cv

Kratki tematski pregled Izvješćivanje o održivosti: pregled stanja u institucijama i agencijama EU-a

lipanj 2019.

HR

2

Sadržaj

Odlomak

Sažetak I. – VIII.

Uvod 01. – 21. Održivi razvoj i održivost 01. – 05.

Izvješćivanje o održivosti 06. – 11.

Razlozi za izvješćivanje o održivosti 12. – 14.

Što uvrstiti u izvješća o održivosti i gdje ih objaviti 15. – 21.

Opseg pregleda i pristup 22. – 25.

Preduvjeti za izvješćivanje o održivosti 26. – 43. Angažiranje dionika 27. – 28.

Izrada strategije 29. – 38.

Uključivanje 39. – 43.

Izvješćivanje o održivosti u institucijama i agencijama EU-a 44. – 66. Izvješćivanje o uspješnosti na razini Komisije 47. – 53.

Izvješće Eurostata o napretku u ostvarenju ciljeva održivog razvoja u kontekstu EU-a 54. – 56.

Informacije o održivosti koje pružaju institucije i agencije EU-a 57. – 66.

Revizija informacija o održivosti 67. – 72.

Izazovi u vezi s izvješćivanjem o održivosti u institucijama i agencijama EU-a 73. – 82.

3

Prilozi Prilog I - Pristup i metodologija

Prilog II - Informacije povezane s održivošću koje su objavile ili prikupile institucije i agencije EU-a

Pokrate i kratice

Pojmovnik

Bilješke

Revizorski tim

4

Sažetak I Europska unija obvezala se na provedbu Programa održivog razvoja do 2030. i postizanje 17 ciljeva održivog razvoja koji su predviđeni tim programom. U okviru ovog pregleda ispituje se izvješćivanje o postizanju ciljeva održivog razvoja i održivosti na razini EU-a te izvješćivanje na razini pojedinačnih institucija i agencija EU-a.

II Izvješćivanje o održivosti sastoji se od mjerenja, objavljivanja informacija te preuzimanja odgovornosti pred unutarnjim i vanjskim dionicima za uspješnost organizacije u pogledu postizanja cilja održivog razvoja. Izvješćivanje o održivosti istovremeno je alat za upravljanje organizacijom i alat za pozivanje na odgovornost. Njime se obuhvaća kako neka organizacija u svojem poslovanju vodi računa o aspektima održivosti, kao i o svojem utjecaju na gospodarstvo, društvo i okoliš.

III Ne postoji posebna zakonska odredba prema kojoj su Komisija i ostale institucije EU-a obvezne pripremati izvješća o održivosti. S obzirom na to da se EU obvezao na postizanje ciljeva održivog razvoja i postizanje održivog razvoja općenito, očekivalo bi se da će izvješćivanje o održivosti biti sastavni dio izvješćivanja o uspješnosti i rezultatima.

IV Ovaj pregled pokazuje da Komisija ne izvješćuje o doprinosu proračuna EU-a i politike EU-a postizanju ciljeva održivog razvoja. Jedina je iznimka područje vanjskog djelovanja u kojem je Komisija počela prilagođavati svoj sustav izvješćivanja o uspješnosti vodeći računa o ciljevima održivog razvoja i pitanju održivosti. Komisija je nedavno objavila dokument za razmatranje u kojem opisuje svoje odabrane politike povezane s ciljevima održivog razvoja. Ured za statistiku EU-a (Eurostat) objavljuje ukupni opis „napretka ostvarenog prema postizanju ciljeva održivog razvoja u kontekstu EU-a”. Međutim, u tom se opisu ne pokušavaju mjeriti doprinos politike i proračuna EU-a provedbi Programa održivog razvoja do 2030.

V Tijekom ovog pregleda također je utvrđeno da većim dijelom još nisu uspostavljeni preduvjeti za korisno izvješćivanje o održivosti. Komisija je objavila dokument za razmatranje u kojem se iznose scenariji za održivu Europu, ali trenutačno ne postoji strategija EU-a koja bi obuhvaćala ciljeve održivog razvoja do 2030.

VI U okviru ovog pregleda ispitivalo se kako institucije (osim Komisije) i agencije EU-a izvješćuju o održivosti. Sud je utvrdio da izvješća o održivosti objavljuje jedna institucija EU-a – Europska investicijska banka, te jedna agencija EU-a – Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo. Ostale institucije i agencije EU-a prikupljaju određene

5

informacije u vezi s održivošću te ih katkad objavljuju. Međutim, te se informacije ne objavljuju na jednom mjestu i ne obuhvaćaju sve aspekte održivosti. Povezane informacije odnose se na to kako upravljanje organizacijom utječe na održivost, a ne na način na koji je organizacija uklopila pitanje održivosti u svoju cjelokupnu strategiju i poslovanje.

VII U ovom se pregledu ističu koristi od toga da organizacije izvješćuju o održivosti i opisuju razvojne promjene u reviziji izvješća o održivosti. Također se iznose primjeri iz prakse država članica, kako u privatnom tako i u javnom sektoru.

VIII Sud izdvaja četiri izazova u vezi s izvješćivanjem o održivosti u institucijama i agencijama EU-a:

o izrada strategije EU-a za razdoblje nakon 2020. kojom bi se obuhvatili ciljevi održivog razvoja i održivost

o uklapanje pitanja održivosti i ciljeva održivog razvoja u proračun i okvir uspješnosti EU-a

o razrada izvješćivanja o održivosti u institucijama i agencijama EU-a

o veća pouzdanost izvješća o održivosti kao rezultat obavljanja revizija.

6

Uvod

Održivi razvoj i održivost

01 Održivi razvoj obično se definira kao „razvoj kojim se odgovara na potrebe današnjice, a da se pritom ne umanji sposobnost budućih generacija da odgovore na vlastite potrebe”1.

02 Pod tim se pojmom podrazumijeva sveobuhvatan pristup kojim se povezuju tri stupa održivosti: socijalna održivost, gospodarska održivost i održivost u pogledu okoliša2. Takvo integriranje ne znači nužno kompromis između gospodarskog razvoja i razvoja u pogledu okoliša3. Štoviše, održivi razvoj može dovesti do otvaranja novih radnih mjesta i do rasta4.

03 S obzirom na sve veću svijest o negativnom utjecaju klimatskih promjena na gospodarstva i društva, pri čemu različite dijelove društva klimatske promjene pogađaju na različite načine, sve se veća pozornost pridaje pitanju održivosti5. To pokazuje kako su socijalna i gospodarska održivost te održivost u pogledu okoliša usko povezane. Europski centar za političke strategije, koji djeluje kao centar Komisije za strateško promišljanje, istaknuo je da je neprepoznavanje te povezanosti jedan od glavnih rizika za održivu budućnost EU-a6.

04 Opća skupština Ujedinjenih naroda donijela je Program održivog razvoja do 2030.7 i povezanih 17 ciljeva održivog razvoja, što je dalo znatan poticaj održivom razvoju diljem svijeta. Ciljevi održivog razvoja (slika 1.) temelje se na tri dimenzije održivosti te uključuju elemente gospodarskog razvoja, socijalne uključenosti i održivog upravljanja okolišem8. Za razliku od njihovog prethodnika – milenijskih razvojnih ciljeva – ciljevi održivog razvoja univerzalni su i odnose se na sve zemlje.

7

Slika 1. – 17 ciljeva održivog razvoja

Izvor: https://www.un.org/sustainabledevelopment/news/communications-material/. © Ujedinjeni narodi.

05 Europska unija i njezine države članice9 obvezale su se na provedbu Programa održivog razvoja do 2030. i davanja doprinosa postizanju ciljeva održivog razvoja. Nadalje, pitanje održivog razvoja navodi se u Ugovorima EU-a (okvir 1.).

8

Okvir 1.

Predanost EU-a održivom razvoju i razumijevanje održivog razvoja

Nakon što se obvezala na provedbu Programa održivog razvoja do 2030., Komisija je izjavila da je: „ EU […] predan razvoju kojim se odgovara na potrebe današnjice, a da se pritom ne umanji sposobnost budućih generacija da odgovore na vlastite potrebe. Dostojanstven život za sve u okviru ograničenja planeta, u kojem su usklađeni gospodarsko blagostanje i učinkovitost, miroljubiva društva, socijalna uključenost i odgovornost za zaštitu okoliša suština je održivog razvoja.”

Budući koraci za održivu europsku budućnost – europske mjere za održivost

Održivi razvoj već je uvršten kao jedan od ciljeva u Ugovore EU-a prije donošenja Programa održivog razvoja do 2030.

EU „radi na održivom razvoju Europe koji se temelji na uravnoteženom gospodarskom rastu i stabilnosti cijena, visoko konkurentnom socijalnom tržišnom gospodarstvu, s ciljem pune zaposlenosti i društvenog napretka, te visokoj razini zaštite i poboljšanja kvalitete okoliša… [i] doprinosi […] održivom razvoju Zemlje…”

Članak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU)

Održivi razvoj važan je element ciljeva u okviru vanjskog djelovanja EU-a u kojem bi EU trebao:

(d) podupirati održivi gospodarski i socijalni razvoj te razvoj zaštite okoliša u zemljama u razvoju, prvenstveno radi iskorjenjivanja siromaštva

Članak 21. stavak 2. UEU-a

Izvješćivanje o održivosti

06 Izvješćivanje o održivosti sastoji se od mjerenja, objavljivanja informacija te preuzimanja odgovornosti pred unutarnjim i vanjskim dionicima za uspješnost organizacije u pogledu postizanja cilja održivog razvoja. Njime se obuhvaća kako neka organizacija u svojem poslovanju vodi računa o aspektima održivosti, kao i o svojem utjecaju na gospodarstvo, društvo i okoliš. Globalna inicijativa za izvješćivanje (GRI), ključni dionik u pružanju potpore takvom razvoju koji stoji iza najčešće upotrebljavanih standarda10, definira izvješćivanje o održivosti kao „izvješće koje objavljuje poduzeće ili organizacija o utjecaju svojih svakodnevnih aktivnosti na gospodarstvo, društvo i okoliš. U izvješću o održivosti prikazuju se vrijednosti organizacije i model upravljanja organizacijom, kao i poveznica između strategije organizacije i njezine predanosti postizanju održivog gospodarstva na globalnoj razini”11. U izvješćima o održivosti koje sastavljaju poduzeća sve se više uzimaju u obzir ciljevi održivog razvoja12.

9

07 Izvješćivanje o održivosti korijene vuče iz privatnog sektora te se polako širi i na javni sektor u kojem izvješća mogu sastavljati državna poduzeća ili tijela. U ovom se pregledu navode primjeri iz privatnog sektora te se tako nastoje pokazati razvojne mogućnosti izvješćivanja o održivosti. U privatnom se sektoru za izvješćivanje o održivosti upotrebljavaju različiti pojmovi: „izvješćivanje o nefinancijskim informacijama”, „izvješćivanje o društveno odgovornom poslovanju”, „izvješćivanje o okolišu, društvu i upravljanju”. Ono je također sastavni dio „proširenog vanjskog izvješćivanja” i „integriranog izvješćivanja”. Pojam koji se upotrebljava u ovom pregledu je „izvješćivanje o održivosti”.

08 Unatoč gore navedenoj sveobuhvatnoj definiciji, izvješća o održivosti u privatnom sektoru uvelike se razlikuju, od izvješćivanja samo o odabranim utjecajima poduzeća na okoliš, npr. potrošnji vode, do izvješćivanja o općenitijem uključivanju održivosti u poslovne procese poduzeća u cjelini, npr. kako klimatske promjene utječu na smanjenje dostupnosti vode i ugrožavaju model poslovanja poduzeća13. Na slici 2. prikazuju se te dvije perspektive: učinak koji organizacija svojim poslovanjem može imati na klimatske promjene i učinak koji klimatske promjene mogu imati na poslovanje poduzeća.

Slika 2. – Dvije perspektive izvješća o održivosti na primjeru klimatskih promjena14

Izvor: Sud, na temelju savjetodavnog dokumenta Komisije o ažuriranju neobvezujućih smjernica o nefinancijskom izvješćivanju.

09 EU je Direktivom 2014/95 za određena velika poduzeća propisao obvezu izvješćivanja o nefinancijskim informacijama povezanima s određenim minimalnim informacijama o održivosti (okvir 2.). Primjeri izvješćivanja u javnom sektoru i izvješćivanja državnih poduzeća mogu se pronaći u određenim državama članicama15 (okvir 3.).

utjecaj klimatskih promjena na organizaciju

utjecaj organizacije na klimatske promjene

10

Okvir 2.

Direktivom EU-a 2014/95 uvedena je obveza izvješćivanja za određena velika poduzeća16

U ovom trenutku EU je propisao obvezu izvješćivanja o informacijama u vezi s održivošću za velika tijela od javnog interesa. Ta se obveza ukupno odnosi na otprilike 7400 navedenih poduzeća, banaka, osiguravajućih društava i ostalih subjekata koje su utvrdile države članice17. U skladu s Direktivom, riječ je uglavnom o velikim poduzećima s više od 500 zaposlenih.

Prema studiji Globalne inicijative za izvješćivanje, mreže CSR Europe i organizacije Accountancy Europe o provedbi Direktive, neke države članice proširile su opseg Direktive18. Na primjer, Švedska je snizila prag s 500 na 250 zaposlenika, dok su i u Švedskoj i u Danskoj velika poduzeća obvezna sastavljati izvješća o nefinancijskim informacijama. Ista obveza vrijedi i za poduzeća u Španjolskoj s prometom od 2 milijarde eura i 4000 zaposlenika. U nekim državama članicama ta obveza postoji za poduzeća pod kontrolom države i velike općine19.

Nekoliko država članica tu je obvezu proširilo na mirovinske fondove i društva za upravljanje imovinom20. Ujedinjena Kraljevina i Luksemburg, zemlje s najvećim industrijama investicijskih fondova u EU-u, nisu poduzele taj korak.

Za vrste informacija o održivosti koje se uključuju u izvješća vidi odlomak 18.

Okvir 3.

Izvješćivanje o održivosti u državnim poduzećima u Švedskoj

Državna poduzeća u Švedskoj još od 2008. godine izvješćuju o utjecaju koji održivost ima na njihovo poslovanje, kao i o vlastitom utjecaju na održivost. 47 švedskih državnih poduzeća ukupne vrijednosti od 53,3 milijarde eura obvezno je u svojim godišnjim izvješćima navoditi informacije o postavljenim financijskim i nefinancijskim ciljnim vrijednostima, svojoj uspješnosti i načinu na koji općenito pristupaju aspektima održivosti. U skladu s politikom o državnom vlasništvu iz 2017. državna poduzeća „trebala bi analizirati globalne ciljeve održivosti iz Programa održivog razvoja do 2030. kako bi utvrdila na koje ciljeve svako poduzeće ima utjecaj i kojima doprinosi svojim poslovanjem”.

10 Program održivog razvoja do 2030. potiče vlade da na dobrovoljnoj osnovi šalju UN-u nacionalna izvješća o napretku njihovih zemalja ostvarenju ciljeva održivog razvoja. Tema tih izvješća trebala bi biti uspješnost pojedinačnih zemalja u provedbi održivog razvoja. Prema podatcima iz ožujka 2019. takvo su izvješće poslale 24 države

11

članice EU-a od njih 2821. Izvješća se UN-u mogu slati i na razini EU-a te su Vijeće i Parlament zatražili od Komisije da sastavi izvješće za UN22 (odlomak 56.).

11 Na slici 3. pruža se pregled različitih razina izvješćivanja o održivom razvoju.

Slika 3. – Tko može sastavljati izvješća o održivosti?

Izvor: Sud.

Razlozi za izvješćivanje o održivosti

12 U privatnom sektoru poduzeća izvješćuju o održivosti uglavnom na zahtjev ulagača, civilnih društava i potrošača. Financijska tržišta i ulagači sve više stavljaju pritisak na poduzeća da pruže informacije o rizicima povezanima s održivošću. Razlog je taj što se rizici povezani s održivošću sve više smatraju financijskim rizicima. Primjerice, ako poduzeća objave informacije o rizicima povezanima s klimatskim promjenama, to ulagačima omogućuje da bolje procijene vrijednost ulaganja i imovine, a samim time i da djelotvornije donose odluke u vezi s poslovanjem23.

Politički forum UN-a na visokoj razini

Parlament i drugi dionici

vlasnici, donositelji odluka i sl.

Izvješćivanje na nacionalnoj razini

izvješća vlada država članica

Izvješćivanje na razini EU-a

izvješća Europske komisije

Izvješćivanje na razini organizacije

izvješća:• privatnih poduzeća• neprofitnih organizacija• javnih organizacija

(sveučilišta, bolnica i sl.)• pojedinačnih institucija i

agencija EU-a

12

13 Poslovni i javni sektor imaju različite pokretače – poduzećima je krajnji cilj ostvariti dobit, dok je zadaća javnog sektora stvarati javna dobra. Međutim, i jednima i drugima krajnje je važno zadovoljstvo dionika, te stoga motivacija za izvješćivanje i koristi koje se njime ostvaruju mogu biti slične u oba ta sektora. Na slici 4. prikazuju se različiti razlozi s obzirom na dvije temeljne svrhe izvješćivanja: (1) alat za upravljanje i (2) alat za pozivanje uprave ili organizacije na odgovornost.

14 Ukupno gledajući, „izvješćivanjem o održivosti u javnom sektoru pruža se okvir za povezivanje financijske uspješnosti s načinom na koji organizacija upotrebljava znatne resurse i odnose o kojima ovisi te utjecajem koji ima na njih”24. Zahtijevanjem da javna organizacija izvješćuje o ključnim aspektima svoje uspješnosti može se povećati transparentnost i odgovornost te pružiti smjernice za upravljanje i etičko postupanje25.

Slika 4. – Unutarnji i vanjski razlozi za izvješćivanje o održivosti

Izvor: Sud.

Što uvrstiti u izvješća o održivosti i gdje ih objaviti

15 Za donošenje odluka o tome što objaviti ključan je pojam „značajnosti” ili „materijalnosti”. Očekuje se da će se objavljivati samo „značajna” ili važna pitanja, stoga se pružene informacije mogu osjetno razlikovati od organizacije do organizacije, ovisno o tome što one procijene značajnim. Za razliku od financijskog izvješćivanja u kojem je značajnost definirana u financijskom smislu, u izvješćivanju o održivosti definicija značajnosti složenija je, a katkad i apstraktnija (okvir 4.).

Izvješćivanje kao alat za upravljanjeunutarnja motivacija

Izvješćivanje kao alat za pozivanje na odgovornost

vanjska motivacija

• poboljšati upravljanje rizikom• uštedjeti resurse i novac• dobiti bolje informacije za donošenje

odluka• poboljšati zadovoljstvo zaposlenika

• poboljšati komunikaciju s dionicima• poboljšati odgovornost i

transparentnost• stvoriti pozitivan imidž koji ulijeva

povjerenje• izgraditi povjerenje

13

Okvir 4.

Različite definicije značajnosti u financijskom i nefinancijskom izvješćivanju

Kad je riječ o financijskom izvješćivanju, EU „značajne” ili „materijalne” informacije definira kao „status informacije u slučaju kada se za njezin izostanak ili pogrešno prikazivanje može razumno očekivati da će utjecati na odluke koje donose korisnici na osnovi financijskog izvještaja poduzeća. Materijalnost pojedinačnih stavki ocjenjuje se u kontekstu drugih sličnih stavki.”26

Kad je riječ o nefinancijskom izvješćivanju, značajne su one informacije koje se objavljuju „u mjeri nužnoj za razumijevanje razvoja, poslovnih rezultata i položaja poduzeća te učinka njegovih aktivnosti”27.

Prema Globalnoj inicijativi za izvješćivanje izvješća o održivosti trebala bi obuhvaćati „aspekte: u kojima se odražavaju važni utjecaji na gospodarstvo, društvo i okoliš ili koji znatno utječu na procjenu i odluke dionika”28. To znači da bi se značajnost organizacije trebala dodatno procijeniti na temelju toga što dionici smatraju značajnim za tu organizaciju (npr. mišljenje ulagača).

16 U okviru 5. prikazuje se što nefinancijsko izvješćivanje može značiti u praksi.

Okvir 5.

Nefinancijsko izvješćivanje u banci i u pivovari

Banka možda neće smatrati potrošnju vode u svojim uredima i podružnicama značajnim pitanjem koje je potrebno uključiti u njezino izvješće o upravljanju (ili „izvješće o poslovodstvu”). Istodobno značajnim može smatrati informacije o utjecaju projekata koje financira na društvo i okoliš kao i svoju ulogu u podupiranju realnog gospodarstva grada, regije ili zemlje29.

Pivovara, s druge strane, može smatrati potrošnju vode u procesu proizvodnje piva značajnom informacijom koju je potrebno uključiti u svoje izvješće o upravljanju. Može također objaviti kakav su učinak klimatske promjene imale na njezino poslovanje zbog moguće nestašice vode na različitim proizvodnim lokacijama.

17 Kako bi se pojasnilo koja su pitanja značajna i što bi mogli biti relevantni gospodarski i socijalni aspekti te aspekti u vezi s okolišem, nekoliko je organizacija izradilo smjernice (odnosno, standarde koji se provode na dobrovoljnoj osnovi). Primjeri takvih organizaciju su: Globalna inicijativa za izvješćivanje, Vijeće za integrirano izvješćivanje i organizacija Sustainability Accounting Standards Board. Od navedenih smjernica najčešće se upotrebljavaju one Globalne inicijative za izvješćivanje. 2019. godine uspostavljena je platforma „Corporate Reporting Dialogue”

14

na kojoj se okuplja nekoliko navedenih organizacija30 u svrhu bolje usklađenosti među okvirima radi lakšeg sastavljanja izvješća i u svrhu poboljšanja informacija sadržanih u tim izvješćima koja se sastavljaju za ključne dionike, posebice ulagače31.

18 Direktivom EU-a 2014/95 o nefinancijskom izvješćivanju i navedenim smjernicama Komisije dopušta se uporaba tih već postojećih okvira32. Izvješće mora uključivati barem „okolišna, socijalna i kadrovska pitanja, poštovanje ljudskih prava, borbu protiv korupcije i pitanja u vezi s podmićivanjem”33. Za podskupinu subjekata obvezno je i izvješćivanje o raznolikosti (npr. u pogledu spolova).

19 Svrha je Direktive od početka bila obuhvatiti i utjecaj koji poduzeća imaju na održivost i utjecaj koji izazovi u pogledu održivosti imaju na poduzeća. Međutim, istraživanja su pokazala da se izvješća organizacija uglavnom bave ovim prvim aspektom, tj. pitanjima kao što je utjecaj na okoliš. Manje se izvješćuje o tome kako rizici u vezi s održivošću utječu na poduzeća i kako ona te rizike uključuju u svoje modele poslovanja34.

20 Prema savjetodavnom dokumentu Komisije „još postoje znatni nedostatci te je potrebno hitno uvesti daljnja poboljšanja u pogledu broja, kvalitete i usporedivosti objavljenih informacija kako bi se zadovoljile potrebe ulagača i ostalih dionika”35. U skladu s razvojnim promjenama na međunarodnoj razini36 Komisija je u proljeće 2019. obavila javno savjetovanje o smjernicama za provedbu Direktive kako bi se pružile dodatne upute za objavu informacija povezanih s klimatskim promjenama37. Posebni su zakonski akti predloženi za financijski sektor, u kojem je Komisija utvrdila da institucijski ulagači, upravitelji imovinom i financijski savjetnici tijekom procesa ulaganja još uvijek nedosljedno razmatraju čimbenike i rizike u vezi s održivošću38.

21 Organizacija može objaviti informacije u obliku zasebnog izvješća ili kao dio financijskih izvještaja ili godišnjih izvješća, ili ih pak mogu objaviti u nekom drugom obliku. Na primjer, Direktiva EU-a nudi različite mogućnosti odabira te je tek manji dio država članica39 odlučio tražiti objavu informacija u integriranom obliku40. Kad je riječ o odgovornosti i transparentnosti prema dionicima, nekoliko profesionalnih organizacija predlaže da organizacije objavljuju svoje informacije u godišnjim izvješćima, financijskim izvještajima ili u godišnjim izvješćima o upravljanju kako bi se te vrijednosti poboljšale41. Sud je već iznosio preporuke da bi Europska komisija trebala sastavljati jedinstveno izvješće o odgovornosti ili niz izvješća. To bi, među ostalim, trebalo uključivati izvješće o nefinancijskim rezultatima, informacije o aktivnostima te srednjoročne i dugoročne izvještaje o financijskoj održivosti42.

15

Opseg pregleda i pristup 22 U ovom se dokumentu iznosi pregled načina na koji EU i njegove institucije i agencije izvješćuju o održivom razvoju. U okviru ovog pregleda ispituje se izvješćivanje o postizanju ciljeva održivog razvoja na razini EU-a te izvješćivanje o održivosti na razini pojedinačnih institucija i agencija EU-a.

23 Postojala su četiri glavna razloga za obavljanje ovog pregleda:

o Vijeće i Europski parlament pozvali su Komisiju da do 2019. UN-u dostavi izvješće o unutarnjoj i vanjskoj provedbi Programa održivog razvoja do 2030. na razini EU-a43. Europski parlament također je pozvao da se sastavljaju godišnja izvješća o napretku EU-a u provedbi ciljeva održivog razvoja44.

o 2018. bila je prva godina u kojoj su veliki javni subjekti u skladu sa zakonodavstvom EU-a morali podnositi izvješća s informacijama o održivosti45. Imajući u vidu pristup u kojem bi institucije trebale voditi vlastitim primjerom, Sud je ispitivao što su institucije i agencije EU-a napravile po tom pitanju.

o S obzirom na to da se 2030. godina opasno bliži, „države članice, poduzeća i civilno društvo dijele zajedničku svijest o tome da je potreban veći angažman” za ostvarenje ciljeva održivog razvoja46. Izvješćivanje o održivosti moglo bi pomoći da se taj angažman pretvori u stvarno djelovanje.

o Izvješćivanje o održivosti jedna je od ciljnih vrijednosti ciljeva održivog razvoja kojom se potiče poduzeća, posebice velika i međunarodna, da usvoje održivu praksu i integriraju informacije o održivosti u svoj ciklus izvješćivanja.

24 U ovom pregledu Sud ističe preduvjete za korisno izvješćivanje o održivosti i donosi informacije o trenutačnoj praksi izvješćivanja o održivosti u tijelima EU-a. Sud procjenjuje ulogu revizora u tom području i razmatra izazove koji se javljaju s nastojanjem da se izvješćivanje o održivosti ustali kao uspješna praksa.

25 Ovaj pregled nije revizija, već je riječ o pregledu koji se uglavnom temelji na javno dostupnim informacijama. Pregled se temelji na aktivnostima koje je Sud obavio za potrebe godišnjih izvješća i niza tematskih izvješća. Sud je također obavio razgovore i proveo anketu. Za više informacija o metodologiji Suda vidi prilog I.

16

Preduvjeti za izvješćivanje o održivosti 26 Izvješće o održivosti rezultat je jednog procesa. U ovom se dijelu teksta opisuju preduvjeti za korisno izvješćivanje o održivosti koji se temelje na postojećim smjernicama i okvirima. Sud će staviti naglasak na tri ključna preduvjeta:

o angažiranje dionika

o izradu strategije

o uključivanje pitanja održivosti u proračunski proces na temelju ciljnih vrijednosti koje se mjere s pomoću pokazatelja.

Angažiranje dionika

27 Angažiranje dionika ključno je u svim fazama procesa izvješćivanja o održivosti. Komisija je prepoznala važnost mišljenja građana i drugih dionika u procesu donošenja politika EU-a47. Osim Vijeća i Parlamenta koji Komisiju pozivaju na odgovornost, u EU-u postoje i građani, porezni obveznici, poduzeća i civilno društvo koji za institucije i tijela EU-a djeluju kao dionici u procesu izvješćivanja o održivosti (slika 5.).

17

Slika 5. – Dionici procesa izvješćivanja o održivosti

Izvor: Sud, na temelju dokumenta Globalne inicijative za izvješćivanje s osnovnim informacijama (GRI 101).

28 Komisija je uspostavila platformu za ciljeve održivog razvoja s više dionika kako bi se Komisiji i svim dionicima uključenima u provedbu ciljeva održivog razvoja na razini EU-a48 pružila potpora i savjeti, što je jedan od primjera angažiranja dionika iz nedavne prošlosti. Platforma se sastojala od 30 predstavnika civilnog društva te javnog i privatnog sektora49.

Izrada strategije

29 Da bi bilo korisno, izvješćivanje mora biti sastavni dio strateških ciljeva organizacije i njezina čitavog ciklusa poslovanja i donošenja politika. Na taj način održivost postaje sastavni dio okvira upravljanja uspješnošću (slika 6.)50. Informacije iz svakog koraka služe za provođenje sljedećeg koraka te je korištenje informacijama važno tijekom cijelog procesa.

dionici procesa izvješćivanja o

održivosti

zaposlenici

zakonodavac

lokalne zajedniceorganizacije civilnog društva

poslovna zajednica

međunarodna zajednica građani

porezni obveznici

istraživanja i akademska zajednica

18

Slika 6. – Ključni koraci za uključivanje odgovornosti u okvire uspješnosti

Izvor: Sud.

30 Prema OECD-u i Zajedničkom istraživačkom centru EU-a zbog brojnih sinergija i komplementarnosti, ali i potencijalnih kompromisa među ciljevima održivog razvoja51, postoji potreba za sustavnim pristupom kako bi se zajamčila usklađenost politike, utvrdile i razumjele interakcije među blisko povezanim ciljevima te kako bi se njima upravljalo. Sud je ispitao je li EU, odnosno posebice Komisija, uspostavila strategije kojima se utvrđuju ciljevi i ciljne vrijednosti o kojima se treba izvješćivati.

31 Nakon što je 2015. donesen Program održivog razvoja do 2030., Komisija je objavila komunikaciju u kojoj je navela da su ciljevi održivog razvoja već obuhvaćeni mjerama EU-a i općom strategijom EU-a (strategija Europa 2020. i 10 prioriteta Junckerove Komisije)52. Komisija stoga nije smatrala potrebnim da unese izmjene u svoj strateški okvir. Slijedom toga, postojeće ciljne vrijednosti, izuzev nekih povezanih s energijom i klimatskim promjenama53, postavljene su i prate se do 2020., a ne 2030.54

32 Prema informacijama Komisije, jedan od razloga za takav pristup bio je taj što je višegodišnji financijski okvir EU-a za razdoblje 2014. – 2020. već krenuo u provedbu kad je 2015. donesen Program održivog razvoja do 2030. (slika 7.)

kontinuirana upotreba

informacija

procjena rizika

strategija

politike i ciljevi

mjerenje, praćenje i pregled

izvješćivanje i komunikacija

jamstvo

19

Slika 7. – Pravodobnost ključnih strategija EU-a i Programa održivog razvoja do 2030.

Izvor: Sud.

33 Sud je u nekoliko prijašnjih izvješća prepoznao političke poteškoće u pogledu takvih situacija, komentirajući preklapanje i neusklađenost strateških okvira i obveznih razdoblja55. Međutim, kada je 2018. pripreman VFO za razdoblje 2021. – 2027. još uvijek nije postojala ukupna strategija EU-a za razdoblje nakon 2020. Sud je u prošlosti već isticao da prijedlozi za VFO za razdoblje 2021. – 2027. nisu bili utemeljeni na općoj strategiji EU-a ili nizu ciljnih vrijednosti56.

34 Komisija je obavijestila Sud da su, po njezinu mišljenju, politički ciljevi dogovoreni Deklaracijom iz Bratislave iz 2016. i Rimskom deklaracijom iz 2017.57 bili dovoljni za izradu VFO-a za razdoblje 2021. – 2027. U nekim prijedlozima VFO-a u ciljevima instrumenta (npr. Obzor Europa) izravno se upućuje na davanje doprinosa ostvarenju ciljeva održivog razvoja.

35 Europski parlament58, Europsko vijeće59 i Vijeće EU-a60 u nekoliko su navrata pozivali na provedbu strategije za Program održivog razvoja do 2030. I Europski parlament i Vijeće pozvali su 2017. Komisiju da izradi sveobuhvatnu strategiju za provedbu ciljeva održivog razvoja61. Prema mišljenju Vijeća, takva je strategija trebala biti donesena do sredine 2018. kako bi se na njoj temeljile sve politike i programi EU-a, uključujući i srednjoročne i dugoročne ciljne vrijednosti, te kako bi se njome utvrdila vizija Europe za održivu Europu u razdoblju nakon Programa održivog razvoja do 2030. Europsko vijeće smatralo je 2018. da bi dokument za razmatranje koji bi izradila Komisija trebao pripremiti teren za sveobuhvatnu strategiju provedbe 2019.62

Strategija Europa 2020.2010. – 2020.

Junckerova Komisija2014. – 2019.

višegodišnji financijski okvir2014. – 2020.

Program održivog razvoja do 2030.2015. – 2030.

2010. 2015. 2020. 2025. 2030.

20

36 Komisija je u siječnju 2019. objavila „dokument za razmatranje” o održivom razvoju63 koji je izvorno trebao biti objavljen ranije. U dokumentu se iznose tri buduća scenarija kao inspiracija za rad buduće Komisije u pogledu pružanja potpore za napredak prema postizanju održive Europe do 2030.:

(1) sveobuhvatna strategija EU-a za ciljeve održivog razvoja kao vodilja djelovanja EU-a i njegovih država članica

(2) Komisija nastavlja uključivati ciljeve održivog razvoja u sve relevantne politike EU-a, ali bez obvezivanja država članica na djelovanje

(3) stavljanje većeg naglaska na vanjsko djelovanje i konsolidacija postojeće ambicije u pogledu održivosti na razini EU-a.

37 U tom se dokumentu za razmatranje iznose relevantna analiza i podatci. U njemu se iznosi i opis odabranih inicijativa politika koje su povezane s ciljevima održivog razvoja i iznosi koja su područja politika važna za održivi razvoj. Sud smatra da je to korak u pravom smjeru. Međutim, u njemu se prikazuju razvojne promjene u EU-u, a ne učinci politike EU-a i/ili doprinos proračuna EU-a provedbi ciljeva održivog razvoja.

38 U dokumentu se ističu određena područja u kojima je, prema mišljenju Komisije, potrebno uložiti dodatne napore. Međutim, u njemu se ne iznosi analiza nedostataka kojom bi se utvrdilo kako se ciljevi održivog razvoja uklapaju u postojeće prioritete, niti se procjenjuje što se još mora napraviti u smislu politika i zakonodavstva EU-a64. Vijeće je 2017. zatražilo da se provede takva analiza nedostataka te je Parlament, nakon objave dokumenta za razmatranje 2019., i sam uputio taj zahtjev65.

Uključivanje

39 Uključivanje aspekata održivosti u glavne proračunske procese, poslovne ciljeve ili politike još je jedan od preduvjeta za izvješćivanje o održivosti.

40 Komisija je 2016. izjavila da će „uključiti ciljeve održivog razvoja u politike i inicijative EU-a, a za sve će njezine politike održivi razvoj biti osnovno vodeće načelo”66. Komisija je počela pružati određene informacije o tome je li se takvo uključivanje počelo provoditi i kako. Programski izvještaji od 2017. uključuju opće opise (bez pripisivanja financijske vrijednosti) načina na koji programi doprinose ostvarenju ciljeva održivog razvoja. Komisija je 2018. izradila dijagram s odabranim programima potrošnje u odnosu na ciljeve održivog razvoja i istaknula najnovije inicijative. Procijenila je da gotovo svaki program doprinosi ostvarenju jednog cilja održivog

21

razvoja ili više njih67. Međutim, Komisija naglašava da su te informacije iznesene u „komunikacijske svrhe” (a ne u svrhu izvješćivanja). Osim u području vanjskog djelovanja EU-a, ne postoji sustavna analiza ili okvir izvješćivanja o tome kako pojedinačni programi ili dijelovi proračuna doprinose provedbi ciljeva održivog razvoja.

41 Skupina European Think Tanks Group utvrdila je da je Komisija prikazala aspekte održivosti na koristan način u komunikacijske svrhe, ali da to nije pomoglo Komisiji da održivost učini jednim od prioriteta za financiranje sredstvima EU-a u svim područjima politika68. Europski parlament također je pozvao Komisiju na „ poboljšano uključivanje održivog razvoja u sve mehanizme financiranja i proračunske linije”, kao i da „ poveća razinu odgovornosti za ostvarivanje kolektivnih rezultata u okviru VFO-a”69.

42 Uključivanje međusektorskih pitanja (kao što su klimatske promjene ili ravnopravnost spolova) u cjelokupni proračun nije jednostavan zadatak. Sud je u svojem izvješću o uključivanju klimatskih mjera iz 2016.70 istaknuo da uključivanje čak i jednog cilja održivog razvoja (ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba na klimatske promjene) u proračun EU-a sa sobom nosi određene izazove. Istaknuo je potrebu za sveobuhvatnim okvirom za izvješćivanje, s pokazateljima kojima bi se mogla pratiti stvarna potrošnja sredstava na klimatske aktivnosti i povezane rezultate. Ti bi pokazatelji mogli biti relevantni za mjerenje napretka prema ostvarenju ciljeva održivog razvoja povezanih s klimatskim aktivnostima.

43 Ciljevi održivog razvoja mogli bi se upotrebljavati za izradu proračuna, ali i za poboljšanje pokazatelja, evaluaciju proračuna ili praćenje potrošnje (slika 8.). Neke su države članice započele s uključivanjem Programa održivog razvoja do 2030. u svoje proračunske procese. Ciljevi održivog razvoja trenutačno se češće upotrebljavaju za izradu proračuna nego kao alat za upravljanje uspješnošću u dodjeli resursa i povezanim pregovorima.

22

Slika 8. – Kako se ciljevi održivog razvoja mogu upotrebljavati u proračunskom procesu

Izvor: Sud, na temelju dokumenta Integrating SDGs into national budgetary processes (Uključivanje ciljeva održivog razvoja u proračunske procese), Elisabeth Hege, Laura Brimont, Institut du développement durable et des relations internationales, studija br. 5, 18. srpnja 2018.

Priprema proračuna

• upotrijebiti ciljeve održivog razvoja kao alata za donošenje odluka u procesu dodjele resursa

• preoblikovati sustave proračunske klasifikacije

In the budget proposal

• poboljšati opisne informacije kojima se proračun povezuje s ciljevima održivog razvoja

• utvrditi kategorije rashoda s obzirom na ciljeve održivog razvoja

• objaviti niz pokazatelja kao podlogu za političku raspravu o proračunu

Izvršenje i daljnje praćenje proračuna

• poboljšati evaluaciju uspješnosti proračuna

• usmjeriti se na ciljeve održivog razvoja tijekom pregleda uporabe proračuna

• priprema preglednog prikaza izvješćivanja o proračunu za građane

• pratiti uporabu proračuna za određene međusektorske ciljeve održivog razvoja, kao što su spol, klimatske promjene ili prehrana

23

Izvješćivanje o održivosti u institucijama i agencijama EU-a 44 EU se obvezao na ostvarivanje ciljeva održivog razvoja i održivosti, te su provedba ciljeva održivog razvoja i održivosti sastavni dio uspješnosti EU-a i njegovih institucija. Stoga bi se očekivalo da je izvješćivanje o održivosti sastavni dio izvješćivanja o uspješnosti EU-a. Trenutačno ne postoji posebna zakonska odredba prema kojoj su Komisija i ostale institucije EU-a obvezne pripremati izvješća o održivosti.

45 U ovom dijelu dokumenta Sud analizira kako Komisija i ostale institucije i agencije EU-a izvješćuju o aspektima održivosti. Sud utvrđuje pružaju li institucije i agencije EU-a informacije o održivosti u sklopu svojeg okvira izvješćivanja o uspješnosti, u obliku zasebnog izvješća o održivosti ili u nekom drugom obliku.

46 Sud će se u daljnjem tekstu posebno usredotočiti na sljedeća pitanja:

(i) izvješćivanje o održivosti kao dio okvira izvješćivanja kojim se služi Komisija

(ii) izvješća Eurostata i

(iii) izvješća o održivosti koje sastavljaju jedna institucija i jedna agencija EU-a, kao i druge relevantne aktivnosti.

Izvješćivanje o uspješnosti na razini Komisije

47 Izvješćivanje o uspješnosti sustavno je prikupljanje podataka i prikazivanje informacija o provedbi na razini javnih tijela, što uključuje instrumente potrošnje (kao što su bespovratna sredstva) i ostale instrumente (kao što su propisi). Svrha mu je procijeniti djelotvornost i učinkovitost politika uspoređivanjem postignutih rezultata s postavljenim ciljevima i nastalim troškovima (kako financijskim, tako i nefinancijskim troškovima, uključujući troškove za dionike). Kao i sva izvješća o uspješnosti, izvješća o održivosti imaju dvije glavne svrhe: 1) služiti kao alat za pozivanje na odgovornost i 2) služiti kao alat za upravljanje.

48 Svrha je okvira za izvješćivanje o uspješnosti kojim se služi Komisija mjeriti njezinu uspješnost s pomoću ciljeva, ciljnih vrijednosti i pokazatelja. O rezultatima izvješćuje u zasebnom dokumentu (slika 9.). Sud redovito ispituje nekoliko aspekata okvira

  24 

 

uspješnosti koji se prikazuje u nastavku, uključujući i pitanje služi li se uprava tim informacijama71. 

Slika 9. – Okvir za izvješćivanje o uspješnosti kojim se služi Komisija 

 Izvor: Sud. 

49 Izvješćivanje o uspješnosti o proračunu EU‐a obuhvaća sljedeće ključne dokumente:  

(1) programske izvještaje u kojima se prikazuje odnos između programa EU‐a i ciljeva održivog razvoja 

(2) pregled uspješnosti programa u kojem se prikazuju programi potrošnje EU‐a u razdoblju 2014. – 2020. i koji se odnosi na ciljeve održivog razvoja u kontekstu nekoliko programa72 

(3) godišnje izvješće o upravljanju i uspješnosti za proračun EU‐a, u kojem se prikazuje kako se proračunom EU‐a podupire političke prioritete EU‐a. U njemu se ciljevi održivog razvoja uglavnom spominju općenito73 te se u njemu navodi da su oni „uključeni”. U dokumentu se isto tako ističe da programski izvještaji nisu službena izvješća o doprinosu proračuna EU‐a provedbi ciljeva održivog razvoja74 

(4) opće izvješće o aktivnostima Europske unije u kojem se na razini EU‐a prikazuju rezultati postignuti mjerama i proračunom EU‐a. U njemu se ne izvješćuje o doprinosu proračuna ili politika EU‐a provedbi ciljeva održivog razvoja. 

25

50 Osim ova četiri izvješća, postoje i godišnja izvješća o radu u kojima svaka opća uprava Komisije, kao i šest agencija koje Komisija izravno nadzire (izvršne agencije), na godišnjoj razini izvješćuje o svojim postignućima. Većina godišnjih izvješća o radu Komisije iz 2018. koje je Sud pregledao tek se općenito dotiče ciljeva održivog razvoja. Glavne uprave nadležne za vanjsko djelovanje EU-a pružaju najviše informacija o ciljevima održivog razvoja, dok je Sud utvrdio da se ti ciljevi uopće ne spominju u godišnjim izvješćima o radu Glavne uprave za energetiku i Glavne uprave za mobilnost i promet75.

51 Agencije koje nisu pod izravnim nadzorom Komisije (decentralizirane agencije) također objavljuju godišnja izvješća, ali Komisija ne izdaje smjernice o tome kako sastaviti takva izvješća, niti uključuje informacije o uspješnosti tih agencija u svoje godišnje izvješće o upravljanju i uspješnosti. Međutim, te su agencije uspostavile dobrovoljnu mrežu (mrežu za poboljšanje uspješnosti) u okviru koje se izradio popis pokazatelja uspješnosti. U godišnjim izvješćima nekih od agencija za 2017. ciljevi održivog razvoja spominju se tek općenito, ali se niti u jednome ne pružaju sustavne informacije o aspektima održivosti niti se uspješnost tih agencija povezuje s tim ciljevima.

52 Komisija u svojim izvješćima o uspješnosti pruža informacije o aspektima održivosti, ali te informacije nisu prikupljene ni prikazane na sustavan način. Međutim, Komisija mjeri doprinos koji daje provedbi ciljeva održivog razvoja u području vanjskog djelovanja te izvješćuje o tome. Tako je, primjerice, u listopadu 2018. donijela „Revidirani Okvir EU-a za rezultate međunarodne suradnje i razvoja”76. Time se prati praksa u zemljama kao što su Čile, Danska, Francuska, Italija, Nizozemska, Norveška, Portugal i Republika Južna Koreja, u kojima je za međuinstitucijsku koordinaciju u području ciljeva održivog razvoja zaduženo ministarstvo vanjskih poslova77.

53 Prema informacijama Komisije, taj revidirani okvir omogućit će izvješćivanje o tome kako su mjere financirane sredstvima EU-a78 doprinijele provedbi ciljeva održivog razvoja u partnerskim zemljama – u okviru aktualnog VFO-a za razdoblje 2014. – 2020. i sljedećeg VFO-a za razdoblje 2021. – 2027. Isto se tako očekuje da će ga Komisija iskoristiti u sklopu svojeg okvira izvješćivanja, kao i za podnošenje izvješća EU-a i država članica UN-u svake četiri godine (odlomak 56.)79. U dokumentu se ističe da takav okvir temeljen na rezultatima može doprinijeti djelotvornoj provedbi, transparentnosti, odgovornosti i „dosljednom obavještavanju o doprinosu EU-a napretku u ostvarenju ciljeva održivog razvoja u partnerskim zemljama”80.

26

Izvješće Eurostata o napretku u ostvarenju ciljeva održivog razvoja u kontekstu EU-a

54 Eurostat od 2017. izrađuje godišnja izvješća u kojima donosi opis „praćenja napretka u ostvarenju ciljeva održivog razvoja u kontekstu EU-a”81. Svrha je izvješća pružiti kvantitativnu procjenu napretka EU-a u ostvarenju ciljeva održivog razvoja. Međutim, Komisija ne pokušava mjeriti doprinos politike i proračuna EU-a Programu održivog razvoja do 2030.

55 Izvješće Eurostata sadržava informacije o različitim pokazateljima i napretku u pogledu pitanja u vezi s ciljevima održivog razvoja te uključuje podatke za pojedinačne države članice. Pokazatelji koje je Komisija odabrala na temelju savjetovanja s dionicima sačinjeni su uglavnom od statističkih podataka koje su prikupile države članice. Pokazatelji se vrednuju prema ciljnim vrijednostima EU-a za 2020. ili drugim relevantnim ciljevima politike. U izvješću se također ističu mjere EU-a poduzete u okviru određene politike, ali se pokazateljima ne mjeri uspješnost tih mjera EU-a. Neki pokazatelji sa sobom nose određene izazove (slika 6.). Europski parlament pozdravio je izvješće Eurostata kao „korak naprijed u stvaranju snažnog mehanizma EU-a za praćenje”, ali je i istaknuo da „sam Eurostat ne može detaljno obuhvatiti sve dimenzije napretka u pogledu ostvarenja ciljeva održivog razvoja”82. Sud je u prošlosti kritizirao izvješće Eurostata jer se u njemu ne mjeri napredak u njegovoj predanosti postizanju neutralnosti degradacije zemljišta do 2030., na što se obvezao u okviru ciljeva održivog razvoja83.

27

Okvir 6.

Primjer pokazatelja ciljeva održivog razvoja iz 2019. kojima se služi Eurostat

Cilj održivog razvoja 13 – Poduzeti hitne mjere za borbu protiv klimatskih promjena i njihovih učinaka

Napredak se mjeri na temelju sljedećih pokazatelja84:

(1) Emisije stakleničkih plinova iz teritorijalne perspektive (mjereno prema ciljnim vrijednostima za 2020.)

(2) Intenzitet emisija stakleničkih plinova u odnosu na potrošnju energije

(3) Prosječno odstupanje temperature u blizini površine

(4) Gospodarski gubitci zbog klimatskih promjena

(5) Doprinos međunarodnoj obvezi u visini od 100 milijardi dolara za financiranje klimatskih aktivnosti

Izazovi u vezi s tim pokazateljima su sljedeći:

U pogledu pokazatelja br. 1:

(a) Iako je riječ o međunarodno dogovorenom pokazatelju, u radovima centra za strateško promišljanje u okviru Komisije i drugim studijama ističe se da zbog ograničavanja isključivo na takvo mjerenje postoji rizik od toga da se neće uzeti u obzir učinci prelijevanja do kojih dođe kada razvijene zemlje smanje svoje emisije stakleničkih plinova tako što za proizvodnju u sektorima s visokom emisijom plinova angažiraju druge zemlje i zatim uvoze gotove proizvode85

(b) Za smanjenje emisija stakleničkih plinova upotrebljavaju se ciljne vrijednosti za 2020. unatoč tome što postoje ciljne vrijednosti za 2030. i ciljevi za 2050.86 Sud je u prošlosti utvrdio da će za postizanje dugoročnijih ciljnih vrijednosti biti potrebni znatni dodatni napori87

U pogledu izvješćivanja o svim pokazateljima:

(c) Nije moguće izračunati trendove zbog ograničenosti podataka88.

56 Komisija planira iskoristiti izvješće Eurostata, zajedno s izvješćem o učinku vanjskog djelovanja EU-a na ostvarenje ciljeva održivog razvoja89, u svrhe podnošenja izvješća UN-u 2019. To znači da izvješće iz 2019. neće obuhvaćati doprinos proračuna i politika EU-a, osim u području vanjskog djelovanja.

28

Informacije o održivosti koje pružaju institucije i agencije EU-a

57 Sud je utvrdio da izvješće o održivosti objavljuje jedna institucija EU-a (Europska investicijska banka), te jedna agencija EU-a (Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo, vidi okvir 7.).

Okvir 7.

Izvješća o održivosti koja sastavljaju EIB i EUIPO

Izvješće EIB-a

Europska investicijska banka (EIB) jedna je od institucija EU-a i njezino se sjedište nalazi u Luxembourgu. Riječ je o „financijski neovisnoj” instituciji s kapitalom od 243 milijarde eura i preko 3800 zaposlenika90. Kao „banka EU-a” EIB pruža financijska sredstva i savjete o ulaganjima diljem svijeta91. Svoje je prvo izvješće o održivosti objavio 2007.92 te je ono od 2008. nadalje usklađeno sa smjernicama Globalne inicijative za izvješćivanje93.

Posljednje izvješće (2018.) sastoji se od dva dokumenta: izvješća o održivosti94 i skupa standardiziranih informacija o održivosti (eng. Sustainability Reporting Disclosure) za 2018. U prvom se izvješću opisuje pristup koji je EIB zauzeo u pogledu održivog i inovativnog financiranja i ulaganja. U njemu se ističe na koji su način moguće poteškoće u vezi s postizanjem održivosti uključene u procjenu projekata95 te iznose primjeri angažmana dionika i informacije o tome kako zajamčiti odgovornost unutar organizacije.

Drugo izvješće namijenjeno je stručnjacima (analitičarima, nevladinim organizacijama, akademskoj zajednici i sl.) i predstavlja sveobuhvatne, standardizirane informacije o socijalnim i upravljačkim aspektima te aspektima u vezi s okolišem, kao i informacije o uspješnosti EIB-a.

Izvješće EUIPO-a

Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo decentralizirana je agencija EU-a sa sjedištem u Alicanteu (Španjolska). U potpunosti se financira vlastitim sredstvima96, ima proračun od 401 milijuna eura i ukupno broji 995 zaposlenika97. Njezine zadaće uključuju registriranje žigova EU-a i dizajna Zajednice, europsku i međunarodnu suradnju te zaštitu i provedbu prava intelektualnog vlasništva.

Agencija je 2016. uvela okvir za korporativnu održivost, izradila strategiju društveno odgovornog poslovanja i sastavila svoje prvo izvješće o održivosti (za financijsku godinu 2016.) u skladu sa standardima Globalne inicijative za izvješćivanje. Time je EUIPO postao prva agencija EU-a koja je sastavila takvo izvješće o održivosti. Za izvješće za 2017. godinu agencija je dobrovoljno odlučila uskladiti njegov sadržaj s Direktivom EU-a o objavljivanju nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti98.

29

58 EIB i EUIPO su u okviru svojih izvješća o održivosti analizirali i objavili svoje rizike u vezi s održivošću. Svoju su analizu utemeljili na internim razgovorima i razgovorima s vanjskim dionicima. Na slici 10. prikazuje se procjena značajnosti koju je obavio EIB.

Slika 10. – Procjena značajnosti aspekata održivosti

Tumačenje: I dionici i EIB ocijenili su klimu i okoliš izrazito važnima, dok su dionici etiku i integritet ocijenili važnijim nego EIB. Izvor: EIB (2019.): izvješće o održivosti za 2018., str. 11.

59 I izvješće EIB-a i izvješće EUIPO-a sadržavaju informacije o tome kako organizacije vode računa o pitanju održivosti u svojim politikama i aktivnostima, kao i o svojem utjecaju na održivost. Kao što je vidljivo na primjeru iz izvješća EIB-a (okvir 8.), učinak cjelokupnih operacija organizacije može biti daleko veći od učinka samog upravljanja organizacijom.

transparentnost i odgovornost

klimatske promjene i okoliš

onečišćenje i emisije

srednja i mala poduzeća i otvaranje radnih mjesta

biološka raznolikosti i ekosustavi

inovacije i vještine

raznolikost i uključivanje

usavršavanje kadra i učenje

angažiranost zajednice i dionika

borba protiv korupcije

zdravlje i dobrobit

informiranje i kibersigurnost

ljudska prava i ranjive skupinesocijalni standardi i standardi u vezi s okolišem

infrastruktura

etika i integritet

izra

zito

vel

ika

važn

ost

izrazito velik

Važn

ost

za d

ioni

ke

Znatan utjecaj društva na gospodarstvo, okoliš i društvo

značajno

važno

30

Okvir 8.

EIB – ugljični otisak odabranih operacija kreditiranja u usporedbi s učinkom same organizacije

EIB objavljuje informacije o ugljičnom otisku projekata koje financira.

Izvor: Izvješće EIB-a o održivosti za 2017.

U prethodnoj tablici prikazano je da je mjerna jedinica za CO2 milijun tona te da su ukupne apsolutne emisije iznosile 5,2 milijuna tona CO2. U relativnim vrijednostima, financirani projekti znače smanjenje od 2,9 milijuna tona CO2 u usporedbi s alternativama.

Ugljični otisak samog EIB-a kao organizacije iznosio je 22 024 tone CO2.

Na tom se primjeru pokazuje kako analiziranje i izvješćivanje o učinku poslovnih operacija organizacije može biti značajnije od izvješćivanja o učinku koji ima sama organizacija.

60 Ostale institucije i agencije EU-a ne objavljuju izvješća o održivosti, no objavljuju ili barem prikupljaju određene informacije u vezi s održivošću. Međutim, te se informacije ne objavljuju na jednom mjestu i nije zajamčeno da su njima obuhvaćeni svi aspekti održivosti. To je potvrdila i anketa koju je Sud proveo u institucijama i agencijama EU-a.

61 Prikupljene ili objavljenje informacije uglavnom se odnose na to kako upravljanje samom organizacijom utječe na održivost (npr. interna uporaba papira ili vode), a ne kako su uključili pitanje održivosti u svoju cjelokupnu strategiju i operacije. Postoji rizik od toga da se takvim izvješćivanjem usmjerenim samo na interne aktivnosti neće obuhvatiti pitanja koja su najznačajnija za neku organizaciju. Isto tako, te se

2015. 2016. 2017.

Broj projekata 73 70 55

Ukupni odobreni iznos EIB-a(u milijardama eura)

11,2 17,7 9,4

Apsolutne emisije(u milijunima tona CO2/godišnje)

4,6 2,4 5,2

Sekvestracija ugljika u šumarstvu(u milijunima tona CO2/godišnje)

3,5 0,3

Relativne emisije(u milijunima tona CO2/godišnje)

-3,1 -2,7 -2,9

Otisak ugljika projekata EIB-a, 2015. – 2017.

31

informacije izravno ne odnose na to kako se u politikama i operacijama organizacije vodilo računa o ciljevima održivog razvoja.

62 Informacije koje objavljuju institucije i agencije EU-a odnose se na to kako njihove uprave, aktivnosti zapošljavanja i organizacija utječu na okoliš. Te se informacije objavljuju u različitim izvješćima (npr. izvješćima u okviru sustava upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja (EMAS)) i/ili na internetskim stranicama. Ostale se informacije prikupljaju, ali ne objavljuju (prilog II.).

63 Sud je ispitao jesu li institucije i agencije EU-a uvele određene sustave upravljanja kojima bi se pružila potpora izvješćivanju o održivosti ili određenim elementima takvog izvješćivanja (slika 11.). Takvi sustavi upravljanja pomažu organizacijama koje žele poboljšati svoj utjecaj na okoliš (EMAS, ISO 14 001) ili na zdravlje i sigurnost svojih zaposlenika (Sustav upravljanja zdravljem i sigurnošću na radu (OHSAS) 18 001, ISO 45 001).

Slika 11. – Sustavi upravljanja koje su uvele institucije i agencije EU-a

Izvor: Sud.

64 Uvedeni sustavi upravljanja uglavnom su povezani s aspektima zaštite okoliša. Tri četvrtine institucija99 i 10 % agencija EU-a uvele su sustav upravljanja kao što je EMAS i/ili ISO 14 001. Oba ta sustava omogućuju organizacijama da utvrde i prate utjecaj svojih aktivnosti, proizvoda i usluga na okoliš. Za razliku od standarda ISO14 001, u okviru sustava EMAS javna izvješća moraju se sastavljati na temelju niza osnovnih

2

1

1

2

7

9

9

9

1

4

1

1

3

1

3

1

1

2

1

1

1

3

1

2

0 5 10 15 20 25

Nisu uspostavljeni nikakvi sustavi…

ISO 45001 (zdravlje i sigurnost)

OSHAS 18001 (zdravlje i sigurnost)

ISO 50001 (upravljanje energijom)

Ostalo

ISO 14001 (upravljanje okolišem)

EMAS (upravljanje okolišem)

Upotreba sustava upravljanja

institucije EU-aagencije EU-a: manje od 100 zaposlenika agencije EU-a: 100 – 250 zaposlenika agencije EU-a: 250 – 500 zaposlenika agencije EU-a: više od 500 zaposlenika

32

pokazatelja, a to su: energetska učinkovitost, učinkovitost materijala, otpad, biološka raznolikost i emisije. Ostali se relevantni sustavi upravljanja, kao što su sustavi za zdravlje i zaštitu na radu (OHSAS 18 001) ili energiju (ISO 5001), upotrebljavaju u vrlo maloj mjeri.

65 Kad ih je Sud upitao zašto ne objavljuju zasebno izvješće o održivosti, većina institucija i agencija EU-a odgovorila je da još nisu razmatrali tu mogućnost, dok je drugi najčešći odgovor bio da im nedostaje potrebnog znanja i iskustva (slika 12.).

Slika 12. – Ključni razlozi zašto se ne objavljuje izvješće o održivosti

Izvor: Sud.

66 Anketa koju je Sud proveo pokazala je da ispitanici vide moguće koristi izvješćivanja o održivosti, posebice u pogledu povećanja pouzdanosti i transparentnosti. Ispitanici istovremeno smatraju da bi izvješćivanje o održivosti dovelo do dodatnog radnog opterećenja. (slika 13.).

58 %

25 % 25 %

17 %

8 %

46 %

15 %

7 %

17 %

10 %

0 %

25 %

50 %

75 %

Nisu još razmatrali tumogućnost

Nemaju potrebna znanjai iskustva

Upotrebljavaju drugaizvješća (izjava o EMAS-

u, godišnje izvješće oradu, izvješće o ljudskim

resursima itd.)

Pokazatelji nisu dostupni Preveliko radnoopterećenje

institucije EU-a agencije EU-a

33

Slika 13. – Moguće prednosti i mane izvješćivanja o održivosti

Izvor: Sud.

75 %

58 %

50 %

67 %

75 %

75 %

51 %

49 %

54 %

61 %

63 %

73 %

0 % 20 % 40 % 60 % 80 %

Donosi dodatno radno opterećenje

Poboljšava strategiju i politike o upravljanju

Podiže razinu osviještenosti o internim procesimaorganizacije

Pomaže u utvrđivanju rizika i prilika

Povećava transparentnost

Povećava pouzdanost

Izvješćivanje o održivosti...

institucije EU-a agencije EU-a

34

Revizija informacija o održivosti 67 Revizijom financijskih izvještaja i izvješća o uspješnosti povećava se njihova vrijednost kao alata za pozivanje na odgovornost. Pružanjem vanjskih jamstava za izvješća o održivosti može se povećati pouzdanost i povjerenje dionika u pružene informacije. Može se smanjiti rizik od manipulativnog „zelenog marketinga” i od toga da se izvješća upotrebljavaju u svrhe samopromocije. Revizijom tih informacija može se povećati njihova vrijednost u okviru sustava unutarnje kontrole i upravljanja te podići osviještenost na razini uprave100.

68 Revizija izvješća o održivosti sa sobom nosi različitu vrstu izazova od onih koji se javljaju pri reviziji financijskih izvještaja. Takva revizija, primjerice, može podrazumijevati reviziju „opisnih dijelova teksta”, a ne financijskih podataka ili brojki101. Nad većinom se izvješća o održivosti koje sastavljaju poduzeća provodi vanjska revizija ili pregled102, no ne postoje općeprihvaćeni revizijski ili jamstveni standardi za takva izvješća. Primjerice, u skladu s relevantnom direktivom EU-a, revizori moraju provjeriti postoji li izvješće o održivosti i ne moraju pregledati njegov sadržaj. Neke države članice kao što su Francuska i Italija provode Direktivu na drugačiji način, propisavši da revizori moraju pregledati i sadržaj izvješća103.

69 Odbor za međunarodne standarde revidiranja i izražavanja uvjerenja (IAASB) objavio je u veljači 2019. savjetodavni dokument o pružanju jamstva za prošireno vanjsko izvješćivanje104. Prošireno vanjsko izvješćivanje obuhvaća mnoge različite oblike izvješćivanja, uključujući – među ostalim – integrirano izvješćivanje, izvješćivanje o održivosti i druge oblike izvješćivanja subjekata o socijalnim pitanjima i pitanjima u vezi s okolišem i upravljanjem.

70 Prema standardu ISAE 3000, u angažmanu s izražavanjem ograničenog jamstva (angažman uvida) „zaključak profesionalnog računovođe u javnoj praksi izražen je u obliku iz kojeg proizlazi da mu, na temelju obavljenih postupaka, ništa nije skrenulo pozornost na to da su informacije iz predmeta ispitivanja značajno pogrešno prikazane”. U tim se slučajevima rizik u pogledu angažmana smanjuje na razinu koja je prihvatljiva s obzirom na okolnosti angažmana, no rizik je veći nego u slučaju angažmana s izražavanjem razumnog jamstva105. Kad je riječ o izvješćima o održivosti koje objavljuju navedena institucija i agencija EU-a, vanjska se revizija obavlja za izvješće EIB-a te se time pruža ograničeno jamstvo. Revizija se ne provodi nad izvješćem EUIPO-a.

35

71 Većina vrhovnih revizijskih institucija (VRI) ima iskustva s revizijama uspješnosti, što bi moglo biti korisno za rad na izvješćima o održivosti i reviziju provedbe ciljeva održivog razvoja. INTOSAI (Međunarodna organizacija vrhovnih revizijskih institucija) potiče VRI-jeve da provode reviziju uspješnosti u pogledu spremnosti vlada da provode ciljeve održivog razvoja ili u pogledu određenih ciljeva. Nekoliko je VRI-jeva diljem svijeta objavilo rezultate takvih revizija te su neki od njih analizirali kako njihove vlade prate ciljeve održivog razvoja i kako izvješćuju o njima (okvir 9.)106. Ciljevi održivog razvoja mogu poslužiti kao kriteriji za reviziju107. Trenutačno se unose izmjene u jedan od standarda za javnu reviziju (ISSAI 140) te se raspravlja o tome je li potrebno proširiti taj standard kako bi se njime obuhvatio jedan od aspekata relevantnih za izvješća o održivosti, a to je revizija ciljeva održivog razvoja.

72 Međutim, uloga VRI-jeva ne staje na reviziji ostvarivanja određenih ciljeva održivog razvoja i podnošenju izvješća UN-u na razini država članica. Kada više organizacija iz javnog sektora počne objavljivati svoje informacije o održivosti postavit će se pitanje kako revizorska struka može doprinijeti poboljšanju kvalitete informacija koje pružaju organizacije. Stoga će VRI-jevi možda trebati razviti nove vještine ili pristupe unutar revizorske struke.

36

Okvir 9.

Rezultati revizija povezanih s izvješćivanjem o održivosti koje su proveli VRI-jevi

Neki su VRI-jevi utvrdili nedostatke u procesu provedbe Programa održivog razvoja do 2030. u svojim zemljama koji su otežali praćenje i izvješćivanje. Austrija je, na primjer, usvojila pristup uključivanja Programa održivog razvoja do 2030., no austrijski je VRI utvrdio da ukupna odgovornost nije bila precizno utvrđena, što je dovelo do fragmentacije u procesu provedbe. To je dovelo i do nedovoljne koordinacije u evaluaciji i izvješćivanju te se stoga austrijskim nacionalnim izvješćem o napretku u provedbi nije pružio sažeti prikaz stanja108.

Neki su VRI-jevi obavili reviziju sastavljanja dobrovoljnih nacionalnih izvješća u okviru zajedničke revizije koju je predvodio INTOSAI pod nazivom „Spremnost za provedbu ciljeva održivog razvoja” te su neki od tih VRI-jeva preporučili da se ti pregledi ne smatraju samo rezultatom već kontinuiranim procesom:

o Austrijski VRI utvrdio je da vlada nije namjeravala podnijeti izvješće UN-u do 2020. Stoga je preporučio da vlada to izvješće podnese što je prije moguće, i to barem jednom tijekom saziva parlamenta.

o Nizozemski VRI utvrdio je da je vlada podnijela izvješće UN-u 2017. u kojem je pružila pregled stanja u pogledu Programa održivog razvoja do 2030. i dotad ostvarenog napretka. Međutim, preporučio je da središnja vlada uključi važna pitanja u vezi s ciljevima održivog razvoja u svoje godišnje financijsko izvješće109.

o Poljski VRI istaknuo je da je dobrovoljni nacionalni pregled bio djelotvorno pripremljen, no ipak je preporučio da se napredak redovito preispituje110.

37

Izazovi u vezi s izvješćivanjem o održivosti u institucijama i agencijama EU-a 73 EU se obvezao na provedbu ciljeva održivog razvoja iz Programa održivog razvoja do 2030. Pregled koji je obavio Sud pokazao je da Komisija i ostale institucije i agencije EU-a rade na određenim elementima potrebnima za korisno izvješćivanje o održivosti. Međutim, ukupno gledajući, još uvijek većim dijelom nisu uspostavljeni preduvjeti potrebni za izvješćivanje o održivosti. Jedna institucija i jedna agencija EU-a objavljuju izvješća o održivosti i provode temeljnu strategiju koja je potrebna za takav proces izvješćivanja. Ostale institucije i agencije objavljuju ili prikupljaju relevantne informacije. Sud isto tako ističe praksu u privatnom i javnom sektoru u državama članicama koja može poslužiti kao primjer. Utvrđen je niz izazova koji su opisani u nastavku.

1. izazov: Izrada strategije EU-a za razdoblje nakon 2020. kojom bi se obuhvatili ciljevi održivog razvoja i održivost

74 Unatoč tome što su suzakonodavci i dionici u više navrata tražili njezino uvođenje, još uvijek ne postoji dugoročna strategija EU-a o održivom razvoju do 2030. kojom bi se utvrdili mogući ciljevi i ciljne vrijednosti o kojima bi se izvješćivalo u sklopu okvira uspješnosti koji je uspostavila Komisija (odlomci 30. – 35.). Takvom bi se strategijom utvrdilo koji su ciljevi održivog razvoja relevantni za EU. Komisija je za sljedeću Komisiju izradila „dokument za razmatranje” u kojem opisuje tri scenarija za budućnost održive Europe. U dokumentu se ističu određena područja u kojima je, prema mišljenju Komisije, potrebno uložiti dodatne napore. Međutim, on ne obuhvaća analizu nedostataka kojom bi se utvrdilo što se još mora napraviti da se postignu ciljevi održivog razvoja u smislu proračuna, politike i/ili zakonodavstva EU-a (odlomci 36. – 38.).

2. izazov: Uklapanje pitanja održivosti i ciljeva održivog razvoja u proračun i okvir uspješnosti EU-a

75 U ovom se pregledu ističe da je izvješćivanje o održivosti proces koji se ne sastoji samo od objavljivanja izvješća. Komisija ne izvješćuje o doprinosu proračuna EU-a i politike EU-a postizanju ciljeva održivog razvoja. U dokumentu za razmatranje koji je objavila Komisija opisuje se kako su odabrane politike Komisije povezane s ciljevima održivog razvoja. Komisija je započela praksu upućivanja na ciljeve održivog razvoja u programskim izvještajima, no ne prati se kako politike i proračun EU-a doprinose

38

provedbi održivog razvoja i postizanju ciljeva održivog razvoja, niti se izvješćuje o tome (odlomci 38. – 42.). Eurostat od 2017. redovito prati postizanje ciljeva održivog razvoja na godišnjoj razini, na temelju čega objavljuje statistički prikaz trendova u vezi s ciljevima održivog razvoja u EU-u.

76 Komisija ima bogato iskustvo u izvješćivanju o uspješnosti te je njezin sustav proračunskog planiranja na temelju uspješnosti ocijenjen znatno boljim od svih ostalih zemalja OECD-a111. Ipak, uključivanje izvješćivanja o održivosti u izvješćivanje o uspješnosti bit će svojevrstan izazov. Međutim, to bi moglo pomoći Komisiji da uključi pokazatelje uspješnosti i bolje uskladi određene programe i ciljeve politika s općim ciljevima na visokoj razini, u skladu s preporukama iz godišnjeg izvješća za 2017.112

77 Uključivanje međusektorskih politika u proračun nije jednostavan zadatak, kako je već istaknuto u ovom pregledu. Takvo učinkovito uključivanje i određivanje prioriteta moglo bi omogućiti da se sredstva EU-a usmjeravaju na ona područja u kojima postoje najveće potrebe ili najveća dodana vrijednost EU-a (odlomci 39. – 43.).

78 Komisija prilagođava svoj sustav izvješćivanja u području vanjskog djelovanja (odlomak 52.) kako bi mjerila doprinos EU-a provedbi ciljeva održivog razvoja u tom području politike te kako bi izvješćivala o njemu. Time se slijedi primjer nekih zemalja u kojima je vodeće područje upravo područje razvojne pomoći u kojem se prije rješavalo pitanje milenijskih razvojnih ciljeva (odlomak 52.).

79 Izvješćivanje će se u budućnosti morati suočiti s izazovom uključivanja pruženih informacija u proces donošenja odluka. Unatoč tome što je okvir EU-a za proračunsko planiranje na temelju uspješnosti izrazito napredan, već sada postoji prostor za poboljšanje načina na koji se informacije upotrebljavaju (odlomak 48.).

3. izazov: Razrada izvješćivanja o održivosti u institucijama i agencijama EU-a

80 Sud je utvrdio dva primjera izvješćivanja o održivosti među institucijama i agencijama EU-a: u EIB-u i u EUIPO-u. Ta institucija i agencija služe kao primjer toga kako uključiti izvješćivanje o održivosti u svoj cjelokupni proces poslovanja. EIB i EUIPO razvili su takvu praksu unatoč tome što nisu zakonski obvezni sastavljati izvješća o održivosti, i to bez ikakvih smjernica ili sustavnih uputa na razini EU-a (odlomak 57. i okvir 7.).

81 Anketa koju je Sud proveo pokazala je da institucije i agencije EU-a vide moguće koristi izvješćivanja o održivosti. Prije svega vide da postoji mogućnost povećanja pouzdanosti i transparentnosti. Sud je također utvrdio da ostale institucije i agencije

39

EU-a ne objavljuju izvješća o održivosti, no da ipak prikupljaju i objavljuju određene informacije u vezi s održivošću, iako ih ne objavljuju na jednom mjestu i ne obuhvaćaju sve značajne aspekte. Informacije koje prikupljaju i objavljuju uglavnom se odnose na to kako upravljanje organizacijom utječe na održivost (npr. njihova potrošnja papira ili vode), a ne na to kako organizacije vode računa o pitanju održivosti u svojim cjelokupnih poslovnim procesima (odlomci 60. – 66.).

4. izazov: Veća pouzdanost izvješća o održivosti kao rezultat obavljanja revizija

82 U privatnom sektoru sve se više obavlja ograničena vanjska revizija ili preispitivanje izvješća o održivosti, ali još ne postoje općeprihvaćeni revizijski standardi ili standardi za jamstva za izvješća o održivosti. Iskustvo VRI-jeva u obavljanju revizija uspješnosti moglo bi biti korisno za reviziju izvješćivanja o održivosti, ali bi se moglo pokazati korisnim i za reviziju izvješćivanja o održivosti. Jedan od ključnih izazova bit će voditi računa o dugoročnoj naravi i složenosti socijalne i gospodarske održivosti, kao i održivosti u pogledu okoliša. Stoga će VRI-jevi možda trebati razviti nove vještine ili pristupe unutar revizorske struke (odlomci 67. – 72.).

40

Prilozi

Prilog I. - Pristup i metodologija Sud je obavio razgovore sa sljedećim osobama i tijelima:

Europskom komisijom Vijećem Europske unije

ostalim institucijama i tijelima EU-a

međunarodnim institucijama, udruženjima i

revizorskim društvima

povjerenicima: prvim potpredsjednikom Franzom Timmermansom, potpredsjednikom Jyrkijem Katainenom, povjerenikom Güntherom Oettingerom i njihovim kabinetima

radnom skupinom za Program održivog razvoja do 2030.

Europskom investicijskom bankom: Odjelom za društveno odgovorno poslovanje

skupinom Accountancy Europe

Glavnim tajništvom Komisije

Uredom Europske unije za intelektualno vlasništvo: Odjelom za koordinaciju unutarnje kontrole

revizorskim društvima KPMG, PWC, E&Y, Deloitte

ravnateljem Službe za unutarnju reviziju

Glavnom upravom Europskog parlamenta za unutarnju politiku Unije

kanadskim VRI-jem

čelnikom Europskog centra za političke strategije

OECD-om: Odjelom za izradu proračuna i javne rashode, Jedinicom za usklađivanje politika za razvoj

glavnim upravama Europske komisije (GU-evima): za proračun, ljudske resurse i sigurnost, financijsku stabilnost, financijske usluge i uniju tržišta kapitala, Europskim centrom za političke strategije

41

Anketa:

Sud je poslao kratki upitnik Komisiji, Vijeću, Europskom parlamentu, Sudu EU-a, Europskom revizorskom sudu, ombudsmanu, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Europskom odboru regija, Europskoj središnjoj banci i Europskoj investicijskoj banci, Europskoj službi za vanjsko djelovanje i Europskom nadzorniku za zaštitu podataka, kao i svoj 41 agenciji EU-a (u što se ubrajaju izvršna, decentralizirana i druga tijela). Stopa odaziva bila je 100 %.

U analizi odgovora prikazanih u grafikonu svi odgovori zajedno ne čine 100 %, ili zbog zaokruživanja ili jer su ispitanici mogli dati više odgovora na isto pitanje.

Pregled dokumentacije:

Sud je pregledao i analizirao relevantne dokumente kao što su godišnja izvješća o radu svih GU-eva Komisije, rezolucije Europskog parlamenta, zaključke Vijeća, rezolucije Ujedinjenih naroda, revizijska izvješća VRI-jeva, dokumente mreže agencija EU-a za poboljšanje uspješnosti te različite akademske studije i informativne dokumente o izvješćivanju o održivosti i ciljevima održivog razvoja.

42

Prilog II. - Informacije povezane s održivošću koje su objavile ili prikupile institucije i agencije EU-a

OPĆE INFORMACIJEupravljačka struktura 92 % ||||||||||||||||||||||| 95 % |||||||||||||||||||||||| 0 % 3 % | 8 % || 3 % |procjena rizika 83 % ||||||||||||||||||||| 90 % ||||||||||||||||||||||| 17 % |||| 7 % || 0 % 3 % |etičko postupanje 92 % ||||||||||||||||||||||| 58 % ||||||||||||||| 0 % 10 % ||| 8 % || 32 % ||||||||angažiranost dionika 33 % |||||||| 51 % ||||||||||||| 8 % || 10 % ||| 58 % ||||||||||||||| 39 % ||||||||||matrica značajnosti 17 % |||| 15 % |||| 8 % || 10 % ||| 75 % ||||||||||||||||||| 75 % |||||||||||||||||||GOSPODARSKE INFORMACIJEborba protiv korupcije i mita 83 % ||||||||||||||||||||| 80 % |||||||||||||||||||| 8 % || 10 % ||| 8 % || 10 % |||INFORMACIJE O OKOLIŠUenergija, voda i biološka raznolikost 83 % ||||||||||||||||||||| 34 % ||||||||| 0 % 29 % ||||||| 17 % |||| 37 % |||||||||INFORMACIJE O DRUŠTVENOM ASPEKTUupravljanje raznolikošću 92 % ||||||||||||||||||||||| 63 % |||||||||||||||| 0 % 5 % | 8 % || 32 % ||||||||zapošljavanje 92 % ||||||||||||||||||||||| 90 % ||||||||||||||||||||||| 8 % || 5 % | 0 % 5 % |osposobljavanje i obrazovanje 83 % ||||||||||||||||||||| 75 % ||||||||||||||||||| 17 % |||| 20 % ||||| 0 % 5 % |zdravlje i sigurnost na radu 75 % ||||||||||||||||||| 22 % |||||| 17 % |||| 29 % ||||||| 8 % || 49 % ||||||||||||uključenost i razvoj zajednice 42 % ||||||||||| 20 % ||||| 17 % |||| 12 % ||| 42 % ||||||||||| 68 % |||||||||||||||||procjena ljudskih prava 25 % |||||| 14 % |||| 0 % 3 % | 75 % ||||||||||||||||||| 83 % |||||||||||||||||||||OSTALOnefinancijske informacije 92 % ||||||||||||||||||||||| 85 % ||||||||||||||||||||| 0 % 5 % | 8 % || 10 % |||procjena ciljeva održivog razvoja 50 % ||||||||||||| 20 % ||||| 17 % |||| 5 % | 33 % |||||||| 75 % |||||||||||||||||||ostala pitanja u vezi s ciljevima održivog razvoja 33 % |||||||| 15 % |||| 0 % 0 % 67 % ||||||||||||||||| 85 % |||||||||||||||||||||

agencije EU-a

Informacije se ne prikupljaju

institucije EU-ainstitucije EU-a agencije EU-aObjavljuje se

Informacije se prikupljaju Ne objavljuje se

agencije EU-a institucije EU-a

43

Pokrate i kratice EIB: Europska investicijska banka

EMAS: Sustav upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja

EUIPO: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo

GRI: Globalna inicijativa za izvješćivanje

IAASB: Odbor za međunarodne standarde revidiranja i izražavanja uvjerenja

IIRC: Vijeće za integrirano izvješćivanje

ISO: Međunarodna organizacija za normizaciju

VFO: višegodišnji financijski okvir

VRI: vrhovna revizijska institucija

44

Pojmovnik Decentralizirana agencija: priprema i provodi politike EU-a. Ima vlastiti proračun i osnovana je na neodređeno razdoblje.

EMAS: Sustav upravljanja okolišem utvrđen Uredbom Europskog parlamenta i Vijeća. Certificiranje organizacija obavlja neovisni vanjski verifikator.

Izvršna agencija: subjekt zadužen za izvršne i operativne zadaće povezane s programima EU-a. Izvršava proračun koji mu je dodijelila Komisija. Osnovana je na određeno razdoblje.

Matrica značajnosti: grafička metoda za utvrđivanje značajnosti nekog pitanja. Sastoji se od dvije dimenzije: (a) važnosti utjecaja na gospodarstvo, okoliš i društvo i (b) utjecaja na procjenu i odluke dionika.

Platforma s više dionika: platforma za pružanje potpore i savjeta Komisiji o provedbi ciljeva održivog razvoja na razini EU-a. Čini je 30 visoko rangiranih predstavnika javnog sektora, civilnog društva i privatnog sektora. Uspostavljena je u svibnju 2017.

45

Bilješke

1 Brundtland, G. H., Report of the World Commission on Environment and Development: Our Common Future (Izvješće Svjetske komisije za okoliš i razvoj: naša zajednička budućnost), 1987.

2 Sachs, J. D., The age of sustainable development (Doba održivog razvoja) Columbia University Press, New York, (2015.).

3 Emas, R., The Concept of Sustainable Development: Definition and Defining Principles (Pojam održivog razvoja: definicija i glavna načela), osnovne informacije za globalno izvješće o održivom razvoju, 2015.

4 Schwab, A. K., Sandler, D., Brower D. J., Hazard Mitigation and Preparedness: An Introductory Text for Emergency Management and Planning Professionals (Ublažavanje opasnosti i pripravnost na opasnosti: uvodni tekst za stručnjake u području upravljanja hitnim situacijama i povezanog planiranja), drugo izdanje, 2016. Komisija za poslovanje i održivi razvoj utvrdila je da bi se postizanjem ciljeva održivog razvoja mogle stvoriti tržišne mogućnosti u iznosu od 12 bilijuna američkih dolara u četiri gospodarska sustava: hrani i poljoprivredi, gradovima, energiji i materijalima te zdravlju i dobrobiti. Otvorilo bi se i 380 milijuna novih radnih mjesta (vidi izvješće „Better Business, Better World” [Bolje poslovanje za bolji svijet], http://report.businesscommission.org/report, 2017.)

5 Europski centar za političke strategije, Europe’s Sustainability Puzzle (Pitanje održivosti u Europi), 2019., str. 6. „Osobe koje su socijalno, gospodarski, kulturno, politički, institucijski – ili na bilo koji drugi način – marginalizirane posebno su ugrožene klimatskim promjenama, kao i određenim odgovorima čiji je cilj ublažiti te promjene ili im se prilagoditi.” AR5 Climate Change: Impacts, Adaptation, and Vulnerability, Summary for Policy Makers (Peto izvješće o procjeni o klimatskim promjenama: učinci, prilagodba i ugroženost, sažetak za donositelje politika), 2014., str. 6. https://www.ipcc.ch/site/assets/uploads/2018/02/ar5_wgII_spm_en.pdf.; Panoramski pregled o mjerama EU-a u području energije i klimatskih promjena, Sud, 2017.

46

6 https://ec.europa.eu/epsc/sites/epsc/files/epsc_sustainability-puzzle.pdf; vidi posebno 1. rizik: Poticanje visokog rasta bez vođenja računa o potrebi postizanja održivosti, i 2. rizik: Neprepoznavanje međusobne povezanosti socijalne politike i politike o okolišu, čime se ugrožavaju obje te politike.

7 Rezolucija Opće skupštine, Transforming our world: the 2030 Agenda for Sustainable Development (the ‘Agenda 2030’) (Mijenjajmo svijet: Program održivog razvoja do 2030.), 2015.

Europska komisija, tehničko izvješće JRC-a, Interlinkages and policy coherence for the Sustainable Development Goals implementation (Međusobna povezanost i usklađenost politika za provedbu ciljeva održivog razvoja), 2019., str. 4.: http://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/bitstream/JRC115163/sdg_interlinkages_jrc115163_final_on_line.pdf.

9 Države članice obvezale su se na provedbu Programa održivog razvoja do 2030. usvajanjem povezane rezolucije UN-a.

10 U bazi podataka Globalne inicijative za izvješćivanje nalazi se 32 000 izvješća pripremljenih u skladu sa standardima te inicijative te 50 000 izvješća sveukupno. http://database.globalreporting.org/. (travanj 2019.); brzo izvješće Instituta za upravljanje i odgovornost pod naslovom „85 % of S&P 500 Index® Companies Publish Sustainability Reports in 2017” (85 % tržišno najvrjednijih dioničkih društava prema indeksu S&P 500 objavilo je 2017. izvješća o održivosti), 2018: https://www.ga-institute.com/press-releases/article/flash-report-85-of-sp-500-indexR-companies-publish-sustainability-reports-in-2017.html; „What can we learn from corporate sustainability reporting? Deriving propositions for research and practice from over 9 500 corporate sustainability reports published between 1999 and 2015 using topic modelling technique” (Što možemo naučiti iz izvješća poduzeća o održivosti? Prijedlozi za istraživanje i praksu koji proizlaze iz 9500 korporativnih izvješća objavljenih u razdoblju 1999. – 2015. na temelju tehnike tematskog oblikovanja), PLoS one, br.°12., Székely, N., vom Brocke, J., 2017.: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5389611/#pone.0174807.ref002.

11 https://www.globalreporting.org/information/sustainability-reporting/Pages/default.aspx.

12 PwC, From promise to reality: Does business really care about the SDGs? (Od obećanja do realnosti: mare li poduzeća stvarno za ciljeve održivog razvoja?) Luxembourg, 2018. GRI i Globalni sporazum UN-a, Integrating the SDGs into corporate reporting (Uključivanje ciljeva održivog razvoja u korporativno izvješćivanje), 2018.

13 Radna skupina INTOSAI-ja za reviziju u području okoliša, Sustainability reporting (Izvješćivanje o održivosti), 2013.; Globalna inicijativa za izvješćivanje, The external

47

assurance of sustainability reporting (Vanjsko jamstvo za izvješćivanje o održivosti), 2013.

14 https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/business_economy_euro/banking_and_ finance/documents/2019-non-financial-reporting-guidelines-consultation-document_en.pdf.

15 Njemačka, Nizozemska, Slovačka, Švedska, Ujedinjena Kraljevina.

16 U ovom se izvješću upućuje na Direktivu o nefinancijskom izvješćivanju (Direktiva) samo kako bi se dao primjer ključnih pojmova povezanih s izvješćivanjem o održivosti. Ne sugerira se da je Direktiva primjeren pravni instrument za promicanje izvješćivanja o održivosti u institucijama i agencijama EU-a.

17 Tehnička stručna skupina EU-a za održivo financiranje, izvješće o informacijama u vezi s klimatskim promjenama, često postavljana pitanja: https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/business_economy_euro/banking_and_finance/documents/sustainable-finance-teg-subgroup-disclosures-progress-report-faq_en.pdf.

18 Globalna inicijativa za izvješćivanje (GRI), CSR Europe, Accountancy Europe, Member State Implementation of Directive 2014/95/EU (Provedba Direktive 2014/95 u državama članicama), (2017.).

19 Bugarska, Danska, Grčka, Litva, Portugal, Rumunjska, Slovačka i Švedska.

20 Bugarska, Hrvatska, Češka Republika, Francuska, Mađarska, Litva, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka i Španjolska.

21 Austrija i Bugarska nisu poslale predmetna izvješća, dok ih Hrvatska i Ujedinjena Kraljevina planiraju dostaviti tijekom 2019. godine, https://sustainabledevelopment.un.org/vnrs/.

22 Zaključci Vijeća, Odgovor EU-a na Program održivog razvoja do 2030. – održiva europska budućnost, lipanj 2017.; https://www.consilium.europa.eu/media/23989/st10370-en17.pdf; i izvješće Europskog parlamenta o mjerama EU-a za održivost (2017/2009(INI)), http://www.europarl.europa.eu/doceo/document/A-8-2017-0239_EN.pdf).

23 Vidi preporuku radne skupine za objavu informacija o klimatskim promjenama, 2017. https://www.fsb-tcfd.org/wp-content/uploads/2017/06/FINAL-2017-TCFD-Report-11052018.pdf i izvješće tehničke stručne skupine za održivo financiranje: Report on Climate-related Disclosures (Izvješće o objavi informacija povezanih s klimatskim promjenama), siječanj 2019., https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/business_economy_euro/banking_and_finance/documents/190110-sustainable-finance-teg-report-climate-related-disclosures_en.pdf.

48

24 Globalna inicijativa za izvješćivanje, Public sector sustainability reporting: Remove the clutter, reduce the burden (Izvješćivanje o održivosti u javnom sektoru: otkloniti ono nepotrebno i smanjiti opterećenje), (2012.), str. 4.

25 GRI, Public sector sustainability reporting: Remove the clutter, reduce the burden (Izvješćivanje o održivosti u javnom sektoru: otkloniti ono nepotrebno i smanjiti opterećenje), (2012.), str. 4.

26 Članak 2. stavak 16. Direktive o financijskim izvještajima (2013/34/EU). Sveobuhvatnost i praktičnost ove definicije dovedene su u pitanje te se trenutačno radi na njezinoj izmjeni. Potrebno je pojasniti, među ostalim, da nije važan samo utjecaj poduzeća, već i utjecaj na poduzeća (vidi sliku 2.), savjetodavni dokument Komisije o ažuriranju neobvezujućih smjernica o nefinancijskom izvješćivanju; za kritike vidi https://www.accountancyeurope.eu/wp-content/uploads/190201-TEG_report_climate_related_ACE_response_final.pdf.

27 Članak 19. Direktive o financijskim izvještajima (2013/34/EU).

28 GRI, G4 Sustainability Reporting Guidelines (Smjernice za izvješćivanje o održivosti G4), 2013., str. 11.

29 Primjer banke preuzet je iz komunikacije Komisije: Smjernice za izvješćivanje o nefinancijskim informacijama (metodologija za izvješćivanje o nefinancijskim informacijama) (SL C 215, 5.7.2017., str. 1.).

30 Organizacije Carbon Disclosure Project (CDP), Climate Disclosure Standards Board (CDSB), Globalna inicijativa za izvješćivanje, Vijeće za integrirano izvješćivanje (IIRC) i Sustainability Accounting Standards Board (SASB).

31 https://corporatereportingdialogue.com/better-alignment-project/.

32 Direktiva 2014/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća, listopad 2014.; komunikacija Komisije: Smjernice za izvješćivanje o nefinancijskim informacijama (metodologija za izvješćivanje o nefinancijskim informacijama) (SL C 215, 5.7.2017., str. 1.).

33Članak 19.a Direktive 2014/95/EU.

34 Vidi na primjer: projekt „Alliance for Corporate Transparency”, „The state of corporate sustainability disclosure under the EU Non Financial Reporting Directive” (Objavljivanje informacija o održivosti u poduzećima u skladu s Direktivom EU-a o nefinancijskom izvješćivanju), 2019.: http://allianceforcorporatetransparency.org/news/companies-failing.html. Odgovor organizacije Accountancy Europe radnoj skupini za objavu informacija o klimatskim promjenama: https://www.accountancyeurope.eu/wp-content/uploads/190201-TEG_report_climate_related_ACE_response_final.pdf.

35 Komisija, savjetodavni dokument o ažuriranju neobvezujućih smjernica o nefinancijskom izvješćivanju, 2019.

49

36 Radna skupina Odbora za financijsku stabilnost za objavu financijskih informacija povezanih s klimatskim promjenama objavila je koje informacije o financijskim rizicima povezanima s klimatskim promjenama poduzeća mogu upotrebljavati na dobrovoljnoj i dosljednoj osnovi kako bi pružili informacije ulagačima, kreditorima, osiguravateljima i drugim dionicima.

37 Komisija, savjetodavni dokument o ažuriranju neobvezujućih smjernica o nefinancijskom izvješćivanju, 2019., str. 5.

Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o objavljivanju podataka o održivim ulaganjima i rizicima za održivost te o izmjeni Direktive (EU) 2016/2341/EU. O prijedlogu trenutačno pregovaraju Europski parlament i Vijeće.

39 Estonija, Francuska, Grčka, Mađarska, Malta, Nizozemska, Slovačka i Ujedinjena Kraljevina.

40 Članak 19.a Direktive 2014/95/EU. Accountancy Europe, Member State Implementation of Directive 2014/95/EU (provedba Direktive 2014/95/EU u državama članicama), 2017.

41 Vijeće za integrirano izvješćivanje (2013.), „The International IR Framework” (Međunarodni okvir za integrirano izvješćivanje), str. 18.; Standardi Globalne inicijative za izvješćivanje, Foundation (Osnove), 2016.; Accountancy Europe: https://www.accountancyeurope.eu/wp-content/uploads/190201-TEG_report_climate_related_ACE_response_final.pdf; Radna skupina Odbora za financijsku stabilnost za objavu financijskih informacija povezanih s klimatskim promjenama, „Phase I Report” (Izvješće o prvoj fazi), 2016.

42 Tematsko izvješće br. 27/2016 „Upravljanje u Europskoj komisiji – provodi li se najbolja praksa?”, 2016.

43 Zaključci Vijeća, Odgovor EU-a na Program održivog razvoja do 2030. – održiva europska budućnost, lipanj 2017.; izvješće Europskog parlamenta o mjerama EU-a za održivost (2017/2009(INI)), http://www.europarl.europa.eu/doceo/document/A-8-2017-0239_EN.pdf; Komisija je protumačila poziv Vijeća i Europskog parlamenta kao obvezu da se izvješća podnose samo političkom forumu UN-a na visokoj razini

44 Europski parlament, Izvješće o mjerama EU-a za održivost (2017/2009(INI)): http://www.europarl.europa.eu/doceo/document/A-8-2017-0239_EN.pdf.

45 Članak 19.a Direktive 2014/95/EU.

46 Komisija, dokument za razmatranje: „Prema održivoj Europi do 2030.”, siječanj 2019., str. 33.

47 Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, Bolja regulativa za bolje rezultate – Agenda EU-a, COM (2015) 215 final. Sud je objavio dokument s pregledom osnovnih informacija

50

koji se odnosi na reviziju javnih savjetovanja Komisije: https://www.eca.europa.eu/en/Pages/DocItem.aspx?did=4604.

48 Odluka Komisije od 22. 5. 2017. o uspostavi platforme s više dionika za provedbu ciljeva održivog razvoja na razini EU-a, C(2017) 2941 final.

49 Platforma za ciljeve održivog razvoja s više dionika, Europe moving towards a sustainable future (Europa na putu prema održivoj budućnosti), listopad 2018., https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/sdg_multi-stakeholder_platform_input_to_reflection_paper_sustainable_europe2030.pdf.

50 Radna skupina INTOSAI-ja za reviziju u području okoliša, Sustainability reporting (Izvješćivanje o održivosti), 2013.; GRI, The external assurance of sustainability reporting (Vanjsko jamstvo za izvješćivanje o održivosti), 2013.; Standard o angažmanu dionika AA1000 , 2015.

51 Miola A., Borchardt S., Neher F., Buscaglia D (2019.) Interlinkages and policy coherence for the Sustainable Development Goals implementation, An operational method to identify

trade-offs and co-benefits in a systemic way (Međusobna povezanost i usklađenost politike za provedbu ciljeva održivog razvoja, Operativna metoda za utvrđivanje kompromisa i zajedničkih koristi na sustavan način), Zajednički istraživački centar, 2019. OECD, Policy Coherence for Sustainable Development (Usklađenost politika za održivi razvoj) 2018., Towards sustainable and resilient societies (Prema održivim i otpornim društvima), 2018.

52 COM(2016.) 739 final. Daljnji koraci prema održivoj europskoj budućnosti. Europske mjere za održivost.

53 Do 2030.: Smanjenje emisija stakleničkih plinova za barem 40 % (razine iz 1990.), udio energije iz obnovljivih izvora u ukupnoj energiji od barem 32 %, poboljšanje u energetskoj učinkovitosti od barem 32,5 %. Komunikacija Komisije: Okvir za klimatsku i energetsku politiku u razdoblju 2020. – 2030. COM/2014/015 final; Direktiva (EU) 2018/2002 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti , Direktiva (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora.

54 Za ciljne vrijednosti koje se uzimaju u obzir za praćenje razine EU-a vidi Eurostat, „Održivi razvoj u Europskoj uniji”, 2018.

55 Europski revizorski sud, godišnje izvješće za 2017.; Europski revizorski sud, mišljenje br. 6/2018: Mišljenje Europskog revizorskog suda o prijedlogu Komisije od 29. svibnja 2018. o Uredbi o utvrđivanju zajedničkih odredbi, COM(2018) 375 final,

51

2018.; Europski revizorski sud, informativni dokument: Prijedlog Komisije za višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021. – 2027., 2018.

56 Europski revizorski sud, mišljenje o prijedlogu Komisije o Uredbi o utvrđivanju zajedničkih odredbi, 2018.

57 https://www.consilium.europa.eu/hr/policies/eu-future-reflection/bratislava-declaration-and-roadmap/; https://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2017/03/25/rome-declaration/pdf.

58 http://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-8-2019-0220_HR.html.

59 http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-8286-2019-INIT/hr/pdf.

60 http://www.europarl.europa.eu/cmsdata/160360/DEVE%20study%20on%20EU%20 SDG%20implementation%20formatted.pdf.

61 Rezolucija Europskog parlamenta (2016/2696(RSP)). Zaključci Vijeća (20. lipnja 2017.) Europski gospodarski i socijalni odbor uputio je sličan poziv 2016. https://www.eesc.europa.eu/hr/our-work/opinions-information-reports/opinions/sustainable-development-mappingeus-internal-and-external-policies i 2017. https://www.eesc.europa.eu/hr/news-media/press-releases/paving-way-forward-eesc-contribution-commissions2018-work-programme.

62 https://www.consilium.europa.eu/media/36775/18-euco-final-conclusions-en.pdf

63 Komisija, dokument za razmatranje: „Prema održivoj Europi do 2030.”, siječanj 2019.

64 Resorni odjel za vanjske odnose, Europski parlament, Europe's approach to implementing the Sustainable Development Goals: good practices and the way forward (Europski pristup provedbi ciljeva održivog razvoja: dobra praksa i kako dalje),

Europski parlament. Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2019. o Godišnjem strateškom izvješću o provedbi i ostvarivanju ciljeva održivog razvoja (2018/2279(INI)).

65 Zaključci Vijeća (20. lipnja 2017.). U svojoj rezoluciji iz 2019. Europski parlament ponovno je pozvao na obavljanje analize nedostataka do kraja 2019. Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2019. o Godišnjem strateškom izvješću o provedbi i ostvarivanju ciljeva održivog razvoja (2018/2279(INI)).

66 Komunikacije Komisije, „Budući koraci za održivu europsku budućnost, Europske mjere za održivost”, COM (2016) 739 final.

67 European Commission, Okvirni proračun za 2020., Važeće upute, Bruxelles, prosinac 2018., str. 15. i Prilog IX.

52

68 Voituriez, T., Hege, E., Maci, G., Hackenesch, C., Steering the EU towards a sustainability transformation (Usmjeravanje EU-a na preobrazbu u pogledu održivosti), European Think Tanks Group, 2018.

69 Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2019. o Godišnjem strateškom izvješću o provedbi i ostvarivanju ciljeva održivog razvoja (2018/2279(INI)).

70 Europski revizorski sud, tematsko izvješće br. 31/2016, „Provode se ambiciozne mjere kako bi se najmanje svaki peti euro iz proračuna EU-a potrošio na klimatske aktivnosti, ali i dalje postoji ozbiljan rizik da se taj cilj neće postići”

71 Vidi poglavlje „Ostvarivanje rezultata s pomoću proračuna EU-a” godišnjeg izvješća Suda, kao i tematska izvješća Suda. U godišnjem izvješću Suda za 2017. utvrđeno je da postoje određena ograničenja u pogledu toga koliko se Komisija pri donošenju odluka može koristiti informacijama o uspješnošću jer se većina proračuna EU-a unaprijed dodjeljuje za razdoblje od sedam godina. https://www.eca.europa.eu/hr/Pages/BrowsePublications.aspx?k=&ty=Annual%20Report&y=2018&top.

72 Kao što su: Copernicus, europski statistički program, Europski fond za održivi razvoj, suradnja s Grenlandom, Instrument za razvojnu suradnju (Pregled uspješnosti programa za razdoblje 2014. – 2020. financiranih iz proračuna EU-a. COM(2018) 600 – svibanj 2018.)

73 Ciljevi održivog razvoja službeno se spominju za naslov 2 (Prirodni resursi): „Programi u okviru naslova 2 pridonose ispunjavanju obveza EU-a povezanih s ostvarivanjem ciljeva održivog razvoja i provedbom Programa održivog razvoja do 2030.” Međutim, takvo se što ne spominje i za ostale naslove.

74 Komisija, Godišnje izvješće o upravljanju proračunom EU-a i o njegovoj uspješnosti, financijska godina 2017., COM(2018) 457 final, 2018., str. 19.

75 https://ec.europa.eu/info/publications/annual-activity-reports_hr.

76 Radni dokument službi Komisije, Revised EU International Cooperation and Development Results Framework in line with the Sustainable Development Goals of the 2030 Agenda for Sustainable Development and the New European Consensus on Development (Revidirana međunarodna suradnja EU-a i mreža rezultata u području razvoja u skladu s ciljevima održivog razvoja iz Programa održivog razvoja do 2030. i novi Europski konsenzus o razvoju), SWD(2018)444 final, Bruxelles, listopad 2018.

77 OECD, Policy Coherence for Sustainable Development (Usklađenost politika za održivi razvoj) 2018., str. 108. OECD je u tom dokumentu utvrdio da je za institucijsku koordinaciju u području ciljeva održivog razvoja u Čileu, Danskoj,

53

Francuskoj, Italiji, Nizozemskoj, Norveškoj, Portugalu i Koreji zaduženo ministarstvo vanjskih poslova.

78 Zajednička izjava Vijeća i predstavnika vlada država članica koji se sastaju u Vijeću, Europskog parlamenta i Europske komisije: Novi europski konsenzus o razvoju, „Naš svijet, naše dostojanstvo, naša budućnost”, 2017/C 210/01, lipanj 2017.

79 Radni dokument službi Komisije, Revised EU International Cooperation and Development Results Framework in line with the Sustainable Development Goals of the 2030 Agenda for Sustainable Development and the New European Consensus on Development (Revidirana međunarodna suradnja EU-a i mreža rezultata u području razvoja u skladu s ciljevima održivog razvoja iz Programa održivog razvoja do 2030. i novi Europski konsenzus o razvoju), SWD(2018)444 final, Bruxelles, listopad 2018.

80 Radni dokument službi Komisije, Revised EU International Cooperation and Development Results Framework in line with the Sustainable Development Goals of the 2030 Agenda for Sustainable Development and the New European Consensus on Development (Revidirana međunarodna suradnja EU-a i mreža rezultata u području razvoja u skladu s ciljevima održivog razvoja iz Programa održivog razvoja do 2030. i novi Europski konsenzus o razvoju), SWD(2018)444 final, Bruxelles, listopad 2018.

81 Eurostat, Održivi razvoj u Europskoj uniji – Izvješće o praćenju napretka u ostvarenju ciljeva održivog razvoja u kontekstu EU-a – izdanje iz 2018.: https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-statistical-books/-/KS-01-18-656.

82 Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2019. o Godišnjem strateškom izvješću o provedbi i ostvarivanju ciljeva održivog razvoja (2018/2279(INI)).

83 Europski revizorski sud, tematsko izvješće br. 33/2018 „Borba protiv dezertifikacije u EU-u: sve veća prijetnja u pogledu koje je potrebno djelovati odlučnije”, 2018.

84 Eurostat, EU SDG Indicator set 2019, Result of the review in preparation of the 2019 edition of the EU SDG monitoring report (Pokazatelji ciljeva održivog razvoja u EU-u 2019., Rezultati pregleda tijekom priprema izvješća o praćenju ciljeva održivog razvoja EU-a iz 2019.), konačna verzija od 8. 01. 2019.

85 Europski gospodarski i socijalni odbor, Study on Exposing EU policy gaps to address the Sustainable Development Goals (Studija o iznošenju na vidjelo nedostataka u politikama EU-a radi ostvarivanja ciljeva održivog razvoja), 2019.

86 Europska komisija, „Plan djelovanja za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika do 2050.”, COM(2011) 112 final, 8. ožujka 2011. „Radi održavanja klimatskih promjena ispod 2°C Europsko vijeće u veljači 2011.

54

ponovno je potvrdilo cilj EU-a da se emisije stakleničkih plinova smanje za 80 do 95 % do 2050. godine u usporedbi s razinama iz 1990. godine.”

87 Europski revizorski sud, tematsko izvješće 24/2018: „Demonstriranje hvatanja i skladištenja ugljika te inovativnih obnovljivih izvora energije na komercijalnoj razini u EU-u: tijekom posljednjeg desetljeća nije ostvaren predviđeni napredak”, 2018. Europski revizorski sud – Panoramski pregled o mjerama EU-a u području energije i klimatskih promjena, 2017.

88 Eurostat, Održivi razvoj u Europskoj uniji – Izvješće o praćenju napretka u ostvarenju ciljeva održivog razvoja u kontekstu EU-a – izdanje iz 2018. https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-statistical-books/-/KS-01-18-656.

89 Zajedno s izvješćem EU-a o usklađenosti politika u svrhu razvoja i dokumenta za razmatranje iz 2019.

90 https://www.eib.org/en/about/index.htm.

91 Europska investicijska banka, izvješće o radu, 2007.

92 Grupa Europske investicijske banke, Corporate Responsibility Developments in 2007 (Razvojne promjene u društveno odgovornom poslovanju 2007.), 2007.

93 Grupa Europske investicijske banke, Corporate Responsibility Developments in 2008 (Razvojne promjene u društveno odgovornom poslovanju 2008.), 2007.

94 Europska investicijska banka, izvješće o održivosti, 2018.

95 Procjena utjecaja na društvo i okoliš i povezanih rizika; sprječavanje i smanjenje onečišćenja; biološka raznolikost i ekosustavi; klimatski standardi; kulturna baština; nesvojevoljno preseljenje; prava i interesi ranjivih skupina; radnih standardi; zdravlje na radu i javno zdravlje; sigurnost i zaštita; angažman dionika.

96 Europski revizorski sud, Sažeti prikaz rezultata godišnjih revizija agencija i drugih tijela EU-a za financijsku godinu 2016. (2017/C 417/01), 2017., str. 7.

97 Godišnje izvješće Europskog revizorskog suda o agencijama EU-a za financijsku godinu 2017., 2018.

98 Direktivom 2014/95/EU utvrđuju se pravila o objavljivanju nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti u velikim poduzećima.

99 Europski ombudsman, Europska služba za vanjsko djelovanje i Europski nadzornik za zaštitu podataka još nisu uveli EMAS.

100 https://www.globalreporting.org/resourcelibrary/GRI-Assurance.pdf.

101 Radna skupina INTOSAI-ja za reviziju u području okoliša, Sustainability reporting: Concepts, Frameworks and the Role of Supreme Audit Institutions (Izvješćivanje o održivosti: pojmovi, okviri i uloga vrhovnih revizijskih institucija), lipanj 2013.

55

102 Vidihttps://assets.kpmg/content/dam/kpmg/xx/pdf/2017/10/kpmg-survey-of-corporate-responsibility-reporting-2017.pdf.

103 GRI, CSR Europe, Accountancy Europe, Member State Implementation of Directive 2014/95/EU (Provedba Direktive 2014/95 u državama članicama), 2017.

104 Extended External Reporting (EER), Assurance (Prošireno vanjsko izvješćivanje, jamstva), savjetodavni dokument IAASB-a, veljača 2019.

105 Međunarodni standard za angažmane s izražavanjem jamstva (ISAE) 3000, revidirana verzija, Angažmani s izražavanjem jamstva različiti od revizija ili uvida povijesnih financijskih informacija, 2013.

106 http://www.intosai.org/about-us/sdgs-sais-and-regions.html.

107 Europski revizorski sud, tematsko izvješće br. 33/2018 „Borba protiv dezertifikacije u EU-u: sve veća prijetnja u pogledu koje je potrebno djelovati odlučnije”, 2018.

108 Rechnungshof, izvješće Revizorskog suda Republike Austrije, The United Nations Sustainable Development Goals, Implementation of the 2030 Agenda in Austria (Ciljevi održivog razvoja Ujedinjenih naroda, Provedba Programa održivog razvoja do 2030. u Austriji), sažetak, 2018.

109 Algemene Rekenkamer, pismo nizozemskog Revizorskog suda zastupničkom domu nizozemskog parlamenta od 13. rujna 2017. o pripremnim mjerama vlade u svrhu postizanja ciljeva održivog razvoja, 2017.

110 NIK, izvješće o reviziji uspješnosti u području spremnosti za provedbu ciljeva održivog razvoja iz Programa održivog razvoja do 2030. u Poljskoj, 2018.

111 R. Downes, D. Moretti, S. Nicol, Budgeting and Performance in the European Union: A review in the context of EU Budget Focused on Results (Izrada proračuna i uspješnost u Europskoj uniji – preispitivanje obavljeno u kontekstu inicijative „Proračun EU-a usmjeren na rezultate”), Uprava OECD-a za javno upravljanje, 2017.

112 https://www.eca.europa.eu/Lists/ECADocuments/annualreports-2017/annualreports-2017-HR.pdf, str. 128, preporuka 3.

Revizorski tim Ovaj kratki tematski pregled pod naslovom „Izvješćivanje o održivosti: pregled stanja u institucijama i agencijama EU-a” usvojilo je V. revizijsko vijeće koje je specijalizirano za rashodovna područja financija i administracije EU-a i kojim predsjeda član Suda Lazaros S. Lazarou. Ovaj je radni zadatak predvodila članica Suda Eva Lindström, a potporu su joj pružali voditeljica njezina ureda Katharina Bryan, glavna ravnateljica Judit Oroszki, voditelj radnog zadatka Josef Edelmann te Marilena-Elena Friguras, Vivi Niemenmaa i Laura Kaspar. Jezičnu podršku pružao je Michael Pyper.

Slijeva nadesno: Katharina Bryan, Vivi Niemenmaa, Judit Oroszki, Josef Edelmann, Eva Lindström, Laura Kaspar, Valérie Tempez-Erasmi, Marilena-Elena Friguras.

cv

EUROPSKI REVIZORSKI SUD 12, rue Alcide De Gasperi 1615 Luxembourg LUKSEMBURG

Tel.: +352 4398-1

Upiti: eca.europa.eu/hr/Pages/ContactForm.aspx Internetske stranice: eca.europa.euTwitter: @EUAuditors

© Europska unija, 2019.

Za svaku uporabu ili umnažanje fotografija ili druge građe koja nije obuhvaćena autorskim pravima Europske unije dopuštenje se mora zatražiti izravno od nositelja autorskih prava.

Europska unija (EU) i njezine države članice obvezale su se na provedbu Programa održivog razvoja do 2030. i postizanje 17 ciljeva održivog razvoja. U okviru ovog pregleda ispituje se izvješćivanje o postizanju ciljeva održivog razvoja i održivosti na razini EU-a te izvješćivanje na razini pojedinačnih institucija i agencija EU-a.Izvješćivanje o održivosti sastoji se od mjerenja, objavljivanja informacija te preuzimanja odgovornosti pred unutarnjim i vanjskim dionicima za uspješnost organizacije u pogledu postizanja cilja održivog razvoja. Izvješćuje se kako je neka organizacija u svojem poslovanju vodila računa o aspektima održivosti, kao i o svojem utjecaju na gospodarstvo, društvo i okoliš.Ovim je pregledom utvrđeno da Komisija ne izvješćuje o doprinosu proračuna EU-a i politike EU-a postizanju ciljeva održivog razvoja. Jedina je iznimka područje vanjskog djelovanja u kojem je Komisija počela prilagođavati svoj sustav izvješćivanja o uspješnosti vodeći računa o ciljevima održivog razvoja i pitanju održivosti. Komisija je nedavno objavila dokument za razmatranje u kojem opisuje odabrane politike Komisije koje su povezane s ciljevima održivog razvoja. Međutim, izvješćivanje o održivosti trenutačno nije uključeno u okvir uspješnosti Komisije niti su većim dijelom uspostavljeni preduvjeti potrebni za korisno izvješćivanje o održivosti, kao što je dugoročna strategija. Trenutačno izvješća o održivosti objavljuje jedna institucija EU-a – Europska investicijska banka, te jedna agencija EU-a – Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo.Ovaj pregled nije revizija, već je riječ o dokumentu koji se bavi aktualnim pitanjima i utvrđivanjem činjenica te se uvelike temelji na javno dostupnim informacijama i prethodno obavljenim aktivnostima.