a ako mu je savjest tako povrijenena, sve što treba učiniti jest da podigne glas. On je čuo i vidio više od bilo koje osobe koja je otišla živa od nas. Mi bismo mogli s vremenom postati istinski saveznici, ali najprije mora biti povjerenja. Govornik je proučavao provokatorovo lice, a zatim premjestio pogled na D'Anjoua koji je stajao uspravno, virkajući iz natečenih očiju, slušajući bezizražajna lica. Onda se čovjek s krvavim mačem okrenuo i obratio se ubojici pokraj drveta, odjednom progovorivši engleski. - Ponudili smo da poštedimo ovog beznačajnog manipulatora ako nam kaže gdje možemo naći njegova druga. Da li ste suglasni? - Francuz će vam lagati! - odgovorio je ubojica podrezanim britanskim naglaskom, istupivši. - S kojom svrhom? - upitao je govornik. - Ima svoj život, svoju slobodu. On pokazuje malo ili nimalo poštovanja prema drugima, o tome svjedoči njegov čitav dosje. 409 - Nisam siguran - rekao je Englez. - Oni su radili zajedno u jednoj jedinici koja se zvala Meduza. Stalno je govorio o tome. Postojala su pravila - šifre, mogli biste ih nazvati. Lagat će. - Zloglasna Meduza je bila sačinjena od ljudskog otpada, od ljudi koji bi Page 218 Bourneova nadmoć poubijali svoju braću na bojnom polju kad bi im to spasilo život. Ubojica je slegnuo ramenima. - Pitali ste za moje mišljenje - odgovorio je. - To je moje mišljenje. - Upitajmo onoga kome smo spremni ponuditi milost. - Govornik je preokrenuo na mandarinski izdajući narenenja, dok se ubojica vratio do stabla i zapalio cigaretu. Doveli su D'Anjoua. - Odvežite mu ruke; on neće nikud. I skinite mu konopac s usta. Neka ga se čuje. Da mu pokažem da možemo iskazati... povjerenje, kao i manje privlačne aspekte naše prirode.

D'Anjou je postrance stresao rukama, zatim podigao desnicu i masirao usta. - Vaše je povjerenje jednako osjećajno i uvjerljivo kao i ponašanje prema uhićenicima - rekao je na engleskom. - Zaboravio sam. - Govornik je podigao obrve. - Vi nas razumijete, zar ne? - Nekako više nego mislite - odgovorio je Echo. - Dobro. Ja radije govorim engleski. Na neki način, ovo je izmenu nas, zar ne? - Nema ničega izmenu nas. Ja nikad ne pokušavam komunicirati s lunacima, oni su tako nepredvidljivi. - D'Anjou je bacio pogled na ubojica pokraj drveta. - I griješio sam, dakako. Ali nekako mislim da će ova greška biti ispravljena. - Vi možete živjeti - rekao mu je govornik. - Koliko dugo? - Duže od noćas. Ostatak je na vama, vašem zdravlju i sposobnostima. - Ne, nije. Sve je svršeno kad ja izanem iz onog aviona u Kai-taku. Nećete promašiti kao sinoć. Neće biti snaga osiguranja, neće biti neprobojnih limuzina, samo jedan čovjek koji ulazi ili izlazi iz terminala, a drugi s pištoljem s prigušivačem ili nožem. Kao što se izrazio vaš prilično neuvjerljivi ≫zatvorenik≪, a vaš pobratim, ja sam večeras bio ovdje. Vidio sam, čuo sam, a ono što sam vidio i čuo označuje me za smrt... Usput, ako se pita zašto nisam imao povjerenja u njega, recite mu da je sve bilo više nego očito, previše uznemireno. A onda ta iznenada olabavljena krpa preko usta. Doista! On ne bi nikada mogao postati mojim učenikom. Poput vas, on ima nauljene riječi, ali je bazično glup. - Poput mene? -410 - Da, i nema opravdanja za vas. Vi ste dobro obrazovan čovjek, svjetski putnik - to vam je u govoru. Gdje ste diplomirali? Oxford? Cam-bridge? - Londonska ekonomska škola - rekao je Sheng Chou Yang ne mogavši se zadržati. - Lijepa stvar - stara školska kravata, kao što Englezi kažu. Pa ipak, unatoč svemu, vi ste šupalj. Vi niste učenjak, vi čak ne proučavate, vi ste fanatik bez osjećaja za realnost. Vi ste budala. - Vi se to usunujete meni reći? - Fengzi - rekao je Echo okrenuvši se gomili. - Shenjing bing! - dodao je smijući se, objašnjavajući da razgovara s luckastim vadičepom. - Prestanite s tim! - Wei shemme? - nastavio je oslabjeli Francuz pitajući: Zašto? - Uključio je gomilu jer je govorio kineski. - Vi vodite ove ljude u zaborav zbog viših umobolnih teorija da ćete olovo promijeniti u zlato! Pišate u vino! Ali kao što je rekla ona nesretna žena - čije zlato, čije vino? Vaše ili njihovo? -D'Anjou je zamahnuo rukom prema gomili. - Ja vas upozoravam! - kriknuo je Sheng na engleskom. - Vidite! - hrapavo je viknuo Echo na mandarinskom. - On ne želi razgovarati sa

mnom na vašem jeziku! On skriva od vas! Taj čovječuljak vretenastih nogu s velikim mačem je li se tako ponaša da bi nadoknadio ono što mu nedostaje na drugim stranama? Da li on siječe žene svojim sje-čivom jer nema druge opreme pa ne može ništa s njome! I pogledajte u tu babilonsku glavu s tupim ravnim uhom. - Dosta! - I očima vrištava, neposlušna, ružna, djeteta! Kao što kažem, on nije ništa više od luckastog vadičepa. Zašto mu posvećujete svoje vrijeme? Zauzvrat će vas samo popisati, a od vina nema ništa! - Ja bih prestao da sam na vašem mjestu - obratio mu se Sheng istu-pivši s mačem. - Ubit će vas prije nego ja to učinim! - Nekako sumnjam u to - odgovorio je D'Anjou na engleskom. - Vaš vam bijes zamagljuje sluh, gospodine Napuhanče. Jeste li čuli hihot, jedan ili dva? Ja sam čuo. - Guo le! - zarikao je Sheng Chou Yang naredivši Echu da šuti. - Vi ćete nam dati informaciju koju moramo imati - nastavio je; njegov reski kineski bio je štektanje čovjeka koji nije naučio da ga se ne sluša. - Igre su završene i mi vas nećemo trpjeti! Gdje je ubojica kojeg ste doveli iz Macaa? - Tamo je - D'Anjou će neusiljeno pokazujući glavom ubojici. Page 219 Bourneova nadmoć 411 - Ne on! Onaj koji je stigao prije. Lunak kojeg ste pozvali iz groba da vas osveti! Gdje je vaš rendezvous? Gdje se sastajete? Vaša je baza u Pekingu, gdje je njegova? - Nema randezvousa - odgovorio je Echo vrativši se engleskom. - Nema baze operacije, nema planova koje treba provesti. - Bilo je planova! Vi i oni poput vas uvijek vodite računa o možebitnostima, o hitnostima. Tako preživljavate! - Preživjeli. Prošlo vrijeme, bojim se. Sheng je podigao mač. - Ili nam kažite ili umirete - na neugodan način, monsiuer. - Reći ću vam ovoliko. Kad bi on čuo moj glas, objasnio bih mu da ste vi onaj kojeg treba ubiti. Jer ste vi čovjek koji želi čitavu Aziju na koljenima, želite da se milijuni utapaju u oceanima krvi svoje braće. On se mora baviti svojim poslom, ja to razumijem, ali bih mu rekao svojim posljednjim dahom da vi morate biti dijelom tog posla! Rekao bih mu da se pokrene. Brzo! Hipnotiziran D'Anjouovom predstavom, Bourne se trznuo kao da je pogonen. Echo šalje posljednji signal! Kreni! Sada! Jason se uhvatio za lijevi prednji džep i izvukao sadržaj dok se brzo provlačio kroz šumu iza arene divljačkih obreda. Našao je veliki kamen koji se uzdizao nešto više od metra od zemlje. Zrak je još bio iza njega, a kamen dovoljno velik da ga sakrije. Počeo je

raditi, ali je još čuo D'Anjouov glas; bio je slab i drhtav, ali ipak prkosan. Echo nalazi u sebi rezerve i snage ne samo da se suoči sa svojim posljednjim trenucima, već i da Delti kupi dragocjene trenutke koji su mu bili potrebni do završetka posla. - ≫... nemojte tako žuriti, mon general Džingis Kan ili što ste. Ja sam star čovjek, a vaše su udvorice obavile svoj posao. Kao što ste sami primijetili, ja neću nikamo. S druge strane, nisam siguran da mi je stalo zbog toga kamo me namjerava poslati... Mi nismo bili dovoljno mudri da shvatimo stupicu koju ste nam namjestili. Da smo znali, ne bismo upali u nju pa zašto onda mislite da smo bili dovoljno mudri da se dogovorimo za ran-dezvous? - Zato jer ste ušetali u nju - mirno će Sheng Chou Yang. - Vi ste slijedili - on je slijedio - čovjeka iz Macaa u mauzolej. Lunak je očekivao da će izaći. Vaši raniji dogovori bi uključivali i kaos i rendezvous. - Na površni se vaša logika možda čini neoborivom... - Gdje? - viknuo je Sheng. - Moj poticaj? - Vaš život! 412 - Oh, da, spomenuli ste to. - Vaše vrijeme istječe. - Ja ću znati svoje vrijeme, monsieur! - Posljednja poruka. Delta je shvatio. Bourne je zapalio šibicu sklonivši rukom plamen pa je upalio dvije tanke voštane svijeće s fitiljem pola centimetra iznad površine. Brzo se povukao dublje u šumu izvlačeći nit koja je bila povezana za dvostruke namotaje petarda, koji su slijedili jedan za drugim. Došao je do kraja pa se uputio natrag prema stablu. - Kakve garancije imam za svoj život? - ustrajao je Echo perverzno uživajući u sebi, šahovski majstor koji si priprema neizbježnu smrt. - Istina - odgovorio je Sheng. - To je sve što vam je potrebno. - Ali vam moj bivši čovjek kaže da ću vam lagati - kao što ste vi uporno lagali večeras. - D'Anjou je zastao i ponovio svoje riječi na mandarinskom. - Liao jie? - obratio se promatračima pitajući da li su ga razumjeli. - Prestanite s tim! - Neprekidno se ponavljate. Doista se morate naučiti da to kontrolirate. To je tako zamoran običaj. - A moja je strpljivost pri kraju. Gdje je vaš lunak? - Na svome poslu, mon general, strpljenje nije samo krepost, već i potreba. - Stanite s tim! - viknuo je ubojica, odskočivši od stabla iznenadivši sve. - On vas zatjeruje u blato! On se igra s vama. Ja ga znam. - Zbog čega? - upita ga Sheng s podignutim mačem u ruci. - Ja ne znam - odgovorio je britanski komandos. - Meni se to ne svina, a to je meni dovoljan razlog!

Tri metra iza stabla, Delta je pogledao na sat usredotočujući pažnju na drugu kazaljku. Svijeća dogorijeva i vrijeme je - sad. Zatvorivši oči, moleći se nečemu što nije mogao shvatiti, zgrabio je šaku zemlje i bacio visoko, s desne strane stabla, tako da je mogla pasti s D'Anjouove desne strane. Kad je čuo prve kapi tuša, Echo je podigao glas do najjače grmljavine za koju je sada bio sposoban. Page 220 Bourneova nadmoć - S vama pregovarati? - vikao je. - Prije bih pregovarao s arhannelom mrakal Možda ću i morati, a možda i ne jer će milostivi Bog znati da ste vi počinili grijehe kojima se nijedan moj nije mogao približiti, a ja napuštam ovu zemlju s jedinom željom da me povedete sa sobom! Nastranu vaša bestidna brutalnost, mon genral, ali vi ste nedotupava, šuplja i dosadna budala, okrutna šala s vašim narodom! Donite, umrite sa mnom, generalu Balego! Nakon svojih konačnih riječi, D'Anjou se bacio na Shenga Chou Yanga grebući mu lice i pljunuvši u njegove raširene, iznenanene oči. Sheng je odskoknuo i zamahnuo ceremonijalnim mačem zabivši oštricu u Francuzovu glavu. Milostivo brzo, sve je bilo gotovo za Echa. Počelo je! Isprekidane eksplozije petardi ispunile su udolinu odjekujući kroz šumu, dobivajući sve jaču snagu. Zapanjena gomila je bila šokirana. Neki su se bacili na zemlju, drugi su se sakrivali iza stabala i u visoku travu, vičući od straha, doboga zaplašeni, bojeći se za život. Ubojica se brzo bacio postrance, čučnuo i ispružio ruku s oružjem. Bourne, s prigušivačem na pištolju, približio se ubojici stojeći nad njim. Naciljao je i opalio izbivši oružje iz ubojičine ruke. Meso izmenu komandosova palca i kažiprsta prsnulo je krvlju. Ubojica se okrenuo široko otvorenih očiju i razjapljenih usta od prestravljenosti. Jason je opet opalio i sada je metak dodirnuo ubojičinu jabučicu. - Okreni se! - naredio mu je Bourne uguravši cijev pištolja u lijevo oko komandosa. - Sada zgrabi stablo! Zgrabi! Objema rukama, pripijeno, još pripijenije! - Jason je gurnuo oružje u stražnji dio ubojičina vrata i pogledao oko debla. Nekoliko baklji je bilo izvučeno iz zemlje, a plamen im ugašen. Drugi niz eksplozija začu se dublje u šumi. Uspaničeni ljudi stadoše pucati u smjeru zvukova. Ubojičina se noga makla! Zatim desna ruka! Bourne je dva metka ispalio ravno u stablo; meci su razmrskali koru manje od dva centimetra od ubojičine glave. Obgrlio je stablo ukočena tijela. - Drži glavu nalijevo! - oštro mu je naredio Jason. - Pomakni se još jedanput i bit će ti prostrijeljena! - Gdje je on? Gdje je ubojica s mačem? Delta toliko duguje Echu. Gdje tamo! - Čovjek fanatičnih očiju polako se dizao gledajući odjednom na sve strane, narenujući najbližima sebi, zahtijevajući oružje. Jason je odstupio od stabla i podigao pištolj. Fanatikova se glava ukipila. Oči im se

susretoše. Bourne je opalio baš u trenutku kad je Sheng povukao stražara ispred sebe. Vojnik je pao unazad, a glava mu se dva puta protresla od udarca metaka. Sheng se držao dijela koristeći se s njim kao štitom, dok je Jason još dva puta opalio. To nije mogao! Tko god bio taj manijak, bio je pokriven tijelom mrtva vojnika! Delta ne može učiniti ono što mu je Echo rekao da učini! General Balega će preživjeti! Zao mi je, Echo! Nema vremena! Treba u pokret! Echo je otišao... Marie! Ubojica je pomaknuo glavu nastojeći vidjeti oko sebe. Bourne je pritisnuo obarač. Kora drveta eksplodirala je u ubojičino lice, a on je podigao ruke oko očiju pa zatresao glavom, žmirkajući da povrati vid. - Ustani! - naredio mu je Jason zgrabivši ubojica za vrat i okrenuvši ga prema stazi koju je probio kroz visoku travu i grmlje kad se žurio u udolinu. - Ti ideš sa mnom! Treći niz petardi, još dublje u šumi, eksplodirao je brzim prascima koji su se sustizali. Sheng Chou Yang je histerično vikao zapovjedajući svojim sljedbenicima da idu u dva smjera - prema drvetu i za zvukovima detonacije. Eksplozije su prestale kad je Bourne gurnuo svog zarobljenika u grmlje naredivši ubojici da legne i bude miran dok mu je on držao nogu na vratu. Bourne je čučnuo dotičući zemlju; uzeo je tri kamena i bacio ih u zrak jedan za drugim pored ljudi koji su pretraživali područje oko stabala. Svaki je kamen bacio dalje od prethodnoga. Diverzija je djelovala. - Nali! - Shu ner! - Bu! Caodi ner! Stadoše se kretati naprijed s pripravnim oružjem. Nekolicina je istrčala ispred svih i upala u raslinje. Drugi su im se pridružili kad se čula posljednja kanonada vatrometa. Usprkos udaljenosti, odjeci eksplozija su bili jednako glasni ili glasniji od prethodnih eksplozija. Delta je znao da se vrijeme sada mjeri u minutama, a ako mu je ikoja šuma bila prijateljem, onda će to biti ova. Ubrzo, možda već za nekoliko sekundi, ljudi će pronaći šuplje košuljice petardi jer je vrhunac predstave iza njih. Čim se sagnu i podignu ih, shvatit će napadačev taktički potez. Uslijedit će masovna histerična trka prema vratima. - Kreni! - naredio je Bourne zgrabivši ubojicu za kosu i podigavši ga gurajući ga naprijed. - Upamti, ti kopile, da nema trika koji si naučio, a da ga ja nisam Page 221 Bourneova nadmoć usavršio, a to će donekle ispraviti razliku izmenu naših godina! Samo pogledaj krivim putem i dobit ćeš dvije kugle u očne duplje. Kreni! Dok su trčali pregaženom stazom kroz udolinu obraslu šumom, Bourne je iz džepa izvukao šaku metaka. Dok je ubojica trčao ispred njega bez daha brišući oči i

uklanjajući krv s obraza, Jason je izvadio spremnik svoga automatika, napunio ga mecima i ugurao natrag na pravo mjesto. Čuvši zvuk rukovanja oružjem i misleći da je operacija zamjene metaka još u tijeku, naglo je okrenuo glavu, ali je bilo prekasno; oružje je već bilo u aktivnom stanju. Bourne je opalio, a metak je zagrebao ubojičino uho. - Upozorio sam te - rekao je dišući glasno, ali ravnomjerno. - Gdje želiš metak? U sredinu čela? - Podigao je automatik. - Dobri Kriste, taj je koljač imao pravo! - viknuo je britanski komandos držeći se za uho. - Ti jesi lunak! - A ti si mrtav ako se pomakneš. Brže! A\ A.... JL... Stigli su do lesa čuvara koji je čuvao usku stazu što je vodila u duboku udolinu. - Hajde nadesno! - naredio mu je Jason. - Gdje, za ime Krista? Ja ne vidim! - Ima staza. Osjetit ćeš prostor. Brzo! Čim su dosegli niz čistinu skloništa, Bourne je neprestano gurao auto-matik u ubojičinu kičmu prisiljavajući ubojicu da trči brže, brže! Za trenutak se vratio David Webb, a zahvalni Delta mu je to priznao. Webb je bio trkač, pomamni trkač zbog razloga koji su se vraćali u prohujalo vrijeme i mučili sjećanje prošlog Jasona Bournea na zlokobnu Meduzu. Stopala u trku, znoj i vjetar ususret njegovu licu svakoga dana olakšavali su Davidu življenje, a u ovom trenutku je Jason Bourne teško disao, ali nije bio bez daha kao mlani i snažniji ubojica. Delta je ugledao odsjaj na nebu - vrata su bila na kraju polja i iza tri tamne, vijugave staze. Nema više od pola milje! Ispalio je metak izmenu ubojičinih zaposlenih nogu. - Želim da trčiš brže! - rekao je nametnuvši kontrolu nad svojim glasom, dajući do znanja da takvo brzo trčanje nema učinka na njega. - Isuse, ja ne mogu! Nije mi preostalo ni daha! - Nani ga! - naredio mu je Jason. Iznenada, u daljini iza sebe, čuli su histerične uzvike ljudi koje je njihov manijčni vona tjerao natrag do vrata govoreći im da pronanu i ubiju tako opasnog uljeza zbog kojega su im visjeli životi i sudbina. Pronašli su iskrzane papirante ostatke petardi; aktivirali su radio, ali se nitko nije javljao iz stražarnice. Pronanite ga! Zaustavite ga! Ubijte ga! - Ako ti padaju na pamet neke ideje, majore, zaboravi na njih! - viknuo je Bourne. - Majore? - ponovi komandos koji je jedva mogao govoriti zauzet mukom trčanja. - Ti si meni otvorena knjiga, a smučilo mi se od onoga što sam pročitao! Gledao si D'Anjoua kako umire kao svinja koju kolju. Cerekao si se, ti kopile. - On je htio umrijeti! Htio je mene ubiti! - Ja ću te ubiti ako prestaneš trčati. Ali prije nego to učinim, ja ću te

izrezati na komade od jaja do vrata, tako sporo da ćeš zažaliti što nisi otišao s čovjekom koji te stvorio. - Gdje je moj izbor? Ti ćeš me i tako ubiti! - Možda i neću. Razmisli o tome. Možda ti spašavam život. Razmisli! Ubojica je brže bježao. Dotrčali su posljednjom tamnom stazom pa utrčali na otvoreni prostor vrata osvijetljenih reflektorom. .-.416 - Parkiralište! - viknuo je Jason. - Sasvim s kraja! - Bourne je stao. - Stani! — Iznenaneni ubojica je stao kao ukopan. Jason je uzeo malu bate-rijsku svjetiljku, a zatim naciljao automatikom. Hodajući prema ubojičinim lenima, ispalio je pet metaka, a promašio s jednim. Reflektori su eksplodi-rali, vrata su pala u mrak, a Bourne je gurnuo pištolj u bazu komandosove lubanje. Upalio je bateriju i osvijetlio jednu stranu ubojičina lica. - Situacija je u rukama, majore - rekao je. - Operacija se nastavlja. Kreni, kurvin sine! Trčeći preko zamračena parkirališta, ubojica se spotaknuo i pao na šljunak. Jason je dvaput opalio u smjeru svjetiljke; meci su rikošetirali od glave komandosa. Ustao je i nastavio trčati pored automobila i kamiona do kraja parkirališta. - Ograda! - ≫viknuo≪ je Bourne glasnim šapatom. - Glavom prema njoj. - Na kraju pošljunčana dijela dao mu je drugu naredbu. - Spusti se na ruke i koljena - gledaj ravno naprijed! Okreni se i to će ti biti posljednje što ćeš vidjeti. Sada puzi! - rekao je Jason pa opet posegnuo u džep po metke. Mirno i tiho izvukao je spremište automatika. Ubojica je stigao do prerezana otvora u ogradi. Page 222 Bourneova nadmoć - Stop! - prošaptao je kad je psi-hotični bivši komandos bio napola izvan ograde. Potrošene čahure je odbacio u tami pa magazin s mecima utjerao u kućište. - Za svaki slučaj ako si ih brojao - rekao mu je. - A sada se ispruži do kraja i puzi svoje dvije dužine ograde. Požuri! Dok se ubojica provlačio kroz savijenu žicu, Bourne se sagnuo i stao provlačiti nekoliko centimetara udaljen od njega. Očekujući drugo, komandos se okrenuo i podigao na koljena. Dočekao ga je mlaz svjetla koje je osvjetljavalo oružje upereno u njegovu glavu. -Ja bih učinio to isto - rekao je Jason, ustajući. - Pomislio bih isto. A sada se vrati ogradi, malo se podvući i vrati na mjesto. Brzo. Ubojica je učinio kako mu je rečeno. Teško se istezao povlačeći žičanu mrežu. Kada je istegao tri četvrtine isječene mreže, Bourne mu je rekao da prestane. - To je dosta. Ustani i proni pored mene s rukama na lenima. Poni ravno naprijed i ramenima razmiči grane. Moje je svjetlo na tvojim rukama. Ako ih odvojiš, ja ću te ubiti. Jesam li jasan? - Vi mislite da bih vam granu uputio u lice?

- Ja bih. - Jasni ste. Stigli su na put ispred sablasno mračnih vrata. Udaljeni uzvici sada su bili jasniji, a izvidnica je bila bliža. - Niz put - naredio mu je Jason. - Trči! - Nakon tri minute je upalio pisaljku-svjetiljku. - Stani - viknuo je. - Ona hrpa zelenila tamo, vidiš li je? 417 - Gdje? - upita ga ubojica bez daha. - Uperio sam na nju svjetlo. - To su grane, dijelovi borova stabla. - Povuci ih. Požuri! Komandos je stao bacati grane postrance i za nekoliko trenutaka je ugledao crnu limuzinu shanghai. Vrijeme je za torbu. Bourne mu se opet obratio. - Prati moje svjetlo do lijeve strane pokrova motora. - Prema kamo? - Ono stablo s bijelim zarezom na njemu. Vidiš li ga? -Da. - Pod njim, oko četrdeset centimetara ispred, je neutabana zemlja. Ispod nje je ruksak. Iskopaj ga. - Jebeni tehničar, zar niste? - Zar nisi? Ne odgovorivši, mrzovoljni je ubojica stao kopati zemlju pa je izvukao torbu. S remenima u desnoj ruci, istupio je kao da namjerava ustupiti torbu svom uzničaru. Zatim je naglo okrenuo torbu i gurnuo je dijagonalno prema Jasonovu pištolju i baterijskoj svjetiljci. To je popratio pokretom tijela jurnuvši naprijed raširenih prstiju poput kandže pomahnitale mačke. Bourne je bio spreman. To je baš bio trenutak koji bi on iskoristio da stekne prednost, premda prolaznu, ali bi tako osvojio dragocjene sekunde potrebne da nestane u tami. Odstupio je i sjurio automatik u ubojičinu glavu kad se ovaj nagnuo pored njega. Koljenom je udario u lena iskošena komandosa i zgrabio ubojičinu desnu ruku dok je baterijsku svjetiljku stiskao menu zubima. - Upozorio sam te - rekao mu je Jason povukavši ubojicu za njegovu desnu ruku. - Ali ja te takoner trebam. I tako, umjesto da ti uzmem život, učinit ćemo malu kiruršku intervenciju s metkom. - Postavio je cijev auto-matika postrance na mišiće ubojičine ruke i potegnuo obarač. - Isuse! - vrisnuo je ubojica dok je pljucaj iz pištolja odjeknuo u tišini, a krv je navirala. - Nije slomljena kost - rekao je Delta. - Samo mišićno tkivo, a sada možeš zaboraviti na to da upotrijebiš ruku. Sretan si jer sam ja milostiv čovjek. U tom ruksaku su gaza, zavoj i dezinfekcijsko sredstvo. Možeš se popraviti, majore. Zatim ćeš voziti. Bit ćeš moj vozač u Kini. Vidiš, ja ću biti na

stražnjem sjedištu s pištoljem uperenim u tvoju glavu, a ja imam i kartu. Da sam ja na tvome mjestu, ne bih krivo zaokrenuo. 118 Dvanaest Sheng Chou Yangovih ljudi je dotrčalo do vrata, a menu sobom su imali četiri baterijske svjetiljke. - Wei shemme? Cuo ivu! - Mafan! Feng Kuang! - You mao bing! - Weifan! Tuce vrištećih glasova podigao se prema mrtvim reflektorima optužujući sve i svakoga počevši od neučinkovitosti pa do izdaje. Vrata su bila zatvorena Page 223 Bourneova nadmoć lancima; nije bilo struje, a telefon nije radio. Stražara nigdje na pomolu. Nekolicina su razgledavala namotani lanac oko brave vrata i izdavala narenenja drugima. Budući da nitko nije mogao izaći, mudrovali su, počinitelji mora da su na terenu skloništa. - Biao! - viknuo je infiltrator koji je bio lažni uhićenik s D'Anjouom. - Quan bu zai zheli! - vrištao je govoreći drugima da dijele svjetiljke i pretraže parkiralište, okolnu šumu i močvaru iza nje. Lovci su se raširili s ispruženim rukama pa potrčali preko parkirališta u raznim smjerovima. Stigla su još sedmorica, ali je samo jedan imao baterijsku svjetiljku. Lažni uhićenik ju je zatražio i nastavio objašnjavati situaciju tumačeći da je potrebno formirati još jednu skupinu za traganje. Suprotstavili su mu se primjedbama da jedna svjetiljka koju dijele nije dovoljna za pretraživanje u mraku. Osjećajući se nemoćnim, organizator je izgrmio niz psovki i kletvi pripisujući svakome nevjerojatnu tupoglavost, osim sebi. Zaplesani plamenovi baklji bili su sve jasniji kad su se posljednji zavjerenici pojavili iz udoline. Vodila ih je figura Sheng Chou Yanga koji je koračao velikim koracima dok mu je ceremonijalni mač visio sa strane u toku. Pokazali su mu namotani lanac, a infiltrator ga je upoznao s okolnostima. - Vi ne mislite točno - rekao je Sheng, ogorčen. - Vaš je pristup kriv! Taj lanac nije tu postavio netko od naših ljudi da bi kriminalca ili kriminalce zadržao unutra. Nasuprot tome, tu ga je postavio zločinac ili zločinci da nas zadrže unutra! - Ali ima previše prepreka... - Proučenih i razmotrenih! - viknuo je Sheng Chou Yang. - Trebam li ponoviti? Ti ljudi su preživjeli. Oni su ostali živi u tom kriminalnom bataljunu nazvanom Meduza jer su o svemu mislili! Oni su se uspeli preko ograde. - Nemoguće - prosvjedovao je mlani čovjek. - Gornja cijev i isturena bodljikava žica su elektrificirani, gospodine. Aktivira ih sve što je teže od petnaest

kilograma. Tako ptice i životinje ne stradaju od električne struje. - Onda su pronašli izvor struje i isključili je! 413 - Prekidači su unutra i najmanje sedamdeset pet metara od vrata, skriveni u zemlji. Čak ja ne znam sigurno gdje su. - Pošalji nekoga gore - naredio je Sheng. Podčinjeni je pogledao unaokolo. Sedam metara od njih dvojica su razgovarala tiho i brzo i pitanje je da li je itko od njih čuo uzavreli razgovor. - Ti! - rekao je mladi vona uperivši prst u čovjeka s lijeve strane. - Gospodine? - Popni se na ogradu! - Da, gospodine! - Podčinjeni je potrčao do ograde i skočio uhvativši se rukama za unakrsnu žičanu mrežu, dok se nogama pokušao oduprijeti. Stigao je do gornje cijevi i krenuo preko namotane bodljikave žice. - Aijaaa! Rasprskavajuća kaskada električnih iskara sa zasljepljujućim modrobi-jelim munjama elektriciteta. Ukočena tijela, kose i obrva opaljenih do korijena, penjač je pao unazad udarivši o zemlju udarcem teškog ravnog kamena. Mlazovi svjetla su se sjedinili na mjestu doganaja. Čovjek je bio mrtav. - Kamion! - vriskao je Sheng. - Ovo je idiotizam! Dovucite kamion i probijte se kroz ogradu! Učinite kao što sam vam rekao! Istog časa! Dvojica su otrčala do parkirališta i za nekoliko sekundi je grmljavina snažnog motora ispunila noć. Brzine su zavijale dok nije pronanena obratna. Teški kamion je krenuo unatrag. Cijela karoserija mu se strahovito tresla dok se kola nisu naglo zaustavila kao da su od olova. Ispražnjene gume su se okretale, a pojavio se i dim od gume koja je gorjela. Sheng Chou Yang je sve to gledao sa sve većom zabrinutošću i bijesom. - Druga! - urlikao je. - Startajte druga! Sva koliko ih ima! Startali su jedna kola za drugima, a svaka bi se nagnula unazad, klepećući i stenjući, tonući u šljunak; nisu se mogla pokrenuti. U mahnitosti, Sheng je potrčao do vrata, izvukao pištolj i dvaput opalio u namotani lanac. Čovjek zdesna je vrisnuo i uhvatio se za krvavo čelo dok je padao. Sheng je podigao lice prema mračnom nebu i zaurlao iskonskim prosvjedom. Potegnuo je svoj ceremonijalni mač i stao neprestano udarati po ulančnoj bravi vrata. To je bila vježba beskorisnosti. Sječivo je puklo. 420 28 - Tamo je kuća s vrtom, opasana visokim kamenim zidom - rekao je CIA-in operativni oficir Matthew Richards dok je vozio kola uzbrdo prema Victoria Peaku. Page 224

Bourneova nadmoć - Prema našim informacijama, tamo sve vrvi od marinaca i neće mi ispasti nikakvo prokleto dobro vide li me tamo s tobom. - Ja pretpostavljam da mi ti želiš dugovati još nekoliko dolara - odgovori mu Alex Conklin; nagnuo se i virkao kroz vjetrobran. - O tome se može pregovarati. - Ja samo ne želim biti upleten, za Kristovo ime! A što se tiče dolara, njih nemam. - Jadni Matt, tužni Matt. Ti sve uzimaš suviše doslovce. - Ja ne znam o čemu ti govoriš. - Ni ja nisam siguran, ali vozi pored kuće kao da voziš dalje na neko drugo mjesto. Ja ću ti reći kad ćeš stati i pustiti me da izanem. - Hoćeš? - Pod uvjetima. To su dolari. - Oh, govno. - Nije ih teško uzeti, a možda ih neće ni trebati. Kako sada gledam na stvari, ja ću htjeti ostati na ledu i izvan vidika. Drugim riječima, ja želim čovjeka koji je unutra. Ja ću te nazvati nekoliko puta dnevno i pitati te da li su još na snazi naši dogovori za ručak i večeru ili da li ću te vidjeti na utrci Happy Vallev212... - Ne tamo - prekinuo ga je Richards. - U redu, muzej voštanih figura - bilo što što mi padne na pamet osim trke. Ako ti odgovoriš ≫ne, ja sam zauzet≪, ja ću znati da su mi za petama. Ako kažeš ≫da≪, ja ću izaći. ! Srelna dolina; tradicionalna konjska utrka u Hong Kongu. (pp. prev.) - Ja čak ne znam gdje si ti! Rekao si mi da te pokupim na uglu Gran-villea i Carnarvona. - Moje je mišljenje da ću tvoju jedinicu pozvati da drži pravce ravnima, a odgovornost gdje pripada. Britanci će inzistirati na tome. Oni ne namjeravaju preuzeti solo neuspjeh na sebe ako D.C. zablesavi stvar. Ovo su sada osjetljiva vremena za Brite ovdje pa će oni pokriti svoje kolonijalne guzice. Prošli su pored vrata. Conklin je premjestio pogled i pomno razgledavao veliki viktorijanski ulaz. - Kunem se, Alex. Ja ne znam o čemu govoriš. - Zasad je to i bolje. Slažeš li se? Ti si moj guru iznutra. - Pakla mi, da. Ja mogu bez marinaca. - Fino. Stani ovdje. Ja ću izaći i prošetati natrag. A ako se to nekog bude ticalo, uzeo sam tramvaj do Peaka, taksi odvezao do krive kuće pa sam se uputio do prave adrese koja je samo sto-dvjesto metara niže. Jesi li zadovoljan, Matt? - Ekstatičan - rekao je operativac namrgodivši se dok je kočio. - Dobro se naspavaj. Dugo je prošlo od Sajgona, a svima nam je potrebno više sna kako smo stariji.

- Cuo sam da si bio prijatelj čaše. To nije točno, zar ne? - Cuo si ono što si htio čuti - ravnodušno će Conklin. Ovoga je puta, menutim, mogao prekrižiti prste obiju ruku prije nego se nespretno izvukao iz kola. Kratko kucanje i vrata su se širom otvorila. Iznenanen, Havilland je pogledao u Edwarda McAllistera koji je pepeljasta lica brzo ušao u sobu. - Conklin je kod vrata - rekao je državni podtajnik. - Zahtijeva da vas vidi i kaže da će ovdje ostati cijelu noć ako bude morao. Takoner je rekao da će, ako zahladi, zapaliti vatru na ulici da se ogrije. - Obogaljen ili ne, on nije izgubio svoje silovite manire - odvratio je ambasador. - Ovo je sasvim neočekivano - nastavio je McAllister masirajući desnu sljepoočicu. - Mi nismo pripremljeni za sučeljavanje. - Čini se da nemamo izbora. To je javna cesta, a u slučaju da nam se susjedi uznemire, to je nadležnost kolonijalne vatrogasne uprave. - Zacijelo, on neće... - On zacijelo hoće - provali Havilland. - Neka une. Ovo nije samo neočekivano, ovo je izuzetno. On nije imao vremena da sakupi činjenice ili da organizira napad koji bi mu osigurao stratešku prednost. On svoju angažiranost otvoreno izlaže, a uzevši u obzir njegovu prošlost od prikrivenih do crnih operacija, on to ne čini olako. To je preopasno. On je sam jednom izdao narenenje za postupak ≫izvan-spasa≪. - Možemo pretpostaviti da je u dodiru sa ženom - protestirao je podtajnik usmjerivši se prema telefonu na ambasadorovu stolu. - To mu daje sve činjenice koje su mu potrebne! - Ne, ne daje. Ona ih nema. - A vi? - upita ga McAllister s rukom na telefonu. - Kako je znao doći k vama? Havilland se kiselo nasmiješio. - Sve što mu je bilo potrebno čuti jest da sam u Page 225 Bourneova nadmoć Hong Kongu. Osim toga, mi smo razgovarali pa sam uvjeren da je on sve složio u cjelinu. - Ali ova kuća? - On nam to nikad neće reći. Conklin je stari poznavalac Dalekog istoka, gospodine podtajniče, a ima kontakte za koje ne možemo pretpostaviti da ih znademo. A nećemo znati što ga dovodi ovamo ako ga ne pustimo da une, nije li tako? - Tako je. - McAllister je podigao slušalicu; odabrao je tri broja. - Oficir straže?... Pustite gospodina Conklina da une do ureda u istočnom krilu... On je sto?... Odmah ga pustite i to ugasite! - Što se dogodilo? - upita ga Havilland kad je podtajnik spustio slušalicu. - Zapalio je vatru s druge strane ulice.

Alexander Conklin je došepesao u ukrašenu viktorijansku sobu pošto je jedan oficir zatvorio za njim vrata. Havilland je ustao i pošao oko stola ispružene ruke. - Gospodine Conklin? - Zadržite svoju ruku, gospodine ambasadore. Ne želim se zaraziti. - Vidim. Ljutnja onemogućuje uljudnost? - Ne, ja doista ne želim nešto uhvatiti. Kao što kažu ovdje, vi ste loš kumir. Vi nešto nosite. Bolest, ja mislim. - A koja bi to mogla biti? - Smrt. - Tako melodramatično? No, gospodine Conklin, vi možete bolje od toga. - Ne, ja to mislim. Prije manje od dvadeset minuta vidio sam kako nekoga ubijaju, presjekli su je na ulici s četrdeset do pedeset metaka. Ucmekali su je pred staklenim vratima njezine stambene zgrade, njezina su vozača ubili u kolima - kažem vam da je to mjesto užasno, krv i staklo svuda po pločniku... Havillandove su oči bile široko otvorene od šoka, ali je histerični glas McAllistera zaustavio čovjeka iz CIA-e. - Nju? Ona? Je li to bila žena? - Žena - odgovorio je Conklin okrenuvši se podtajniku čiju nazočnost dosad nije ni primijetio. - Vi McAllister? -Da. - Ni s vama se ne želim rukovati. Ona je bila upletena u to s vama dvojicom. - Webbova žena je mrtva? - viknuo je podtajnik dok mu je čitavo tijelo bilo paralizirano. - Nije, ali hvala vam za potvrdu. - Dobri Bože! - uzviknuo je dugogodišnji ambasador State Depart-menta i šef tajnih operacija iste kuće. - To je bila Staples. Christine Staples! - Dajte čovjeku cigaru što eksplodira213. I opet hvala za drugu potvrdu. Planirate li skoru večeru s kanadskim visokim komesarom? Rado bih bio ondje - tek da gledam uglednog ambasadora Havillanda na poslu. Tako mi vražjeg vraga, uvjeren sam da bismo mi tipovi donjeg ranga svašta naučili. - Začepi, ti bogomprokleta budalo! — uzviknuo je Havilland. Vratio se iza stola i srušio na stolicu; naslonio se zatvorenih očiju. - To je ono što ne namjeravam učiniti - na to će Conklin stupivši naprijed i udarajući obogaljenom nogom po podu. - Vi ste odgovorni, sir! - Čovjek iz CIA-e se nagnuo stežući rub stola. - Isto kao što ste odgovorni zbog onoga što se dogodilo Davidu i Marie Webb! Sto vi, jebite se, mislite da ste? A ako vas moj jezik vrijena, sir, pogledajte na podrijetlo uvredljive riječi. Dolazi od jednog izraza iz srednjeg vijeka koji znači usaditi sjeme u zemlju, a, na neki način, to je vaša specijalnost! Samo je to u vašem slučaju pokvareno sjeme - vi kopate čistu zemlju i pretvarate je u nečistu. Vaše sjeme su laži i lukavštine. Ono raste u ljudima pretvarajući ih u ljutite i prestrašene lutke koje plešu kako vi

potežete konce u okviru vašeg bogomprokletog scenarija! Ja ponavaljam, vi aristokratski kurvin sine, kog kurca mislite da ste vi? Havilland je napola otvorio oči i nagnuo se. Imao je. izraz starca koji želi umrijeti, samo da se liši boli. Ali su te iste oči bile žive hladnim bijesom koji je vidio ono što drugi nisu. - Da li bi poslužilo vašoj argumentaciji kad bih vam rekao da mi je Catherine Staples u biti isto to rekla! - Služi i kompletira je! - Pa ipak, ubili su je zato što je svoje snage sjedinila s našima. To joj se nije svinalo, ali po njezinu sudu nije bilo alternative. 1 Amer. fraza u smislu "neka done k sebi", (op. prev.) 424 - Druga lutka? - Ne. Ljudsko biće prvorazredna uma i bogato iskustvom, žena koja je shvatila što je pred nama. Ja oplakujem njezinu smrt - osobito zbog načina njezine smrti - više nego vi možete sebi predočiti. Page 226 Bourneova nadmoć - Zbog gubitka smrću te žene, sir, ili je to zbog činjenice da se prodrlo u vašu svetu operaciju? - Kako se usunujete? - Havilland, glasa tiha i hladna, ustade sa stolice i zagleda se u čovjeka iz CIA-e. - Za vas je malo prekasno da moralizirate, gospodine Conklin. Vaši su lapsusi na području lukavštine i etike bili suviše očiti. Da je bilo po vašem, ne bi bilo Davida Webba, ne bi bilo Jasona Bournea. Vi ste ga označili ≫izvan-spasa≪, nitko drugi. Vi ste planirali njegovo smaknuće i u tome gotovo uspjeli. - Ja sam platio za taj lapsus. Kriste, koliko sam platio! - A vjerujem da još plaćate jer inače sada ne biste bili u Hong Kongu - odgovori ambasador kimajući polako, dok mu je hladnoća napuštala glas. - Spustite svoje topove, gospodine Conklin, pa ću ja učiniti isto. Catherine Staples je doista razumjela, shvatila, a ako ima ikakvog značenja u njezinoj smrti, pokušajmo ga naći. - Ja nemam ni najbljenu predodžbu o tome gdje da se počne tražiti. - Bit će vam sve objašnjeno... kao što je bilo i Staplesovoj. - Možda ne bi trebalo da to čujem. - Ja nemam drugog izbora, već da inzistiram da čujete. - Mislim da niste slušali. U vašu su akciju prodrli! Staplesova je ubijena jer se pretpostavljalo da ona ima informaciju zbog koje ju je trebalo likvidirati. Ukratko, krtica koja je iskrtičala svoj put ovamo gore, vidjela ju je na sastanku ili za sastanka s vama obojicom. Uočena je kanadska veza, izdano je narenenje, a vi ste je pustili da seta bez zaštite! - Bojite li se za svoj život? - upita ga ambasador.

- Stalno - odgovorio je čovjek iz CIA-e. - A sada sam zabrinut i za život druge osobe. - Webbov? Conklin je zastao motreći lice starog diplomata. - Ako je točno ono što vjerujem - rekao je tiho - nema ničeg što ja mogu učiniti za Deltu, a što on ne bi mogao bolje za samog sebe. Ali ako mu to ne uspije, ja znam što bi me zamorio da učinim. Da zaštitim Marie. A ja to mogu najbolje boreći se protiv vas, a ne slušajući vas. - A kako predlažete borbu protiv mene? - Na jedini način koji znadem. Nisko i vrlo prljavo. Ja ću proširiti glas u svim onim tamnim kutovima Washingtona da ste ovaj put otišli pre- 425 daleko, da ste izgubili moć i dohvat, a možda ste u svojim godinama ishlapjeli, čak luckasti. Ja imam Marijinu priču. Mo Panovljeva... - Morris Panov? - oprezno ga je prekinuo Havilland. - Webbov psihijatar? - Dobivate drugu cigaretu. I, na kraju svega, moj vlastiti doprinos. Usput, da zdrmam vašu memoriju, ja sam jedini koji je razgovarao s Davidom prije nego je došao ovamo. Sve zajedno, uključujući krvoproliće Sta-plesove, dužnosnika kanadske vanjske službe, to bi bilo zanimljivo štivo -kao prisegnuto štivo u opreznoj cirkulaciji, dakako. - Tako biste ugrozili sve. - Vaš problem, ne moj. - Ako je tako, onda ja ne bih imao izbora - odgovorio mu je ambasador, opet ledenih očiju i riječi. - Kao što ste vi izdali naredbu ≫izvan--spasa≪, bio bih prisiljen postupiti na isti način. Vi odavde ne biste otišli živi. - Oh, moj Bože! — prošaptao je McAllister iz drugog dijela sobe. - To bi bilo najblesavije što biste mogli učiniti - odgovorio mu je Conklin čiji je pogled bio čvrsto prikovan za Havillandov. - Vi ne znate što sam ostavio iza sebe, ni kome sam to dao. Ili, što će biti pušteno u promet ako ja u odreneno vrijeme ne uspostavim dodir s odrenenim ljudima i tako dalje. Nemojte me podcjenjivati. - Mislili smo da ćete se vi uhvatiti takve taktike - sada će diplomat koji se okrenuo od čovjeka iz CIA-e kao da ga napušta, a onda je opet sjeo na svoje mjesto. - Vi ste još nešto ostavili iza sebe, gospodine Conklin. Kažimo to blago, možda točno, poznato je da ste vi patili od kronične bolesti zvane alkoholizam. U očekivanju vaše skore mirovine, a u znak priznanja i uvažavanja vaših prošlih pothvata, nisu bile poduzete disciplinske mjere, ali vam istodobno nije bila povjerena nikakva odgovornost. Vas su samo trpjeli: nepotrebni mrtvac koji se sprema na pašu, pijanac čiji su paranoidni izljevi bili predmetom razgovora i zabrinutosti njegovih kolega. Sto bi god moglo izaći na površinu iz bilo kog izvora, bilo bi kategorizirano i dokazano kao nerazumljivo mrmljanje

obogaljenog psihopatskog alkoholičara. - Ambasador se opet naslonio na naslonjač; lakat mu je bio oslonjen na ručicu, a dugim prstima desne ruke je dodirivao bradu. - Vas treba žaliti, gospodine Conklin, a ne osunivati. Logičan Page 227 Bourneova nadmoć slijed doganaja možda bi bio dramatiziran vašim samoubojstvom... - Havillande! - viknuo je McAllister, osupnut. - Mirno sjedite, gospodine podtajniče - rekao je diplomat. - G. Conklin i ja znamo odakle dolazimo. Obojica smo ondje bili prije. - Postoji razlika - suprotstavio se Conklin kojemu pogled nije napuštao Havillandove oči. - Ja nisam nikad uživao u igri. - Vi mislite da ja uživam? - Zazvonio je telefon. Havilland se strelovito nagnuo i zgrabio slušalicu. - Da? - Ambasador je slušao, mrgodio se, zurio u veliki zamračeni prozor. - Ako vas se ne doimam šokiranim, to je zato što je vijest doprla do mene prije nekoliko minuta... Ne, ne policija, već čovjek kojeg želim da večeras upoznate. Recimo, za dva sata, je li vam to dovoljno?... Da, on je jedan od nas. - Havilland je podigao pogled prema Conklinu. - Ima menu nama onih koji kažu da je on bolji od većine nas, a usudio bih se reći da to dokazuje i njegova prošlost... Da, to je on... Da, reći ću mu... Što? Sto ste rekli? Diplomat je opet gledao u veliki prozor namrgodivši se opet. - Oni su se brzo pokrili, zar ne? Dva sata, majore. - Haviland je spustio slušalicu s oba lakta na stolu i prekriženih prstiju. Duboko je uzdahnuo, iscrpljeni starac koji skuplja svoje misli, a sprema se progovoriti. - Njegovo je ime Lin Wenzu - rekao je Conklin iznenadivši i Havil-landa i McAllistera. - On je ≫krunski CI≪, što znači orijentiran na MI-6, vjerojatno Specijalni odjel. On je Kinez, obrazovan u Ujedinjenom Kraljevstvu, a smatraju ga gotovo najboljim obavještajnim oficirom na teritoriju. Jedino njegov obujam govori protiv njega. Lako ga je opaziti. - Gdje...? - McAllister je zakoraknuo prema čovjeku iz CIA-e. - Ptičica, crvendać - rekao je Conklin. - Crvenoglava strnadica, pretpostavljam - dodao je diplomat. - Zapravo, ništa više - odgovori Alex. - Tko? - Havilland je raširio prste i stavio ruke na stol. - I on zna tko ste vi. - Trebalo bi. On je bio u malom odredu na kowloonškoj stanici. - Rekao mi je da vam čestitam, da vam kažem kako je vaš olimpijac bio brži od njih. Umakao je. - Vrlo je mudar. - On zna gdje ga može naći, ali neće gubiti vrijeme. - Još mudrije. Gubljenje je gubljenje. Rekao vam je i nešto drugo, a kako sam morao čuti vašu laskavu ocjenu moje prošlosti, da li biste mi htjeli reći što je

to? - Onda ćete me slušati? - Ili da me odvedu u lijesu? Ili lijesovima? Gdje je opcija? - Da, sasvim istinito - reče diplomat. - Ja bih morao proći kroza sve to, znate. - Ja vas znadem sada, Herr General. - To je uvredljivo. - I vi ste. Što vam je major rekao? - Teroristički tong214 iz Macaa telefonirao je Novinskoj agenciji Južna Kina i preuzeo odgovornost za ubojstvo. Jedino, rekli su da je žena usput ubijena jer je vozač bio meta. Kao domorodački član omrznute grane britanske tajne sigurnosti, morao je ustrijeliti jednog od njihovih vona na obali Wanchaija, prije dva tjedna. Informacija je bila točna. On je bio zaštita koju smo dodijelili Catherini Staples. - To je laž! - uzviknuo je Conklin. - Ona je bila meta! - Lin kaže da je gubljenje vremena slijediti lažni izvor. - Onda on zna? - Da su prodrli u ovu našu akciju? - Sto, dovraga, drugo? - upita razdraženi čovjek iz CIA-e. - On je ponosni Zhongguo ren i briljantnog je uma. Ne voli neuspjeh ni na koji način, osobito sada. Ja ipak mislim da je on počeo lov... Sjedite, gospodine Conklin. Imamo o čemu razgovarati, i moramo. - Ja u ovo ne vjerujem! - sada će McAllister duboko emotivnim reskim šapatom. - Vi govorite o ubojstvima, o metama, o ≫izvan-spasa≪... o lažnom samoubojstvu - žrtva je ovdje i govori o svojoj smrti — kao da diskutirate o Dow-Jonsu ili o jelovniku u restauraciji. Kakva vrsta ljudi ste vi? - Ja sam vam rekao, gospodine podtajniče - blago će Havilland. - Ljudi koji rade ono što drugi neće, ne mogu ili ne bi trebali raditi. Nema mistike, nema dijaboličnih sveučilišta gdje smo se oblikovali, nema lude prisile da uništavamo. Mi smo doplovili na ta područja jer je bilo praznina koje je trebalo popuniti, a kandidata je bilo malo. Sve je to prilično slučajno, pretpostavljam. A s ponavljanjem vi shvaćate da imate ili nemate želuca za to - Page 228 Bourneova nadmoć jer netko mora. Da li biste se suglasili, gospodine Conklin? - Ovo je gubljenje vremena. - Ne, nije - ispravi ga diplomat. - Objasnite to gospodinu McAUi-steru. Vjerujte mi, on je vrijedan i treba nam. Mora nas razumjeti. Conklin je gledao u državnog podtajnika pogledom bez milosti. - Njemu nije potrebno nikakvo moje objašnjenje, on je analitičar. On sve to vidi jasno poput nas, ako ne jasnije. On zna što se dogana dolje u tunelima, ali

to ne želi priznati, a najlakši način udaljavanja sebe jest praviti se da si šokiran. Čuvaj se licemjerna intelekta u bilo kojoj fazi ovog posla. Sto daje mozgom, vraća natrag lažnim karanjem. On je nakon u kur- Tajna zločinačka udruženja američkih Kineza, ali i onih u Hong Kongu i Macau. (op. prev.) 215 Američki dnevni indeks burzovnih cijena koji se zasniva na prosječnoj cijeni odabranog broja dionica. (op.prev.) 428 veraju koji sakuplja materijal za propovijed koju će napisati kad se vrati kući i poigra se sa sobom. - Prije ste bili u pravu - rekao je McAllister skrenuvši prema vratima. - Ovo je gubljenje vremena. - Edwarde? - Havilland, očito ljutit na obogaljena čovjeka iz CIA-e, suosjećajno je pozvao podtajnika. - Ne možemo uvijek odabrati ljude s kojima imamo posla, što je očito sada slučaj. - Razumijem - hladno će McAllister. - Prouči svakoga od Linovih ljudi - nastavo je ambasador. - Ne može ih biti više od deset ili dvanaest koji znaju bilo što o nama. Pomozi mu. On je tvoj prijatelj. - Da, jest - kratko će podtajnik i izane. -Je li to bilo potrebno? - odsiječe Havilland kad su on i Conklin ostali sami. - Da, bilo je. Ako me možete uvjeriti da je to što ste učinili bio jedini put - u što sumnjam - ili ako ja ne pronanem opciju koja će omogućiti da Marie i David spase živote, ako ne i razum, tada ću morati raditi s vama. Alternativa izvan-spasa je neprihvatljiva na nekoliko osnova, bazično osobnih, ali i zato što dugujem Webbovima. Jesmo li se dosad suglasili? - Radimo zajedno, ovako ili onako. Šah mat. - S obzirom na pravo stanje, ja želim da taj kurvin sin, McAllister, taj kunić, zna odakle sam ja potekao. On je duboko unutra kao i mi, a bilo bi bolje da taj njegov um duboko prokopa po smeću i izine sa svim vjerojatnostima i mogućnostima. Ja želim znati koga bismo trebali ubiti - čak i one koji su samo marginalno važni - kako bismo srezali naše gubitke i izbavili Webbove. Ja želim da zna da je jedini način da spasi dušu - da je pokopa s postignućem, s izvršenim zadatkom. Ako ne uspijemo, on ne uspije, on više neće moći držati propovijedi u vjerskim nedjeljnim školama. - Preoštri ste prema njemu. On je analitičar, a ne krvnik. - Gdje vi mislite da se krvnici nadahnjuju? Gdje se mi nadahnjujemo? Od koga? Od paladina kongresnog nadzora?216 - Šah mat, opet. Vi ste dobri kao što i govore da jeste. On je već našao izlaze. Zato i je ovdje. - Govorite mi, sir - rekao je Conklin. Sjedio je uspravno, ali mu je hroma noga

bila pod kutom. - Želim čuti vašu priču. - Najprije žena. Webbova žena. Je li ona u redu? Je li sigurna? - Odgovor na vaše prvo pitanje je tako očit da se pitam kako ste mi postavili takvo pitanje. Ne, ona nije u redu. Njezinog muža nema, a ona 216 "Kongresni nadzor" je tijelo američkog Kongresa koje bi trebalo da stalno nadzire rad američkih obavještajnih službi, (op. prev.) 429 ne zna je li živ ili mrtav. Što se tiče drugog pitanja, da, ona je sigurna. Sa mnom, ne s vama. Ja nas mogu seljakati s mjesta na mjesto i ja znam kako se to ovdje radi. Vi morate ostati ovdje. - Mi smo očajni - moleći će diplomat. - Treba nam! - Osim toga, prodrli su u vašu akciju pa se to ne poklapa. Ne želim je tome izložiti. - Ova je kuća tvrnava! - Sve što nam treba je jedan pokvareni kuhar u kuhinji. Jedan umobolnik na stubištu. - Conklin, slušajte me! Dobili smo izvještaj kontrole putovnica - sve se uklapa. To je on, mi to znamo, Webb je u Pekingu. Sada! On ne bi otišao da nije za metom -jedinom metom. Ako nekako, Bog zna kako, vaš Delta izane s robom, a njegova žena ne bude na mjestu, on će ubiti jedinu vezu koju moramo imati! Bez nje smo Page 229 Bourneova nadmoć izgubljeni. Svi smo izgubljeni. - Dakle, to je bio scenarij od početka. Reductio ad absurdum. Jason Bourne lovi Jasona Bournea. - Da. Bolno jednostavno, ali bez sve većih kompliakcija on ne bi pristao. Još bi bio u toj staroj kući u Maineu i virkao bi po svojim znanstvenim papirima. Mi ne bismo imali našeg lovca. - Vi ste doista kopile - rekao je Conklin, polako, tiho, s odrenenim divljenjem u glasu. - A vi ste bili uvjereni da bi on to još mogao učiniti? Još imati posla s ovom vrstom Azije, kao što je to učinio prije mnogo godina kao Delta? - Imao je potpuni liječnički pregled svaka tri mjeseca, to je dio vladina programa zaštite. On je u izvanrednoj kondiciji - nešto što je u vezi s njegovim opsjednutim trčanjem, kako sam shvatio. - Počnite od početka. - Čovjek iz CIA-e se smjestio na stolici, ugnijez-divši se. - Želim sve čuti korak po korak, jer mislim da su glasine točne. Ja sam u društvu majstorskog kopileta. - Jedva, gospodine Conklin - rekao je Havilland. - Svi stenjemo. Ja želim vaše komentare, dakako. - Dobit ćete ih. Naprijed. - U redu. Počet ću s imenom za koje sam siguran da ćete ga prepoznati. Sheng

Chou Yang. Ima li komentara? - On je oštar pregovarač, a mislim da se ispod njegove dobrostive vanjštine nalazi šipka za čišćenje i punjenje puške. Ipak, on je jedan od naj-razboritijih ljudi u Pekingu. Trebalo bi da ih je tisuće poput njega. - Kad bi ih bilo, mogućnosti holokausta217 na Dalekom istoku bile bi tisuće puta veće. ' Velika razaranja ili masovno islrebljenje ljudi. (op. prev.) 430 Lin Wenzu je udario šakom po stolu stresavši devet fotografija pred sobom dok su pridodani sadržaji njihovih dosjea poskočili s površine. Koji? Koji od njih? Svaki je bio potvrnen preko Londona, svakome je prošlost provjerena jedanput, dvaput, triput; nije bilo mjesta za pogreške. To nisu bili samo dobro školovani Zhongguo ren izabrani birokratskom eliminacijom, već proizvod intenzivnog traženja najmudrijih glava u vladinim organima - a u nekoliko slučajeva i izvan vlade - koji bi mogli biti regrutirani za ovu, najosjetljiviju od svih službi. Lin je tvrdio da je već natpis na zidu218 - na Velikom zidu, možda - pa bi nadmoćna specijalna obavještajna sila, kojom rukovode ljudi roneni u koloniji, mogla biti prvom linijom obrane od 1997., a u slučaju iznenadnog preuzimanja vlasti, prvom linijom smišljenog otpora. Britanci se moraju odreći vodstva na području tajnih obavještajnih operacija zbog razloga koji su Londonu bili jednako jasni koliko netočni: zapadnjak neće nikad u cijelosti shvatiti posebne suptilnosti orijentalnog načina mišljenja, a ovo nisu vremena za davanje netočnih ili slabo procijenjenih informacija. London je morao znati - Zapad je morao znati - točno gdje stvari stoje... za dobrobit Hong Konga, za dobro čitavog Dalekog istoka. Nije Lin vjerovao da sve veći broj obavještajaca koji skupljaju informacije ima centralnu ulogu u donošenju političkih odluka; to nije mislio. Ali je duboko vjerovao da kolonija, ako želi imati Specijalni odjel, mora naći ljude koji će taj posao najbolje obavljati, a to ne obuhvaća veterane, koliko god izvanredne, europski orijentiranih britanskih tajnih službi. Za početak, svi su bili nalik jedan drugome i nisu se podudarali ni s okolišem ni s jezikom. A nakon godina rada i dokazane vrijednosti, Lina Wenzua su pozvali u London gdje su ga tri dana pržila trojica ozbiljnih obavještajnih specijalista za Daleki istok. Menutim, četvrtog dana su se pojavili osmjesi u društvu s preporukama da se majoru dade zapovijed nad hongkonškom postajom s velikim ovlaštenjima. I niz godina iza toga uživao je povjerenje komisije, znao je to. Isto je tako znao da je u jednoj, najvitalnijoj operaciji svog profesionalnog i ličnog života - doživio neuspjeh. Trideset osam oficira Specijalnog odjela bili su pod njegovom zapovijedi, a on je izabrao devet - pažljivo ih je odabrao jednog po jednog da ih bude devet; ta devetorica su pripadala ovoj izuzetnoj, umobolnoj operaciji. Umobolnoj - dok nije čuo ambasadorovo neobično objašnjenje. Ta su devetorica bila najbolja

izmenu trideset osmorice, a svaki je bio sposoban preuzeti zapovijed ako im šef padne; to je napisao i u njihovim karakteristikama. A nije uspio. Jedan od pažljivo birane devetorice je izdajnik. ' Pisanje na zidu, pismeno na zidu - znak ili znakovi katastrofe koja se približava, (op. prev.) Nije imalo svrhe da ponovo prouči dosje. Koje bi god neskladnosti mogao sada pronaći, dugo bi potrajalo da ih iskopa jer su one - ili ona - izbjegle i njegovim iskusnim očima, a i očima onih u Londonu. Nije bilo vremena za zamršene Page 230 Bourneova nadmoć analize, za bolno spora istraživanja života devetorice pojedinaca. Imao je samo jedan izbor. Frontalni napad na svakog čovjeka, a riječ ≫front≪ je prironena njegovu planu. Ako je mogao odigrati ulogu taipana, može odigrati i ulogu izdajice. Shvaćao je da njegov plan nije bez rizika - rizika koji ni London, ni Amerikanac, Havilland, ne bi mogli tolerirati. Ako ne uspije, Sheng Chou Yang će biti upozoren na tajni rat protiv njega, a njegove bi protumjere mogle biti katastrofalne, ali Lin Wenzu nije naumio ne uspjeti. Ako je neuspjeh ispisan na sjevernim vjetrovima, ništa drugo više ne bi bilo važno, a najmanje njegov život. Major je posegnuo za slušalicom. Pritisnuo je dugme na konzoli za radiooperatera kompjutoriziranog komunikacijskog centra MI-6, Specijalni odjel. - Da, gospodine? - javio se glas iz bijele sterilne sobe. - Tko je u Konjicu još na dužnosti? - upita Lin imenujući elitnu jedinicu devetorice koji su mu raportirali, ali nikad objašnjavali. - Dvojica, gospodine. U kolima tri i sedam, ali za nekoliko minuta mogu uspostaviti vezu i s drugima. Petorica su se javila - oni su kod kuće - a preostala dvojica su ostavila telefonske brojeve. Jedan je u kinu Pagoda do jedanaest i trideset kad će se vratiti u stan, ali do tada se veza s njim može uspostaviti beeperom.219 Drugi je u Yacht Clubu u Aber-deenu sa ženom i obitelji. Ona je Engleskinja, znate. Lin se tiho nasmijao. - Nema sumnje da će račun za provod britanske obitelji prikrpiti našem bijedno neprimjerenom budžetu iz Londona. - Je li to moguće, majore? Ako je tako, da li biste me razmotrili za Konjic, ma što to bilo? - Ne budi drzak. - Žao mi je, gospodine... - Šalim se, mladiću. Idućeg tjedna ću te pozvati na finu večeru. Ti izvrsno radiš i ja se oslanjam na tebe. - Hvala vam, sir! - Hvala je moja. - Da li da kontaktiram s Konjicom i svakome uputim upozorenje?

- Možeš kontaktirati s jednim i sa svakim, ali sasvim obratno od upozorenja. Svi su umorni od posla, već nekoliko tjedana nisu imali čisti dan. Kaži svakome, dakako, da želim da mi raportiraju promjene lokacije, ali 219 Mali radioprijamnik koji prima i odašilje samo odreneni jednotonski signal, a obično se nosi na ovratniku, (op. prev.) 432 ako se drugačije ne izvijesti, sigurni smo za iduća dvadeset četiri sata, a ljudi u vozilima tri i sedam mogu se odvesti kući, ali ne na Teritorije na piće. Kaži im da sam rekao neka se svaki dobro ispava ili neka vrijeme provedu kako im drago. - Da, sir. Oni će to i te kako cijeniti, sir. - Ja ću tumarati u vozilu četiri. Možda ću ti se javiti. Ostani budan. - Dakako, majore. - Večera ti stiže, mladiću. - Ako smijem reći, sir - odgovorio je oduševljeni radiooperater - a znam da govorim u ime sviju: ne bismo htjeli raditi ni za koga osim za vas. - Možda dvije večere. Parkiran ispred stambene zgrade u ulici Yun Ping, Lin je podigao mikrofon iz kućišta ispod komandne ploče. - Radio, ovdje je Konjic nula. - Da, gospodine? - Prebaci me na izvornu telefonsku liniju sa scramblerom. Znat ću da sam na scrambleru kad čujem odjek sa svoje strane poziva, je li tako? - Prirodno, gospodine. Linijom je pulsirao slabi odjek tona za biranje. Major je pritisnuo brojeve. Stade zvonjava i javi se ženski glas. -Da? - Gospodina Zhou. Kuai! - rekao je Lin, požurujući riječi i govoreći ženi da požuri. - U redu - odgovorila je kantonskim. - Ovdje je Zhou - rekao je muškarac. - Xun su! Xiao Xi! — Lin je govorio grlenim šapatom; bio je to zvuk očajnog čovjeka koji moli da ga se sasluša. - Sheng! Odmah kontakt! Safir je otišao! - Što? Tko je to? Major je pritisnuo dugme s desne strane mikrofona. Radiooperater se odmah javio. - Da, Konjic? - Privremeno spajaj s mojom privatnom linijom, takoner scramblerom, i sve pozive prebacuj ovamo. Odmah! To će biti standardna procedura dok ne kažem drugačije. Razumio? Page 231 Bourneova nadmoć - Da, gospodine - odgovori ukroćeni radiooperater. Zazvonio je mobilni telefon i Lin je uzeo slušalicu, govoreći neusiljeno. - Da?

- odgovorio je praveći se da zijeva. - Majore, ovdje je Zhou! Netom me je netko čudan nazvao. Nazvao me neki muškarac - zvučalo je kao da je u gadnoj stisci i rekao mi da uspo- .433... stavim kontakt s nekim Shengom. Trebalo je da tom Shengu kažem da je Safir otišao. - Safir? - odgovorio je major naglo budan. - Nikome ne govori ništa, Zhou! Prokleta računala - ja ne znam kako se to dogodilo, ali to je bio poziv za mene. To je izvan Konjica. Ponavljam, nikome ništa ne govori! - Razumio, gospodine! Lin je pokrenuo auto i odvezao se nekoliko blokova zapadno do ulice Tanlung. Ponovio je vježbu i opet je poziv došao na njegovu privatnu liniju. - Majore? -Da? - Upravo sam prestao govoriti s tko je zvučao kao da umire! Htio je da... Objašnjenje je bilo isto: učinjena je opasna pogreška, izvan granica Konjica. Ništa se ne smije ponavljati. Narenenje je shvaćeno. Lin je nazvao još tri broja, svaki put ispred stana ili pansiona osobe koju je zvao. Svi su odgovori bili negativni; svaki ga je čovjek nazvao nakon nekoliko trenutaka objavljujući mu iznenanujuću vijest, a nitko nije istrčao do nekog sterilnog javnog telefona. Major je samo jedno zasigurno znao. Tko je god uljez, taj se neće koristiti svojim kućnim telefonom da uspostavi kontakt. Telefonski računi su bilježili sve nazvane brojeve, a svi su računi bili pod kontrolom računovodstva obavještajne organizacije. To je bio rutinski postupak prevencije protiv kojeg agenti nisu ništa imali. Veće troškove računa podmirivao je Specijalni odjel kao da su poslovni. Dvojica u vozilima tri i sedam, oslobonena dužnosti, javila su se sjedištu nakon petog telefonskog poziva. Jedan je bio u kući svoje djevojke i dao je jasno do znanja da će ostati s njom dvadeset i četiri sata. Molio je radiooperatera da preuzme ≫hitne pozive od klijenata≪ te da svakome tko ga nazove kaže da su ga njegovi pretpostavljeni uputili na Antarktik. Negativno. To nije način nastupa dvostrukog agenta, uključujući i humor. Niti se ≫odrezao≪ od posla, niti je otkrio gdje je, niti je rekao riječ o ženi s kojom će provesti vrijeme. Drugi je čovjek, ako je moguće, bio još nega-tivniji. Obavijestio je komunikacijski centar sjedišta da je na raspolaganju za bilo koji i za sve probleme, manje ili veće, vezane ili nevezane za Konjic, čak je voljan odgovarati na telefonske pozive. Njegova je žena nedavno rodila trojke pa je glasom koji je graničio s panikom, po riječima radiooperatera, povjerio da se više odmara na poslu nego kod kuće. Negativno. Sedmoricu je čuo i sedam je bilo negativnih. Tako su ostala dvojica: čovjek u kinu Pagoda, gdje će ostati još četrdeset minuta, i drugi u Yacht Clubu u Aberdeenu.

434 Njegov pokretni telefon je zazujao - naglašeno, kako se činilo, ili je to bila njegova zabrinutost? - Da? - Upravo sam primio poruku za vas, gospodine - rekao je radiovezist. - ≫Orao Konjicu nula. Hitno odgovorite≪. - Hvala ti. - Lin je pogledao na sat na sredini komandne ploče svojih kola. Kasni trideset pet minuta na sastanak s Havillandom i legendarnim obogaljenim agentom iz prohujalih godina, Alexanderom Conklinom. - Mladiću? - rekao je major držeći mikrofon pored usana. - Da, gospodine? - Ja nemam vremena za uznemirenog, iako donekle sporednog ≫Orla≪, ali ga ne želim uvrijediti. On će opet nazvati kad ja ne odgovorim pa želim da mu objasniš kako nisi mogao uspostaviti vezu sa mnom. Dakako, kad to učiniš, odmah ćeš mi prenijeti poruku. - Bit će mi zadovoljstvo, majore. - Oprosti? - ≫Orao≪ koji vas je nazvao bio je vrlo neugodan. Vikao je o sastancima koje je trebalo poštovati kad su potvrneni i... Lin je slušao zajedljivu kritiku iz druge ruke i učinio mentalnu zabilje-šku da će, ako preživi noć, razgovarati s Edwardom McAUisterom o ponašanju putem telefona, osobito za vrijeme hitnosti. Šećer donosi blagi izraz, sol jedino grimase. - Da, da, razumijem, mladiću. Kao što bi naši preci možda rekli, ≫da Bog da orlov kljun bude uhvaćen u kanalu za izbacivanje≪. Učini kako sam ti rekao, a u menuvremenu - za petnaest minuta -probudi našeg čovjeka u kinu Pagoda. Kad nazove, daj mu moj neubilje-ženi broj i uklopi ga u ovu frekvenciju, Page 232 Bourneova nadmoć i dalje sa scramblerom, dakako. - Razumije se, gospodine. Lin je pojurio istočno ulicom Hennessv pored parka Southorn do Fle-minga gdje je skrenuo na jug u Johnston pa opet istočno u ulicu Burrows do kina Pagoda. Skrenuo je u parkiralište i parkirao na mjesto rezervirano za pomoćnika upravitelja. Stavio je policijsku karticu na vjetrobran, izišao i potrčao prema ulazu. Pored šaltera je bilo samo nekoliko ljudi koji su čekali ponoćno prikazivanje filma Požuda na Orijentu, što je bio čudan izbor za agenta u kinu. Ipak, da bi skrenuo pažnju sa sebe, jer je imao još šest minuta, stao je iza trojice ljudi koji su čekali ispred blagajne. Nakon devedeset sekundi platio je i dobio kartu. Ušao je unutra i kartu dao biljeteru pa oči prilagodio mraku i pornografskom filmu na udaljenom platnu. To je bio čudan izbor zabave za čovjeka kojeg je provjeravao, ali se zakleo samom sebi da si neće dozvoliti unaprijed donesene sudove ni balansiranje jednog osumnjičenog protiv drugog.

Menutim, sve je to bilo teško u ovom slučaju. On nije osobito volio čovjeka koji je bio negdje u zamračenom gledalištu i s grozničavo pažljivom publikom promatrao seksualnu gimnastiku drvenih ≫glumaca≪. Istina je da nije volio tog čovjeka; jednostavno je priznao činjenicu da je on bio menu najboljima u njegovoj zapovjednoj jedinici. Agent je bio arogantan i neugodan, ali je bio hrabra duša koja je osamnaest mjeseci pripremala bijeg iz Pekinga, a svaki sat proveden u kineskoj prijestolnici prijetio mu je životu. Bio je oficir u sigurnosnim snagama s pristupom dragocjenim informacijama za obavještajnu službu. A korak koji je parao srce bila je činjenica da je iza sebe ostavio ljubljenu ženu i djevojčicu kad je pobjegao na jug zaštićujući ih nagorjelim i mecima izrešetanim lesom za koji se pobrinuo da bude prepoznat kao njegov - kineski junak kojega su ustrijelili pa zapalili lutajući banditi u nedavnoj poplavi zločina koja je zahvatila zemlju. Majka i kći su bile sigurne i zbrinute zahvaljujući državnoj mirovini, a poput svih prebjega visokog ranga, i njega su podvrgli najstrožem ispitivanju ne bi li ulovili mogućeg petokolonaša. Tu mu je njegova arogancija zapravo pomogla. Nije ni pokušavao da se prikaže drugačijim; bio je ono što je bio, a učinio je što je učinio za dobrobit majke Kine. Ili će ga vlasti prihvatiti sa svime što može ponuditi ili će posao potražiti na drugome mjestu. Sve je bilo provjereno osim dobrobiti njegove žene i djeteta. O njima nisu poveli brigu na način koji je prebjeg očekivao. Zbog toga joj je bez objašnjenja slao novac na njezino radno mjesto. Ništa joj se nije moglo reći; da je postojala i najmanja sumnja da joj je suprug živ, izložili bi je nevoljama zbog informacije koju nije imala. Dubinski profil takva čovjeka nije profil dvostrukog agenta, bez obzira na njegov ukus kad su u pitanju filmovi. I tako je ostao čovjek u Aberdeenu, a on je Linu bio donekle zagonetkom. Agent je bio stariji od ostalih, onizak čovjek koji se uvijek besprijekorno oblačio, logičar i bivši računovona koji je radom i ponašanjem izražavao takvu odanost da ga je Lin gotovo uzdigao do osobe svog povjerenja, ali se povukao kad je agent zamalo otkrio ono što nije smio otkriti. Možda je osjećao veću vezanost za tog čovjeka jer mu je bio blizak po godinama... S druge strane, kakav sjajan pokrivač za krticu iz Pekinga. Oženjen Engleskinjom, a putem braka postao je član bogatog i društveno poželjnog Yacht Cluba. Sve je bilo na mjestu za njega; bio je sam ugled. Linu se činilo nevjerojatnim da bi njegov najbliskiji kolega, čovjek koji je nametnuo takav red svom osobnom životu, ali je ipak htio uhititi australskog šakača koji je osramotio Konjica, mogao biti korumpiran i u službi Sheng Chou Yanga... Ne, nemoguće! Možda bi, pomislio je major, trebalo da se vrati i pomnije ispita komičnog agenta izvan dužnosti koji je htio da se svim klijentima kaže da je na Antarktiku ili prezauzetog oca trojki koji je bio voljan odgovarati na telefonske pozive samo da se otarasi domaćih poslova. Takve spekulacije nisu u redu! Lin Wenzu je zatresao glavom kao da se želi lišiti takvih misli. Sad. Ovdje. Koncentriraj se! Svoju naglu odluku da krene

dalje donio je kad je ugledao stubište. Uspeo se stubama do balkona; prostorija za projiciranje bila je ravno ispred njega. Jednom je pokucao i ušao jer je težina njegova tijela s lakoćom razbila jeftini tanki lakat na vratima. - Thing zhi! - viknuo je kinooperater; žena mu je sjedila na krilu, a ruka mu je bila ispod njezine suknje. Mlada žena je skočila iz gnijezda i okrenula se zidu. - Krunska policija - objasnio je major pokazujući legitimaciju. - I ja ne želim nikakvo zlo nikome od vas, molim vas da mi vjerujete. - Ne bi ni trebalo - pribrao se kinooperater. - Ovo baš nije mjesto za molitvu. - O tome bi se moglo razgovarati, ali ovo zacijelo nije crkva. - Mi radimo s licencom koju u cijelosti plaćamo - Ja ne postavljam to pitanje, gospodine - prekinuo ga je Lin. - Kruni je jednostavno potrebna usluga, a teško bi se moglo reći da je protiv vaših Page 233 Bourneova nadmoć interesa ako pomognete. - O čemu se radi? - upita ga čovjek ljutito gledajući kako je žena kli-znula kroz vrata. - Zaustavite film, recimo, trideset sekundi i upalite svjetla. Objavite publici da je prekid i da ćete traku brzo zalijepiti. Kinooperater se trgnuo. - Film je gotovo završen! Bit će vike! - Koja će trajati dok se ne nastavi film. Učinite to! Projektor se zaustavio, svjetla su upaljena, a preko zvučnika je uslijedila obavijest. Kinooperater je bio u pravu. Vika i galama zavlada u gledalištu uz pratnju nemirnih ruku i ispružena trećeg prsta. Lin je pogledom pretraživao publiku - naprijed i natrag, red po red. Eno njegova čovjeka... Dvojica muškaraca - agent se nagnuo naprijed i razgovarao s nekim koga Lin Wenzu nije nikad vidio. Major je pogledao na sat pa se obratio kinooperateru: - Postoji li dolje javni telefon? - Kad radi, ima ga. Kad nije razbijen. - Da li sada radi? - Ne znam. - Gdje je? - Ispod stubišta. - Hvala vam. Nastavite s filmom za šezdeset sekundi. 436 14.. ..437. - Rekli ste trideset! - Promijenio sam mišljenje. A vi uživate privilegije dobrog posla zato jer imat licencu, je li tako?

- Oni dolje su životinje! - Stavite stolicu na vrata - rekao je Lin izlazeći. - Pukla je brava. U predvorju ispod stubišta, major je prošao pored javnog telefona. Ne zaustavivši se, trgnuo je spiralnu žicu iz kutije pa izišao iz kina. Pošao je prema kolima, ali se zaustavio vidjevši telefonsku govornicu preko ulice. Potrčao je i pročitao broj zapamtivši ga istog časa pa opet potrčao do kola. Sjeo je i pogledao na sat; u stražnjoj vožnji je izišao na ulicu i parkirao stotinjak metara od pročelja kina zauzevši dva mjesta poprijeko. Ugasio je svjetla i gledao na ulaz u kino. Prebjeg iz Pekinga pojavio se za minutu i trideset sekundi gledajući najprije desno pa lijevo, očito uzbunen. Zatim se zagledao ispred sebe vidjevši što je htio vidjeti, što je Lin očekivao da će ugledati jer telefon u kinu nije bio u radnom stanju. Bila je to telefonska govornica s druge strane ulice. Lin je nazvao dok je njegov podčinjeni potrčao do telefona i obreo se u plastičnoj školjci. Telefon je zazvonio prije nego je čovjek ubacio kovanice. - Xun su! Xiao Xi! - Lin je kašljao šapćući. - Znao sam da ćeš pronaći telefon! Sheng! Odmah uspostavi vezu! Safir je otišao! - Odmaknuo je mikrofon, ali je lijevu ruku zadržao na aparatu. Očekivao je agentov poziv na svojoj privatnoj liniji. Nije ga dočekao. Okrenuo se i pogledao na otvorenu plastičnu školjku javnog telefona preko ulice. Agent je nazvao drugi broj, ali prebjeg nije s njim razgovarao. Nije bilo potrebe da se vozi u Aberdeen. Major je tiho izišao iz kola i prešao preko ulice sklonivši se u sjeni, a onda je polako krenuo prema javnom telefonu. Držao se razmjerno tamnijeg dijela ulice i išao polako nastojeći privući što manje pažnje na svoj obujam psujući, kao što je često činio, gene koji su proizveli tijelo takvih razmjera. I dalje u sjeni, prilazio je sve bliže telefonu. Prebjeg je bio udaljen dva i pol metra. Lenima je bio okrenut Linu, a govorio je uzbuneno, raz-draženost u svakoj rečenici. - Tko je Safir? Zašto ovaj telefon? Zašto bi mene potražio?... Ne, rekao sam ti, poslužio se imenom vone!... Da, tako je, njegovo ime! Bez koda, bez simbola! To je umobolno! Lin Wenzu je čuo sve što je trebao čuti. Izvukao je svoj službeni auto-matik i brzo izišao iz tame. - Pukla je traka i upalili su svjetlo! Moj kontakt i ja smo... - Spusti slušalicu! - naredio mu je major. 438 Prebjeg se okrenuo. - Vi! - viknuo je. Lin je navalio na čovjeka; njegovo golemo tijelo odgurnulo je prebjega u plastičnu školjku dok je zgrabio slušalicu i tresnuo je u aparat. - Dosta! -zagrmio je. Odjednom je osjetio kako mu je ledena vrućina sječiva ušla u abdomen. Prebjeg se

sagnuo, s nožem u lijevoj ruci, a Lin je pritisnuo obarač. Zvuk eksplozije Page 234 Bourneova nadmoć ispunio je mirnu ulicu. Izdajica se srušio na pločnik; vrat je bio rastrgan metkom, a krv koja je oblila odijelo brzo se nakupljala na pločniku. - Ni made! - vrisnuo je glas s majorove lijeve strane psujući ga. Bio je to drugi čovjek, kontakt koji je u kinu razgovarao s prebjegom. Podigao je pištolj i opalio kad se major zanio svojim okrvavljenim torzom i udario njime u čovjeka snagom zida. Raspršio se meso na gornjoj desnoj strani Linovih prsiju, ali je ubojica poremetio ravnotežu. Major je ispalio svoj automatik; čovjek je pao uhvativši se za oko. Bio je mrtav. Preko ulice završio je pornografski film i publika se razlijevala po ulici, mrzovoljna, bijesna, nezahvalna. A teško ranjeni Lin je s ostatkom svoje goleme snage uzeo tijela urotnika, napola ih noseći, napola vukući do svojih kola. Jedan dio publike iz Pagode gledao ga je zacakljenim ili nezainteresiranim pogledima. Ono što su vidjeli gola je realnost s kojom se nisu mogli boriti, niti su je mogli shvatiti. Doganaj je bio izvan uskih granica njihove mašte. Alex Conklin je ustao i čudno, bučno othramao do velikog zamračenog prozora. - Što dovraga želite da vam kažem? - upitao je okrenuvši se i gledajući u ambasadora. - Da sam s obzirom na okolnosti pošao jedinim putem koji mi je bio otvoren, jedinim koji će nanovo regrutirati Jasona Bournea. - Havilland je podigao ruku. - Prije vašeg odgovora, trebalo bi da vam iskreno kažem da se Catherine Staples nije slagala sa mnom. Smatrala je da sam se morao izravno obratiti Davidu Webbu. On je, nakon svega, znanstvenik koji poznaje i proučava Daleki istok, stručnjak koji bi razumio uloge i tragediju koja bi mogla uslijediti. - Bila je bedasta - na to će Alex. - Rekao bi vam da se iščistite. - Hvala vam na tome. - Diplomat je kimnuo glavom. - Samo malo - odmah je nastavio Conklin. - On bi vam to rekao ne zato što bi mislio da se varate u svemu tome, već zato što bi mislio da on to ne može učiniti. Ono što ste učinili uzevši Marie od njega - svodi se na ovo: vraćate ga natrag da bude netko koga je htio zaboraviti. 439 -Oh? - Vi ste uistinu kurvin sin, kurvin sine. Odjednom su zavrištale sirene odzvanjajući golemom kućom dok su se na svim stranama zajapurili reflektori. Pucnjevi iz vatrena oružja popratili su zvukove razmrskana metala i škripu automobilskih guma. Ambasador i čovjek iz CIA-e su se bacili na pod. Za nekoliko sekundi je sve bilo gotovo. Obojica su ustala, a vrata su se širom otvorila. U odjeći natopljenoj krvlju na prsima i želucu, u sobu je doteturao Lin Wenzu noseći dva mrtva tijela pod rukama.

- Evo vašeg izdajice, gospodine - rekao je major bacivši oba lesa. - I kolega. S ovom dvojicom vjerujem da smo Konjica prerezali od Shenga... Wenzuove oči su se zavrtjele i vrtjele dok nisu pobijelile. Razjapio je usta i srušio se. - Pozovite ambulantna kola! — viknuo je Havilland ljudima koji su se okupili pred vratima. - Dajte zavoje, traku, ručnike, antiseptike - za Kristovo ime, sve što možete naći! - vikao je Conklin, šepajući, žureći se do Kineza koji je ležao na podu. - Zaustavite bogomprokleto krvarenje! 440 29 Bourne je sjedio u jurećim sjenama stražnjeg sjedišta; isprekidano svjetlo mjesečine stvaralo je u automobilu kratke eksplozije svjetla i mraka. Prilikom naglih, neredovnih i neočekivanih trenutaka nagnuo bi se naprijed i cijev pištolja pritisnuo u zatvorenikov vrat. - Pokušaj sići s ceste i imat ćeš metak u glavi. Da li me razumiješ? A uvijek bi čuo isti odgovor ili varijaciju tog odgovora s odrezanim britanskim akcentom. - Ja nisam budala. Vi ste iza mene i imate oružje, a ja vas ne vidim. Jason je istrgao vozačevo ogledalo iz potpornja i u ruci s lakoćom slomio klin. - Onda sam ja tvoje oči odostraga, upamti to. Osim toga sam kraj tvog života. - Razumio - bivši oficir kraljevskih komandosa jednolično je ponovio tu riječ. S mapom raširenom na koljenima, Bourne je u lijevoj ruci imao bate-rijsku svjetiljku, a u desnoj automatik. Proučavao je putove koji vode na jug. Nakon svakih pola sata vožnje i praćenja točaka označenih u karti, Jason je znao da mu je vrijeme neprijatelj. Iako je ubojičina desna ruka bila djelotvorno imobilizirana, Bourne je znao da se ne može mjeriti s mlanim, snažnijim čovjekom na vrhuncu snage. Koncentrirano nasilje protekla tri dana uzelo je svoj obol fizički, mentalno i - htio on to priznati ili ne -emotivno i dok to Jason Bourne nije morao priznati, David Webb je to objavljivao svakom žilicom svog emotivnog bića. Profesora treba držati na uzdi, duboko unutra, prigušena glasa. Page 235 Bourneova nadmoć Ostavi me na miru! Ti si mi bezvrijedan! Svako malo Jason bi osjetio mrtvu težinu kapaka koji mu zatvaraju oči. Strelovito bi ih otvorio, a onda bi grubo uhvatio neki dio tijela i bolno ga uštipnuo, osobito s unutrašnje strane bedra, ili bi nokte zabio u usne. Bol bi otjerala iscrpljenost. Bio je svjestan svog položaja - samo samoubilačka 441 budala ne bi bila toga svjesna - a nije bilo vremena ili mjesta da stanje poboljša aksiomom koji je ukrao od Meduzina Echa... hrabri Echo... nema vremena za odmaranje, nema mjesta za to.

I dok je prihvaćao svoju ocjenu sebe i svog položaja, morao je prihvatiti i ocjenu o svom zarobljeniku. Ubojica je bio sasvim budan; njegova se budnost vidjela u vještini za volanom jer je Jason zahtijevao brzinu po čudnim i nepoznatim putevima. Ona je bila i u njegovoj stalno pokretnoj glavi, a bila mu je i u očima kad god bi ih Bourne pogledao, a vidio bi ih često, kad god bi rekao ubojici da uspori i pazi na odvojke ceste slijeva ili zdesna. Samozvanac bi se okrenuo na sjedištu - pogled na tako poznate crte uvijek bi šokirao Jasona - i pitao je li cesta ispred njega baš ona koju žele njegove ≫oči≪. Pitanja su bila nevažna; bivši komandos je stalno proučavao fizičko i mentalno stanje svog uzničara. Bio je iskusan i uvježban krvnik, smrtonosni stroj koji je znalo da mu život ovisi o prednosti koju bi stekao nad neprijateljem. Sjedio je, promatrao nadajući se trenutku kad će se protivnikovi kapci zatvoriti na koji trenutak ili će mu oružje ispasti iz ruke ili će neprijatelj za trenutak nasloniti glavu na naslon sjedišta. To su bili znakovi koje je očekivao, propusti koje bi mogao kapitalizirati da nasilno izmijeni okolnosti. Bourneova je obrana, prema tome, ovisila o svijesti, o njegovim neočekivanim postupcima, kako bi psihološka ravnoteža ostala njemu u prilog. Koliko će to potrajati - koliko će on potrajati? Vrijeme je bilo neprijatelj, a ubojica pred njim sekundarni problem. U prošlosti - toj nejasno zapamćenoj prošlosti - imao je posla s drugim ubojicama, manipulirao je s njima jer su to bila ljudska bića podložna lukav-štinama njegove mašte. Kriste, do toga je došlo! Tako jednostavno, tako logično - a on je tako umoran... Njegova svijest. Ništa drugo nije ostalo! Mora stalno razmišljati, stalno poticati maštu i navesti je da djeluje. Ravnoteža, ravnoteža! Mora je održati na svojoj strani! Misli. Djeluj. Čini neočekivano! Skinuo je prigušivač s pištolja i uperio ga u zatvoreni desni prozor. Povukao je obarač. Eksplozija od koje su zaigrali bubnjići odjeknula je zatvorenim automobilom. Staklo se razmrskalo, a u kola je prodro noćni zrak. - Zašto je to bilo, dovraga? - viknuo je samozvanac-ubojica zgrabivši volan još jače nakon što mu je gotovo ispao iz ruke. - Da bih te naučio o ravnoteži - odgovorio je Jason. - Trebalo bi da shvatiš da sam ja neuravnotežen. Idući pucanj bi ti mogao odvaliti glavu. - Vi ste jebeni lunak, eto što ste vi! - Drago mi je da si to shvatio. Mapa. Jedna od civiliziranih stvari u vezi s cestovnom kartom NRK - a u skladu s kvalitetom kineskih vozila - su zvjezdice koje označavaju garaže koje su otvorene dvadeset i četiri sata duž glavnih prometnih pravaca. Dovoljno je zamisliti kakav bi metež nastao na cesti kad ne bi bilo takvih garaža, a vojnim i javnim vozilima treba osigurati popravke; to je bila sretna okolnost za Bournea. - Oko četiri milje ispred nas je benzinska crpka - rekao je ubojici -Jasonu

Bourneu, sjetio se. - Stani i napuni rezervoar, ali nemoj reći ni riječi - što bi bilo glupo i pokušati jer ti očito ne znaš jezik. Moraš upamtiti nekoliko bijednih riječi koje su ti potrebne. - Vi govorite kineski? - Zato sam ja original, a ti lažna kopija. - Možete si to zadržati, gospodine Originalu! Jason je opet ispalio metak koji je raznio preostalo staklo. - Imitacija! -viknuo je podigavši glas iznad zvuka vjetra. - Upamti to. Vrijeme je neprijatelj. U mislima je izvršio inventuru svoje situacije. Novac mu je bio primarnom municijom Imao je više novca nego bi stotinu Kineza moglo zaraditi za sto godina, ali sam novac nije odgovor. Samo vrijeme je odgovor. Ako nešto toliko željno mora iznijeti s golemog prostranstva Kine, to treba biti zrakom, a ne kopnom. Toliko ne bi izdržao. Opet je proučavao kartu. Uzelo bi mu trinaest do petnaest sati da stigne do Šangaja - ako kola izdrže i ako on izdrži i ako se oni provuku kroz provincijska središta jer je znao da će biti objavljena uzbuna zbog jednog ili dvojice zapadnjaka koji pokušavaju proći. Uhvatili bi ga - njih bi uhvatili. A ako i stignu do Šangaja, koji ima aerodrom bez stroge kontrole, Page 236 Bourneova nadmoć koliko bi komplikacija moglo nastati? Postoji jedna opcija - uvijek ima opcija. To je ludo i nečuveno, ali jedino što mu je preostalo. Vrijeme je neprijatelj. Učini to. Nema drugog izbora. Zaokružio je mali znak pored grada Jinana. Aerodrom. Zora. Posvuda vlaga. Zemlja, visoka trava i metalna ograda blistali su od jutarnje rose. Iza ograde, u daljini, nalazila se jedna jedina poletno--sletna staza, blistava crna pruga koja je presijecala nisko pokošeno polje, poluzeleno od jutarnje vlage, polusmene od snage jučerašnjeg sunca koje je pržilo. Limuzina shangai bila je daleko od aerodromske ceste, što je bilo moguće dalje, opet skrivena lišćem. Samozvanac je opet bio imobili-ziran, sada palcima. Pritisnuvši mu pištolj u desnu sljepoočicu, Jason je naredio ubojici da od žice na koturima veže dvostruki klizni uzao na svakom .443 palcu, a onda je dva kraja žice jako zategao oko ubojičinih zglavaka. Kao što je komandos otkrio, pri najmanjem pritisku, kao što je okretanje i razdvajanje ruku, žica zadire sve dublje u meso. - Kad bih bio na tvome mjestu - upozorio ga je Boume - bio bih oprezan. Možeš li sebi predočiti kako bi ti bilo bez palčeva? Ili da su ti glavni isječeni. - Jebeni tehničar. - Vjeruj u to.

Svjetlo se upalilo u jednokatnoj kući preko aerodroma koja je na pročelju imala niz malih prozora. To je neka vrsta barake, jednostavne arhitekture, ali funkcinalna. Zatim su se upalila druga svjetla - gole žarulje, više sjaj nego svjetlo. Baraka, vojarna. Jason je razvezao omot s odjećom, posla-gao odjevne predmete na travu i odijelio ih. Tu je bila velika mao-jakna, par zgužvanih glača velikog broja te kapa sa štitnikom koja se standardno nosi s tom odjećom. Stavio je kapu i jaknu koju je zakopčao iznad džempera, a onda je ustao i preko svojih hlača navukao druge, velike. Učvrstio ih je s opasačem od mrežaste tkanine. Poravnao je sumornu nezgrapnu jaknu preko hlača i okrenuo se ubojici koji ga je gledao s iznenanenjem i znatiželjom. - Prini ogradi - rekao je Jason, sagnuo se i nešto potražio u torbi. - Spusti se na koljena i nasloni se na ogradu - nastavio je izvukavši metar i pol dugi tanki najlonski konopac. - Pritisni lice u vezove. Oči naprijed! Požuri! Ubojica je učinio kako mu je rečeno. Vezane ruke su nespretno i bolno stajale pred njim izmenu tijela i ograde, a glavu je pritisnuo u žičanu ogradu. Bourne mu je brzo prišao i provukao konopac s desne strane ubo-jičina vrata. Gurnuvši prste kroz otvorene kvadrate ograde, provukao je uže preko komandosova lica pa ga povukao natrag. Čvrsto ga je povukao i zauzlao na donjem dijelu ubojičine lubanje. Radio je tako brzo i tako neočekivano da je bivši oficir jedva mogao izgovoriti riječi prije nego je shvatio što se dogana: - Sto vi to... oh, Kriste! - Kao što je onaj manijak rekao D'Anjouu prije nego mu je zario mač u glavu, ti nigdje ne ideš, majore. - Vi ćete me ovdje ostaviti? - upita ga ubojica ošamućen od čunenja. - Ne budi glup. Mi smo u prijateljskom sistemu. Gdje idem ja, ideš i ti. Zapravo, ti ideš prvi. - Kamo? - Kroz ogradu - rekao je Jason i iz torbe izvukao rezač za žicu. Stao je rezati šablonu oko ubojičina torza i s olakšanjem opazio da je žica ograde znatno slabija i tanja od one u skloništu za ptice. Završivši izrez, Bourne je 444 otkoraknuo, podigao desnu nogu i stavio je izmenu samozvanečvih lopatica. Pritisnuo je. Ubojica i ograda srušili su se na travu s druge strane. - Isuse! - vrisnuo je komandos osjećajući bol. - Jebeno smiješno, zar ne? - Ne osjećam se ni najmanje zabavno - odgovorio je Jason. - Svaki pokret koji učinim vrlo je neveseo, vrlo ozbiljan. Ustani i budi tiši. - Za Kristovo ime, ja sam vezan za ovu jebenu ogradu! - Slobodna je. Ustani i okreni se. - Ubojica je nezgrapno i teturavo stao na noge. Bourne je pregledao svoje djelo; pogled na obris žičane mreže privezane za gornji dio ubojičina tijela, a činilo se da žicu drži na mjestu istureni nos, uistinu je otkrio smiješan prizor. Ali razlog zašto je žica ovdje nije bio ni

najmanje smiješan. Samo ubojica koji je siguran ispred njegovih očiju znači otklanjanje rizika. Jason nije mogao nadzirati ono što nije mogao vidjeti, a što nije mogao vidjeti moglo ga je stajati života... Sto je mnogo važnije, života žene Davida Webba. Ne prilazi mi! Ne uplići se! Suviše smo blizu! Bourne je potegnuo omču i oslobodio je pa je jedan kraj držao u ruci. Ograda je pala, a prije nego se ubojica mogao prilagoditi, Jason je naglo povukao konopac Page 237 Bourneova nadmoć oko komandosove glave podigavši ga toliko da je zatvorio ubojičina usta. Stegao ga je jače, jače, tako da se ubojičina vilica otvorila i postala razjapljenom crnom rupom okruženom granicama bijelih zubi. Meso mu se zgužvalo, a iz grla su mu dopirali nejasni glasovi i škrta mrmljanja. - Zaslugu za ovo ne pripisujem sebi, majore - rekao je Bourne, zau-zlavši tanki najlonski konopac; ostavio je slobodnim samo osamdesetak centimetara. - Gledao sam D'Anjoua i druge. Nisu mogli govoriti, gušili su se u svojim izbljuvcima. I ti si ih vidio i cerekao se. Kako je to, majore?... Oh, zaboravio sam, ne možeš govoriti, zar ne? - Gurnuo je ubojicu naprijed, a zatim ga uhvatio za rame i skrenuo ga ulijevo. - Zaobići ćemo kraj piste. Kreni! Dok su zaobilazili travu aerodroma držeći se u tami rubova, Jason je proučavao relativno primitivan aerodrom. Iza baraka bila je mala okrugla zgrada s mnogo stakla, ali nije bilo nikakva svjetla osim jednog sjaja u maloj četvrtastoj strukturi na sredini krova. Zgrada je bila Jinanov terminal, pomisli Bourne, jedva osvijetljena četvorina na vrhu kontrolnog tornja. Lijevo od baraka, najmanje šezdesetak metara prema zapadu, bio je tamni, otvoreni hangar za održavanja visokog krova. Velike ljestve na kotačima pored širokih vrata odražavale su jutarnje svjetlo. Očito je da tu nije bilo ljudi jer su svi još u vojarni. Na južnom krugu polja, s obiju strana staze i jedva uočljivi, bili su avioni, pet aviona s propelerima, ali nijedan nije iza- 445 zivao poštovanje. Jinanski aerodrom je drugorazredni, čak trećerazredni aerodrom kojemu sada nesumnjivo podižu klasu zahvaljujući i stranom ulaganju, ali koji je još daleko od menunarodnog statusa. Pa ipak, zračni koridori su zračni kanali i nisu podložni kozmetičkim ili tehnološkim hirovima aerodroma. Jednostavno treba ući u jedan od tih kanala i držati kurs leta. Nebo ne priznaje granice, za razliku od ljudi na zemlji i zemaljskih strojeva. Združeni postaju novi problem. - Idemo u hangar - prošaptao je Jason zgrabivši komandosa za rame. - Upamti, budeš li izazivao ikakvu buku, neće trebati da te ja ubijem - oni će to učiniti. A ja ću imati priliku da se izbavim opasnosti jer ćeš mi je ti dati. Ne sumnjaj u to. Sagni se! Trideset metara od njih stražar je izišao iz šuplje granevine s puškom preko ramena; raširio je ruke i duboko zijevnuo. Bourne je znao da je to trenutak da

nastupi; bolji se nije mogao očekivati. Ubojica je ležao ničice s rukama zavezanima žicom ispod sebe i razjapljenim ustima pritisnutima u zemlju. Dohvatio je slobodni dio konopca, zgrabio ubojicu za kosu i potegnuo mu glavu, a onda je konopac dvaput obavio oko ubojičina vrata. - Pokreneš li se, ugusit ćeš se - prošaptao je Bourne i ustao. Tiho je otrčao do zida hangara pa se brzo približio rubu i virnuo preko ruba. Stražar se jedva micao. Jason je odmah shvatio razlog - čovjek je urinirao. Sasvim prirodno i sasvim na mjestu. Bourne je odstupio od zgrade, zabio desnu nogu u travu pa pojurio naprijed; oružje mu je bila ukočena desna ruka i stopalo lijeve noge koje je našlo put do baze stražareve lubanje. Čovjek se srušio, onesviješten. Jason ga je povukao do kuta hangara, a zatim preko trave do mjesta gdje je ubojica ležao nepokretan, u strahu da se makne. - Učiš, majore - rekao je Bourne; opet je dohvatio komandosovu kosu. Činjenica da konopac s omčom ne bi mogao ugušiti samozvanca, kao što to ne bi moglo ni olabavjelo uže za sušenje rublja stavljeno oko nečijeg vrata, govorilo je nešto Delti. Njegov zarobljenik ne zna geometrijski misliti. Stresovi nisu snažna točka ubojičine mašte, jedino izgovorene prijetnje smrću. To je nešto što treba imati na umu. - Ustani - naredio mu je Jason. Ubojica je to učinio; razjapljena su mu usta gutala zrak, a oči bile ispunjene mržnjom. - Sjeti se Echa - podsjetio ga je Bourne čije su oči vratile prezir. - Ispričavam se, mislim na D'Anjoua. Na čovjeka koji ti je vratio život -neki život, u svakom slučaju, onaj koji ti se dopao. Tvoj Pygmalion, staro momče! A sada me slušaj i dobro me slušaj. Da li bi htio da ti maknem uže? - Auggh! - zaroktao je ubojica kimajući glavom dok mu se pogled iz mržnje pretvorio u molbu. - I da ti palčeve oslobodim? - Auggh, auggh! - Ti nisi gerila, ti si gorila - rekao je Jason izvukavši automatik. - Ali kao što smo običavali govoriti u starim danima - prije tvog vremena, momče220 - postoje ≫uvjeti≪. Vidiš: ili ćemo nas dvojica izaći odavde živi ili nestajemo, a naši smrtni ostaci će se naći na kineskom ognju, nema prošlosti, nema sadašnjosti - zacijelo nema retrospektive u pogledu našeg zadivljujućeg doprinosa društvu... Vidim, dosanujem ti. Žao mi je, zaboravi na sve. - Auggh! - Okay, ako inzistiraš. Prirodno, ja ti ne namjeravam dati oružje, a ako opazim Page 238 Bourneova nadmoć da ga nastojiš dohvatiti, ti si mrtav. Budeš li se ponašao kako treba, mogli bismo - samo mogli - pobjeći. Ono što ti uistinu govorim, gospodine Bourne, jest da ti tvoj ovdašnji klijent, ma tko to bio, ne može dozvoliti da živiš, kao ni meni. Razumio? Shvatio? Capisce?221

- Auggh! - Još nešto - dodao je Jason navlačeći uže koje je visilo preko komandosova ramena. - Ovo je najlon ili poliuretan ili kako god to još zovu. Kad gori, nabubri kao spužva, a nema načina da ga razvežeš. Bit će ti privezan na tvoja oba gležnja, a oba uzla zauzlana kao da su u cementu. Širina koraka bit će ti više od metra - samo zato što sam tehničar. Da li sam jasan? Ubojica je kimnuo, a Bourne je istodobno skočio nadesno i udario nogom u stražnji dio komandosovih koljena, što je ovog bacilo na zemlju; palci su mu krvarili. Jason je kleknuo. Lijevom rukom je držao pištolj na ubojičinim ustima, dok je prstima desne ruke odvezivao klizni uzao oko komandosove glave. - Kriste Svemogući! - vrisnuo je ubojica kad je palo uže. - Drago mi je da si religiozno orijentiran - rekao je Bourne spustivši oružje. Brzo je nabacio uže oko ubojičina gležanja oblikujući četvrtasti uzao na svakom zglobu; upaljačem je spario krajeve. - Možda će ti trebati. - Uzeo je pištolj i naslonio ga na ubojičino čelo. Odmotao je žicu oko zatvorenikovih zglavaka. - Skini ostalo - naredio mu je. - Budi oprezan s palcima, povrijeneni su ti. - Ni desna ruka mi nije komad kolača! - odgovorio je Englez, boreći se s kliznim uzlovima. Oslobodivši ruke, ubojica ih je stresao, a zatim isisao krv s rana. - Imate li svoju čarobnu kutiju, gospodine Bourne? - upitao je. 220 Jason se ruga ubojici, Britancu, oslovljavajući ga na britanski način s chap (momak, prijan). (op. prev.) 221 Razumije? (tal.); (op. prev.) 446 ,*..,. 447 - Uvijek je na udaljenosti ruke, gospodine Bourne - odgovorio je Jason. - Sto ti treba? - Zavoj. Prsti krvare. To se zove sila teže. - Dobro si školovan. - Bourne je uhvatio torbu iza sebe, povukao je i spustio ispred komandosa ciljajući pištoljem u ubojičinu glavu. - Popipaj. To je kotur blizu vrha. - Našao sam ga - rekao je ubojica. Uzeo je zavoj i brzo ga omotao oko palčeva. - Ovako učiniti bilo kome je prljavo jebena stvar - dodao je kad je završio. - Sjeti se D'Anjoua - mirno će Jason. - On je htio umrijeti, za ime Krista! Što je, dovraga, trebalo da ja učinim? - Ništa. Jer si ništa. - Ako je tako, dakle, to me nekako stavlja na vašu razinu, svece, zar ne? On me načinio po vama! - Nisi talentiran - primijeti Jason Bourne. - Manjkav si. Ti ne znaš misliti geometrijski. - Sto to znači?

- Pozabavi se time. - Delta je ustao. - Ustani! - naredio mu je. - Kažite mi - sada će ubojica, odgurnuvši se od zemlje. Zagledao se u cijev koja mu je prijetila glavi. - Zašto mene? Zašto ste uopće izišli iz posla? - Zato jer nikad nisam bio u njemu. Odjednom reflektori - jedan za drugim - stadoše osvjetljavati polje, a žuta svjetla piste izbila su sjajem cijelom dužinom poletno-sletne staze. Ljudi su istrčali iz baraka; jedan dio se uputio prema hangaru, a drugi su pošli iza zgrada, gdje su iznenada zagrmjeli motori nevidljivih vozila. Upaljena su i svjetla terminala; aktivnost na sve strane. - Skini njegovu jaknu i kapu - naredio mu je Bourne pokazujući pištoljem na onesviještenog stražara. - Stavi ih na sebe. - Neće mi biti prikladni! - Možeš ih dotjerati u Saville Rowu. Kreni! Samozvanac je učinio kako mu je kazano; desna ruka mu je bila takvim problemom da mu je Jason morao pridržati rukav. Dok je Bourne gurkao komandosa pištoljem, obojica su potrčala do zida hangara, a onda se oprezno uputili prema kraju zgrade. - Da li se slažemo? - upitao je Bourne šapćući, gledajući u lice koje je toliko nalik njegovu licu prije više godina. - Izlazimo ili umiremo? - Razumio - odgovorio je komandos. - Ono vrišteće kopile s krvavim ukrašenim mačem je jebeni lunak. Ja želim van! 448 - Takvo ti reagiranje nije bilo na licu. Page 239 Bourneova nadmoć - Da je bilo, manijak bi se okrenuo na mene! - Tko je on? - Nikad čuo ime. Jedino niz veza da se dopre do njega. Prva je bio čovjek u garnizonu Guangdong, zvao se Soo Jiang... - Čuo sam ime. Zovu ga - Svinja. - Vjerojatno je točno, ne znam. - A onda, druga veza? - Ostavlja se broj na stolu pet u casinu u... - Kam Pek, Macao - prekinu ga Jason. - Što onda? - Ja nazivam broj i govorim francuski. Taj Soo Jiang je jedan od nekolicine koji govore taj jezik. On odrenuje vrijeme sastanka; uvijek je isto mjesto. Idem preko granice do polja u brdima gdje dolazi helikopter, a netko mi daje ime mete. I pola novca za ubojstvo... Gledajte! Dolazi! Okružuje radi spuštanja. - Moj je pištolj na tvojoj glavi. - Razumio. - Da li tvoja obuka uključuje i letenje u jednoj od tih stvari?

- Ne. Samo iskakanje iz njih. - To nam neće učiniti nikakvo dobro. Avion sa žmirkavim svjetlima na krilima spuštao se sa sve svjetlijeg neba prema sletnoj stazi. Avion je glatko sletio. Rulao je do ruba asfalta, okrenuo nadesno pa se zaputio prema terminalu. - Kai guan gi you! - uzviknuo je glas ispred hangara; čovjek je pokazivao na tri vozila s gorivom poredana sa strane objašnjavajući na koje vozilo misli. - Oni će uzeti gorivo - rekao je Jason. - Avion će opet poletjeti. Hajdemo u njega. Ubojica se okrenuo, a lice - to lice - bilo je molećivo. - Za ime Krista, dajte mi nož, nešto! - Ništa. - Ja mogu pomoći. - Ovo je moj show, majore, ne tvoj. S nožem bi mi zasjekao trbuh. Nikako, momče. - Da long xia! - viknuo je isti glas ispred hangara opisujući državne službenike kao velike rakove. - Fang song - nastavio je govoreći svima da se opuste, da će avion odrulati od terminala, a onda će do njega doći prvo od tri vozila s gorivom. 449 Službenici su izišli iz aviona; avion se okrenuo na mjestu i vratio se na pistu dok je toranj upućivao pilota gdje će uzeti gorivo. Vozilo je pojurilo. Ljudi su skočili iz karoserije i stali navlačiti cijevi s njihovih mjesta. - To će potrajati desetak minuta - rekao je ubojica. - To je kineska verzija poboljšanog DC-3. Avion se zaustavio, motori su utihnuli, ljestve su odgurnute do krila. Ljudi su se uspeli, otvorili poklopce spremnika za gorivo i umetnuli štrcala neprekidno brbljajući. Iznenada su se otvorila poluvrata u sredini trupa, a onda su se metalne ljestve spustile na zemlju. Izašla su dvojica u uniformi. - Pilot i navigator - rekao je Boume - a nisu izišli samo da izravnaju noge. Provjeravaju svaku prokletu stvar koju obavljaju ti ljudi. Mi ćemo oprezno podesiti vrijeme, majore, a kad ja kažem ≫kreni≪, onda kreni. - Pravo do vrata - suglasio se ubojica. - Kad drugi tip nagazi na prvu stepenicu. - Otprilike tako. - Diverzija? - Na koji način? - Sinoć ste imali prilično lijepu predstavu. Imali ste svoju proslavu /*• • 222 Četvrtog srpnja. - Sav sam vatromet potrošio... Čekaj malo. Vozilo s gorivom.

- Dignete ga u zrak pa ode i avion. Osim toga, to ne možete podesiti da se dogodi baš u trenutku kad se tipovi vraćaju u avion. - Ne ta kola - rekao je Jason tresući glavom i gledajući iza komandosa. - Onaj ondje. - Boume je kretnjom pokazao na bliži od dva crvena kamiona-cisterne ispred njih, udaljen nešto više od trideset metara. - Ako taj ode, prva će naredba biti: odmaknite avion što dalje. - A mi ćemo biti mnogo bliže nego smo sada. Učinio to. - Ne - ispravio ga je Jason. - To ćeš ti učiniti. Točno onako kako ti kažem s pištoljem nekoliko centimetara od tvoje glave. Kreni! Potrčali su do cisterne, a ubojica je vodio. Pokrivali su ih slabo svjetlo i Page 240 Bourneova nadmoć gibanje oko aviona. Pilot i navigator su baterijskim svjetiljkama osvjetljavali motore i štektali nestrpljiva narenenja ekipi za održavanje aviona. Bourne je naredio komandosu da klekne ispred njega; i on je zatim kleknuo ispred otvorene torbe te izvukao omot gaze i bacio je na tlo. Lijevom je rukom klizio sve do mjesta gdje je ulazila u rezervoar. - Pazi na njih - rekao je komandosu. - Koliko još? I idi polako, majore. Ja te pratim. - Rekao sam da želim izići. Ja ne kanim sjebati posao! 222 Praznik u SAD-u koji se obično proslavlja vatrometom; dan usvajanja Deklaracije o nezavisnosti 1776. Službeni naziv: Dan nezavisnosti, (op. prev.) - Dakako, želiš izaći, ali nekako predosjećam da bi ti to radije učinio sam, lišen moga društva. - Ta mi pomisao uopće nije pala na pamet. - Onda ti nisi moj čovjek. - Mnogo hvala. - Ne, mislio sam što sam rekao. Ta bi pomisao meni pala na pamet... Koliko još? - Izmenu dvije i tri minute, po mom sudu. - Kakav ti je sud? - Više od dvadeset misija u Omanu, Jemenu i južnijim točkama. Avion sličan po grani i mehanizmu. Sve ja to znam, svece. Dvije do tri minute, ne više od toga. - Dobro. Vrati se ovamo. - Jason je nožem razrezao crijevo cisterne, dovoljno da omogući stalni dotok goriva, ali tako da crpka jedva radi. Ustao je prateći ubojicu pištoljem pa mu uručio omot gaze. - Izvuci oko metar i pol te namoči gorivom koje ovdje curi. - Ubojica je kleknuo i slijedio Bourneove upute. - Sada - nastavio je Jason - umetni kraj u prorez gdje sam zasjekao crijevo. Dalje - dalje. Posluži se palcem! - Ruka mi više nije što je nekad bila! - Lijeva jest. Jače pritisni! - Bourne je bacio brz pogled na avion koji je

primao - primio - gorivo. Komandosov je sud bio točan. Ljudi su se spuštali s krila i namotavali crijeva natrag na cisternu. Odjednom su pilot i oficir leta izvršili posljednju provjeru. Za manje od minute uputit će se prema poluvratima na trupu! Jason je uzeo šibice i bacio ih ispred ubojice s oružjem uperenim u njegovu glavu. - Zapali. Sad! - To će planuti kao prokleta štapka nitra!223 Dignut će nas obojicu u zrak, osobito mene! - Neće, ako učiniš kako treba! Stavi gazu na travu koja je mokra... - Usporit će vatru...! - Požuri! Hajde! - Učinjeno! - Plamen je poskočio s kraja zavoja od gaze, ali je odmah pao i počeo se postupno širiti gazom. - Prokleti tehničar - rekao je komandos zadržavajući zrak dok se ispravljao. - Hajde ispred mene - naredio mu je Bourne pričvrstivši torbu za remen opasača. - Počni hodati ravno naprijed. Smanji visinu i uvuci ramena kao što si učinio u Lo Wuu. - Isuse Kriste. Vi ste bili...? - Kreni! 1 Nitroglicerin; {op. prev.) 4&L Autocisterna se stade udaljavati od aviona, zatim je zaokružila naprijed izmičući se ljestvama pa se usmjerila ulijevo gdje je bila parkirana prva autocisterna... pa opet zaokružila, sada desno iza oba stacionarna vozila da bi vozač doveo kola usporedo s onim čijem se spremniku približavala zapaljena gaza. Plamen je svladavao posljednji dio gaze! Jedna iskra koja će ući kroz osigurač koji već propušta gorivo i cisterna će eksplodirati šaljući vreli metal u ranjivu školjku druge cisterne. Svake sekunde! Pilot je kretnjom rekao oficiru leta da krenu prema vratima. - Brže! - viknuo je Bourne. - Budi spreman trčati! - Kad? - Znat ćeš. Nisko ramena! Savij kičmu, prokletstvo! - Krenuli su nadesno prema avionu prolazeći kroz skupinu radnika koja je pošla prema hangaru. - Gongju ne? - viknuo je Jason prekorivši kolegu što je ostavio iza sebe, pored aviona, vrijedan alat. - Gong ju? — viknuo je čovjek, posljednji u skupini, zgrabivši Bour-neovu ruku dok je drugom držao kutiju s alatom. Pogledi im se susretoše i radnik je bio zapanjen; lice mu se iskrivilo od šoka. - Tian a! - vrisnuo je. Dogodilo se. Autocisterna je eksplodirala uputivši nepravilne jastuke vatre koji su pulsirali na nebu, dok su smrtonosni djelići iskrivljenog metala bušili prostor i iznad i sa strana autocisteme u plamenu. Radnici su vriskali u jedan Page 241

Bourneova nadmoć glas i potrčali u svim smjerovima, većina pod zaštitu hangara. - Trči! - viknuo je Jason. Ubojici to nije trebalo reći; obojica su potrčala do aviona i otvorenih vrata kod kojih je pilot, koji se već uspeo, zapanjeno zurio dok je oficir leta ostao kao zamrznut na ljestvama. - Kuai! - riknuo je Bourne držeći lice u sjeni i gurajući komandosovu glavu naniže. - Jia feiji...! - dodao je vičući, govoreći pilotu da se ukloni od vatrene zone radi sigurnosti aviona - a on je iz ekipe održavanja pa će zatvoriti vrata. Eksplodiralo je i drugo vozilo, a suprotstavljeni zidovi eksploziva oblikovali su vulkansku erupciju vatre i vrelog metala. - Imaš pravo! - viknuo je pilot na kineskom; zgrabio je kopilota za košulju i povukao ga unutra; obojica su potrčala prema kabini. To je bio trenutak, pomisli Jason. Preispituje se. - Uni! - naredio je komandosu kad je eksplodiralo i treće vozilo bljuzgajući vatru po polju i još nesigurnom svjetlu dana. - U redu! - sad je viknuo ubojica podigavši glavu i ispravivši tijelo za skok stubama. A onda, kad se čula još jedna zaglušujuća eksplozija, ubojica se naglo okrenuo na stubištu i izbacio desnu nogu prema Bourneovim preponama dok je rukama krenuo da mu ščepa oružje. Jason je bio spreman. S cijevi pištolja udario je u komandosov zglavak, zatim ga podigao i udario preko ubojičine sljepoočice; krv je potekla dok se ubojica srušio lenima u avion. Bourne je preskočio stube i nogama izgurao onesviješteno tijelo samozvanca kroz metalna vrata. Potegnuo je vrata na mjesto, spustio zasune i osigurao vrata. Avion je stao mlati odmah skrenuvši nalijevo, što dalje od vatrenog središta opasnosti. Jason je skinuo torbu, izvukao drugi najlonski konopac pa ubojičine zglavke vezao za dvije široko odvojene sjedišne karike. Nije bilo mogućnosti da se komandos sam oslobodi - barem je Bourne nije mogao smisliti - ali je za svaki slučaj presjekao uže koje je vezivalo ubojičine gležnjeve, razdvojio mu noge pa svaku vezao za suprotne karike preko uskog prolaza. Napokon je ustao i uputio se prema pilotskoj kabini. Avion je sada bio na pisti i jurio po njezinoj crnoj površni, ali su motori odjednom umukli. Avion se zaustavio ispred terminala gdje se okupila skupina državnih službenika promatrajući sve bučnije eksplozije na mjestu udaljenom samo četvrt milje prema sjeveru. - Kai ba! - rekao je Bourne stavivši cijev automatika na stražnju stranu pilotove glave. Kopilot se uzvrtio na sjedištu. Jason je pomaknuo ruku i progovorio čistim mandarinskim. - Pazite na svoje kazaljke i brojčanike te pripremite polijetanje, a onda mi dajte mape. - Neće nam odobriti - viknuo je pilot. - Moramo pokupiti petoricu dužnosnika. - Kamo?

- Baoding. - To je sjever - primijetio je Bourne. - Sjeverozapad - inzistirao je kopilot. - Dobro. Krenite na jug. - Neće nam dozvoliti! - vikao je pilot. - Vaša je prva dužnost da spasite avion. Vi ne znate što se tamo dogana. Mogla bi biti sabotaža, pobuna, ustanak, Učinite kao što kažem ili ste obojica mrtvi. Mene nije briga. Pilot je naglo trznuo glavom i zagledao se u Jasona. - Vi ste zapadnjak! Govorite kineski, ali ste zapadnjak! Što to radite? - Preuzimam zapovijed nad avionom. Preostalo vam je još mnogo staze. Krenite! Jug! I dajte mi karte. Vratiše se uspomene. Daleki zvuči, daleki prizori, daleka grmljavina. - ≫Snake Lady, Snake Lady! Odgovori. Koje su koordinate tvog sektora?≪ 453 Usmjerili su se prema Tam Quanu i Delta nije htio prekinuti šutnju. On je znao gdje su, a to je jedino bilo važno. Zapovjedni stožer Sajgon može i u pakao, on ne želi omogućiti sjeverovijetnamskim monitorima ni da pretpostave kamo oni lete! ≫Ukoliko ne želite ili ne možete odgovoriti, Snake Lady, ostanite ispod dvjesto metara! Prijatelj vam govori, vi guzice! Nemate ih mnogo ovdje dolje. Njihov će vas radar uloviti iznad dvjesto i dvadeset≪. Ja to znam, Sajgon, i moj pilot to zna, iako mu se to ne svina, ali ja ipak neću prekinuti šutnju. ≫Snake Lady, potpuno smo vas izgubili! Može li neki umno zaostali u toj misiji čitati kartu?≪ Da, ja je mogu vrlo dobro čitati, Sajgon. Zar mislite da bih otišao sa svojim timom vjerujući ikome od vas? Prokletstvo, dolje je moj brat. Ja vam nisam Page 242 Bourneova nadmoć važan, ali on jest! - Vi ste ludi, zapadnjače! - riknuo je pilot. - U ime duhova, ovo je težak avion, a mi smo jedva iznad vrhova stabala! - Držite nos gore - odgovorio je Bourne proučavajući kartu. - Spuštajte se i dižite, to je sve. - To je i glupost! - viknuo je kopilot. - Jedna struja prema dolje i mi smo u šumi! Otišli smo! - Vremenski izvještaji na vašem radiju kažu da se ne očekuju poremećaji... - To je iznad - vrisnuo je pilot. - Vi ne razumijete opasnosti! Ne ovdje dolje! - Kako je glasio posljednji izvještaj iz Jinana? - upita Jason, premda je znao tekst izvještaja.

- Nastojali su slijediti ovaj let na ruti do Baodinga - odgovorio je oficir. - U tome nisu uspjeli posljednja tri sata. Sada pretražuju planine Hengshio... Veliki dusi, zašto to vama govorim? I sami ste čuli izvještaje! Govorite bolje od mojih roditelja, a oni su obrazovani. - Okay, za dvije i pol minute zaokrenite sto i šezdeset stupnjeva i uspnite se na tristo metara. Bit ćemo iznad vode. - Bit ćemo u japanskom prostoru. Oni će nas srušiti! - Stavite bijelu zastavu - ili još bolje, ja ću razgovarati preko radija. Nešto ću smisliti. Možda nas čak otprate do Kovvloona. - Koivloon! - riknuo je oficir leta. - Nas će oboriti! Skinut će nas. - Sasvim moguće - suglasio se Bourne. - Ali to neću ja učiniti - dodao je. - Vidite, u konačnoj analizi, ja moram tamo stići bez vas. Zapravo, vi ne možete ni biti dio moje scene. Ja to ne mogu dozvoliti. 454 - To što vi govorite, apsolutno nema smisla! - očajnički će pilot. - Čim učinite zaokret od sto šezdeset stupnjeva, ja ću vam reći. -Jason je proučavao brzinu leta, kalibrirao milje na karti i izračunavao procijenjenu dužinu. Dolje je vidio obalu Kine kako pada iza njih. Pogledao je na sat; prošlo je devedeset sekundi. - Zaokret, kapetane - rekao je. - To bih učinio u svakom slučaju! - uzviknu pilot. - Ja nisam iz božanskog vjetra - kamikaze. Ja ne letim u svoju smrt. - Niti za vašu nebesku vladu? - Ni za koga. - Vremena se mijenjaju - rekao je Bourne usredotočivši pozornost na kartu. - Sve se mijenja. ≫Snake Lady. Snake Lady! Prekid! Ako me možete ćuti, maknite se odande i vratite se u bazu. Situacija je bez pobjednika! Citate li me? Prekid!≪ ≫Što vi želite, Delta?≪ ≫Leti dalje, mister. Za tri minute se možete izvući odavde.≪ ≫To sam ja. Sto je s vama i vašim ljudima?≪ ≫Izvući ćemo se.≪ ≫Vi ste suicidalan, Delta.≪ ≫Kažite mi o tome... U redu, neka svi provjere padobrane i spreme se za iskakanje. Neka netko pomogne Echu staviti ruku na konopac.≪ ≫Deraisonnable!≪ 4 Brzina leta bila je ujednačena - oko 600 kilometara na sat. Ruta koju je Jason odabrao - niski let iznad tjesnaca Formoze, pored Longhaija i Shantoa na kineskoj obali, te Hsinchua i Fengshana na Tajvanu, bio je dug oko 2400 kilometara. Prema tome, bilo je razborito očekivati četiri sata leta, minute plus ili minus. Vanjski otoci sjeverno od Hong Konga bit će vidljivi za pola sata.

Dvaput za vrijeme leta zazvao ih je radio, jednom je to bio nacionalistički garnizon na Quemoyu225, a drugi put patrolni avion iz Raopinga. Svaki je put Bourne preuzeo komunikaciju objasnivši u prvom slučaju da tragaju za onesposobljenim brodom koji prevozi tajvansku robu na kopno, a u drugom, gotovo prijetećim tonom, objasnio je da u misiji snaga sigurnosti NRK izvinaju obalu u potrazi za brodovima-krijumčarima koji su nesumnjivo izbjegli patrolama Raopinga. Ne samo da je u toj posljednjoj 224 Nerazumno! (franc); (op. prev.) 225 Olok koji pripada Tajvanu, (op. prev.) 455 komunikaciji bio neugodno arogantan, već se poslužio i imenom te službenim - vrlo tajnim - identifikacijskim brojem mrtvog urotnika koji leži ispod ruske limuzine u skloništu za ptice Jing Shan. Da li mu je bilo koji od sugovornika vjerovao ili nije, kao što je očekivao, bilo je nevažno. Nikome nije palo na pamet da uznemiri status quo ante. Život je bio dovoljno zamršen. Neka bude kako jest, neka idu. Gdje je prijetnja? Page 243 Bourneova nadmoć - Gdje je vaša oprema? - upita Jason obraćajući se pilotu. - Ja je letim1. - odgovorio je čovjek proučavajući instrumente, vidljivo potresen pri svakoj erupciji električnih poremećaja iz radija koji su najavljivali komunikaciju. Svaka je bila iz komercijalnog aviona. - Kao što možda znate ili ne znate, ja nemam plan leta. Mi smo u kursu kolizije s tucetom raznih aviona! - Prenisko smo za sudar - odgovori mu Bourne - a vidljivost je dobra. Imam povjerenja u vaše oči da nećete bubnuti u nekoga. - Vi ste umobolni! - doviknuo je kopilot. - Obratno. Ja se upravo spremam vratiti duševnom zdravlju. Gdje je vaša oprema za hitne slučajeve? S obzirom na način kako vi gradite mehaničke stvari, ne mogu zamisliti da nemate neku takvu opremu. - Kao na primjer? - upita pilot. - Čamci za spašavanje, urenaji za signalizaciju - padobrani. - Veliki dusi! - Gdje? - Poredak u stražnjem dijelu aviona, desna strana od kuhinje. - To je mudro - rekao je Bourne. - Kako bi vas inače prisilili da svoj posao radite kako treba? - Ludačenje. - Idem otraga, gospodo, ali će moj pištolj biti uperen ovamo. Držite kurs, kapetane. Ja sam vrlo iskusan i vrlo osjetljiv. Mogu osjetiti najmanju varijaciju u zraku. Ako je osjetim, svi smo mrtvi. Razumjeli?

- Manijak! - Kažite mi o tome. - Jason je ustao i pošao kroz trup zakoraknuvši preko svog zavezanog i ispruženog zatvorenika koji je digao ruke od borbe da se oslobodi; naslage osušene krvi pokrivale su mu ranu na lijevoj slje-poočici. - Kako stoje stvari, majore? - Pogriješio sam. Što drugo još želite? - Tvoje toplo tijelo u Kowloonu, to je što želim. - Tako da me neki kurvin sin postavi pred streljački stroj? - To ovisi o tebi. Budući da sam počeo spajati činjenice, možda će ti neki kurvin sin dati i medalju ako budeš igrao karte onako kako ih treba igrati. 456 - Vi ste nedokučiv sa svojim šiframa, Bourne. Što to znači? - Posluži li te sreća, vidjet ćeš. - Mnogo hvala! - viknuo je Englez. - Ne hvala meni. Ti si mi dao ideju, svece. Upitao sam te da li su te za vrijeme obuke naučili da upravljaš jednom od ovih stvari koje lete. Sjećaš li se što si mi odgovorio? -Što? - Rekao si da jedino znaš iskakati iz njih. - Sveto govno! Komandos, sa sigurno pričvršćenim padobranom na lenima, bio je vezan uspravno izmenu dvaju sjedala, nogu i ruku vezanih zajedno, desne ruke privezane za konopac otpuštanja. - Ti izgledaš kao da si nabijen na križ, osim što bi trebalo da su ti ruke raširene. - Za ime Božje, hoćete li govoriti smisleno? - Oprosti mi. Moje drugo ja se stalno pokušava izraziti. Nemoj učiniti nikakvu glupost, ti kopile, jer ćeš proći kroz ta vrata! Čuo me? Razumio? - Razumio. Jason se vratio u kabinu, sjeo, uzeo kartu i obratio se oficiru leta. - Sto kažu instrumenti? - upita ga. - Hong Kong je za šest minuta, ako ne ≫bubnemo u nekoga≪. - Imam potpuno povjerenje u vas, ali čak da se i deklariramo kao prebjezi, ne možemo se spustiti na Kai-tak. Usmjerite se sjeverno na Nove teritorije. - Aiya! - viknuo je pilot. - Prelazimo radar! Ludi Gurke će pucati na sve što iole podsjeća na Kopno! - Neće, ako vas ne mogu uloviti, kapetane. Držite se ispod dvjesto metara do granice, zatim se uspnite iznad planina kod Lo Wua. Možete uspostaviti radiovezu sa Shenzenom. - I što, u ime duhova, trebam znati? - Da je u pitanju otmica aviona, to je sve. Vidite, ja vam ne mogu dozvoliti da

budete dio mene. Ne možemo se spustiti u koloniju. Privukli bismo pozornost na vrlo stidljiva čovjeka - i njegova kompanjona. Padobrani su se naglo otvorili iznad njih, dvadeset metara užeta vezanog oko pasa isteglo se na vjetru dok je avion žurio na sjever prema Shen-zenu. Page 244 Bourneova nadmoć Spustili su se u vode ribljeg mrijestilišta južno od Lok Ma Chaua. Bourne je povukao konopac i privukao vezanog ubojicu bliže sebi dok 457 su vlasnici mrijestilišta vriskali na obalama svog četvrtastog jezerca. Jason je držao novac - više novaca nego muž i žena mogu zaraditi u godini dana. - Mi smo prebjezi! - viknuo je. - Bogati prebjezi. Koga to zanima? Nikog nije zanimalo, barem ne vlasnike mrijestilišta. - Mgoi! Mgois-saai! - ponavljali su zahvaljujući se čudnim ružičastim stvorenjima koja su pala s neba dok je Bourne izvlačio ubojicu iz vode. Odbacili su kinesku odjeću. Bourne je komandosove ručne zglobove privezao iza njegovih lena pa su on i njegov zarobljenik stigli na cestu koja vodi na jug u Kowloon. Mokra odjeća im se brzo sušila pod suncem, ali njihov izgled nije privlačio vozače ono malo vozila koja su bila na cesti, a još je manje bilo onih koji su htjeli pokupiti autostopiste. Bio je to problem koji je trebalo riješiti. Jason je bio iscrpljen; jedva je mogao hodati, a koncentracija mu je slabjela. Jedan krivi korak i mogao je izgubiti - ali nije smio izgubiti! Ne sada! Seljaci, uglavnom stare žene, vukli su se rubovima ceste; veliki crni šeširi široka oboda sklanjali su lica izmoždena od sunca dok su na ostarjelim lenima nosili jarmove s košarama proizvoda na objema stranama. Nekoliko ih je znatiželjno pogledalo neuredne zapadnjake, ali samo nakratko; njihov svijet nije pozivao iznenanenja. Bio je dovoljan da prežive; njihove su uspomene bile žive. Uspomene. Prouči sve. Naći ćeš nešto što možeš upotrijebiti. - Spusti se - Bourne je naredio ubojici. - Sa strane ceste. - Što? Zašto? -Jer ako to ne učiniš, nećeš vidjeti više od tri sekunde dnevnog svjetla. - Mislio sam da moje toplo tijelo želite da bude u Kowloonu! - Uzet ću hladno tijelo ako budem morao. Dolje! Na lena. Usput, možeš vikati glasno koliko želiš, nitko te neće razumjeti. Možda ćeš mi tako i pomoći. - Kriste, kako? - Ti si u traumi. - Što? - Dolje. Odmah! Englez se spustio na rub pločnika, okrenuo se na lena i zabuljio se u nebo dok su mu se prsa nadimala čudnim disanjem. - Čuo sam pilota -rekao je. - Vi ste

jebeni manijak! - Svakome njegovo tumačenje, majore. - Jason se iznenada okrenuo i stao vikati seljankama. - Jiu ming! — vikao je. - Qing bangmang! — Molio je starce da pomognu njegovu povrijenenom drugu koji ima ili slomljena lena 458 ili slomljena rebra. Iz torbe je izvadio novac i objasnio da je važna svaka minuta, da je liječnička pomoć potrebna što je prije moguće. Ako mu pomognu, on će darežljivo platiti njihovu ljubaznost. Kao jedan, seljaci su potrčali prema njemu, s očima ne na pacijentu, već na novcu; šeširi su im vijorili na vjetru, a zaboravili su na jarmove. - Na gunzi lai! - uzviknuo je Bourne moleći da mu donesu štapove ili komadiće drva kako bi ozlijenena čovjeka mogao držati u ravnom ukočenom položaju. Žene su potrčale u polja i vratile se s dugim bambusovim trskama. Čupale su mekane dijelove biljke koji će jadnom čovjeku donekle olakšati bol kad budu postavljeni na mjesta bolova. Pošto su to učinile usred glasnog izražavanja suosjećajnosti i usprkos pacijentovim protestima na engleskom, uzeli su Bourneov novac i pošli svojim putem. Osim jedne žene. Ona je opazila kamion koji im se približavao cestom sa sjevera. - Duo shao qian? - upita nagnuvši se prema Jasonovu uhu pitajući ga koliko će platiti. - Ni shuo ne - odgovori joj Bourne kazavši joj da kaže cijenu. Rekla je i Delta je pristao. - Raširenih ruku, žena je stala nasred ceste. Kamion se zaustavio. Uslijedilo je drugo pregovaranje s vozačem pa su ubojicu ukrcali na kamion, nauznak, vezanog za bambusovinu. Jason se uspeo iza njega. - Kako je, majore? - Ova je stvar puna glasnih jebenih pataka! - derao se komandos gledajući unaokolo u nizove drvenih kaveza sa svih strana; smrad se širio i nadjačavao sve izazivajući mučninu. Jedna ptica, u svojoj beskrajnoj mudrosti, izabrala je taj trenutak da štrcne mlaz izmetine u ubojičino lice. - Iduća stanica, Kowloon - rekao je Jason Bourne zatvorivši oči. 30 Zazvonio je telefon. Marie se okrenula u stolici, ali ju je zaustavila podignuta Page 245 Bourneova nadmoć ruka Moa Panova. Doktor je prešao preko hotelske sobe, uzeo slušalicu i progovorio. - Da? - rekao je mirno. Namrgodio se slušajući, a onda kao da je shvatio da bi njegov izražaj mogao uznemiriti pacijenta, pogledao je prema Mariji i zatresao glavom, a kretnjom ruke je odbijao svaki osjećaj hitnoće koji bi ona mogla povezati s pozivom. - U redu -nastavio je nakon jedne minute. - Ostat ćemo ovdje dok ne čujemo tvoj glas, ali ja te moram upitati Alex, i

oprosti mi izravnost. Da li te itko napojio pićem? - Panov se trznuo kad je nakratko udaljio slušalicu od uha. - Moj je jedini odgovor da sam suviše neupućen i neiskusan da bih spekulirao o tvojim prijašnjim slučajevima. Razgovarat ću s tobom kasnije. -Spustio je slušalicu. - Sto se dogodilo? - upita ga Marie koja je sada sjedila na rubu stolice. - Mnogo više nego je u to mogao prodrijeti, ali bilo je dovoljno. - Psihijatar se zaustavio i pogledao Marie. - Catherine Staples je mrtva. Ustrijelili su je pred njezinom kućom prije nekoliko sati... - O, moj Bože - prošapće Marie. - Taj krupni obavještajni oficir - nastavi Panov - onaj kojeg smo vidjeli na kowloonskoj stanici, koga si ti nazvala majorom, a Staplesova ga je prepoznala kao čovjeka koji se zove Lin Wenzu... - Sto je s njim? - Teško je ranjen i u kritičnom je stanju u bolnici. Odatle je Conklin nazvao, s javnog telefona u bolnici. 460 Marie je proučavala Panovljevo lice. - Postoji veza izmenu Catherinine smrti i Lina Wenzua, zar ne? - Da. Kad je Staplesova ubijena, shvatili su da su se u operaciju infiltrirali... - Kakvu operaciju? Tko? - Alex je rekao da će sve to doći kasnije. U svakom slučaju, sve se zakuhava, a taj Lin je možda dao život da začepi prodor - da ga ≫neutralizira≪, kako se Conklin izrazio. - O, Bože - zavapila je Marie, široko otvorenih očiju, s glasom na rubu histerije. - Operacije! Prodori... neutraliziranje, Lin, čak Catherine, prijateljica koja se okrenula protiv mene - mene sve to ne zanima! Što je s Davidom? - Kažu da je otišao u Kinu. - Dobri Kriste, ubili su ga! - kriknula je Marie skočivši sa stolice. Panov je potrčao i uhvatio je za ramena. Čvrsto ju je stegnuo prisiljavajući grčevitu trešnju njezine glave da se obuzda, inzistirajući šutnjom da ga pogleda. - Da ti kažem što mi je Alex rekao... Slušaj me! Polako, bez daha, kao da pokušava naći trenutak jasnoće u svom metežu i iscrpljenosti, Marie se ukrutila gledajući u prijatelja. - Sto? - prošapće. - Rekao je da je na neki način zadovoljan što je David tamo gore - ili tamo negdje - jer po njegovu sudu tako ima više prilike da preživi. - Ti vjeruješ u to? - vrisnu žena Davida Webba dok su joj suze ispunile oči. - Možda - rekao je Panov kimnuvši. Govorio je mekano i tiho: - Conklin je naglasio da bi ovdje u Hong Kongu Davida mogli ustrijeliti ili ga ubosti nožem u vrevi ulice - gomila svijeta, rekao je, jest i neprijatelj i prijatelj. Ne pitaj

me odakle ti ljudi vuku i nalaze svoje metafore, ja ne znam. - Što mi zapravo pokušavaš reći? - Što mi je Alex rekao. Rekao je da su ga naveli da se vrati, naveli ga da bude netko koga je on htio zaboraviti. Zatim je rekao da nikad nije bilo ravnoga ≫Delti≪. ≫Delta≪ je uvijek bio i ostao najbolji... David Webb je bio ≫Delta≪. Jason Bourne je bio dodatak nečemu što je već bilo uobličeno, završeno, proširenje boli koju si je izazvao, ali su njegove vještine bile izoštrene kao ≫Delta≪... U nekom pogledu, ja tvog muža poznajem kao i ti. - U tom pogledu, mnogo bolje, uvjerena sam - odgovori Marie odmarajući glavu na tješiteljskim prsima Morrisa Panova. - Bilo je toliko toga o čemu nije htio govoriti. Bio je previše uplašen ili se stidio... Oh, Bože, Mo! Hoće li mi se vratiti? - Alex misli da će se ≫Delta≪ vratiti. 461 Marie se odmakla od psihijatra i pogledala ga u oči; kroz suze joj je pogled bio ukočen. - Sto je s Davidom? - upita ga plačljivim šapatom. — Hoće li se on vratiti? - Ja ne mogu odgovoriti na to. Htio bih da mogu, ali ne mogu. - Tako. - Marie je pustila Panova i prišla prozoru gledajući na ulicu, na vrevu bogato osvijetljene ulice. - Upitao si Alexa je li pio. Zašto si to učinio, Mo? - Istog trenutka kako su mi riječi navrle, zažalio sam ih. Page 246 Bourneova nadmoć - Jer si ga uvrijedio? - upita Marie okrenuvši se psihijatru. - Ne. Jer sam znao da si ih čula i da ćeš tražiti objašnjenje. To ti ne bih mogao odbiti. - Dakle? - To je bilo posljednje što mi je rekao - dvije stvari, zapravo. Rekao je da nisi bila u pravu u vezi sa Staplesovom... - Nisam bila u pravu? Bila sam ondje. Vidjela sam. Čula njezine laži! - Nastojala te zaštititi, a da te ne uspaniči. - Druge laži! Sto je bilo drugo? Panov je ostao na mjestu i progovorio jednostavno držeći pogled na Marijinim očima. - Alex je rekao da koliko se to god bude činilo ludim, oni zapravo nisu toliko ludi, na kraju svega. - Moj Bože, oni su njega obradili! - Ne u cijelosti. On im neće reći gdje si ti - gdje smo mi. Rekao mi je da budemo spremni da krenemo nekoliko minuta nakon njegova idućeg poziva. Ne može se izložiti riziku da se vrati ovamo. Boji se da bi ga mogli pratiti. - I tako mi opet bježimo - ali nikamo ne možemo poći osim da se opet sakrijemo.

Naš obogaljeni sv. Juraj koji ubija zmajeve sad želi ležati s njima. - To nije pravedno, Marie. On nije tako rekao, niti sam ja tako rekao. - Govna, doktore! Da je moj muž tamo negdje ili gore negdje! Oni ga upotrebljavaju, ubijaju ga, a da nam ne kažu zašto! Oh, on može - ili bi samo mogao - preživjeti jer je tako strašno uspješan u onome što radi -radio je - a to je sve ono što je prezirao, ali što će ostati od tog čovjeka i njegova uma? Ti si stručnjak, doktore! Što će ostati kad mu se sve uspomene vrate? A bit će prokleto bolje da mu se vrate ili neće preživjeti! - Rekao sam ti, ja na to ne mogu odgovoriti. - Oh, ti si strašan, Mo! Sve što imaš jesu oprezno kvalificirane pozicije, ali nema odgovora, čak ni dobro treniranih projekcija. Ti skrivaš! Trebalo je da si ekonomist! Promašio si poziv! - Promašujem mnogo stvari. Uključujući zamalo i avion za Hong Kong. Marie je stajala nepokretno, kao ošinuta. Nagrnuo je novi val suza dok je potrčala Panovu zagrlivši ga. - Oh, Bože, žao mi je, Mo! Oprosti mi, oprosti mi! - Ja sam onaj koji se mora ispričati - odvratio je psihijatar. - Bio je to promašaj. - Nagnuo joj je glavu unatrag i blago joj milovao sivu kosu s pramenima bijele. - Zaboga, ja ne mogu podnijeti tu periku. - To nije perika, doktore. - Moja diploma, putem Searsa Roebucka226, nije obuhvaćala kozmeto-logiju. - Jedino liječenja tabana. - S njima je jednostavnije nego s glavama, vjeruj mojoj riječi. Zazvonio je telefon. Marie je otvorila usta, a Panov presta disati. Polako je okrenuo glavu prema strašnoj zvonjavi. Pokušaj to opet ili nešto slično i ti si mrtav! - zagrmio je Bourne steg-nuvši stražnji dio ruke gdje je meso potamnilo od snage udarca. Ubojica, sa zglavcima vezanima ispred sebe ispod rukava jakne, snažno je gurnuo vrata jeftinog hotela koja su mu uhvatila ruku i stisnula je o dovratak. - Sto dovraga očekujete da ću učiniti? - vikao je bivši britanski komandos. - Da mirno ušetam u lijepu noć nasmiješen pred streljačkim strojem? - Dakle, ti si i teoretičar - odgovori mu Bourne gledajući ubojicu kako se drži za prsni koš gdje je Jasonova desna noga zadala bolni udarac. - Možda je vrijeme da te pitam zašto si u poslu kojemu ja zapravo nisam bio dijelom. Zašto, majore? - Da li vas to doista zanima, gospodine Originalu? - progunnao je ubojica srušivši se u izlizanu fotelju pored zida. - Onda je na meni red da upitam zašto. - Možda zato što sebe nisam nikad razumio - odgovori mu David Webb. - Ja o tome razmišljam sasvim racionalno. - Oh, ja znam sve o vama! To je bio dio Francuzove obuke. Veliki Delta je bio poludio. Žena i djeca su mu pobijeni u vodi u mjestu koje se zove Pnom Pen, a ustrijelio ih je zalutali mlažnjak. Taj oh-tako-civilizi-rani učenjak je poludio

i zapravo ga nitko nije mogao kontrolirati i nikome nije bilo ni stalo jer su on i grupa koju je vodio učinili više štete nego svi pretraži-i-uništi227zajedno. Sajgon je rekao da ste skloni samoubojstvu, a s 226 Veliki lanac američkih trgovinskih kuća koje prodaju sve, a čak imaju i dopisne škole za stjecanje diplome, (op.prev.) 27 Taktika američkih komandosa nastala u vrijeme Vijetnamskog rata. (op. prev.) 462 U... 463 Page 247 Bourneova nadmoć njegova gledišta, što više, to bolje. Htjeli su da vi i smeće koje ste vodili najebete. Nisu željeli da se vratite. Vi ste im bili samo razlogom pometnje i zbunjenosti. Snake Lady, Snake Lady... prijatelj vam govori, vi guzice. Nemate ih puno dolje... Prekinite! To je situacija bez pobjednika! -Ja znam ili mislim da znam taj dio - odgovorio je Webb. - Tebe sam pitao. Ubojičine se oči raširiše dok je buljio u vezane zglobove. Kad je progovorio, zvuk njegovih riječi je bio jedva iznad šapata, glas je bio vlastitim odjekom, doimao se kao da je izvan zbilje. - Zato jer sam ja psiho228, ti kurvin sine! Znao sam to otkad sam bio dijete. Ružne mračne misli, noževi u životinje tek da im promatram oči i usta. Silovao susjedovu kćer, vika-rovo dijete jer sam znao da ne može ništa reći, a onda je dočekao na ulici nakon toga i otpratio je do škole. Imao sam jedanaest godina. A poslije, na Oxfordu, za vrijeme klupske zbrke, držao dječaka ispod vode, netom ispod površine, dok se nije udavio - da bih mu gledao oči i usta. Tada se vratio natrag u zgradu i bio najbolji u tom metežu, poput svake proklete budale koja se izvukla od orkanskog pljuska. Ondje sam bio pravi momak kao što je i primjereno očevu sinu. - Nisi nikad potražio pomoć? - Pomoć? S imenom kao što je Allcott-Price? - Allcott...? - Zapanjen, Bourne je gledao u svog zarobljenika. - General Allcott-Price? Montgomervjev dječak genij u Drugom svjetskom ratu? ≫Koljač Allcott≪, čovjek koji je vodio krilo kod Tobruka, a poslije je na cijevima prošao kroz Italiju i Njemačku? Engleski Patton?229 - Tada nisam bio živ, za ime Krista! Ja sam bio proizvod njegove treće žene - možda četvrte, koliko ja znam. Na tom je polju bio vrlo velik - na žene, mislim. - D'Anjou je rekao da mu nikad nisi kazao svoje pravo ime. - Bio je jebeno u pravu. General, vrteći brandv u čaši svog oh-tako-uglednog kluba u St. Jamesu230, pustio je riječ. ≫Ubijte ga! Ubijte pokvareno sjeme i nikad ne spomenite moje ime. On nije dio mene, žena je bila kurva!≪ Ali ja jesam dio njega i on to zna. On zna odakle meni moja uzbunenja, sadističko kopile, a

obojica imamo more izreka da radimo ono što najbolje radimo. - Znao je, onda? O tvojoj bolesti? Umobolnik, psihijatrijski slučaj; (op. prev.) 229 George Smith Palton (1885.-1945.), američki general koji je imao zapovjednu ulogu za vrijeme II. svjetskog rata; dakako, general Allcott-Price je izmišljeno ime, premda je britanski feldmaršal Montgo-mery imao jednu sličnu ličnost, brigadnog generala, u svojoj okolini, (op. prev.) 230 Aristokratska londonska četvrt; (op. prev.) 464 ._ - Znao je... zna. Držao me izvan Sandhursta - naš West Point231 u slučaju da ne znate - jer nije htio ni da se približim njegovoj dragocjenoj vojsci. Mislio je da će me naći, a to bi pomračilo njegov dragocjeni imidž. Zamalo ga je udarila kap kad sam primljen u vojsku. On se neće pošteno naspavati sve dok mu mirno ne kažu da je sa mnom gotovo - mrtav, a svi tragovi su pokopani sa mnom. - Zašto meni kažeš tko si? - Jednostavno - odgovorio je bivši komandos uporno gledajući u Jasona. - Kako ja ovo čitam, kako god krene, jedan od nas će se izvući. Učinit ću sve što mogu da to budem ja, rekao sam vam. Ali možda ne bude tako - vi niste šeprtlja - a ako ne bude, imate ime kojim možete šokirati cijeli prokleti svijet, možda i zaraditi bogatstvo s književnim i filmskim pravima, takvim stvarima. - Tada će general provesti ostatak života mirno spavajući. - San? On će si vjerojatno probušiti mozak! Vi niste slušali. Rekao sam da će mu mirno kazati, svi tragovi pokopani, nikakvo ime na površini. Ali ovako ništa nije pokopano. Sve visi vani poput Maggienih ladica232, čitav bolesni odvratni metež bez mog ispričavanja, momče. Ja znam tko sam ja, ja to primam. Jednostavno rečeno, neki su od nas drugačiji. Kažimo da smo antisocijalni, na jedan način; do srži nasilni, to je drugi način; pokvareni, još jedan. Jedina razlika koja me čini drugačijim jest činjenica da sam dovoljno bistar da to znam. - I prihvaćaš - mirno će Bourne. - Plivam u tome! Sasvim opijen uzbunenjima! A pogledajmo na to na ovaj način. Ako izgubim i prsne priča, koliko će antisocijalnih praktičara osjetiti vatru zbog toga? Koliko je drugih drugačijih ljudi koji će biti najsretniji zauzmu li moje mjesto, kao što sam ja uzeo vaše? Ovaj krvavi svijet bubri Jasonima Bourneima. Usmjerite ih, dajte im ideju i oni će kao krdo do izvora, spremni da odmah krenu. To je Francuzova bitna genijalnost, zar ne vidite? - Vidim smeće, to je sve što vidim. - Vid vam nije suviše slab. To je ono što će general vidjeti - odraz sebe - i morat će živjeti s tim otkrićem, gušiti se s njim. Page 248 Bourneova nadmoć - Ako ti on nije htio pomoći, trebalo je da si sam pomogneš, da se predaš sebi.

Dovoljno si bistar da to znaš. - I lišim se sve zabave i zadovoljstva, svih uzbunenja? Nezamislivo, svece! Idete svojim putem i nainete na najpotrošniju jedinicu koja je u 231 Sandhurst je britanska, a West Point američka vojna akademija, (op. prev.) 232 Ženska osoba iz jednog vodvilja, (op. prev.) službi nadajući se da će se nešto dogoditi i to okončati prije nego te nanjuše i srede. Našao sam takvu jedinicu, ali se doganaj nije dogodio. Nažalost, takmičenje izvlači najbolje u svima nama, zar ne? Preživljavamo jer netko drugi to ne želi... A onda, dakako, tu je i piće. Daje nam povjerenje, čak i hrabrost da učinimo ono što nismo sigurni da možemo učiniti. - Ne dok si u poslu. - Dakako ne, ali uspomene su tu. Whiskyjev bravado233 koji ti kažeš da možeš učiniti. - Lažno - rekao je Jason Bourne. - Ne sasvim - suprotstavi se ubojica. - Vučeš snagu iz čega možeš. - Postoje dva čovjeka - nastavi Jason. - Jedan kojega poznaješ, drugi kojega ne poznaješ - ili nećeš. - Lažno! - ponovio je komandos. - Njega ne bi bilo tamo da ja ne želim svoja uzbunenja, ne budite dijete. A nemojte se ni zavaravati, g. Originalu. Bilo bi bolje da mi stavite metak u glavu jer ću vas ja uzeti ako budem mogao. Ubit ću vas ako budem mogao. - Tražiš da uništim ono s čime ne možeš živjeti. - Prestanite sa sranjem, Bourne! Ja ne znam o vama, ali ja dobivam svoja uzbunenja! Ja ih želim! Ne želim živjeti bez njih! - Opet si zatražio. - Prestanite s tim, vi jebonjo! - I opet. - Dosta! - Ubojica je pojurio sa stolice. Jason je zakoračio dva koraka, naglo izbacio desnu nogu kojom je udario u ubojičina rebra vrativši ga natrag na stolicu. Allcott-Price je vrisnuo od boli. - To te neće ubiti, majore - mirno će Bourne. - Ali će te natjerati da zaželiš da si mrtav. - Dopustite mi posljednju želju - kašljao je ubojica držeći se za grudi objema rukama. - Iako sam to ja činio metama... ja mogu uzeti neočekivani metak, ali ne mogu podnijeti hongkonški garnizon. Oni bi me objesili kasno navečer kad nikoga nema u blizini, samo da se to doima službenim, u skladu s propisima. Stavili bi mi debeli konopac oko vrata i natjerali me da stojim na platformi. Ja to ne mogu podnijeti! Delta je znao kad treba promijeniti brzinu. - Već sam ti prije rekao -započe sasvim mirno - da te to možda ne očekuje. Ja ne poslujem s Britancima u Hong Kongu.

- Vi ne - sto? - Ti si to pretpostavio, ali ti ja to nikad nisam rekao. 233 Od španjolskog bravada (suvr. španj. bravata): leško iskazivanje hrabrosli ili samopovjerenje. (op. prev.) 466 - Vi lažete! - Onda si manje talentiran nego sam mislio, a ni to nije bilo mnogo za početak. - Ja znam. Ja ne znam misliti geometrijski! - Zacijelo ne znaš. - Onda ste vi čovjek premije - što vi Amerikanci zovete lovac na blago - ali vi radite privatno. - Na neki način, da. A čini mi se da čovjek koji me poslao za tobom možda želi da te unajmi, ne da te ubije. - Isuse Kriste... - A moja je cijena bila velika. Vrlo velika. - Onda si ipak u poslu. - Samo ovaj put. Nisam mogao odbiti nagradu. Lezi na krevet. - Što? - Čuo si me. - Moram u klozet. - Budi mi gost - odgovori mu Jason; otišao je do vrata kupaonice i otvorio ih. - To nije jedan od mojih sportova, ali ja ću te gledati. - Ubojica se olakšao dok je Bourne imao pištolj uperen u njega. Kad je završio, vratio se u malu bijednu sobu u jeftinom hotelu južno od Mongkoka. - Krevet -opet će Bourne pokazujući mu oružjem. - Lezi potrbuške i raširi noge. - Onaj zao duh dolje iza deska rado bi slušao ovu konverzaciju. Page 249 Bourneova nadmoć - Možeš mu telefonirati kasnije, kad budeš slobodan. Dolje. Brzo\ - Uvijek vam se žuri... - Više nego ćeš ikad shvatiti. - Jason je uzeo torbu s poda i stavio je na krevet; izvukao je najlonsko uže dok se umom poremećeni Englez spuzao na prljavi prekrivač kreveta. Za devedeset sekundi su komandosovi glež-njevi bili privezani za donje metalne prečke kreveta; Jason mu je zavezao vrat i najlon zauzlao za prednje opruge kreveta; Najzad, Bourne je jastuk vezao oko majorove glave pokrivši mu uši i oči, ostavljajući mu usta slobodno da može disati. Sa zglavcima vezanima ispod sebe, ubojica je opet bio nepokretan i bezopasan. Ali mu se glava počela trzati naglim trzajima, a sa svakim grčem nategla bi mu se usta. Krajnja tjeskoba svladala je bivšeg majora Allcott-Pricea. Jason je bestresno prepoznao te znakove. Bijedni hotel nije uspio namaći takve udobnosti kao što je telefon. Jedina

komunikacija s vanjskim svijetom bilo je kucanje na vratima, što bi značilo ili policiju ili oprezna recepcionara koji obavještava gosta da ako želi zadržati sobu još jedan sat, treba plati za još jedan dan. Bourne je prišao vratima pa ušao u prljavi hodnik. Krenuo je prema javnom telefonu za koji su mu rekli da je na kraju hodnika. 467 On je telefonski broj povjerio memoriji čekajući trenutak kad će ga moći nazvati. Ubacio je kovanicu i najzad to učinio, kratka daha, dok mu je krv pojurila u glavu. - Snake Lady! - rekao je u slušalicu izvukavši te dvije riječi oštrim ravnim naglaskom. - Snake Lady, Snake... - Qing, qing - javio se bezličan glas preko telefona govoreći brzo na kineskom. - Nastao je privremeni prekid službe za mnoge telefone na ovoj centrali. Služba će biti uskoro uspostavljena. Ova je poruka snimljena... Qing, Qing... Jason je spustio slušalicu; tisuću fragmentiranih misli, poput razbijenih ogledala, sukobljavale su se u njegovoj svijesti. Brzo je koračao slabo osvijetljenim hodnikom i prošao pored kurve u dovratku koja je brojila novac. Nasmiješila mu se i podigla ruke na bluzu; zatresao je glavom i potrčao do sobe. Čekao je petnaest minuta i mirno stajao pored prozora slušajući grlene zvuke iz zatvorenikova grla. Vratio se do vrata i opet tiho zakoračio u hodnik. Prišao je telefonu, ubacio kovanicu i čekao. - Qing— - Ljutito je lupio slušalicom drhtećih ruku; mišići vilica su mu bijesno radili, grčili se dok je razmišljao o ispruženoj ≫robi≪ koju je donio u zamjenu za svoju ženu. Uzeo je slušalicu po treći put i, upotrijebivši posljednju kovanicu, nazvao O. - Operatere - poče na kineskom - ovo je hitan slučaj! Najhitnije je da uspostavim vezu s ovim brojem. -Dao joj je broj dok mu se glas dizao u jedva kontroliranoj panici. - Traka je objasnila da ima teškoća s linijom, ali ovo je hitnoča... - Jednu minutu, molim vas. Nastojat ću vam pomoći. - Uslijedila je šutnja, a svaka je sekunda bila sve glasnijim odjekom u njegovim prsima vraćajući jeku poput ubrzana timpanona. Sljepoočice su mu se napinjale, usta suha, grlo u groznici - izgaralo je vrućicom koja je zahvaćala cijelo tijelo. - Linija nije privremeno u uporabi, gospodine - rekao je drugi ženski glas. - Linija? Ta linija? - Da, gospodine. - Nije riječ o ≫mnogim telefonima≪ na toj centrali? - gotovo nejasno će Bourne. - Vi ste upitali operatera za poseban broj, sir. Ja ne bih znala o drugim brojevima. Ako ih imate, ja ću vam ih sa zadovoljstvom provjeriti. - Traka specifično kaže mnogi telefoni, a vi ipak kažete jedna linija] Želite li mi reći da ne možete potvrditi... višestruki prekid? - Što? - Da li čitav niz telefona radi! Imate računala. Oni će pokazati gdje su točke

slabe funkcije. Vašoj sam kolegici rekao da je ovo hitnoća! - Ako je medicinska, ja ću sa zadovoljstvom pozvati kola hitne pomoći. Ako mi kažete adresu... - Ja želim znati da li je mnogo telefona izvan službe ili je samo jedan! Ja to moram znati! - Proteći će neko vrijeme dok sakupim takvu informaciju, sir. Prošlo je devet sati pa stanice za popravak telefona rade smanjenom radnom snagom... - Ali vam oni mogu reći postoji li problem s linijama nekog područja, prokletstvo! - Molim vas, sir, ja nisam plaćena da budem zlostavljana. - Zao mi je, žao!... Adresa? Da, adresa! Koja je adresa broja koji sam vam dao? - Nije objavljena, gospodine. - Ali je imate! - Zapravo je ja nemam, sir. Zakoni tajnosti su vrlo strogi u Hong Kongu. Moj Page 250 Bourneova nadmoć ekran pokazuje samo riječ ≫neobjavljen≪. - Ponavljam! Ovo je uistinu pitanje života i smrti! - Onda mi dopustite da se javim bolnici... Oh, sir, molim vas pričekajte. Bili ste u pravu, sir. Moj ekran sada pokazuje posljednje tri brojke broja koji ste mi dali, koje elektronički prelaze jedna u drugu jer stanica za popravke pokušava ispraviti problem. - Koja je zemljopisna lokacija? - Prefiks je ≫pet≪, a to znači da je na otoku Hong Kong. - Uže! Gdje na otoku? - Brojke telefonskih brojeva nisu ni u kakvoj svezi s pojedinim ulicama ili lokacijama. Bojim se da vam više ne mogu pomoći, sir. Ukoliko mi ne želite dati broj pa da vam pošaljem bolnička kola. Moja adresa...? - rekao je Jason zbunjeno, iscrpljeno, na rubu panike. - Ne - nastavio je - mislim da vam neću dati adresu. Edward Newington McAllister se nagnuo nad stolom dok je žena vratila telefonsku slušalicu na ležište. Bila je vidno potresena, njezino je orijentalno lice bilo blijedo od napetosti tog razgovora. Državni podtajnik je spustio drugu slušalicu s druge strane stola. S olovkom u desnoj ruci napisao je adresu na papiru ispred sebe. - Vi ste doista sjajni - rekao je pogladivši ženu po ruci. - Imamo to. Imamo ga. Zadržali ste ga dovoljno dugo - duže nego bi on sebi dopustio u starim danima - pa se ušlo u trag telefonu s kojeg je nazivao. Barem je ustanovljena zgrada, a to je dovoljno. Hotel. 468 469 ^ .. .. j

- Govori vrlo finim kineskim. Dijalekt je više sjevernjački, ali se prila-gonava Guandong hua. Nema povjerenja u mene. - To nije važno. Postavit ćemo ljude oko hotela. Svaki ulaz i izlaz. Hotel je u ulici Shek Lung. - Ispod Mongkoka, zapravo u Yau Ma Ti - odgovori prevoditeljica. - Hotel vjerojatno ima samo jedan ulaz kroz koji svako jutro iznose smeće, nema sumnje. - Moram pronaći Havillanda u bolnici. Nije trebalo da ide tamo. - Činilo se da je vrlo zabrinut - objasni prevoditeljica. - Posljednje izjave - rekao je McAUister birajući broj. - Vitalne informacije umirućeg čovjeka. To je dopušteno. - Ja ne razumijem nikoga od vas. - Žena je ustala iza stola, a podtajnik je zaobišao stol i sjeo. - Ja mogu slijediti upute, ali ja vas ne razumijem. - Dobri Bože, zaboravio sam. Sada morate otići. Ono o čemu ja govorim je vrlo tajno... Mi vas izuzetno cijenimo i mogu vas uvjeriti u našu zahvalnost i, sasvim sam siguran, posebnu nagradu, ali bojim se da vas moram zamoliti da odete. - Sa zadovoljstvom - reče prevoditeljica. - I možete zaboraviti na zahvalnost, ali nemojte na nagradu. Toliko sam naučila na Ekonomici osam234 na Sveučilištu Arizona. - Žena je otišla. - Hitnost, policijske veze! - McAllister je gotovo viknuo u telefon. - Ambasadora, molim. Hitno je! Ne, nisu potrebna imena, hvala vam, i dajte mu telefon preko kojeg možemo privatno razgovarati. - Podtajnik je masirao lijevu sljepoočicu pritišćući sve dublje i dublje u skalp dok se nije javio Havilland. - Da, Edwarde? - On je nazvao. Uspjelo je. Mi znamo gdje je! Hotel u Yau Ma Ti. - Okružite ga, ali nikakvih pokreta! Conklin mora razumjeti. Ako nanjuši nešto što misli da je smrdljivi mamac, on će se povući. A ako nemamo ženu, nemamo ni ubojicu. Za ime Božje, nemoj da ti ovo prsne, Edwarde! Sve mora biti neprobojno - i vrlo, vrlo delikatno! Inače bi izvan-spasa moglo uslijediti kao drugo na redu. - To nisu riječi na koje sam naučio, gospodine ambasadore. Nasta stanka u vezi; kad je Havilland opet progovorio, glas mu je bio hladan. - Oh, da, jesu, Edwarde. Vi previše protestirate, Conklin je bio u pravu oko toga. Mogli ste kazati ne na početku, u Sangre de Cristo u Kolo-radu. Mogli ste okrenuti lena, ali niste, niste mogli. Na neki način ste poput mene - bez mojih slučajnih prednosti, dakako. Mi mislimo i nadmi- 34 Ekonomski fakultet na Sveučilištu Arizona s poznatim predavanjima iz makroekonomije. (op. prev.) 470 slimo; mi nalazimo hranu u našim manipulacijama. Mi bubrimo ponosom sa svakim

progresivnim korakom u ljudskom šahu - gdje svaki pokret može imati strahovite posljedice za nekoga - zato jer vjerujemo u nešto. Sve to postaje narkotik, a Page 251 Bourneova nadmoć sirenske su pjesme uistinu poziv našem egu. Mi imamo naše male moći zbog našeg većeg intelekta. Priznajte, Edvvarde - ja imam. A ako ćete se osjećati bolje, ponovit ću što sam prije rekao. Netko to mora učiniti. - Nije mi stalo do lekcija izvan konteksta - odgovorio je McAllister. - Od mene ih više nećete dobiti. Učinite kako sam vam rekao. Pokrijte sve izlaze u tom hotelu, ali utuvite svakom čovjeku da ne smije biti nikakvih otvorenih pokreta. Ako Bourne nekamo pone, treba ga diskretno pratiti, ali ga se ne smije taknuti ni u kojem slučaju. Mi moramo imati ženu prije nego se uspostavi kontakt. Morris Panov je uzeo slušalicu. - Da? - Nešto se dogodilo. - Conklin je govorio brzo, tiho. - Havilland je napustio čekaonicu da bi primio hitan poziv. Je li se kod vas nešto dogana? - Ništa, ne. Mi samo razgovaramo. - Zabrinut sam. Havillandovi ljudi bi vas mogli pronaći. - Dobri Bože, kako? - Provjeravajući svaki hotel u koloniji u potrazi za bijelim čovjekom koji šepa, eto kako. - Platio si čovjeku u hotelu da ne kaže ništa nikome. Rekao si da je to povjerljiv poslovni sastanak - sasvim normalno. - I oni mogu platiti i reći da se radi o povjerljivoj vladinoj stvari koja donosi zdušne nagrade ili jednako zdušne neugodnosti. Pogodi što će na prvo mjesto? - Ja mislim da se ti suviše uzrujavaš - prosvjedovao je psihijatar. - Nije mi stalo do toga što ti misliš, doktore, samo idite s tog mjesta. Odmah. Zaboravite Marijinu prtljagu - ako ga uopće ima. Napustite hotel što je prije moguće. - Gdje da ponemo? - Gdje je puno ljudi, ali gdje vas mogu naći. - Restauracija? - Prošlo je toliko godina, a oni ovdje mijenjaju nazive svakih dvadesetak minuta. Hoteli su isključeni; njih je lako staviti pod kontrolu. - Ako si u pravu, Alex, ti uzimaš previše vremena... 471 -Ja razmišljam!... U redu. Uzmite taksi do početka ulice Nathan kod Salisburyja - jesi li to upio? Nathan i šalisburj. Ugledat ćeš Hotel Penin-sula, ali ne ulazi. Uska traka koja vodi prema sjeveru zove se Golden Mile. Hodajte gore-dolje desnom stranom, istočnom stranom, ali ostanite unutar prva četiri

bloka. Ja ću vas pronaći čim budem mogao. - U redu - odgovorio je Panov. - Nathan i Salisburv, prva četiri bloka sjeverno zdesna... Alex, ti si sasvim siguran da si u pravu? - Zbog dviju okolnosti - odgovori mu Conklin. - Za početak, Havil-land mi nije rekao da ponem s njim da vidimo koja je to ≫hitnoća≪ - to nije naš dogovor. A ako hitnoću ne predstavljate ti i Marie, to znači da je Webb uspostavio kontakt. Ako je tako, ja ne namjeravam zamijeniti jedinu kartu za pregovaranje, a to je Marie. Ne bez jamstva na licu mjesta. Ne s ambasadorom Ravmondom Havillandom. A sada, nestanite iz hotela! Nešto nije u redu! Što je to? Bourne se vratio u prljavu hotelsku sobu i stao pored podnožja kreveta gledajući u zatvorenika čije je grčevito stezanje sada bilo naglašenije; njegovo je ispruženo tijelo spastički reagiralo na svaki nervozni pokret. Sto je to? Zašto ga je razgovor s hongkonškom telefonisticom tako uzrujao? Bila je uljudna i htjela je pomoći; čak je otrpjela njegovo zlostavljanje. Onda, što je to?... Iznenada su mu navrle riječi iz dugo zaboravljene prošlosti. Riječi izgovorene prije više godina nepoznatom telefonistu bez lica, samo razdražljiva glasa. Zatražio sam broj iranskog konzulata. U telefonskoj je knjizi. Naše centrale su prezauzete i nemamo vremena za takva pitanja. Klik. Mrtva linija. To je to! Telefonisti u Hong Kongu - s opravdanjem - bili su najodlučniji na svijetu. Nisu gubili vrijeme, ma kako klijent bio uporan. Opterećenost poslom u prenatrpanom mahnitom financijskom megalopolisu nije to mogla dozvoliti. Pa ipak je druga telefonistica bila duša snošljivosti... Ja ne bih znala o drugim brojevima. Ako ih imate, ja ću ih sa zadovoljstvom provjeriti... Da li biste mi dali svoju adresu... Dok mi ne date adresu... Adresa! A ne razmišljajući ozbiljno o pitanju, on je instinktivno odgovorio. Ne, mislim da to neću učiniti. U dubini njegove ličnosti aktivirao se alarm. Trag! Oni su ga zavaravali i držali na liniji dovoljno dugo da postave elektronski tragač na liniju njegova poziva! Najteže je ući u trag javnim telefonima. Najprije se utvrnuje blizina, zatim lokacija ili mjesto poziva, a Page 252 Bourneova nadmoć najzad i specifični aparat, ali izmenu prvog i posljednjeg koraka protekne tek koja minuta ili dio minute. Je li dovoljno dugo zauzimao liniju? A ako je tako, do kog stupnja ulaženja u trag? Blizina? Hotel? Čak i sam javni telefon? Jason je nastojao rekonstruirati razgovor s telefonisticom - dru- 472 gom telefonisticom - i sjetiti se trenutka kad je akcija mogla početi. Zalu-nujuće, grozničavo, ali sa svom preciznošću na koju se mogao osloniti, nastojao je odvratiti ritam njihovih riječi i glasova shvativši da je ona

usporila kad je on ubrzao. Proteći će neko vrijeme dok ne sakupim informaciju... Zapravo ja je nemam, sir. Zakoni tajnosti su vrlo strogi u Hong Kongu — lekcija. Oh, sir, molim vas da pričekate... Bili ste u pravu, sir... moj ekran sada pokazuje - ublažavajuće objašnjenje, tek da produži razgovor. Vrijeme! Kako je on to mogao dopustiti? Koliko dugo...? Devedeset sekundi - najviše dvije minute. Točno podešavanje vremena bilo mu je instinktom, a sjetio se i ritmova. Kažimo dvije minute. Dovoljno da se odredi udaljenost ili blizina, možda i lokacija, ali s obzirom na to da postoje stotine tisuća milja linija, možda nije bilo dovoljno dugo da se une u trag i telefonskom aparatu. Zbog nekih neuhvatljivih razloga vratiše mu se slike Pariza, zatim nejasni obrisi telefonskih govornica dok su on i Marie trčali od jedne do druge kroz zasljepljujuće pariške ulice vodeći ≫slijepe≪ razgovore kojima se nije moglo ući u trag u nadi da će razotkriti enigmu koja je bila Jason Bourne. Četiri minute. Toliko je potrebno, ali se mi moramo maknuti s ovog područja! Dosad su dobili taj podatak! Taipanovi ljudi - ako uopće postoji krupni, gojazni taipan - mogli su ući u trag hotelu, ali je bilo malo vjerojatno da su ušli u trag javnom telefonu ili katu. A ima još jedan vremenski razmak koji treba razmotriti, onaj koji će biti u njegovu korist ako bude brzo djelovao. Ako je elektronsko traganje bilo uspješno pa su pronašli i hotel, potrajat će neko vrijeme dok lovci ne stignu do južnog Mongkoka uz pretpostavku da su u Hong Kongu, kako se može zaključiti iz telefonskog prefiksa. Ključ u tom trenutku bila je brzina. Brzo. - Povez na očima ostaje, majore, ali mi krećemo - rekao je ubojici. Brzo mu je skinuo povez s usta i razvezao uzlove pa namotao tri najlonska konopca gurnuvši ih u komandosovu jaknu. - Što? Što ste rekli? Bourne je podigao glas. - Ustani. Idemo se prošetati. - Jason je zgrabio torbu, otvorio vrata i provjerio stanje u hodniku. Pijanac je doteturao u sobu s lijeve strane i lupio vratima. Desna strana hodnika bila je čista sve do javnog telefona i izlaza u slučaju požara iza telefona. - Kreni - naredio je Bourne i gurnuo zatvorenika. Osiguravatelji bi već na prvi pogled odbili osigurati stubište za slučaj požara. Metal je bio nagrizen hrnom, a ograda se savijala pod pritiskom. Ako netko bježi od vatre, možda bi bilo bolje pobjeći hotelskim stubištem punim dima. Pa ipak, ako se u mraku spuste a da se stubište za nuždu ne sruši, to je jedino važno. Jason je zgrabio komandosov ovratnik i poveo ga 473 škripavim metalnim stubištem sve dok nisu stigli do prvog odmorišta. Dolje su bile slomljene ljestve koje su sezale dva do dva i pol metra iznad prolaza. Taj pad je lako svladati pri silasku i - što je važnije - pri uspinjanju, pri povratku.

- Dobro spavaj - rekao je Bourne naciljavši na slabom svjetlu i sručivši zglobove prstiju u bazu komandosove lubanje. Ubojica se srušio na stube. Bourne je izvukao konopce i vezao ubojicu za stube i ogradu. Najzad mu je bacio jastuk na usta pokrivši ih. Čvrsto ga je vezao. Noćni zvuči hong-konškog Yau Ma Tija i susjednog Mongkoka lako će pokriti krikove koje Allcott-Price uzmogne istjerati kroz jastuk - ako se probudi prije nego ga Jason probudi, što je neizvjesno. Bourne se spustio stubama i skočio u uski prolaz nekoliko sekundi prije nego se pojaviše trojica mladića koji su utrčali iza ugla bučne ulice. Bez daha su se skrili u sjeni vrata dok je Jason ostao na koljenima - izvan vidika, kako se nadao. Iza njih, progoneći ih i Ijutito vičući, dojurila je druga grupa mladića. Prva trojica se udaljiše od tamnih vrata i daše se u trk u suprotnom smjeru, što dalje od svojih progonitelja. Bourne je ustao i brzo došao do ulaza u prolaz gledajući prema stubištu za slučaj požara. Ubojicu se nije moglo vidjeti. Istodobno se sudario s dva tijela u trku. Odskočivši od njih prema zidu, mogao je samo pretpostaviti da su to mladići iz grupe koja je progonila prvu trojicu koji su se bili sakrili u dovratku. Jedan od njih, menutim, prijeteći je držao nož u ruci. Jasonu nije bilo potrebno takvo sučeljavanje, to nije mogao dopustiti! Prije nego je mladac shvatio što se dogodilo, Bourne je strelovito izbacio ruku i zgrabio mladićev zglavak okrećući ga u smjeru kazaljke sata sve Page 253 Bourneova nadmoć dok nož nije ispao iz napadačeve ruke, a on vrištao od bola. - Gubi se odavde! - viknuo je Jason na oštrom kantonskom. - Vaša banda se ne može mjeriti s vašim starijima i boljima. Ako ugledamo nekoga od vas ovdje, vaše će majke dobiti vaše leševe za sav njihov trud. Gubite se! - Aiya! - Mi tražimo lopove! Oko-oči235 sa sjevera! Oni kradu, oni... - Van! Mladići su pobjegli iz prolaza i nestali u polunapuštenoj ulici u Yau Ma Tiju. Bourne je zatresao rukom, rukom koju mu je ubojica nastojao slomiti u hotelskom dovratku. U zabrinutosti je zaboravio na bol; to je najbolji način trpljenja boli. ' Doseljenici ili prebjezi iz kontinentalne Kine. (op. prev.) 474 Pogledao je u smjeru zvuka - zvukova. Dvije tamne limuzine su dojurile ulicom Shek Lung i zaustavile se ispred hotela. Oboja kola su se doimala kao da je na svakom dijelu bilo ispisano službena. Jason je gledao u očajanju kako ljudi izlaze iz svakih kola, dvojica iz prvih, trojica iz drugih. - Oh Bože, Marie! Mi ćemo izgubiti! Ja sam ubio nas - oh, Kriste, ja sam ubio nas! Bio je sasvim pripravan da će vidjeti petoricu kako žure u hotel, ispituju

čovjeka na recepciji, uzimaju pozicije i idu na posao zbog kojeg su došli. Saznali bi da osobe u sobi 301 nisu vinene da napuštaju hotel; prema tome, najvjerojatnije je da su gore. Za manje od minute bi prodrli u sobu, a izlaz za nuždu bi otkrili nekoliko sekundi kasnije! Da li bi to mogao učiniti? Da li bi se mogao uspeti, osloboditi ubojicu, natjerati ga da sine u prolaz i pobjeći? Morao je to! Bacio je posljednji pogled prije nego će otrčati do stubišta. Onda je ostao. Nešto nije u redu - nešto neočekivano, sasvim neočekivano. Prvi čovjek iz vodećih kola skinuo je jaknu od odijela - svog službenog odijela - i razvezao kravatu. Rukom je prorovao po kosi i raskuštrao je pa pošao - nesigurno? - prema ulazu derutnog hotela. Njegova četiri kompanjona su se odvojila od kola gledajući u prozore, dvojica na desnu, a dvojica na lijevu stranu, prema prolazu - prema njemu. Sto se dogana? Ti se ljudi ne ponašaju službeno. Ponašaju se kao kriminalci, poput mafijaša koji stežu obruč oko plijena kojemu su donijeli smrt, ali s kojim oni neće biti povezani - oni samo postavljaju stupicu kojom će se drugi poslužiti, ne oni. Dobri Bože, je li moguće da se Alex Conklin varao na aerodromu Dulles u Washingtonu? Igraj prema scenariju. On je duboko i tamo je. Odigraj ga. Ti to možeš, Delta! Nema vremena. Nije bilo vremena za duže razmišljanje. Nije smio izgubiti dragocjene trenutke razmišljajući o postojanju ili nepostojanju krupnog, pretilog taipana koji je djelovao suviše operetski da bi bio istinit. Dvojica okrenutih prema njemu opazili su prolaz. Stadoše trčati - prema prolazu, prema ≫robi≪, prema uništenju i smrti svega što je Jasonu bilo najdraže na ovom pokvarenom svijetu koji bi rado napustio da nije bilo Marie. Sekunde su otkucavale u milisekundama predumišljajnog nasilja, odmah prihvaćenog i odmah odbačenog. David Webb je bio utišan dok je Jason Bourne opet preuzeo potpuno zapovjedništvo. Odlazi od mene! To je sve što nam je preostalo! 475 Prvi je čovjek pao. Prsni koš mu je bio slomljen, a istodobni snažni udarac u vrat ugušio mu je glas. Drugom je čovjeku priuštio preferencijalni postupak. Bilo je važno da on bude pri svijesti, čak i sasvim budan, radi onoga što srijedi. Obojicu je odvukao u najdublju sjenu prolaza. Nožem im je rasparao odjeću, vezao noge i ruke začepio usta vlastitom odjećom. Jason je koljenima zarobio ruke drugog čovjeka, a sječivom noža mu je parao meso oko sljepoočice pa mu dao ultimatum. - Moja žena! Gdje je ona? Kaži mi odmah! Ili ćeš izgubiti oko pa drugo oko! Ja ću te izrezati, Zhongguo ren, vjeruj mi! - Povukao je tkaninu kojom je začepio njegova usta. - Mi vam nismo neprijatelji, Zbangfu! - progovorio je orijentalac na kineskom, upotrijebivši kantonsku riječ za muža. - Mi je nastojimo pronaći! Lovimo je posvuda! Jason je zurio u čovjeka. Nož mu je podrhtavao u ruci, sljepoočice su mu lupale, njegova osobna galaksija bila je pred eksplozijom, nebesa će zakišiti vatrom i

boli izvan dosega njegove mašte. - Marie! - vrisnuo je u agoniji. - Sto ste učinili s njom? Meni je dana garancija! Ja donosim robu, a meni vraćaju ženu! Trebalo je da čujem njezin glas preko telefona, ali telefon ne radi! Umjesto toga su ostavili tragača na liniju i odjednom ste vi ovdje, ali ne i moja žena! Gdje je ona? - Kad bih ja to znao, bila bi ovdje s nama. - Lažac! - uzviknu Bourne izvlačeći riječ. Page 254 Bourneova nadmoć - Ja vam ne lažem, gospodine, niti bi me trebalo ubiti zato što vam ne lažem. Pobjegla je iz bolnice... - Bolnice? - Bila je bolesna. Doktor je inzistirao. Ja sam bio ondje, izvan njezine sobe, pazio sam na nju! Bila je slaba, ali je pobjegla... - Oh, Kriste! Bolesna! Slaba? Sama u Hong Kongu? Moj Bože, vi ste je ubili. - Ne, gospodine! Dobili smo narenenje da pazimo na njezinu udobnost... - Vaša narenenja - sada će Jason Bourne ravnim i hladnim glasom. - Ali ne vašega taipana. On je slijedio druga narenenja, narenenja koja su prije izdali u Ziirichu i Parizu te u Sedamdeset prvoj ulici u New Yorku. Ja sam bio ondje - mi smo bili ondje. A sada ste je ubili. Upotrijebili ste me, kao što ste me prije upotrijebili, a kad ste mislili da je sve gotovo, uzeli ste je od mene. Što je ≫smrt još jedne kćerke≪? Tišina je sve. - Jason je odjednom zgrabio čovjekovo lice lijevom rukom, a desnom mu prinio nož. - Tko je debeli čovjek? Kaži mi ili će oštrica u tebe! Tko je taj taipan? 476 - On nije taipan! Školovao se i uvježbao u Britaniji, on je vrlo poštovani oficir na teritoriju. On radi s vašim zemljacima, Amerikancima. On je s Intelligence Serviceom. - Siguran sam da jest... Od početka je bilo isto. Samo ovaj put nije bio Šakal, već ja. Pokretali su me na šahovskoj ploči sve dok nisam imao drugog izbora, već da lovim sebe - produžetak sebe, čovjeka koji se nazvao Bourne. Kad ga dovede, ubijte ga. Ubijte nju. Oni znaju previše. - Nije! - kriknuo je orijentalac znojeći se. Široko otvorenim očima gledao je u sječivo koje mu je pritiskalo kožu. - Nama je malo rečeno, ali nisam čuo ništa slično tome! - Što onda radite ovdje? - oštro će Jason. - Nadzor, kunem se! To je sve! - Dok pištolji ne donu? - ledeno će Bourne. - Tako vaša trodijelna odijela ostaju čista, nema krvi na vašim košuljama, nema tragova koji vode do tih bezimenih, bezličnih ljudi za koje radite. - Vrate se! Mi nismo takvi, naši nadreneni nisu takvi!

- Rekao sam, ja sam bio ovdje. Ti si poput takvih, vjeruj mi... Sada ćeš meni nešto reći. Što god da je, to je niski prljavo, sasvim sigurno. Nitko ne vodi ovakvu operaciju bez kamuflirane baze. Gdje je ona? - Ja vas ne razumijem. - Sjedište, kamp-baza jedan, sterilna kuća ili šifrirani zapovjedni centar - kako ga god želiš nazvati. Gdje je to? - Molim vas, ja ne mogu... - Možeš. Hoćeš. Ako nećeš, ti si slijep, oči će ti biti izvanene iz glave. Hajde! - Ja imam ženu, djecu! - I ja sam imao. I nju i njih. Gubim strpljenje. - Jason je zastao i samo malčice smanjio pritisak sječiva. - Osim toga, ako si tako siguran da si u pravu - da tvoji pretpostavljeni nisu što ja kažem da jesu, gdje je šteta? Sve se može poravnati. - Da! - kriknuo je prestrašeni čovjek. - Poravnanje! Oni su dobri ljudi. Ne žele vam zlo! Neće vas ozlijediti! - Neće za to imati prilike - prošaptao je Bourne. - Što, gospodine? - Ništa. Gdje je to? Gdje je to ah-tako-mirno sjedište? Govori! - Victoria Peak! - brzo će skamenjeni obavještajac. - Dvanaesta kuća s desne strane s visokim zidovima... Bourne je slušao opis sterilne kuće, mirnog imanja kojim patroliraju marinci, jednog od takvih imanja u bogatoj četvrti. Čuo je što je trebao čuti; drugo mu nije bilo potrebno. Teškom koštanom ručicom noža tres- 477 nuo je u čovjekovu lubanju, začepio mu usta i ustao. Pogledao je na stubište za nuždu, na jedva uočljive obrise ubojičina tijela. Oni žele Jasona Bournea i žele ga ubiti. Dobit će dvojicu Jasona Bour-nea i umrijeti zbog svojih laži. 47S 31 Ambasador Havilland se susreo s Conklinom u bolničkom hodniku pored policijske sobe za hitne slučajeve. Diplomatova odluka da s čovjekom iz CIA-e razgovara u užurbanosti hodnika bijelih zidova bila je rezultatom činjenice da je u hodniku vladala takva užurbanost i kretanje - sestre i bolničari, doktori i stažisti neprekidno su bauljali hodnicima razgovarajući i odgovarajući na zvonjavu Page 255 Bourneova nadmoć telefona što su neprekidno zvonili. Pod takvim okolnostima malo je vjerojatno da će Conklin započeti glasnu i vruću svanu. Njihov će razgovor možda biti pod nabojem, ali bit će miran; ambasador bi u takvim okolnostima mogao izvući

odrenene prednosti iznoseći nove činjenice. - Bourne je uspostavio kontakt - rekao je Havilland. - Hajdemo vani - predloži Conklin. - Ne možemo - odgovori mu diplomat. - Lin bi mogao umrijeti svake minute ili bi nam mogli omogućiti da ga vidimo svake minute. Ne možemo propustiti tu mogućnost, a doktor zna da smo ovdje. - Onda se vratimo u sobu. - U sobi za hitnoće je još petero ljudi. Vi ne želite da nas prisluškuju, kao što i ja ne želim. - Kriste, vi pokrivate svoje dupe, nije li tako? - Ja moram misliti na sve nas. Ne na jednog, dvojicu ili trojicu, već na sve nas. - Što želite od mene? - Ženu, dakako. To vam je poznato. - To mi je poznato - dakako. Što ste spremni ponuditi? - Moj Bože, ]asona Bournea! - Ja hoću Davida Webba. Ja želim Marijina supruga. Ja želim znati da je živ i dobro u Hong Kongu. Želim ga vidjeti vlastitim očima. - To je nemoguće. - Onda će biti bolje da mi kažete zašto. 479 - Prije nego se pokaže, on očekuje da će sa svojom ženom razgovarati trideset sekundi poslije kontakta. Takav je sporazum. - Ali ste maloprije rekli da je uspostavio kontakt! - Tako je! Ali mi nismo. Nismo to sebi mogli dopustiti ako nemamo Marie Webb pokraj telefona. - Vi ste me izgubili! - ljutito će Conklin. - On je imao svoje uvjete, ne baš drugačije od vaših, što je zacijelo razumljivo. Vi ste obojica bili... - Koji su to uvjeti? - upadne mu čovjek iz CIA-e u riječ. - Ako on nazove, to znači da ima samozvanca - to je bio bilateralni sporazum. - Isuse! ≫Bilateralni≪? - Obje strane su se suglasile. - Ja znam što to znači! Samo ste me poslali u prostor, to je sve. - Snizite glas... Njegov je uvjet bio da ako ne dovedemo njegovu ženu za trideset sekundi, onaj tko bude držao slušalicu, čut će pucanj, što znači da je ubojica mrtav, da ga je Bourne ubio. - Dobri stari Delta. - Conklinove se usne nakupiše u poluosmijeh. - Nikad nije propustio nijedan trik. A pretpostavljam da je u nastavku još nešto rekao, je li tako? - Da - mrko će Havilland. - O mjestu razmjene treba se zajednički dogovoriti

nakon... - Nije bilo bilateralno? - Zavežite!... On želi vidjeti svoju ženu kako hoda sama, na vlastiti pogon. Kad mu zadovoljim taj uvjet, on će izaći sa svojim zatvorenikom - s pištoljem, kako mi uzimamo - pa će biti izvršena zamjena. Od prvog kontakta do uključenja pogona, sve treba biti obavljeno za nekoliko minuta, zacijelo ne više od pola sata. - Dvostruko vrijeme ako nitko ne bude orkestrirao neke dodatne taktove. - Conklin je klimnuo. - Ali ako niste odgovorili, kako znate da je uspostavio kontakt? - Lin je stavio zastavicu236 na jedan telefonski broj s drugom vezom do Victoria Peaka. Bourneu je rečeno da je linija trenutačno u kvaru, a kad je nastojao dobiti verifikaciju - što je pod okolnostima morao učiniti - prebacili su ga na Peak. Na vezi smo ga zadržali dovoljno dugo da unemo u trag lokaciji ili javnom telefonu s kojeg je nazvao. Mi znamo gdje je. Naši su ljudi na putu samo s narenenjem da se drže postrance. Ako nešto nanjuši ili vidi, ubit će našeg čovjeka. ' Izraz iz telefonije: prespojili; (op. prev.) ..480. - Trag? - Alex je proučavao diplomatovo lice ne baš ljubazno. - On vas je pustio da govorite dovoljno dugo za to? - On je u stanju krajnje tjeskobe, računali smo na to. - Webb, možda - odgovorio je Conklin. - Ne Delta. Ne kad razmišlja 0 tome. Page 256 Bourneova nadmoć - On će nazivati - ustrajao je Havilland. - Nema izbora. - Možda da, a možda ne. Koliko je proteklo od njegova posljednjeg poziva? - Dvanaest minuta - odgovorio je ambasador gledajući na sat. - A od prvoga? - Oko pola sata. - I svaki put kad nazove vi znadete za to? - Da. Informacija se prenosi McAllisteru. - Nazovite ga i ustanovite je li Bourne opet pokušao. - Zašto? - Zato jer je, kao što ste rekli, u stanju krajnje tjeskobe pa će nastaviti s nazivanjem. On si ne može pomoći. - Što pokušavate reći? - Da ste možda pogriješili. - Gdje? Kako? - Ne znam, ali ja poznajem Deltu.

- Sto bi mogao učiniti a da ne stupi u vezu s nama? - Ubijati - jednostavno će Alex. Havilland se okrenuo, pogledao po živom hodniku pa se uputio prema desku recepcije toga kata. Kratko je razgovarao sa sestrom; ona je kimnula 1 dala mu telefon. Razgovarao je na trenutak i spustio slušalicu. Namrgonen, vratio se Conklinu. - To je čudno - primijetio je. - McAllister osjeća poput vas. Edward je očekivao da će Bourne nazivati svakih pet minuta, ako bude toliko pričekao. -Oh? - Naveli su ga da povjeruje kako će telefonska služba biti uspostavljena svakog trenutka. - Ambasador je zatresao glavom kao da želi odbiti nemoguće. - Svi smo napeti. Mogao bi postojati niz objašnjenja, počevši od kovanica za javni telefon do nemirnih crijeva. Otvorila su se vrata prostorije za hitne slučajeve i pojavio se britanski doktor. - Gospodine ambasadore? -Lin? - Izuzetan čovjek. Ono što je prošao ubilo bi konja, ali iako su oni otprilike iste veličine, konj ne može izraziti želju za životom. 481 - Možemo li ga vidjeti? - Nema svrhe, još je u nesvjestici - pomiče se tu i tamo, ali je još daleko od stanja suvislosti. Ohrabruje svaka minuta odmora bez pogoršanja stanja. - Vi razumijete koliko je hitno da porazgovaramo s njim, zar ne? - Da, gospodine Havilland, razumijem. Možda više nego shvaćate. Vi znate da sam ja odgovoran za bijeg te žene... - Znam - reče diplomat. - Takoner su mi rekli da ako je mogla vas prevariti, da bi vjerojatno prevarila najboljeg internista na Klinici Mayo237. - To je u pitanju, ali volim misliti da sam kompetentan u svom poslu. Umjesto toga osjećam se kao idiot. Učinit ću sve u svojoj moći da pomognem vama i svom dobrom prijatelju, majoru Linu. Ocjena je bila medicinska i moja, pogreška moja, a ne njegova. Ako se provuče idući sat ili nešto duže, vjerujem da postoji nada da će živjeti. Ako se to dogodi, ja ću vam omogućiti da ga ispitujete ukoliko vaša pitanja budu kratka i jednostavna. Ako mislim da je pogoršanje vrlo uočljivo i da nam čovjek odlazi, takoner ću vas pozvati. - To je fair, doktore. Hvala vam. - Ne bih mogao učiniti manje. To bi i Lin želio. Ja se sada vraćam k njemu. Počelo je čekanje. Havilland i Alex Conklin su postigli svoj bilateralni sporazum. Kad Bourne ponovo pokuša uspostaviti vezu sa Snake Lady, bit će mu rečeno da će linija biti čista za dvadeset minuta. Za to će vrijeme Conklina prevesti do sterilne kuće na Victoria Peaku, gdje će spremno preuzeti poziv. On će urediti razmjenu, reći će Davidu da je Marie sigurna i da je s Morrisom

Panovom. Njih dvojica su se vratili u sobu za hitne policijske slučajeve i sjeli jedan nasuprot drugome; svaka minuta šutnje pojačavala je napetost. Minute su se, menutim, proširile u razdoblja od četvrt sata, a ona u preko jedan sat čekanja. Tri puta je ambasador nazvao Peak i pitao ima li riječi od Jasona Bournea. Nije ju bilo. Dvaput se pojavio engleski liječnik da raportira o Linovu stanju. Bilo je nepromijenjeno, činjenica koja je ulijevala nadu, a nije ju smanjivala. Jednom je zazvonio telefon u sobi, a obojica, Havilland i Conklin, brzo su okrenuli glavu prema aparatu prikovavši pogled za sestru koja je mirno odgovorila. Poziv nije bio za ambasadora. Napetost je rasla menu njima dvojicom; tu i tamo bi pogledali jedan na drugoga s istom porukom u očima. Nešto nije u redu. Nešto je sišlo sa Žice. Pojavio se kineski liječnik i pristupio dvjema osobama u stražnjem dijelu sobe, mladoj ženi i svećeniku. Govorio je tiho. Žena Page 257 Bourneova nadmoć je vrisnula, zaje- 237 Jedna od najpoznatijih američkih klinika, (op. prev.) 482 cala i srušila se izmenu ruku svećenika. I tako imamo novu policijsku udovicu. Odveli su je da kaže posljednje zbogom svome mužu. Tišina. Telefon je opet zazvonio i opet su diplomat i čovjek iz CIA-e zurili u aparat. - Gospodine ambasadore - rekla je sestra - ovo je za vas. Gospodin kaže da je najhitnije. - Havilland je ustao i požurio do njezina stola kimajući glavom u znak zahvalnosti. Uzeo je slušalicu. Što god je to bilo, dogodilo se. Conklin ga je promatrao; nikad ne bi pomislio da će vidjeti ono što je sada vidio. Izmučeno diplomatovo lice iznenada je postalo pepeljasto; njegove tanke, obično stisnute usnice, sada su bile razdvojene, tamne obrve su mu se nabrale, a oči su bile široko otvorene i šuplje. Okrenuo se i obratio Alexu jedva čujnim glasom; bio je to šapat straha. - Bourne je nestao. Samozvanac je nestao. Dvojicu naših ljudi našli su vezane i teško povrijenene. - Vratio se telefonu; slušajući, oči su mu bile sve uže. - Oh, moj Bože! - uzviknuo je i opet se okrenuo Conklinu. Čovjeka iz CIA-e više nije bilo. David Webb je iščezao, ostao je samo Jason Bourne. Pa ipak, on je bio ni više i manje nego lovac na Carlosa Šakala. Bio je Delta grabežljivac, životinja koja želi samo osvetu za najdragocjeniji dio svog života koji su mu opet uzeli. I kao osvetljivi grabežljivac, kretao se - instinktivna logistika - kao u stanju transa, svaka odluka precizna, svaki korak smrtonosan. Njegovo je oko bilo na ubijanju, a ljudski mozak mu se pretvorio u životinjski. Lutao je bijednim ulicama Yao Ma Tija, vukući zarobljenika vezanih ruku; nalazio je što je htio naći, plaćao tisuće dolara za ono što je vrijedilo samo djelić

tog novca. Mongkokom se pronio glas o čudnom čovjeku i još čudnijem tihom kompanjonu koji je bio vezan i bojao se za život. Otvarali su mu druga vrata, vrata rezervirana za krijumčare droga, eksportiranih kurvi, nakita, zlata, materijala za uništavanje, prijevara, smrti, a pretjerana upozoravanja pratila su glas o tom opsjednutom čovjeku koji sa sobom nosi tisuće. On je manijak i bijelac, a brzo će ubiti. Rečeno je da je prerezao vrat dvjema osobama koje su mu bile nepoštene. Ćulo se da je Zhongguo ren ustrijeljen i ubijen jer je varao pri isporuci. On je lud. Dajte mu što traži. Plaća teškom gotovinom. Kome je stalo? To nije naš problem. Neka done. Neka ode. Samo mu uzmite novac koji nudi. 483 Oko ponoći Delta je imao alat svog smrtonosnog zanata. Uspjeh je bio glavna misao koja se vrzmala Meduzinom svijesti. On mora uspjeti. Ubijanje je sve. Gdje je Echo? Treba mu Echo. Stari Echoje bio njegova sretna amajlija! Echo je mrtav, ubio ga je lunak s ceremonijalnim mačem u mirnoj ptičjoj šumi. Uspomene. Echo. Marie. Ubit ću ih zbog onoga što su vam učinili! Zaustavio je poluraspadnuti taksi u Mongkoku i, pokazavši novac, zamolio vozača da izane. - Da, o čemu se radi, gospodine? - upita ga čovjek nesigurnim engleskim. - Koliko vrijede vaša kola? - zainteresirao se Delta. - Ja ne razumijem. - Koliko? Novaca? Za vaša kola? - Vi ste feng kuang! - Bu! - uzviknuo je Delta, rekavši vozaču da nije poremećen. - Koliko ćete uzeti za svoja kola? - nastavio je na kineskom. - Sutra ujutro možete reći da su vam ukrali kola. Policija će ih naći. - To je moj jedini izvor prihoda, a ja imam veliku obitelj! Vi ste ludi! - Što mislite o četiri tisuće? Američkih? - Aiya. Uzmite ih! - Kuai! - rekao je Jason rekavši čovjeku da požuri. - Pomozite mi s ovim bolesnikom. Pati od bolesti trešnje pa ga treba vezati da se ne ozlijedi. Vlasnik taksija, očiju uperenih na velike novčanice u Bourneovoj ruci, pomogao je Jasonu da baci ubojicu na stražnje sjedište držeći ga dok je čovjek iz Meduze vezivao najlonsko uže oko komandosovih gležnjeva, koljena i lakata; opet mu je začepio usta i omotao oči komadima jeftinog hotelskog jastuka. Budući da nije razumio o čemu se govori - vikalo se na kineskom - zatvorenik je mogao pružiti samo pasivni otpor. Nije to bilo samokažnjavanje koje je nametao svojim zglavcima svakim pokretom u znaku prosvjeda; bilo je to nešto drugo što je

Page 258 Bourneova nadmoć opazio zureći u svog uzničara. Originalni Jason Bourne se promijenio; otišao je u drugi svijet, mnogo tamniji svijet. Ubijanje je bilo u Meduzinim dužim razdobljima šutnje. Bilo mu je u očima. Dok je vozio kroz gusti promet tunela od Kowloona do otoka Hong Kong, Delta se pripremao na napad zamišljajući prepreke na koje će naići, 484 smišljajući protumjere kojima će uzvratiti. Sve su prepreke bile navučene i pretjerane pa se tako pripremao na najgore. Isto to je učinio u džunglama Tam Quana. Nije bilo ničega o čemu nije razmišljao i sve ih je izveo — osim jednoga. Smeće. Čovjeka koji nije imao duše, već pohlepu za zlatom, izdajnika koji hi za malu korist prodao živote svojih drugova. Tamo je sve to počelo. U džungli Tam Quana. Delta je smak-nuo to smeće, razmrskao mu je sljepoočicu metkom dok je to smeće preko radija prenosilo informaciju o njihovu položaju - protivniku. Smeće je bio čovjek iz Meduze koji se zvao Jason Bourne; ostavili su ga da trune u džunglama Tam Quana. On je bio početak ludničenja. A ipak je Delta izveo sve ostale uključujući i brata kojega se ne sjeća. On ih je izvukao kroz dvije stotine milja neprijateljskog teritorija jer je proučio vjerojatnoće i zamislio nevje-rojatnoće - to posljednje je bilo mnogo važnije za njihov bijeg i spas jer su se dogodile, a njegova je svijest bila pripremljena za neočekivano. Isto je i sada. Nema ničega što sterilna kuća na Victoria Peaku može smisliti a da on ne bi mogao nadmisliti. Na smrt će se odgovoriti smrću. Ugledao je visoke zidove imanja i neusiljeno se provozao pored njih -polako, kao što bi to učinio gost ili turist, nesiguran na otmjenoj cesti. Opazio je staklo skrivenih reflektora, primijetio je namotaje bodljikave žice iznad zida. Zamijetio je i dvojicu stražara u pozadini iza golemih ulaznih vrata. Bili su u sjeni, ali je tkanina njihovih terenskih marinskih jakna odražavala svako svjetlo kojeg je bilo - pogreška, trebalo da je to bude tamna tkanina ili zamijenjena manje vojničkom odjećom. Visoki je zid završavao naprijed; bio je to kut; kamen se produžio nadesno sve dok je oko moglo vidjeti. Sterilna je kuća bila uočljiva uvježbanom oku. Nekom naivcu je to bila rezidencija važnog diplomata, ambasadora kojega je možda trebalo zaštititi zbog opasnih vremena. Terorizam je bio posvuda; taoci su bili na cijeni, a sprečavanje uzimanja talaca bilo je prvo na dnevnom redu. Koktelima se usluživalo predvečer usred tihog smijeha elite koja je pokretala vlade, dok je izvana bilo spremno oružje i meci u cijevima zaklonjenima mrakom, spremnima na vatru. Delta je shvatio. Zbog toga je i nosio svoju nabreklu torbu. Neugledna kola je odvezao sa strane puta. Nije trebalo da ih skriva; više se neće vraćati u kola. Nije mu bilo stalo da se vrati. Marie je otišla i sve je

završilo. Život koji su imali bio je okončan. David Webb. Delta. Jason Bourne. Sve je to prošlost. Htio je jedino mir. Bol je prešla granice njegove izdržljivosti. Mir. Ali najprije mora ubijati. Svoje neprijatelje, Marijine neprijatelje, sve neprijatelje muškaraca i žena posvuda gdje njima barataju bezimeni i bezlični manipulatori koje treba naučiti lekciji. Manjoj lekciji, dakako, jer će stručnjaci dati sterilizirana objašnjenja koja će zamršene 485 riječi i iskrivljene poluistine učiniti vjerodostojnima. Laži. Odbacite sumnje, eliminirajte pitanja, ponašajte se ekscesivno i marširajte s bubnjevima konsenzusa. Cilj je sve, beznačajni igrači nisu ništa, već potrebne brojke u smrtonosnim jednadžbama. Upotrijebite ih, izvucite sve iz njih, ubijte ih ako morate, samo obavite posao jer mi tako kažemo. Mi vidimo ono što drugi ne vide. Ne postavljajte nam pitanja. Vi nemate pristupa našem znanju. Jason je izišao iz kola, otvorio stražnja vrata i nožem prerezao konopce oko ubojičinih gležnjeva i koljena. Zatim mu je skinuo povez s očiju, ali mu je usta ostavio začepljena. Zgrabio je zatvorenika za rame i... Udarac ga je gotovo paralizirao! Ubojica se okrenuo na mjestu i desnim koljenom udario u Bourneov lijevi bubreg i vezane ruke pritisnuo u Jasonov vrat kad se svinuo. Drugo je koljeno zahvatilo Bourneov grudni koš. Srušio se na zemlju dok je komandos potrčao na ulicu. Ne. To se ne smije dogoditi! Treba mi njegov pištolj, njegova vatrena moć. To je dio strategije! Delta je ustao; prsa i lijeva strana izgarali su od boli, ali se ipak dao u trku za figurom koja je trčala cestom. Za nekoliko će sekundi mrak obaviti ubojicu! Čovjek iz Meduze je trčao brže zaboravivši na bol, usredotočujući se samo na ubojicu u onom dijelu svoje svijesti koji je još djelovao. Brže, brže! Odjednom su se svjetla reflektora upalila na podnožju brežuljka, uhvativši ubojicu u snopu. Komandos je naglo zavio sa strane ceste da bi izbjegao svjetlo. Bourne se držao desne strane pločnika sve do posljednjeg trenutka znajući da će postići dragocjene metre kad kola projure pored njega. S nekorisnim rukama pred sobom, Page 259 Bourneova nadmoć ubojica se spotaknuo o meki uspon sa strane ceste i pao; brzo je spuzao u stojeći položaj i sekundu nesigurno stajao na asfaltu pa opet stao trčati. Bilo je prekasno. Delta je gurnuo ramenom u bazu zatvorenikove kičme; obojica su pala. Komandosova grlena rika podsjećala je na bijesnu životinju. Jason je okrenuo uznika i brutalno mu zabio koljeno u stomak. - Slušaj me ti, fukaro! - rekao mu je bez daha, dok mu se znoj cijedio licem. - Da li ćeš umrijeti ili nećeš, meni je sasvim svejedno. Za nekoliko minuta od sada više me nećeš zanimati, ali do tada si dio plana, moga plana! A hoćeš li tada umrijeti ili nećeš, ovisit će o tebi, ne o meni. Dajem ti priliku, što je više nego si ikad učinio za metu. Sada, ustani! Učini sve što ti kažem ili će ti

ta jedina nada prasnuti s glavom - što je točno ono što sam im obećao. Zaustavili su se kod kola. Delta je uzeo torbu i izvukao pištolj koji je uzeo u Pekingu pokazavši ga komandosu. - Molio si me za oružje na aerodromu Jinan, sjećaš li se? - Ubojica je kimnuo široko otvorenih očiju i raširenih usta pod pritiskom krpe koja mu je začepila usta. - Tvoj je - nastavio 486 je Jason Bourne mirnim glasom, bez emocije. - Čim se popnemo preko onog zida tamo - ti ispred mene - dat ću ti ga. - Ubojica se namrštio, a oči mu se suziše. - Zaboravio sam - rekao je Delta. - Nisi ga mogao vidjeti. Oko sto pedeset metara prema gore je sterilna kuća. Ulazimo unutra. Ja ostajem i uzimam svakoga koga mogu. Ti? Ti imaš devet metaka, a dat ću ti i nagradu. Jedan ≫mjehurić≪. - Pripadnik Meduze je podigao paket plastiquea iz Mongkoka i pokazao ga zatvoreniku. - Kako ja čitam situaciju, ti nikad ne bi uspio prijeći preko zida; oni bi te srezali. Prema tome, jedini put ti je kroz vrata; bit će negdje dijagonalno nadesno. Da bi stigao ondje, moraš poubijati sve na svom putu. Tajmer na plastici može se namjestiti čak na deset sekundi. Postupaj s njim kako ti drago, nije me briga. Capisce? Ubojica je podigao svoje vezane ruke pa kretnjama pokazao na začepljena usta. Zvukovi iz njegova grla nagovještavali su da bi mu Jason morao osloboditi ruke i ukloniti krpu iz usta. - Kod zida - rekao je Delta. - Kad budem spreman, prerezat ću ti konopce. Ali kad to učinim, ako pokušaš izvući krpu prije nego ti kažem, ode tvoja šansa. - Ubojica je zurio u njega i jednom kimnuo. Jason Bourne i smrtonosni pretendent hodali su ulicom na Victoria Peaku prema sterilnoj kući. čonklin je othramao bolničkim stubama što je prije mogao držeći se središnje ograde. Grozničavim je pogledom potražio taksi na prilazu bolnici. Nije ga bilo. Uniformirana bolnička sestra bila je sama i čitala South China Times na svjetlu prilaznih vrata. Svako malo bi bacila pogled prema ulazu na parkiralište. - Oprostite, gosponice - Alex će bez daha. - Govorite li engleski? - Malo - odgovorila je žena koja je očito opazila i da hrama i da govori uzbunenim glasom. - Vi ste s teškoćama? - upita ga u skladu sa svojim poznavanjem engleskog. - Mnogo teškoća. Moram naći taksi. Moram odmah uspostaviti vezu s nekom osobom, a to ne mogu preko telefona. - Pozvat će vam taksi oni za deskom. Oni mi nazovu taksi svake večeri kad odlazim s posla. - Vi čekate...? - Evo ga - rekla je kad su prilazeći reflektori zasjali kroz ulaz na parkiralište. - Miss! - zavapio je čonklin. - Ovo je hitnoća. Čovjek umire, a drugi bi mogao

umrijeti ako ne stignem do njega! Molim vas. Mogu li ja... 487 - Bie zhaoji - uzviknula je sestra kazujući mu da se smiri. - Vi imate hitnoću. Ja je nemam. Uzmite moj taksi. Ja ću pozvati drugi. - Hvala vam - rekao je Alex dok se taksi zaustavljao kod pločnika. - Hvala vam! - dodao je, otvorio vrata i ušao. Žena mu je ljubazno kimnula, stresla ramenima i vratila se stubištu. Staklena vrata iznad nje naglo su se otvorila; Conklin je kroz otvoreni prozor gledao kako se sestra gotovo sudarila s dvojicom Linovih ljudi. Jedan ju je zaustavio i nešto joj govorio; drugi je stigao na pločnik i zažmirio virkajući iz svjetla u mrak koji se spuštao. - Požurite! - rekao je Alex vozaču dok su prolazili kroz vrata. - Kuai diar, ako je to točno. - Poslužit će - odgovori vozač umorno na tečnom engleskom. - ≫Požurite≪ je ipak bolje. Baza, donji dio ulice Nathan bila je galaktički ulaz u blistavi svijet Gol-den Milea. Plameno obojena svjetla, zaplesana, svjetlucava, drhtava svjetla, bila su na zidovima ove pretrpane, urbane doline gdje su ljudi vikom skr-etali pozornost Page 260 Bourneova nadmoć na svoju robu nudeći je u svim varijacijama, od maštovitih do samo glasnih. Bio je bazar bazara, tuce jezika i dijalekata borilo se za oči i uši gomile u stalnom kretanju. U tom izazovnom slobodnom komercijalnom kaosu je Alex Conklin izišao iz taksija. Bolno je hodao, hramao je naglašenije, vene njegove noge bez stopala su natekle, ali je ipak žurio k istočnoj strani ulice. Očima je pretraživao okolinu poput ljutite divlje mačke koja traži svoju mladunčad na teritoriju hijena. Stigao je do kraja četvrtog bloka, posljednjeg bloka. Gdje su oni? Gdje su vitki, ali zbijeni Panov i visoka, upadljivo privlačna, crvenosmenokosa Marie? Njegove su upute bile jasne, apsolutne. Prva četiri bloka sjeverno s desne strane, istočne strane. Mo Panov mu je sve to izrecitirao... Oh, Kriste! On traži dvoje ljudi čiji bi izgled mogao pripadati stotinama ljudi duž četiri prenapučena bloka. Ali su njegove oči tražile visoku ženu tamnocrvene kose - što ona više nije! Kosa joj je bila obojana u sivo s bijelim pra-menima! Alex se uputio natrag prema ulici Salisburv s očima koje je sada prilagodio onome što doista traži, a ne onome što mu njegova bolna sjećanja kažu da traži. Eno ih! Na rubu gomile oko uličnog prodavača čija su kolica bila pre-punjena svilama svih opisa i etiketa - svile su bile razmjerno autentične, ali su etikete bile surogat, poput falsificiranih potpisa. - Ponite sa mnom! - rekao je Conklin i oboje uhvatio za laktove. - Alex! - uzviknu Marie. - Je li s tobom sve u redu? - upita ga Panov.

- Nije - odgovori mu čovjek iz CIA-e. - Ni sa kim od nas nije sve u redu. 488 - To je David, zar ne? - Marie je zgrabila Conklinovu ruku i stegla je. - Ne sada. Požurimo. Moramo otići odavde. - Oni su ovdje? - Marie zaustavi dah; svoju sivu glavu okretala je desno i lijevo sa strahom u očima. -Tko? - Ja ne znam! - viknula je iznad galame gomile. - Ne, oni nisu ovdje - odgovorio je Conklin. - Hajdemo. Imam taksi koji nas čeka kod Pena. - Kakvog kokošinjca?238 - zanimalo je Panova. - Rekao sam ti. Hotel Peninsula. - Oh, da, zaboravio sam. - Sve troje uputiše se Nathanovom ulicom, Alex - kao što je bilo očito Marie i Morrisu Panovu - s teškoćom. - Mi možemo usporiti, zar ne? - upita psihijatar. - Ne, ne možemo! - Boli te - suosjećajno će Marie. - Skinite se! Oboje. Nisu mi potrebna takva govna. - Kaži nam što se dogodilo! - vrisnula je Marie kad su prelazili ulicu ispunjenu kolicima koja su zaobilazili, kao i kupce, prodavače i turističke voajere, koji su svi zajedno sačinjavali ludu vrevu Golden Milea. - Eno taksija - rekao je Conklin kad su se približili selisberškoj ulici. - Požurite. Vozač zna kamo će voziti. U kolima, gdje je Panov sjedio izmenu Marie i Alexa, ona je opet ispružila ruku i uhvatila Conklinovu. - To jest David, zar ne? - Da. Vratio se. On je ovdje u Hong Kongu. - Hvala Bogu! - Nadaj se. Nadajmo se. - Što to znači? - oštro upita psihijatar. - Nešto nije pošlo kako treba. Scenarij se odvojio od žice. - Zaboga! - eksplodirao je Panov. - Hoćeš li govoriti engleski? - On misli - rekla je Marie gledajući u čovjeka iz CIA-e - da je David ili učinio nešto što nije trebao učiniti ili nije učinio što je morao učiniti. - To je otprilike tako. - Conklinov je pogled odlutao prema svjetlima luke Victoria i otoka Hong Konga iza nje. - Nekada sam znao čitati Del-tine pokrete, obično prije nego bi ih učinio. A onda, poslije, kad je bio Bourne, bio sam sposoban pratiti ga kad to drugi nisu mogli jer sam razumio njegove opcije i znao za koju će se odlučiti. To je bilo dok mu se nisu zbili neki doganaji pa nitko nije mogao bilo što predvidjeti jer je izgubio dodir s Deltom u sebi. Ali Delta se sad vratio, a kao što se dogo- 238 Igra riječima: pen je skraćenica od Peninsula (poluotok - naziv hotela), a

ujedno i kokošinjac. (op. preK) 489 dilo tako davno, njegovi su ga neprijatelji podcijenili. Nadam se da se varam - zaboga, nadam se da se varam! S pištoljem uperenim u ubojičin vrat, Delta se tiho kretao kroz visoku travu Page 261 Bourneova nadmoć ispred zida sterilne kuće. Ubojica je ustuknuo; bili su svega tri metra od zamračena ulaza. Delta je pritisnuo pištolj u komandosovo meso i pro-šaptao: - Nema nikakvih nagaznih svjetala u zidu ni na tlu. Štakori s drveća bi ih uključivali svakih trideset sekundi. Hajde naprijed! Ja ću ti reći kad ćeš stati. Naredba je došla metar i pol od vrata. Delta je zgrabio zarobljenika za ovratnik i okrenuo ga prema sebi dok je s cijevi pištolja još dodirivao ubojičin vrat. Čovjek iz Meduze je posegao u džep, izvukao kuglicu plastiquea i ispružio ruku prema vratima koliko je najviše mogao. Pritisnuo je samo-Ijepljivu stranu paketića o zid; u mekanoj sredini eksploziva pritisnuo je mali brojčani tajmer na sedam minuta; broj je izabran zbog sreće, a i da bi se ubojica i on mogli smjestiti više od stotinjak metara dalje. - Kreni! - prošaptao je. Zaobišli su kut zida i nastavili uzduž do srednje točke odakle se vidio kraj kamena zahvaljujući mjesečini. - Čekaj ovdje - rekao mu je Delta i uhvatio torbu koju je pritegao preko prsiju kao široki vojnički pojas što se nosi poprijeko, a u njemu su meci. Izvukao je četvrtastu crnu kutiju široku dvanaest i pol, visoku sedam, a duboku pet centimetara. Sa strane kutije bilo je namotano trinaest metara tanke crne plastične žice. To je bio baterijski zvučnik s pojačalom; postavio ga je na vrh zida i u mraku pritisnuo dugme; zasjalo je crveno svjetlo. Odmotao je tanku cijev i gurnuo ubojicu naprijed. - Još sedam do deset metara - rekao je. Došli su do točke koja je bila po volji pripadniku Meduze. Grane kaskadne vrbe raširile su se iznad zida spuštajući se prema zemlji. Skrovište. - Ovdje! - oštro je prošaptao i zaustavio komandosa uhvativši ga za rame. Iz torbe je izvadio škare za žicu i gurnuo ubojicu na zid. Gledali su jedan u drugoga. - Ja ti sada režem konopce, ali te ne oslobanam. Da li to razumiješ? - Komandos je kimnuo, a Delta je prerezao konopce izmenu zglavaka i laktova svog zarobljenika ciljajući istodobno u njegovu glavu. Odstupio je i desnu nogu savio naprijed ispred ubojice te mu dao škare za rezanje žice. - Stani na moju nogu i reži namote. Možeš ih doseći ako odskočiš i uklizneš ruku na zid s kojom ćeš se držati. Nemoj ništa pokušavati. Ti još nemaš pištolja, ali ja ga imam, a kao što si - uvjeren sam - shvatio, meni više nije ni do čeg stalo. Zatvorenik je učinio kako mu je nareneno. Skok s Deltine noge bio je minimalan. Lijevu je ruku stručno provukao izmenu navoja žice pa je 490

njome čvrsto uhvatio suprotnu stranu vrha zida. Bešumno je rezao namotanu žicu držeći rezač naslonjen na metal s jedne strane da bi smanjio zvuk škljocanja. Gornji otvoreni prostor sad je bio širok metar i pol. - Uspni se - naredio mu je Delta. Englez je to poslušao, a kada je lijevu nogu prebacio preko zida, Delta je skočio i uhvatio ubojičine hlače pa se tako povukao gore prebacivši svoju lijevu nogu preko vrha. Zajašio je zid istodobno s komandosom. - Lijepo učinjeno, majore Allcott-Price - rekao je s malim okruglim mikrofonom u ruci, a oružjem opet uperenim u ubojičinu glavu. - Neće proći dugo. Da sam na tvom mjestu, pregledao bih teren. Potican stalnim Conklinovim molbama da ubrza, vozač taksija se brzo uspinjao cestom Victoria Peaka. Prošli su pored mehanički oštećenog starog automobila sa strane ceste; kola su se doimala kao da ne spadaju u elegantnu okolinu, a Alex je progutao kad ih je vidio pitajući se u strahu jesu li doista onesposobljena. - Eno kuće! - uzviknuo je čovjek iz CIA-e. - Za ime Božje, požurite! Ponite tamo... Nije - nije mogao - završiti. Gore ispred njih je rasprskavajuća eksplozija ispunila ulicu i noć. Vatra i kamen letjeli su u svim smjerovima dok se najprije srušio veliki komad zida, a zatim su se sablasno sporom kretnjom naprijed srušila golema vrata upotpunjujući vatreni prizor. - Oh, moj Bože, bio sam u pravu - tiho će sebi Alexander Conklin. Delta se vratio. Želi umrijeti. On će umrijeti. 491 32 - Ne još! - zagrmio je Jason Bourne dok se zid rušio iza prekrasnih vrtova ispunjenih redovima jorgovana i ruža. - Ja ću ti reći kad - dodao je mirno držeći mali okrugli mikrofon u slobodnoj ruci. Ubojica je gunnao. Njegovi su se instinkti razbudili do iskonskih granica, njegova želja za ubijanjem bila je jednaka želji da preživi, jedno je zavisilo o drugome. Bio je na rubu ludila, jedino ga je cijev Deltina pištolja zaustavljala od besmislena napada. Još je bio čovjek i bilo je bolje pokušati živjeti nego prihvatiti smrt oglušivši se na zapovijed. Ali kada, kada? Nervozni tik se vratio na Allcott-Priceovo lice; njegova donja usna se trzala dok su vika, uzvici i zvuk ljudi koji trče u panici ispunjavali vrtove. Ubo-jičine su ruke Page 262 Bourneova nadmoć drhtale dok je buljio u Deltu na prigušenom pulsirajućem svjetlu udaljenih plamenova. - Nemoj ni pomisliti na to - rekao mu je čovjek iz Meduze. - Ti si mrtav ako učiniš jedan potez. Ti si me proučio pa znaš da nema opraštanja. Poneš li, poći ćeš na svoje. Prebaci nogu preko zida i budi spreman da skočiš kad ti kažem. Ne

prije. - Bez upozorenja, Bourne je odjednom pri-nio mikrofon usnama i pritisnuo dugme. Kad je govorio, njegove riječi iz zvučnika sablasno su odjekivale zemljištem; salijetajući, odjekujući zvuk koji je bio primjeren grmljavini eksplozije doimao se još zlokobnije svojom mirnom jednostavnošću i ledenošću. - Vi marinci\ Zaklonite se i ne miješajte se u ovo. To nije vaša borba. Nemojte umrijeti za ljude koji su vas ovdje doveli. Za njih ste smeće. Vi ste potrošni - kao što sam i ja bio potrošna roba. Ovdje nema zakonitosti, nema teritorija koji treba braniti, nije u pitanju čast vaše zemlje. Vi ste ovdje samo radi jednog razloga - da zaštitite ubojice. Jedina razlika izmenu vas i mene je činjenica da su i mene upotrijebili, ali me sada žele ubiti jer znaju što sam učinio. Nemojte umrijeti za te ljude, oni to ne zavrjenuju. Dajem vam svoju riječ da neću pucati na vas ukoliko ne pucate na 492 mene, a tada neću imati izbora. Ali ovdje je još jedan čovjek koji ne namjerava postupati na isti način... Uslijedila je vatra iz vatrenog oružja koja je razmrskala izvor zvuka uništivši nevidljivi zvučnik paljbom nasumce uperenom u zid. Delta je bio spreman; tako se trebalo dogoditi. Jedan od bezličnih i bezimenih manipu-latora izdao je narenenje i ono je izvršeno. Posegao je u torbu i izvukao trideset pet centimetara dugi bacač suzavca, unaprijed podešen za paljbu, s kanistarom na mjestu. Može smrskati teško stablo na udaljenosti od pedeset metara; naciljao je i pritisnuo obarač. Trideset metara od njega bilo je pogoneno veliko staklo salonskog prozora okrenutog prema vrtu, a oblak plina je ispunio prostoriju. Vidio je figure kako trče iza rasprsnutog stakla. Lusteri i svjetiljke su ugašeni; zamijenio ih je iznenanujući niz reflektora postavljenih na strehama velike kuće i na deblima stabala koja su je okruživali. Odjednom je zemljište bilo okupano zasljepljujućim bijelim svjetlom. Grane razgranatih stabala bile bi magnet za strelovite poglede i upereno oružje, a shvatio je da nikakav njegov apel neće potisnuti narenenja. On je taj apel uputio i kao pošteno upozorenje i kao melem za savjest koja je preostala u robotu osvetniku koji je jedva mislio i jedva osjećao. U zasjencima preostale svijesti nije htio uzeti živote mladića pozvanih da služe paranoidnom egu manipulatora - previše toga je vidio u Sajgonu prije više godina. Samo je želio živote onih u sterilnoj kući i odlučio ih je uzeti. Jason Bourne neće biti oporeknut. Sve su uzeli od njega pa će njegov osobni račun sada biti podmiren. Za čovjeka iz Meduze odluka je donesena - on je lutka na koncima svog bjesnila, a osim tog bjesnila, njegov je život završen. - Skoči! - prošaptao je Delta prebacivši desnu nogu preko zida i gurnuvši ubojicu na zemlju. Skočio je za komandosom dok je ovaj još bio u zraku i zgrabio ubojičino rame dok je zapanjeni ubojica - s rukama ispruženima na koljenima - nastojao da se uspravi na travi. Bourne ga je odvukao izvan pogleda, iza debla s drvenim rešetkama koje su podržavale bougainvilleu239 što je dosezala gotovo dva

metra. - Evo ti tvog pištolja, majore - rekao je originalni Jason Bourne. - Moj je uperen u tebe i nemoj to zaboraviti. Ubojica je istodobno zgrabio oružje i izvukao tkaninu iz usta kašljući i pljujući dok je streloviti galop vatre iz raznog vatrenog oružja kidao lišće i grane duž žica. - Vaša mala lekcija nije učinila mnogo jebenog dobra, zar ne? 239 Vrsta američke povijuše iz roda Bougainvillea, neupadljivih cvjetova okruženih uočljivim crvenim ili ljubičastim pojedinačnim listovima, (op. prev.) 493 r - To nisam ni očekivao. Istina svega ovoga je u tome da oni žele tebe, a ne mene. Vidiš, ja sam sada doista potrošna roba. To je bio njihov plan od početka. Ja te donosim na vidjelo i ja sam mrtav. Moja žena je mrtva. Mi znamo previše. Ona zato jer je saznala tko su oni - morala je, ona je bila mamac - a ja zato što sam u Pekingu zbrojio neke brojeve. Ti si umiješan u krvoproliće, majore. Ti si megabomba koja može dignuti cijeli Daleki istok u zrak, a to bi se moglo i dogoditi ako ne bude zdravijih glava na Tajvanu koje će izolirati i zajebati tvoje umobolne klijente. Jedino, meni je do svega toga stalo koliko do govna. Igraj se svojih proteklih igara i digni se u zrak. Ja jedino želim ući u tu kuću. Vod marinaca napao je zid trčeći uza nj podignutih pušaka spremnih na vatru. Delta je izvukao drugi plastique iz torbe, stavio minijaturni digitalni mjerač vremena na deset sekundi i bacio paket koliko je dalje mogao prema stražnjem Page 263 Bourneova nadmoć zidu vrta, daleko od stražara. - Doni! - naredio je komandosu gurnuvši oružje u ubojičinu kičmu. - Ti naprijed! Ovom stazom. Bliže kući. - Dajte mi jedan od tih! Dajte mi plastik! - Ja tako ne mislim. - Kriste, dali ste mi riječ! - Onda ili sam lagao ili sam promijenio mišljenje. - Zašto? Što vam je stalo? - Stalo mi je. Ja nisam znao da ima toliko momaka. Previše djece. S jednim od ovih bi ih mogao uzeti desetoricu, osakatiti nogo više. - Nije li malo prekasno da postanete takav jebeni kršćanin! - Klub nije tako ekskluzivan; ja nisam ni bio. Ja znam koga" hoću, a koga neću, a ja ne želim djecu u izglačanim GI240 pidžamama. Ja želim ljude unutra koji... Začula se eksplozija s udaljenosti od nekih četrdeset metara na stražnjem dijelu zemljišta. Drveće i zemlja, grmovi i cijele gredice cvijeća zaplamtjeli su zrakom - panorama zelenog i smeneg poprskana točkicama boje unutar valovitog sivila osvijetljena vrelim bijelim svjetlom reflektora. - Kreni! - prošaptao je Delta. - Do kraja reda. To je oko dvadeset metara od kuće, a tamo su dvoja

vrata... - Bourne je zatvorio oči u bijesnoj nemoći dok su nizovi - kako se činilo - beskrajnih rafala ispunjavali stražnje vrtove. To su djeca. Pucaju slijepo iz straha ubijajući imaginarne demone, ali ne mete. A neće slušati. Druga grupa marinaca, koju je očito vodio iskusan oficir, zauzela je jednako udaljene pozicije ispred velike kuće i zaokružila je, svinutih 240 GI je neslužbena kratica koja označava daje nešto u skladu s američkim vojnim standardima; naziv za vojnika, (op. prev.) 494 nogu, ukopanih stopala kako bi mogli brzo odskočiti, oružja uperenog naprijed. Manipulatori su pozvali svoju pretorijansku stražu241. Neka tako bude. Delta je opet posegnuo u torbu, prepipao svoj arsenal i izvukao jednu od dviju ručnih požarnih bombi koje je kupio u Mongkoku. Vrhom je bila slična granati - okrugla, ali pokrivena oklopom od teške plastike. Menutim, baza je bila ručka dugačka dvanaest centimetara tako da bacač može odbaciti eksploziv što dalje i točnije. Trik je u bacanju, točnosti i podešavanju vremena eksplozije. Jer čim se plastika skine, bomba će prianjati uz svaku površinu trenutačno aktiviranim ljepilom jakim poput čelika, a aktivira ga zrak. Prilikom eksplozije kemikalija poteče u svim smjerovima produžujući vatru, ukapljujući u sve porozne površine, prodirući i goreći. Od uklanjanja plastičnog pokrivača do eksplozije ima petnaest sekundi. Strane velike kuće, sterilne kuće, bile su od standardnih vik-torijanskih dugačkih dasaka koje prelaze jedna preko druge, a naslanjaju se na visoku kamenu podlogu. Delta je gurnuo ubojicu u grm ruža, skinuo plastiku pa požarnu bombu bacio visoko gore na drveni zid lijevo od francuskih vrata242 udaljenih desetak metara. Bomba se zalijepila na drvo; trebalo je pričekati otkucavanje sekundi dok je puščana vatra - sad oklijeva-juća i sve manjeg intenziteta - najzad sasvim prestala. Zid kuće se rasprsnuo. Razjapljena rupa otkrila je tipičnu viktorijansku spavaću sobu - krevet s nebnicom i delikatno englesko pokućstvo. Plamen je odmah buknuo i raširio se izbacujući žbice vatre iz glavčine vatrena kotača, rigajući vatru duž dasaka i pljujući je u unutrašnjost kuće. Izdano je narenenje i opet je uslijedila erupcija puščane vatre; meci su zasipali cvjetne gredice blizu zida stražnjeg vrta podalje od marinaca koji su trčali u smjeru prethodne eksplozije. Ćule su se zapovijedi i protuzapo-vijedi izrečene u bijesu i nemoći; izvikivala su ih dvojica oficira s pištoljima u ruci. Jedan je obišao krug čuvara koji su štitili kuću provjeravajući im položaj i oružje, virkajući ispred svakoga. Drugi se usmjerio prema postra-nom zidu i vratio se rutom prvog voda. Pogled je stalno letio lijevo-desno ispitujući redove cvijeća koji su slijedili jedan iza drugog. Zaustavio se ispod vrbe i razgledavao zid, travu. Podigao je glavu i pogledao preko debla bougainvillaeje. S oružjem koje je sada držao dvjema rukama uputio se prema deblu. Delta je promatrao vojnika kroz grmlje s pištoljem još uperenim u komandosova

lena. Uzeo je još jedan plastique, podesio tajmer i preko grmlja ga bacio daleko prema bočnom zidu. - Proni onuda! - naredio 241 Tjelesna straža rimskih careva poznata po svojoj političkoj korupciji .(op. prev.) 242 Američki naziv za francuske prozore, par prozora u prizemlju spuštenih do poda, a kroz njih se prolazi na balkon, u vrt. (op. prev) 495 je Bourne usmjerivši ubojicu ramenom. Gurnuo ga je u red grmova slijeva. Jason se bacio za komandosom prasnuvši s cijevi svoga automatika u ubo-jičinu glavu, zaustavivši ga kad je htio dohvatiti telećak. - Još nekoliko minuta, majore, Page 264 Bourneova nadmoć onda si na svome. Četvrta je eksplozija raznijela dva metra sa strane zida, a marinci su otvorili vatru na kamen koji se rušio kao da očekuju prodor neprijateljskih trupa kroz rupu u zidu. Na udaljenosti, na ulicama Victoria Peaka, dvoton-ske sirene su zavijale u kontrapunktu zvukovima rata na terenu sterilne kuće. Delta je izvukao posljednji plastični paket, podesio mjerač vremena na devedeset sekundi i bacio bombu prema kraju stražnjeg zida gdje nije bilo nikoga. To je bio početak njegove konačne diverzije, ostatak će biti čista matematika. Izvukao je bacač suzavca, namjestio kanistar i obratio se komandosu: - Okreni se. - Ubojica ga je poslušao; cijev Bourneova pištolja bila mu je ispred očiju. - Uzmi ovo - rekao je Delta. - To možeš držati jednom rukom. Kad ti ja kažem, ispali to u kamen nadesno od francuskih vrata. Plin će se raširiti i zaslijepiti većinu tih dječaka. Neće biti u stanju pucati, zato ne troši metke, nemaš ih puno. Ubojica isprva nije odgovorio. Umjesto odgovora, podigao je oružje u visinu s Bourneovim i naciljao u Jasonovu glavu. - Sad smo jedan naprama jedan, gospodine Originalu - rekao je komandos. - Rekao sam vam da bih primio metak u glavu, godinama sam čekao na njega. Ali nekako mislim da se vi ne možete otarasiti ideje da unete u tu kuću. - Začu se iznenadna buka glasova pa opet rafali iz automatskih pušaka kad je vod marinaca trčao prema srušenom zidu sa strane. Delta je pazio očekujući trenutak kad će za djelić sekunde popustiti ubojičina koncentracija. Tog trenutka nije bilo. Umjesto toga, komandos je nastavio mirno, napetim, ali suzdržanim glasom zureći u Jasona Bournea. - Oni vjerojatno očekuju invaziju, te smiješne guske. Kad si u sumnji, napadni ako su ti bokovi pokriveni, je li tako, gospodine Originalu?... Ispraznite svoju torbu trikova, Delta. Bilo je ≫Delta≪, zar ne? - Ništa nije preostalo. - Bourne je otkočio obarač automatika. Ubojica je učinio isto. - A onda da malo propipamo - rekao je komandos; polako je ispružio lijevu ruku i mekano dotaknuo ranac privezan za Deltino desno bedro. Nisu se ispuštali s

pogleda. Ubojica je napipao platno stisnuvši ga na nekoliko mjesta. Opet polako povukao je ruku. - Uza sve one nemoj-učiniti u strašno velikoj knjizi , nigdje se ne spominje laž, nije li tako? Osim lažnih svjedoka, dakako, ali to nije isto. Pretpostavljam da si taj propust uzeo k srcu, svece. Sudeći po izbočinama unutra su čahurama obrubljeni automat- ' Biblija; (op.prev.) 496 ski ponavljač i dva ili tri magazina s mecima, a svaki sadrži najmanje pedeset metaka. - Četrdeset, ako ćemo točno. - To je mnogo vatrene moći. Ta mala životinja bi me mogla izbaviti odavde. Dajte! Ili jedan od nas odmah odlazi na licu mjesta. Baš sada. Peta plastična eksplozija potresla je zemljište; iznenaneni ubojica je trepnuo. To je bilo dovoljno. Bourneova je ruka poletjela skrenuvši uboji-čin pištolj dok je snagom čekića prasnuo teškim automatikom o komando-sovu lijevu sljepoočicu. - Kurvin sine! - hrapavo je kriknuo ubojica padajući na lijevu stranu. Jasonovo koljeno mu je bilo za zglavku, a oružje je ležalo pored njega. - Ti stalno moliš za brzu smrt, majore - rekao je Bourne dok je pan-demonij dosegao vrhunac na terenu viktorijanske sterilne kuće. Vodu marinaca koji su napali srušeni zid sa strane sada je nareneno da napadaju stražnji dio vrta. - Ti sebe uistinu ne voliš. Ali imaš dobru ideju. Ispraznit ću svoju torbu trikova. Već je gotovo vrijeme za to. Bourne je skinuo remen i istresao otvoreni ranac. Sadržaj je pao na travu dok ih je osvjetljavala vatra koja se širila drugim katom sterilne kuće. Preostali su jedna požarna bomba i jedan plastique i, kao što je točno opisao ubojica, ručni repetirni strojni pištolj MAC-IO244 koji otvara vatru čim mu se izvuče potporanj i umetne magazin s mecima. Izvukao je potporanj smrtonosnog oružja, ubacio jedan od četiri magazina s mecima, a preostala tri je stavio ispod opasača. Zatim je otpustio oprugu bacača, stavio kanistar na mjesto te podesio mehanizam. Bio je spreman za akciju - spasiti živote djece, djecu koje je ostarjeli ego manipulatora pozvao da umru. Ostala je požarna bomba. Znao je kamo će je usmjeriti. Podigao ju je, skinuo omotač i bacio je svom snagom u uokvireni vrh u obliku slova A iznad francuskih vrata. Bomba se uhvatila za drvo. To je bio trenutak. Povukao je obarač lansera koji je kanistar s plinom odbacio u kameni podzid desno od francuskih vrata. Eksplodirao je odskočivši od zida na zemlju; pare su se odmah raširile, oblaci plina su se uvrtali na sve strane gušeći ljude u svojoj valovitoj periferiji. Oružje je zadržano, ali su slobodne ruke trljale nabrekle vodenaste oči i pokrivale zapaljene nosnice. Eksplodirala je druga požarna bomba razmrskavši elegantnu viktori-jansku fasadu Page 265 Bourneova nadmoć

iznad francuskih vrata, rasprsnuvši staklene ploče, dok su se čitavi dijelovi gornjeg zida rušili u popločani foaje. Plameni jezici su se razvili i žderali strehe i unutrašnjost zahvaćajući vatrom zavjese i tapecirani namještaj. Stražari marinci su se otimali grmljavinskoj eksploziji i plamenu pa su upali u oblake suzavca. Jedan broj ih je odbacio oružje i 1 Nije u standardnom naoružanju; kalibar 9 mm. (op. prev.) 491, uputio se u svim smjerovima sudarajući se menu sobom, nastojeći pobjeći dimu, gušenju, kašljanju, tražeći olakšanje. Delta je ustao iz čučnja sa strojnim pištoljem u ruci gurnuvši ubojicu pored sebe. Bilo je vrijeme; kaos je bio kompletan. Uvrtloženi plin ispred rasprsnutih francuskih vrata usisavala je vrućina dima; plin će se dovoljno razblažiti da mu omogući upad u kuću. Čim jednom une, njegovo će traženje biti brzo, završit će za sekundu. Direktori tajne operacije koja zahtijeva sterilnu kuću na stranom teritoriju ostat će unutar zaštitnih granica kuće iz dva razloga. Prvi je bio u činjenici da nije bilo moguće točno proračunati obujam i raspored napadačkih snaga, a izvan kuće se izlažu prevelikom riziku smrti ili zarobljavanju. Drugi je bio praktičniji: treba uništiti papire, zapaliti ih, a ne isjeći u uske trake kao što su naučili u Teheranu. Direktive, dosjee, izvještaje o napretku operacije, tajne informacije - sve to treba spaliti. Sirene na Victoria Peaku bile su sve glasnije, sve bliže; ubrzo će završiti grozničava utrka kosim, krivudavim ulicama. - Počinje odbrojavanje - rekao je Bourne stavivši mjerač vremena u posljednji plastični eksploziv. - Ja ti ovo neću dati, ali ću eksploziv upotrijebiti za stjecanje prednosti - i tvoje i moje. Trideset sekundi, majore All-cott-Price. - Jason je odbacio paket najviše što je mogao prema čelnom zidu. - Moje oružje! Za Kristovo ime, dajte mi moje oružje! - Na zemlji je. Ispod mojeg stopala. Ubojica se sagnuo. - Pustite ga! - Kad to budem htio - a htjet ću. Ali ako ga pokušaš uzeti, iduća stvar koju ćeš vidjeti je ćelija u hongkonškom garnizonu i - prema tvojim riječima - vješala, debelo uže, i krvnik koji ti slijedi u najbližoj budućnosti. Ubojica je pogledao u Bournea, zahvaćen panikom. - Vi ste prokleti lazac! Lagali ste mi! - Cesto. Zar ti ne lažeš? - Rekli ste... - Ja znam što sam rekao. Osim toga, ja znam zašto si ovdje i zašto umjesto devet metaka imaš tri. - Što? - Ti si moja diverzija, majore. Kad te pustim slobodna s pištoljem, ti ćeš poći prema vratima ili srušenom dijelu zida - kamo god hoćeš, izbor je tvoj. Pokušat će te zaustaviti. Ti ćeš im uzvratiti vatrom, prirodno, a dok budu koncentrirani

na tebe, ja ću ući u kuću. 245 Kad su islamski revolucionarni gardisti zauzeli američku ambasadu u Teheranu 1979. godine, naišli su na niz tajnih dokumenata koje Amerikanci nisu dospjeli uništiti ili su ih isjekli u trake koje su gardisti složili u cjelinu, (op.prev.) 498 ti i. - Kopile! - Moji su osjećaji povrijeneni, ali, onda, ja ionako više nemam osjećaja pa nije ni važno. Ja jednostavno moram ući u... Posljednja je eksplozija digla u zrak drvo izbrazdane površine; korijenje mu je svom silinom tresnulo u već oslabjeli dio zida. Kamenje je ispadalo sa svog mjesta, a zid se napola narušio. Razbijeno kamenje oblikovalo je V u središtu drugog udara. Marinci iz voda pored ulaznih vrata potrčali su prema mjestu doganaja. - Sada! - riknuo je Delta ustavši cijelom visinom. - Dajte mi pištolj! Maknite se s njega! Jason Bourne se odjednom smrznuo. Nije se mogao pomaknuti - osim što je zbog nekog instinkta udario koljenom u ubojičin vrat bacivši ubojicu na stranu. Iza razbijenih staklenih vrata fojaea u plamenu pojavio se jedan čovjek. Maramicom je pokrivao lice, ali nije mogao sakriti da hramlje. Njegovo šepanje! Svojim hromim stopalom je silueta figure udarila u lijevi okvir francuskih vrata i nespretno sišla trima stepenicama do kratkog predvorja popločanog pješčanikom ispred nekad prekrasnog vrta. Vukao se naprijed i vikao što je najviše mogao narenujući stražarima koji su ga mogli čuti da zadrže vatru. Figura nije trebala spuštati maramicu, Delta je znao to lice. To je lice njegova neprijatelja. Bilo je to u Parizu, groblje izvan Pariza. Alexander Conklin je došao da ga ubije. Page 266 Bourneova nadmoć Izvan-spasa, glasi naredba s vrha. - Davide! Ja sam Alex! Ne čini to što radiš! Prestani! To sam ja, Davide! Ovdje sam da ti pomognem. - Ovdje si da me ubiješ! Došao si da me ubiješ u Parizu, pokušao si opet u New Yorku! Treadstone sedamdeset jedan! Imaš kratku pamet, kopile! - Ti nemaš nikakvu, dovraga s tobom! Postao si Delta, to je ono što su oni htjeli! Ja znam čitavu priču, Davide. Doletio sam ovdje da je okončamo! Marie, Mo Panov i ja! Svi smo ovdje, Marie je sigurna! - Laž! Varke! Svi vi, vi ste je ubili! Ubili biste je u Parizu, ali vam ja nisam dopustio da se približite! Držao sam je podalje od vas! - Ona nije mrtva, Davide! Živa je! Mogu ti je dovesti! Odmah! - Nove laži! - Delta se sagnuo, povukao obarač i zasuo predvorje vatrom. Meci

su rikošetirali u foajeu u plamenu, ali iz razloga koji mu nisu bili poznati, nije ubio čovjeka. - Želiš me izvući pa da izdaš zapovijed i ja sam mrtav. Izvan-spasa je likvidiran! Nikako, krvnice! Ja ulazim u kuću! Ja hoću tihe, tajne ljude iza tebe! Oni su tamo! ]a znam gdje su! - Bourne je povukao ubojicu na noge 499 i dao mu pištolj. - Htjeli ste Jasona Bournea, on je vaš! Ja ga puštam na slobodu izmenu ruža. Ubijte ga dok ja vas ubijam! Napola lud, napola živ, komandos je skrenuo kroz grmove u cvatu udaljivši se od Bournea. Potrčao je stazom, ali se odmah vratio vidjevši da su marinci na sjevernim i južnim područjima oko zida. Ako krene prema istočnoj strani vrata, naći će se u izmenu dviju grupa marinaca. Ako se makne, mrtav je. - Ja više nemam vremena, Conkline - vikao je Bourne. Zašto ne može ubiti čovjeka koji ga je izdao? Pritisni obarač! Ubij posljednjeg iz Treadstone sedamdeset jedan. Ubij! Ubij! Sto ga je zaustavilo? Ubojica se bacio preko redova cvijeća i uhvatio vruću cijev Bourneove strojne puške natjeravši je dolje, a onda je naciljao i iz svog pištolja ispalio metak u Bournea. Metak je okrznuo Boumeovo čelo, a u bijesu Jason je povukao obarač repetirajućeg oružja. Meci su zagrmjeli u zemlju, a vibracije unutar male smrtonosne arene bolno su opterećivale bubnjiće. Zgrabio je Englezov pištolj i okretao ga u smjeru suprotno od kazaljke sata. Ubo-jičina obogaljena ruka nije bila par za čovjeka iz Meduze. Pištolj je prasnuo dok ga je Bourne izbijao iz ubojičine ruke. Samozvanac je pao lenima na travu staklenih očiju u kojima je bilo saznanje da je izgubio. - Davide! Za ime Božje, slušaj me! Ti moraš... - Nema ovdje Davida! - vikao je Jason s koljenom na ubojičinim grudima. - Moje pravo ime je Bourne, poteklo od Delte, začeto Meduzom! Snake Lady! Sjećaš li se? - Moramo razgovarati! - Moramo umrijeti! Ti moraš umrijeti! Tajnoviti ljudi u kući su moj ugovor sa mnom, s Marie! Oni moraju umrijeti. - Bourne je uhvatio ubojicu za ovratnik i povukao ga na noge. - Ja ponavljam! Ovdje je vaš Jason Bourne! Sav je vaš! - Ne pucajte! Obustavite vatru! - riknuo je Conklin dok su se dijelovi triju vodova zbunjenih marinaca stali približavati; zaglušujuće sirene hong-konške policije odjednom su prestale zavijati kad su se kola zaustavila kod uništenih vrata. Čovjek iz Meduze je udario ramenima u ubojičina lena gurajući ubojicu na svjetlo rasplamtjele vatre i reflektora. - Evo ga! Evo nagrade koju ste htjeli! Kad je ubojica navio naprijed, začu se rafal, ali se on bacio na zemlju i stalno okretao da bi izbjegao metke. - Stanite! Ne njega! Za Kristovo ime, prekinite vatru. Nemojte ga ubiti! - vrištao je Conklin.

500 Pritisnuo je obarač strojnog pištolja, ali ipak meci ne poganaju cilj! Okrenuo se i njišući se brzo naprijed-natrag naciljao je smrtonosno oružje u oba voda marinaca koji su bili sve bliže. Opet je ispalio nekoliko rafala klečeći, izvijajući se, skrivajući se, premještajući se. A 'ipak je cijev nakosio iznad njihovih glava! Zašto? Djeca ga inače ne bi mogla zaustaviti. Ali ne bi trebalo da djeca u izglačanoj GI odjeći umru za manipulatore. On mora ući u tu sterilnu kuću. Odmah! Nijedan trenutak nije suvišan. Treba krenuti sada! - Davide! - Ženski glas. Oh, Kriste, ženski glas! - Davide, Davide, Davide! Figura u zatalasanoj suknji istrčala je iz kuće. Zgrabila je Alexan-dera Conklina i odgurnula ga. Sama je stajala na kamenitom predvorju obrubljenom ružama. - To sam ja, Davide! Ovdje sam! Sigurna sam! Sve je u redu, moj dragi! Još jedan trik, još jedna laž. To je stara žena sive kose, bijele kose. - Maknite mi se s puta, lady, ili ću vas ubiti. Vi ste još jedna laž, još jedan trik! Page 267 Bourneova nadmoć - Davide, to sam ja! Možeš li me čuti... - Mogu vas vidjeti! Trik! - Nije, Davide! - Moje ime nije David! Rekao sam tom vašem prijatelju ništariji da ovdje nema Davida! - Nemojte! - vrisnula je Marie očajnički tresući glavom i trčeći prema nekolicini marinaca koji su puzali po travi oslobodivši se uskovitlanih oblaka plina koji su nestajali. Bili su na koljenima i jasno su vidjeli Bournea nesigurno namještajući puške u njega. Marie je stala izmenu stražara koji su dolazili k sebi i njihove mete. - Niste li već dovoljno ≫učinili≪ za njega? Za ime Božje, netko ih mora zaustaviti! - Pa da me ucmeka neki kurvin sin terorist! - viknuo je mladenački glas iz redova pored čelnog zida. - On nije ono što mislite! Što god je, ljudi u kući su ga načinili takvim! Čuli ste ga. On neće pucati u vas ako vi ne otvorite vatru! - On je već pucao - riknuo je oficir. - Vi još stojite! - uzvratio mu je Alex Conklin s ruba predvorja. - I on bolje gana s većinom oružja nego itko od vas ovdje! Računajte na to! Ja to znam! -Ja ne trebam tebe! - zagrmio je Jason Bourne opet raspalivši rafalom iz strojnog pištolja u goreći zid sterilne kuće. Odjednom je ubojica bio na nogama. Sagnuo se i bacio na najbližeg marinca, mladića bez kape koji je još kašljao od plina. Komandos je zgrabio stražarevu pušku udarivši ga nogom u glavu i ispalio oružje u sljedećeg 501

najbližeg marinca koji je pao natraške držeći se za trbuh. Ubojica se okrenuo i opazio oficira sa strojnim pištoljem nalik Bourneovom; nastrijelio ga je u vrat i zgrabio oružje iz ruku čovjeka koji se srušio. Zaustavio se samo za trenutak procjenjujući svoje šanse pa je potporanj pištolja stavio ispod lijeve ruke. Delta ga je gledao instinktivno znajući što će ubojica učiniti, znajući, takoner, da će se sada početi ostvarivati njegova diverzija. Ubojica je uspio. Opet je opalio rafal za rafalom u stisnute redove mladih neiskusnih marinaca pored čelnog zida trčeći, skrivajući se u redovima cvijeća s Bourneove lijeve strane, visokih do ramena. Bila je to njegova jedina ruta bijega, najmanje osvijetljena - srušeni desni čelni zid. - Zaustavite ga! - vikao je Conklin grozničavo hramljući po vanjskom predvorju. - Ali nemojte pucati! Nemojte ga ubiti! Za Kristovo ime, nemojte ga ubiti! - Govna! - čuo je nekog marinca medu onima pored lijevog stražnjeg zida. Ubojica se izvijao, okretao, klečao, bacao na zemlju, okretao oko svoje osi s puškom na rafalu; brzo je osvajao put prema razbijenom zidu skidajući stražare svojim strelovitim rafalima. Okvir puške ostao je bez metaka; odbacio je pušku i umjesto nje uzeo smrtonosni strojni pištolj započevši posljednju trku prema razbijenom zidu, zasipajući marince koji su ležali ničice. Eno ga tamo! Mrak iza zida je njegov bijeg! - Ti mamojebu! - Bio je to uzvik tinejdžera, još nezreo glas, u očajanju i boli, ali ipak smrtonosan. - Ubio si mog prijatelja! Odjebao si mu lice! Sad ćeš to platiti, ti govnoglavi! Mladi marinac Crnac odskočio je od svog mrtvog druga bijelca i potrčao prema zidu. Prelazeći preko ostatka zida, ubojica se okrenuo i ispalio još jedan rafal kojim je marinca uhvatio u rame; Crnac se bacio na zemlju, dvaput se okrenuo nalijevo i ispalio četiri metka. Uslijedili su agonizirajući, histerični krici prkosa. Bio je to krik smrti; ubojica, široko otvorenih očiju u mržnji, srušio se na nazubljeno kamenje. Major Allcott-Price, bivši pripadnik odreda poznatog kao kraljevski komandosi, otišao je zauvijek. Bourne je krenuo naprijed podignutog oružja. Marie je potrčala do ruba predvorja; udaljenost izmenu njih nije bila veća od metra i pol. - Nemoj to učiniti, Davide! - Ja nisam David, lady. Upitajte svog prijatelja-propalicu, mi se već dugo poznajemo. Maknite mi se s puta! - Zašto je nije mogao ubiti? Jedan rafal i on je slobodan učiniti ono što mora! Zašto? - U redu! - vrisnula je Marie ostavši na mjestu. - Nema Davida, u redu? Ti si Jason Bourne! Ti si Delta! Ti si što god hoćeš biti, ali si takoner 502 i moj! Ti si moj muž! - Otkriće je djelovalo na stražare kao iznenadni udar munje. Oficiri, svijenih lakata, podigli su podlaktice - opća zapovijed za

zadržavanje vatre - gledajući iznenaneno zajedno sa svojim vojnicima. - Ja vas ne poznajem! - Moj glas je moj. Ti ga znaš, Jasone. Page 268 Bourneova nadmoć - Varka! Glumica, mimika! Laž! Toga je bilo i prije. - A ako izgledam drugačije, to je zbog tebe, Jasone Bourne! - Sklonite mi se s puta ili ćete biti ubijeni! - Učio si me u Parizu! U Rue de Rivoli. Hotel Meurice, prodavaonica novina na uglu. Možeš li se sjetiti? Dnevnici s izvještajima iz Ziiricha, moja fotografija na svim naslovnim stranicama! I mali hotel na Montparnassu kad smo ga napuštali, a recepcionar je čitao novine s mojom slikom pred sobom! Tako si se uplašio da si mi rekao da istrčim iz hotela... Taksi! Sjećaš li se taksija? Na putu za Issy-les-Moulineaux - nikad neću zaboraviti to nemoguće ime. ≫Promijeni izgled kose≪, rekao si mi. ≫Povuci je gore ili je gurni otraga≪. Rekao si da ti nije stalo što ću učiniti, ali da je svakako promijenim! Pitao si me imam li olovku za obrve - rekao si mi da podebljam obrve, da ih učinim dužima! Tvoje riječi, Jasone! Bježali smo da spasimo život, a ti si htio da izgledam drugačije, da uklonim svaku sličnost s fotografijom koja je bila objavljena u cijeloj Europi! Morala sam postati kameleon zato jer je Jason Bourne bio Kameleon. Morao je naučiti svoju dragu, svoju ženu! Sve sam to učinila, Jasone! - Ne! - viknuo je Delta izvlačeći riječ u krik, u izmaglice uskovitlana meteža koji ga je obavijao dok mu je svijest jurila vanjskim predjelima panike. To su bile slike! Rue de Rivoli, Montparnasse, taksi. Slušaj me. Ja sam Kameleon zvan Cain i mogu te naučiti mnogo čemu što mi nije stalo da te naučim, ali moram. Ja mogu promijeniti svoju boju da je prilagodim šumi, mogu se kretati s vjetrom njušeći ga. Ja mogu pronaći put kroz prirodne ili umjetne džungle. Alpha, Bravo, Charlie, Delta... Delta je kao Char-He, a Charlie je kao Cain. Ja sam Cain. Ja sam smrt. I moram ti reći tko sam i izgubiti tebe. - Da li se sjećaš! - viknula je žena Davida Webba. - Trik! Kemikalije - rekao sam riječi. Oni su vam dali riječi! Moraju me zaustaviti! - Nisu mi dali ništa! Ja od njih ne želim ništa. Ja samo hoću svoga muža! Ja sam Marie! - Vi ste laž! Oni su je ubili! - Delta je pritisnuo obarač i salva metaka se rasprsla po zemlji pored Marijinih stopala. Puške su brzo podignute u položaj za pucanje. 503 - Ne činite to! - viknula je Marie trznuvši glavom prema marincima; oči su joj sjale, a njezin glas bio je zapovijed. - U redu, Jasone. Ako me ti ne poznaješ, ja ne želim živjeti. Ne može biti jasnije od toga, moj dragi. Zbog toga ja

razumijem što ti radiš. Ti odbacuješ svoj život jer dio tebe koji ti je oduzet misli da mene više nema, a ti ne želiš bez mene. Ja to dobro razumijem jer ja ne želim živjeti bez tebe. - Marie je zakoračila korak-dva preko trave i nepomično stala. Delta je podigao strojni pištolj; prćasti ciljnik na cijevi usredotočio se na sivu kosu s pramenima bjelila. Kažiprst mu je obgrlio obarač. Iznenada, nevoljko, stade mu drhtati desna ruka, zatim lijeva. Smrtonosno oružje stade se micati, najprije polako, naprijed-natrag pa brže - u krugovima - dok se Bourneova glava naglo trzala; drhtanje se proširilo; vrat mu je izgubio kontrolu. Unutar okupljene gomile kod ruševina vrata što su se pušila i stražar-nice, na udaljenosti od stotinjak metara, nastalo je komešanje. Čovjek se borio dok su ga držala dvojica marinaca. - Pustite me da pronem, vi proklete budale! Ja sam doktor, njegov doktor! - Krajnjom snagom Morris Panov se istrgnuo marincima i potrčao preko travnjaka u sjaj reflektora. Zaustavio se sedam metara od Bournea. Delta je zastenjao; zvuk i ritam bili su barbarski. Jason Bourne je ispustio oružje... a David Webb je pao na koljena plačući. Marie se uputi prema njemu. - Ne! - zapovjedao je Panov mirno naglašena glasa koji je zaustavio Webbovu ženu. - On mora doći k tebi. Mora. - On me treba! - Ne na taj način. On te mora prepoznati i reći svojoj drugoj polovini da ga oslobodi. Ti to ne možeš učiniti za njega. On to mora sam učiniti za sebe. Tišina. Reflektori. Vatra. I kao ropski uslužno dijete nakon dobivenih batina, David Webb je podigao glavu; suze su mu curile licem. Polako, bolno, uzdigao se na noge i pojurio u naručje svoje žene. 33 Bili su u sterilnoj kući, u komunikacijskom centru bijelih zidova - u antiseptičnoj sobi koja pripada nekom futurističkom laboratorijskom kompleksu. Bijela računala uzdizala su se iznad bijelih polica s lijeve strane, tuceti tankih, tamnih četvrtastih usta povremeno udubljenih, a zubi su im bili digitalna očitavanja što su oblikovala sjajne zelene brojeve koji su se stalno Page 269 Bourneova nadmoć mijenjali s promjenama nepovredive frekvencije i manje sofisticiranim, manje sigurnim sredstvima odašiljanja i primanja informacija. S desne strane, iznad bijelog popločanog poda, nalazio se veliki konferencij-ski stol, a nekoliko crnih pepeljara bile su jedino skretanje od suglasja boja i asepse. Igrači su bili na mjestima oko stola. Tehničari su otpušteni, svi sistemi su ≫zadržani≪, jedino je ostao aktivan zlokobni Red-Alert , ploča središnjeg računala, široka sedam i pol, a visoka dvadeset pet centimetara; jedan je operater bio izvan

zaključanih vrata u slučaju da se pojave alarmantna crvena svjetla. Izvan ove sakrosanktne izolirane sobe, vatrogasci Hong Konga su gasili posljednje tinjajuće ugarke dok je hongkonška poli-cijia smirivala uspaničene žitelje obližnjeg imanja na Victoria Peaku - od kojih su neki mislili da je Armageddon247 došao u obliku napada s kopna - objašnjavajući svakome da su strašni doganaji djelo poremećena kriminalca kojeg su ubili pripadnici vladinih specijalnih jedinica. Skeptični stanovnici Peaka nisu bili zadovoljni. Vrijeme nije na njihovoj strani; njihov svijet nije bio kakav bi trebao biti i tražili su dokaze. Zato su tijelom ubijena komandosa na nosiljkama paradirali pored znatiželjnih gledalaca; izre-šetano tijelo iz kojeg je istekla krv bilo je djelomično otkriveno kako bi ga svi mogli vidjeti. Dostojanstveni žitelji su se vratili u svoje dostojanstvene kuće, a do tog su trenutka već smislili sve moguće načine izvlačenja odštete od osiguravajućih zavoda. 504 1 246 Dosl. crvena pripravnost; znak za "potpunu uzbunu" u slučaju agresije na SAD. (op. prev.) 247 U Bibliji: poprište konačne bitke izmenu kraljeva zemlje na kraju svijeta. Vjerojatno mjesto Megiddo u sjev. Palestini, (op. prev.) 505 Igrači su sjedili u bijelim plastičnim stolicama, živi roboti koji su čekali signal za početak, a da nitko nije imao ni hrabrosti ni energije otvoriti raspravu. Iscrpljenost pomiješana sa strahom od nasilne smrti, čitala se na svim licima osim na jednome. Njegovo je lice bilo duboko izbrazdano i tamno osjenčano od krajnjeg umora, ali mu u očima nije bilo šupljeg straha, već pasivnog, zbunjenog prihvaćanja onoga što se dogodilo, a još je izvan dosega njegova razumijevanja. Prije nekoliko minuta smrt mu nije ništa značila; bila mu je prihvatljivija od života. A sada, u pometnji, dok mu je žena stiskala ruku, osjećao je bubrenje i valjanje još daleke ljutnje, daleke utoliko što je još bila u udubljenjima svijesti, gurajući se neumorno naprijed poput još daleke grmljavine nad jezerom za vrijeme približavanja ljetne oluje. - Tko nam je to učinio? - upitao je David Webb glasom koji je bio jedva jači od šapata. - Ja sam - odgovorio je Havilland na kraju pravokutnog bijelog stola. Ambasador se polako nagnuo na stol uzvraćajući Webbov pogled poput smrti. - Kad bih bio na sudu i tražio milost zbog nečasnog djela, morao bih iznijeti olakšavajuće okolnosti. - Koje? - zapita ga David monotonim glasom. - Prvo, u krizi smo - odvrati diplomat. - Drugo, postojali ste vi. - Objasnite to - prekinu ga Alex Conklin s drugog kraja stola suočen s Havillandom. Webb i Marie su bili s lijeve strane ispred bijela zida, a Morris

Panov i McAllister nasuprot njima. - I nemojte ništa ispustiti - dodao je vragoljasti obavještajni oficir. - Ne namjeravam - odgovorio je ambasador zadržavši pogled na Davidu. - Kriza je realna, katastrofa neizbježna. U Pekingu je formirano tajno udruženje skupine fanatika koje vodi čovjek koji je vrlo cijenjen u vladinoj hijerarhiji jer nitko ne sumnja u tog čovjeka koji im smjera zlo. On je gotovo filozof-princ, a nitko ne bi povjerovao u njegovu zavjeru. Onaj koji bi ga pokušao razotkriti postao bi parija. Još gore, pokušaj otkrivanja bi mogao izazvati neočekivano oštro reagiranje Pekinga koji bi nakon iznenanenja i uvrijenenosti mogao zauzeti stav sumnjičavosti i tvrdokornosti. Ali ako urota ne bude svladana, uništit će sporazume o Hong Kongu i rastepsti koloniju. Rezultat će biti okupacija Hong Konga. Ja vam ne moram reći što to znači - ekonomski kaos, nasilje, krvoproliće i nesumnjivo rat na Dalekom istoku. Koliko dugo će ta neprijateljstva biti zadržavana prije nego druge zemlje budu prisiljene zauzeti stranu? Opasnost je nezamisliva. Tišina. Oči uperene u oči. 506 - Fanatici iz Kuomintanga - rekao je David ravnim i hladnim glasom. - Kina protiv Kine. To je ratni poklič manijaka proteklih četrdeset godina. - Ali samo poklič, gospodine Webb. Riječi, razgovori, bez pokreta, bez udaraca, Page 270 Bourneova nadmoć bez konačne strategije. - Havilland je skupio ruke na stolu i duboko disao. - Sada postoji. Strategija je na mjestu. Ona je tako prikrivena i zastranila, toliko dugo je oblikuju da vjeruju da neće promašiti. Ali, dakako, hoće, a kad se to dogodi, svijet će se suočiti s krizom neotrpivih razmjera. To bi moglo dovesti do konačne krize, one koju ne možemo preživjeti. Daleki istok je zacijelo ne bi preživio. - Vi mi ne kažete ništa što ja nisam vidio. Prodrli su duboko, a vjerojatno se i šire, ali su oni i dalje samo fanatici, umobolni okrajci. A ako je manijak kojeg sam vidio da vodi predstavu iole poput drugih, sve će ih povješati na Tian An Menu. To će biti na televiziji, a odobrit će svaka skupina koja se protivi smrtnoj kazni. On je bio - on jest - mesijanski sadist, koljač. Koljači nisu državnici. Njih se ne uzima ozbiljno. - Herr Hitlera su uzeli ozbiljno 1933. - primijetio je Havilland. - Ali vi očito ne znate tko je njihov istinski vona. On se nije nikad pokazao ni u kakvim okolnostima u kojima biste ga mogli iole vidjeti. Menutim, opet, njegov cilj nije Peking. To je Hong Kong. - Ja sam vidio što sam vidio i čuo što sam čuo, a to će zadugo ostati sa mnom... Vi mene ne trebate, nikad me niste trebali! Izolirajte ih, pronesite riječ u najvišim krugovima, zatražite od Tajvana da ih se odrekne - oni će vas

poslušati. Vremena se mijenjaju. Oni rat ne žele više nego ga Peking želi. Ambasador je pomno gledao u bivšeg pripanika Meduze, očito procjenjujući Davidovu informaciju, shvaćajući da je Webb vidio dovoljno u Pekingu da bi mogao izvlačiti svoje zaključke, ali ne dovoljno da bi shvatio bit hongkonške zavjere. - Prekasno je - rekao je diplomat. - Sile su stavljene u pokret. Izdaja ponekih pekinških izdajnika, izdajničke akcije prezrenih kineskih nacionalista s Tajvana i u zemlji, vjerojatno u tajnom sporazumu sa zapadnim financijskim krugovima, sve je to zahuktalo. Cak ni vjerni sljedbenici režima možda ne bi mogli prihvatiti takav udarac pekin-škom ponosu, takvom gubitku menunarodnog obraza - ulogu prevarenog rogonje. Niti bismo je mi prihvatili kad bi se saznalo da američki izdajnici upravljaju General Motorsom, IBM-om248 i njujorškom burzom, izdajnici podučeni u SSSR-u koji usmjeravaju milijarde dolara za projekte koji nisu u našem nacionalnom interesu. 248 Kratica od International Business Machines. To je divovska američka transnacionalna kompanija specijalizirana za izgradnju računala raznih veličina, (op. prev.) 507 Analogija je točna - upleo se McAllister s prstima na desnoj sljepoo-čici. - Kumulativno, to je ono što će Hong Kong biti Kini - to i stotinu tisuća puta više. Ali ima još jedan element, a on uznemiruje kao sve drugo što smo saznali. Ja bih to želio sada iznijeti - u svojoj funkciji analitičara, osobe za koju se pretpostavlja da će izračunati reakcije protivnika i potencijalnih protivnika... - Skratite - prekinuo ga je Webb. - Vi govorite suviše i suviše masirate glavu, a ne volim ni vaše oči. One pripadaju krepanoj ribi. Previše ste govorili u Maineu. Vi ste lažljivac. - Da. Da, ja razumijem što govorite i zašto tako govorite. Ali ja sam pošten čovjek, gospodine Webb. Ja vjerujem u poštenje. - Ja ne. Više ne. Nastavite. Ovo je sve vrlo prosvjećujuće, a ja ne razumijem prokleto ništa jer nitko nije izgovorio prokleto nešto što bi imalo smisla. Koji je vaš doprinos, lažljivče? - Faktor organiziranog zločina. - McAllister je progutao Davidove ponovljene uvrede, ali je ipak iznosio svoju misao kao da očekuje od svakoga da će je razumjeti. Kad su ga dočekali prazni pogledi, dodao je: - Trijade! Trojke! - Mafijaški granene grupe, orijentalni stil - rekla je Marie gledajući u podtajnika Statea. - Zločinačka bratstva. McAllister je kimnuo. - Narkotici, ilegalna imigracija, kockanje, prostitucija, zelenaški zajmovi - sve uobičajene aktivnosti. - A neke nisu tako uobičajene - dodala je Marie. - One su duboko u njihovom obliku privrede. Oni posjeduju banke - neizravno, dakako -diljem Kalifornije, Oregona, države Washington, pa gore do moje zemlje, u Britanskoj Kolumbiji. Oni svakog dana ispiru249 milijune dolara posredstvom menunarodnog transfera.

- Sto samo služi podjarivanju krize - naglašeno će McAllister. - Zašto? - upita David. - Što hoćete reći? - Kriminal, gospodine Webb. Kineske su vone opsjednute problemom zločina. Na temelju izvještaja može se zaključiti da je u prošle tri godine bilo preko stotinu tisuća smaknuća uz zanemarivanje razlike izmenu lakših i težih oblika krivičnih djela.250 To je u skladu s podrijetlom režima. Sve revolucije vjeruju da su začete u čistoći jer je čistoća ideje sve. Peking će možda vršiti ideološka prilagonavanja da bi se okoristio kineskim tržištem, Page 271 Bourneova nadmoć 249 Ispirati je sleng za novac u rukama krupnog kriminala kojemu se raznim transferima preko banaka gubi ilegalno podrijetlo, (op. prev.) Podatak je donekle pretjeran, a nije zanemarivana razlika izmenu lakših i težih krivičnih djela. (op. prev.) 508 ali neće biti nikakvog prilagonavanja prema čak i nagovještaju organizirana zločina. - Prema vašim riječima, oni bi bili zbirka paranoika - upleo se Panov. - Oni sebi ne mogu priuštiti da budu drugo. - Ideološki? - Skeptično će psihijatar. - Obične brojke, doktore. Čistoću revolucije mogu ugroziti brojevi. To ih plaši. Golema, veoma napučena zemlja s velikim bogatstvima - moj Bože, da se tu uvali organizirani kriminal, i uz milijardu ljudi unutar granica, ona bi mogla postati zemljom trijada; nemojte ni pomisliti da mogući gospodari podzemlja ne grizu na tu ideju. Sela, gradići, cijeli gradovi mogli bi biti podijeljeni u ≫obiteljske≪ terene, a svi bi profitirali od pritoka zapadnog kapitala i tehnologije. Eksplozija ilegalnog izvoza poplavila bi krijumčarska tržišta svijeta. Narkotici s bezbrojnih brežuljaka i polja kojima nije moguće svima patrolirati, oružje iz područnih tvornica podignutih zahvaljujući mitu i korupciji, tekstil iz stotina podzemnih pogona koji upotrebljavaju ukradene strojeve i slabo plaćeni rad seljaka, sve bi to obogaljilo industriju na Zapadu. Kriminal. - To bi bio ≫veliki skok naprijed≪251 koji, na drugim stranama, nisu mogli izvršiti u proteklih četrdeset godina - rekao je Conklin. - Tko bi se usudio? - upita McAllister vrativši razgovor na prethodnu temu zločina i kazne. - Ako mogu smaknuti čovjeka zato jer je ukrao pedeset juana, tko bi se drznuo krenuti u lov na stotinu tisuću? To zahtijeva zaštitu, organizaciju, ljude na visokim mjestima. Toga se Peking opravdano boji, a nekima se to čini paranoidnim. Vone se boje korupcije na visokim mjestima. Politička infrastruktura bi mogla biti podrivena. Vone bi izgubile kontrolu, a to neće riskirati. Njihova se strahovanja mogu doimati paranoidnim, ali su njima i te kako realna. Opasno je ono što može doći iz potaje i tiho. Svaki nagovještaj o

tome da bi kriminalni elementi mogli biti u dosluhu ili u zajedništvu s unutrašnjim zavjerenicima, a svi se infiltriraju u privredu, bio bi im dovoljan da se odreknu Ugovora i pošalju svoje trupe u Hong Kong. - Vaš je zaključak očit - opet će Marie. - Ali gdje je logika? Kako bi se to moglo dogoditi? - Već se dogana, gospono Webb - odgovori joj ambasador Havilland. - Zato smo trebali Jasona Bournea. - Bilo bi bolje da netko počne od početka - reče David. Diplomat ga je poslušao. - Počelo je prije trideset godina kad su mladića izvanrednih sposobnosti poslali s Tajvana u zemlju očeva ronenja i 251 Mao Zedongov pokušaj 1959.-60. rješavanja ekonomskih problema Kine radom - intenzivnom industrijalizacijom, (op. prev.) 509 T dali mu novo ime, novu obitelj. Bio je to dugoročni plan; njegovo je korijenje bilo u fanatizmu i osvetoljubivosti... Webb je slušao odvijanje nevjerojatne priče o Sheng Chou Yangu; svaka je pojedinost bila na svome mjestu, svaka je činjenica bila uvjerljiva istina jer više nije bilo razloga za laži. Nakon dvadeset sedam minuta, kad je završio, Havilland je uzeo fascikl s crnim rubom. Otvorio ga je i otkrio zakvačeni svežanj od sedamdesetak stranica, zatvorio ga i, nagnuvši se, stavio ga pred Davida. - Ovo je sve što znamo, sve što smo naučili - podrobne specifičnosti svega što sam vam rekao. Ovo ne može napustiti ovu kuću osim kao pepeo, ali bit će nam zadovoljstvo da sve to pročitate. Ako imate ikakvu sumnju ili pitanje, ja vam se kunem da ćemo pokrenuti svaki izvor u vladi Sjedinjenih Država - od Ovalnog ureda do Vijeća nacionalne sigurnosti - da vas zadovoljimo. Ne mogu učiniti manje. - Diplomat je zastao držeći oči na Webbu. - Možda nemamo pravo da je tražimo, ali potrebna nam je vaša pomoć. Potrebne su nam sve informacije koje nam možete dati. - Pa da pošaljete nekoga da uzme tog Sheng Chou Yanga. - U biti, da. Ali mnogo je zamršenije od toga. Naša ruka mora biti nevidljiva. Ne smije biti vinena niti se na nju može iz daljine posumnjati. Sheng se sjajno pokrio. Peking gleda na nj kao na vizionara, velikog patriota koji ropski radi za majku Kinu - mogli biste reći, kao na sveca. Njegova je sigurnost potpuna. Ljudi oko njega, pomoćnici, čuvari, to su njegove zaštitničke udarne trupe, a vjerni su isključivo njemu. - Zato ste htjeli samozvanca - prekinu ga Marie. - On je bio vaša veza do Page 272 Bourneova nadmoć Shenga. - Poznato nam je da je prihvaćao ugovore od njega. Sheng je morao -mora -

ukloniti opoziciju, i one koji mu se ideološki suprotstavljaju te one koje namjerava isključiti iz svoje operacije. - U toj su posljednjoj grupi - upleo se McAllister - vone suparničkih trijada u koje Sheng nema povjerenja, u koje fanatici Kuomintanga nemaju povjerenja. On zna da bi mogao izbiti destabilizirajući rat bandi ako oni vide da su ih ocijedili i uklonili. A to Sheng ne bi mogao trpjeti više od Britanaca koji znaju da im je Peking na početku ulice. U toku protekla dva mjeseca ubijeno je sedam šefova trijada, a organizacije su im osakaćene. - Novi Jason Bourne bio je Shengovo savršeno rješenje - nastavio je ambasador. - Unajmljeni ubojica bez političkih ili nacionalnih veza jer, prije svega, ubojstvima se nije moglo ući u trag u Kini. 51Q - Ali on je išao u Peking - suprostavio se Webb. - Tamo sam mu ja ušao u trag. Čak i ako je to počelo kao stupica za mene, što je bila... - Stupica za vas? - uzviknuo je Havilland. - Oni su znali za vas? - Prije dvije večeri na aerodromu našao sam se licem u lice sa svojim nasljednikom. Svaki je od nas znao tko je drugi - bilo je nemoguće ne znati. On to nije namjeravao zadržati u tajnosti jer bi onda morao preuzeti na sebe odgovornost za promašeni ugovor. - To ste bili vi - prekinuo ga je McAllister. - Ja sam to znao! - Isto tako i Sheng i njegovi. Ja sam bio novi pištolj u gradu i trebalo me zaustaviti, ubiti me na temelju prioriteta. Nisu mogli riskirati ono što sam ja sastavio od komadića. Stupica je začeta te noći, postavljena je te noći. - Isuse! - viknuo je Conklin. - Čitao sam o Kai-taku u Washingtonu. U novinama je pisalo da se pretpostavlja da je riječ o desničarskim lunacima. Umjesto toga, to si bio ti? - Obje su vlade morale s nečim izići za svjetska novinstva - dodao je podtajnik. - Isto kao što moramo nešto reći za večeras... - Evo što želim reći - rekao je David zanemarujući McAllistera. - Taj je Sheng pozvao komandosa, upotrijebio ga za postavljanje stupice za mene i tako ga je učinio dijelom unutrašnjeg kruga. To nije način kako bi skriveni klijent ostao na daljini od iznajmljenog ubojice. - To je kao da on nije očekivao da će izići živ iz tog kruga - odgovorio je Havilland bacivši pogled na državnog podtajnika. - To je Edwardova teorija i to ona koju potpisujem, da bi, kad konačni ugovor bude izvršen ili kad bi se pretpostavilo da on zna previše pa je stoga čista pasiva, samozvanca ubili kad done po isplatu - vjerujući, dakako, da će mu dati nov zadatak. Ničemu se ne bi moglo ući u trag, sve bi bilo čisto i bez obaveza. Doganaji na Kai-taku su nesumnjivo zapečatili njegovu sudbinu. - Nije bio dovoljno mudar da to shvati - rekao je Jason Bourne. - Nije znao

misliti geometrijski. - Oprostite? - upita ga ambasador. - Ništa - odgovori Webb opet gledajući u diplomata. - I tako je sve što ste mi rekli bilo dijelom istina, dijelom laž. Hong Kong je mogao otići u zrak, ali ne zbog razloga koje ste i iznijeli. - Istina je bila naša vjerodostojnost; vi to morate prihvatiti, morate prihvatiti našu duboku zabrinutost i strah. Laži su bile samo da bi vas se regrutiralo. - Havilland se naslonio na naslonjač stolice. - A ne mogu biti pošteniji od toga. - Kopilad - rekao je Webb tihim, ledenim glasom. 511 - Ja ću vam to dopustiti — suglasio se Havilland — ali kao što sam prije napomenuo, postoje ublažavajuće okolnosti, osobito dvije. Kriza i vi. - I? - upita Marie. - Dopustite mi da vas upitam, gospodine Webb... gospono Webb. Da smo vam došli i iznijeli ovaj slučaj, da li biste sjedinili snage s nama? Da li biste dobrovoljno opet postali Jason Bourne? Tišina. Sve su oči bile uperene u Davida dok je njegov pogled prazno prelazio površinom stola zaustavivši se na fasciklu. - Ne - rekao je tiho. - Ja vam ne vjerujem. - Mi smo to znali - suglasio se Havilland i opet kimnuo glavom. - Ali s naše točke gledišta, mi smo vas morali regrutirati. Vi ste bili sposoban učiniti ono što nitko drugi nije mogao, a kako ste vi to učinili, ja smjerno primjećujem da je sud bio točan. Cijena je bila strašna, nitko je ne podcjenjuje, ali smo osjećali - ja sam osjećao - da nema drugog izbora. Vrijeme i posljedice su bili Page 273 Bourneova nadmoć protiv nas - jesu protiv nas. - Kao i prije - rekao je Webb. - Komandos je mrtav. - Komandos? - McAllister se nagnuo naprijed. - Vaš ubojica. Samozvanac. Ono što ste nam učinili bilo je ni za što. - Nije baš tako - suprotstavio se Havilland. - Ovisit će o onome što nam možete reći. Vijesti o jednoj smrti ovdje na vrhu bit će sutra glavni naslov u novinama, mi to ne možemo spriječiti, ali Sheng neće znati o čijoj je smrti riječ. Fotografije nisu snimane, u to vrijeme ovdje nije bilo nijednog predstavnika novina, a oni koji su onda stigli, nalaze se izvan policijske linije udaljene nekoliko stotina metara odavde. Mi možemo kontrolirati informaciju jednostavno ako je dademo. - Sto je s tijelom? - upita Panov. - Postoji medicinska procedura... - Koju je nadvladao MI-6 - odgovori mu ambasador. - Ovo je još britanski teritorij, a komunikacije izmenu Londona, Washingtona i Government Housea ovdje

u Hong Kongu bile su vrlo brze. Samozvančevo je lice previše unakaženo mecima da bi ga mogao opisati bilo tko tko ga je vidio, a njegovi su ostaci pohranjeni izvan bilo čijih znatiželjnih očiju. To je Edvvardovo razmišljanje, a bio je prokleto brz oko toga. -Još postoje David i Marie - ustrajao je psihijatar. - Previše ljudi ih je čulo, vidjelo. Samo nekoliko vodova marinaca bilo je dovoljno blizu da jasno vide i čuju - objasnio je McAllister. - Za jedan sat cijeli kontingent leti natrag na Havaje, uključujući dvojicu mrtvih i sedmoricu ranjenih. Oni su napustili ovo mjesto i posebno su smješteni na aerodromu. Bilo je mnogo meteža i panike. Policija i vatrogasci bili su zauzeti na drugom mjestu; nijedan nije bio u vrtovima. Možemo reći što god nam drago. 512 - Čini se da ste vi to uobičajili - komentirao je Webb. - Čuli ste ambasadora - rekao je podtajnik izbjegavajući Davidov pogled. - Osjećali smo da nemamo izbora. - Budite pravedni prema sebi, Edwarde. - Opet je Havilland gledao u Webba, premda se obraćao podtajniku. - Ja nisam osjećao da imamo izbora. Vi ste se uporno suprotstavljali. - Nisam imao pravo - čvrsto će McAllister dok je diplomat preletio pogledom izand njega. - Ali to je nevažno - brzo je nastavio podtajnik. - Moramo odlučiti što ćemo reći. Konzulat je preplavljen pozivima iz novinstva... - Konzulat? - upadne Conklin. - Neka sterilna kuća! - Nije bilo vremena za pravi zakupni ugovor i izgovor - reče ambasador. - Sve je bilo najtiše, mi smo pripremili vjerodostojnu priču. Koliko nam je poznato, nije bilo pitanja, ali se u policijskom izvješću mora navesti i vlasnik i zakupnik. Kako Garden Road postupa oko toga, Edwarde? - Jednostavno da situacija nije raščišćena. Čekaju na nas, ali ne mogu više odugovlačiti. Bolje je da mi nešto pripremimo, nego da okolnosti prepustimo nagananju. - Sasvim tako - složio se Havilland. - Pretpostavljam da to znači da nešto imate na pameti. - To je privremena zamjena, ali bi moglo poslužiti, ako sam gospodina Webba dobro čuo. - O čemu se radi? - Vi ste nekoliko puta upotrijebili riječ ≫komandos≪, a pretpostavljam da to nije bila govorna figura. Ubojica je bio komandos? - Bivši. Bio je oficir i psihijatrijski slučaj. Ubilački, da budem točan. - Jeste li dobili neki identitet, jeste li mu saznali ime? Webb je bacio težak pogled na analitičara sjetivši se riječi koje je

All-cott-Priče izgovorio u izopačenom osjećaju bolesnog trijumfa... Ako izgubim i priča se raširi, koliko će antisocijalnih praktičara zapaliti? Koliko će drugih ≫različitih≪ ljudi izići koji će hiti presretni da zauzmu moje mjesto, kao što sam ja uzeo vaše? Ovaj jebeni svijet je prenapučen Jasonima Bour-neima. Usmjerite ih, dajte im neku ideju — i svi će krenuti i potrčati... — Nisam uspio utvrditi tko je on - jednostavno je odgovorio Webb. - Ali ipak bio je komandos. - To je točno. - Nije bio ranger, zelena beretka ili specijalne snage252? -Ne. 252 Zelene beretke su neslužbeni naziv za britanske ili američke komandose, dok su specijalne snage posebne jedinice za borbu protiv terorista, (op. prev.) 1,4.., 513 Page 274 Bourneova nadmoć - Prema tome pretpostavljam da mislite da je Britanac. -Da. - Onda ćemo pustiti priču koja prešutno opovrgava te pojedinosti i specifičnosti. Nije bio Englez, nema veze s vojskom - ići ćemo u suprotnom smjeru. - Bijelac, Amerikanac - dodao je Conklin tiho, čak s nekom mjerom uvažavanja, dok je gledao u državnog podtajnika. - Dajte mu ime i životnu povijest iz arhive mrtvih. Najbolje je da je to četverorazredno smeće, psihopat s teškim psihičkim problemima, da je čak odlučio nekoga progoniti ovdje gore. - Nešto poput toga, ali možda ne sasvim - rekao je McAllister nezgrapno promijenivši položaj na stolici, kao da je htio izbjeći nesuglasje s iskusnim čovjekom iz CIA-e. Ili nešto drugo. - Bijelac, Amerikanac, da. Zacijelo čovjek tako posjednut da se odlučio na cijeli pokolj, a njegov je bijes bio usmjeren na metu - kao što vi kažete - ovdje gore. - Na koga? - upita David. - Na mene - odgovori McAllister zadržavši Webbov pogled. - Sto znači mene - na to će David. - Ja sam taj čovjek, taj posjednuti ili opsjednuti čovjek. - Vaše ime neće biti upotrijebljeno - mirno je nastavio podtajnik hladnim glasom. - Mogli bismo izmisliti jednog iseljenog Amerikanca kojeg su prije nekoliko godina progonile vlasti Dalekog istoka zbog zločina u rasponu od višestrukih umorstava do trgovanja narkoticima naveliko. Kazat ćemo da sam ja suranivao s policijom u Hong Kongu, Macau, Sin-gapuru, Japanu, Maleziji, Sumatri i Filipinima. Zahvaljujući mojim naporima, njegove su operacije bile djelotvorno okončane i izgubio je milijune. Saznaje da sam se vratio i da radim ovdje na Victoria Peaku. Dolazi za mnom, za čovjekom koji ga je uništio. - McAllister je zastao okrenuvši se Davidu. - Proveo sam niz godina ovdje u Hong Kongu. Ne mogu

zamisliti da me Peking nije zamijetio. Uvjeren sam da postoji podebeli dosje o jednom analitičaru koji je stekao niz neprijatelja za vrijeme svog ovdašnjeg službovanja. Ja jesam stvarao neprijatelje, gospodine Webb. To je bio moj posao. Pokušavali smo povećati naš utjecaj u ovom dijelu svijeta i kada god bi Amerikanci bili upleteni u kriminalnu djelatnost, učinio sam sve što sam mogao na svojoj razini da ih spriječim u tome ili, barem, da ih prisilim da napuste Aziju. Bio je to najbolji način da pokažemo naše dobre namjere: progoneći naše. Takoner je to bio razlog zašto me State vratio u Washington. A koristeći se mojim imenom, dajemo odrenenu autentičnost Sheng Chou Yangu. Vidite, mi smo se poznavali. On će spekulirati o tucetu mogućnosti - nadam se da neće zaboraviti pravu, ali nijedna neće ni izdaleka biti povezana s britanskim komandosom. - A uz pravu spekulaciju - mirno ga prekine Conklin - valja istaći činjenicu da nitko ovdje nije čuo o prvom Jasonu Bourneu već nekoliko godina. - Točno. - I tako sam ja leš u pohrani - reče Webb - izvan očiju znatiželjnika. - Moglo bi tako biti, da - kazao je McAllister. - Vidite, mi ne znamo što Sheng zna, koliko je dubok njegov prodor. Jedina činjenica koju želimo utvrditi jest da mrtvi čovjek nije njegov ubojica. - Ostavljajući otvoreni put drugom samozvancu da se nane u Kini i izvuče Shenga radi obračuna - dodao je Conklin, s poštovanjem. - Vi ste nešto, gospodine analitičare. Kurvin sin, ali nešto. - Ti ćeš se izložiti, Edwarde - reče Havilland gledajući u podtajnika. - Ja nisam toliko zatražio od tebe. Ti doista imaš neprijatelja. - Ja to želim učiniti na ovaj način, gospodine ambasadore. Vi ste me zaposlili da dajem najbolje sudove koje mogu dati, a po mom mišljenju ovo je najproduktivniji put. Treba stvoriti uvjerljivu dimnu zavjesu. Moje ime će je dati - za Shenga. Ostalo se može zaodjenuti dvosmislenim jezikom, jezikom koji će razumjeti svatko do koga želimo doprijeti. - Neka bude tako - rekao je Webb odjednom zatvorivši oči, slušajući riječi koje je Jason Bourne tako često izgovarao. - Davide... - Marie mu je dodirnula lice. - Oprosti. - Webb je prstima primaknuo fascikl ispred sebe pa ga otvorio. Na prvoj je stranici bila fotografija s natiskanim imenom ispod nje. To je bilo lice Sheng Chou Yanga, ali je bilo mnogo više od toga. To je bilo ono lice. Lice koljača! Lunaka koji je žene i muškarce sjekao optočenim ceremonijalnim mačem, koji je prisilio braću da se bore izmenu sebe poput britve oštrim noževima sve dok jedan nije ubio drugoga, to je čovjek koji je uzeo život hrabrog i izmučenog Echa udarivši ga mačem u glavu. Bourne je prestao disati, razbješnjen nezamislivom okrutnošću, dok su krvave slike prevladavale njegovom sviješću. Dok je zurio u fotografiju, uspomena na Echa koji je odbacio svoj život da bi spasio

Deltu, vratila ga je na onu čistinu u šumi. Delta je znao da je Echova smrt Page 275 Bourneova nadmoć omogućila hvatanje ubojice. Echo je umro prkosno, prihvaćajući svoje nepodnosivo bolno smaknuće, ne samo da bi se spasio njegov prijatelj iz Meduze, već da bi on poslušao njegovu posljednju kretnju koja je Bourneu kazivala da lunak s mačem mora biti ubijen! - Ovo je - prošaptao je Bourne - sin tog vašeg nepoznatog taipana? - Da - reče Havilland. 5,15 - Vaš poštovani filozof-princ? Kineski svetac kojeg nitko ne može razotkriti? - Opet, da. - Vi ste se varali! On se pokazao! Kriste, kako se samo pokazao! Osupnut, ambasador se nagnuo na stol kao da će poletjeti. - Sigurni ste? - Ne postoji način kako bih mogao biti sigurniji. - Mora da su to bile izuzetne okolnosti - rekao je iznenaneni McAlli-ster. - A to zacijelo potvrnuje da samozvanac ne bi odande izašao živ. Pa ipak, mora da su okolnosti bile za nj kao da se trese zemlja! - Bile su, uzevši u obzir činjenicu da nitko izvan Kine nije saznao za njih. Mauzolej se naslušao pucnjeva. To je bio dio stupice, ali su oni izgubili. Echo je izgubio. - Tko? - upita ga Marie, držeći ga još za ruku. - Prijatelj. - Mauzolej? - ponovio je Havilland. - Veoma neobično! - Ni najmanje - reče Bourne. - Kako mudro! Posljednje mjesto u Kini gdje bi meta mogla očekivati napad. On vjeruje da je progonitelj koji progoni svoj plijen očekujući da će ga negdje lako pokupiti, izvana, s druge strane. Svjetla su prigušena, njegov čuvar na mjestu. A cijelo vrijeme njega progone, on je plijen, izoliran, pripremljen za smaknuće. Vrlo bistro. - Vrlo opasno za lovce - sada će ambasador. - Za Shengove ljude. Jedan krivi korak i moglo ih se uzeti. Bezumlje! - Krivi koraci nisu bili mogući. Oni bi poubijali svoje da ih ja nisam ubio. Ja to sada razumijem. Kad sve krene od žice, oni jednostavno iščezavaju. S Echom. - Natrag Shengu, molim vas, gospodine Webb. - Havilland kao da je bio opsjednut, s molbom u očima. - Kažite nam što ste vidjeli, što znate. - On je čudovište - rekao je Jason mirno, staklenih očiju, gledajući u fotografiju. - On dolazi iz pakla, Savonarola253 koji muči i ubija -muškarce, žene, djecu - s osmijehom na licu. On drži propovijedi kao prorok koji govori djeci, ali je ispod kože manijak koji vlada svojom bandom izroda čistim terorom. Te udarne trupe koje ste spomenuli nisu trupe, to su ništarije,

plaćeni sadistički nitkovi koji su svoj zanat naučili od učitelja. On je Auschwitz, Dachau i Bergen-Belsen254 u jednome. Neka nam Bog pomogne ako on bude ovdje vladao bilo čime. 253 Dominikanac Girolamo Savonarola (1452.-98.); zbog borbe protiv pokvarenosti visokog klera došao u sukob s papom Aleksandrom VI. pa su ga spalili kao heretika, (op. prev.) 254 Nacistički koncentracijski logori za vrijeme II. svjetskog rata. (op. prev.) 516 - On može, gospodine Webb - tiho će Havilland kojemu je prestravljeni pogled bio prikovan na Jasonu Bourneu. - On hoće. Netom ste opisali Sheng Chou Yanga kojeg svijet nije nikad vidio, a u ovom trenutku je jedan od najsnažnijih ljudi koji želi srušiti sadašnju kinesku državu i upropastiti svijet. Kao što je Adolf Hitler pobjednički umarširao u Reichstag, tako se Sheng želi nametnuti vlastima u Kini, svima. Ono što ste nam ispričali mnogo je katastrofalnije od svega što smo zamislili - Kina protiv Kine... zatim Armageddon. - On je životinja - hrapavo je prošaptao Jason. - On mora ubijati poput grabljivice, ali je njegova jedina glad za ubijanjem - ne hrana, već ubijanje. - Vi govorite u općenitostima. - McAllister je govorio hladno, ali intenzivno. - Moramo znati više - ja moram znati više. - Sazvao je konferenciju. - Bourne je govorio kao da sanjari, glava mu se zanosila, oči su bile prikovane za fotografiju. - To je bio početak - noći velikog sječiva, rekao je. Postoji izdajnik, rekao je. Taj je sastanak bio nešto što samo lunak može stvoriti, baklje na sve strane, na nenapučenom području, sat od Pekinga, sklonište za ptice - možete li povjerovati u to? Sklonište za ptice - a on je doista učinio što sam rekao da je učinio. Ubio je čovjeka ovješena o konopce sijekući ga dok je žrtva vrištala. Zatim ženu koja je htjela dokazati svoju nevinost - odrezao joj je glavu - njezinu glavu! Ispred sviju! A onda dvojica braće... - Izdajnik? - prošaptao je McAllister, uvijek analitičar. - Je li ga našao? Je Page 276 Bourneova nadmoć li itko priznao? Postoji li neka vrst protuustanka? - Prestanite! - uzviknula je Marie. - Ne, gospono Webb! On se vraća. On to ponovo doživljava. Pogledajte ga. Zar ne vidite? On je tamo. - Bojim se da je naš iritirajući kolega u pravu, Marie - mekano će Panov promatrajući Webba. - On je stalno na tome mjestu i pokušava naći svoju zbilju. To je u redu. Neka to projaše. To bi nam moglo uštedjeti mnogo vremena. - Govna! - Uvijek točno, moja draga, i uvijek prijeporno. Zaveži.

- Nije bilo izdajnika, nitko je tko govorio, jedino žena sa sumnjama. Ubio ju je i zavladala je tišina, strašna tišina. On je svakoga upozoravao, svakome je govorio da su oni, istinska Kina, posvuda, ali su istodobno nevidljivi... A onda je ubio Echa, ali je Echo znao da mora umrijeti. Želio je umrijeti brzo jer ionako nije mogao duže živjeti. Nakon mučenja bio je u strašnom stanju. Pa ipak, da mi je dao vremena... 517 - Tko je Echo, Davide? - upita ga Morris Panov. - Kaži nam, molim te. - Alpha, Bravo, Charlie, Delta, Echo... Foxtrot... - Meduza - objasnio je psihijatar. - Meduza, zar ne? Echo je bio u Meduzi. - Bio je u Parizu. Louvre. Pokušao je spasiti moj život, ali sam ja spasio njegov. To je bilo okay, to je bilo pravo. Moj je život spasio ranije, prije više godina. ≫Odmor je oružje≪, govorio je. Postavio je druge oko mene i natjerao me da spavam. A poslije smo se izvukli iz džungle. - ≫Odmor je oružje≪... - Marie je govorila mirno i zatvorila oči stišćući ruku svog muža s obrazima u suzama. - Oh, Kriste! - Echo me vidio u šumi. Upotrebljavali smo stare signale kojima smo se služili ranije, prije više godina. Nije ih zaboravio. Nijedan ih nije zaboravio. - Jesmo li mi izvan grada, u skloništu za ptice, Davide? - upita ga Panov stežući McAllisterovo rame da mu onemogući uplitanje u razgovor. - Da - odgovorio je Jason Bourne kojemu je pogled sada plutao bez žarišta. - Obojica znamo. On će umrijeti. Tako jednostavno, tako jasno. Umrijeti. Smrt. Ništa više. Samo kupiti vrijeme, dragocjene minute. Tada bih možda ja to mogao učiniti. - Sto učiniti - Delta? - Panov je izvukao ime mirnim naglašavanjem riječi. - Uzeti kurvina sina. Uzeti koljača. On ne zaslužuje živjeti, on nema prava živjeti! Suviše olako ubija - s osmijehom na licu. Echo je to vidio. Ja sam to vidio. Sada se to dogana - sve se dogana najedanput. Eksplozije u šumi, svi trče, viču. Ja to mogu sada učiniti! On je čista meta... On me vidi! Bulji u mene! On zna da sam mu neprijatelj! Ja jesam tvoj neprijatelj, koljaču! Ja sam posljednje lice koje ćeš vidjeti!... Što je krivo? Nešto nije u redu! On se sakriva! Vuče nekoga ispred sebe. Ja moram poći! Ja to ne mogu učiniti! - Ne mogu ili neću? - upita ga Panov nagnuvši se. - Jesi li ti Jason Bourne ili si David Webb? Tko si ti? - Delta! - vrisnula je žrtva, zapanjivši sve za stolom svojom provalom. - Ja sam Delta! Ja sam Bourne! Cain je za Deltu, a Carlos je za Caina! Žrtva, ma tko to bila, skljokala se na stolici, a glava joj je pala na prsa. Šutjela je. Nitko nije govorio. Prošlo je nekoliko minuta - nitko nije znao koliko, nitko nije brojao -dok čovjek koji nije bio sposoban uspostaviti svoj identitet, nije podigao glavu. Oči su mu sada bile napola slobodne, napola zarobljenici agonije kroz

koju je prošao. - Žao mi je - rekao je David Webb. - Ne znam što mi se dogodilo. Žao mi je. - Bez isprike, Davide. Vratio si se natrag. To je razumljivo. To je okay. - Da, vratio sam se. Ludo, zar ne? - Ni najmanje - odgovori mu psihijatar. - To je sasvim prirodno. - Ja se moram vratiti, to je takoner razumljivo, zar ne, Mo? - Davide! - vrisnula je Marie i uhvatila ga. - Moram - rekao je Jason Bourne nježno je držeći za zglavke. - Nitko drugi to ne može učiniti, da se izrazim najjednostavnije. Ja znam šifre. Ja znam put i način... Echo je svoj život zamijenio za moj vjerujući da ću ja to učiniti, da ću ubiti koljača. Tada nisam uspio. Sada ću uspjeti. - Što je s nama? - Marie ga je pripila k sebi dok joj je glas odjekivao bijelim zidovima. - Zar mi nismo važni? - Vratit ću se, obećajem ti - odgovorio je David uklanjajući joj ruke i gledajući je u oči. - Ali ja se moram vratiti, zar to ne možeš shvatiti? - Za ove ljude? Te lasce? - Ne, ne za njih. Zbog nekoga tko je htio živjeti - iznad svega. Ti ga nisi poznavala; bio je jedan od preživjelih. Ali je znao kad njegov život ne vrijedi Page 277 Bourneova nadmoć cijenu moje smrti. Ja sam morao živjeti i uraditi što sam trebao uraditi. Morao sam živjeti i vratiti se tebi i to je on znao. Suočio se s jednadžbom i odlučio. - Bourne se okrenuo McAllisteru. - Ima li ovdje itko tko može snimiti leš? - Čiji? - upita podtajnik Statea. - Moj - kratko će Jason Bourne. 518 li. 519 34 Jezivu fotografiju lesa snimio je tehničar sterilne kuće na bijelom stolu za sastanke pod nevoljkim nadgledanjem Morrisa Panova. Krvava bijela plahta pokrivala je Webbovo tijelo; nakosili su je preko njegova vrata otkrivajući krvlju išarano lice, široko otvorene oči i jasne crte. - Razvijte film što je prije moguće i donesite mi kontaktne kopije -naputio ga je Conklin. - Dvadeset minuta - rekao je tehničar i krenuo prema vratima kad je McAllister ulazio u sobu. - Što se dogana? - upitao je David sjedeći za stolom. Marie, mrgodeći se, brisala mu je lice toplim mokrim ručnikom. - Odgovorni za novinstvo u konzulatu pozvali su medije - odgovorio je podtajnik. - Rekli su da će dati izjavu za sat ili nešto duže, čim sve činjenice

budu na mjestu. Upravo rade oko lažne izjave. Dao sam im scenarij i odobrio da upotrijebe moje ime. Oni će to uraditi zatamnivši ulogu ambasade. Pročitat će nam izjavu prije nego je predaju javnosti. - Ima li riječi o Linu? - upita čovjek iz CIA-e. - Poruka od doktora. Još je u kritičnom stanju, ali gura. - Sto je s predstavnicima novinstva na ulici? - upita Havilland. - Moramo ih pustiti da unu prije ili poslije. Što duže čekamo, više će misliti da je riječ o pokrivanju pravog stanja. Ni to ne možemo sebi priuštiti. - Na tom području još imamo slobodna konopca - odgovori McAllister. - Uputio sam riječ da policija - uz veliku opasnost za ljude koji to rade - čisti teren tražeći nedetonirani eksploziv. Pod takvim okolnostima izvjestitelji mogu biti vrlo strpljivi. Usput rečeno, u scenariju koji sam dao ljudima za novinstvo u konzulatu, rekao sam im da naglase činjenicu da je čovjek koji je napao kuću očito bio stručnjak za rušenje. Jason Bourne, jedan od najsposobnijih ljudi za rukovanje eksplozivom koji je proizašao iz Meduze, pogledao je u McAllistera. Podtajnik je 520 skrenuo pogled. - Ja moram izaći odavde - rekao je Jason. - Moram stići u Macao što je brže moguće. - Davide, za ime Božje! - Marie je stala ispred svog muža gledajući u nj, govoreći niskim i snažnim glasom. - Htio bih da nije moralo biti ovako - odgovorio je Webb ustavši. - Htio bih da nije - tiho je ponovo - ali jest. Moram biti na mjestu. Moram pokrenuti doganaje da stignem do Shenga prije nego vijest pukne u jutarnjim listovima, prije nego se pojave fotografije koje će potvrditi poruku koju šaljem kroz kanale za koje je uvjeren da ih nitko ne zna. On mora vjerovati da sam ja njegov ubojica, čovjek kojega namjerava ubiti, a ne Jason Bourne iz Meduze koji ga je pokušao ubiti u toj šumskoj udolini. On mora dobiti glas od mene - od onoga za koga misli da sam ja -prije nego mu daju druge informacije. Jer informacija što mu je šaljem posljednja je koju želi čuti. Sve drugo će se činiti beznačajnim. - Mamac - rekao je Alex Conklin. - Najprije ga nahrani kritičnom informacijom i pokrivač pada na mjesto jer je ošinut, zabrinut i prihvaća tiskanu službenu verziju, osobito fotografiju u novinama. - Što mu namjeravate reći? - upita ga ambasador kojemu je glas kazivao činjenicu da mu nije drago što gubi nadzor nad ovom najcrnjom od operacija. - Ono što ste mi vi govorili. Dijelom istina, dijelom laž. - Razjasnite to, gospodine Webb - čvrsto će Havilland. - Mi vam mnogo dugujemo, ali... - Vi mi dugujete što mi ne možete platiti! - odsiječe Jason Bourne prekidajući ga. - Ukoliko si ne rastepete mozak ovdje ispred mene.

-Ja razumijem vašu ljutnju, ali ipak moram inzistirati. Vi nećete učiniti ništa što bi ugrozilo život pet milijuna ljudi, ili životne interese vlade Sjedinjenih Država. - Drago mi je da vam je slijed ispravan - barem jednom. U redu, gospodine ambasadore, reći ću vam. To je ono što bih vam ranije rekao da ste imali poštenja, poštenja da mi prinete i ≫iznesete svoj slučaj≪. Iznenanen sam da vam Page 278 Bourneova nadmoć to nikad nije palo na pamet - ne, ne iznenanen, šokiran -ali smatram da ne bih trebao biti. Vi ste vjerovali u svoje ekskluzivne manipulacije, u raskoš svoje tihe moći, ili nešto poput toga. Svi ste vi isti. Vi uživate u zamršenosti - u svom objašnjenju toga - tako da ne možete vidjeti kad je jednostavni put mnogo djelotvorniji. - Čekam da me se naputi - hladno će Havilland. - Neka bude tako - odgovori Bourne. - Vrlo pažljivo sam slušao vaše dosadno objašnjenje. Trudili ste se da objasnite zašto nitko ne može službeno prići Shengu i reći mu što znate. Bili ste u pravu. On bi vam se nasmijao u lice, pljunuo u oko ili vam rekao da orete pijesak - što 521 vam drago. Dakako da bi to učinio, morao bi. On ima stratešku prednost. Vi dosanujete s vašom ≫nečuvenom≪ optužbom, on povlači Peking iz hongkonških sporazuma. Vi gubite. Vi pokušavate ići preko njega, dobra sreća. Opet gubite. Nemate dokaze, već riječi nekolicine mrtvih kojima je prerezan vrat, članove Kuomintanga koji bi rekli bilo što da diskreditiraju političare u Pekingu. On se smiješi i, ne govoreći to, daje vam do znanja da bi vam bilo bolje da krenete s njim. Vi izračunavate da ne možete s njim jer su prevelike opasnosti što vas čekaju na tom putu - ako pukne pištaljka o Shengu, raspući će se i Daleki istok. I oko toga ste bili u pravu - više zbog razloga koje nam je ≫Edivard≪ priopćio, a ne vi. Peking bi mogao vjerojatno prijeći preko korumpirane komisije kao jedne od onih privremenih koncesija pohlepi, ali neće dopustiti širenje kineske mafije koja bi se mogla infiltrirati u industriju, radnu snagu ili vladu. Kao što je ≫Edward≪ rekao, mogli bi izgubiti svoj posao... - Ja još čekam, gospodine Webb - rekao je diplomat. - Okay. Vi ste me regrutirali, ali ste zaboravili lekciju Treadstonea sedamdeset jedan. Pošaljite ubojicu da uhvati ubojicu. - To je ono što nismo zaboravili - opet će diplomat sada iznenanen. - Na tome smo sve zasnivali. - Iz krivih razloga - oštro će Bourne. - Postojao je bolji način da se prodre do Shenga i izvuče radi obračuna. ]a nisam bio potreban. Moja žena nije bila potrebna! Ali vi to niste mogli vidjeti. Vaš superiorni mozak morao je sve

zamrsiti. - Što je to što ja nisam mogao vidjeti, gospodine Webb? - Pošalji urotnika da uhvati urotnika. Neslužbeno... Sada je za to prekasno, ali to je ono što bih vam rekao. - Nisam siguran da li ste mi išta rekli. - Djelomično istina, djelomično laž - vaša strategija. Shengu se uputi kurira, po mogućnosti polusenilnog starca kojega je platio slijepac, a informacije je primio preko telefona. Nema izvora kojemu se može ući u trag. On nosi verbalnu poruku, samo za uši, samo za Shengove uši, ništa na papiru. Poruka sadrži dovoljno istine da paralizira Shenga. Recimo da je šalje čovjek koji bi izgubio milijune ako se Shengova shema raspukne na šavovima, čovjek koji je dovoljno mudar i dovoljno preplašen da upotrijebi svoje ime. Poruka bi mogla aludirati na curenje informacija, na izdajice u upravnim odborima ili na isključene trijade koje se drže zajedno zato što su izbačene iz plana - sve ono u što ste uvjereni da će se dogoditi. Istinu. Sheng mora slijediti, drugo si ne može priuštiti. Stvaraju se kontakti i ugovara se sastanak. Hongkonški urotnik čini sve da se zaštiti kao i Sheng, a podjednako je sumnjičav pa zahtijeva neutralni teren za sastanak. Sve je 522 ureneno. To je stupica. - Bourne je zastao bacivši pogled na McAllistera. - Čak i trećerazredno gunnalo s eksplozivima moglo vam je pokazati kako to valja obaviti. - Vrlo brzo i vrlo profesionalno - rekao je ambasador. - I s pogreškom koja bliješti. Gdje nalazimo takva urotnika u Hong Kongu? Jason Bourne je proučavao starijeg državnika; izražaj lica mu je bio na granici prezira. - Stvarate ga - rekao je. - To je laž. Havilland i Alex Conklin bijahu sami u sobi bijelih zidova, svaki s druge strane stola za konferencije, suočeni jedan s drugim. McAllister i Morris Panov su otišli u podtajnikov ured da na odijeljenim telefonima čuju lažni profil američkog ubojice koji je konzulat priredio za novinstvo. Panov je pristao napisati prikladnu psihijatrijsku terminologiju s korektnim vašingtonskim nijansama. David Webb je zatražio da bude sam sa ženom do vremena odlaska. Poveli su ih u sobu na prvom katu; činjenica da je to bila spavaća soba nije nikome pala na pamet. To su samo bila vrata do prazne sobe s južne strane viktorijanske kuće, dalje od mokrih ljudi i ruševina sjeverne strane. McAllister Page 279 Bourneova nadmoć je proračunao da će Webb otputovati za petnaest minuta ili manje. Automobil će odvesti Jasona Bournea i podtajnika do aerodroma Kai-tak. U interesu brzine, a i zbog toga što hidro-gliseri prestaju voziti u 21 sat, u Macao će odletjeti bolničkim helikopterom, a ondje će sve pogranične formalnosti biti odmah

obavljene jer se radi o isporuci hitnih lijekova bolnici Kiang Wu u Rua Coelho do Amaral. - To ne bi uspjelo, znate - rekao je Havilland gledajući u Conklina. - Što ne bi? - upita ga čovjek iz Langleva čije su misli prekinule diplomatove riječi. - Što vam je David rekao? - Sheng ne bi nikad pristao na sastanak s nekim koga ne poznaje, s nekim tko se nije predstavio. - Ovisi o tome kako je predstavljeno. S pravim načinom se uspijeva. Ako je kritična informacija takva da ti zavrti mozak, a činjenice su autentične, subjekt baš nema mnogo izbora. Ne može ispitivati glasnika - on ne zna ništa - pa mora poći za izvorom. Kao što je Webb rekao, on sebi ne bi mogao priuštiti da ne ode. - Webb? - upita ambasador mirno, podignutih obrva. - Bourne, Delta. Tko dovraga zna? Strategija je zdrava. - Postoji mogućnost mnogih vjerojatno krivih proračuna, previše mogućnosti za krivi korak kad jedna strana izmisli mitsku stranku. - Kažite to Jasonu Bourneu. - Različite okolnosti. Treadstone je imao voljnog agenta provokatora koji je pošao za Šakalom. Opsjednuti čovjek koji je izabrao krajnju opas- 523 nost jer je bio podučen za nju, a predugo je živio s nasiljem da bi ga se otresao. Nije ga se htio otresti. Za njega više nije bilo drugog mjesta. - To je akademski - rekao je Conklin - ali ja mislim da vi niste u položaju da se sporite s njim. Vi ga šaljete u situaciji kad je sve protiv njega, a on se vraća s ubojicom kojeg vuče za sobom - i pronalazi vas. Ako je on rekao da se to moglo obaviti drugačije, vjerojatno je u pravu, a vi ne možete reći da nije. - Ja mogu reći, menutim - sada će Havilland odmarajući podlaktice na stolu i fiksirajući pogledom čovjeka iz CIA-e - da je ono što smo učinili doista obavljeno. Izgubili smo ubojicu, ali smo stekli voljnog, čak opsjednutog provocateura. Od početka je bio najboljim izborom, ali mi nismo nikad ni na minutu pomislili da će se dobrovoljno regrutirati za obavljanje konačnog posla. Sada ne dopušta nikom drugom da to učini; on se vraća pozivajući se na svoje pravo na to. I tako smo na kraju bili u pravu - ja sam bio u pravu. Čovjek stavlja sile u pokret, na put sukobljavanja, prateći ih, spreman da ih pometne, da ubije, ako bude potrebno, ali znajući da je rješenje to bliže što se komplikacije nagomilavaju i protivnici dolaze bliže suparničkom vratu. Naposljetku - u mržnji, sumnjičavosti, strastima - oni stvaraju svoje vlastito nasilje i posao je okončan. Možete u svemu tome izgubiti i svoje ljude, ali je taj gubitak nužno izvagati nasuprot vrijednosti postignutoj onemogućavanjem neprijatelja, njegovim izlaganjem. - A isto tako se izlažete i opasnosti da otkrijete svoju ruku, ruku za koju ste

inzistirali da mora biti izvan dosega tunih očiju. - Kako to? - Zato jer još nije kraj. Recimo da Webb ne uspije u tome. Recimo da ga ulove, a možete se kladiti u svoje elegantno dupe da će pasti naredba da ga se živa uhvati. Kad čovjek poput Shenga vidi da mu je bila postavljena zamka, zanimat će ga da sazna tko je iza nje. Ako se s čupanjem jednog nokta ili deset nokata to ne postigne - a vjerojatno ne bi postigli - oni će ih njega iscijediti svaku kap soka da saznaju odakle je. Čuo je sve što ste mu rekli... - Čak sve do točke dokle vlada Sjedinjenih Država ne može biti upletena - presiječe ga diplomat. - To je točno, a on neće biti u stanju sebi pomoći. Kemikalije će sve to iznijeti na površinu. Vaša je ruka otkrivena. Washington jest upleten. - Od koga? - Od Webba, za Kristovo ime! Jason Bourne, ako vam se više svina. - Dakle, prema vašem mišljenju, to bi otkrio čovjek iza kojega stoji medicinska povijest duševne bolesti, nasumične agresivnosti i samozavaravanja? Paranoidni shizofrenik čiji snimljeni telefonski razgovori govore o 524 čovjeku koji se raspada u senilnosti, sklonog umobolnim optužbama, divljim prijetnjama usmjerenima na one koji mu žele pomoći? - Havilland je zašutio pa mirno dodao: - Zaboga, gospodine Conklin, takav čovjek ne govori u ime vlade Sjedinjenih Država. Kako bi mogao? Posvuda smo ga tražili. On je iracionalna, fantazirajuća vremenska bomba koja nalazi urote kamo god ga povede njegov Page 280 Bourneova nadmoć bolesni, izmučeni mozak. Mi želimo da se vrati na terapiju. Mi takoner sumnjamo da je zbog svoje prošle aktivnosti napustio zemlju s ilegalnom putovnicom... - Terapija...? - Upadne Alex osupnut starčevim riječima. - Prošle aktivnosti? Dakako, gospodine Conklin. Ako bude potrebno, osobito preko vruće linije255 - osobito Shengove vruće linije - mi smo voljni priznati da je nekad radio za vladu i da je taj posao jako oštetio njegove sposobnosti. Ali ni na koji način nije moguće da bi imao nekakav službeni status. Opet, kako bi mogao? Taj tragični, nasilni čovjek možda je odgovoran za smrt žene za koju kaže da je nestala. - Marie? Vi biste upotrijebili Marie? - Morali bismo. Ona je u spisima, u izjavama koje su dobrovoljno dali ljudi koji su Webba poznavali kao duševnog pacijenta, koji su mu pokušavali pomoći. - Oh, Isuse! - prošaptao je Alex hipnotiziran hladnim, preciznim starijim državnikom specijaliziranim za prikrivene operacije. - Sve ste mu rekli jer ste imali izlaze za svaki slučaj. Čak i da ga uzmu, vi biste pokrili svoje dupe službenim upisima, psihijatrijskim ocjenama - vi biste se mogli izvući iz svega,

dokazati da nisu ni u kakvoj svezi s tim! Vi ste kopile! - Rekao sam mu istinu jer bi on znao da sam mu opet pokušao lagati. McAllister, dakako, pošao je dalje naglašavajući faktor organiziranog zločina koji je sasvim istinit, ali suviše osjetljivo pitanje koje ja radije ne bih spominjao. Nitko ne spominje. Ali ja ipak nisam Edwardu sve rekao. On još nije stvorio dovoljnu udaljenost izmenu svoje etike i zahtjeva posla. Kad to učini, može mi se pridružiti na visinama, ali mislim da on nije sposoban za to. - Rekli ste sve Davidu u slučaju da ga uhvate - nastavio je Conklin ne slušajući Havillanda. - Ako ubojstvo ne uspije, vi želite da ga uzmu. Računate na amfetamine i skopolamin.256 Droge! Tada će Sheng primiti poruku da nam je njegova zavjera poznata, a dobit će je neslužbeno, ne od nas već i 255 Izravna telefonska, teleprinterska ili druga komunikacijska veza izmenu šefova vlada i dr. u hitnim slučajevima, (op. prev.) Stimulans središnjeg živč; i "serum istine", (op. prev.) čajevima. (op. prev.) 25S Stimulans središnjeg živčanog sustava; skopolamin je bezbojni alkaloid, a upotrebljava se i kao sedativ 525 od nepotvrnena duševnog slučaja. To je varijacija onoga što vam je Webb rekao! - Neslužbeno - suglasio se diplomat. - Toliko se postiže na taj način. Nema sučeljavanja, vrlo glatko. Vrlo jeftino. Zapravo ništa ne košta. - Osim čovjekova života! - viknuo je Alex. - On će biti ubijen. On ≫20≪ biti ubijen sa svačijeg gledišta. - Cijena, gospodine Conklin, ako mora biti plaćena. Alex je čekao, kao da očekuje da će Havilland završiti svoju izjavu. Više nije bilo riječi, jedino su snažne tužne oči gledale u njegove. - To je sve što ste imali reći - ako mora biti plaćena? - Ulozi su mnogo viši nego smo pretpostavljali - mnogo viši. Vama je to poznato kao i meni pa nemojte izgledati tako šokirani. - Ambasador se naslonio na naslonjač, nekako ukočeno. - Vi ste takve odluke donosili prije, takve proračune. - Ne ovakve. Nikad poput ovoga! Vi šaljete svog čovjeka i znadete rizike, ali ne postavljate čovjeka na terenu koji će mu omogućiti bijeg! Bilo je bolje kad je vjerovao - vjerovao - da dovodi ubojicu da bi dobio ženu natrag! - Cilj je drugačiji. Beskrajno vitalniji. - Ja to znam. Onda ne šaljite njega! Imate šifre pa šaljite nekog drugog! Nekoga tko nije polumrtav od iscrpljenosti! - Iscrpljen ili ne, on je najbolji čovjek za taj posao, a inzistira da ga izvrši. - Zato jer ne zna što ste učinili! Kako ste ga natjerali u ograneni prostor,

učinili od njega glasnika koji mora biti ubijen! - Nisam imao izbora. Kao što kažete, on me našao. Morao sam mu reći istinu. - Onda, ponavljam, pošaljite nekog drugog! Udarni tim koji će biti slijepo regrutiran sa strane, nikakva veza s nama, samo plaćanje za profesionalno ubojstvo, a meta je Sheng. Webb zna kako se može prispjeti do Shenga, to vam je rekao. Ja ću ga uvjeriti da vam dade šifre, slijed ili što god to jest, a vi kupite udarni tim! - Vi biste nas stavili na razinu s nekim drugima u ovom svijetu? - To je tako djetinjasto. Ja ne mogu naći riječi da... - Zaboravite to - presiječe ga Havilland. - Ako nam ikad unu trag - a to bi moglo biti - mi bismo se morali baciti na Kinu prije nego nešto bace na nas. Page 281 Bourneova nadmoć Nezamislivo! - Ono što vi ovdje radite - to je nezamislivo. - Ima mnogo važnijih prioriteta nego što je preživljavanje pojedinca, gospodine Conklin, a opet moram reći da je to vama poznato kao i 526 meni. To je bilo vaše životno djelo - ako mi oprostite - ali je sadašnji slučaj na višoj razini od bilo čega što ste vi iskusili. Nazovimo to geopolitičkom razinom. - Kurvin sin! - Sada vaša vlastita krivnja dolazi do izražaja, Alex - ako vas mogu nazvati Alex - jer vi dovodite u pitanje moju najbliskiju obiteljsku liniju. Ja nisam nikad označio Jasona Bournea kao izvan-spasa. Moja je najvruća nada da će uspjeti, da će uloviti plijen. Ako se to dogodi, on je slobodan; Daleki istok je oslobonen čudovišta, a svijet će biti poštenen orijentalnog Sarajeva. To je moj posao, Alex. - Barem mu recite! Upozorite ga! - Ne mogu. Nimalo više nego što biste vi mogli u mojem položaju. Vi ne govorite tueuru a gages... - Evo nas opet, elegantna guzico? - Čovjek koji je upućen da ubija mora imati povjerenja u svoja uvjerenja. On ne može, ni na sekundu, razmišljati o svojim motivima ili svojim razlozima. On ne smije imati nikakvih sumnji. Nikakvih. Opsjednutost mora biti nedirnuta. To mu je jedina nada za uspjeh. - Pretpostavimo da ne uspije? Pretpostavimo da je ubijen? - Onda počinjemo što je brže moguće akciju da nekog drugog stavimo na njegovo mjesto. McAllister će biti s njim u Macau i saznat će sekvenci-jalne šifre da se dopre do Shenga. Bourne se s tim suglasio. Ako se dogodi najgore, mogli bismo čak pokušati s njegovom teorijom urotnika-za-urot-nika. On kaže da je za to

prekasno, ali se možda vara. Vidite, ja nisam iznad učenja, Alex. - Vi niste iznad ničega - Conklin će ljutito ustajući. - Ali ste nešto zaboravili - zaboravili ste što ste rekli Davidu. Ima pogreška koja bliješti. - Koja je to? -Ja vam neću dopustiti da se izvučete iz ovoga. - Alex je othramao do vrata. - Možete donekle nešto tražiti od čovjeka, ali dolazi točka kad više ništa ne tražite. Vi ste naježili, elegantna budalo. Webbu će biti rečena istina. Cijela istina. Conklin je otvorio vrata. Našao se pred lenima visokog marinca koji se, kad je čuo da se otvaraju vrata, okrenuo oko osi s dijagonalno postavljenom puškom na prsima. - Maknite mi se s puta, vojnice - rekao je Alex. - Zao mi je, sir! - zaštektao je marinac daleka pogleda koji se gubio ravno ispred njega. ' Plaćeni ubojica; (op. prev.) 527 Conklin se okrenuo diplomatu koji je sjedio za stolom. Havilland je slegnuo ramenima. - Procedure - rekao je. - Ja sam mislio da su ti ljudi otišli. Mislim da su odijeljeni na aerodromu. - Oni koje ste vidjeli - jesu. Ovo je vod iz konzulatskog kontingenta. Zahvaljujući Dowing Streetu koji je savio neke propise, ovo je sada službeno teritorij Sjedinjenih Država. Imamo pravo na prisutnost vojnika. - Želim vidjeti Webba. - Ne možete. On odlazi. - Što, dovraga, mislite tko ste vi? - Moje je ime Ravmond Oliver Havilland. Ja sam ambasador sa specijalnim dužnostima za vladu Sjedinjenih Američkih Država. U vrijeme krize moje se odluke provode bez prigovora. Ovo je razdoblje krize. Odjebi, Alex. Conklin je zatvorio vrata i nespretno se vratio do svoje stolice. - Što je sljedeće, gospodine ambasadore? Da li ćemo nas trojica dobiti metke u glavu ili ćemo biti podvrgnuti lobotomiji? - Uvjeren sam da svi mi možemo postići zajedničko razumijevanje. Držali su jedno drugo, a Marie je znala da je on samo djelomično tu, samo je djelomično on. Bio je to opet Pariz od početka kada je poznavala očajničkog čovjeka po imenu Jason Bourne koji je nastojao ostati živ, ali nije bio siguran hoće li, čak da li bi to trebalo jer mu je njegovo samosum-njičenje bilo na neki način smrtonosno poput ponašanja onih koji su ga htjeli ubiti. Ali ovo nije bio Pariz. Sada nije bilo samosumnjičenja, nije bilo grozničavo improviziranih taktika radi zavaravanja progonitelja, nije bila trka da se lovce namami u stupicu. Ono što ju je podsjećalo na Pariz bila je udaljenost koju je osjećala Page 282

Bourneova nadmoć izmenu njih. David joj se nastojao približiti - plemeniti David, suosjećajni David - ali Jason Bourne mu to nije dopuštao. Jason je sada bio lovac, ne lovljeni, a to je jačalo njegovu volju. To je bilo sabrano u jednoj riječi koju je ponavljao sa staccato redovnošću: Pokret! - Zašto, Davide? Zašto? - Rekao sam ti. Zato što mogu. Zato što moram. Zato što to mora biti učinjeno. - To nije odgovor, dragi moj. - U redu. - Webb je nježno pustio ženu i držao je za ramena, gledajući je u oči. - Za nas, onda. - Nas? 528 - Da. Ja bih te slike gledao do kraja svog života. One bi mi se vraćale i razdirale me jer bih znao što sam ostavio iza sebe i ne bih to mogao podnositi. Ja bih upadao u stanja smetenosti i panike i vodio tebe sa sobom jer uza sav tvoj mozak, ti nemaš smisla da čovjeka izbaviš iz toga. - Ja bih radije u paniku i metež s tobom nego bez tebe. Čitaj to ovako: želim te vidjeti živa. - To nije argument. - Ja mislim da je poprilično važan. - Ja ću zvati poteze, ali ih neću činiti. - Sto, dovraga, to znači? - Ja hoću da Sheng bude ≫uzet≪, kako se to kaže, to želim reći. On ne zaslužuje živjeti, ali ga neću ja uzeti... - Slika Boga ti nije primjerena! - oštro ga prekinu Marie. - Neka drugi to odlučuju. Makni se tome. Budi siguran. - Ti me ne slušaš. Ja sam ondje bio i ja sam ga vidio - čuo ga. On ne zaslužuje živjeti. U jednom od svojih pamfeta život je nazvao dragocjenim poklonom. To može biti sporno, zavisi o životu, ali njemu život ništa ne znači. On želi ubijati - možda to mora, ja ne znam, pitaj Panova - to je u njegovim očima. On je Hitler i Mengele i Džingis kan... ubojica s motornom pilom - što god hoćeš - ali on mora otići. A ja moram osigurati da on ode. - Ali zašto? - molila ga je Marie. - Nisi mi odgovorio! - Jesam, ali me ti nisi čula. Ovako ili onako, ja bih ga vinao svakog dana i slušao taj glas. Promatrao bih ga kako se igra s prestravljenim ljudima prije nego će ih ubiti, zaklati. Pokušaj to razumjeti. Ja sam pokušao i ja nisam stručnjak, ali sam naučio nešto o sebi. Samo idiot ne bi. To su slike, Marie, proklete slike koje se stalno vraćaju, otvaraju vrata - uspomene o kojima ne želim znati, ali moram. Najjednostavniji i najjasniji način da to kažem jest ovaj: ja to više ne mogu podnositi. Ja ne želim dodati toj zbirci ružnih iznenanenja. Vidiš, ja želim da mi bude bolje, ne sasvim izliječen, ja to mogu

prihvatiti i živjeti s tobom - ali se ne smijem vraćati natrag. Ja se neću gurnuti natrag. Radi nas oboje. - A misliš da ćeš se pripremom smrti jednog čovjeka lišiti tih slika? - Ja mislim da će mi to pomoći, da. Sve je relativno, a ja ne bih bio ovdje da Echo nije odbacio svoj život kako bih ja mogao živjeti. Nije uvijek u modi reći to, ali poput većine ljudi, i ja imam savjest. Ili je to možda krivnja što sam preživio. Ja to jednostavno moram učiniti zato jer to mogu. - Sebe si uvjerio u to? - Da, jesam. Ja sam najbolje pripremljen. - I kažeš da ti zoveš poteze, ali ih ne vršiš? 529 - Ja to ne bih htio ni na koji drugi način. Ja se vraćam, jer želim dug život s vama, lady. - Što je moja garancija? Tko će vršiti poteze? - Kurva koja nas je u ovo uvalila. - Havilland? - Ne, on je svodnik. McAllister je kurva, uvijek je bio. Čovjek koji vjeruje u poštenje, koji ga nosi na rukavu dok mu moćni momci ne kažu da ga skine. On će vjerojatno pozvati svodnika i to je baš fino. Izmenu sebe -oni to mogu obaviti. - Ali kako? - Ima muškaraca - i žena - koji će ubiti ako je cijena dovoljno visoka. Oni možda nemaju ego mitskog Jasona Bournea ili vrlo pravog Carlosa Šakala, ali ih ima posvuda u tom prokletom prljavom svijetu sjenki. Edward, kurva, rekao nam je da je stvorio neprijatelje diljem Dalekog istoka, od Hong Konga do Filipina, od Singapura do Tokija, sve u ime Washingtona koji je htio utjecaj na tom području. Ako stvaraš neprijatelje, znaš ko su oni, znaš koje im signale moraš uputiti da dopreš do njih. To je ono što će učiniti kurva i svodnik. Ja ću pripremiti ulov, ali netko drugi će ga uloviti, a meni nije stalo do toga koliko će ih to Page 283 Bourneova nadmoć milijuna stajati. Ja ću promatrati s daljine tako da budem siguran da je koljač ubijen, da je Echo dobio neku zadovoljštinu i da se Daleki istok oslobodio monstruma koji ga može uroniti u strašan rat - ali to je sve što ću učiniti. Pazi! McAllister to ne zna, ali on dolazi sa mnom. Mi tražimo našu funtu mesa. - Tko sada govori? - upita ga Marie. - David ili Jason? Njezin suprug je zastao u tihim dubokim mislima. - Bourne - odgovorio je konačno. - Mora biti Bourne sve dok se ne vratim. - Ti to znaš? - Ja to prihvaćam. Nemam drugog izbora. Netko je blago, ali brzo pokucao na vrata spavaće sobe. - Gospodine Webb! Ovdje je McAllister. Vrijeme je za odlazak.

530 35 Helikopter hitne medicinske službe tutnjao je preko Victoria Harbora pored otoka južnokineskog mora prema Macau. Patrolni čamci Narodne Republike Kine obaviješteni su preko pomorske stanice u Gonbeiju; nitko neće pucati na letjelicu u niskome letu na zadatku iz milosti. McAUistera je poslužila sreća jer je visoki posjetilac, partijski dužnosnik iz Pekinga, primljen u bolnicu Kiang Wu zbog krvarenja čira na dvanaestniku. Bila mu je potrebna RH-negativna krv koje je neprekidno nedostajalo. Neka donu, neka odu. Da je taj dužnosnik seljak s brda Zhuhai, dali bi mu kozju krv i pustili ga da se nada najboljemu. Bourne i državni podtajnik imali su na sebi bijele ogrtače s pojasevima i kape Royal Medical Corpsa bez oznake značajnijeg ranga na rukavima; to su bili gunnajući podreneni kojima je nareneno da ponesu krv za Zhong-guo rena koji pripada režimu koji je bio u procesu daljnjeg razmontiranja carstva. Sve je obavljeno uredno i efikasno u novom duhu suradnje izmenu kolonije i uskoro novih vladara. Neka donu, neka odu. Sve je to daleko cijeli životni vijek, a za nas nema značenja. Mi nećemo leti korist. Mi nikad ne Žanjemo korist. Niti od njih, niti od onih gore. Stražnje bolničko parkiralište bilo je očišćeno od vozila. Četiri reflektora označavala su rubove terena za spuštanje. Pilot je doveo letjelicu u vertikalno zaustavljanje, a zatim se počeo spuštati, hučeći prema betoniranoj zoni pristajanja. Svjetla na sletištu i tutnjava helikoptera privukla su gomilu svijeta iza bolničkih vrata na Rua Coelho do Amaral. Sve je to samo za dobro, pomislio je Bourne gledajući dolje kroz otvorena vrata. Nadao se da će polazak helikoptera za otprilike pet minuta privući još više gledalaca dok lopatice nastave rotirati pljoštimice malom brzinom, reflektori ostanu upaljeni i kordon policije ostane na mjestu - sve znakovi 531 te veoma neuobičajene aktivnosti. Gomila ljudi bila je najbolje čemu su se on i McAllister mogli nadati; u metežu će i on postati dijelom znatiželjnih promatrača, dok će dvojica drugih ljudi u bijelim ogrtačima kraljevskih paramedika258 zauzeti njihova mjesta, juriti do helikoptera i sagnuti se ispod rotora radi povratnog putovanja u Hong Kong. Ne htijući, Jason je morao cijeniti McAllisterovu sposobnost da pomiče svoje šahovske figure. Analitičar je imao uvjerenja svojih obzira. Znao je koju dugmad mora pritisnuti da bi pomakao pijune. U sadašnjoj je krizi pijun bio liječnik u bolnici Kiang Wu koji je prije nekoliko godina skrenuo medicinske fondove IMF-a259 prema svojoj klinici na Almirante Sergio. Budući da je Washington bio sponzor Menunarodnog monetarnog fonda, a budući da je McAllister ulovio liječnika s rukama u ladici, bio je u mogućnosti da to objelodani, pa mu je tako i zaprijetio. Ipak je liječnik uspio da se nekako izvuče. Upitao je McAllistera

kako očekuje da će ga zamijeniti - u Macau je vladalo ozbiljno pomanjkanje kompletnih liječnika. Ne bi li bilo bolje da Amerikanac prijene preko njegove indiskrecije ako njegova klinika bude usluživala siromašne? I bude uredno bilježila takvu uslugu? Dječak iz crkvenog zbora kapitulirao je u McAllisteru, ali on nije zaboravio liječnikovu doktorovu indiskreciju - i njegov dug. Večeras će biti plaćen. Hajdemo! - viknuo je Bourne podigavši jedan od dva kanistara s krvlju. - Krenite! McAllister se držao za zidnu prečku na suprotnoj strani helikoptera dok se letjelica tupo sručila na beton. Bio je blijed, a lice zamrznuto u svoju masku. - Ove su stvari jedna odvratnost - mumljao je. - Čekajte dok ne sjednemo. - Helikopter je sjeo. To je vaš raspored, analitičaru. Krenite. Usmjereni policijom, protrčali su preko parkirališta do para dvostrukih vrata koja su držala otvorenima dvije sestre. Unutra je orijentalni liječnik s bijelom jaknom i neizbježnim stetoskopom koji je visio iz džepa zgrabio McAllisterovu ruku. Page 284 Bourneova nadmoć - Drago mi je što vas opet vidim, sir - rekao je tečnim, ali teško akcentiranim engleskim. - Iako je to pod čudnim okolnostima... - ... takve su bile i vaše prije tri godine - oštro ga je prekinuo analitičar, bez daha, odlučno skrativši misao jednog grešnog doktora. - Kamo ćemo? 258 Neliječničko medicinsko osoblje, npr. laboratorijski tehničari.(op. prev.) 259 Kratica za "International Monelary Fund", Menunarodni monetarni fond; (op. prev.) 532 - Slijedite me do laboratorija za krv. To je na kraju hodnika. Glavna će sestra provjeravati pečate i potpisati primitak, nakon čega ćete me slijediti u drugu sobu gdje čekaju dvojica koji će uzeti vaša mjesta. Dajte im priznanice, promijenite odjeću i oni će otići. - Tko su oni? - upitao je Bourne. - Gdje ste ih našli? - Portugalski stažisti - odgovorio je liječnik. - Mladi doktori bez para upućeni iz Pedrosa da ovdje završe staž. - Objašnjenja? - nastavio je Jason kad su krenuli hodnikom. - Zapravo nikakva - odgovorio je Macaovac. - Sto vi kažete na engleskom, ≫zamjena≪. Sasvim legitimno. Dvojica britanskih medicinara koji žele ovdje provesti noć i dvojica prezaposlenih stažista koji zaslužuju noć u Hong Kongu. Ujutro će se vratiti hidrogliserom. Neće znati ništa, neće sumnjati ni u što. Bit će jednostavno zadovoljni da je stariji doktor priznao njihove potrebe i naslade. - Našli ste pravog čovjeka, analitičare.

- On je lopov. - Vi ste kurva. - Oprostite? - Ništa. Hajdemo. Čim su kanistari bili isporučeni, pečati pregledani i priznanice potpisane, Bourne i McAllister su pošli za liječnikom u susjednu zaključanu kancelariju u kojoj su bili lijekovi. Prostorija je imala vrata i prema hodniku, takoner zaključana. Dvojica portugalskih stažista čekala su pored staklenih kabineta; jedan je bio viši od drugoga, a obojica su se smiješila. Nije bilo predstavljanja, već samo klimanje glavom, ali se liječnik obratio državnom podtajniku. - Na temelju vašeg opisa - premda mi vaš osobni nije trebao - pretpostavljam da su njihove dimenzije prikladne? - Bit će u redu - odgovorio je McAllister dok su on i Jason stali skidati bijele ogrtače. - Ovo su veći brojevi. Ako brzo potrče i drže glavu nisko, sve će biti okay. Kažite im da bolničku odjeću i priznanice ostave pilotu. On će nas potpisati čim stigne u Hong Kong. - Bourne i analitičar su obukli tamne zgužvane hlače i labave jakne. Svaki je dao svome istovrsniku svoj ogrtač i kapu. McAllister je rekao: - Kažite im da požure. Odlazak je predvinen za manje od dvije minute. Liječnik je progovorio na lošem portugalskom, a onda se okrenuo podtajniku: - Pilot ne može nigdje bez njih, sir. 533 - Sve je vremenski usklaneno i službeno sreneno točno u minutu -odsiječe analitičar sada sa strahom u glasu. - Nema prostora da netko postane znatiželjniji nego je potrebno. Sve mora ići kao sat. Požurite! Stažisti su se obukli; kape su spustili naniže, a priznanice za posude s krvlju bile su im u džepovima. Liječnik je izdao posljednje upute Amerikancima uručivši im dvije narančaste bolničke propusnice. - Mi ćemo zajedno izaći; vrata se automatski zatvaraju. Ja ću odmah otpratiti naše mlade liječnike zahvaljujući im glasno i obilno pored policajaca sve dok ne potrče prema helikopteru. Vi ponite desno, zatim lijevo u čelno predvorje do izlaza. Nadam se - ja se doista nadam - da je našem druženju, ma kako bilo ugodno, sada došao kraj. - Za što je ovo? - upita McAllister držeći svoju bolničku propusnicu. - Vjerojatno - nadam se - ni za što. Ali u slučaju da vas zaustave, te propusnice objašnjavaju vašu prisutnost i neće vas više ispitivati. - Zašto? Sto piše na njima? - Nije bilo činjenice, nije bilo dijela podatka koji bi analitičar ostavio neobjašnjenim. - Sasvim jednostavno - odgovorio je doktor mirno gledajući u McAl-listera. Propusnice vas opisuju kao siromašne iseljenike, sasvim bez sredstava, koje ja velikodušno liječim u svojoj klinici bez naplate. Radi gono-reje, da budem

precizan. Prirodno, tu su i uobičajeni podaci za prepoznavanje - visina, približna težina, boja kose i očiju, nacionalnost. Bojim se da su vaši podaci potpuniji jer dosad nisam upoznao vašeg prijatelja. Prirodno, opet, duplikati su u mojoj arhivi i nitko se ne bi mogao prevariti da ste to vi, gospodine. Page 285 Bourneova nadmoć -Što? - Kad se nanete na ulici, nadam se da će moj davni dug biti poništen. Slažete li se? - Gonoreja? - Molim vas, gospodine, kao što kažete, moramo požuriti. Sve je poput sata. - Liječnik je otvorio vrata, pustio četvoricu ljudi i odmah skrenuo nalijevo s dvojicom stažista prema bočnom izlazu i bolničkom helikopteru. - Hajdemo - prošaptao je Bourne dodirnuvši McAllisterovu ruku i skrenuvši nadesno. - Da li ste čuli tog čovjeka? - Rekli ste mu da je lopov. - Bio je. I sada je! - Ima trenutaka kad čovjek ne bi trebao da taj bromid260 o krani od lopova shvati suviše doslovce. 1 Nezanimljiva, dosadna osoba; (op. prev.) 534 - Što to znači? - Jednostavno ovo - odgovori Jason gledajući u analitičara pored sebe. - Sada vas ima zbog nekoliko točaka. Koluzija, podmićivanje i gonoreja. - Oh, moj Bože. Stajali su iza gomile pored visoke ograde koja je gledala kako helikopter buci sa zone pristajanja da bi se vinuo u noćno nebo. Jedan po jedan reflektori su ugašeni i parkiralište je opet bilo osvijetljeno slabim svjetlom. Većina policajaca uspela se u karavan; oni koji su ostali hodali su neusi-ljeno prema svojim prethodnim mjestima, dok je nekolicina zapalila cigarete, kao da želi objaviti da je uzbunenju kraj. Okupljena gomila se stade razilaziti s pitanjima koja su svi nabacivali svima. Tko je bio? Netko vrlo važan, ne? Sto mislite, što se dogodilo? Mislite li da će nam to ikad reći? Kome stalo? Imali smo predstavu pa hajdemo na piće, da? Pogledaj onu ženu! Prvorazredna kurva, mislim, slažeš li se? Ono je moja prva ronakinja, ti kopile! Uzbunenje je završilo. - Hajdemo - rekao je Jason. - Moramo krenuti. - Znate, gospodine Webb, imate dvije zapovijedi koje upotrebljavate razdražujuće učestalo. ≫Krenite≪ i ≫hajdemo≪. - One djeluju. - Obojica se uputiše preko Amarala.

- Ja sam svjestan te činjenice kao i vi da moramo brzo krenuti, samo niste objasnili kamo idemo. - Znam da nisam - odgovorio je Bourne. Mislim da je vrijeme za to. - Hodali su, ali je Bourne odrenivao brzinu koraka. - Nazvali ste me kurvom - nastavio je podtajnik. - Vi to jeste. - Zato što sam se suglasio da se učini ono što sam smatrao da je pravo, ono što je trebalo učiniti? - Zato jer su vas upotrijebili. Dječaci na vlasti su vas iskoristili i odbacit će vas a da dvaput ne razmisle. Vi ste u svojoj budućnosti vidjeli limuzine i sastanke na najvišoj razini pa niste mogli odoljeti. Bili ste voljni odbaciti moj život ne tražeći alternativu - a zbog toga vas plaćaju. Bili ste voljni riskirati život moje žene jer je sila privlačenja bila prejaka. Večere s Komitetom četrdesetorice261, možda čak postati članom; tihi, povjerljivi sastanci u Ovalnom uredu s proslavljenim ambasadorom Havillandom. Moje je mišljenje da to znači biti kurvom. Jedino, ponavljam, oni će vas odbaciti a da dvaput ne razmisle. 1 Odbor američkog Kongresa za kontrolu rada obavještajnih organizacija SAD-a. (op. prev.) Šutnja. Gotovo dužinom cijelog bloka kuća u Macau. - Vi mislite da ja to ne znam, gospodine Bourne? -Što? - Da će me odbaciti. Jason je opet pogledao na cjepidlačkog birokrata pored sebe. - Vi to znate? - Dakako da znam. Ja nisam u njihovoj ligi, a oni ne žele da unem u nju. Oh, ja imam vjerodajnice i mozak, ali ja nemam taj izuzetan smisao za predstavu koji oni imaju. Ja ne osvajam. Ja bih se smrznuo pred televizijskim kamerama - premda gledam idiote koji stalno izvode, a neprekidno najsmješnije griješe. I tako, vidite, ja priznajem svoja ograničenja. A budući da ja ne mogu činiti ono što ti ljudi čine, ja moram učiniti ono što je najbolje za njih i za zemlju. Ja moram misliti za njih. - Vi ste mislili za Havillanda? Došli ste k nama u Maine i uzeli moju ženu! Zar nije bilo drugih opcija u tom vašem izbujalom mozgu? - Nijedna koju bih mogao smisliti. Nijedna koja bi sve temeljito pokrila kao Page 286 Bourneova nadmoć Havillandova strategija. Ubojica je bio neuhvatljiva veza do Shenga. Kad biste ga vi mogli uloviti i dovesti, to bi bio prečac koji nam je bio potreban da izvučemo Shenga. - Imali ste mnogo više povjerenja u mene nego ja sam. - Imali smo povjerenja u Jasona Bournea. U Caina - čovjeka iz Meduze nazvanog Delta. Imali ste najsnažniji mogući motiv: vratiti svoju ženu, ženu koju toliko

volite. A ne bi bilo nikakve veze s našom vladom... - Mi smo od početka nanjušili prikriveni scenarij! - eksplodirao je Bourne. - Ja sam ga nanjušio, a tako i Conklin. - Nanjušiti ne znači okusiti - prosvjedovao je analitičar, dok su se žurili mračnim kamenim prolazom. - Vi niste znali ništa konkretno što biste mogli razglasiti, nije bilo posrednika koji bi pokazivao na Washing-ton. Opsjednuto ste tražili ubojicu, čovjeka koji je pozirao da je on vi kako bi vam razbjesnjeli taipan vratio ženu - čovjek čiju je ženu navodno ubio ubojica koji je sebe nazvao Jasonom Bourneom. Od početka sam mislio da je sve to ludorija, ali sam tada shvatio serpentinsku logiku svega. Havilland je bio u pravu. Ako postoji jedan jedini čovjek koji bi mogao uhvatiti ubojicu, i na taj način neutralizirati Shenga, onda ste to vi. Ali vi niste mogli imati nikakve veze s Washingtonom. Prema tome, s vama je trebalo manevrirati u okviru izuzetne laži. Da nije bilo sasvim tako, vi biste mogli normalnije reagirati. Mogli biste otići na policiju ili državnim vlastima, ljudima koje ste poznavali u prošlosti - čega ste se mogli sjetiti iz prošlosti, što je takoner bila prednost na našoj strani. - Ja sam se obraćao ljudima koje sam prije poznavao. i - I niste saznali ništa osim činjenice da bi vlada bila sve voljnija da vas vrati na terapiju ukoliko budete prijetili prekidom svoje šutnje. Nakon svega, vi ste došli iz Meduze, a vaša povijest bolesti govori o amneziji, čak o shizofreniji. - Conklin je pošao drugima... - i od početka mu je bilo rečeno dovoljno za nas da pronanemo što on zna, što je sastavio zajedno. Razabirem da je on nekoć bio jedan od najboljih koje smo imali. - Bio je. I sada je. - On vas je označio kao izvan-spasa. - Povijest. Pod istim okolnostima, možda bih i ja učinio isto. On je u Washingtonu saznao mnogo više od mene. - Naveli su ga da povjeruje točno ono što je htio vjerovati. To je bio jedan od Havillandovih uistinu genijalnih poteza i to je obavio u trenutku. Upamtite, Alexander Conklin je izgorjeli čovjek, on je ogorčen. Nema ljubavi prema svijetu u kojem je proveo svoj odrasli život, niti prema ljudima s kojim je dijelio taj život. Rečeno mu je da je moguća crna operacija možda otišla sa žice, da je moguće da su scenarij preuzeli neprijateljski elementi. -McAllister je zašutio kad su izbili iz uličice i zaobišli ugao susrevši se s kasnonoćnom vrevom Macaa; obojena svjetla su se posvuda palila i gasila. - Bio je to povratak na laž u prvoj četvrtinu igre, zar to ne vidite? -nastavio je analitičar. - Conklin je bio uvjeren da se netko drugi upleo, da je vaša situacija beznadna, a i vaše žene ako ne budete slijedili novi scenarij koji

vode protivnički elementi koji su preuzeli u svoje ruke. - Tako mi je rekao - odgovorio je Jason namrštivši se, sjetivši se čekaonice na aerodromu Dulles i suza koje su mu potekle iz očiju. - Rekao mi je da igram po tom scenariju. - Nije imao izbora. - McAllister je odjednom zgrabio Bourneovu ruku pokazujući glavom prema zamračenim izlozima trgovine naprijed s desne strane. - Moramo razgovarati. - Mi razgovaramo - oštro će čovjek iz Meduze. - Ja znam kamo idemo i nemamo vremena za gubljenje. - Vi morate imati vremena - ustrajno će analitičar. Očaj u njegovu glasu natjerao je Bournea da stane i pogleda ga, a zatim je krenuo za njim prema uvučenom pročelju trgovine. - Prije nego učinite bilo što, vi morate razumjeti. - Što to moram razumjeti? Laži? - Ne, istinu. - Vi ne znate što je istina - odbrusi mu Jason. ...j w - Ja znam, možda bolje od vas. Kao što ste rekli, to je moj posao. Havillandova bi se strategija pokazala zdravom da nije bilo važe žene. Ona je pobjegla; nestala je. Izazvala je raspad strategije. Page 287 Bourneova nadmoć - Svjestan sam toga. - Onda ste zacijelo svjesni činjenice da Sheng, bez obzira na to da li ju je identificirano ili nije, zna za nju i razumije njezinu važnost. - Ja o tome nisam razmišljao ni na koji način. - Razmislite sada. U jedinicu Lina Wenzua su prodrli kad su je njegova jedinica i cijeli Hong Kong tražili. Catherinu Staples su ubili jer je bila povezana s vašom ženom i točno su smatrali da je putem te misteriozne žene ili saznala previše ili je bila blizu nekih uništavajućih istina. Shen-gova narenenja očito glase: ukloniti svu opoziciju, čak moguću opoziciju. Kao što ste vidjeli u Pekingu, on je fanatik i vidi supstancu gdje su samo sjene - neprijatelje u svakom tamnom kutu. - Sto je vaša teza? - nestrpljivo će Bourne. - Osim toga, on je vrlo talentiran, a njegovi ljudi su posvuda po koloniji. -Pa? - Kad priča izbije u naslovima jutarnjih naziva i na televiziji, on će doći do odrenenih pretpostavki pa će kuću na Victoria Peaku i MI-6 nadgledati svaku minutu svakog sata, čak ako bude morao uzeti taoce na susjednom imanju i opet se infiltrirati u britansku obavještajnu službu.

- Donavola, kamo vodi vaša priča? - On će naći Havillanda, a onda će naći vašu ženu. -I? - Pretpostavimo da ne uspijete? Pretpostavimo da vas ubiju? Sheng neće stati sve dok ne sazna sve što treba saznati. Ključ je nesumnjivo žena s Havillandom, visoka žena koju su svi tražili. Ona mora biti ključem jer je enigma u središtu misterije, a povezana je s ambasadorom. Ako vam se nešto dogodi, Havilland će biti prisiljen da je pusti, a Sheng će je dohvatiti - u Kai-taku, Honoluluu, Los Angelesu ili New Yorku. Vjerujte mi, gospodine Webb, on neće stati sve dok je ne uhvati. On mora saznati što se to gradilo protiv njega, a ona je ključ. Ne postoji nitko drugi. - Opet, vaša teza? - Sve bi se moglo ponovo dogoditi s mnogo strasnijim rezultatima. - Scenarij? - upita Jason dok su ga salijetale krvave slike udoline u skloništu za ptice. - Da - čvrsto će analitičar. - Samo ovaj put vam ženu doista otimaju, a ne samo kao dio strategije da bi vas regrutirali. Sheng bi se dobro pobrinuo za to. 538 - Ne ako je mrtav! - Vjerojatno ne. Menutim, postoji vrlo realan rizik neuspjeha - da ostane živ. - Vi pokušavate nešto reći, ali to ne govorite! - U redu. Sada ću vam reći. Kao ubojica, vi ste veza do Shenga, vi sti-žete do njega, ali sam ja onaj koji ga može izvući. - Vi? - To je bio razlog zašto sam rekao ambasadi da upotrijebi moje ime u izjavi za novinstvo. Vidite, Sheng me poznaje, a ja sam pozorno slušao kad ste vi Havillandu ocrtali svoju teoriju urotnik-za-urotnika. On to nije kupio, a iskreno, ni ja. Sheng ne bi prihvatio sastanak s nepoznatom osobom, ali bi se sastao s nekim koga poznaje. - Zašto bi se sastao s vama? - Dijelom istina, dijelom laž - odgovorio je analitičar, ponavljajući Bourneove riječi. - Hvala vam na pozornom slušanju. Sada to objasnite. - Najprije istina, gospodine Webb ili Bourne, ili kako vi god želite da vas nazovem. Sheng je svjestan mojih doprinosa mojoj vladi i mog očito slabog napredovanja. Ja sam pametan, ali me se ne vidi, ja sam nepoznati birokrat preko kojega prelaze jer ja nemam onih kvaliteta koje bi me uzdigle, dovele me do stupnja istaknutosti pa do unosnih poslova u privatnom sektoru.262 Na neki način, ja sam poput Alexandera Conklina bez njegovih problema s pićem, ali ne bez stupnja njegove ogorčenosti. Bio sam dobar kao Sheng i on je to znao, ali on je uspio, a ja nisam. - Dirljiva ispovijed - primijeti Jason, opet nestrpljiv. - Ali zašto bi se on

sastao s vama? Kako biste ga vi mogli izvući - za ulov, gospodine analitičaru, a vjerujem da vi znate što to znači? - Zato jer želim komad tog njegovog hongkonškog kolača. Zamalo nisam izgubio život. To je bila konačna sramota, a sada nakon svih ovih godina, ja želim nešto za sebe, za svoju obitelj. To je laž. - Vi ste se negdje izgubili. Ne mogu vas slijediti. - Zato što ne slušate izmenu redaka. Ja sam za to plaćen, sjećate li se?... Meni je dosta. Ja sam na kraju profesionalnog konopca. Poslali su me ovamo da unem u trag i analiziram šuškanje iz Tajvana. To šuškanje o ekonomskoj zavjeri u Page 288 Bourneova nadmoć Pekingu činilo mi se da ima smisla, a ako je to točno, postoji samo jedan izvor u Pekingu; moj stari istovrsnik s kine-sko-američkih trgovinskih konferencija, moć iza nove trgovinske politike Kine. Ništa slično onome što se šuška ne bi moglo biti učinjeno bez njega, Mnogi američki političari nakon rada u državnoj službi odlaze u privatni sektor gdje zauzimaju najista-ltije položaje, a kadšto se opet vračaju u vladu. (op. prev.) 539 čak se o tome ne bi moglo ni razmišljati. Pa sam pretpostavio da u najboljem slučaju imam dovoljno supstance da uspostavim dodir s njim, ne da o tome pričam, već da službeno svršim s tim govorkanjem za odrenenu cijenu. Mogao bih poći tako daleko da kažem da ja tu ne vidim ništa što bi bilo protiv interesa moje vlade, a zacijelo ništa protiv vlastitih. Glavno je u tome što bi se on morao sastati sa mnom. - A što onda? - Onda biste mi vi rekli što treba uraditi. Rekli ste da bi to moglo ≫gunnalo≪ koje se bavi eksplozivom, pa zašto ne bih ja mogao? Samo ne s eksplozivom, s tim ja ne bih znao rukovati. Umjesto toga, oružje. - Ubili bi vas. - Prihvatit ću rizik. - Zašto? - Zato jer to treba biti učinjeno. Havilland ima pravo. A onoga trenutka kad bi Sheng vidio da vi niste samozvanac, već originalni ubojica, onaj koji ga je pokušao ubiti u ptičjem skloništu, njegovi čuvari bi vas sasjekli. - Nikad nisam ni namjeravao da me on vidi - mirno će Bourne. - Već ste na putu da se pobrinete za to, ali ne na ovaj način. U sjeni tamnog uvučenog pročelja McAllister je zurio ubivšeg pripadnika Meduze. - Vi me vodite sa sobom, zar ne? - konačno će analitičar. - Silom ako bude trebalo. -Da.

- To sam i mislio. Inače se ne bi tako spremno suglasili sa mnom da i ja donem u Macao. Mogli ste mi reći kako da se susretnem sa Shengom na aerodromu i zahtijevati da vam omogućimo odreneno vrijeme prije nego mi započnemo akciju. Mi to ne bismo povrijedili; previše smo uplašeni. Bez obzira na to, sada se možete uvjeriti da me ne morate tjerati silom. Ja sam čak donio sa sobom svoju diplomatsku putovnicu. - McAllister zašuti za sekundu-dvije, a onda doda: - I drugu koju sam uzeo iz dosjea tehničara - pripada onom visokom momku koji vas je snimio na stolu. - Vi ste što? - Sve tehničko osoblje State Departmenta koje barata tajnim spisima i temama mora predati svoje putovnice. To je mjera sigurnosti, a služi im i kao zaštita... - ...ja imam tri putovnice - prekinu ga Jason. - Kako ste, dovraga, mislili da se motam po svijetu? - Znali smo da imate barem dva na temelju onoga što se zna o Bour-neu. Iskoristili ste jedno od realnijih imena kad ste letjeli u Peking, putovnica u kojoj stoji da imate smene oči, a ne boje lješnjaka. Kako ste uspjeli? 540 - Nosio sam naočale - čista stakla. Zahvaljujući prijatelju koji upotrebljava jedno čudno ime i bolji je od svakoga koga vi imate. - Oh, da. Crni fotograf i specijalist za legitimacije koji se naziva Cac-tus. Zapravo, on je potajno radio za Treadstone, a vi ste se očito toga sjetili ili je tome kumovala činjenica da vas je posjećivao u Virginiji. Prema zabi-lješkama, trebalo ga je otpustiti jer posluje s kriminalnim elementima. - Ako ga dirnete, ja ću vas otprasnuti iz birokratskih voda. - Nemam takve namjere. A sada ćemo, menutim, jednostavno prenijeti jednu od triju fotografija koja je najprikladnija opisu u tehničarovoj putovnici. - To je gubljenje vremena. - Ni najmanje. Diplomatske putovnice omogućuju znatne prednosti, osobito ovdje. One eliminiraju dugotrajni postupak oko privremene vize, a premda sam uvjeren da imate sredstva da kupite takvu putovnicu, ovo je jednostavnije. Kina želi naš novac, g. Bourne, / našu tehnologiju. Proći ćemo brzo, a Sheng će moći provjeriti graničnu postaju i utvrditi da sam ja onaj za koga tvrdim da jesam. Dat će nam i prioritetni prijevoz ako ga zaželimo, a to bi moglo biti važno, u zavisnosti od naših sekvencijalnih telefonskih razgovora sa Shengom i njegovim pomoćnicima. - Našim sekvencijalnim što? - Vi ćete razgovarati s njegovim podrenenima u kakvoj god sekvenci bude Page 289 Bourneova nadmoć trebalo. Ja ću vam reći što da im kažete, ali kad bude izdana konačna podobnost,

ja ću razgovarati sa Shengom Chouom Yangom. - Vi ste pahuljica! - viknuo je Jason jednako u tamno staklo pročelja koliko u McAllistera. - Vi ste amater u ovakvim poslovima! - U onome što vi radite, jesam, doista. Ali ne u onome što ja radim. - Zašto niste Havillandu rekli o svojem grandioznom planu? - Zato jer ga on ne bi dopustio. Stavio bi me u kućni pritvor jer misli da sam neprikladan. Uvijek će tako misliti. Ja nisam izvonač. Ja nemam takvih rječitih odgovora koji zvone iskrenošću, ali su ipak tako strašno neinformirani. To je, menutim, drugačije, a izvonači to vide jasno jer je sve to dio njihove globalne, macho teatralnosti. Ekonomiku nastranu, ovo je urota s ciljem podrivanja rukovodstva sumnjičavog, autoritarnog režima. A tko je u srži te zavjere koja mora propasti? Tko su ti infiltratori kojima Peking vjeruje kao svojima? Najgori neprijatelji Kine - njihova braća iz Kuomintanga na Tajvanu. I opet, da upotrijebimo lokalni narodni izraz, kad govno pogodi vijaču - a zacijelo hoće - izvonači na svim stranama će stupiti na podij i vrištati svoju vrisku o izdaji i pravednom ≫unutrašnjem revoltu≪ jer izvonači ne mogu učiniti ništa više. Zbunjenost je 541 potpuna, totalna, a na svjetskoj pozornici velike zbunjenosti dovode do velikog nasilja. Bio je red na Bourneu da zuri u analitičara. Gledajući ga, dosjećao se Marijinih riječi iz drugačijeg konteksta, ali nisu nevažne i u sadašnjem slučaju. - To nije odgovor - rekao je. - To je gledište, ali nije odgovor. Zašto vi? Nadam se da to nije radi dokazivanja poštenja. To bi bilo vrlo glupo. Vrlo opasno. - Prilično čudno - rekao je McAllister namrštivši se, bacivši brz pogled na pločnik. - Gdje ste vi i vaša žena u pitanju, pretpostavljam da je to dio toga dokazivanja - manji dio. - Podtajnik je podigao pogled i mirno nastavio. - Ali glavni razlog, gospodine Bourne, treba tražiti u činjenici da sam prilično umoran da budem Edward Newington McAllister, možda talentiran, ali zacijelo nedosljedan analitičar. Ja sam mozak u stražnjoj sobi kojega se sjete kad se stvari zamrse, a onda me šalju natrag kad iznesem svoj sud. Mogli biste kazati da težim toj šansi da za trenutak budem na suncu - da izinem iz stražnje sobe. Jason je proučavao podtajnika u sjeni. - Prije nekoliko trenutaka ste rekli da postoji rizik mog neuspjeha, a ja sam iskusan. Vi niste. Jeste li razmišljali o posljedicama ako vi ne uspijete? - Mislim da neću. - Mislite da nećete - mirno ponovi Bourne. - Mogu li pitati zašto? - O svemu sam razmislio. - To je lijepo. - Ne, ja to mislim - prosvjedovao je McAllister. - Strategija je u temelju jednostavna: dobiti Shenga samog sa mnom. Ja to mogu učiniti, ali to ne mogu

učiniti samo za sebe. A vi ga zacijelo ne možete navesti da bude sam s vama. Sve što mi je potrebno jest nekoliko sekundi - i oružje. - Kad bih ja to dopustio, ne znam što bi me više plašilo. Vaš uspjeh ili neuspjeh. Mogu li vas podsjetiti da ste vi državni podtajnik u vladi Sjedinjenih Država? Recimo da vas ulove. To je zbogom, Charlie, za svakoga. - Ja sam o tome razmišljao od prvog dana kad sam stigao u Hong Kong. - Vi ste što? - Tjednima sam razmišljao da bi ovo moglo biti rješenje, da bih ja mogao biti rješenje. Vlada je pokrivena. Sve je to napisano u mojim papirima na Victoria Peaku s kopijom za Havillanda i drugim primjerkom koji treba uručiti kineskom konzulatu u Hong Kongu za sedamdeset dva sata. Ambasador je do sada možda našao svoj primjerak. Tako, kako vidite, nema povratka. - Što ste, dovraga, učinili? 542 - Opisao sam nešto poput krvne svane izmenu Shenga i mene. S obzirom na moju prošlost i vrijeme koje sam ovdje proveo, a i Shengovu dobro poznatu naklonost tajnovitosti, takvo je objašnjenje zapravo najprihvatljivije i vjerodostojno. Njegovi će neprijatelji na visokim mjestima skočiti na tu zgodu. Ako me ubiju ili zarobe, toliko će pažnje biti usredotočeno na Shenga, toliko će pitanja biti postavljeno usprkos njegovim opovrgava-njima, da se neće usuditi maknuti - ako preživi. - Dobri Kriste, spasi me - rekao je Bourne osupnut. - Nije potrebno da znate pojedinosti, ali ćete prepoznati glavnu točku svoje teorije urotnik-za-urotnika. U biti ga optužujem što nije održao riječ, što me je držao postrance od svojih hongkonških spekulacija nakon što sam godine proveo tajno mu pomažući da razvije strukturu. On me reže iz svega jer me više ne Page 290 Bourneova nadmoć treba, a zna da ja ne mogu ništa reći jer bih bio uništen. Napisao sam da sam se čak bojao za život. - Zaboravite to! - viknuo je Jason. - Zaboravite tu cijelu prokletu priču! To je ludorija! - Vi mislite da neću uspjeti. Ili da će me uhvatiti. Ja ne vjerujem ni u jedno ni u drugo - uz vašu pomoć, dakako. Bourne je duboko uzdahnuo i spustio glas. - Ja cijenim vašu hrabrost i vaš latentni osjećaj poštenja, ali postoji bolji način, a vi ga možete osigurati. Vi ćete imati svoj trenutak na suncu, gospodine analitičaru, ali ne na taj način. - Na koji način, onda? - upitao je podtajnik Statea, sada zbunjen. - Ja sam vas vidio kako djelujete i Conklin je bio u pravu. Vi možete biti kurvin sin, ali ste nešto. Vi uspostavljate vezu s Foreigh Officeom u Londonu i znate tko može promijeniti pravila. Ovdje ste proveli šest godina kopajući oko

prljavih poslova, ulazeći u trag ubojicama, lopovima i svodnicima Dalekog istoka u ime susjedske vladine politike. Vi znadete koje dugme treba pritisnuti i gdje su tijela pokopana. Vi ste se čak sjetili i liječnika u Macau koji voli stavljati novac na svoju stranu, a dugovao vam je uslugu koju ste ga natjerali da plati. - Sve je to druge prirode. Čovjek ne zaboravlja lako takve ljude. - Nanite mi druge. Nanite mi ubojice za cijenu. Vi i Havilland to možete učiniti. Vi ćete uzeti telefonsku slušalicu, izabrati njegov broj i reći mu da su to moji zahtjevi. On treba da prebaci milijun - pet milijuna ako bude trebalo - ovdje u Macao, i to ujutro, a sredinom poslijepodneva ja ovdje želim spremnu jedinicu killera263 za put u Kinu. Ja ću sve dogovoriti. Ja znam mjesto za randezvous koje je i prije bilo upotrijebljeno u brdima Guangdonga; ima terena do kojih je lako stići helikopterom, a 1 Killer je ubojica; {op. prev.) 543 gdje su se Sheng i njegovi suradnici običavali susretati s komandosima. Čim dobije moju poruku - doputovat će. Vjerujte u moju riječ. Vi samo obavite svoj dio. Kopajte malo tom vašom glavom i pojavite se s trojicom ili četvoricom ništarija. Kažite im da je rizik minimalan, a cijena visoka. To je vaš trenutak na suncu, gosp. analitičaru. Objasnite to kao neoborivu akciju - onima koje to zanima. Imat ćete nešto za Havillanda do kraja života. On će vas proglasiti glavnim pomoćnikom, možda i državnim tajnikom, ako to budete željeli. Ne može si priuštiti drugačije postojanje. - Nemoguće - odgovorio je McAllister mirno, uperenih očiju u Jasona. - Dobro, možda je državni tajnik malo previše... - ...ono što ste vi predložili je nemoguće - prekinu ga podtajnik. - Vi mi namjeravate reći da nema takvih ljudi? Ako mi to kažete, opet lažete. - Uvjeren sam da ih imam. Ja bih čak mogao poznavati nekolicinu, a uvjeren sam da su i drugi na tom popisu imena koji vam je dao Lin kad je igrao ulogu bijelo odjevena taipana u Ozidanome gradu. Ali ih ja ne bih dodirnuo. Čak da mi Havilland naredi. Odbio bih. - Onda vi ne želite Shenga! Sve što ste rekli bila je još jedna laž. Laž-ljivče! - Varate se, ja želim Shenga. Ali, da se poslužim vašim riječima, ne na ovaj način. - Zašto ne? - Zato što ne želim dovesti svoju vladu, svoju zemlju, u tako kompro-mitirajuću situaciju. Zapravo, ja mislim da bi se Havilland suglasio sa mnom. Unajmljivanje ubojica - tome se lako une u trag, transferu novca se i te kako une u trag. Netko se zbog nečeg naljuti ili se hvasta ili se napije; on govori i ubojstvo stavljaju pred njušku Washingtona. Ja ne bih mogao biti dijelom toga. Spomenut ću vam Kennedvjeve pokušaje da putem mafije likvidira Castra. Umobolnost... Ne,

gospodine Bourne, bojim se da ste vi prilijepljeni za mene. - Ja nisam ni za koga prilijepljen! Ja mogu doći do Shenga; vi ne možete! - Zamršena pitanja se obično mogu svesti na jednostavne jednadžbe ako se pamte odrenene činjenice. - Sto to znači? - To znači da ja inzistiram da posao obavimo na moj način. - Zašto? - Zato jer Havilland ima vašu ženu. - Ona je s Conklinom! S Mo Panovom! On se ne bi drznuo... 544 - Vi ga ne poznajete. - McAllister mu upadne u riječ. - Vi ga vrijenate, ali ga ne poznajete. On je poput Sheng Chou Yanga. Ništa ga neće zaustaviti. Ako sam u pravu - a uvjeren sam da jesam - gospona Webb, gospodin Conklin i dr. Panov su gosti kuće na Victoria Peaku na odreneno vrijeme. Page 291 Bourneova nadmoć - Gosti? - Taj kućni pritvor koji sam spomenuo prije nekoliko minuta. - Kurvin sin! - prošaptao je Jason dok su mu mišići lica pulsirali. - Sada, kako ćemo stići do Pekinga? Zatvorenih očiju, Bourne je odgovorio: - Čovjek u garnizonu Guang-dong koji se zove Soo Jiang. Ja govorim s njim francuski, a on ostavlja poruku za nas ovdje u Macau. Na stolu u casinou. - Pokret! — rekao je McAllister. 545 36 Telefon je zazvonio iznenadivši golu ženu koja je brzo sjela u krevetu. Muškarac pored nje bio je odjednom sasvim budan; bio je oprezan kod svakog takvog nametanja, osobito usred noći ili, točnije, u ranim jutarnjim satima. Izraz lica na njegovu mekanom okruglom orijentalnom licu, menutim, pokazivao je da takvi upadi nisu rijetki, samo nerviraju. Posegnuo je za telefonskom slušalicom; aparat je bio na stoliću pokraj kreveta. - Wei? - rekao je tiho. - Macao lai dianhua — odgovorio je telefonist guangdonškog garnizona. - Spoji me preko scramblera i ukloni sve urenaje za snimanje. - Učinjeno, pukovniče Soo. - Ja ću to sam izviditi - rekao je Soo Jiang; sjeo je i uzeo mali, ravni četvrtasti predmet s podignutom kružnom žicom na jednom kraju. - Nije potrebno. - Nadam se i to u tvom interesu. - Soo je stavio cirkular preko mikrofona slušalice i pritisnuo dugme. Da je bilo pokušaja presretanja razgovora na

liniji, probijajući zvižduk koji je odjednom prsnuo i potrajao sekundu, nastavio bi pulsirati sve dok se ne makne urenaj za prisluškivanje ili se ne probuši bubnjić osobe koja sluša. Vladala je samo tišina uvećana mjesečinom koja je nadirala kroz prozor. - Hajde, Macao - rekao je Kinez. - Bon soir, mon ami264 - javio se glas iz Macaa. Francuski je odmah bio prihvaćen kao jezik kojim se služi samozvanac. - Comment ca va?265 - Vou?2 — zinuo je Soo Jiang, osupnut; svoje kratke debele noge vukao je ispod plahte i postavio ih na pod. - Attendez!267 - Pukovnik se okrenuo ženi. - Ti. Van. Hajde odavde - naredio je na kantonskom. 264 Dobra večer, moj prijatelju (franc): (op. prev.) 265 Kako je? (franc); (op. prev.) 266 Vi? (franc); (op. prev.) 267 Čekajte! (franc); (op. prev.) 546 - Uzmi svoje stvari i obuci se u prednjoj sobi. Drži vrata otvorena da mogu vidjeti kad odlaziš. - Duguješ mi novac - vrištavo prošapće žena. - Za dva puta mi duguješ novac, a udvostruči za ono što sam ti radila dolje! - Tvoja je plaća u činjenici da možda neću morati otpustiti tvog muža. Sada odlazi! Imaš trideset sekundi ili imaš muža bez prebijene pare. - Zovu te Svinja - rekla je žena, zgrabila odjeću i pojurila do vrata spavaće sobe pa se okrenula i sijevnula očima gledajući u Sooa. - Svinja! -Van! Poslije nekoliko sekundi Soo se vratio telefonu nastavljajući na francuskom. - Što se dogodilo? Izvještaji iz Pekinga su nevjerojatni! Ništa manje i vijesti s aerodroma u Shenzenu. On vas zarobio! - On je mrtav - rekao je glas iz Macaa. - Mrtav? - Ubili su ga njegovi ljudi, najmanje pedeset metaka mu je u tijelu. -A vi? - Prihvatili su moju priču. Ja sam nevini talac pokupljen na ulici i upotrijebljen kao štit i kao mamac. Sa mnom su dobro postupali i, zapravo, držali me podalje od novinara na moje inzistiranje. Dakako, oni nastoje sve minimalizirati, ali u tome neće imati mnogo uspjeha. Novinari i televizija su bili posvuda pa ćeš o tome sutra čitati u jutarnjim novinama. - Gdje se to dogodilo? - Imanje na Victoria Peaku. To je dio konzulata i prokleto tajan. Zbog toga moram odmah do tvog vone-jedan. Saznao sam ono o čemu ga moram izvijestiti. - Kaži meni. ≫Ubojica≪ se prezrivo nasmijao. - Ja ovakve informacije prodajem, ne dajem ih besplatno - osobito ne svinjama. - O vama će se povesti najveća briga.

- To je previše dobro prema mojoj knjizi. - Sto mislite pod ≫vona-jedan≪? - upitao ga je pukovnik zanemarivši primjedbu. Page 292 Bourneova nadmoć - Vaša glava, šef, veliki pijetao - kako ga god želiš nazvati. On je bio čovjek koji je u onom šumskom rezervatu jedini govorio, je li tako? Onaj koji je onako djelotvorno radio s mačem, širokooki vadičep kratke kose, onaj kojeg sam pokušao upozoriti na Francuzovu taktiku odgananja... - Vi ste se usudili?... To si učinio? - Upitaj ga. Rekao sam mu da nešto nije u redu, da ga Francuz zadržava. Kriste, kako sam platio to što me nije slušao! Trebalo je da sasi- 547 ječe to francusko kopile kad sam mu to rekao! Sada mu reci da želim s njim razgovarati! - Čak ja ne razgovaram s njim - odgovorio je pukovnik. - Ja razgovaram s podrenenim koristeći se njihovim šifriranim imenima. Ja ne znam njihova prava... - Misliš na ljude koji dolete u brda Guangdonga da se sastanu sa mnom i daju mi zadatke? - prekinu ga Bourne. -Da. -Ja ne želim razgovarati ni sa jednim od njih! - prasnuo je Jason pozirajući kao svoj samozvanac. - Ja želim razgovarati s tim čovjekom. A bilo bi dobro da on želi razgovarati sa mnom. - Vi najprije govorite s drugima, ali ipak, čak kad su oni u pitanju, mora postojati jaki razlog za to. Oni pozivaju, drugi ne. Trebalo je da to naučite do sada. - U redu, ti možeš biti kurir. Bio sam s Amerikancima gotovo tri sata i uspio se pokriti kao nikad u životu. Dugo su me ispitivali, a ja sam im otvoreno odgovarao - ne moram ti reći da imam rezervne ljude i pokrića na cijelom teritoriju, muškarce i žene koji će se zakleti da sam im poslovni partner ili da sam s njima bio u odreneno vrijeme, bez obzira na to tko zove... - To mi ne morate reći - upadne mu Soo u riječ. - Molim vas, dajte mi poruku koju ću prenijeti. Razgovarali ste s Amerikancima. Sto onda? - I slušao sam. Kolonijalci pate od glupa običaja da govore preslo-bodno menu sobom u društvu stranca. - Sada čujem britanski glas. Glas superiornosti. Sve smo mi to ranije čuli. - Ti si vraški u pravu. Nebijelci to ne rade, a vi kosooki još manje. - Molim vas, gospodine, nastavite. - Onaj koji me zarobio, čovjek kojega su ubili Amerikanci, i sam je bio Amerikanac. -Pa? - Ja ostavljam potpis kod svojih ubojstava. Ime ima dugu povijest. To je Jason

Bourne. - Mi to znamo. I? - On je bio originali Bio je Amerikanac, a lovili su ga gotovo dvije godine. -I? - Oni misle da ga je Peking pronašao i unajmio. Netko u Pekngu kome je trebalo najvažnije ubojstvo svog života, kome je trebalo da ubije čovjeka 548 u toj kući. Bourne je na prodaju svakome, on je namještenik jednakih mogućnosti, kao što bi Amerikanci mogli reći. - Vaš je jezik uvijen. Molim vas, budite jasniji! - Bilo je nekoliko drugih u toj sobi s Amerikancima. Kinezi s Tajvana koji su otvoreno rekli da se protive većini vona tajnih društava u Kuomin-tangu. Bili su ljutiti. Prestrašeni, takoner, barem tako mislim. - Bourne je zašutio. Šutnja. - Da? - tjerao ga je pukovnik zabrinuto. - Rekli su mnogo toga. Osim toga, stalno su spominjali ime nekoga tko se zove Sheng. - Aiya! - To je poruka koju ćeš prenijeti, a ja ću za tri sata očekivati odgovor u casinou. Poslat ću nekoga po nj, a ti nemoj pokušavati neku glupost. Ja imam tamo ljude koji mogu izazvati graju i nered isto tako lako kako mogu baciti na sedmicu. Svako uplitanje i tvoji su ljudi mrtvi. - Mi se sjećamo Tsim Sha Tsuija prije nekoliko tjedana - rekao je Soo Jiang. - Pet naših neprijatelja ubijeno u stražnjoj prostoriji dok je u caba-retu izbila erupcija nasilja. Neće biti uplitanja; mi nismo budale kad ste vi u pitanju. Često smo se pitali da li je originalni Jason Bourne bio tako vješt kao njegov nasljednik. - Nije bio. - Iznesi mogućnost pobune u casinou u slučaju da te Shen-govi ljudi pokušaju namamiti u stupicu. Kaži da će njihovi ljudi biti ubijeni. Ne moraš ići u podrobnosti. Oni će to razumjeti... Analitičar je znao o čemu govori. - Jedno pitanje - reče Jason iskreno zainteresiran. - Kad ste ti i ostali zaključili da ja nisam original? Page 293 Bourneova nadmoć - Na prvi pogled - odgovorio je pukovnik. - Godine ostavljaju traga, zar ne? Tijelo može ostati žustro, čak se uz pažnju može poboljšati, ali tvoje lice odražava vrijeme; to je neizbježno. Tvoje lice nije moglo biti lice čovjeka iz Meduze. To je bilo prije petnaest godina, a vi ste, u najboljem slučaju, muškarac u ranim tridesetim godinama. Meduza nije regrutirala djecu. Ti si reinkarnacija koju je stvorio Francuz. - Šifra je ≫kriza≪ i imate tri sata - rekao je Bourne i spustio slušalicu. - Ovo je ludo! - Jason je izašao iz staklene kabine telefonskog kompleksa

otvorenog cijelu noć i ljutito pogledao u McAllistera. - Vi ste to vrlo dobro izveli - rekao je analitičar pišući u notes. - Ja ću platiti račun. - Podtajnik se uputio prema podignutoj platformi gdje su operateri primali uplate za menunarodne pozive. - Vi ne vidite - nastavio je Bourne hodajući uz McAllistera govoreći tiho i oštro. - Tako ne može. Previše je neuobičajeno da bi to netko kupio. 549 - Da ste zahtijevali sastanak, ja bih se suglasio s vama, ali niste. Vi samo tražite telefonski razgovor. - Ja tražim od njega da prizna srž cijelog ovog sranja! Da je on srž! - Da vas opet citiram - rekao je analitičar uzevši račun s tezge i pružajući novac - on sebi ne može priuštiti da ne odgovori. On to mora. - S preduvjetima koji će vas istjerati iz kože. - Meni će biti potrebni vaši savjeti u tim pitanjima, dakako. - McAlli-ster je uzeo sitniš, kimnuvši glavom umornoj telefonistici pa se uputio prema vratima s Jasonom pored sebe. - Možda neću imati nikakvih savjeta za vas. - Pod okolnostima, želite reći - reče analitičar kad su stupili na pločnik prepun ljudi. - Što? - Nije strategija ono što vas uznemiruje, gospodine Bourne, jer je to u osnovi vala strategija. Ono što vas razbjesnjuje jest činjenica da je ja provodim, a ne vi. Poput Havillanda, vi mislite da nisam sposoban za to. - Ja ne mislim da je ovo vrijeme ili prilika da dokažete da ste Machine Gun Kelly!2 8 Ako ne uspijete, vaš je život posljednja moja briga. Nekako mi Daleki istok dolazi na prvo mjesto, svijet je prvi. - Ne postoji mogućnost da ne uspijem. Rekao sam vam, čak i da ne uspijem, neću. Sheng gubi makar živio ili bio mrtav. Za sedamdeset dva sata će se konzulat u Hong Kongu uvjeriti u to. - Samožrtvovanje s predumišljajem nije ono što odobravam - odvratio je Jason kad su se zaputili ulicom. - Samozavarajuće herojstvo uvijek se ispriječi na putu i zajebe stvari. Osim toga, vaša takozvana strategija miriši na stupicu. Oni će to nanjušiti! - Nanjušili bi kad biste vi pregovarali sa Shengom, a ne ja. Vi mi kažete da je to neuobičajeno, suviše očito, da su to kretnje amatera. To je lijepo. Kad me Sheng čuje preko telefona, njemu će sve doći na svoje mjesto. Ja jesam ogorčeni amater, čovjek koji nikad nije bio na terenu, prvorazredni birokrat kojeg je prešao sistem kojemu je tako dobro služio. Ja znam što radim, gospodine Bourne. Samo mi nabavite oružje. Molbi nije bilo teško udovoljiti. Preko, u Porto Interioru, u Ria das Lorchas, nalazio se D'Anjouov stan koji je manji arsenal oružja i oruna Francuzova

zanata. Trebalo je samo ući u stan i odabrati oružje koje je najlakše rastaviti pa s njim prijeći preko relativno nehajne granice kod Guang-donga s diplomatskim putovnicama. Ali je to potrajalo više od dva sata. Odabir je uzimao vremena dok bi Jason stavljao pištolj za pištoljem u McAllisterovu ruku promatrajući analitičarev zahvat i izraz njegova lica. 1 Strojnica Kelly - osoba iz američkog stripa koja je s tom puškom u svom elementu, (op. prev.) 550 Oružje koje su napokon odabrali bio je najmanji, najniže kalibrirani pištolj u D'Anjouovu arsenalu, ≫charter arms≪ .22 s prigušivačem.269 - Ciljajte u glavu, barem tri metka u lubanju. Sve drugo bi bilo prvo mlijeka nakon telenja. McAllister je progutao nasuho gledajući u pištolj dok je Jason razgledavao oružje da izabere ono koje ima najveću vatrenu moć u najmanjem tijelu. Za sebe je izabrao tri ≫interdvnamic KG-9≪ strojna pištolja s velikim magazinom u koji stane trideset metaka. S oružjem skrivenim ispod jakni, ušli su u polupuni casino Kam Pek u 3,35 h izjutra i krenuli do kraja duge tezge od mahagonija pred barom. Bourne se odlučio za stolicu na kojoj je prije sjedio, a podtajnik je sjeo četiri stolice Page 294 Bourneova nadmoć dalje. Barmen je prepoznao velikodušnog klijenta koji mu je prije manje od tjedan dana dao napojnicu u visini gotovo tjedne plaće. Pozdravio ga je kao gost za koga je već odavno poznato da je sklon darežljivosti. - Nei hou a! - Mchoh ha. Mgoi — rekao je Bourne govoreći da je dobro i dobra zdravlja. - Engleski whisky, zar ne? - upitao je barmen uvjeren u svoje pamćenje, nadajući se da će za to izvući nagradu. - Rekao sam prijateljima u casinou u Lisboi da bi trebalo da porazgovaraju s vama. Ja mislim da ste vi najbolji čovjek za tezgom bara u Macau. - Lisboa? To je mjesto gdje je pravi novac! Hvala vam, gospodine. -Barmen je požurio da Jasonu natoči piće koje bi obogaljilo Cezarove legije. Bourne je kimnuo bez komentara, a čovjek se oklijevajući okrenuo McAl-listeru, četiri barske stolice dalje. Jason je primijetio da je analitičar naručio bijelo vino, točno platio, a iznos upisao u notes. Barmen je slegnuo izvršivši neugodnu dužnost i odšetao do sredine bara pored kojega su bili rijetki gosti držeći na oku svog najdražeg gosta. Prvi korak. On je tamo! Dobro odjeveni Kinez u tamnom odijelu šivanom po mjeri, veteran borilačkih vještina koji nije znao dovoljno prljavih pokreta, čovjek s kojim se tukao u uličici i koji ga je odveo u brda Guangdonga. Pukovnik Soo Jiang se nije

htio izložiti rizicima - pod tekućim okolnostima. Htio je da večeras rade samo najprovjereniji kanali. Nema siromašnih staraca, nema bludnica. ' Američki policijski revolver kalibra 5,6 mm s oznakom "pathfinder". (op. prev.) 551 Čovjek je polako prošao pored nekoliko stolova, kao da ga zanima akcija, ocjenjujući dilere i igrače, nastojeći odrediti gdje će okušati sreću. Stigao je kod stola pet i, pošto je gotovo tri minute gledao igru s kartama, neusiljeno je sjeo i izvukao svežanj novčanica iz džepa. Menu njima je, pomisli Jason, i poruka označena kao Kriza. Poslije dvadeset minuta je besprijekorno odjeveni Kinez zatresao glavom, stavio novac natrag u džep i ustao. On je bio prečac do Shenga! On je znao svoj put i u Macau i na granici kod Guangdonga, a Bourne je znao da mora prići tom čovjeku i to brzo! Najprije je bacio pogled na barmena koji je otišao do kraja tezge pripremiti piće za konobara što je usluživao goste pa na McAllistera. - Analitičaru! - oštro je prošaptao. - Ostanite ovdje! - Što radite? - Pozdravljam svoju majku, za Kristovo ime! - Jason je ustao s barskog stolca i uputio se prema vratima za kanalom. Prošavši pokraj barmena, rekao mu je na kantonskom: - Odmah ću se vratiti. - Nema problema, gospodine. Izašavši, Bourne je slijedio dobro odjevena čovjeka nekoliko blokova dok ovaj nije skrenuo u usku, slabo osvijetljenu pokrajnju ulicu uputivši se prema praznom parkiranom automobilu. Nije se ni sa kim susreo; predao je poruku i napušta to područje. Jason je potrčao, a kad je glasnik otvorio vrata automobila, dodirnuo mu je rame. Glasnik se okrenuo, sagnuo i oštro zabacio lijevom nogom kao iskusni borac. Bourne je odskočio i podigao ruke u kretnji mira. - Nemojte opet kroz sve ovo — rekao mu je na engleskom jer se sjećao da je čovjek govorio engleski podučen od portugalskih časnih sestara. - Još osjećam bolove od batina koje sam od vas zaradio prije tjedan dana. - Aiya! Vi! - Glasnik je podigao ruke u sličnoj kretnji koja ne poziva na borbu. - Častite me kad to ne zaslužujem. Te ste noći bili bolji od mene pa sam zbog toga vježbao šest sati dnevno da se popravim... Tada ste bili bolji. Ali ne sada. - Uzimajući u obzir vašu dob, a zatim moju, vjerujte mi na riječ, ja nisam bio bolji. Moje su me kosti boljele više nego vas vaše, a ne namjeravam isprobati vaš novi trening. Ja ću vam platiti mnogo novaca, ali se neću boriti protiv vas. Riječ za to je kukavičluk. - Ne vi, gospodine - rekao je orijentalac spustivši ruke, cerekajući se. - Vi ste vrlo dobar.

- Da, ja, gospodine - odgovorio je Jason. - Prestrašili ste Boga u meni. I učinili mi veliku uslugu. - Dobro ste me platili. Vrlo dobro. 552 - Sada ću vas bolje platiti. - Poruka je bila za vas? -Da. - Onda ste vi uzeli Francuzovo mjesto? Page 295 Bourneova nadmoć - On je mrtav. Ubili su ga ljudi koji su poslali poruku. - Glasnik je izgledao iznenaneno, možda čak i tužno. - Zašto? - upitao je. - Dobro ih je usluživao, a bio je star čovjek, stariji od vas. - Mnogo hvala. - Je li izdao one kojima je služio? - Ne, njega su izdali. - crveni? - Kuomintang - rekao je Bourne tresući glavom. - Dong wu! Oni nisu bolji od crvenih. Sto želite od mene? - Ako sve pone kako treba, otprilike ono što ste prije učinili, ali ovaj put ja želim da ostanete. Želim unajmiti par očiju. - Idete u brda Guangdonga. -Da. - Znači, trebate pomoć prilikom prelaska granice? - Ne ako mi nanete nekoga tko može fotografiju iz jedne putovnice premjestiti u drugu. - To se radi svakog dana. To mogu i djeca. - Dobro. Onda smo na tome da želim unajmiti vaše oči. Postoji stupanj rizika, ali ne mnogo. Osim toga, tu je dvadeset tisuća dolara, američkih. Prošli put sam vam platio deset, a sada je dvadeset. - Aiya, bogatstvo! - Glasnik je zastao proučavajući Bourneovo lice. - Rizik mora da je velik. - Ako bude teškoća, ja očekujem od vas da se maknete. Ostavit ćemo novac ovdje u Macau, pristupačan samo vama. Želite li posao ili da potražim na drugome mjestu? - Ovo su oči jastrebove. Ne tražite dalje. - Vratite se sa mnom u casino. Pričekajte vani, na ulici, a ja ću uzeti poruku. Barmen je bio više nego zadovoljan što je mogao ugoditi Jasonovu zahtjevu. Pomela ga je čudna riječ ≫kriza≪ koju treba upotrijebiti, sve dok mu Bourne nije objasnio da je to ime trkaćeg konja. Nosio je ≫specijalno≪ piće zbunjenom igraču oko petice i vratio se sa zapečaćenom porukom ispod poslužavnika. Jason je pogledavao u obližnje stolove tražeći glave koje se okreću i strelovite poglede izmenu uvojitih oblaka dima; nije ih vidio. Barmen u kestenjastoj jakni menu konobarima u kestenjastim jaknama nije bio prizor koji bi privlačio pažnju. Kao

što mu je rečeno, 553 T poslužavnik je stavio izmenu Bournea i McAllistera. Jason je istresao cigaretu iz kutije i gurnuo kutiju sa šibicama tezgom prema analitičaru nepu-šaču. Prije nego je zbunjeni podtajnik mogao shvatiti, Bourne je ustao i prišao mu. - Imate li vatre, mister? McAllister je pogledao na šibice, brzo ih uzeo, izvukao jednu i zapalio je držeći plamen pokraj cigarete. Kad se Jason vratio na svoje mjesto, zapečaćena koverta je bila u njegovoj ruci. Otvorio ju je, izvukao papir i pročitao otipkani engleski tekst. Telefonirajte Macao - 32-61-443. Potražio je pogledom javni telefon i sjetio se da u Macau nije nikad telefonirao, a čak ako i postoje instrukcije, on ne poznaje kovanice portugalske kolonije. Uvijek sitnice zabrljaju velike stvari. Dao je znak barmenu koji je stigao do njega prije nego je Jason spustio ruku na šank. - Da, gospodine? Još jedan whisky, gospodine? - Ni za tjedan dana - rekao je Bourne stavivši hongkonški novac ispred sebe. - Moram telefonirati nekome ovdje u Macau. Kažite mi gdje je javni telefon i, molim vas, dajte mi prikladne kovanice. - Ja ne bih mogao dopustiti da tako fini gospodin kao što ste vi upotrebljava javni telefon, sir. Menu nama, ja vjerujem da su mnogi od ovdašnjih gostiju bolesni. - Barmen se nasmijao. - Dopustite mi, gospodine, ja imam telefon na polici - za vrlo posebne osobe. Prije nego je Jason mogao protestirati ili se zahvaliti, telefon je bio pred njim. Nazvao je dok je McAllister zurio u njega. - Wei? - rekao je ženski glas. - Rečeno mi je da nazovem ovaj broj - odgovorio je Bourne na engleskom. Mrtvi samozvanac nije znao kineski. - Mi ćemo se sastati. - Mi se nećemo sastati. - Mi inzistiramo. - Onda ne inzistirajte. Vi me bolje poznajete nego se ponašate ili bi trebalo da me poznajete. Ja želim razgovarati s čovjekom i samo s tim čovjekom. - Vi ste drzak. - Vi ste nešto manje od idiota. A tako je i mršavi propovjednik s velikim mačem ako ne razgovara sa mnom. Page 296 Bourneova nadmoć - Vi se usunujete... - Već sam to jednom čuo noćas - oštro je prekine Jason. - Odgovor glasi da, ja se usunujem. On će mnogo više izgubiti nego ja. On je samo jedan klijent, a moj

popis se širi. Ja njega ne trebam, ali upravo mislim da on mene treba. - Dajte mi razlog koji je moguće potvrditi. 554 - Ja ne dajem razloge kaplarima. Jednom sam bio major ili vi to niste znali? - Nema potrebe vrijenati se. - Nije potreban ovaj razgovor. Nazvat ću vas za trideset minuta. Ponudite mi nešto bolje, ponudite mi tog čovjeka. A znat ću je li to on jer ću mu postaviti pitanje-dva na koja može samo on odgovoriti. Ciao, lady. -Bourne je spustio slušalicu. - Što to radite? - prošaptao je uzbuneni McAllister udaljen četiri stolice od njega. - Organiziram vaš dan na suncu i nadam se da imate barem malo losiona. Odlazimo odavde. Dajte mi pet minuta, a onda me slijedite. Kad izanete, skrenite nadesno i hodajte. Mi ćemo vas pokupiti. - Mi? - Ima netko koga želim da upoznate. Stari prijatelj - mladi prijatelj -kojeg ćete, uvjeren sam, odobriti. Oblači se poput vas. - Netko drugi? Jeste li vi umobolni? - Nemojte izgubiti svoju hladnoću i mir, analitičaru, pretpostavlja se da se mi ne poznajemo. Ne, ja nisam umobolan. Samo sam unajmio rezervu u slučaju da me nadmisle. Sjetite se, htjeli ste moj savjet u takvim stvarima. Predstavljanje je bilo kratko, bez spominjanja imena, ali je bilo vidljivo da se McAllistera dojmio krupni, dobro odjeveni Kinez širokih ramena. - Jeste li vi rukovodilac neke od ovdašnjih firmi? - upita ga analitičar dok su hodali ulicom prema glasnikovim parkiranim kolima. - Na neki način, da, gospodine. Menutim, to je moja vlastita firma. Ja vodim kurirsku službu za vrlo istaknute osobe. - Ali kako vas je on našao? - Žao mi je, gospodine, ali sam uvjeren da to možete razumjeti. Takva je informacija povjerljiva. - Dobri Bože - promrmljao je McAllister pogledavši na čovjeka iz Meduze. - Odvedite me do telefona za dvadeset minuta - rekao je Jason na prednjem sjedištu. Zbunjeni podtajnik sjedio je otraga. - Znači da se služe vezom? - upita glasnik. - To su toliko puta uradili s Francuzom. - Kako je on postupao s njima? - upita ga Bourne. - S odgananjima. Govorio bi ≫neka se znoje≪. Mogu li predložiti jedan sat? - Na vama je. Ima li ovdje neka otvorena restauracija?

- Tamo u Rua Mercadores. 555 - Potrebna nam je hrana, a Francuz je imao pravo - uvijek je bio u pravu. Neka se znoje. - Za mene je bio pošten čovjek - primijeti glasnik. - Na kraju je bio neka vrsta blagorječivog, premda pokvarenog sveca. - Ja ne razumijem, sir. - To nije ni potrebno. Ali ja sam živ, a on nije jer je donio odluku. - Kakvu odluku, sir? - Odluku da umre da bih ja mogao živjeti. - Kao u kršćanskoj Bibliji. I tome su ih učile redovnice. - Jedva - rekao je Jason kojega je zabavila ta pomisao. - Da je bilo ikakvog drugog izlaza, mi bismo se izvukli. Nije ga bilo. On je jednostavno prihvatio činjenicu da je njegova smrt moj izlaz. - Svinao mi se - rekao je kurir. - Povedite nas u restauraciju. Edward McAllister se jedva suzdržavao za stolom. Ono što nije znao, a o čemu Bourne nije htio razgovarati za stolom, gušilo ga je nemoći. Dvaput je htio načeti temu veza i tekuće situacije i dvaput ga je Jason presjekao opominjući podtajnika pogledom, dok je kurir, u znak zahvalnosti, gledao na drugu stranu. Postojale su odrenene činjenice o kojima je Kinez znao, a bilo je i drugih činjenica o kojima nije htio znati radi vlastite sigurnosti. - Odmor i hrana - zamišljeno će Bourne završivši posljednji tain-suan rou. - Francuz je rekao da je to oružje. Bio je u pravu, dakako. Page 297 Bourneova nadmoć - Pretpostavio bih da mu je prvo bilo potrebnije nego vama, sir - na to će glasnik. - Možda. U svakom slučaju, on je proučavao vojnu povijest. Tvrdio je da je više bitaka izgubljeno zbog umora nego zbog slabije vatrene moći. - Sve je to vrlo zanimljivo - oštro presiječe McAllister - ali smo ovdje već neko vrijeme, a uvjeren sam da ima stvari koje bismo morali obaviti. - Hoćemo, Edwarde. Ako osjećate neku potisnutu nervozu, sjetite se što su ti vojnici sve prošli. Francuz je takoner govorio da su ogoljeli živci neprijatelja naš najbolji saveznik. - Taj vaš Francuz me već pomalo zamara - razdražljivo će McAllister. Jason pogleda analitičara pa mirno prozbori: - Nemojte mi to više nikada reći. Vi tamo niste bili. - Bourne pogleda na sat. - Prošlo je više od sata. Potražimo telefon. - Okrenuo se glasniku. - Potrebna mi je vaša pomoć - dodao je. - Vi samo ubacite novac. Ja ću birati broj. 556

- Rekli ste da ćete nazvati za trideset minuta! - puhnula je žena s druge strane linije. - Imao sam drugog posla. Ja imam druge klijente, a nisam baš lud za vašim poštovanjem. Ako će ovo biti gubljenje vremena, ja imam drugih poslova, a vi možete odgovarati onom čovjeku kad done tajfun. - Kako bi se to moglo dogoditi? - Haj'te, lady! Dajte mi kovčeg napunjen s više novca nego ste ikad pomislili pa bih vam mogao reći. S druge strane, vjerojatno i neću. Ja volim kad mi ljudi na visokim mjestima duguju usluge. Imate deset sekundi i ja spuštam slušalicu. - Molim vas. Susrest ćete se s čovjekom koji će vas odvesti do kuće na brdu Guia gdje postoji najsuvremenija komunikacijska oprema... - I gdje će mi pola tuceta vaših nikogovića raskoliti lubanju i baciti me u sobu u kojoj će me doktor napuniti sokom i vi sve dobivate za ništa! -Bourne je svoju ljutnju samo napola glumio; Shengove se trupe ponašaju kao amateri. - Ja ću vam nešto reći o drugoj najsuvremenijoj opremi. Zove se telefon, a ja ne mislim da bi bilo komunikacija izmenu Macaa i guangdonškog oficira da nemate scramblere. Dakako, kupili ste ih u Tokiju jer vaši ne bi valjali. Upotrijebite jedan. Ja ću vas pozvati još samo jedanput, lady. Imajte broj za mene. Čovjekov broj. -Jason je spustio slušalicu. - To je zanimljivo - rekao je McAllister, udaljen nešto više od metra, bacivši brz pogled na kineskog kurira koji se vratio za stol. - Vi upotrebljavate batinu kad bih ja upotrijebio mrkvu.270 - Kako to mislite? - Ja bih naglašavao izuzetnost informacije koju namjeravam otkriti. Umjesto toga, vi ste prijetili, kao da otpravljate tu osobu ma tko ona bila. - Poštedite me - odgovorio je Bourne pripalivši cigaretu, sretan što mu ruka ne dršće. - Radi vašeg znanja, učinio sam i jedno i drugo. Prijetnja naglašava informaciju, a otpravljanje jača obje. - Prije sam vas zamolio za savjet, za vaš input271. Sada se vaš input pokazuje - rekao je podtajnik Statea s nagovještajem osmjeha na licu. - Hvala vam. Čovjek iz Meduze oštro je gledao u čovjeka iz Washingtona. - Ako ova prokleta stvar bude djelovala, možete li vi to učiniti, analitičaru? Možete li izvući pištolj i povući obarač? Jer ako ne možete, obojica smo mrtvi. - Ja to mogu učiniti - mirno će McAllister. - Za Daleki istok. Za svijet. 270 Prema Marku Twaineu, magarcem se najbolje upravlja ako mu se naizmjence pokazuju mrkva i batina, (op.prev.) Podaci kojima se hrani računalo iz perifernog urenaja, (op. prev.) 557 - I za svoj dan na suncu. - Jason se uputio prema stolu. - Hajdemo odavde. Ne želim se opet poslužiti ovim telefonom. Grozničava aktivnost u vili Sheng Chou Yanga nije bila u suglasju s vedrinom na

Brdu nefritskog tornja. Nije broj ljudi izazivao uznemirenost jer ih je bilo samo petoro, već napetost igrača. Glavna je osoba slušala svoje pomoćnike koji su dolazili iz vrta donoseći vijesti o najnovijem razvoju situacije i bojažljivo nudili savjete koje su odmah povukli na prvi znak nezadovoljstva. - Naši su ljudi to potvrdili! - viknuo je sredovječni čovjek. - Razgovarali su s novinarima. Sve je onako kako je ubojica opisao, a fotografiju mrtvaca su razdijelili listovima. - Nabavite je - naredio je Sheng. - Neka je odmah pošalju žicanim putem. Sve je to nevjerojatno. - Učinjeno je - rekao je vojnik. - Konzulat je poslao atašea u South China News. Trebalo bi da stigne za nekoliko minuta. - Nevjerojatno - tiho je ponovio Sheng dok mu je pogled odlutao do cvijeća u Page 298 Bourneova nadmoć najbližem od četiri umjetna jezerca. - Simetrija je više nego savršena, vremenski redoslijed više nego savršen, a to znači da nešto nije savršeno. Netko je nametnuo red. - Ubojica? - upita drugi pomoćnik. - Zašto bi? On nema ni primisli o tome da bi postao leš u rezervatu prije kraja noći. Mislio je da je privilegiran, ali smo se koristili njime samo da namamimo u stupicu njegova prethodnika kojeg je iskopao naš čovjek u Specijalnom odjelu. - Onda tko? - upita drugi. - To je dilema. Tko? Sve je istodobno primamljivo, a ipak nespretno. Sve je suviše očito, natovareno neprofesionalnim egom. Ubojica, ako govori istinu, treba vjerovati kako se nema zbog čega mene bojati, ali ipak prijeti, možda odbacuje klijenta od koga najviše zaranuje. Profesionalci tako ne rade, a to je ono što me smeta. - Vi sugerirate treću stranu? - upita ga treći pomoćnik. - Ako je tako - odgovori Sheng koji se sada zagledao u jedan lopočev cvijet - onda je to netko s inteligencijom vola, sasvim bez iskustva. To je dilema. - Evo je, gospodine! - viknuo je mladić utrčavši u vrt. U ruci je imao telefoto fotografiju. - Daj mi je. Brzo! - Sheng je zgrabio papir i nakosio ga pod svjetlom svjetiljke. - To je on! Nikad neću zaboraviti to lice dok dišem! Očistite 558 vezu! Kažite ženi u Macau da našem ubojici dade broj i pobrinite se da ne bude nikakvih elektronskih presretanja. Promašaj je smrt. - Istog časa! - Operater je potrčao u kuću. - Moja žena i djeca - zamišljeno će Sheng Chou Yang. - Možda će ih sve ovo uznemiriti. Da li bi netko od vas, molim vas, pošao u kuću i objasnio da me državne stvari sprečavaju da budem u njihovoj voljenoj blizini?

- To mi je čast - rekao je jedan pomoćnik. - Oni tako pate zbog zahtjeva moga posla. Svi su oni anneli. Jednog će dana biti nagraneni. Bourne je dotaknuo kurirovo rame pa pokazao na osvijetljeno pročelje hotela na desnoj strani ulice. - Mi ćemo tu odsjesti. Najprije da se prijavimo pa ćemo otići do telefonske govornice u drugom dijelu grada. Okay? - To je mudro - odgovorio je Kinez. - Njihovi su ljudi posvuda u telefonskoj kompaniji. - A mi moramo malo odspavati. Francuz mi nikada nije prestao govoriti da je odmor oružje. Kriste, zašto se ponavljam? - Zato što ste opsjednuti - objasnio mu je McAllister sa stražnjeg sjedišta. - Kažite mi o tome. Ne, nemojte. Jason je nazvao broj u Macau koji je preko veze uspostavio kontakt s telefonom na Shengovu brdu. Birajući broj pogledao je u analitičara. Da li Sheng govori francuski? - brzo je upitao. - Dakako - odgovorio je podtajnik. - On posluje s Quai d'Orsavom i govori jezik svakoga s kime pregovara. To je jedna od njegovih snaga. Ali zašto se ne poslužite mandarinskim? Vi govorite. - Komandos nije govorio, a ako govorim engleski, on će se pitati gdje je nestao akcent. Francuski će to pokriti, kao što je bilo sa Soo Jiangom, a takoner ću znati je li on Sheng ili nije. - Bourne je stavio maramicu preko mikrofona kad je začuo sekundu, odjek zvonca udaljenog tisuću i petsto milja. Scrambleri su bili na mjestu. - Wei? - Comme le colonel, je prefere le francais. - Shemma? - uzviknu glas, iznenadno. - Faiven - rekao je Jason, što na mandarinskom znači francuski. - Faiven? Wo buhui! - uzbuneno će čovjek koji je rekao da on ne govori francuski. Poziv je bio očekivan. Upao je drugi glas; bio je u poza- ' Kao i pukovnik, radije govorim francuski. 559 dini i previše tih da bi ga se razumjelo. I onda se telefon našao u rukama pravog čovjeka. - Pourquoi vous parles frangais?273 To je bio Sheng! Nije važno kojim jezikom govori, ali Bourne neće nikad zaboraviti oratorov monotoni način govora kad je govorio fanatični svećenik nemilostiva boga koji zavodi publiku prije nego je napadne vatrom i sumporom. - Kažimo da mi je ovako ugodnije. - Vrlo dobro. Kakvu nevjerojatnu priču donosite? Ta ludorija za vrijeme koje je spomenuto jedno ime? - Takoner su mi rekli da govorite francuski - prekinu ga Jason.

Page 299 Bourneova nadmoć Nasta kratka stanka za koje se moglo čuti samo Shengovo pravilno disanje. - Vi znadete tko sam ja? - Ja znam ime koje mi ništa ne znači. Menutim, znači nekom drugom. Nekome koga ste upoznali prije više godina. On želi razgovarati s vama. - Sto? - vrisnuo je Sheng. - Izdaja! - Nikakva izdaja, a da sam na vašem mjestu, ja bih s njim razgovarao. On je točno vidio kroz sve ono što sam im govorio. Drugi nisu, ali on je. -Bourne je pogledao u analitičara pokraj sebe; ovaj je kimnuo kao da želi reći da je Jason uvjerljivo upotrijebio riječi koje mu je podtajnik dao. - Njemu je bio dovoljan samo jedan pogled na mene i već je sastavio svoje brojke. Ali je tada Francuzov originalni dječak bio lijepo napucan, glava mu je bila kao krvava cvjetača. - Što ste učinili? - Možda najveću uslugu koju sam vam ikada pružio i očekujem da ću za to biti plaćen. On je vaš prijatelj. On će govoriti engleski. - Bourne je predao slušalicu analitičaru koji je odmah progovorio. - Sheng, ovdje je Edward McAllister. - Edivard?... - Kao gromom ošinjen, Sheng Chou Yang nije mogao dovršiti ime. - Razgovor nije služben, nema službene sankcije. Moje je sadašnje boravište nepoznato i neubilježeno. Ja govorim samo za svoju korist - i vašu. - Vi... iznenanujete me, stari prijatelju - polako će Sheng prestrašeno se sabirući. - O tome ćete čitati u jutarnjim novinama, a nesumnjivo je već u svim emisijama vijesti na Havajima. Konzulat je htio da nestanem na nekoliko dana - što je manje pitanja to bolje - a ja sam znao s kime moram poći. - Sto se dogodilo i kako ste vi... ' Zašto govorite francuski? 560 - Sličnost njihovih pojava bila je suviše očita da bi bila slučajna - prekinu ga državni podtajnik. - Pretpostavljam da je D'Anjou htio trgovati legendom što je moguće potpunije, a to uključuje i fizičke karakteristike za one koji su Jasona Bournea vidjeli u prošlosti. Nepotrebna zvrčka, po mojem mišljenju, ali je bila djelotvorna. U panici na Victoria Peaku - i zbog gotovo neprepoznatljiva lica - nitko drugi nije opazio tu veliku sličnost. Ali, u redu, nitko drugi nije poznavao Bburnea. Ja jesam. - Vi? - Ja sam ga istjerao iz Azije. Ja sam onaj kojeg je došao ubiti, a u skladu s njegovim perverznim osjećajima za ironiju i osvetu, odlučio je to učiniti ostavljajući leš ubojice na Victoria Peaku. Na moju sreću, njegov mu ego nije dopustio da točno procijeni vašeg čovjeka. Kad je započela pucnjava, naš

zajednički sudrug ga je savladao i gurnuo pred cijevi. - Edward, informacija mi stiže suviše brzo. Ne mogu je asimilirati. Tko je doveo natrag Jasona Bournea? - Očito Francuz. Njegov učenik i njegova beskrajno uspješna karta za ručak - napustio ga je. On je htio osvetu i znao je gdje će naći jedinog čovjeka koji ju je mogao provesti. Njegov kolega iz Meduze, originalni Jason Bourne. - Meduza! - Sheng je prošaptao s ganenjem. - Usprkos njihovoj reputaciji, u nekim je jedinicama postojala velika menusobna odanost. Spasiš čovjeku život i on to ne može zaboraviti - Što vas je navelo na nemoguć zaključak da ja imam ikakva posla s čovjekom kojega nazivate ubojica... - Molim vas, Sheng - upadne mu u riječ analitičar. - Prekasno je za svečana uvjeravanja. Mi razgovaramo. Ali ću vam odgovoriti na vaše pitanje. Bio je to način koji se proplitao kroz nekoliko ubojstava. Počelo je s visokim rukovodiocem u Tsim Sha Tsuiju u društvu ostale četvorice. Svi su bili vaši neprijatelji. I Kai-tak, one večeri, odrenena dvojica u pekinškoj delegaciji - mete za bombe. Bilo je i nagananja; uvijek ih ima u podzemlju. Govorkanja su govorila o porukama izmenu Macaa i Guangdonga, o moćnim ljudima u Pekingu - o jednom čovjeku velike moći. I najzad je bio i dosje... Brojke su zbrojene. Vi. - Dosje? Što je ovo, Edwarde? - upita ga Sheng glumeći snagu. - Zašto je ova komunikacija izmenu nas neslužbena i neubilježena? - Ja mislim da znate. - Vi ste čovjek izuzetnih sposobnosti. Vi znate da ne bih pitao kad bih znao. Mi smo iznad takvih pavana 74. - Izuzetan birokrat kojega drže u stražnjoj sobi, ne biste li i to rekli? 1 Spori i elegantni ples iz 16. i 17. stoljeća; glazba komponirana u ritmu tog plesa. (op. prev.) 561 - Istini za volju, očekivao sam da ćete bolje uspjeti. Vi ste osigurali najviše Page 300 Bourneova nadmoć teksta i najviše djelovali na postupanje vaših takozvanih pregovarača za vrijeme trgovinskih konferencija. A svi znaju da ste obavili egzemplaran posao u Hong Kongu. Kad ste otišli, Washington je imao u svojoj orbiti sve važnije činitelje na teritoriju. - Odlučio sam se povući, Sheng. Dvadeset godina života dao sam svojoj vladi, ali joj neću dati svoju smrt. Mene neće dočekati u zasjedi, ustrijeliti me ili me u kolima dignuti u zrak. Ja neću postati meta za teroriste, pa bilo to ovdje, u Iranu, u Bejrutu. Vrijeme je da dobijem nešto za sebe, za svoju obitelj. Vremena se mijenjaju, ljudi se mijenjaju, a življenje je skupo. Moja mirovina i moja budućnost su daleko manje nego zaslužujem.

- U cijelosti se slažem s vama, Edwarde, ali kakve to ima veze sa mnom? Kompromise smo zajedno postizali - bili smo protivnici, kao na sudu, ali zacijelo ne neprijatelji u areni nasilja. A u ime nebesa, što je ta glupost o mojem imenu koje spominju šakali Kuomintanga? - Poštedite me. - Analitičar je bacio pogled na Bournea. - Sto god rekao naš zajednički sudružnik, treba prebaciti na mene, riječi su moje; nisu njegove. Vaše ime nije ni spomenuto na Victoria Peaku, a za vrijeme našeg saslušavanja vašeg čovjeka, nije bilo prisutnih Tajvanaca. Ja sam mu dao te riječi zato što u njima ima odrenene vrijednosti za vas. Sto se tiče vašeg imena, ono je samo za nekolicinu, i to samo za oči. To je u dosjeu koji sam spomenuo, dosjeu koji je zaključan u mom uredu u Hong Kongu. Označen je s ≫ultramaksimalna sigurnost≪. Postoji samo jedna kopija tog dosjea zakopana u trezoru u Washingtonu, koju samo ja mogu pustiti u opticaj ili uništiti. Menutim, ako bi se nešto dogodilo neočekivano -recimo sruši se avion, ja nestanem ili me ubiju - dosje će biti predan Vijeću nacionalne sigurnosti. Informacija u tom dosjeu, u krivim rukama, mogla bi biti katastrofalna za cijeli Istok. - Zainteresirala me, Edwarde, tvoja iskrena, iako nekompletna informacija. - Sastanke se sa mnom, Sheng. I donesite novac, mnogo novca - američkog novca. Naš zajednički pridruženik kaže mi da ima brežuljaka u Guangdongu gdje su vaši ljudi dolijetali na sastanak s njim. Nanimo se tamo sutra izmenu dvadeset dva sata i ponoći. - Ja moram prosvjedovati, moj suparnički prijatelju. Niste me potaknuli. - Ja mogu uništiti oba primjerka tog dosjea. Mene su ovdje poslali da unem u trag priči sa Tajvana, priči koja je toliko bitna za sve naše interese da bi samo nagovještaj njezina sadržaja mogao započeti lančanu reakciju doganaja koji svakog straši. Ja vjerujem da ima mnogo stvarnog u svemu 562 . tome, a ako sam u pravu, tragovi se mogu pratiti izravno do mog starog istovrsnika iz vremena kinesko-američkih pregovora. To se ne bi moglo dogoditi bez njega... To je moj posljednji zadatak, Sheng, a nekoliko mojih riječi može ukloniti dosje s lica zemlje. Ja trebam samo odlučiti da je informacija u potpunosti lažna i opasno zapaljiva, a sročili su je vaši neprijatelji na Tajvanu. Nekolicina koji znaju za to, žele vjerovati u to, uzmite moju riječ. Dosje tada odlazi u stroj za uništavanje dokumenata. Isto tako i kopija koja je u Washingtonu. - Vi mi još niste rekli zašto bi trebalo da vas slušam. - Sin kuomintanškog taipana bi trebao znati. Vona kabale u Pekingu trebao bi znati. Čovjek koji bi sutra ujutro mogao pasti u nemilost i izgubiti glavu - zacijelo bi trebao znati. Stanka je bila duga, a disanje na drugom kraju linije nepravilno. Konačno je

Sheng progovorio. - Brda u Guangdongu. On zna gdje. - Samo jedan helikopter - upozorio ga McAllister. - Vi i pilot, nitko drugi. 563 37 Mrak. Figura odjevena u uniformu marinaca Sjedinjenih Država skočila je s vrha zida dijela imanja na Victoria Peaku. Puzala je na lijevu stranu prošavši pored isprepletene bodljikave žice koja je ispunjavala prostor gdje je dio zida dignut u zrak pa nastavila oko ruba imanja. Držeći se zasjenjenih prostora, marinac je pretrčao preko travnjaka do ruba kuće. Gledao je u uništeni veliki prozor nekadašnje velike viktorijanske radne sobe. Ispred razbijena stakla i polomljenih okvira stajao je marinac. Svoju pušku M-16 postavio je nemarno na travu i kraj cijevi držao rukom, dok je za pojasom imao .45 automatik275. Dodatak puške manjem oružju bio je znak ≫maksimalne budnosti≪ - uljez je to znao i nasmiješio se vidjevši da stražar nije smatrao potrebnim da M-16 drži u rukama. Marinci i upereno oružje nisu dobrodošli. Kundak bi se sjurio u čovjekovu glavu prije nego bi ovaj znao što ga je snašlo. Uljez je čekao na Page 301 Bourneova nadmoć prikladan trenutak; došao je kad su se vojnikova pluća napela dugim zijevom, kad je na trenutak zatvorio oči udahnuvši. Uljez je potrčao iza ugla, odskočio i žicu garote prebacio preko vojnikove glave. Sve je bilo gotovo za nekoliko sekundi. Jedva da se čuo sum. Uljez je ostavio tijelo gdje se srušilo jer je tu bilo mnogo tamnije nego bilo gdje na imanju. Eksplozije su uništile mnoge stražnje reflektore. Ustao je i pored zida se iskradao do sljedećeg ugla gdje je izvadio cigaretu i zapalio je butanskim upaljačem zaklonivši rukom plamen. Zatim je istupio na prostor osvijetljen reflektorima pa neusiljeno krenuo iza ugla prema velikim nagorjelim francuskim vratima gdje je drugi marinac stajao na svom mjestu na stubama od cigle. Uljez je cigaretu držao u lijevoj ruci koja mu je prikrila lice dok je uvlačio dim. - Došao na dim? - upita ga stražar. 275 Automatski pištolj Smith & Wesson kalibra 11,43 mm. (op. prev.) 564 - Daa, nisam mogao spavati - reče ubojica s američkim akcentom koji je proizvod jugozapada. - Ti jebeni ležaji nisu napravljeni za spavanje. Čim sjedneš na njega već znaš... Hej, čekaj! Tko si dovraga ti? Marinac nije imao prilike da nacilja. Uljez se bacio na nj i smrtonosnom točnošću gurnuo nož u vojnikov vrat. Nikakve galame ni zvukova. Smrt. Napadač je

brzo povukao leš oko kuta zgrade i ostavio ga u sjeni. Sječivo noža je obrisao o uniformu mrtvaca pa ga stavio na mjesto ispod tunike te se vratio do francuskih vrata. Ušao je u kuću. Hodao je dugim, slabo osvijetljenim hodnikom na čijem je kraju stajao treći marinac ispred širokih izrezbarenih vrata. Stražar je iskosio pušku prema dolje i pogledao na sat. - Došao si rano - rekao je. - Moja dužnost traje još jedan sat i dvadeset minuta. - Ja nisam s ovom jedinicom, prijatelj. - Ti si s grupom Oahu. - Daaa. - Mislio sam da su vas džokere pronto276 izvukli odavde i natrag na Havaje. Tamo se lijepo pije. - Nama nekolicini je rečeno da ostanemo. Mi smo sad dolje u konzulatu. Onaj tip, kako-mu-je-ime, Mc-Allister, cijelu je noć uzimao naše izjave. - Reći ću ti, prijatelju, čitava ova prokleta stvar je čudna! - Imaš to, trostruko čudna. Usput, gdje je ured tog voćnog kolača Poslao me ovamo da mu donesem neki njegov specijalni duhan za lulu. - To stoji. Umiješaj mu malo trave. - Koja soba? - Ranije sam vidio njega i doktora da ulaze kroz ta prva vrata zdesna. A onda, poslije, prije nego je otišao, ušao je ovdje. - Stražar je nagnuo glavu da pokaže vrata iza sebe. - Čija je to soba? - Ne znam mu ime, ali on je vrhunski budža. Nazivaju ga ambasadorom. Ubojičine se oči suziše. - Ambasador? - Daa. Soba je bila razbijena. Polovicu je digao u zrak onaj jebeni manijak, ali je trezor nedirnut pa smo zato ovdje ja i drugi momak vani u tulipanima. Mora da je tu nekoliko milijuna za izvanplanske aktivnosti. - Ili nešto drugo - tiho će ubojica. - Prva vrata zdesna, ha? - dodao je, okrenuo se i posegao ispod vojničke bluze. 276 Odmah; od španj. pronto, brzo. (op. prev.) 277 U američkom slengu - ekscentrična ili umobolna osoba. (op. prev.) 565 - Stani - rekao mu je marinac. - Zašto vrata nisu poslala riječ o tebi? -Posegnuo je za ručnim radijem zataknutim za pojas. - Žao mi je, ali moram provjeriti, prijatelju. To je standardna... Napadač je bacio nož zarivši ga u marinčeva prsa; gotovo istodobno se bacio na marinca s palcima duboko pritisnutima u žrtvin vrat. Poslije trideset sekundi otvorio je vrata Havillandova ureda i povukao mrtvaca unutra. Prešli su granicu u potpunoj tami. Poslovna odijela i vojničke kravate zamijenili su zgužvanu neodrenenu odjeću koju su prije nosili. Odjeći su dodali

i dva prava diplomatska kovčežića pričvršćena trakama diplomati-que278, što je ukazivalo na poseban sadržaj: vladini dokumenti koji nisu izloženi znatiželji pograničnih organa. Uistinu, u kovčežićima je bilo oružje, uključivši i neke druge predmete koje je Bourne uzeo u D'Anjouovu stanu pošto je McAllister pokazao sakrosanktnu plastičnu traku koju poštuje i Kina na recipročnoj bazi. Page 302 Bourneova nadmoć Vodič iz Macaa s imenom Wong - barem je to bilo ime koje im je rekao - bio je impresioniran njihovim diplomatskim putovnicama, ali je iz sigurnosnih razloga, a i zbog 20.000 američkih dolara zbog kojih je rekao da osjeća moralnu obavezu, odlučio da prelazak granice organizira na svoj način - To nije tako teško kao što sam vas možda naveo da povjerujete, gospodine - objasnio je Wong. - Dvojica čuvara su mi ronaci po strani moje blagoslovljene majke - neka mirno počiva sa svetim Isusom - i menusobno se pomažemo. Ja činim više za njih nego oni za mene, ali sam ja u boljem položaju. Njihovi su želuci puniji nego većine u gradu Zhuhai Shi, a obojica imaju televizore. - Ako su vam oni ronaci - upita ga Jason - zašto ste se suprotstavili da jednom od njih poklonim sat? Rekli ste da previše košta. - Zato jer će ga on prodati, a ja ga ne želim razmaziti. Previše će očekivati od mene. Na takvim razmatranjima, pomisli Bourne, ovisi sigurnost i najčuvani-jih granica na svijetu, ne samo u Kini. Wong ih je uputio da unu kroz posljednja vrata na desnoj strani točno u 8 i 55 h; on će prijeći odijeljeno od njih, nekoliko minuta poslije njih. Ronak je razgledavao putovnice pa ih poslao u neki ured, a zatim im se nekoliko puta naglo nasmiješio; uvaženi diplomati su brzo prešli granicu. Odmah ih je pozdravio prefekt provincijske kontrole Zhuhai-Guangdong i vratio im putovnice. Bila je to žena ' Menunarodne samoljepive trake s natpisom diplomatique za diplomatsku poštu. (op. prev.) 566 niska rasta, širokih ramena, mišićava žena. Njezin je engleski bio zamračen jakim naglaskom, ali ga se moglo razumjeti. - Vi imate državne poslove u Zhuhai Shiju? - upitala ih je; njezin je osmijeh pokušao ublažiti zamagljeni, nejasno neprijateljski pogled. - Garnizon u Guangdongu, možda? Ja mogu organizirati prijevoz, molim? - Bu xiexie - odgovorio joj je podtajnik odbijajući, a zatim se iz uljudnosti vratio engleskom da pokaže poštovanje prema marljivosti njihova domaćina koji se potrudio da ga nauči. - To je manji sastanak koji će potrajati samo nekoliko sati pa se mi večeras vraćamo u Macao. Ovdje će s nama uspostaviti kontakt pa ćemo popiti kavu i pričekati. - U mojoj kancelariji, molim?

- Hvala vam, ali mislim da ne. Vaši ljudi će nas potražiti u kafie dianu - kavani. - Tamo je s lijeve strane, gospodine. Na ulici. Dobro došli u Narodnu Republiku. - Vaša ljubaznost neće biti zaboravljena - rekao je McAllister naklo-nivši se. - Vama zahvaljujem - odgovori krupna žena kimnuvši pa pone svojim putem. - Da upotrijebimo vaše riječi, analitičare - vi ste to dobro obavili. Ali treba li da vam kažem da ona nije na našoj strani? - Dakako da nije - suglasio se podtajnik. - Njoj je rečeno da nazove nekoga ovdje, u garnizonu ili u Pekingu te potvrdi da smo prešli granicu. Taj netko će obavijestiti Shenga i on će znati da sam to ja - i vi. Nitko drugi. - On je u zraku - rekao je Jason dok su polako hodali prema slabo osvijetljenoj kavani na kraju prljavog betoniranog prolaza koji je vodio na ulicu. - On je na putu ovamo. Usput, nas će pratiti, vi to znate, zar ne? - Ne, ja to ne znam - odgovorio je McAllister bacivši kratki pogled na Bournea. - Sheng će biti oprezan. Dao sam mu dovoljno informacija da ga uznemirim. Kad bi mislio da postoji samo jedan dosje - što je zapravo istina - on bi se odlučio na akciju misleći da informaciju može kupiti od mene pa me ubiti. Ali on misli ili treba pretpostaviti, da postoji kopija u Washingtonu. Ona koju želi da bude uništena. Neće učiniti ništa da me ne uznemiri, uspaniči i natjera da pobjegnem. Upamtite, ja sam amater i lako me je zaplašiti. Ja ga poznajem. On to sada sve sastavlja i vjerojatno mi nosi više novaca nego sam to mogao sanjati. Dakako, on očekuje da će novac dobiti natrag kad dosjei budu uništeni i on me ubije. I tako, vidite, imam veoma jak razlog da ne podbacim - ili da ne uspijem. 567 Čovjek iz Meduze se opet zagledao u čovjeka iz Washingtona. - Vi ste ovo doista promislili, zar ne? - Temeljito - odgovorio je McAllister gledajući naprijed. - Tjednima. Svaku pojedinost. Iskreno, ja nisam mislio da ćete i vi biti dio ove akcije jer sam mislio da ćete biti mrtvi, ali sam znao da ću doći do Shenga. Nekako — neslužbeno, dakako. Svaki drugi način, uključujući i tajnu konferenciju, zahtijevao bi protokol, a čak i da ga dobijem nasamo, bez njegovih pomoćnika, ne bih ga mogao dotaći. To bi se činilo ubojstvom koje je sankcionirala naša vlada. Razmišljao sam da mu se izravno obratim, zbog starih vremena, i upotrijebim riječi koje će izazvati odgovor - otprilike ono što sam sinoć uradio. Kao što Page 303 Bourneova nadmoć ste rekli Havillandu, najjednostavniji načini su obično najbolji. Skloni smo zamršivanju. - U vašu obranu - na to ste često prisiljeni. Ne smijete biti ulovljeni s oružjem koje se dimi. - To je tako otrcani izraz - rekao je analitičar smijući se prezirno. - Što to

znači? Da ste se naveli da upadnete u grešku protuslovne posljedice? Vrlo zamršeno. Politika se ne okreće oko zbunjenosti jednog čovjeka ili ne bi trebalo da tako bude. Uvijek sam zgranut kad čujem kako se ljudi pozivaju na pravdu i pravilno ponašanje kad nemaju nikakvu predodžbu ni ideju o tome kako mi moramo postupati. - Možda ljudi tu i tamo žele poneki jasni odgovor. - Ne mogu ga imati - nastavio je McAllister kad su se približili vratima kavane - jer ga ne bi mogli razumjeti. Bourne je stajao ispred vrata ne otvorivši ih. - Vi ste slijep - rekao je uprijevši pogled u podtajnika. - Ni ja nisam dobio jasan odgovor, a još manje objašnjenje. Predugo ste bili u Washingtonu. Trebalo bi da pokušate provesti nekoliko tjedana u Clevelandu ili Bangoru, država Maine. Možda bi vam to proširilo perspektive. - Nemojte mi držati lekcije, gospodine Bourne. Manje od četrdeset šest posto našeg stanovništva se udostoji da glasa na izborima - koji odrenuju kojim ćemo smjerom naprijed. Sve je prepušteno nama - izvonačima i profesionalnim birokratima. Mi smo sve što imate... Hoćemo li unutra, molim vas? Vaš prijatelj gospodin Wong rekao je da utrošimo nekoliko minuta da nas vide uz kavu, a onda da izanemo na ulicu. Rekao je da će se sastati s nama točno za dvadeset pet minuta, a dvanaest minuta je već prošlo. - Dvanaest? Ne deset ili petnaest, već dvanaest? - Točno. - Sto ćemo učiniti ako on zakasni dvije minute? Hoćemo li pucati u njega? 568 - Vrlo smiješno - reče analitičar i gurne vrata. Izašli su iz kavane na tamni neravni pločnik derutnog trga koji je bio sučelice guangdonškom prijelazu. Budući da je sada bilo malo prometa na granici, na trgu nije bilo više od tuceta ljudi koji su prelazili preko trga i iščezavali u mraku. Od tri ulična svjetla u najbližoj okolini samo jedno je bilo u pogonu slabo osvjetljavajući ulicu. Vidljivost je bila slaba. Dvadeset pet minuta je prošlo pa se produžilo u trideset osam. Bourne je progovorio. - Nešto nije u redu. Dosad je morao uspostaviti kontakt s nama. - Dvije minute i mi ćemo pucati u njega? - rekao je McAllister i odmah se odrekao svog pokušaja da bude duhovit. - Želim reći to da ostati miran znači sve. - Da, dvije minute, a ne gotovo petnaest - odgovorio mu Jason. - To nije normalno - dodao je tiho, kao da sebi govori. - S druge strane, moglo bi biti normalo abnormalno. On želi da mi uspostavimo kontakt s njim. - Ja ne razumijem... - I ne morate. Samo hodajte pored mene kao da šećemo trošeći vrijeme dok se ne sretnemo. Ako nas ugleda, ona hrvačka s granice neće biti iznenanena. Kineski

službenici su razvikani zbog svog zakašnjavanja na sastanke; oni misle da tako stječu prednost. - ≫Neka se znoje?≪ - Točno. Jedino je što se sada ne susrećemo s takvima. Hajdemo, krenite nalijevo, tamnije je, dalje je od svjetla. Ponašajte se neusiljeno; razgovarajmo o vremenu, o bilo čemu. Klimajte glavom, tresite njome, slegnite ramenima - samo hodajte normalno i neupadljivo. Prošli su dvadesetak metara kad se to dogodilo. - Kam Pek! - Netko je prošaptao ime kockarnice u Macau, netko u sjeni iza zatvorene prodavaonice novina. - Wong? - Ostanite gdje jeste i pravite kretnje kao da razgovarate, ali mene slušajte. - Što se dogodilo? - Prate vas. - Dvije točke za genijalnog birokrata - rekao je Jason. - Neki kilometar, gospodine podtajniče? - To je neočekivano, ali nije nelogično - odgovorio je McAllister. - Mjera sigurnosti, možda. Ovi krajevi obiluju lažnim putovnicama, kao što je njima poznato. 569 - Kraljica Kong279 nam je pregledala putovnice. Brišite jedno tumačenje. - Onda, možda, da nam dokažu da se nismo povezali s pravim ljudima, kao što ste sinoć predložili - prošapće analitičar dovoljno tiho da ga ne čuje kineski Page 304 Bourneova nadmoć kurir. - To je moguće. - Bourne je malo podigao glas tako da ga kurir uzmogne čuti, a pogled je držao na ulazu graničnog prijelaza. Nije bilo nikoga. - Tko nas prati? - Svinja. - Soo Jiang? - Baš tako, sir. Zbog toga moram ostati dalje od njegova pogleda. - Netko drugi? - Nitko koga ja mogu vidjeti, ali ne znam što će biti na brdskoj cesti. - Ja ću ga uzeti - rekao je čovjek iz Meduze nazvan Delta. - Ne! - suprotstavio se McAllister. - Možda mu je Sheng naredio da mu potvrdi da smo sami, da se ne sastajemo s drugima. Suglasili ste se da je to moguće. - Jedini način kako bi to mogao postići jest da se sam obrati drugima. On to ne može učiniti. A vaš stari prijatelj ne bi dopustio radiovezu dok je u avionu ili u helikopteru. Netko bi mogao slušati. - Pretpostavimo da postoje specifični signali - svjetlo jake baterijske svjetiljke upereno u nebo, a kazuje pilotu da je sve čisto? Jason je pogledao u analitičara. - Vi doista promišljate okolnosti. - Postoji

izlaz - rekao je Wong iz sjene - a to je privilegij koji bih rezervirao za sebe, bez dodatne naplate. - Koji privilegij? - Ja ću ubiti Svinju. To će biti učinjeno na takav način da ne može biti kompromitirano. - Sto? - Iznenanen, Bourne stade okretati glavu. - Molim vas, gospodine! Gledajte ravno naprijed. - Žao mi je. Ali zašto? - On se kurva bez razlike prijeteći ženama koje mu se svinaju da će izgubiti namještenja i one i njihovi muževi, čak i braća i ronaci. Tijekom četiri godine nanio je sramotu mnogim obiteljima uključujući i moju na strani moje blagoslovljene majke. - Zašto ga već ranije nisu ubili? - On putuje s naoružanim čuvarima, čak u Macao. Pa ipak, usprkos tome, nekoliko Ijutitih ljudi mu je pokušalo oduzeti život. Pokušaji su rezultirali odmazdama. ' Aluzija na proporcije filmskog King (kralj) Konga, (op, prev.) 570 - Odmazdama? - tiho će McAllister. - Uzeli su ljude, takoner zbrda-zdola, i optužili ih zbog krane materijala i opreme iz garnizona. Kazna za takav zločin je smrt u polju. - Isuse - promrmljao je Bourne. - Ja neću postavljati pitanja. Vi imate dovoljno razloga. Ali kako večeras? - Večeras čuvari nisu s njim. Možda ga čekaju na cesti prema brdima, ali sada nisu s njim. Vi krenite, a ako on bude pratio vas, ja ću njega. Ako vas ne bude slijedio, znat ću da vaše putovanje neće biti prekidano pa ću vam se kasnije pridružiti. - Pridružiti? - namrgodio se Bourne. - Pošto ubijem Svinju i ostavim njegovo svinjsko tijelo na prikladnom mjestu za njega, sramotnome mjestu. U ženskom klozetu. - A ako nas bude pratio? - upita ga Jason. - Moja će mogućnost doći, čak dok vam služim kao oči. Ja ću vidjeti njegove čuvare, ali oni neće vidjeti. Bez obzira na to što će on učiniti, doći će trenutak kad će se odijeliti pa makar metar-dva u tami. To će biti dovoljno, a pretpostavit će se da je nanio sramotu jednom od svojih ljudi. - Mi ćemo krenuti. - Vi znadete put, gospodine. - Kao da imam cestovnu kartu. - Srest ću se s vama kod podnožja prvog brežuljka iza visoke trave. Da li se sjećate, sir? - Bilo bi to teško zaboraviti. Zamalo sam tamo kupio grob u Kini. - Nakon sedam kilometara krenite u šumu prema poljima.

- To i namjeravam, vi ste me učili. Sretan lov, Wong. - Hoću, sir. Imam za to dovoljno razloga. Dvojica Amerikanaca su prolazila preko opustošena starog trga pa sa slabog svjetla krenula u potpunu tamu. Debela figura u grananskom odijelu promatrala ih je iz sjene betoniranog prolaza. Pogledao je na sat i kimnuo napola nasmiješen od zadovoljstva. Pukovnik Soo Jiang se onda okrenuo i vratio natrag kroz tunel do krutog pograničnog kompleksa sa željeznim vratima, drvenim kabinama i bodljikavom žicom u daljini, sve okupano neugodnim sivim svjetlom. Pozdravila ga je prefekt provincijske kontrole Zhuhai Shi-Guangdonga koja je hodala ravno, ratnički, oduševljeno prema njemu. Page 305 Bourneova nadmoć - Mora da su vrlo važni ljudi, pukovniče - rekla je policajka kojoj pogled uopće nije bio neprijateljski, već je graničio sa slijepim obožavanjem. I strahom. - Oh, jesu, jesu - suglasio se pukovnik. 571 - Zacijelo moraju biti kad jedan tako ugledan oficir kao što ste vi vodi brigu o njihovim potrebama. Telefonirala sam čovjeku u Guangzhou, kao što ste tražili. On mi je zahvalio, ali nije dobio moje ime... - Ja ću se pobrinuti da ga dobije - umorno će Soo. - Ja ću držati svoje najbolje ljude na ulazima da ih pozdrave kad se budu večeras vraćali u Macao. Soo pogleda ženu. - To neće biti potrebno. Njih će povesti u Peking na strogo povjerljive sastanke na najvišoj razini. Moje je narenenje da se unište svi dokazi da su prešli granicu kod Guangdonga. - Tako povjerljivo? - Sasvim tako. To su tajni državni poslovi i moraju ostati takvi čak za najpovjerljivije radnike. Vaš ured, molim. - Odmah - rekla je žena širokih ramena okrenuvši se vojničkom točnošću. - Imam čaja i kave, a čak i britanskog whiskyja iz Hong Konga. - Ah, da, britanski whisky. Mogu li vas otpratiti, drugarice? Moj je posao završen. Dvije donekle groteskne wagnerijanske figure marširale su gegavim korakom prema prugastim staklenim vratima kancelarije prefekta. - Cigarete! - prošaptao je Bourne stegnuvši McAllisterovo rame. - Gdje? - Naprijed, izvan ceste s lijeve strane. U šumi. - Nisam ih vidio. - Niste ih tražili. Skrivaju ih dlanom, ali su tamo. Kora stabala primi dodir svjetla, a onda je opet tamna. Nema ritma, nepravilno. Ljudi puše. Ponekad

mislim da Daleki istok više voli cigarete nego seks. - Sto ćemo mi? - Isto što i dosad, samo glasnije. - Što? - Samo hodajte i govorite što vam padne na pamet. Oni neće razumjeti. Uvjeren sam da znate ≫Hiawathu≪ ili ≫Horatio na mostu≪ ili iz burnih studentskih dana možda Auru Lee280 Nemojte pjevati, samo kazujte riječi; to će vam držati misli na drugoj strani. - Ali zašto? - Zato jer je ovo ono što ste predvidjeli. Sheng želi biti siguran da se ne povezujemo ni s kim tko bi mu mogao biti prijetnjom. Uvjerimo ga u to, okay? - Zaboga! Recimo da netko od njih govori engleski? 280 "Haivvatha" je poema H.W. Longfellowa objavljena 1855. o životu i smrti Indijanaca Haiwathe."Ho-racije na moslu" je priča o legendarnom rimskom heroju u 6. si. pr.n.e. koji je branio most preko Tibera protiv Lars Porsene. Aura Lee je pjesma koja se uči naizust u američkim školama, a ima i bestidne varijante, (op. prev.) 572 - Vrlo nevjerojatno, ali ako ćete radije to, možemo improvizirati razgovor. - Ne, ja nisam dobar u tome. Mrzim zabave i večere. Nikad ne znam što da kažem. - Zato sam vam predložio kojekakve stihove. Ja ću vas prekinuti kad god zastanete. Haj'te sada, govorite neusiljeno, ali brzo. Ovo nije mjesto za kineske učenjake koji govore brzo engleski... Cigarete su ugašene. Primijetili su nas. Počnite! - Oh... vrlo dobro. A, a... ≫sjedeći na O'Reillyjevu trijemu, pričajući priče o krvi i pokolju...≪ - To je vrlo prikladno! - rekao je Jason gledajući u učenika. - ≫Odjednom mi je palo na pamet zašto ne odjebati O'Reillvevu kćerku...≪ - Gle, Edvvarde, vi me stalno iznenanujete. - To je stara studentska pjesma - prošaptao je analitičar. - Što? Ja vas ne čujem, Edwarde. Govorite glasnije. - ≫Fidili-aj-zVz, fidili-aj-ooo, fidili-aj-iii do ševe kod Reilly...≪ - To je prekrasno - prekinuo ga je Bourne kad su prolazili pored onog dijela šume gdje su skriveni ljudi pušili još do prije nekoliko sekundi. - Pretpostavljam da će vaš prijatelj biti suglasan s vašim gledištem. Imate li još nekih drugih misli? - Zaboravio sam riječi. Page 306 Bourneova nadmoć

- Vaše misli, mislite. Uvjeren sam da će vam se vratiti. - Nešto o ≫starom čovjeku Reillyju≪... Oh, da, sjećam se. Najprije je bilo ≫ševi, ševi i opet ševi dok zabava ne prone≪, a onda je došao stari Reilly... ≫dva konjska pištolja sa strane tražeći psa koji mu je odševio kćer≪. Sjetio sam se. - Vi pripadate muzeju, ako Riplev281 posjeduju muzej... Ali, ako uzmete s ove strane, u Macau možete istražiti čitav taj projekt. - Kakav projekt? Istražiti staru pjesmicu?... Bila je još jedna koja je uvijek bila jako zabavna. ≫Sto boca piva na zidu, sto boca piva; jedna je pala≪ - Oh, kad je to bilo! To je bilo ponovljeno smanjivanje - ≫devedeset devet boca piva na zidu...≪ - Zaboravite na pivo, više nas ne mogu čuti. - Oh? Ne mogu nas čuti? Hvala nebesima! - Krasno ste zvučali. Da je jedan od tih klaunova razumio riječ engleskog, bio bi zbunjeniji od mene. Lijepo, analitičare, pravi posao. Hajdemo, ponimo brže. 281 Tvorac glasovite američke novinske rubrike "Vjerovali ili ne?", (op. prev) 573 McAllister je pogledao u Jasona. - Vi ste to svjesno učinili, zar ne? Poticali ste me da se sjetim nečega - bilo čega - znajući da ću se koncentrirati i izbjeći paniku. Bourne nije odgovorio, a onda će mirno: - Još trideset metara i nastavljate sami. - Sto? Vi me ostavljate? - Na otprilike deset, možda petnaest minuta. Nastavite hodati i nakrivite ruku tako da mogu staviti kovčežić na nju i otvorite prokletu stvar. - Kamo ćete vi? - upita ga podtajnik dok mu je kovčežić bio nespretno naslonjen na lijevu ruku. Jason ga je otvorio i izvukao nož s dugim sječivom pa je opet zatvorio crni kovčežić. - Ne možete me ostaviti samog! - Bit će sve u redu, nitko vas ne želi zaustaviti - nas. Kad bi to htjeli, već bi to učinili. - Mislite da je mogla biti zasjeda! - Ja sam se oslanjao na vaš analitički mozak da je neće biti. Uzmite kovčežić. - Ali što ćete vi... - Ja moram vidjeti što je ovdje. Nastavite hodati. Čovjek iz Meduze je skrenuo nalijevo i ušao u šumu kod zavoja na cesti. Trčeći brzo, tiho, instinktivno izbjegavajući guštaru već na prvi dodir otpora, išao je nadesno u širokom polukrugu. Poslije nekoliko minuta ugledao je žar cigarete i, krećući se poput šumske mačke, približavao se sve bliže dok se nije našao na svega tri-četiri metra od grupe ljudi. Isprekidana mjesečina, koja se filtrirala kroz velika stabla, osiguravala mu je dovoljno svjetla da izbroji prisutne. Bilo ih je šest, a svaki je bio naoružan lakom strojnicom prebačenom preko ramena...

A bilo je još nešto, nešto vidljivo nepodudarno. Svaki je imao po mjeri šivanu uniformu s četiri dugmeta, što je moglo značiti da su oficiri višeg ranga. A na temelju dijelova razgovora koje je čuo, bilo je jasno da govore mandarinski, ne kantonski koji je uobi-čajni dijalekt za vojnike, čak oficire guangdonškog garnizona. Ti ljudi nisu bili iz Guangdonga, a možda nisu bili ni oficiri, već članovi urotničke bande. Sheng je avionom prebacio svoju elitnu stražu. Iznenada je jedan od vojnika otvorio upaljač i pogledao na sat. Bourne je pažljivo gledao u lice iznad plamena. Znao ga je, a gledanjem je samo potvrdio svoj sud. To je bilo lice čovjeka koji je pokušao zavarati Echa pozirajući kao uhićenik na kamionu tijekom one strašne noći. Bio je to oficir prema kojemu je Sheng iskazivao stupanj uvažavanja. Ubojica koji misli, blaga glasa. 574 - Xian zai - rekao je čovjek izjavivši da je došlo vrijeme. Uzeo je ručni radio i govorio. - Da li shi, da li shi! - zaštektao je obrativši se drugoj strani šifrom Mramor. - Sami su, nema nikog drugog. Mi ćemo postupiti po uputama. Pripremite se za signal. Šestorica su ustala kao jedan, namjestili oružje i ugasili cigarete gazeći ih cipelama. Brzo su se uputili prema seoskom putu. Bourne je gmizao na rukama i nogama, ustao i potrčao kroz šumu. Stigao je do McAllistera prije nego mu se približio Shengov vod i kroz isprekidanu mjesečinu opazio da je analitičar sam. Da su se stražari uzbunili, mogli su poslati drugačiji ≫signal≪: sastanak jalov. Stigao je do zavoja na putu i potrčao još brže preskačući preko otpalih grana koje drugi ljudi ne bi ugledali, provlačeći se kroz povijuše i spojeno lišće koje drugi ne bi očekivali. Za manje od dvije minute tiho je doskočio iz šume i pojavio se pored McAllistera. - Dobri Bože! - zinuo je državni podtajnik. Page 307 Bourneova nadmoć - Budite tihi! - Vi ste manijak! - Pričajte mi o tome. - To bi potrajalo satima. - Drhtećih ruku, McAllister je predao Jasonu njegov kovčežić. - Barem nije eksplodirao. - Trebalo je da vam kažem da ga ne bacite ili ne drmate suviše. - Zaboga!... Nije li vrijeme da odemo s ceste? Wong je rekao... - Zaboravite to. Mi hodamo da nas svi vide dok ne stignemo do polja na drugom brežuljku, a tada ćete vi biti vidljiviji od mene. Požurite. Dat će neki signal, što znači da ste opet bili u pravu. Pilota će obavijestiti da je sve u redu - ne radiokomunikacijom, samo svjetlom. - Moramo se negdje sastati s Wongom. U podnožju prvog brežuljka,

mislim da je tako rekao. - Dat ćemo mu nekoliko minuta, ali mislim da možemo zaboraviti na njega. On će vidjeti što sam ja vidio, a kad bih bio na njegovu mjestu, krenuo bih natrag u Macao, do dvadeset tisuća, američkih, pa rekao da sam izgubio put. - Što ste vi vidjeli? - Šestoricu naoružanih ljudi s dovoljno vatrene moći da opustoše sve lišće na stablima jednog od ovih brežuljaka. - O, mi se nikad nećemo izvući odavde! - Nemojte se još lišavati nade. To je jedna od stvari o kojima sam ja razmišljao. - Bourne se okrenuo McAllisteru dok su ubrzavali korak. 575 - S druge strane - dodao je smrtno ozbiljnim glasom - opasnost je uvijek tu - jer idemo putem koji ste vi ocrtali. - Da, znam. Mene neće obuzeti strah. Mene neće obuzeti strah. -Suma je odjednom došla kraju; zemljani put je sada vijugao poljem visoke trave. - Sto mislite, zašto su ti ljudi ovdje? - upita ga analitičar. - Rezerve u slučaju stupice, što bi pomislila i svaka najniža životna vrsta u ovom poslu. Rekao sam vam to, ali mi niste htjeli vjerovati. Ali ako je nešto što vi kažete točno, a ja mislim da je, oni će se držati izvan vidika - da se vi ne biste uspaničili i pobjegli. Ako je tako, to će biti naš izlaz. - Kako? - Skrenite desno, kroz polja - odgovorio je Jason ne odgovorivši na pitanje. - Dat ću Wongu pet minuta, ukoliko ne opazimo signal ili čujemo avion, ali ništa više. A toliko dugo samo zato što mi je uistinu potreban par očiju koje sam platio. - Može li zaobići te ljude a da ga ne opaze? - Može ako nije na putu za Macao. Stigli su do kraja polja visoke trave i podnožja prvog brežuljka gdje su se stabla dizala na uspinjućem tlu. Bourne je pogledao na sat, a onda na McAllistera. - Uspnimo se tamo, izvan vidika - rekao je pokazujući kretnjom na stabla iznad njih. - Ja ću ostati ovdje; vi idite dalje, ali nemojte izići na ono polje, nemojte se izlagati, ostanite na rubu. Ako vidite svjetlo ili čujete avion, zazviždite. Vi možete zviždati, zar ne? - Zapravo, ne baš najbolje. Kad su djeca bila mlana i imali psa, zlaća-nog lovačkog psa... - Donavola! Bacajte kamenje kroz stabla, ja ću ih čuti. - Da, razumijem. Pokret. Delta - jer sada je bio Delta - započe svoje bdijenje. Mjesečinu su stalno prekidali plutajući niski oblaci, a on je naprezao oči pretražujući polja visoke trave, tražeći neki prekid u jednoličnosti pejzaža, svijene trske koje se kreću

prema podnožju brežuljka, prema njemu. Prošle su tri minute i on je gotovo zaključio da gubi vrijeme, kad je iz visoke trave s njegove desne strane izronio čovjek i uronio u grmlje. Bourne je spustio kovčežić i izvukao dugačak nož iza remena. - Kam Pek! - prošaptao je čovjek. - Wong? - Da, gospodine - rekao je kurir obilazeći debla stabala i približavajući se Jasonu. - Dočekan sam s nožem? - Tamo ima nekoliko ljudi i, iskreno, mislio sam da se nećete pojaviti. Rekao sam vam da odete ako vam se učini da se izlažete velikoj opasnosti. 576 Nisam mislio da bi se to dogodilo tako rano, ali bih ipak prihvatio takvo ponašanje. Oružje koje nose doista je impresivno. - Mogao sam iskoristiti situaciju, ali, osim novca, vi ste mi omogućili nešto što izaziva moje veliko zadovoljstvo. I za mnoge druge. Zahvalnost će osjetiti Page 308 Bourneova nadmoć više ljudi nego možete zamisliti. - Soo Svinja? - Da, sir. - Stanite, trenutak - rekao je Bourne, uznemiren. - Zašto ste tako sigurni da će pomisliti da je to učinio jedan od onih ljudi? - Kojih ljudi? - Ona patrola strojnica, tamo! Oni nisu iz Guangdonga, nisu iz garnizona. Oni su iz Pekinga! - Čin se dogodio u Zhuhai Shiju. Kod granice. - Prokletstvo! Ti si sve digao u zrak! Oni su ga čekali! - Ako jesu, sir, on nikad ne bi stigao. - Što? - On se napio s onom ženskom, prefektom. Pošao se olakšati, a tamo sam se sučelio s njim. On je sada iza sljedećih vrata, leži u prljavoj ženskoj komodi, prerezana vrata, bez genitalija. - Tako ti svega... Znači da nas nije pratio? - Niti je pokazivao ikakvu spremnost za to. - Vidim - ne, ne vidim. Njegovu nazočnost nisu predvidjeli za večeras. To je strogo operacija onih iz Pekinga. Pa ipak je on bio prvi kontakt... - Ja ne bih znao ništa o tome - upadne Wong braneći se. - O, žao mi je. Ne, niste mogli znati. - Ovdje su oči koje ste unajmili, sir. Gdje želite da gledam i što želite da radim? - Je li vam bilo teško proći pored te patrole na cesti?

- Ni najmanje. Ja sam njih vidio, oni mene nisu. Oni sada sjede u šumi, na rubu polja. Ako vam to može pomoći, čovjek s radijem rekao je sugovorniku da ode čim bude dat ≫signal≪. Ja ne znam što to znači, ali pretpostavljam da se to tiče helikoptera. - Vi pretpostavljate? - Francuz i ja smo jedne noći slijedili ovdje engleskog majora... Tako sam i znao kamo ću vas povesti kad je to bilo. Helikopter se spustio i izašli su ljudi koji su se pozdravili s Englezom. - Tako mi je i on rekao. - Vama rekao, sir? ,527. - Nije važno. Ostaj ovdje. Ako se ta patrola preko polja stane približavati, ja želim znati o tome. Ja ću biti tamo na polju prije drugog brežuljka, zdesna. Isto polje gdje ste vi i Echo ugledali helikopter. - Echo? - Francuz. - Delta je zašutio brzo razmišljajući. - Ne možete upaliti šibicu, ne smijete privući pažnju na sebe... - Odjednom se začu mukli tupi zvuk predmeta koji udaraju o druge predmete. Stabla! Kamenje! McAllister mu signalizira! - Zgrabite kamenje, komadiće drva, kamenčiće i bacajte ih u šumu na desnoj strani. Ja ću ih čuti. - Odmah ću napuniti džepove. - Nemam prava da vas ovo pitam - rekao je Delta uzevši kovčežić - ali imate li oružje? - Tri-pedeset-kalibarski magnum282 s remenom municije, ljubaznost mog ronaka s majčine strane, neka mirno počiva sa svetim Isusom. - Očekujem da vas neću vidjeti, a ako vas ne vidim, zbogom, Wong. Drugi dio mene možda vas ne bi odobrio, ali vi ste ljudina. I vjerujte mi, vi ste me doista potukli onaj put. - Ne, sir, bili ste bolji od mene. Ali bih rado opet pokušao. - Zaboravite to! - uzviknuo je čovjek iz Meduze potrčavši uzbrdo. Poput divovske, monstruozne ptice čiji je donji dio tijela pulsiralo za-sljepljujućom svjetlošću, helikopter se spustio na polje. Kao što je bilo dogovoreno, McAllister je stajao tako da ga se cijelog vidi i, kao što se moglo očekivati, helikopterov reflektor se zaustavio na njemu. Isto tako, kao što je bilo dogovoreno, Jason Bourne je bio četrdesetak metara dalje, u sjeni stabala - vidljiv, ali ne jasno. Rotori su se postupno, strugajući zaustavljali. Tišina je bila naglašena. Otvorila su se vrata, spuštene ljestve i vitki, sjedokosi Sheng Chou Yang je sišao noseći kovčežić. - Tako je lijepo što vas vidim nakon svih tih godina, Edwarde - javio se taipanov prvi sin. - Hoćete li pregledati letjelicu? Kao što ste zahtijevali, nema nikoga osim mene i mog najpovjerljivijeg pilota.

- Ne, Sheng, to možete učiniti za mene! - viknuo je McAllister, udaljen stotinjak metara. Iz džepa je izvukao kanistar i bacio ga prema helikopteru. - Kažite pilotu da izine na nekoliko minuta i pošprica kabinu. Ako je netko Page 309 Bourneova nadmoć unutra, on - ili oni - brzo će izaći. - To nije nalik na vas, Edwarde. Ljudi poput nas znaju kad moraju vjerovati jedan drugome. Mi nismo budale. 282 Pištolj kalibra 9 mm superbrzih zrna koja probijaju cilj i odu dalje. (op. prev.) J>78 - Učinite to, Sheng! - Dakako da hoću. - Čuvši naredbu, pilot je izašao iz helikoptera. Sheng Chou Yang je uzeo kanistar i raspršio imobilizirajuću maglicu u helikopteru. Prošlo je nekoliko minuta; nitko nije izašao. - Jeste li zadovoljni ili bi trebalo i da cijelu prokletu stvar dignem u zrak, što ne bi koristilo nijednom od nas? Haj'te moj prijatelju, mi smo iznad takvih igara. Uvijek smo bili. - Ali ste vi postali ono što jeste. Ja sam ostao što sam bio. - Mi to možemo ispraviti, Edwarde! Ja vas mogu izdići na istaknuti položaj. Bit ćete zvijezda na nebeskom svodu vanjske službe. - Istina je, znači, zar ne? Sve je u dosjeu. Vratili ste se. Kuomintang se vratio u Kinu... - Porazgovarajmo mirno, Edwarde. - Sheng je bacio pogled na čovjeka u sjeni za kojega je pretpostavljao da je ubojica pa kretnjom pokazao na desnu stranu. - Ovo je privatni razgovor. Bourne je brzo krenuo; potrčao je do letjelice dok su dvojica pregovarača stajala lena okrenutih prema njemu. Kad se pilot uspeo u helikopter i došao do svog sjedišta, čovjek iz Meduze je bio iza njega. - An jing! - prošaptao je Jason naredivši čovjeku da šuti, dok je njegov strojni pištolj KG-9 pojačao zapovijed. Prije nego je zabezeknuti pilot mogao reagirati, Bourne mu je nabacio preko glave traku teške tkanine zauzdavši je preko zapanjenih, otvorenih usta pa ju je usko nategnuo. Onda, izvukavši dugo najlonsko uže iz džepa, Jason je svezao čovjeka za stolicu i pričvrstio mu ruke. Neće biti naglog polaska. Vrativši oružje ispod jakne, Bourne se izvukao iz helikoptera. Veliki stroj ga je sprečavao da vidi McAllistera i Sheng Chou Yanga, što znači da je i njima blokirala vidik prema njemu. Brzo se vratio u svoj prijašnji položaj, stalno okrećući glavu, spreman promijeniti smjer ako se dvojica pregovarača pojave s bilo koje strane letjelice; helikopter mu je bio vidni štit. Smirio se; bio je dovoljno blizu; bilo je vrijeme da se ponaša neusi-ljeno. Izvadio je cigaretu i zapalio šibicu. Zatim je hodao besciljno, nalijevo, odakle je jedva mogao

vidjeti dvije figure s druge strane helikoptera. Pitao se o čemu razgovaraju dvojica neprijatelja. Pitao se na što čeka McAllister. Učini to, analitičaru. Sada to učini! To je tvoja maksimalna mogućnost. Svaki trenutak odgananja ovo produljuje, a vrijeme izaziva komplikacije! Bourne se smrznuo. Čuo je zvuk kamena koji je udario u stablo blizu mjesta gdje je šetao rubom polja. Zatim drugi mnogo bliži i još jedan koji je brzo uslijedio. Bilo je to Wongovo upozorenje! Shengova patrola prelazi polje, nešto niže od njih! 579 Analitičare, ti ćeš nas ubiti! Ako potrčim do vas i ispalim, zvuk će dovesti šestoricu u trku i s vise vatrene moći nego je možemo primiti! Za Kristovo ime, učini to! Čovjek iz Meduze je zurio u Shenga i McAllistera osjećajući kako mu raste samomržnja, već blizu eksploziji. Nije trebao dopustiti da doganaji krenu ovako. Smrt iz ruku amatera, ogorčenog birokrata koji želi svoj trenutak na suncu. - Kam Pek! - Bio je to Wong! Prošao je kroz šumu na drugom uzvi-šenju i bio iza njega, skriven u drveću. - Da? Čuo sam kamenje. - Neće vam se dopasti ono što ćete čuti, gospodine. - Što je to? - Patrola se uspuzala uzbrdo. - To je zaštitnička akcija - odgovorio mu Jason čiji je pogled bio prikovan na dvije figure na polju. - Možda će ipak biti sve u redu. Oni ne mogu bogzna kako vidjeti. -Ja nisam siguran da je to važno, sir. Oni se pripremaju. Čuo sam ih -oružje su pripremili za pucanje. Bourne je progutao na suho; osjećaj nemoći ga je cijelog obuzeo. Zbog razloga koje nije mogao otkriti, to je obratna stupica. - Bit će bolje da odeš odavde, Wong. - Mogu li upitati? Jesu li to ljudi koji su ubili Francuza? -Da. - I za koje je Svinja, Soo Jiang, tako bestidno radio četiri prošle godine? -Da. Page 310 Bourneova nadmoć - Vjerujem da ću ostati, sir. Ne rekavši ni riječi, čovjek iz Meduze se vratio svom kovčežiću. Uzeo ga je i bacio u šumu. - Otvori ga - rekao je. - Ako se izvučemo odavde, možeš svoje dane provesti u kockarnici ne uzimajući poruke. - Ja se ne kockam. - Sada se kockaš, Wong. - Jeste li vi uistinu mislili da ćemo mi, veliki gospodari rata, najstarijeg i

najkulturnijeg carstva koje je svijet ikad poznavao, sve to ostaviti neopranim seljacima i njihovim zloronenim izdancima, školovanima u diskreditiranim teorijama egalitarizma? - Sheng je stajao ispred McAllistera; svoj je kovčežić objema rukama držao na prsima. - Oni trebaju biti naši robovi, a ne naši vladari. 580 - Zbog takva načina mišljenja ste izgubili svoju zemlju - vi, lideri, ne narod. S njima se nitko nije posavjetovao. Da ste se tome priklonili, možda bi bilo dogovaranja, kompromisa, a vi biste i nadalje imali svoje. - Čovjek ne postiže kompromise s marksističkim životinjama - ili s laš-cima. Kao što ja neću kompromise s vama, Edwarde. - Što je to? Lijevom rukom Sheng je otvorio kovčežić i izvukao dosje ukraden na Victoria Peaku. - Da li ga prepoznajete? - upitao je mirno. - Ja to ne vjerujem! - Vjerujte mi, stari protivnice. Malo domišljatosti može sve osigurati. - To je nemoguće! - Ovdje je. U mojoj ruci. A na prvoj stranici jasno stoji da postoji samo jedan primjerak koji se šalje uz vojničku pratnju pod oznakom ≫ultramak-simalna sigurnost≪ kamo god se upućuje. Sasvim točno, po mome sudu, jer je vaša ocjena bila točna kad smo razgovarali preko telefona. Sadržaj bi zapalio Daleki istok - rat učinio neizbježnim. Desničari iz Pekinga bi umarširali u Hong Kong - tamošnje desničare vi biste nazvali ljevicom na vašoj strani svijeta. Glupo, zar ne? - Ja sam načinio kopiju i poslao je u Washington - podtajnik mu se upleo u riječ govoreći brzo, mirno, sigurno. - Ja u to ne vjerujem - odgovorio mu Sheng. - Sve diplomatske transmisije, telefonom, računalom ili u vreći283, mora odobriti najviši dužnosnik. Ozloglašeni ambasador Havilland to ne bi dopustio, a konzulat to ne bi taknuo bez njegova ovlaštenja. - Poslao sam kopiju kineskom konzulatu! - vikao je McAllister. - S tobom je svršeno, Sheng! - Doista? Što vi mislite, tko prima sve komunikacije iz svih vanjskih izvora u našem konzulatu u Hong Kongu? Nemojte se mučiti odgovorom, ja ću to učiniti za vas. Jedan od naših ljudi. - Sheng je nakratko zašutio, a u njegovim mesijanskim očima odjednom buknu vatra. - Mi smo svuda, Edwarde! Mi nećemo biti bez prava! Mi ćemo dobiti natrag našu zemlju, naše carstvo! - Vi ste umobolan. To ne može biti. Započet ćete rat! - Onda će to biti pravedan rat! Vlade svijeta će morati izabrati. Individualna vlast ili državna vlast. Sloboda ili tiranija! - Premalo vaših daje slobodu, a previše su tirani.

- Mi ćemo prevladati - ovako ili onako. - Moj Bože, to je ono što vi hoćetel Vi želite gurnuti svijet do ruba, prisiliti ga da bira izmenu uništenja i preživljavanja! Vi mislite da ćete Vreća za diplomatsku poštu; (op. prev.) 581 tako postići ono što želite, da će pobijediti izbor preživljavanja! Ta ekonomska komisija, cijela vaša hongkonška strategija, to je samo početak! Vi želite raširiti svoj otrov na cijeli Daleki istok! Vi ste fanatik, vi ste slijepac! Zar ne možete vidjeti tragične posljedice... - Nama su ukrali našu državu i mi je hoćemo natrag! Nas se ne može zaustaviti! Mi marširamo! - Vas se može zaustaviti - rekao je mirno McAllister posegnuvši rukom prema džepu jakne. - Ja ću vas zaustaviti. Odjednom je Sheng odbacio kovčežić otkrivši oružje. Ispalio je kad je McAllister instinktivno odskočio od straha uhvativši se za rame. - Bacite se! - zagrmio je Bourne trčeći ispred letjelice okupan njezinim svjetlima; istodobno je pustio rafal iz svog strojnog pištolja. - Okrečite se, okrečite se. Ako se možete micati, otkotrljajte se! - Vi! - Sheng je kriknuo brzo ispalivši dvaput u srušenog podtajnika. Zatim je podigao oružje i povlačio obarač ciljajući u čovjeka iz Meduze koji je u Page 311 Bourneova nadmoć cik-caku trčao prema njemu. - Za Echa! - viknuo je Bourne svim plućima. - Za ljude koje ste sasjekli! Za učitelja na konopcu kojeg ste zaklali! Za ženu koju niste mogli zaustaviti - oh, Kriste! Za onu dvojicu braće, ali uglavnom za Echa, ti kopile! - kratki rafal je ispraskao iz strojnog pištolja - zatim ništa više i nikakav pritisak na obarač nije ga mogao aktivirati! Zaglavio se! Sheng je to znao; pozorno je naciljao u Jasona koji je odbacio pištolj trčeći prema ubojici. Sheng je opalio; Delta se instinktivno zavrtio nadesno okrenuvši se u zraku dok je izvukao nož. Zario je nogu u zemlju, promijenio smjer i strelovito se bacio prema Shengu. Nož je našao cilj i čovjek iz Meduze je rasporio fanatikova prsa. Istinski ubojica stotina i mogući ubojica milijuna bio je mrtav. Sluh je privremeno zatomio; ali ne sada. Patrola je istrčala iz šume, a rafali iz strojnih pušaka ispunjavali su noć i polje. Drugi rafali začuše se iza helikoptera - Wong je otvorio kovčežić i našao što je tražio. Dvojica vojnika iz patrole su pala; preostala četvorica su se bacila na zemlju; jedan je otpuzao natrag u šumu - vikao je. Radio! Želi uspostaviti vezu s drugim ljudima, s rezervama! Koliko su daleko? Koliko su blizu? Prioriteti! Bourne je potrčao iza letjelice do Wonga koji je klečao pored stabala na rubu šume. - Tamo je još jedan od ovih! - prošaptao je. - Dajte ga

meni! - Čuvajte municiju - rekao je Wong. - Nema je mnogo. - Ja to znam. Ostanite ovdje i zadržite ih dolje kako najbolje umijete, ali držite vatru nisko prema tlu. - Kamo ćete vi, sir? 582 - Zaokružit ću natrag kroz šumu. - To bi mi Francuz naredio da učinim. - Bio je u pravu. Uvijek je bio u pravu. - Jason je uletio dublje u šumu s krvavim nožem za pašom; pluća su mu nabrekla kao da će pući, noge su ga boljele. Pozorno je gledao u tamu šume. Kroz gustiš je prolazio oprezno i što je brže mogao, jedva izazivajući šum. Dva kvrcanja! Deblje grančice na tlu su se slomile jer je netko stao na njih! Ugledao je zamračenu siluetu koja mu se približava pa se sakrio iza debla. Znao je tko je to - oficir s radijem, promišljeni ubojica tiha glasa iz skloništa za ptice, iskusan vojnik: pazi na krila i preteci. Ali mu je nedostajala obuka gerilaca, a to će ga stajati života. U šumi se ne staje na deblje predmete. Oficir je prošao, sagnut. Jason je skočio i lijevom rukom obgrlio čovjekov vrat, dok je pištoljem u ruci udario u vojnikovu glavu; nož je opet obavio svoj posao. Bourne je kleknuo iznad lesa, stavio svoje oružje za pas, a onda uzeo vojnikovu snažnu strojnicu. Našao je još dva magazina s municijom; sada je bliže ravnoteži u oružju. Čak je moguće da izvuku živu glavu. Da li je McAllister živ? Ili je trenutak na suncu osujećenog birokrata završio vječnom tamom Prioriteti! Zaokružio je zavojitu granicu polja do točke gdje je ušao. Wongova sporadična vatra održavala je trojicu ljudi preostale Shengove elitne patrole na njihovu mjestu; bojali su se pomaknuti. Odjednom ga je nešto natjeralo da se okrene - šum u daljini, svijetla točka u oku. Oboje! Bio je to zvuk automobilskog motora koji se približavao velikom brzinom; točka se pretvorila u pokretni reflektor koji je obasjavao tamno nebo. Iznad stabala što su se uspinjala mogao je naslutiti vozilo - kamion - s reflektorom montiranim na kabini; vozilom je upravljala spretna ruka. Kamion je pojurio cestom, sada skriven visokom travom; bio je vidljiv samo sjaj reflektora koji se kretao sve brže prema podnožju brežuljka, niti dvjesto metara niže od Bournea. Prioriteti. Pokret! - Zadrži vatru! - riknuo je Bourne i strelovito promijenio položaj. Trojica vojnika okrenula su se na tlu dok su njihove strojnice rigale vatru. Meci su zasuli prostor iz kojeg se čuo glas. Čovjek iz Meduze je zakoračio. Sve je završilo za nekoliko sekundi dok je snažno oružje rovalo po zemlji i po ubojicama koje su htjele njega ubiti. - Wong! - viknuo je utrčavši na polje. - Poni! Sa mnom! - Za nekoliko je sekundi stigao do tijela McAllistera i Shenga - jedan je još bio živ, drugi leš. Jason se sagnuo iznad analitičara koji je pokretao obje ruke pa najzad ispružio

desnu očajnički nastojeći da nešto pronane. - Mac, da li me čujete? 583 - Dosje! - prošaptao je državni podtajnik. - Uzmite dosje! - Što? - Bourne je pogledao na tijelo Sheng Chou Yanga i na slabom svjetlu mjesečine ugledao posljednju stvar na svijetu za koju bi pomislio da će ugledati. Bio je to Shengov dosje s crnim rubom, jedan od najtajnijih, najeksplozivnijih dokumenata na zemlji. - Tako ti svega! - tiho će Jason posegnuvši za dokumentom. - Slušajte me, analitičaru. - Bourne je podigao glas Page 312 Bourneova nadmoć kad im se Wong pridružio. - Moramo vas maknuti, a to može boljeti, ali nemamo drugog izbora! - Bacio je pogled na Wonga i nastavio. - Tamo je druga patrola koja nam se približava. Rezerva u slučaju hitnoće, a po mom proračunu oni će biti ovdje za manje od dvije minute. Stisnite zube, gospodine podtajniče. Krećemo! Jason i Wong su nosili McAllistera prema helikopteru. Odjednom je Bourne uzviknuo: - Kriste, pričekajte tren! Ne, nastavite - vi ga nosite! - viknuo je kuriru. - Ja se moram vratiti! - Zašto? — prošaptao je podtajnik u agoniji. - Što to radite, sir? - sad je viknuo Wong. - Hrana za revizionisticku misao - viknuo je Jason zagonetno trčeći do tijela Shenga Chou Yanga. Kad je stigao, sagnuo se i gurnuo ravni predmet ispod vojničke bluze mrtva čovjeka. Ustao je i potrčao do letjelice dok je Wong pažljivo, blago stavljao McAllistera preko dvaju stražnjih sjedišta. Bourne je skočio naprijed, izvadio nož i prerezao najlonsko uže kojim je bio vezan pilot, a zatim mu je oslobodio usta. Pilota je uhvatio grč kašlja i hvatanja zraka; prije nego se napad smirio, Jason mu je izdao svoja narenenja. - Kat feiji ba! — viknuo je. - Možete govoriti engleski - dahtao je pilot. - Ja ga govorim tečno. To je bio zahtjev. - U zrak, ti kurvin sine! Odmah! Pilot je pritisnuo prekidače i uključio rotore dok je roj vojnika, jasno vidljivih na svjetlu helikoptera, nagrnuo na polje. Nova je patrola odmah ugledala petoricu mrtvih iz Shengove straže. Patrola je otvorila vatru na letjelicu koja se polako uspinjala. - Sto brže odavde! - grmio je Jason. - Zaštitni oklopi su Shengovi oklopi - mirni će pilot. - Čak će i staklo izdržati jaku vatru. Kamo idemo? - Hong Kong! - uzviknuo je Bourne. Iznenaneno je gledao u pilota koji je sada brzo i snažno dizao letjelicu te se okrenuo prema Jasonu smiješeći se. - Dakako, velikodušni Amerikanci ili dobrostivi Britanci će mi dati utočište,

gospodine? To mi je san iz duhova! 584 - Neka sam proklet - rekao je čovjek iz Meduze kad su dosegli prvi sloj niskih oblaka. - Ovo je najdjelotvornija ideja, sir - rekao je Wong iz sjene stražnjeg dijela helikoptera. - Kako vam je to palo na pamet? - Već je jednom bilo uspješno - reče Jason pripalivši cigaretu. - Povijest - čak i nedavna - obično se ponavlja. - Gospodine Webb? - prošaptao je McAllister. - Što je, analitičaru? Kako se osjećate? - To nije važno. Zašto ste se vratili - vratili Shengu? - Da mu dam oproštajni poklon. Bankovnu knjižicu. Povjerljivi broj na kajmanskim otocima. - Što? - Nikome od nje nikakve koristi. Imena i brojevi računa su izrezani. Ali će biti zanimljivo vidjeti kako će prave vlasti Kine reagirati na njezino postojanje. Slažete li se? 585 38 Edward Newington McAllister, na štakama, dohramao je u nekad impresivnu radnu sobu stare kuće na Victoria Peaku čiji je veliki vrt okrenut prozoru sada bio prekriven teškom plastikom; krvoproliće se osjećalo u zraku. Ambasador Ravmond Havilland gledao je u državnog podtajnika kad je ovaj bacio Shengov dosje na stol. - Mislim da je ovo nešto što ste izgubili - rekao je analitičar iskosivši štake da bi s mukom sjeo. - Doktori mi kažu da vam rane nisu kritične - rekao je diplomat. - Drago mi je. - Vama je drago? Tko ste vi, do vraga, da vam je tako kraljevski drago? - Na neki način - zvuči arogantno, ako hoćete - ali ja to mislim. Ono što ste učinili sasvim je izuzetno, potpuno izvan moje mašte. - U to sam siguran. - Podtajnik je promijenio položaj da bi olakšao položaj ranjenog na naslonjaču stolice. - Zapravo, ja to nisam učinio. On je to učinio. - Vi ste to omogućili, Edwarde. - Bio sam izvan svog elementa - mog teritorija, da tako kažem. Ti ljudi rade ono o čemu mi ostali možemo samo sanjati, fantazirati ili što možemo gledati na platnu ne vjerujući nijedan trenutak u to što vidimo jer je tako nepojmljivo Page 313 Bourneova nadmoć nevjerojatno. - Ne bismo imali takvih snova, niti bismo fantazirali, niti bi nas hipo-notizirala ta domišljatost da osnove svega toga nisu u ljudskom iskustvu.

Oni čine najbolje ono što rade najbolje, kao što i mi radimo najbolje ono što radimo. Svakom njegov teritorij, gospodine podtajniče. McAllister je zurio u Havillanda, a pogled mu nije pokazivao sklonost kompromisu. - Kako se to dogodilo? Kako su se domogli dosjea? - Druga vrst teritorija. Profesionalac. Ubijena su tri mladića, prilično strašno. Probili su se u neprobojni trezor. 586 - Nema opravdanja! - Suglasan - rekao je Havilland; nagnuo se i odjednom povisio glas. - Kao što su i vaše akcije bez opravdanja, neoprostive! Sto u ime Boga mislite da ste vi kad ste učinili ono što ste učinili? Koje pravo ste imali da stvari uzmete u svoje ruke - neiskusne ruke? Prekršili ste svaku zakletvu koju ste položili u službi svoje vlade! Otpust je neprimjeren! Trideset godina zatvora bila bi prikladnija kazna za vaše zločine! Imate li ikakvu predodžbu o onome što se moglo dogoditi? Rat koji bi gurnuo Daleki istok - i svijet - u pakao! - Učinio sam što sam učinio jer sam to mogao. To je lekcija koju sam naučio od Jasona Bournea, našeg Jasona Bournea. Bez obzira na sve, primite moju ostavku, gospodine ambasadore. Stupa na snagu odmah - ukoliko me ne namjeravate optužiti. - I pustiti vas odriješena? - Havilland se sručio na naslonjač. - Ne budite smiješni. Razgovarao sam s Predsjednikom i on je suglasan. Vi postajete predsjednik Vijeća nacionalne sigurnosti. - Predsjednik? Ja nisam za to! - S vašom osobnom limuzinom i svim drugim sranjima. - Ja neću znati što kazati! - Vi znadete misliti, a ja ću biti uz vas. - Ne znam što reći. - Opustite se. Samo procjenjujte. I kažite nama koji govorimo što da kažemo. Tu je prava moć, znate. Ne u onima koji govore, već u onima koji misle. - Sve je to tako neočekivano, tako... - ... tako zasluženo, gospodine podtajniče - prekinu ga diplomat. - Mozak je divna stvar. Nemojmo ga nikad podcjenjivati. Usput, doktor mi kaže da će se Lin Wenzu provući. Ne služi se više lijevom rukom, ali će živjeti. Uvjeren sam da ćete imati preporuku koju ćete proslijediti MI-6 u Londonu. Oni će je uvažiti. - Gospodin i gospona Webb? Gdje su oni? - Na Havajima, već ovog trenutka. S doktorom Panovom i gospodinom Conklinom, dakako. Bojim se da oni ne misle predobro o meni. - Gospodine ambasadore, za to niste dali dovoljno razloga. - Možda i nisam, ali to i nije moj posao. - Mislim da vas razumijem. Sada. - Nadam se da će vaš Bog biti milostiv prema ljudima kao što ste vi i ja,

Edward. Meni nije stalo da se susretnem s njim ako njemu nije stalo. - Uvijek ima prostora za oproštaj. 587 - Doista? Onda mi ne bi bilo stalo da ga upoznam. Ispalo bi da je on varalica. - Zašto? - Zato što je pustio i bacio na svijet rasu krvoždernih vukova koji ne misle i kojima nije ni najmanje stalo da pleme preživi, već samo oni. Teško da je to savršen Bog, zar ne? - On jest savršen. Mi smo nesavršeni. - Onda je to za nj samo igra. On postavlja svoja ostvarenja na mjesto, a onda iz čiste zabave gleda kako se ona dižu u zrak. On nas promatra dok se dižemo u zrak. - To su naši eksplozivi, gospodine ambasadore. Mi imamo slobodnu volju. - Prema Bibliji, menutim, sve je Božja volja, nije li tako? Neka se vrši njegova volja. - To je sivo područje. - Savršeno! Jednog biste dana doista mogli postati državni tajnik. - Ne mislim tako. - Niti ja - suglasio se Havilland. - Ali u menuvremenu, mi radimo svoj posao - držimo dijelove u cjelini, zaustavljamo svijet da se sam ne uništi. Hvala dusima, kao što kažu ovdje na Istoku, što postoje ljudi kao što ste vi, ja, Jason Bourne / David Webb. Mi stalno odganamo trenutak Armageddona za dan kasnije. Sto se dogana kad nas nema ovdje? Njezina duga kestenjasta kosa pala mu je preko lica, tijelo joj je bilo Page 314 Bourneova nadmoć pritisnuto o njegovo, njezine usne pored njegovih. David je otvorio oči i nasmiješio se. Kao da nije bilo košmara koji je oštro prekinuo njihove živote, kao da nije bilo nasilja koje im je bilo nametnuto i dovelo ih do ruba ponora u kojem su bili užas i smrt. Bili su zajedno, a sjajna ugoda te zbilje ispunjavala ga je dubokom zahvalnošću. Bilo je, a to je dovoljno - više nego je ikad smatrao mogućim. Stao je rekonstruirati doganaje posljednja dvadeset četiri sata i osmijeh mu se proširio, kratki smijeh mu je pobjegao iz grla. Okolnosti nisu nikad kao što bi trebale da budu, nikad kao što ih čovjek očekuje. On i Mo Panov su se vraški napili za vrijeme leta iz Hong Konga do Havaja dok je Alex Conklin pio ledeni čaj ili ≫club sodu≪ 4 /// bilo što drugo što novoreformirani pijanci žele pokazati drugima da sada piju - nikakva predavanja već tiho mučeništvo. Marie je držala glavu glasovitog doktora Panova dok je taj psihijatar povraćao u zagušujuće malom toaletu britan- Novo pomodno piće u SAD-u sa sodom i malom količinom vina, raznih okusa. (op.

prev.) 588 skog vojnog zrakoplova; pokrila je Moa pokrivačem kad je pao u mrtvi san. Ona je nježno, ali odlučno odbila muževljeve zaljubljene istupe, ali je to odbijanje naplatila kad su ona i već otriježnjeni muž stigli u hotel u Kahali. Sjajna, luda noć ljubavi o kojoj adolescenti sanjaju, noć koja je isprala užase more. Alex? Da, sjetio se. Conklin je iz Oahua poletio prvim komercijalnim letom do Los Angelesa i Washingtona. ≫Ima glava koje treba razbiti≪, tako se on izrazio. ≫I namjeravam ih razbiti≪. Alexander Conklin je imao novu misiju u svom raskidanom životu. Zove se odgovornost. Mo? Morris Panov? Pokora idi-mi-doni-mi psihologa i šarlatana njegove profesije? On je iza susjednih vrata i nesumnjivo liječi glavobolju i mučninu, rezultate najvećeg pijančevanja u svom životu. - Smijao si se - prošapće Marie zatvorenih očiju, gnijezdeći lice uz njegov vrat. - Sto je baš tako smiješno? - Ti, ja, mi - sve. - Tvoj osjećaj za humor je izvan mog poimanja. S druge strane, mislim da slušam čovjeka koji se zove David. - To je sve što ćeš od mene čuti u budućnosti. Začu se kucanje na vratima, ne na vratima sobe, već na susjednim. Panov. Webb je ustao iz kreveta, brzo je otišao u kupaonicu i zgrabio ručnik omotavši ga oko golog struka. - Samo sekundu, Mo! - viknuo je i pošao k vratima. Morris Panov, blijeda, ali staložena lica, stajao je s kovčegom u ruci. - Mogu li ući u hram Erosa? - U njemu si, prijatelju. - Uvjeren sam. Dobar dan, draga moja - rekao je psihijatar, obrativši se Marie u krevetu dok je prilazio stolici pokraj staklenih vrata koja vode na balkon s kojeg puca vidik na havajsku plažu. - Bez uzbunenja, molim, nemojte pripremati jelo, a ako izinete iz kreveta, ne brinite ni o čemu. Ja sam doktor, mislim. - Kako si ti, Mo? - upita ga Marie navukavši plahtu preko sebe. - Mnogo bolje nego sam bio prije tri sata, ali ti ne bi mogla znati ništa o tome. Ti si zalunujuće pri pameti. - Bio si prenapet, trebalo je da se olabaviš. - Ako naplaćuješ sto dolara po satu, ljupka ladv, ja ću založiti kuću i potpisati pet godina terapije. - Htio bih da se to definira - rekao je David nasmijavši se. Sjeo je nasuprot Panovu. - Zašto kovčeg? 589 - Odlazim. Imam pacijente u Washingtonu, a svina mi se misliti kako sam im potreban.

Tišina je bila ganutljiva. David i Marie Webb su gledali u Morrisa Panova. - Sto da kažemo, Mo? - upita ga Webb. - Kako da to kažemo? - Vi ne govorite ništa. Ja ću govoriti. Marie je bila ozlijenena, povrijenena izvan granica normalne izdržljivosti. Ali je njezina izdržljivost izvan normalne i ona zna kako treba postupati u takvoj situaciji. Možda je to prekomjerno, ali toliko očekujemo od odrenenih ljudi. To nije pravedno, ali je tako. - Morala sam preživjeti, Mo - rekla je Marie gledajući u svog muža. - Morala sam ga vratiti. Tako je bilo. - Ti, Davide. Ti si prošao kroz traumatiziraj uče iskustvo, ono s kojim samo ti možeš izaći na čistinu pa ti nije potrebno nikakvo moje sroljavo naklapanje da bih ti otvorio oči. Ti si ti sada, a ne netko drugi. Jason Bourne je otišao. Ne može se vratiti. Gradi svoj život kao David Webb Page 315 Bourneova nadmoć - usredotoči se na Marie i Davida - to je sve što ima i što bi trebalo biti. A ako ti se u bilo kojem trenutku vrate tjeskobe - vjerojatno neće, ali bih cijenio ako ih nekoliko proizvedeš - nazovi me i ja ću uzeti prvi avion za Maine. Volim vas oboje, a Marijina pirjana govedina je izvanredna. Zalaz sunca. Sjajni narančasti krug što se smjestio na vrhu zapadne polutke polako je nestajao u Tihom oceanu. Hodali su plažom čvrsto stegnutih ruku dok su im se tijela dodirivala - tako prirodno, tako pravo. - Što se radi kad postoji dio tebe koji mrziš? - upitao je Webb. - Prihvati ga - odgovorila je Marie. - Svi imamo tamnu stranu, Davide. Htjeli bismo je zanijekati, ali ne možemo. Tu je. Možda ne možemo postojati bez nje. Tvoja je legenda nazvana Jason Bourne, i to je sve. - Ja ga se gnušam. - On te vratio k meni. Jedino je to važno.