Religijski pluralizam kao izazov za filozofiju religije ... · PDF fileSve do 20. stoljeća...

IzvorničlanakUDK2–1:141.113Hick,J.Primljeno 28. 10. 2009.

Danijel TolvajčićSveučilišteuZagrebu,Katoličkibogoslovnifakultet,Vlaška38,HR–10001Zagreb

[email protected]

Religijski pluralizam kao izazov za filozofiju religije: John Hick

SažetakSve do 20. stoljeća filozofija religije na Zapadu bila je zaokupljena religijskim konceptima koji su proizlazili iz judeo-kršćanske ili islamske tradicije. No, danas je jasno kako filozofija religije nema teologijskih i konfesionalnih granica te kako mora uzeti u obzir najširi mogući spektar religijskih fenomena. Pritom se kao jedan od centralnih problema pokazuje upravo pluralizam religija: može li filozofija religije ravnopravno pristupiti svih religijskim tradicijama i ponuditi zadovoljavajuću analizu?Jedan od najznačajnijih živućih filozofa religije, John Hick, želi dati jednu novu »interpretaciju religije« i to ograničavajući je kako od naturalističkih tako i konfesionalnih interpretacija. Naziva je »filozofijom religijskog pluralizma« te je smješta u širi kontekst filozofije religije nastojeći pritom uvažiti fenomen religije u »pluralizmu njegovih formi«. Takva »pluralistička hipoteza« želi biti prihvatljiva »globalno-mislećim vjernicima svih tradicija«.

Ključne riječiJohnHick, religijskipluralizam, filozofija religije,Zbiljsko, religijska interpretacija religije

Uvod: filozofija religije i potreba pluralističkog pristupa religijskoj zbilji

Pod‘filozofijomreligije’seodnjezinihformalnihpočetakauKantaiHegela(to također vrijedi i za ranija razdoblja, kada se filozofija religije još nijeformiralakao izdvojenadisciplina)uglavnompodrazumijevalo filozofijskotematiziranjereligijskihkoncepatakojisuproizašliijudeo-kršćanske(iponekadislamske)tradicije.Danas,nakonradikalnihpromjenaureligijskojsvijestisuvremenogčovjeka,barunačelu,postajejasnokako»filozofijareligijenemakonfesionalnihgranicatekakobisetrebalabavitifenomenomreligijeunajširemmogućemrasponuforminjezinapojavljivanja«.1Odnosno,nužnoje,kakobimogliupotpunostizahvatitireligijskifenomen,uzetiuobzirkoncepteiidejesvihreligijâ.Danastoosobitovrijediza»istočnjačke«religijekojesu,unutarbavljenjafilozofijomreligijenaZapadu,neopravdanobileudrugome planu.Takodanas»zahvaćanjereligijâupluralitetunjihovihformi«,odnosno»pluralizamreligijâ«,postajejedanodcentralnihzahtjevastavljenihpredsuvremenufilozofijureligije.

1

Usp.JohnHick:Religiouspluralism,u:PhilipL.Quinn,CharlesTaliaferro:A Companion to Philosophy of Religion, Blackwell Publish

ing,Malden–Oxford–Carlton,2007.,str.607(dalje Religious pluralism).

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 121God.31(2011)Sv.1(203–218)

D.Tolvajčić,Religijskipluralizamkaoizazovzafilozofijureligije:JohnHick204

U tomesunastojanjunekifilozofireligijeireligiolozipokušaliistražitimože li se globalnom religijskom fenomenu iznaći zajednički temelj. Temeljno pitanjekojesepostavlja:jesulisvereligijeusmjerenepremaistome»predmetu«štovanja,odnosnoštujemolisvi–očitoudrugačijimsimbolima–istutrans-cendentnuzbiljnost?Polazećiodovihuvida,početkomdrugepolovice20.stoljećajavljase»pluralističkipristup«globalnojzbiljireligije.Iakosemnogopriznatihautorabavilonekimoblikomfilozofijskogiteologijskogtematiziranjareligijskogpluralizma(NinianSmart,KeithWard,PaulKnitter, Jacques Dupuis), među poznavateljima problematike danas vladaopćikonsenzuskako jenajznačajniji religijsko-filozofijskiautornaovomepodručjuengleskifilozofreligijeiteologJohnHarwoodHick(rođen1922.).UzAlvinaPlantingu iRichardaSwinburneanajutjecajniji je živući filozofreligije.SobziromnaHickovutjecaj(barsobziromnabrojbibliografskihjedinicanjemuposvećenih),činisekakonijepretjeranokadakomentatorDavidCheetham kažekakoće»povijestvjerojatnoocijenitidajeJohnHickjedanodvelikihfilozofareligijeudvadesetomstoljeću«.2 Ovaj prilog ima zadatak ukratkoprikazatiikritičkiseosvrnutinaosnovnecrtenjegovepozicije.

Intencija Hickove »filozofije religijskog pluralizma«

Hickovasereligijsko-filozofijskamisaopostupnorazvijala.Njegova»pluralističkahipoteza«imapopriličnodugupretpovijest.Svojjeputzapočeokaokonzervativnikršćanin,a»filozofijareligijskogpluralizma«ustvaripredstavljanjegovukasnu,zrelufazu.Hickseusvojemranijembavljenjuproblemomreligijskog pluralizma zalagao za svojevrsni »kopernikanski obrat« unutar kršćansketeologijekojiskicirausvojojknjiziBog i svemir vjerâ (God and the Universe of Faiths,1973.):3kršćanskateologija,ukolikoželibitipoštenapremasvjetskimreligijama,trebanapustitikristocentričnisoteriologijskimodel (koji on naziva »ptolemejskom teologijom«) a koji implicira kako jedinoKristovažrtvanakrižumožeopravdatičovjeka.Takvotradicionalnokrš-ćansko ekskluzivističko shvaćanje relativizira spasenjsku vrijednost drugihreligija.Umjesto kristocentričnog i ekleziocentričnogmodela »potrebna jekopernikanskarevolucijauteologiji«.Onauključuje»radikalnutransformacijuunašojkoncepciji svemiravjerâkao imjestanaše religijeunutarnjega«.4Pokopernikanskomobratuuteologijipluralističkiteocentričnimodelimazamijenitiekskluzivističkikristocentrični.Drugimriječima,problembisespasenja(kojijeprisutanusvimreligijama,iakoneuistomesmislu)trebaopokušatiteologijskirješavatiunutarteocentričneparadigme(jerjevelikavećinareligijausmjerenaknekomrazumijevanjutranscendentnezbiljekojaspašavaioslobađačovjeka,bilodajeriječoosobnomebožanstvuilineosobnome apsolutu).No, iako je prvotno nastojao izraditi »kopernikansku teologiju religija«, usvojojposljednjoj faziHickupotpunostinapušta teologijsko tlokršćanskereligije isvojumisaoucijelostigradinačistofilozofijskimuvidima.Tojevidljivo iz prvog spisanjegove»zrele« filozofijske fazepodnazivomBog ima mnogo imena (God Has Many Names,1980.)5 gdje donosi programski tekstpodnazivom»Premafilozofijireligijskogpluralizma«(»TowardsaPhilosophyofReligiousPluralism«)ukojemiznosiprvigrubinacrtsvojeteze.U potpunosti je tezu razradio u svojem glavnom djelu Interpretacija religije. Ljudski odzivi transcendentnome (An Interpretation of Religion. Human Responses to the Transcendent,1989.).6

OnoštoHickželiusvojoj»filozofijireligijskogpluralizma«jestdatijednunovu»interpretacijureligije«i toograničavajućijekakoodnaturalističkih,



tako i teologijskih, odnosno konfesionalnih interpretacija. Naziva je »reli-gioznominterpretacijomreligije«ismještajeuširikontekstfilozofijereligije,nastojećipritomuvažitifenomenreligijeu»pluralizmunjegovihformi«.7 Takva,»pluralističkahipoteza«(pluralistic hypothesis)želibitiprihvatljivo»globalno-mislećimpripadnicimasvihtradicija«.8

Polazište: dolazak post-osovinske religije – promjena od održavanja postojećeg poretka do individualnog spasenja

NasamomepočetkuHickvršidistinkcijuizmeđupred-osovinskih (pre-axial religion) i post-osovinskih religijâ (post-axial religion). Potonja jest predmet njegovefilozofijereligijskogpluralizma.Očemujeriječ?Pred-osovinskereligijejesuarhaičnireligijskioblicikojimajeprvotniinteresbio»održavanjekozmičkogisocijalnogreda«,9 a u koje Hick ubraja »’prvotne’,‘pred-literarne’ili‘primitivne’religiječovječanstvaizrazdobljakamenogadoba i sada izumrle svećeničke ipočestonacionalne religijedrevnogBliskogistokaiEgipta,GrčkeiRima,IndijeiKine.«10Riječjeorazdobljukojezavršavaotprilikeizmeđu800.i500.g.pr.Kr.Onoštojepred-osovinskimreligijamazajedničkojesttodaimaju»konzervirajuću«ulogu:onenastojeodržati ustaljeni poredak.Važnajegrupa,anepojedinac.Nijepoznatanikakva»nada (…)za radikalnonovu,drugačiju ibolju egzistenciju (existence),bilouovomeživotuiliubudućemživotukojitrebadoći«.11

Odlučujućipreokretdogađaseuizmeđu800.i200.g.pr.Kr.–započinjeonošto je Karl Jaspers u svojem djelu O izvoru i cilju povijesti12 naziva »osovinskim vremenom« (Achsenzeit) ukojemse javljaju»značajnipojedinci«kroz čije uvide je »ljudska svijest bila neizmjerno proširena i razvijena«13 što je rezultiralo »kretanjem« od predosovinskih religija prema religijama kojepromovirajuosobnospasenjeodnosnooslobođenje.Tojerazdobljekadase javljaju»paradigmatskipojedinci«koji suodlučujućeutjecalinadaljnjirazvojčovječanstva,itonesamoureligijskomsmislu:nalazimotako,naprimjer,uKiniKonfucija i Lao Cea,uIndijiBuddhu i spise Upanišade i Bhaga-vad Gitu; u Perziji se pojavljuje Zoroaster,uIzraeluvelikiproroci – Amos, Hošea, Jeremija, Izaija, Ezekijel, dok se uGrčkoj javljaju velikimislitelji

2

DavidCheetam:John Hick. A Critical Introduction and Reflection,AshgatePublishigLimited,Hampshire,2003.,str.1.

3

JohnHick:God and the Universe of Faiths. Essays in the Philosophy of Religion,MacMillan,London,1988.

4

Ibid., str. 131.

5

JohnHick:God Has Many Names,TheWest-minsterPress,Philadelphia,1980.(dalje: God Has Many Names).

6

JohnHick:An Interpretation of Religion. Human Responses to the Transcendent, MacMillan,London,1989.(dalje: Interpretation).

7

Ibid., str. 1.

8

Ibid., str. 10.

9

Ibid., str. 22.

10

Ibid., str. 23.

11

Ibid., str. 28.

12

Usp.KarlJaspers:Von Ursprung und Ziel der Geschichte,PiperundCOVerlag,München,1949.,str.19–40.

13

Interpretation,str.29.



poput Pitagore, Sokrata, Platona i Aristotela. Događasepomak od potpune identifikacije s vlastitom grupom k razvitku samosvijesti. Pojedinac je stupio u središte.14

Posljedica je toga dolazak »nove religijske svijesti i razumijevanja« iz kojeg je izrastaju sve današnje velike religijske tradicije. Nova se religijska svijestponajprijeočitujeu»osovinskompomakuksoteriologiji«(the axial shift to soteriology).15Naime,novesepost-osovinskereligijerazlikujuodstarihupravo po svojoj izrazitoj soteriologijskoj orijentaciji: one teže fundamentalnojpromjeničovjekovatemeljnogstanja,dokpred-osovinskereligijetežeočuvanjupostojećegitouunaprijedzacrtanimsocijalnimkontekstima.Temeljanjezanovureligijskusvijestuvidkakoje»uobičajenaljudskaegzistencijadefektna,nezadovoljavajuća,nedostatna«16 i da je potrebita »spasenja«odnosno»oslobođenja«.Ovdjejeriječoonomeštonaprimjerkršćanskatradicijanaziva»palomljudskomnaravi«kojajeprouzročenapraroditeljskimgrijehom i stoga je potrebita »otkupljenja« po kojemu nam dostupan postaje »vječniživot«uzajedništvusBogom.Analognekoncepterazvilesuidrugepost-osovinskereligije:židovstvogovorio»dolazećemBožjemkraljevstvu«,islamo»sudu i raju«,hinduizamo»mokši«, budizam o »prosvjetljenju« i »Nirvāņi«.Poradi toga, čovjekpostajebićekoje jebitnookrenutobudućnostiukojojočekujeostvarenjesvojihskrivenihpotencijala.Ueshatologijskojperspektivi,riječjeoiščekivanju»konačnogispunjenja«ljudskogbitka.Hicktonaziva»kozmičkimoptimizmom«(cosmic optimism).IztogapostajeočitoiHickovopolazište:uosovinskomesevremenusve»velike religijske opcije« konstituirale kao »mogući putovi promišljanja onognajvećeg(ultimate)«te»kakoseodtadaništaodpribližnonovogznačajanijedogodilou religijskomživotučovječanstva«.17Riječ jeo razdobljukoje jedonijeloradikalnonovuperspektivuinovizamahinapredak,aliprijesvegaotvorilonovustranicuupovijestičovječanstva.Otuda se oslikava i njegova temeljna teza kako je svaka religija ravnopravni način da se iskusi transcendentna zbiljnost. Samo to iskušavanje ovisi o konceptima prisutnim u pojedinoj religiji i kulturi. Pritom se Hick nadahnjujeWittgensteinovimkonceptom»obiteljskesličnosti«(Familienähnlichkeit) koji primjenjuje na religije.Zajednički aspekt koji je prisutan u bitnim elementima (»soteriologijskojorijentaciji«i»kozmičkomoptimizmu«)post-osovinskihreligijâ,akojiprimarno zanima Hicka jest vjerovanje u transcendentno. Tema transcendentnog središnjajebriganjegovogglavnog»pluralističkog«djelaAn Interpretation of Religion.Nopristuppitanjutranscendentnezbiljenužnojepluralan i to stogaštoje»većinaoblikareligijepotvrdilospasenjskuzbiljnost(salvic reality)kojanadilazi(…)ljudskabićaisvijet«stimedaje»tazbiljnostbilarazličitomišljenakaoosobniBogilikaone-osobniApsolut,ilikaokozmičkastruktura ili proces ili temelj (ground) svemira«.18

Epistemologijski temelji: religijska dvoznačnost svemira i religija kao »iskušavanje kao«

Nakonštojeutvrdiopojamreligijeskojimoperira,Hickpokušavaiznjedritizadovoljavajućeepistemologijsketemeljezasvojnacrt.Pritompolazioduvidadajenašsvijet»religijskidvoznačan«.Pod‘religijskomdvoznačnošću’(religious ambiguity)Hickpodrazumijeva činjenicuda čovječanstvodanas



možesvijetinterpretiratiireligijskiinaturalistički.Tajemogućnostprisutnaosobitoodrođenjaznanostiusuvremenomsmisluu17.,18.i19.stoljeću,naposeodvremenaprosvjetiteljstva,kada»religijskainterpretacija«gubisvojuobvezatnost. Znanost preuzima primat u interpretaciji svijeta. Hick razdoblje nakon prosvjetiteljstva naziva »razdobljem sumnje u kojem smo shvatili kako jesvemirreligijskidvoznačan«,19odnosno,mogućegajeinterpretiratipolazećiodreligijskihpredodžbi,aliiizčistonaturalističkihpretpostavkikojeizteorijeonastankukosmosa isključujubilokakavvid teorijeobožanskom.Hick prije svega nastoji vidjeti je li »religijsko« iskušavanje zbiljnosti kozmosajednako»racionalnoobranjivo«kaoinaturalističko/ateističko.Pritomonanaliziratradicionalnenačinekojenastoje»racionalno«potvrditireligijskuinterpretacijusvemira–»dokaze«oopstankuBoga.Nastavljajućise naKanta,Hick smatra kako nijedna inačica ontologijskog ili kozmologijskogargumentaneuspijevanauvjerljivinačinpružitidovoljanrazlogzavjeruuBoga.Sličanneuspjehdoživljava i»suvremeniznanstveni teizam«(contemporary scientific theism),kojiizvodinoveinačiceteleologijskih argumenata,poput»argumentaizvjerojatnosti«kojitvrdikakoseizakozmičkih»podudarnosti« i»finogpodešavanja« (fine tuning) u svemiru krije njegov Tvorac.Nitiovimargumentom,smatraHick,nemožeseobveznodokučitida Bog jest. Ista je stvar s »moralnim« argumentima,kaoisargumentima iz religijskog iskustva ili argumentima iz vjerojatnosti (probability argument).Istotako,Hickpronalaziodređenemanjkavostiujednojpotpunonaturalističkoj interpretaciji svemira. Ona je utoliko u prednosti spram religijske interpretaciještonemoraodgovaratinapitanjeo»porijeklu«ili»izvoru«svemira,već svemirmože uzimati kao »vrhunsku neobjašnjivu činjenicu«.20 Prema Hicku,glavnasemanjkavostdosadašnjihnaturalističkiheksplikacijasvemirasastojiu tomeštosuoneusebisadržavaleinterpretacijusamo»partikularnihtrenutakareligijskogiskustva«,aneicjelokupnostreligijskogfenomena.Drugimriječima,nijednonaturalističko»opovrgavanje« religijenijeusebi–naravno,premaHickovojinterpretaciji–uspjeloobuhvatitiiekspliciratireligijuucjelovitostinjezinepojavnosti.Temeljnijeprigovor:»bogoviiapsoluti su kreacije ljudskog uma«.21 Kao dva glavna predstavnika ove teze Hick navodi Feuerbacha i Freuda,osobitoanalizirajućidvijeteorijepotonjeg.PremaprvojFreudovojteorijireligijaje»iluzija«kojaimafunkcijuispunjenjatemeljnihčovjekovihželja–»obraneodprijetećihaspekataprirode«.22 U tu svrhuonsebiprojiciraslikuvlastitogocaukozmičkimrazmjerimaiodnjegastvara–osobitoukršćanstvu–»BogaOca«.Drugateorijasebavi»povijes-

14

Hick toopisujena sljedeći način: »Pojedinci(…)susadabiliustanjučutiiodgovoritina poruku koja se odnosi na njihove vlastite opcije i potencijale. Religijska vrijednost višenijepočivalaupotpunoj identifikaciji sgrupom,većjepočelauzimatiobličjeosobneotvorenosti prema transcendenciji. I kako su nove religiozne poruke osnog doba bile upućene pojedincima kao takvima radije negostanicamausocijalnomorganizmu,tesuporuke bile, u principu, univerzalne u njihovurasponu.« (Interpretation, str. 30).

15

Ibid., str. 32.

16

Ibid.

17

Ibid., str. 31.

18

Ibid., str. 6.

19

Ibid., str. 74.

20

Ibid., str. 111.

21

Ibid.

22

Ibid., str. 112.



nimporijeklomreligije«,aFreudjeiznosiudjelimaTotem i tabu (1913.) i Mojsije i monoteizam(1939.),apokojojjereligijanastalaunutar»prvotnehorde«ukojojjesvumoćimao»dominantnimužjak«kojijeimao»ekskluzivnopravnonasveženke«aprotivčegasusepobunilinjegovisinovikojisuga ubili i pojeli. »To je bio prvotni patricid iz kojega su se razvile moralnost i religija.«23IzubojstvaocarazvilasegrižnjasavjestikaoiEdipovkomplekskojijeimaobitnereligijskeimplikacijepoputkrivnjepredbožanskimOcem.Uskladusasvojimprigovoromnaturalističkiminterpretacijama,HicksmatrakakoFreudovareligijamože

»…ukolikojeispravna,osvijetlitisamoograničenidiocjelovitogreligijskogspektra.Onanekaženištaone-teističkimreligijama;pačakiuodnosunateističketradicijetojeteorijaospecifičnomizvorureligijeumuškaraca.Poraditoga,onanemožebitipromatranakaoopćenitateorija religije.«24

TonaravnoneznačidajeFreudovateorijaupotpunostikriva:Hicksmatrakakomožemouvažitinjegovuvidkakosunaše»mentalnepredstavebožanstva oblikovane iz naših slika roditelja iz djetinjstva«25 kao i psihološku ulogu religijedapružapotporuiutjehu.Ipak,Hicksmatrakakosuovehipotezeuvjerljiveuonojmjeriukojojnetkonaturalizamsmatraplauzibilnim.Činjenica jest kakomnogi religijski konceptikorespondirajusrazličitimformamaljudskogiskustva.IdejaBogakaoocaočito»odražava ljudsko iskustvoočinstva«;26 potom »nesvjesna je uspomenanamajčinuutrobu/maternicu (womb) pomogla oblikovati ideju jedinstva s obuhvatnim Apsolutom«.27Svisuoviuvidiveomakorisniinisuusuprotnosti,smatraHick,snjegovomhipotezom.Religijskahipoteza,premanjegovojinterpretaciji,ovimenijeoborena.Ali,sdrugestrane,»akojepitanjemoželise,sreligioznogstajališta,ispravnosvemirgledatikaokreacijuiliemanacijuiliizričajbožanskog,odgovormorabiti ‘Da’«.28Religijskainterpretacija,nasuprotnaturalističkoj,

»…povlačizasobomtokakojematerijalnisvemir,sasvojomzbiljskomstrukturomipoviješćustojiunekakvojvrstiinstrumentalnogiliekspresivnogodnosapremabožanskom:činjenicadasvemiropstojiidaimaoneosobinekojeima,uključujućivlastitusklonostdaproizvodiljudskiživotukonačnicitrebapridodatibožanskojZbiljnosti.«29

Imajućiuviduideju»fizičkograzvitkasvemira«Hicksmatrakakotakva»religijskainterpretacija«nijeinemožebitiukonfliktunitisjednomprošlom,sadašnjomilibudućomslikomsvemira.

»Uistinunemanačinapokojembiopisfizičkograzvitkabilokojegsvemirakojijeunutardomašajaobiteljskesličnostisnašimbiostriktnonekompatibilanbilosteizmomilisateizmom.«30

Svemirjemogućetumačitipodjednakounaturalističkim,aliiureligijskimkategorijama;ostajetemeljna»religijskadvoznačnost«.Niti»naturalist«niti»teist«nemogudokazatisvojetvrdnje.Takoisamačinjenicadauopćemi,kaouostalomisvemir,uopćejesmo(proizašlaizkozmologijskih,filozofijskihievolucijskihuvida),iakonemože»dokazati«religijskuinterpretacijukaoispravnu,»možepobuditiusvakomereflektirajućemumuosjećajdivljenja,čakstrahopoštovanja«.31 Ista je stvar ako pokušamo iz reda u svemiru izvestiRedatelja–ijednačistonaturalističkainterpretacijasvemiramožereduzetikao»jednostavnodanučinjenicu«.32Tvrdnjada»božanskiizvor«imajubilosvemiruopćebiloredusvemirunajvišejeopcionalna,noistojeisasuprotnomtvrdnjom,kojapromovira»naturalističkuhipotezu«pokojojsvemirnaprostojest.Religijskadvoznačnostje,smatraHick,neuklonjiva.



* * *

No,štotoznačizareligijskuinterpretacijuzbilje?Očitojedajeklasična»naravnateologija«doživjelaneuspjeh.Poraditoga,Hickradijenastojiponuditisvojevrsnoopravdanjeracionalnostireligijskeinterpretacijekojebi,natraguWittgensteinovihFilozofskih istraživanja,religijskuvjeruimalointerpretiratikao »iskušavanje kao« (experiencing as).Wittgensteinunavedenomedjeludonosičuveniprimjer»patkozeca«:slikekojuje,kadajepromatramo,jednommogućevidjetikao»patku«,alidrugiputkao»zeca«.Drugimriječima,»patkozeca«jemogućeuistovrijeme»vidjeti kao« patku i kao zeca.TajWittgensteinovuvidHickpokušavaproširitiinapodručjereligijskeepistemologije.Naime,popitanjujednemogućereligijskeinterpretacijesvijeta,Hick zastupa tezu kako se sveukupno iskustvo ustvari ozbiljuje upravo kao »iskušavanjekao«.I religiozaninereligiozančovjekživeu istomesvijetu,odnosnoprebivajuuistomefizičkomeokolišu,nosvatkoćegaiščitavatinasvojnačin:vjernikće,implementirajućireligijskekategorije,svijet»iskusitikao«Božjestvorenje,dokćenevjerniktajistisvijet»iskusitikao«bez-božan,odnosno opisati ga u čisto naturalističkimkategorijama.Drugačije rečeno,u iskušavanju svijeta čovjek se nemože lišiti vlastitoga »interpretacijskogfiltera«. Polazeći od religijskog »interpretacijskog filtera« razni povijesni,meta-povijesni i drugi događaji (poput npr. Židovskog izlaska iz Egipta,MuhamedovauvjerenjadamuanđeodiktiraKur’aniliKristovauskrsnuća)mogupoprimiti»objaviteljskikarakter«odnosnomogusetumačitikaoepifanije.Naravno,svakiodtakvihobjaviteljskihdogađajajemogućetumačitiupotpunodrugomeključu–poputsamoobmaneilipsihičkogporemećaja.No,zaHicka, ono je epistemologijski jednakoplauzibilnokao i naturalističko.Utakvimiskustvima»religijskimuzikalna«osobaslobodnomože»iskusiti«–bilou teističkimbiloune-teističkimkognitivnimshemama–neizrecivuprisutnosttranscendentnog.Drugačijerečeno:»uvjernikovujeiskustvureligijskoznačenjenadodanonaravnomznačenjusituacije.«33

Ipak,uvijekvaljaimatinaumukakoiskustvotranscendentnoganikadanijeopćeobvezujućepoputiskustvaonogaštojedostupnonašimosjetilima.Dokjeonoosjetilnoiskusivouniverzalnoiopćedostupno,religijskoiskustvoseiskušavau slobodi injegov je»predmet«dostupan jedinokaomogućiodgovor na tajnu univerzuma i nas samih. Smislenost je religijskog iskustvaosobitobioproblemsobziromnaprigovorekojejereligiji–kaouostalomimetafiziciieticiuopće–upućivaologički pozitivizam.Naime,premaovojškoli mišljenja smisleni su samo oni iskazi koji se mogu potkrijepiti empi

23

Ibid., str. 113.

24

Ibid.

25

Ibid.

26

Ibid., str. 114.

27

Ibid., str. 115.

28

Ibid., str. 85.

29

Ibid., str.85–86.

30

Ibid., str. 86.

31

Ibid., str. 91.

32

Ibid., str. 92.

33

JohnHick:Philosophy of Religion, PrenticeHall,NewYersey,1990.,str.66.



rijskimiskustvomilieksperimentom.Tekukolikojetomoguće,onipostajupredmetomfilozofije.Zareligijskejeteze,premapozitivistima,očitokakonemoguispunitiovenužnezahtjevesmislenosti,tesu,poraditoga,nekrivi,većjednostavno–besmisleni.Moželisepokazatidareligijsketvrdnjeipaknisuupotpunostilišenesmisla,odnosnomoželiihse,barnanekojrazini,verificirati?MogućipozitivanodgovornaovopitanjeHickjeskiciraovećusvojoj doktorskoj disertaciji Vjera i umgdjepredlažekoncept»eshatologijskeverifikacije«(eschatological verification).34

Taj je koncept opisao svojevrsnom parabolom »putu k nebeskom gradu«:dvoje ljudi zajedno hoda cestom kojom nikada niti jedan od njih nije ranije hodao.Jedantvrdikakoonavodiknebeskomgradu,adrugitvrdikakoonanevodinigdje.Natomeputuobojicaiskušavajuipozitivneinegativnedogađaje,nojedanihtumačikaopoticajeiopomene,adrugismatrakakosuonibezikakvogdubljegsmislaiskrivenogznačenja.Nitijedanputniknemožeiznaćidefinitivnedokazekakobipotvrdiosvojutezu.Notoipakneznačikako,ukonačnici,nijemogućeništazaključiti.Ostajemogućnostverifikacijenakrajuputa.Odnosno,ukolikonemaničega,putnik-nevjernikništanegubinitinedokazuje–njegainičegadrugogavišenemainištasenemoževerificirati;notakođerpostojimogućnostdajeiputnik–vjernikupravu.Mogućejedaonsvojetezeverificiranakonsmrti,ukolikosepokažedapostojiBogi»životnakonsmrti«.Religijskoj interpretacijizbilje takouvijekostajemogućnosteshatologijskeverifikacijenjezinihteza.

Božanski noumenon: ‘Zbiljsko’ kao postulat i cilj religijske interpretacije religije

Hickova je pluralistička hipoteza ustvari logičan nastavak njegove epistemologije religije. Nakon što je potvrdio racionalnost religioznog iskušavanja zbilje, pravi problem zaHicka tek počinje.Naime, epistemologija religijeseovdjenesmijezaustaviti–onabiutvrđivanjemracionalnosti religiozneinterpretacije kozmosa mogla završiti tek onda kada bi postojala samo jedna religija,odnosnokadabi»svoreligijskoiskustvoivjerovanjeimaloistiintencionalni objekt«.35Drugimriječima,problempredstavljajurazličite»tradicijeiobiteljitradicijakojesvjedočeomnogimosobnimbožanstvimaineosobnimapsolutima (ultimates)«.36

Jelimogućerećikakopostoje svibogovičovječanstva?Politeističkereligijegovoreomnogobogova,alivelikemonoteističkisustavigovoreosamojednomijedinomBogu,doksusvaostalabožanstva»kumiri«.Sdrugestrane,moželiseuopćegovoritioosobnombožanstvu?Ultimativnazbiljnostokojojgovoreistočnjačkereligijsketradicijeuglavnomjemišljenauneosobnimkategorijama–poputBrahmana,Sunyate,TaoailiNirvāņe.Nozarseoverazličiteultimativnezbiljnostineisključujumeđusobno?Hicksmatrakakotonijenužnotako.Iakosmatra,nasuprotnaturalizmu,kakoje»potpunorazumnozareligioznuosobu,kojaiskušavaživotuodnosustranscendentnim(…)davjerujeuzbiljnostonogašto jenaoko iskušeno«,37 to nikakoneznačidasemožesmatratikakosunekapojedinareligijskatradicija,iiznjederiviranoreligioznoiskustvo,racionalnoopravdani,doknekidruginisu.Naime,raznikonceptiapsolutnogsamosukulturološkiuvjetovaniodzivinaonošto jeonkraj iskazivosti.Prematome,nemapraveisključivostiizmeđunpr.TrojstvaiNirvāņe.To,premaHicku,značidasenjegovainačicareligijskeepistemologijemože(i mora) u jednakoj mjeri primijeniti na religiozno iskustvo koje nastaje unutar



svihreligija.»Priznajućito,pokoravamoseintelektualnomZlatnompraviludopuštajućidrugimapremisunakojuseisamioslanjamo.«38Jednase»pluralističkahipoteza«,premaHicku,stoganamećekaoepistemologijskanužnost.Između»skeptičkoggledišta«kakojesvekolikoreligioznoiskustvoobmanai»dogmatskoggledišta«kakojesamojednareligijskatradicijaispravna,doksusveostaleu»zabludi«,Hickovahipotezapredstavlja»srednjiput«,odnos-no»trećumogućnost«pokojojsve»velikepost-osovinskevjerekonstituirajurazličitenačineiskušavanja,poimanjaiživotauodnosunaultimativnubožanskuZbiljnostkojatranscendirasverazličitevizijesamesebe.«39

TonasvodidosamogsredištaHickovepluralističkehipoteze–pitanjaotrans-cendentnoj zbiljnosti koja u religijskom iskustvu biva iskušena. U svojim ranim radovima koji se bave pluralizmom religija Hick koristi pojam ‘Bog’ kakobiopisaoovuzbiljnost,iakogapokušavaosloboditistriktnoteističkihkonotacija.40Ipak,postajućisvjestanosjećajazapadnjačkogteologijskog»lingvističkogimperijalizma«41kojegbiriječ‘Bog’moglaizazivatikodistočnihreligija,HickusvojemglavnomdjeluAn Interpretation of Religion napušta ime ‘Bog’ i uvodi pojam ‘Zbiljsko’ (The Real).Pojam‘Zbiljsko’nije»ekskluzivnovlasništvonitijednetradicije,alije,ipak,poznato unutar svih njih«.42Riječjeoprihvatljivom»generičkomimenu(…)zaonoštojepotvrđenourazličitimoblicimatranscendentnogreligijskogvjerovanja«43itostogaštosekoristiusvimvelikimteističkimine-teističkimtradicijama,anijeeksplicitnoopterećenrazličitimnačinimakakogapojedinetradicijeiskušavajuiinterpretiraju.Drugimriječima,pojam‘Zbiljsko’nepripadanitijednojreligijiisključivo,odnosnonijednadatradicijanesmatrasvojomapsolutnomsvojinom,auistovrijemeblizakjesvakojodnjih.Njegovo značenje u sebi obuhvaća ujedno i teističke i ne-teističke koncepcijebožanskoga.Sampojamoznačava»postuliranitemelj(the postulated ground) različitihoblikareligioznogiskustva«.44

Hick smatra kako je potrebno razlikovati »Zbiljsko po sebi« (the Real in itself) i »Zbiljsko kako je iskušano od ljudi« (Real as humanly experienced) u različitim religijskim i kulturalnimkontekstima.Umnogim različitim reli

34

Usp.JohnHick:Faith and Knowledge,Macmillan,London,1988.,str.177–178.

35


36

Poradinačelneneprevodivostiengleskeriječi‘Ultimate’ u imeničnom obliku (kada predstavlja ime za božanstvo u ovome slučaju)čininamsekako jenajadekvatniji (ali zasigurno ne i najsretniji) prijevod ‘apsolut’.

37


38

Ibid.

39

Ibid., str.235–236.

40

»Pojedinac se inicijalno osjeća potaknut daodbaciriječ‘Bog’kaopreteističku–jerreligijskispektaruključujevelikeneteističkekao

iteističketradicije–irazmotrialternativepoput‘Transcendentno’,‘Božansko’,‘Dharma’,‘Apsolut’, ‘Tao’, ‘Bitak-sam’, ‘Brahman’,‘Krajnja Božanska Zbiljnost’. No činjenicaje da mi nemamo pojam koji bi bio potpuno neutralan s obzirom na razne tradicije ili koji bi te tradicije nadilazio. Pojedinac je stoga prinuđenkoristitipojamkojiproizlaziizpojedine tradicije, ali dagakoristi (ili svjesnozloupotrebljava) na način koji vodi onkrajgranicetetradicije.Kaokršćaninkoristitićuriječ‘Bog’,alineustriktnoteističkomsmi-slu.« (God Has Many Names,str.90–91.)

41

Interpretation, str. 10.

42

Ibid., str. 11.

43

Ibid.

44

Ibid., str. 236.



gijskimtradicijamaonnalazipotporuovojsvojojtezi:hinduizamtakorazlikujeizmeđunirguņaBrahmana,kojinemanikakvihatributaikojijeonkrajizrecivosti,i saguņaBrahmana–Ishvare–okojemusemoguizrećiodređeniatributiikojijepoimanupersonalnimkategorijamastvoriteljaiuzdržavateljakozmosa.SličnudiferencijacijumožemopronaćiužidovstvukodMojsija Majmonida koji razlikuje između božanske biti i njezinihmanifestacija, usufističkom islamugdjeje»AlHaq,Zbiljsko,bezdanbožanstvakojisenalaziutemeljusamoobjavljujućegAllaha«.45IukršćanstvunalazimotakoMeistera Eckhartakojirazlikujeizmeđubožanstva(deitas) koji prethodi i nalazi se u temelju Boga (deus);odnosno»Bog«postaje»simbol«pokojemčovjekubivabožanstvoprisutno.Usuvremenojteologijskojifilozofijskojmislisličnesu ideje prisutne kod Paula Tillicha koji donosi koncept »Boga iznad Boga teizma«kaoposljedicunužnostizahtjevadase»transcendirateologijskiteizam«.46Hicktakozaključujekako

»…beskonačnabožanskazbiljnostmora zaćiu čistootajstvoonkrajdometanašegznanja irazumijevanjaiutojjebeskonačnojtranscendencijinirguna,ultimativnobožanstvo,BogiznadBogateizma,Zbiljskoan sich«.47

Onoapsolutnotranscendentno,vječno,beskonačno,temeljsvegapojavljujenamsenanačinnakojigamožemopojmiti.Očito je kako jeKant bio temeljni filozofijski uzor JohnuHicku. Štoviše,onsâmsvojupozicijunaziva»pluralističkomhipotezomkantovskogtipa«.48 Temeljnikantovskiuvidkojijepreuzetjestkako»onajkojiopaža(perceiver) uvijekdoprinosiformiukojojjeokolinaopažena«.49

Osobito je Hicku važno Kantovo razlikovanje između »stvari po sebi« i»stvari kako se onapokazuje našoj percepciji«,50 odnosno izmeđunoumenona i phenomenona.»Noumenalno«označavaonošto»opstojineovisnoonašojpercepciji«,51»fenomenalno«se,premaHickovojinterpretacijiKanta,odnosinaistuzbiljusamonanačinnakojiseona»pojavljujenašojljudskojsvijesti«.52

Hick koristi njegove uvide u analognom smislu:

»…noumenalnoZbiljskoje iskušenoimišljenoodrazličitih ljudskihmentaliteta,oblikujućiioblikovanoodrazličitihreligijskihtradicija,kaorasponbogovaiapsolutaokojimasvjedočifenomenologijareligije.Atesubožanskepersonaeimetafizičkeimpersonae (…) stvarne kao autentičnemanifestacijeZbiljskoga.«53

Hick je svjestankakoKantovdjenije imaouviduepistemologiju religije,štoviše,čakbiseiusprotivioovakvoj»religijskojinterpretaciji«kojabidopuštalaipaknekakvoiskustvobožanskog,dokHicksmatrakako,sdrugestrane,Zbiljskoipakmožemosusresti(inaodređeninačiniskusiti)ureligijskomiskustvu.Ipak,obojicijeuodređenomesmisluzajedničkoštouvodeBogakaopostulat:dokgaKantpostulirasobziromnamoral,zaHickaje»Zbiljskoan sich« »postuliranokaopretpostavka(…)religioznogiskustvaireligioznogživota,doksubogovi(…)fenomenalnemanifestacijeZbiljskogakojesejavljajuunutarpodručjareligioznogiskustva.«54

Drugimriječima,za Hicka se naše iskustvo Zbiljskoga događa na način analogan onome po kojem se, prema Kantu, iskušava svijet: »poinformacijskomunosu iz izvanjske zbilje koju um interpretira po vlastitoj kategorijalnoj shemi i koji stogadolazedo svijesti kao smisleno fenomenalno iskustvo«.55 Stoga,jedinoštooZbiljskomemožemorećijestkakojeono»zbiljačijiutjecaj proizvodi,usuradnjisljudskimmozgom,fenomenalnisvijetnašegaisku-stva.«56



KaoikodKanta,Hicksmatrakakoseovoostvarujeputemkategorija.Ipak,hickovske»kategorijereligioznogiskustva«,zarazlikuodkantovskih,nisuuniverzalneinepromjenjivevećsu»ovisneokulturi«,odnosnorazlikujuseod kulture do kulture i od religije do religije. Tako Zbiljsko postaje prisutno uljudskojsvijestipodvijeelementarne»kategorijereligioznogiskustva«,atosu»konceptBogailiZbiljskogkaoosobnogkojijepresudanzarazličiteteističkeoblikereligijskogiskustva«57 i »koncept Apsoluta ili Zbiljskog kao ne-osobnog,kojijepresudanzarazličiteneteističkeforme«.58RiječjeodvamaosnovnimnačinimazamišljanjaiiskušavanjanoumenalnogZbiljskogan sichkojenikadakaoonosâmonijedostupno.Takosedvijeosnovnekategorije–‘Bog’i‘Apsolut’mogu»shematizirati«i»konkretizirati«unutarrazličitihreligioznihiskustavakaorazličitibogoviinepersonalniapsoluti.Teističke,personalnekonkretizacijenespoznatljivog-posebi Zbiljskog (pojedine »bogove«) Hick naziva personae, dok nepersonalne religijske koncepte (»apsolute«) naziva impersonae. Personae i impersonaesutakolegitimni»modusi«doživljavanjaiiskušavanjaZbiljskogkakoseonooblikovalounutarodređenihdruštveno-religijskihkoncepata.Iskustvo Zbiljskog u personalnim kategorijama za Hicka proizlazi iz pretpostavkedačovjekbožanskouodređenimreligijskimtradicijamamoraiskusitiusebiprikladnim,ljudskimkategorijama.Tojeosobitoprisutnoupost-osovinskimreligijamasemitskogporijekla–židovstvu,kršćanstvuiislamu,aliiuodređenimvarijantamahinduizma,budizmaiBhaktireligije.Čovjekjeosobai,poraditoga,onionobožanskomisliupersonalnimkategorijama.NatajnačinZbiljskopostajeprisutnoljudskojsvijestiputemrazličitih»božanskihosoba«.ImamotakoJahvu,nebeskogOca,Allaha,Višnu,Šivu,aliimnogedruge.Svakiodnjihmišljenjeiiskušenkaoosobnobožanstvoikaotakav,premapluralističkojhipotezi,predstavljapersonu Zbiljskog.NoZbiljskoiskušenoiune-personalnimkategorijama–Brahman,Nirvāņa,Sunyata,Tao–raznisunepersonalniApsolutiprisutniuistočnimreligijamaisvakiodnjihjevaljanamanifestacijaZbiljskog-po-sebiiakonijeartikuliranaune-teističkimkategorijama,većjeoblikovanapremakonceptimaimanent-nimausvakojodmatičnihreligija.Ipak,oZbiljskome-po-sebinemožemorećinitida jepersonalnonitida jenepersonalno; ono je naprosto onkraj izrecivosti.

45

Ibid., str. 237.

46

Usp. PaulTillich:The Courage to Be,YaleUniversityPress,NewHaven–London,2000.,str. 186 i dalje.

47


48

Usp. Religious Pluralism,str.611–613.

49

Ibid., str. 611.

50


51

Ibid.

52

Ibid.

53

Ibid., str. 242.

54

Ibid., str. 243.

55

Ibid.

56

Ibid.

57

Ibid., str. 245.

58

Ibid.



OčitojedaHickovdjeuodređenojmjeriprizivakonceptualneobrascenegativne teologije:Zbiljsko-po-sebijeonkrajsvakogmogućegpozitivnogodređenja.Toznačikakoserazni»atributi«kojisuureligijskimifilozofijskimspekulacijama pripisivani raznim teističkim i neteističkimmanifestacijamabožanskoganikakonemogupripisatiZbiljskome-po-sebi.Onoje,kao»noumenalni temelj« (noumenal ground),neovisnoodkonceptualnihokvirakojejemogućepripisatibožanskim»fenomenima«–Bogu,Višni,Trojstvu,Brah-manuiliNirvāņi.Ipak,mogućejeonjemuizrećiodređene»čistoformalneiskaze« koje transcendiraju svaku ograničavajuću konceptualizaciju. Hicktako dopušta Zbiljskoposebi odrediti kao »noumenalni temelj bogova koje susrećemoiapsolutakojeiskušavamoaokojimasvjedočereligijsketradi-cije.«59

Soteriologijske implikacije: »spasenje« i »oslobođenje« kao radikalna transformacija čovjeka

Hickovafilozofijareligijskogpluralizmakaosvojukulminacijudonosisoteriologijsko pitanje. U svjetlu njegove teorije sve je velike svjetske tradicije mogućeiščitatikao»putovespasenja«odnosnonačinedasepromijeniljudska situacija.Utomesmislu,»spasenje«(salvation)odnosno»oslobođenje«(liberation)60 –kakojeonopoimanoumnogimpost-osovinskimreligijama–jestprijesvega»stvaranjekonteksta«ukojemjemogućeodvraćanjeod»usredotočenostina samoga sebe« (self-centerdness)k»usredotočenostinaZbiljsko« (Real-centerdness),odnosno,riječjeo»radikalnojpromjenioddubokonezadovoljavajućegstanjakonomekojejebeskonačnoboljeporaditogaštojeispravno povezano sa Zbiljskim«.61Natajnačin»spasenje«gubičistokršćanskekonotacijei,uparenospojmom»oslobođenje«obuhvaćatakođerineteističkekoncepte prisutne u budizmu ili hinduizmu.Takokoncipirano»spasenje/oslobođenje«imapersonalnialiisocijalni(političko-ekonomski)aspekt.Personalniseaspektočitujeu»produciranjusvetaca«unutarpojedinereligijske tradicije:osoba jeuonojmjeri»svetija«ukojojuspijeva»usredotočenostnasamogasebe«preobrazitiu»usmjerenostnaZbiljsko«aštoseočitujeuraznimoblicimaaltruizma.Atakvihjeprimjeramogućenaćiusvimvelikimreligijama.Socijalniaspektimapredočimasvijestdajebožanstvouvijeknastranipotlačenih,siromašnihiiskorištavanih.Toseočitujevećkodstarozavjetnihbiblijskihproroka,asvojjevrhunacukršćanskojtradicijinašlourazličitim»teologijamaoslobođenja«.Upravojeovajsoteriologijskimoment–kojiHicknaziva»usredotočenostnaZbiljsko«–konstitutivanzaevaluacijureligijskihtradicija;naimepojedinareligijaima»većuilimanjuvrijednostvećprematomeukojojmjeripromovirailisprječavaspasenjskutransformaciju«.62»UsredotočenostnaZbiljsko«osobitoseočitujeuodržavanju»Zlatnogpravila«(Golden Rule):»Zlatnojepravilo, u svojim pozitivnim i negativnim oblicima, široko rasprostranjeniizričaj principa kako je dobro činiti dobro drugima i kako je zlo činiti imnepravdu.«63NamanaZapaduonojenajpoznatijeusvojojbiblijskojformulaciji:»Sve,dakle,štoželitedaljudivamačine,činiteivinjima.Toje,doista,ZakoniProroci.«(Mt7,12;Usp.Lk6,31idr.)No,onojeusvojimrazličitiminačicamaprisutnouislamskim,židovskimaliihinduističkimibudističkimidrugim religijskim spisima.SaZlatnimjepravilomnajužepovezanjeipojam»agape/karuna«itokaofundamentalnietički principkoji jemogućenaćiusvimvelikimsvjetskim



religijskimtradicijama,akojiusebiobjedinjujeidealnesebičneljubavi,razumijevanja,plemenitosti,žrtvovanjazadrugekaoidrugesrodnealtruističkeideje. Sve se religijske tradicije promoviraju iste plemenite ideale, no onoučemuseonerazlikuju jestnjihovakonkretna implementacijaupojedinojreligiji i kulturi.Tunijeriječonečemuizvanjskinametnutome»odozgora«,većje taj idealbiopromoviraniživljenod»velikihučitelja«iosnivačareligijskihtradicija:Isustakopropovijedaljubavzabližnjegakojasvojvrhunacnalaziunjegovojsmrtinakrižukaočinupotpuneljubaviipredanostizadruge;BuddhapropovijedaisâmživiOsmerostruki putispravnoguvida,ispravnogodluke,ispravnogdjelovanja,ispravnogživljenja,ispravnognapora,ispravnesabranostiiispravnogstapanjakojivodikoslobođenjuodsvakepatnjekaoioslobođenjuodciklusarađanjaiumiranja,odnosnokNirvāņi.Vlastitimživotomosnivačireligijskihtradicijanadahnjujuipozivajusvojesljedbenikenaistuetičkupraksuitimesvakiodnjihbivaprepoznat–smatraHick–kao»autentičniposrednik Zbiljskoga«.64

Daljnjeimplikacijepluralističkesoteriologije–pitanjeomogućnosti»životaposlijesmrti«–HickjeosobitorazvioudjeluSmrt i vječni život (Death and Eternal Life,1976.)65gdjepokušavanaćizajedničkumatricurazličitih(po-čestoisključujućih)religijskihifilozofijskihteorijaomogućnosti»preživljavanja«smrtii»vječnogživota«.Topitanjeostajeotvoreno.Hicksmatrakakonitijedanfilozofijskiargumentnemožeukonačnicinitidefinitivnopotvrditinitidefinitivnoopovrgnutimogućnostda ljudskasvijestpreživi raspadanjetijela.66

Nekoliko kritičkih opaski

Od publiciranja svojeg prvog zapaženijeg djelaEvil and the God of Love 1966.godineHickjebiozapaženfilozofijsko-teologijskipisac,barnaanglosaksonskompodručju.Nopravarecepcijanjegovadjela–kojauvelikenad-ilaziengleskojezičnopodručje–započinjes»pluralističkom«fazom.DanasseteškomožepronaćiozbiljnijamonografijaposvećenasuvremenojfilozofijireligijekojasenereferiranaHickainjegoveideje.Pritomjezanimljivoukazatinačinjenicudasupozitivanstavsobziromnafilozofijureligijskogpluralizmauglavnomiskazaliilinekršćanskiautori,osobitopripadniciazijskihreligija,poputMasaaAbea,kojismatrajudajeHickZapadupribližiobogatireligijskisvijetIstoka,iliautorikojiisamizastupajunekioblikreligijskog

59

Ibid., str. 246.

60

Hickkoristi obapojma– ‘spasenje’ i ‘oslobođenje’–sinonimnokakobi izbjegaočistokršćanskekonotacijetekakobiobuhvatiosvereligijske tradicije.

61

JohnHick:ReligiousPluralismandSalvation,u:Philip.L.Quinn,KevinMeeker(ur.):The Philosophical Challenge of Religious Diversity (dalje: PhCRD),OxfordUniversityPress,NewYork–Oxford, 2000., str. 54–66,ovdje 55.

62


63

Ibid.,str.313.

64

Ibid., str. 327.Naravno,ne smije seostavitipostraniisvezlokojesureligijeučinilekrozpovijest ljudskog roda; u tome smislu nisu nitisameuspjeleuvijekautentičnopromoviratiiostvarivatinačelo»agapea«.Utomsmislu,svakareligijajest»jedinstvenamješavinadobra i zla«. (Ibid.,str. 337.)

65

Usp.JohnHick:Death and Eternal Life,West-minsterJohnKnoxPress,Louisville,1994.

66

Usp.ibid.,str. 112.



pluralizmaufilozofijireligijepoputNinianaSmarta,pioniranedoktrinalnogproučavanjareligije.SviseonislažukakojeHickotvorioprostorzamogućidubljiiplodonosnijidijalogizmeđureligijskihtradicija.No,takođerpostojeimnogižestokikritičarireligijskogpluralizmapoputkršćanskihfilozofaAlvinaPlantingeiliWilliamaAlstonakoji,uglavnompolazećiodtradicionalnih (pravovjernih)kršćanskihpolazišta, pokušavajuukazati naneodrživostpluralističkihpozicija.Plantingaje–kaoizravanodgovorHicku–čaknapisaoopširnustudijuukojojjepokušaomodalnomlogikomobranitinužnostreligijskog ekskluzivizma.67U svakome slučaju, postoji nepreglednomorekritičkeliteratureoHicku.Ipak,bezobziraprivlačinaspluralističkainterpretacijareligijeposebiiline,činisekakoHickumožemouputitinekolikobitnihkritičkihopaski.Dvasu,premanašemmišljenju,bitnaotvorenapitanja:1. Pristupa li Hick uistinu svakoj religijskoj tradiciji iz perspektive njezina

vlastitogsamorazumijevanjailipokušavarazličitereligijeprilagoditisvojoj hipotezi?

2. JelimogućeuopćegovoritioZbiljskom-po-sebiakojeonoonkrajmogućnosti svake konceptualizacije?

Sobziromnaprviprigovor,ovdjevalja imatinaumu jedanbitanmomentsamorazumijevanjaureligiji,naimeapsolutni zahtjev koji pred vjernika postavljajunekevelikereligijepoputnpr.kršćanstvailiislama.Objeovereligijesmatraju da jedino one posjeduju puninu objave te u tome smislu predstavljajudovršetaksvakogmogućegBožjeggovoračovjeku.Ikršćanstvoiislamsuutomsmisluisključiviitopredstavljabitnikonstitutivnielementnjihovavlastitogsamorazumijevanja.Naime,bitiovihreligija(aliinekihdrugihkojeHick analizira) pripada da same sebe promatraju kao apsolutne i zbog toga niti jednaodnjihporedsebene trpi još jednu jednakovrijednu.Božanstvoje svojnaumupotpunosti iznijelo iliu svojojutjelovljenojRiječi Isusu izNazareta–kakotoučikršćanstvo–ilijetoučiniloizdiktiravšiKur’anMuhamedu–kakosmatraislam.Dvijekonačneobjavenemogujednaporeddrugelogičkikoegzistirati.ČinisedaHicktoneuzimaupotpunojzaoštrenosti.Iznjegovepluralističkehipoteze proizlazi kako on a priori odbacuje da bi jedna religija mogla posjedovatikonačnubožanskuobjavuiutomsmislu,premanašemmišljenju,neuzimauobzirjedanodlučujućiaspektnjihovavlastitogsamorazumijevanja.OvajprigovorpostajejoštransparentnijiakoimamouvidunačinnakojiHickuspoređujepojedinedijeloverazličitihreligijskihučenja,poputnpr.različitiheshatologijskihkoncepata:jelimogućeukonačnicirazličitasoteriologijskaočekivanjapost-osovinskihreligijasvestina»oslobođenjeodusredotočenostina sebe samoga i usmjerenje na Zbiljsko«? Ovo zasigurno predstavlja bitan aspektvelikogdijelailičaksvihreligijskihtradicija,noštojesfundamentalnimrazlikamaueshatologijama?Je limogućepomiritinpr.učenjaoreinkarnacijiiNirvāņiskršćanskomidejomKraljevstvaBožjegiliislamskimpoimanjemRaja?Također,jelimogućepomiritiidejukršćanskuidejuKristakaojedinogBožjegSinasmnogimavatarimapokojimasuseutjelovljivalaraznahinduističkabožanstva?IakoHicknebježiodovihrazlika,činisedaih,premanašemmišljenju,ipakneuzimadovoljnoozbiljno.ČinisedajeupravukomentatorSumnerB.TwisskojikažedajeHickzamijeniotradicionalnoreligijskosamorazumijevanjepo kojem je svaka pojedina religija u potpunome posjedu posljednje istine o čovjekuisvijetusalternativnim»obiteljskim«pokojemrazličite (i u mnogočemu suprotstavljene) religije predstavljaju različiti – drugom kulturom



oblikovani–putovekistojposljednjojzbilji.68No,osimrijetkihizuzetaka,teškodapojedinereligijemoguoslabitisvojbitnidoktrinarnipokladčinećigarelativnimpremahickovskommodelu.Akonpr.zakršćaneIsusKristprestanebitijedinispasiteljiposrednikizmeđuBogailjudi,kolikosejoštumožegovoriti o doktrinarno ispravnoj inačici kršćanske religije koja živi unutarcrkvenezajednice(bilokatoličke,biloprotestantskeilipravoslavne)?UtomesesmisluHickuspunimpravom,premanašemmišljenju,možeprigovoritikako relativizira fundamentalne religijske koncepte kako bi ih uskladio sasvojom hipotezom.Također,kaoštoimpliciradrugiprigovor,premanašemmišljenju,postojibitanproblemtakođeriubitnomsredištuHickovehipoteze,usamojidejitrans-cendentnoga Zbiljskoga.69VećjespomenutodaHickna(pseudo)kantovskimosnovama razlikuje Zbiljsko an sichiZbiljskokakosepojavljujeurazličitimreligijama i kulturama. Zbiljskoposebi predstavlja svojevrsni ontologijski a priori nesamopojedinihkoncepatabožanskoguraznimreligijamavećisamefilozofijereligijskogpluralizmaikaotakvoonosâmonikadanijedostupno.Ono što nam ostaju jesu razni likovi (personae i impersonae)Zbiljskoga.No,akooZbiljskom-po-sebineznamoništa (ono je,kažeHick,»transkategorijalno«),kojibiondabilinužniuvjetidaseneki teologijskikoncept (npr.Trojstvo iliTao) prepozna kao legitimna »slika«Zbiljskog, a ne kao čistoproizvoljna tvorevina ljudske mašte? Zbiljskomposebi koje je »onkraj dualitetaosobnost/neosobnost«senemoguanalogijompridodatinikakvi»atributi«koji seu filozofiji i teologiji tradicionalnopridodajubožanstvu.Onotranscendentno,božanskosâmojestonkrajnašihspoznajnihmoći,noonosenigdjeneobjavljujenakonačni,odlučujućiiapsolutannačinčovjeku,takodami ostajemo u trajnoj tami i neizvjesnosti.Prema našemmišljenju,tujenadjelujedna preradikalna negativna teologijakojakaoposljedicuimaneodređenioblikagnosticizma.IakoHickraznetradicijenegativneteologijeukršćanstvu,židovstvuiislamuvisokocijeniiuodređenomsmislusmatrasvojimprethodnicima,ipakostavljapostranidaseusvakojtradiciji–bezobzirakolikojebožanstvonedostupnoumu–onoipakkonačno objavljuje po svetim spisima čovjeku. Koprena nespoznatljivostibivanadiđenaobjavom.UHickatakvogopćeobvezujućegikonačnogobjaviteljskogčinanema.Utomsesmisluovakritikanadovezujenaprethodnu.Ovdje je potrebno spomenuti i to da mnogi komentatori u kritici idu i dalje te smatraju kako Hickov govor o Zbiljskom nadilazi okvire jedne pretjerane negativne teologije i zadireupodručje teologijskog ne-realizma.Odnosno,ukolikonikadanezahvaćamotranscendentnoZbiljskokojejeonkrajsvakemogućeizrecivosti,aostalisuteologijskikonceptikulturološkiuvjetovani,moželiseuopćejošsasigurnošćutvrditidanekakvobožanstvouopćepostoji? Komentator D. Cheetam je na ovome tragu primijetio kako je Hickov jezikponekadfrapantnosličanjezikunajpoznatijegzastupnika»teologijskog ne-realizma«ufilozofijireligije–DonuCupittu,70 kojismatrada,iakoobjek

67

Usp. Alvin Plantinga: Pluralism. A DefenseofReligiousExclusivism,u:PhCRD, str.172–192.

68

Usp. Sumner B. Twiss: The Philosophy ofReligious Pluralism.ACriticalAppraisal ofHickandHisCritics,u:PhCRD,str.67–98,ovdje73–75.

69

Sličnu je kritiku – iako mnogo razrađenije– iznio Netland. Usp. George A. Netland:ProfessorHickonReligiousPluralism,u:Religious Studies22(1986)2,str.249–261.

70

Usp. npr. David Cheetham: John Hick. A Critical Introduction and Reflection,Ashgate PublishigLimited,Hampshire, 2003., str.175–176.



tivnopostojećeg(»realnog«)Boga(najvjerojatnije)nema,religija ipak imasvojusvrhukaopomoćupreživljavanjurazličitihživotnihsituacija.Jezikreligijenemarealnu,većjedinosimboličnuvrijednost.Odnosno,primijenjenonaHicka,Cheetamovajeteza:nemaliigovoroZbiljskomjedinosimboličkuulogu,odnosnonijelijedinasvrhaZbiljskog-po-sebidabudepreduvjetnjegovepluralističkehipoteze,doksenemožegovoritionjegovom»realnom«postojanju.Tobiznačiloda,premaovojinterpretacijiHicka,Zbiljsko-po-sebinepostoji,većjeriječosvojevrsnomsimbolukojijeipakpotrebnopostuliratikako bisenašlaadekvatnaontologijskapozadinanaosnovikojesemoženapravitiplauzibilnafilozofijskateorijareligijâ.Ipak,činisedajeovakva»nerealistička«interpretacijaipakpretjerana:nigdjeusvojimspisimaHickčaknitiimplicitnonespominjemogućnostdaZbiljskoposebi ne opstoji niti ga igdje spominje kao pûki simbol ili kao jedino umišljenjuopstojećipostulatsvojehipoteze.Radijesečinidajeonoupravopokušajdasenezaplićemourazličitesimbolei»slike«božanskogtedaizvršimoskokdočiste transcendencije,poradičega– jednomkadasveslikeiščeznu–ostajesamoneizvjesnostneznanja.

Zaključak

Bez obzira koji stav zauzeli s obzirom na »filozofiju religijskog pluralizma«,nemože seosporiti da seHickbavibitnimproblemima suvremenogtematiziranjareligije.Jerdanasvišenitijednareligijanematajluksuzdasezatvoriusvojvlastitisvijetneobazirućisenadrugačijereligijsketradicije.Globalizacijajezasigurnoutjecalainasvijetreligija.Utomesmislu,pokušajdaseiznađeobjedinjujućafilozofijskateorijareligije–kojasvakojvelikojtradiciji pristupa s jednakim poštovanjem – predstavlja legitiman (iako nenužnouspješan)pokušajdaseublažestarenetrpeljivostiizazvanestoljećimaizgrađivanomsvijestiovlastitojsamodostatnosti.Ipak,činisedaslužbenereligijesasvojimdoktrinarnimsustavimanemoguprihvatitijednorelativiziranjevlastitogsamorazumijevanja.Njimasetonužnočinikaosvojevrsnipomodninew agesinkretizam.UtomćesmisluHickovpluralističkinacrtzasigurnoostatiizvaninstitucionalnihreligijskihokviratećebitiinteresantanjedinoliberalnijimpripadnicimapojedinihtradicijaiproučavateljimasuvremenefilozofijereligije.

Danijel Tolvajčić

Religious Pluralism as a Challenge for Philosophy of Religion: John Hick

AbstractUntil the 20th century Western philosophy of religion was solely preoccupied with Judeo-Christian and Islamic religious traditions. However, it is clear today that philosophy of religion has no theological and confessional boundaries and that it is bound to consider religious phenomena in variety of its forms. One of its central problems is in fact religious pluralism: can philosophy of religion approach to all religious traditions on equal terms and offer an acceptable analysis?One of the greatest living philosophers of religion, John Hick, proposes a new “interpretation of religion” free of naturalist and confessional interpretations. Hick calls it “philosophy of religious pluralism” and sets it in broader context of philosophy of religion. His main concern is to encompass religious phenomenon in “pluralism of its forms”. This “pluralistic hypothesis” tends to be acceptable for the “global-thinking believers of all traditions”.

Key wordsJohnHick,religiouspluralism,philosophyofreligion,Real,religiousinterpretationofreligion

Religijski pluralizam kao izazov za filozofiju religije ... · PDF fileSve do 20. stoljeća...

Documents

Transcript of Religijski pluralizam kao izazov za filozofiju religije ... · PDF fileSve do 20. stoljeća...