Rekreativni sport u turizmu

UVOD

Sport i turizam su masovne društveno-ekonomske pojave koje su po mnogo čemu međusobno

povezane. Povezanost turizma i sporta ogleda se kroz: faktore turizma i sporta, funkcije koje

generiraju turizam i sport te kroz njihove ekonomske učinke. Iako se sport u turizmu pojavljuje u

različitim oblicima, u savremenom turizmu dominantnu ulogu ima “sport za sve”koji se u našoj

terminologiji može poistovjetiti sa sportskom rekreacijom . Sportska rekreacija s brojnim

sadržajima osnovna je poluga aktivnog odmora u turizmu. Nove tendencije u razvoju turizma

pokazuju da promjene u turističkim trendovima zamjenjuju tradicionalne motive odmora s

motivima i sadržajima aktivnog odmora.

Kako su sport i sportska rekreacija ključni motivi i sadržaji aktivnog odmora, njihov razvoj

utiče na sadržaj i kvalitetu aktivnog odmora u turizmu. Cilj je ovog rada da ukaže na neke pravce

razvoja i mogućnosti unapređenja kvalitete sporta i sportske rekreacije u turizmu uopšte.

Odmor, sport, lov, ribolov, zabava, opuštanje, itd. samo su neki od motiva zbog kojih se ljudi

uključuju u turistička kretanja. Svi se oni baziraju na osnovnoj čovjekovoj potrebi za odmorom i

rekreacijom, a danas se smatra kako je “rekreacija osnovna turistička potreba”. Na osnovi

iskazanih motiva za putovanjem obavlja se i klasifikacija pojedinih specifičnih oblika turizma pa

tako razlikujemo turizam vezan za odmore, nautički, lovni, ribolovni, te posebno sportski

turizam. Iako se sportski stručnjaci svojim radom mogu pojaviti u gotovo svim oblicima

turizma, u ovom nas radu zanimaju prije svega kretanja motivirana sportom i sportskom

rekreacijom, odnosno sportski turizam. Kako bi se na adekvatan način pružile usluge sporta i

sportske rekreacije u okviru turističkih kretanja, u realizaciji ovakvih programa morao bi

sudjelovati stručni kadar educiran u području sporta i sportske rekreacije.

Sportska rekreacija kao specifično područje, usmjerena je na zadovoljenje osnovnih ljudskih

potreba I interesa kroz bogatstvo raznovrsnih sportsko-rekreativnih aktivnosti, koje su svima

dostupne I usaglašene sa nivoom sposobnosti, zdravstvenim stanjem, polnom I uzrasnim

karakteristikama svakog pojedinca. Sadržaje I oblike rekreacije turist bira prema vlastitoj želji,

potrebi I mogućnostima. Oni se mijenjaju I prilagođavaju kulturnim I socijalnim potrebama

1

čovjeka. U skladu s potrebama savremenih turista posebno se ističe sportska rekreacija kao

značajan motiv odabira turističke destinacije.

Aktivan odmor je sinonim turističkog odmora, a on podrazumjeva sportske sadržaje,

uključujući I brojne aktivnosti u atraktivnom prirodnom ambijentu. U tom kontekstu istražujući

potrebe savremenog čovjeka kojem nedostaje fizička aktivnost I kontakt sa prirodom I koji živi

prebrzo I stresno, dolazimo do konstatacije da turizam treba ostvariti brojne ciljeve koje će na

kraju dovesti oporavka I zadovoljstva. Sadržaji sportske rekreacije imaju dominantnu ulogu u

zadovoljavanju potreba za kretanjem i odgovarajućom aktivnošću, što je danas imperative

kvalitetnog odmora. Zbog toga nije neobicno što sport.i turizam doživljavaju zajedničku

ekspanziju zbog sve većeg interesa, ali i potrebe sve veceg broja turista.

Razvoj sportske rekreacije u turizmu u BIH počeo je na osnovama zdravstvenog turizma

utemeljenog na posebno povoljnim ljekovitim prirodnim resursima. Tradicija zdravstvenog

turizma duža je od 130 godina i počela je na područjima klimatskih i zdravstvenih centara

primarno radi zaštite i unapređenja zdravlja, rehabilitacije, ali i liječenja uz pomoć prirodnih

faktora. Kontinentalni i zdravstveni turizam temeljio se na geotermalnim izvorima. Rimljani su

otvorili većinu banja na podrucju BiH, a ima dokaza da je car Dioklecijan (oko 300. god.)

sagradio svoju palaču na sadasnjem mjestu u Splitu upravo zbog ljekovitih izvora mineralnih

voda i morskog ljekovitog blata.

Kako je BiH izuzetno bogata geotermalnim vodama, dosadašnja ponuda zdravstvenog

turizma u odnosu na druge razvijene zernlje, kao što su Slovenija, Mađarska, Češka, Austrija i

dr., više je nego skromna. BiH ima velike potencijale i komparativne prednosti za razvoj

najtraženijih oblika turističke ponude, vezanih za unapređenje zdravlja savremenog, urbanog

čovjeka. Savremeni turizam iziskuje nove, sofisticirane tehnike u kreaciji optimalnih modela

turističke ponude. Jedno od osnovnih obilježja turističkog tržista jeste njegova e1astičnost, zbog

čega je neophodno permanentno pratiti sve elemente koji dovode do turističkih potreba i

potražnje. Ekspanzija turizma u svijetu rezultat je niza dinamičnih društveno-ekonomskih odnosa

razvijenih zemalja vezanih uz povećanje potreba, prava, ekonomske moći, uz navike, kulturu,

obrazovanje te trendove u interakciji s pruižiteljima usluga. Odnosi između potražnje i ponude

isprepleteni su brojnim međusobnim funkcionalnim vezama.

2

DEFINICIJA SPORTSKOG I REKREATIVNOG TURIZMA

Kako bi bilo jasnije o kakvim se turističkim kretanjima radi, odnosno u kakvim uslovima

djeluju sportski stručnjaci u turizmu, definišimo najprije što podrazumijevamo pod pojmom

sportski turizam. Sportski turizam svrstavamo u tzv. specifične oblike turizma koje se

zasnivaju na motivaciji za putovanjem, odnosno ono što je važno za njihovo razlikovanje jest

“motivacija za putovanjem i sadržaj boravka u određenoj turističkoj destinaciji.” Tako sportski

turizam definšemo kao “turizam u kojem je sport glavni motiv putovanja i boravka turista u

turističkom odredištu.”

Sportski se turizam pojavljuje u različitim oblicima i to:

• takmičarski sportski turizam,

• zimski sportsko-rekreativni turizam i

• ljetni sportsko-rekreativni turizam.

Pod pojmom takmičarski sportski turizam podrazumijevaju se “sva putovanja radi

učestvovanja u određenim sportskim takmičenjima , od domaćih do međunarodnih”.

Osnovni motiv putovanja jest neka sportska manifestacija bilo da sudionici aktivno učestvuju u

njoj (sportisti) ili su, pak, pasivni sudionici(gledatelji). S druge strane sportsko-rekreacijski

turizam podrazumijeva bavljenje turista tim aktivnostima, odnosno “kao motiv turističkih

putovanja u savremenom turizmu sve se više javlja sportska rekreacija kojom se aktivno bave

turisti na odmoru.

Sportska rekreacija u pravilu nema ni takmičarski niti promatrački karakter. To je

sportska aktivnost turista izabrana po vlastitom izboru sa svrhom zadovoljavanja potreba za

kretanjem, igrom, aktivnim odmorom i razonodom.

Sportska rekreacija je slobodno izabrana, individualna ili organizovana djelatnost, koja

sredstvima fizičkog vježbanja I sportsko-rekreativnim aktivnostima omogućuje ljudima aktivan

odmor I zdravu zabavu I razonodu , koja im pomaže da održe dobro zdravlje, fizičku I radnu

kondiciju I da ispolje svoje stvaralaštvo, koje im je specijalizovanim radom u velikoj mjeri

uskraćeno.

Suština I cilj sportske rekreacije jeste da omogući optimalne uslove I mogućnost

savremenom čovjeku da kroz raznovrsne sportko-rekreativne aktivnosti:

3

-zadovoljava svoju biopsiho-sociološku potrebu za kretanjem I igrom,

-sadržajnije, korisnije I kreativnije provodi slobodno vrijeme,

-čuva I unapređuje zdravlje,

-održava vitalnost, životni I radni optimizam,

-održava I unapređuje svoje opšte fizičke, funkcionalne I radne sposobnosti,

-otklanja prijevreremenu pojavu starenja I produžava radni vijek I kreativnost do duboke

starosti. Kao značajan sadržaj slobodnog vremena sportska rekreacija podrazumjeva aktivno,

stvaralačko, a nikako pasivno posmatračko učešće u sportsko-rekreacijskim aktivnostima.

Zimski se sportsko-rekreacijski turizam provodi u planinskim zimskim centrima, ali i u

banjama, kao i na moru, a ljetni na moru, u planinama, na rijekama, jezerima i sl. Postoje

sportsko-rekreacijske aktivnosti karakteristične za pojedinu sezonu, pa se tako u okviru zimskog

sportsko-rekreacijskog turizma pojavljuju skijanje, skijaško trčanje, klizanje, sportske igre na

snijegu i ledu i druge, a u okviru ljetnog šetnje, trčanje, planinarenje, sportovi na vodi, sportske

igre, golf, tenis, jahanje itd. U ovom nas radu zanima dio sportskog turizma u kojem se turisti

pojavljuju kao aktivni sudionici u raznim sportsko-rekreacijskim aktivnostima budući je uloga

sportskih stručnjaka ovdje iznimno naglašena. Oni su ti koji kreiraju, organiziraju, ali i provode

brojne sportsko-rekreacijske programe koji se pružaju u okviru sportskorekreacijskog turizma.

4

Neki od sportsko-rekreacijskih programa koji se pojavljuju kao sastavni dio turističke ponude su:

_ iznajmljivanje različitih sportskih objekata,

_ korištenje sportskih objekata i opreme,

_ škole učenja raznih sportskih vještina,

_ sportske igre, turniri i razna natjecanja,

_ sportsko-zabavne atrakcije).

S obzirom na raznolikost i specifičnost tih programa lako je zaključiti kako su u turizmu

potrebni različiti stručnjaci sportskog profila, jer jedino takav, stručno educiran kadar može

kvalitetno provoditi aktivnosti kreiranja, organiziranja, ali i samog provođenja ovih programa. A

upravo o kvalitetu pružene usluge zavisi zadovoljstvo turista što posljedično utiče na želju za

ostankom ili pak povratkom u destinaciju, ali i na strukturu potrošnje turista. Za postizanje

kvalitetne usluge u sportskom turizmu odgovorni su svi sudionici ovog procesa .

ODRŽAVANJE ZDRAVLJA KRETANJEM

Blaži stepen od umorog odmora jeste pasivni odmor. Njime ne napadamo organizam

prekomjerim unosom hrane i raznih tekućina, već više sjedimo i ne vježbamo.

Neprogramirani aktivni odmori prihvaćeni su. upravo zato što se povremeno bira

sportsko-rekreativna aktivnost. To može biti slučajan izbor ribolova u plićaku, porodičnog

fudbala, trčanja, kupanja, plivanja, jedrenja, veslanja u čamcu, košarke za dvoje i ostalih

mnogobrojnih aktivnosti.

Programirani aktivni odmori omogućavaju tačno dozirane određene kineziološke

rekreativne aktivnosti radi podizanja fizičkih i ostalih biopsihosocijalnih sposobnosti organizma.

Same aktivnosti mogu biti kao i u neprogramiranim aktivnim odmorima.

Medicinski programirani aktivni odmori podrazumijevaju redovna fizička vježbanja prema

utvrđenom planu i programu. Vođeni su interdisciplinarno, od kvalitetnih stručnjaka, doktora

specijalista sportske medicine i kineziologa - specijalista sportske rekreacije. Jasno da određeni

cilj uslovljava oblik, učestalost, intenzitet i trajanje medicinski programirane vježbe.

Aerobno vježbanje čine različite vježbe i fizičke aktivnosti koje stimulišu aktivnost srca i

pluća dovoljno dugo da bi proizvele korisne efekte u organizmu. Glavni cilj aerobnog vježbanja 5

je da poveća maksimalnu količinu kiseonika koju organizam može da utroši u toku određenog

vremena. Aerobni efekti najlakše se obezbjeđuju primjenom prirodnih oblika kretanja ( hodanje,

trčanje, pješačenje ), cikličnih vježbi ( vožnja bicikla, plivanja, skijaškog trčanja ) i drugih

aktivnosti. Aerobne vježbe efikasno utiču na povećanje aerobne sposobnosti; doprinose očuvanju

i unapređenju zdravlja; otklanjanju i/ili ublažavanju zdravstvenih tegoba; povećavaju radne

sposobnosti i produžavaju aktivan radni i životni vijek.

Svaka aktivnost čovjeka zasniva se na potrošnji energije. Tijelo proizvodi energiju

sagorijevanjem hranljivih materija – masti, ugljenih hidrata i bjelančevina. Za sagorjevanje hrane

potreban je kiseonik. Tijelo može da deponuje rezerve hrane najviše u vidu masnih naslaga.

Zahvaljujući tome čovjek može bez hrane da živi više dana, pa čak i nekoliko nedelja. Međutim,

u organizmu se ne mogu deponovati rezerve kiseonika. Zato je potrebno da se kiseonik stalno

doprema u organizam. To se obezbeđuje neprekidnim disanjem. Što je mišićna aktivnost

intenzivnija, što ukuljučuje veće mišićne grupe, to je veća potrošnja kiseonika.

U atmosferi koja nas okružuje ima dovoljno kiseonika. I pored toga svi ljudi nemaju

podjednaku sposobnost da dopremaju potrebne količine kiseonika u sve svoje organe i organske

sisteme, posebno ne u toku intenzivnije tjelesne aktivnosti. Većina ljudi može da doprema

6

dovoljno kiseonika samo za obavljanje uobičajenih svakodnevnih radnih i drugih životnih

aktivnosti, ali ne i za obavljanje intenzivnijih mišićnih aktivnosti. Mjerilo naše sposobnosti je

raspon između naših minimalnih zahtjeva i naših maksimalnih kapaciteta. Fizički najsposobnije

osobe imaju najveći raspon, odnosno rezerve aerobnih sposobnosti.

Aerobna sposobnost potrebna je svakome, bez obzira na profesiju i uobičajena svakodnevna

opterećenja. Treba znati da je aerobna sposobnost najbolje i najefikasnije životno osiguranje.

Ključ za povećanje aerobnih sposobnosti je sistematsko aerobno vježbanje.Aerobno vježbanje je

ono vježbanje koje doprinosi povećavanju aerobnih sposobnosti. Ono se karakteriše sledećim

osnovnim fiziološkim obilježjima:

Angažovanje velikih mišićnih grupa – mišića nogu, trupa, ruku i ramenog pojasa

( najmanje 1/6 do 1/7 ukupne tjelesne muskulature ) u dinamičnom radu, u kome

se ritmički smjenjuju naprezanja i opuštanja.

Trajanje vježbanja od 20 do 60 minuta neprekidne aerobne aktivnosti. Trajanje

aktivnosti je u obrnutoj srazmjeri sa intenzitetom opterećenja – aktivnosti niskog

intenziteta mogu da traju duže. Osobama srednje i starije uzrasne dobi i osobama

sa niskim nivoom funkcionalnih sposobnosti preporučuju se aktivnosti niskog i

umjerenog intenziteta dužeg trajanja. Dužim trajanjem aktivnosti potpunije se

dostiže efekat “opšte izdržljivosti” i povećava sagorjevanje masnih naslaga.

Nedeljna učestalost aerobnog vježbanja treba da bude 3 – 5 puta. Treba

sistematski vježbati najmanje svaki drugi dan kako bi se obezbjedili pozitivni

efekti na povećanje adaptiranosti organizma na aerobna opterećenja. Najbolje je

dva-tri puta nedeljno uključiti se u organizovani aerobni program, a svodnevno,

samostalno kod kuće vježbati 20 – 30 minuta neki odgovarajući program aerobne

usmjerenosti.

Optimalan intenzitet opterećenja dozira se u granicama 60% do 80% maksimalne

frekvencije srčanog rada, ali se iskazuje i energetskom potrošnjom od 5,2 do 7,5

kkal/min/kg. Pozitivni zdravstveno – preventivni efekti postižu se primjenom

programa aerobnog vježbanja u toku kojih je dovoljno velika kiseonička

potrošnja.

7

Aerobni programi usmjereni su, prije svega, da pozitivno utiču na poboljšanje sposobnosti

srčano – sudovnog i disajnog sistema ( povećanje aerobnih sposobnosti ), kao i na povećanje

kapaciteta tkiva za energetsku transformaciju kiseonika.

Doziranje opterećenja

Doziranje i kontrola opterećenja u toku programa sportske rekreacije vrši se na osnovu

spoljašnjih (fizičkih) i unutrašnjih (fizioloških) pokazatelja opterećenja.

Spoljašnji pokazatelji opterećenja su pokazatelji obima opterećenja: trajanje aktivnosti,

trajanje odmora, odnos aktivnosti i odmora, broj ponavljanja vježbi, dužina pređenih dionica pri

hodanju, trčanju ili plivanju i sl.

Unutrašnji pokazatelji opterećenja su pokazatelji reakcije pojedinih organskih sistema i

organizma kao celine na primenjena opterećenja: frekvencija srčanog rada, frekvencija disanja,

koncentracija mlečne kiseline u krvi, arterijski krvni pritisak. Unutrašnji pokazatelji opterećenja

pokazuju koliko je organizam adaptiran, kako reaguje na primenjena opterećenja i kako ih

podnosi.

Kao najopštiji unutrašnji pokazatelj opterećenja najčešće se koristi puls ( frekvencija srčanog

rada ). Puls je fiziološki pokazatelj opterećenja koji, u toku same aktivnosti, pruža najviše

relevantnih informacija. To je lako dostupan i pouzdan pokazatelj preko koga je moguće

relevantno jednostavno i dosta precizno dozirati i kontrolisati nivo primenjenih opterećenja u

toku raznovrsnih programa sportske rekreacije. Kao opšta orijentacija za optimalno doziranje i

kontrolu opterećenja u toku aerobnog vježbanja najčešće se koriste dve “formule”:

Prva, Granice optimalnog intenziteta opterećenja određuje se najednostavnije prema

“formuli pulsa”: DGP (donja granica pulsa) = 170 – GS (godine starosti)

GGP (gornja granica pulsa) = DGP + 20

Druga, Optimalan intenzitet opterećenja u toku aerobnog vježbanja treba da se održava u

granicama 60% do 85% maksimalnog pulsa (Fc/max):

DGP (donja granica pulsa) = 0,60 x (Fc/max)

8

GGP (gornja granica pulsa) = 0,85 x (Fc/max)

Maksimalna frekvencija srčanog rada (maksimalni puls) izračunava se po formuli: Fc/max.

(maksimalni puls) = 220 – godine starosti.

Ovako određen intenzitet opterećenja treba održavati u toku 20-30 minuta aktivnosti sa

povremenim kraćim podizanjem intenziteta opterećenja (pikovima) od nivoa 90% do 95%

maksimalnog pulsa.

Povećanju broja koronarnih kapilara i obima koronarnih krvnih sudova;

Povećanju sadržaja hemoglobina u miokardu (srčanom mišiću);

Povećanju depoa energetski bogatih materija u mišićima i jetri;

Stimulisanju stvaranja mitohondrija.

Aerobno vježbanje ostvaruje raznovrsne pozitivne promjene u organizmu. Sistem pozitivnih

promjena uobičajeno nazivamo efektima vježbanja.Sistematska promjena programa sportske

rekreacije, odgovarajućeg karaktera, obima i intenziteta opterećenja i optimalne učestalosti

primjene, obezbjeđuje kompleksne efekte:

-Doprinosi regulisanju metaboličkih promjena; obezbjeđuje endokrino-mataboličke anti-

aterosklerotične efekte; doprinosi snižavanju koncentracije triglicerida i holesterola; poboljšanju

aktivnosti fibrinalitičkog sistema krvi – poboljšavanju glikoregulacije, smanjenju opšte

koagulabilnosti krvi, usporavanju agregacije i smanjenju athezije trombocita.

-Doprinosi povećanju energetske potrošnje i snižavanju tjelesne mase; smanjenju sadržaja

masti i nivoa holesterola; kompenzaciji snižavanja bazalnog metabolizma do koga dolazi sa

starošću, odnosno podizanju vrijednosti bazalnog metabolizma, ragulisanju apetita.

-Jača kontraktilne sposobnosti miokarda; povećava elastičnost krvnih sudova; jača mišićne

pumpe; poboljšava kolateralni krvotok; reguliše arterijski krvni pritisak; snižava frekvenciju

srčanog rada u miru i pri naporu.

-Povećava toleranciju i otpornost na stres; prevenira spazam krvnih sudova u stresnim

situacijama; obezbjeđuje neutralizaciju suvišnih hormona, glukoze i holesterola koji se u

9

stresnim situacijama luče u krv; potzitivni stimuliše centralni nervni sistem i nervno-psihičke

aktivnosti; opušta, relaksira.

Programi aerobnog vežbanja djeluju višeslojno i ostvaruju pozitivne efekte na:

Mišićno – koštani sistem;

Kardio – vaskularni i respiratorni sistem;

Regulisanje prekomjerne tjelesne mase i otklanjanje masnih naslaga sa posebno

ugroženih lokaliteta;

Prevenciju i otklanjanje riziko faktora kardio – vaskularnih oboljenja;

Prevenciju, ublažavanje i/ili otklanjanje psihoemocionalne napetosti (stresa).

Obzirom na višeslojnost i raznovrsnost pozitvnih efekata aerobnog vježbanja, u daljem

tekstu ćemo, na osnovu bogate literature i rezultata brojnih istraživanja, samo pobrojati

najvažnije efekte u odnosu na svaki od navedenih sistema.

Efekti na koštano – mišićni sistem ispoljavaju se kroz:

Povećanje mišićnog tonusa (čvrstoće) oslabljene muskulature,

Blago povećanje mišićne mase i snage mišića,

Povećavanje elastičnosti mišića, ljepote i skladnosti pokreta,

Povećanje pokretljivosti mišića i zglobova,

Prevenciju, otklanjanje i/ili ublažavanje mišićne napetosti i grčevitosti,

Prevenciju, otklanjanje i/ili ublažavanje bolova u mišićima,

Prevenciju, otklanjanje i/ili ublažavanje zastoja i poremećaja periferne

cirkulacije izazvane prekomjernim statičkim naprezanjima,

Izgrađivanje lijepog i pravilnog držanja tijela, otklanjanje nepravilnosti u

držanju tijela i smetnji u vezi sa tim,

Prevenciju, otklanjanje i/ili ublažavanje početnih funkcionalnih smetnji i tegoba

lumbalnog i cervikalnog sindroma (“ bolna leđa ”).

10

Efekti na kardio – vaskularni i respiratorni sistem ispoljavaju se kroz:

Povećavanje adaptiranosti kardio – vaskularnog sistema na fizička opterećenja,

Povećavanje kontraktilnih sposobnosti srčanog mišića,

Povećanje volumena srčanih komora do 28%,

Povećanje debljine zidova srčanih komora do 14%,

Povećanje obima krvi na 1 kg telesne mase do 20%,

Povećanje udarnog obima srca u mirovanju i u toku rada do 66%,

Povećavanje fizičke radne sposobnosti (aerobnih sposobnosti),

Snižavanje Fc u miru i pri naporu (racionalniji rad srca),

Povećavanje funkcionalnih sposobnosti kardiovaskularnog sistema;

Efekti na regulisanje prekomjerne tjelesne mase ispoljavaju se kroz:

Kompenzaciju hroničnog statusa hipokinezije,

Povećanje bazalnog metabolizma i energetske potrošnje,

Intenziviranje metabolizma lipida,

Snižavanje tjelesne mase i smanjenje sadržaja masti u organizmu,

Umjereno povećavanje mišićne mase,

Redukciju masnih naslaga sa posebno ugroženih lokaliteta,

Regulisanje apetita,

Otklanjanje i/ili ublažavanje pratećih tegoba gojaznosti.

Efekti na prevenciju, ublažavanje i/ili otklanjanje riziko faktora bolesti srca i krvnih

sudova ispoljavaju se kroz:

Kompenzaciju opšte hipokinezije i proprioceptivne aferentacije,

Stimulaciju vegetativnih funkcija,

Intenziviranje metabolizma lipida,

Snižavanje koncentracije triglicerida (do 50%) i holesterola u krvi,

Povećavanje osjetljivosti tkiva na insulin, odnosno regulisanje šećera,

11

Redukciju masnih naslaga sa posebno ugroženih lokaliteta,

Antistres efekat – povećavanje otpornosti i umekšavanje reakcije na stres,

Regulisanje aretrijskog krvnog pritiska,

Povećavanje koncentracije HDL “ dobrog ” i snižavanje koncentracije LDL “

lošeg ” holesterola,

Poboljšanje funkcionalne sposobnosti endokrinog sistema,

Ostvarivanje pozitivnih endokrino – metaboličkih anti – aterosklerotičnih efekata,

Povećavanje kontraktilnih sposobnosti miokarda i elastičnosti krvnih sudova,

Snižavanje rizika od formiranja tromba.

Efekti na prevenciju, ublažavanje i/ili otklanjanje psiho – emocinalne napetosti

ispoljavaju se kroz:

Prevenciju i otklanjanje psihoemocionalne napetosti,

Poboljšanje opšteg samoosećanja,

Prevenciju i snižavanje uznemirenosti i razdražljivosti,

Povećavanje tolerancije i otpornosti na stres,

RAZVOJ SPORTSKOG I REKREATIVNOG TURIZMA

Upravo sportsko-rekreativni sadržaji u turizmu predstavljaju sve više snažan faktor turističke

ponude i potražnje. Aktivan odmor posljednjih je desetljeća postao biološka nužnost,

kompenzacija za nedovoljno kretanje i ubrzani životni tempo savremenog čovjeka i turista.

Programi sportsko-rekreativnih aktivnosti omogućuju smišljen boravak turista čime se planski

ostvaruju njihove osnovne potrebe za kvalitetnim odmorom u turizmu. “Aktivnosti kojima se

mijenjaju (poboljšavaju) sposobnosti i funkcije organizma nazivaju se transformacijski programi.

Turizam je idealno mjesto za njihovo provođenje u prirodnom atraktivnom okruženju (sve

cikličke aktivnosti: hodanje, trčanje, tracking, planinarenje, vožnja bicikla, veslanje, plivanje

i sl.) čime se podižu brojni povoljni uticaji na organizam, posebno kardiovaskularni sistem .

Dio sportsko-rekreativnih programa odnosi se na sistem vježbi za relaksaciju i opuštanje čija je

osnovna svrha otklanjanje i umanjivanje stresa. Drugi dio sportsko-rekretivnih aktivnosti vezan

je uz socijalizaciju kroz grupne sportove i sportske igre (tenis, košarka, odbojka i dr.), a dio se 12

odnosi na avanturističke oblike aktivnosti, na primjer: rafting, ronjenje, slobodno penjanje,

speleologija i sl. Društveno zabavne igre i aktivnosti upotpunjuju sportsko-rekreativne programe

zbližavajući ljude kroz prizmu zabave i ugode). Istraživanjem potreba turista, došlo se do

brojnih spoznaja vezanih za oblikovanje sportsko-rekreativne ponude u turizmu. Neke od njih

upućuju na naglašenu potrebu turista za aktivnim učestvovanjem u različitim sportsko-

rekreativnim aktivnostima. “Prosječna dob turista u našoj zemlji je iznad 40 godina starosti, a

oni iskazuju znatno veći interes prema organizovanim oblicima sportsko-rekreativnih aktivnosti

od mlađih turista.”

To samo potvrđuje važnost planiranja sportsko-rekreativnih sadržaja čiji nositelji mogu biti

isključivo stručne i kompetentne osobe. Kada govorimo o takmičarkom sportskom turizmu,

njegov razvoj prije svega zavisi o ukupnom razvoju natjecateljskog sporta, poglavito

najkvalitetnijih sportova u kojima naši sportisti učestvuju u međunarodnim takmičenjima. Takvi

oblici sportskog turizma najčešće se ostvaruju u većim gradovima ali i u manjim gradovima na

moru i u unutrašnjosti. Na primjer, poznati su međunarodni teniski turniri u Banjaluci i

Prijedoru. Ovi oblici turizma uspješno se mogu razvijati u planinama, ali i u banjama, kao i na

moru. U planinskim dijelovima Bosne I Hercegovine postoje prirodni i drugi uslovi (potrebna

infrastruktura i objekti) za planinarstvo, skijanje i neke druge zimske sportove (sanjkanje,

skijaško trčanje i sl.). To se odnosi na planinske masive Jahorine, Bjelašnice te ski centar na

Kupresu. U tim planinskim područjima postoje određeni smještajni kapaciteti koje bi trebalo

poboljšati, izgraditi kvalitetnije saobraćajnice te sportsko-rekreativne objekte i sadržaje (urediti

skijaške staze i skijaške liftove te uvesti i druge sportske sadržaje)Pored domaćih turista,

moguće je različitim sportskim manifestacijama privući i inostrane goste u zimske sportske

centre.

Osim zimskog sportsko-rekreactivnog turizma u planinama, određene mogućnosti za razvoj

sportskog turizma postoje i na moru i u banjama. Osnovne pretpostavke za to su odgovarajući

sportsko-rekreativni programi, ali i sportski objekti i sadržaji.

U banjama bi se određeni sportski program mogli uspješno kombinovati s nekim programima

zdravstvenog turizma, na primjer, za oporavak sportista, rekreativaca, osoba s invaliditetom i dr.

U tome posebne mogućnosti pružaju programi wellnessa . Najveće mogućnosti za razvoj

13

sportskog turizma pruža tzv. ljetni sportskorekreativni turizam i to na moru, ali i na rijekama,

jezerima i u planinama.

Novu sportsko-rekreativnu ponudu trebalo bi usmjeriti prema planovima budućeg razvoja

turizma. Postojeće sportsko-rekreativne centre i sportske objekte na moru i planinama koji su

građeni za masovne oblike turizma, trebalo bi više orijentisati na individualne sportove koji će

pružiti “više diskrecije” i mogućnosti individualnim gostima. U onim, pak, turističkim mjestima

koja će razvijati ekskluzivni turizam za “bogatije goste”, trebalo bi graditi sportske objekte i

sadržaje koji su komplementarnis takvim oblicima turističke ponude. Treba istražiti koje i kakve

sportove turisti žele, osobito kada se radi o “skupim sportovima” tipa golfa, jahanja, sportova na

vodi i sl.

Dosadašnja iskustva u drugim razvijenim receptivnim turističkim zemljama pokazala su da

ulaganje u razvoj sportskog turizma doprinosi unapređenju ukupnog kvaliteta turizma. Osim

14

toga, istraživanja pokazuju da su ovakve investicije profitabilne posebno kod nekih sportskih

sadržaja i programa .

STRUČNI KADAR U PROVOĐENJU SPORTSKO-

REKREATIVNIH PROGRAMA U TURIZMU

Kada govorimo o stručnom kadru u okviru provođenja sportsko-rekreativnih programa u

turizmu mislimo na “sportske animatore iz raznih sportova, instruktore ili voditelje sportskih

aktivnosti (tenis, golf, jahanje, skijanje, jedrenje, veslanje, ronjenje i sl.), trenere u raznim

sportovima (npr. u fubbalu, košarci i sl.), organizatore I voditelje sportskih aktivnosti, profesore

fozočke kulture i dr.” Iz navedenoga može se vidjeti kako u turizmu postoji potreba za brojnim

stručnjacima iz područja sporta i sportske rekreacije. Već zavisno o programima koji se pružaju

u pojedinoj destinaciji svaki profil ovakvih stručnjaka može pronaći svoj interes i zaposlenje u

turizmu. Ovdje ćemo se ipak ograničiti na jedan segment tih stručnjaka i to sportskih

animatora.

Objasnimo najprije što je to animacija. Animacija je sastavni dio turističke ponude koji znači

obogaćenje te ponude raznim sadržajima te kao poticaj turistima na sadržajniji turistički

boravak. Ona se pojavljuje u tri osnovna oblika odnosno programa i to zabavni,

sportskorekreacijski i ostali programi animacije .Dakle, sportska animacija predstavlja sastavni

dio programa animacije koji su pak sastavni do turističke ponude. Nositelji ovakvih programa

nazivaju se sportskim animatorima. Drugim riječima osnovna zadaća sportskih animatora u

turizmu jest kreiranje odgovarajućih sportsko-rekreacijskih programa te njihovo provođenje s

određenim grupama turista. Da bi mogli na adekvatan način obavljati svoju osnovnu zadaću

moraju posjedovati određena znanja i vještine što dobivaju kroz edukaciju. Takve oblike

specijalne edukacije u svijetu provode veliki hotelski lanci, turoperatori i agencije za

organizaciju zabave, tzv. “entertainment agencies” i to nakon što su već selekcionirali kadar koji

odgovara njihovim potrebama. No, osnovno je polazište selekcije kadrova u odabiru onih koji

15

već imaju određena znanja, vještine, iskustvo i karakterne osobine. Drugim riječima “prema

iskustvima ostalih receptivnih turističkih zemalja, možemo zaključiti da se profili kadrova

sportske rekreacije u turizmu prije ulaska u djelatnu funkciju edukuju na dva nivoa:

1. Edukacija na visokim školama i fakultetima pojedine zemlje prema njihovim nastavnim

programima,

2. Dodatna edukacija na načelu tečajeva i seminara kompanija koje direktno zapošljavaju

određene profile za vlastite potrebe.

Ti se kadrovi pojavljuju na tržištu radne snage, a produkt su ili formalnog obrazovanja na

višim ili visokoškolskim institucijama ili neformalnog obrazovanja u različitim sportskim,

kulturnim, etnološkim, likovnim, inovacijskim i drugim udruženjima. Stručni bi kadar, koji je

educiran na kineziološkim (ili sportskim) fakultetima koji već posjeduje potrebna znanja i

vještine za kreiranje i provođenje sportskih i sportsko-rekreativnih programa u turizmu, trebao

imati određene prednosti pri selekcioniranju kadrova za poslove sportskog animatora. Nakon

početne selekcije obavlja se specijalna edukacija tog kadra prema potrebama kompanije koja ih

je zaposlila i prema programima koje ona kreira. Te programe specijalne edukacije provode u

načelu sportski animatori koji rade u tom području već neko vrijeme tj. posjeduju određeno

znanje i iskustvo te su na taj način dobili ulogu edukatora.

Pored specifičnih znanja i vještina vezanih uz poznavanje turizma i sportsko rekreativnih

programa od sportskih se animatora zahtjeva posjedovanje i posebnih osobina kao što su

psihofizičke osobine, talent i osjećaj za kontakt s gostom te traženi nivo obrazovanja. Uloga

sportskih animatora u turizmu ne svodi se samo na sportske aktivnosti nego oni provode i ostale

programe animacije iz područja kulture, umjetnosti, zabave, hobija i sl. Osnovna načela koja

animatori trebaju uvažavati su načela slobode i načelo aktivnosti. Načelo slobode podrazumijeva

slobodno učestvovanje svih sudionika, a načelo aktivnosti uključivanje svih sudionika u

odabrane programe. U tome ključnu ulogu imaju animatori. U turističkoj praksi u nekim

zemljama na poslovima animacije i voditelja sportsko-rekreativnih programa vrlo često se

angažuju kadrovi koji nisu obrazovani u području kineziologije, osposobljenisamo kroz kurseve

sportske animacije. Oni mogu voditi jednostavnije sportsko-rekreativne programe. Međutim, za

kreiranje i provođenje stručnih programa koji utiču na zdravlje sudionika potrebni su isključivo

16

stručnjaci kineziolozi. Na primjer, radi se o MPAO programima wellness programima,

programima edukacije i treninga u raznim sportovima i sl.

Budući da je animacija djelatnost koja “pridonosi postizanju ekonomskih učinaka,

odnosno povećanju ukupne potrošnje turista” svakoj je turističkoj destinaciji, odnosno subjektu

turističke ponude, u interesu ponuditi što kvalitetnije programe animacije, pa tako i sportske

animacije što se postiže prije svega zapošljavanjem stručnog kadra.

ZAKLJUČAK

Analiza različitih turističkih resursa, poput prirodnih, klimatskih, kulturoloških, hotelsko-

ugostiteljskih, sportsko-rekreativnih, kadrovskih i dr., pokazuje da Bosna I Hercegovina ima

izuzetne komparativne prednosti za razvoj različitih oblika sporta i rekreacije u turizmu. Tome

pogoduju i trendovi suvremene turističke potražnje posebno iz zapadnoeuropskih zemalja koje

gravitiraju prema nama. Međutim, za budućnost sportskog turizma potrebno je inovirati

zastarjelu turističkosportsku ponudu novim objektima i sadržajima prema savremenim

zahtjevima turističke potražnje. Kvalitet sportsko-rekreativne ponude potrebno je inovirati

kroz brojne sportsko-rekreativne programe koje mogu uspješno programirati I realizovati

stručnjaci sporta i sportske rekreacije. Dosadašnja iskustva u Bosni I Hercegovini

17

i u nekim receptivnim turističkim zemljama pokazuju da su ulaganja u ovaj oblik turizma

kvalitetna i profitabilna investicija Sastavni dio turističke ponude predstavljaju sportski i

sportsko-rekreativni programi.

S obzirom na njihovu raznolikost i specifičnost, stručnjaci koji mogu kvalitetno kreirati,

organizovati, ali i provoditi ovakve programe moraju biti stručno edukovanii. Pri tome je

naglašena uloga sportskih animatora kao nositelja programa sportske animacije. Iskustva su

pokazala kako se edukacija tih kadrova prije njihova uključivanja u aktivnosti sportske animacije

provodi na dva nivoa: na visokim školama i fakultetima te dodatnom edukacijom na načelu

kurseva i seminara kompanija koje direktno zapošljavaju određene profile ovih kadrova za

vlastite potrebe.

Budući se njihova uloga ne svodi samo na poznavanje sportskih aktivnosti nego i svih drugih

aktivnosti animacije te komunikacije s gostima, zahtjevi koji se postavljaju pred njih su dosta

visoki. Pored specifičnih znanja i vještina turizma I sportsko-rekreativnih programa moraju

posjedovati određene psihofizičke osobine, talent i osjećaj za kontakt s gostom te određeni nivo

obrazovanja. U tom bi smislu stručnjaci edukovani na kineziološkim (ili sportskim) fakultetima s

obzirom na znanja koja stiču obrazovanjem, trebali imati određene prednosti pri zapošljavanju.

Osobito se naglašava činjenica kako su za kreiranje i provođenje stručnih programa koji utiču

na zdravlje sudionika potrebni isključivo stručnjaci kineziolozi.

LITERATURA:

1.Bartoluci, M. i Andrijašević, M. (2006.). Aktivni odmor u unapređenjukvalitete turističke ponude. Hotelska kuća, Opatija

2.Doc. dr Vukajlović V., Mr Vukajlović D., (2010),Sportski turizam I wellness,

Panevropski univerzitet, Banja Luka

3. Relac i Bartoluci, 1987. Turizam i sportska rekreacija. Zagreb: Informator.

4.Internet izvori :www.world-tourism.org

18