RENESANSNO SLIKARSTVO I KIPARSTVO

Novi stil se prvo javlja u kiparstvu (tek onda u arhitekturi i u slikarstvu)Nove tendencije se prvi puta vide na radovima za natječaj za vrata krstionice u Firenci, gdje su finalisti bili L. Ghiberti, koji je i pobijedio (još uvijek stil kasne gotike) i Brunelleschi, koji se razočaran porazom okreće kiparstvu.

Prvi kipar koji stvara zaista renesansna djela je DONATELLO

Sv. Marko (1411) – crkva Or San Michele – smješten u dubokoj gotičkoj niši- uravnotežen, samostalan, to je prva skulptura nakon antike koja može stajati sama za sebe, nije vezan za okvir- klasični kontrapost- Donatello tretira ljudsko tijelo kao artikulirani sklop, a draperiju kao odvojen element, podređen oblicima tijela koji su pod njom – ODJEVENI AKT

Zuccone (Ćelavac), 1423- izraziti realizam, nema

idealizacije, ružan

David, 1430.- 1. naga statua u prirodnoj veličini

nakon antike

MASACCIOPrvi unio renesansne karakteristike u slikarstvo, relativno kasno – oko 1420. – koristi tek otkrivenu Brunelleschievu geometrijsku perspektivu, a njegovi likovi imaju tjelesnost i težinu kakvu gotika nije poznavala (uzor – Giotto), draperija sada pada kao prava tkanina koja je ovisna o oblicima tijela

fresko ciklus u kapeli Brancacci, Sta Maria del Carmine Porezni novčić

- svi likovi su u klasičnom kontrapostu, a naracija je u pogledima i naglašenim gestama

- simultani prikaz

PIERO DELLA FRANCESCA- matematička rasprava – pokazao kako se geometrijska perspektiva primjenjuje na tijela u prostoru –

- promatra ljudsko tijelo kao skup geometrijskih tijela – kugla, stožac, valjak, piramida... – sistematsko pojednostavljenje prirodnih oblika

fresko ciklus u S. Francesco u Arezzu Bičevanje Krista

SANDRO BOTTICELLI- predstavnik druge struje, koja je bila popularna u Firenci 70-tih i 80-

tih – graciozni pokreti, uzburkane linearne konture Rođenje Venere – plitko modeliranje, naglašeni obrisi, nema interesa za dubinu prostora

- mršava tijela, bez težine i mišićne snage, kao da lebde Primavera

novost – TEME IZ KLASIČNE MITOLOGIJE – moguće zbog neoplatonizma Marsilia Ficina – stapanje kršćanske vjere i ant. mitologije – svako otkrivenje (Biblija, Platon, klasični mitovi) dolazi od Boga, to su različite manifestacije istog

- ljepota, ljubav i blaženstvo su jedno, i božanskog su porijekla

VISOKA RENESANSA (1500 – 1525)

LEONARDO DA VINCI

Poklonjenje mudraca – likovi se uobličuju lagano i postupno, ne izdvajaju se potpuno iz magle, nema obrisnih linija razmišlja o likovima kao o 3d tijelima koja postaju manje ili

više vidljiva ovisno o svjetlosti, likovi nisu oštro odvojeni

Bogorodica u pećini (1481)– likovi izranjaju iz polutame- zrak pun vlage blago zamagljuje oblike, izmaglica –

SFUMATO Posljednja večera (1485), Sta Maria delle Grazie, Milano

- arhitektura povezana s likovima – Kristova figura uokvirena prozorom

- u centru je mirna i statična figura Krista piramidalnog oblika, koja je dodatno naglašena kao središte - točka nedogleda je iza Kristove glave

- prikazan je trenutak kad je krist objavio da će ga netko od apstola izdati – svatko reagira na svoj način, gestama otkriva svoju ličnost i svoj odnos prema Kristu – psihološka drama

- NOVOST!!! – Juda više nije izdvojen s druge strane stola (kao na ranijim prikazima), već je naglašen time što je jedina figura koja uzmiče, i jedini je u sjeni

Mona Lisa (1503)- savršeni sfumato- psihološka zagonetnost- izmirenje suprotnosti – idealizacija individualizacija

MICHELANGELO BUONAROTTI- prije svega kipar, iako je bio i slikar i arhitekt – za njega je kiparstvo umjetnost stvaranja čovjeka, slično božanskom stvaranju – oslobođenje tijela iz materije- utjecaj duhovne klime Firenze 80-tih i 90-tih – suprotnosti neoplatonizma Ficina i religiozne reforme Savonarole

David, 1501.- simbol firentinske republike – izazivač, borac za

pravednu stvar- smiren i napet istovremeno – radnja u mirovanju –

karakteristično za Michelangela

Mojsije, 1513- trebao biti dio programa za grobnicu

Julija II.- Papa prekinuo radove da ga natjera da oslika

Sikstinsku kapelu

svod Sikstinske kapele, Vatikan, 1508-12.- likovi i prizori ritmično raspoređeni unutar

naslikanog arhitektonskog okvira- 10 prizora iz Knjige postanka – od stvaranja svijeta do Noinog

pijanstva + proroci, sibile, nagi mladići, slikane skulpture...

Posljednji sud, Sikstinska kapela, 1534 – 41odražava drugačiju duhovnu klimu (kriza reformacije) mračna vizija

RAFFAELLO SANTI- spojio kvalitete Leonarda i Michelangela – slikarstvo istovremeno lirsko i dramsko, slikarski bogato i skulptorski solidno

Vatikanske Stanze – Atenska škola, 1510.- idealni primjer visokorenesansnog slikarstva- centralna simetrična kompozicija

MANIRIZAM ( 1525-1600)

- razbijanje klasične visokorenesansne kompozicije – umjesto stabilne piramide – dramatične dijagonale

- izdužene proporcije likova, nestabilni su (stoje u nekim nezgodnim pozicijama, kao da će pasti vaki čas)

- nejasan prostor (renesansni prostor je bio jasno čitljiv)- kolorit je čudan i sablastan – tamno, prevladavaju žutozeleni i

ljubičasti tonovi

unutarnja vizija iznad autoriteta prirode i klasika, nemir

TINTORETTO

Posljednja večera, 1592.- dramatična dijagonalna kompozicija

- negira sve klasične vrijednosti – Krist je još uvijek u centr, ali se izdvaja od ostalih jedino aureolom

EL GRECO

Pogreb grofa Orgaza