Rekonstrukcija granice Sutorinskog izlaza Bosne i Hercegovine na Jadransko more kori!tenjem starih geografskih karata

Nedim Tuno1, Admir Mulahusi!1, Mithad Kozli"i!2, Zvonko Ore#kovi!3

1 Univerzitet u Sarajevu, Gra$evinski fakultet, Odsjek za geodeziju, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

2 Sveu!ili"te u Zadru, Odjel za povijest, Zadar, Hrvatska 3Landesverteidigungsakademie, Wien, Austria

Sa!etak: U radu su predo!eni rezultati znanstvenog istra#ivanja nekada"nje najju#nije bosanskohercegova!ke granice analiziranjem povijesnih karata. Na kartografskim predstavama tog podru!ja, nastalim od sredine 17. do sredine 20. stolje$a, jasno su predstavljene me%udr#avne i administrativne grani!ne crte. One pru#aju nesumnjiv dokaz o vi"estoljetnoj pripadnosti podru!ja Sutorine cjelini Bosne i Hercegovine kojim je ova izlazila na Jadransko more. Prikazane karte pratile su tijek povijesnih mijena na tom prostoru, kojima su oblikovane njegove granice. Prostiranje uskog Sutorinskog koridora sagledano je na temelju povezivanja podataka o njegovim grani!nim crtama dobivenih pomo$u povijesnih karata, s dana"njim stanjem toga podru!ja. U tu svrhu razvijena je tehnika georeferenciranja starih kartografskih podloga, temeljena na principima umjetne inteligencije. Klju"ne rije"i: povijesne karte, georeferenciranje, genetski algoritam, Sutorina, Bosna i Hercegovina 1. Uvod

U #iroj javnosti malo se zna o donedavnom izlazu Bosne i Hercegovine na Jadransko more u kod Sutorine, unutar Boke kotorske. Tijekom 2006. iznova se otvorilo su pitanje povrata toga teritorija, koji danas pripada Republici Crnoj Gori, u granice BiH. Od tada se po"elo op#irno govoriti o tome pitanju, pri "emu su u javnosti nerijetko navo$eni opre"ni i zbunjuju!i navodi o koridoru, koji je spajao jug Hercegovine s morem. Sve je "esto bilo ilustrirano neadekvatnim „priru"nim“ kartama, s pogre#nim prikazima grani"nih crta (Slika 1). Cilj rada je odrediti stvarni oblik uskog pojasa kojim se BiH protezala do obale Boke kotorske. Provedena znanstvena istra%ivanja temeljena su na izvornoj povijesnoj kartografskoj gra$i. U dijelu objavljenih razli"itih radova mogu se na!i reprodukcije i opisi starih karata s prikazima Sutorine (Markovi!, 1993; Markovi!, 1999; &ehi! i Tepi!, 2002; Kozli"i!, 2010 i sl.). Naro"ito vrijedan doprinos prou"avanju granica na prostoru Boke kotorske i njihovim prikazima na povijesnim kartama dali su S. Obad i dr. (1999) i M. Kozli"i! (2003). U okviru ovog rada opisana je evolucija kartografskih predstava Sutorine i granica

bosanskohercegova"koga prostora na tome podru"ju. Kronolo#ki je izlo%en niz karata od kojih su pojedine dosad bile malo poznate. Na detaljnim kartografskim prikazima, nastalim od sredine 19. do sredine 20. stolje!a kartografirane granice Sutorinskog koridora vjerno odra%avaju stvarno stanje na terenu. Na temelju njih mogu!e je prili"no ispravno rekonstruirati sliku razgrani"enja nekada#njeg najju%nijeg dijela BiH.

Slika 1. Karta bosanskohercegova!kog izlaza u Boku kotorsku, objavljena u dnevnom listu "Oslobo%enje" 14. srpnja 2008. godine. 2. Kratak povijesni pregled administrativne pripadnosti Sutorine Zbog boljeg razumijevanja kartografskih prikaza koji su opisani u narednom poglavlju, ovdje se daje kratak pregled povijesnih doga$anja koja su prethodila nastanku tih karata. Sutorina je podru"je uz istoimenu rje"icu koja se ulijeva u Topaljski zaljev, na zapadnoj strani ulaza u Boku kotorsku (Slika 2). Spominje se u starom vijeku pod nazivom Subtarre Subturrem (Lu"i!, 2000). U srednjem vijeku pripadala je 'upi Dra"evici (Vego, 1957). Dra"evica je 1377. g. pripojena srednjovjekovnoj bosanskoj dr%avi (Komar, 1997; Foreti!, 1980). Godine 1382. bosanski kralj Tvrtko I. Kotromani! u blizini Sutorine osniva grad Novi (Hrabak, 1978), dana#nji Herceg-Novi.

Nakon #to su bosanski velika#i prodali Dubrov"anima 'upu Konavle, Sutorina postaje pograni"ni predio prema Republici Dubrova"koj. Utvr$ivanje i obilje%avanje granice na terenu trajalo je do 1428., kada su rije#eni njezini sporni dijelovi. Grani"na crta po"injala je na morskoj obali (Rt Kobila) i dalje vodila prema

sjeverozapadu sljemenima brda koja dijele prostore Vitaljine i Sutorine (Lu"i! i Obad, 1994). Godine 1482. tvr$ava Novi potpada pod vlast Osmanlija, "ime je okon"ano njihovo osvajanje podru"ja dana#nje BiH. Dra"evica je organizirana kao nahija u Hercegova"kom sand%aku koji 1580. postaje dio Bosanskog ejaleta (&abanovi!, 1982).

Slika 2. Panorama ulaza u Boku kotorsku i podru!ja Sutorine (snimio Du"an Stevovi$, 2007).

Zauzimanjem Novog i Sutorine 1687. godine, Mleta"ka Republika zaokru%uje svoje posjede u Boki kotorskoj (Komar, 1997). Mleta"ko-osmanski rat okon"an je 1699. godine potpisivanjem Karlova"kog mira. Tijekom pregovora, koji su prethodili zaklju"ivanju mirovnog sporazuma, definirano je da Republika Dubrova"ka i dalje bude osmanskim podru"jem odvojena od mleta"kih posjeda u Dalmaciji i Boki kotorskoj (Foreti!, 1980). Temeljem te odrebe, tijekom 1700. zapo"elo je razgrani"enje na podru"ju Dra"evice (Komar, 1997). Pograni"na komisija na terenu je odredila, pa kamenim me$a#ima i gomilama ozna"ila uski zemlji#ni pojas (koridor, enklavu), koji su Mle"ani vratili u sastav Bosanskog ejaleta. Koridor je u sjevernom dijelu obuhvatao planinsko podru"je Kru#evice, a na jugu Sutorinsko polje, te je izbijao na ulazni dio Boke kotorske kod u#!a Sutorine. Grani"na crta po"injala je na morskoj obali kod dana#njeg Igala, odakle je slijedila reljefna uzvi#enja iznad doline Sutorine a potom prolazila kroz podru"je planinskih sela Dra"evice (Markovi!, 1998; Komar, 1997). Razgrani"enje provedeno nakon potpisivanja Po%areva"kog mira 1718. godine, ni u "emu ne korigira ovu granicu (Komar, 1997). (ak #tovi#e, prema Republici Dubrova"koj granica nije ni utvr$ivana Karlova"kim i Po%areva"kim mirom (&ljivo, 2001), ve! se tu grani"nu crtu jedino utvr$ivalo prema ostatku Boke kotorske pod mleta"kom vla#!u. Sutorina, kao dio nahije Dra"evica, ulazi u sastav Trebinjskog kadiluka 1835. godine. Nakon uspostave Bosanskog vilajeta 1865., Sutorina i Kru#evica dobivaju status nahija unutar kaze Trebinje (Ali"i!, 1983). Tijekom austro-ugarske okupacije i kasnije aneksije Bosne i Hercegovine (1878.-1918.), podru"je Sutorine nije odvajano od te pokrajine (&ljivo, 2001); nalazilo se u Trebinjskom okrugu.

Sutorina je administrativno pripadala Trebinjskom okrugu i nakon formiranja Mostarske oblasti Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1921. (&ehi! i Tepi!, 2002). Nakon podjele Kraljevine Jugoslavije na banovine 1929. (&ehi! i Tepi!, 2002), formirana je Primorska op!ina, koja je obuhva!ala Sutorinu i Kru#evice (Aran$elovi!, 1935). Ta se op!ina nalazila u Trebinjskom okrugu, unutar Zetske banovine (Aran$elovi!, 1935). Primorska op!ina je 1936. izdvojena iz Trebinjskog okruga i pripojena Bokokotorskom okrugu. To je izvr#eno Uredbom ministra unutarnjih poslova, na temelju Financijskog zakona za 1936./1937. ("Slu%bene novine Kraljevine Jugoslavije", broj 222/1936.). Na sjednici Predsjedni#tva AVNOJ-a 24. velja"e 1945. godine, spominje se unutarnje razgrani"enje nove Jugoslavije. Stav tajnika Predsjedni#tva bio je da kriterij za granice BiH bude stanje odre$eno Berlinskim kongresom 1878. godine (Banac, 1988). Prema tome Sutorina je trebala ostati u BiH, ali je ipak pripala Crnoj Gori (Banac, 1988), vjerojatno sporazumom visokih partijskih rukovoditelja (&ehi! i Tepi!, 2002). Posredno priznanje tako uspostavljenih granica izvr#eno je Uredbom o odre$ivanju podru"ja narodnih odbora i ustanovljavanju sjedi#ta mjesnih narodnih odbora, koju je donijelo Predsjedni#tvo Narodne skup#tine BiH ("Slu%beni list Federalne BiH", broj 13. od 29. kolovoza 1945.). Ne temelju te Uredbe, podru"je okruga Trebinje ne obuhva!a mjesta Sutorina i Kru#evica. Prvi zvani"ni podatci o Sutorini u sastavu Crne Gore poti"u iz 1947. godine (&ljivo, 2001). Razgrani"enje BiH i Crne gore iza II. svjetskog rata jo# uvijek nije povijesno do kraja istra%eno. U svakom slu"aju, unutar takve druge Jugoslavije, BiH je izgubila svoj drugi izlaz na Jadran, potvr$en kroz povijest nizom karata (Kozli"i!, 2010).

3. Granice u Sutorini na povijesnim kartografskim materijalima Veliki broj karata, nastalih od kraja 16. do sredine 20. stolje!a, vrijedna su povijesna svjedo"anstva o protezanju bosanskohercegova"kog prostora do mora, u razdoblju osmanske, austro-ugarske i jugoslovenske prevlasti nad njim. U nastavku !e se spomenuti neke iz tog mno#tva s predstavama razgrani"enja na prostoru sjeverozapadne Boke kotorske. Ne#to vi#e bit !e govora o djelima koja su svojedobno predstavljale veliki napredak u kartografskom prikazivanju te oblasti. O razgrani"enju u Boki kotorskoj za vrijeme srednjovjekovne bosanske dr%ave nema kartografskih svjedo"anstava. Slika 3. daje rekonstrukciju granica nekada#njih bosanskih %upa na tom prostoru.

Slika 3. Ju#ne #upe srednjovjekovne Bosne na karti Marka Vege, 1957. (Historijska karta srednjovjekovne bosanske dr#ave, Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH u Sarajevu - NUBBiH, Kartografska zbirka, sign. S-kg-318). Prve detaljnije kartografske predstave Boke kotorske javljaju se tijekom 16. stolje!a. Najzna"ajniji prikazi iz tog razdoblja iza#li su iz radionice venecijanskoga kartogafa Giovannija Francesca Camocija, u isolaru (oto"niku) jadransko-jonsko-egejske obale, tiskanom 1572. godine (Radivovi!, 1991; Markovi!, 1993). Na kartama koje prikazuju Bokokotorski zaljev (URL 1) nisu unesene grani"ne crte ali su razli"ito ozna"ena naselja pod kr#!anskom i osmanskom upravom. Herceg-Novi (Castel Novo) predstavljen je polumjesecom, #to zna"i da se radilo o osmanskom naselju. 3.1 Osmanska uprava - razdoblje dominacije zapadnoeuropskih kartografa Grani"ne crte Boke kotorske na geografskim kartama prvi se put pojavljuju u 17. stolje!u (Kozli"i!, 2003).

Slika 4. Boka Kotorska na karti Ivana Lu!i$a, 1669. (Illyricvm Hodiernum, quod scriptores communiter Sclavoniam..., URL 2, Nacionalna i sveu!ili"na knji#nica u Zagrebu - NSK, Kartografska zbirka, Sign. S-JZ-XVII-46). Francuz Pierre Du Val na karti kr#!ansko-turskih granica u Europi iz 1663. (Kozli"i!, 2003) i Talijan Andrea P. Buffalini na karti Ilirka iz iste godine (Markovi!, 1993), donose granice tada#njih dr%avnih cjelina. Osmansko podru"je u Boki na Du Valovoj karti predstavljeno je kao dio Turske Dalmacije (DALMATIE AV TVRC) i prote%e se od Molunata na zapadu do Risna na istoku. Trogiranin Ivan Lu"i! na karti njemu suvremenog Ilirika (Markovi!, 1993; Kozli"i!, 2003), nastaloj na osnovu Buffalinijeve karte, ispravno smje#ta zapadnu granicu na ulaz u Boku kotorsku. Na istoku Boke kotorske, Hercegova"ki sand%ak (Sanzacatus Herzegowina) prote%e se do podru"ja izme$u Risna i Perasta (Slika 4). Granice u Boki kotorskoj vide se na karti francuskog kartografa Nicolasa Sansona, pod nazivom Hongrie, Transilvanie, Esclavonie, Croacie, Bosnie, Dalmacie, publiciranoj 1665. (NSK, Kartografska zbirka, sign. S-JZ-XVII-15). Slika 5. prikazuje isje"ak karte njegovoga sina Guillaumea Sansona (Il regno d’Ungaria, Transilvania, Schiavonia, Bosnia, Croatia, 1683, NSK, Kartografska zbirka, sign. S-JZ-XVII-17).

Slika 5. Razgrani!enje u Boki kotorskoj na karti Guillaumea Sansona, 1683. (URL 2). 3.2 Osmanska uprava - period dominacije venecijanskih kartografa To"nije predstave granica u Boki kotorskoj nastaju na kartama venecijanskih autora, koji su po"eli pokazivati ve!i interes za prikazivanjem Dalmacije krajem 17. stolje!a. Giamoco da Vignola Cantelli autor je karte Dalmacije, Istre, Bosne,... iz 1684. (Markovi!, 1993). Na njoj su unesene granice Republike Dubrova"ke i Mleta"ke Albanije, dok je Herceg Novi (Castel Nouo) prikazan kao osmanska utvrda. Vincenzo Maria Coronelli 1685. izra$uje detaljnu topografsku kartu Boke kotorske (Radivovi!, 1991; Markovi!, 1998). To je prva karta koja donosi toponim Sutorina. Prikazan je donji tok rijeke Sutorine pored koje je istaknut naziv Suturina T. (Slika 6). Na njezinoj desnoj obali predo"ene su osmanske solane (Saline de Turchi), a isto"nije je kartografirano 'vinje (Xuigne V.). Grani"na crta izme$u Republike Dubrova"ke i osmanske Hercegovine po"ine na morskoj obali kod rta Kobila (Chobilia P.) i vodi prema zapadu preko brda koja dijele Sutorinu i Vitaljinu (Markovi!, 1998). Na karti su predstavljene i mleta"ko-osmanske granice na ulazu u unutarnju Boku kotorsku. Na izdanju te karte iz 1688. (Radivovi!, 1991), uz grad Herceg-Novi (Castel Nuouo) stoji bilje#ka o njegovom osvajanju 1687. od strane mleta"ke vojske. Godine 1691. Coronelli na karti porje"ja Bojana - Drim (Kozli"i!, 2003) daje razgrani"enje bokokotorskog podru"ja, nakon #to je ono u cjelosti potpalo pod mleta"ku vlast.

Slika 6. Prvi kartografski spomen Sutorine na Coronellijevoj karti iz 1685. godine (Biblioteca Nazionale Marciana, 387.D2, Coronelli, V., Memorie istoriografiche delli regni della Morea e Negroponte..., Tav. Ddd, fra ff. 72-73: Disegno topografico del canale di Cattaro). Ovu kartu nije dozvoljeno kopirati. Vojni kartograf Giustino Emilio Alberghetti na temelju rada mleta"ko-osmanske pograni"ne komisije, koja je na terenu utvrdila granice dogovorene na mirovnim pregovorima u Srijemskim Karlovcima, sastavio je 1700. sadr%ajem vrlo bogatu kartu

podru"ja Boke kotorske (Markovi!, 1998). Zahvaljuju!i krupnom mjerilu (1:35.000), na njoj se veoma jasno vide dr%avne granice na prostoru Boke. Kameni me$a#i, kojima je mleta"ko-osmanska granica bila ozna"ena na terenu, na karti su zabilje%eni rednim brojevima, pri "emu je uz svaki pograni"ni vrh upisano njegovo ime (Markovi!, 1998). Ovo je prva karta koja daje obilje topografskih podataka za uzani hercegova"ki prostor, koji je dijelio teritorij Republike Dubrova"ke od mleta"kih posjeda u Boki kotorskoj. Na njemu su kartografirana brojna naselja (Svigne, Spruglie, Chienizza, Sdoci, Prievor i dr.), za koja je dan polo%aj, veli"ina i pravac protezanja. Prikaz reljefa ima perspektivno-pejsa%ne elemente (Markovi!, 1998). Vijugavom crtom predstavljena je cjelina toka rijeke Sutorine (Suttorina), a zabilje%eno je i #est njezinih manjih pritoka. Morska obala kartografirana je prili"no ispravno, a na mjestu sela Njivice predo"en je znak za pristan. Ovo je najbolji dotada#nji kartografski prikaz Sutorine koji detaljno#!u sadr%aja, jasno!om, pregledno#!u, pa i to"no#!u dugo nije nadma#en. Zanimljivo je da karta daje i sliku slo%enoga mleta"ko-osmanskoga razgrani"enja u Boki kotorskoj prije 1684., kao i jednu od mogu!ih varijanti granice koja je ponu$ena na mirovnim pregovorima 1699. (Obad i dr., 1999). Alberghetti je na karti mjerila 1:280.000 iz 1701. (Ga#parovi!, 1970) ozna"io stare dr%avne granice iz 1671. i nove iz 1701. godine. Isti autor 1718. izra$uje novu kartu mjerila 1:350.000 (Markovi!, 1998) na kojoj se pored granica prema odredbama Karlova"kog mira vidi i alternativna grani"na crta Po%areva"koga mira, koju je predlagala mleta"ka strana. Grani"ne crte na ovim kartama povu"ene su dosta idealizirano, tj. ravnim potezima, bez osvrtanja na terenske "injenice (Markovi!, 1993). In%enjer Melchior je 1729. godine izradio kartu u mjerilu 1:350.000, na kojoj su jasno prikazani izlazi osmanske Hercegovine na morsku obalu a ozna"eno je i hercegova"ko zemlji#te koje je Mle"ani morali napustiti nakon Po%areva"kog mira (Markovi!, 1998).

Slika 7. Sutorinski koridor na karti Faustina Brascuglie, 1745. (Biblioteca Nazionale Marciana, It.VI, 195 (=10054), Brascuglia, F., Descrizione

corografica, topografica & iconografica della provinzia di Dalmazia e stati confinanti, c. 59v: Descrizione del sito, stato, e forza presente del territorio di Cattaro). Ovu kartu nije dozvoljeno kopirati. U ovom razdoblju javljaju se karte sitnijeg mjerila, na kojima se predo"ava cjelina Bosanskoga ejaleta s njegovim izlazima na more. Primjer je Melchiorijeva karta iz 1738. (&ehi! i Tepi!, 2002), koja pru%a zaka#njelu, neuspjelu i stagniraju!u kartografsku viziju toga ejaleta (Passalagio Bosna). Na mleta"kim topografskim kartama Boke kotorske, nastalim do kraja 18. stolje!a, ne opa%a se napredak u prikazu granica, iako je jo# 1704. na tom podru"ju izvedena katastarska izmjera (Komar, 1997). Primjeri su karte iz 1745. (Slika 7), 1753. (Markovi!, 1993; Markovi!, 1998), 1785. (Markovi!, 1998; Radivovi!, 1991; Kozli"i!, 2003) i 1787. godine (Obad i dr., 1999; Kozli"i!, 2010), na kojima je granica prakti"no identi"na onoj kakvu je kartografirao Alberghetti 1700. godine. 3.3 Osmanska uprava - period dominacije austrijskih kartografa Krajem 18. stolje!a vode!u ulogu u kartografiranju podru"ja ju%ne Hercegovine i Dalmacije dobivaju austrijski autori. Tada#nji kartografski prikazi sutorinskog podru"ja manje su kvalitetni od ranijih djela venecijanskih autora. Primjeri su karta Hercegovine B. Vukasovi!a iz 1788. (Slika 8), karta Dalmacije nastala oko 1800. (Radivovi!, 1991) i karta Dalmacije i Dubrovnika Maxa de Trauxa iz 1810. godine (Lu"i!, 2005). Bolje predstave toga prostora daju se u djelima francuskih kartografa, nastalih tijekom kratke francuske uprave u Dalmaciji. Primjeri su Segment 5E Napoleonove karte Dalmacije iz 1807. (Novak, 2005) i IV. list karte Ilirskih provincija Gaetana Palme iz 1812. (Ga#parovi!, 1970; Obad i dr., 1999).

Slika 8. Ju#ne granice Hercegovine na karti B. Vukasovi$a, 1788. (Plan von einem Theil der Grafschatf Herzegovina sonsten Ducatus, preuzeto iz: &ehi$ i Tepi$, 2002).

U prvoj polovici 19. stolje!a nastaje "itav skup karata sitnog mjerila Europske Turske, koje daju sliku Bosanskog ejaleta s izlazima na more (&ehi! i Tepi!, 2002; Ga#parevi!, 1970). Prva austrijska detaljna predstava koridora Sutorina daje se na Taborovi!evim kartama sanitarnih kordona iz 1821. (Obad i dr., 1999). Granice koridora jasno su ucrtane, uz navo$enje velikog broja pograni"nih toponima. Unutar Sutorinskog koridora, predstavljeno je podru"je od morske obale do ulaza u Sutorinsko polje. Naselja (Chenics, Spulie, Xwinije itd.) prema polo%ajima dobro su unesena, a orijentaciji pridonose i brojni putovi koji ih povezuju. Isti"e se dalmatinska tzv. po#tanska cesta, "iju su dionicu preko Sutorine izgradili Francuzi 1811.-1812. godine. Uz rijeku Sutorinu prikazan je i imenovan niz malih pritoka, te predo"eno osmansko utvr$enje iznad rta Kobila, itd. Reljef je predo"en pomo!u #rafiranih konturnih pojaseva, kojima su u pograni"noj oblasti jasno izdvojeni pojedina brda i planine. Prva karta koja donosi dubine mora uz sidri#ta du% obale Sutorinskog koridora je pomorska specijalna karta nastala 1822.-1824. (Obad i dr., 1999; Kozli"i!, 2010). Austrijski pukovnik grof Berhnard Kaboga 1832. bio je u Sutorini, kako bi prikupio podatke potrebne za procjenu vrijednosti te enklave (&ljivo, 2001). Tijekom svoje misije Kaboga je napravio crte% - kroki u mjerilu 1:4.000 (&ehi! i Tepi!, 2002), na kojem je ozna"io austrijsko-osmanske granice (Slika 9). Unutar osmanskoga prostora unesena su sva zna"ajnija naselja (Cenich, Spuglie, Svigne, Gnivizze, Prievor, Sceposchevich, Sdozi) i dani brojni ostali toponimi. Novinu predstavljaju znakovi za mostove, kojima je po#tanska cesta prelazila preko rijeke Sutorine. Reljef je djelomi"no predstavljen, pri "emu je kori#teno #rafiranje.

Slika 9. Detaljni prikaz Sutorine na djelu Berhnarda Kaboge, 1832. (Croquis der türkischen Landzunge Sutorina, preuzeto iz: &ehi$ i Tepi$, 2002). Tijekom austrijske geodetske izmjere zemlji#ta u Konavalima i Boki kotorskoj 1837. (Obad, 1993; Obad i dr., 1999), izvr#eno je snimanje granice prema Bosanskom ejaletu. Na kartama zasnovanim na rezultatima te izmjere, oblik i polo%aj ucrtanih

grani"nih crta vjerno odra%ava stvarno stanje na terenu. To je vidljivo na karti Crne Gore, austrijskog pukovnika Fedora Karachaya iz 1838. (Carte du pays de Montenegro, NUBBiH, Kartografska zbirka, sign. S-kg-1) i preglednoj karti poreznih op!ina Dalmacije, autora A. Flodera iz 1840. (Obad i dr., 1999). Granice to"no donosi i karta Austrijskih carskih zemalja iz 1856. u mjerilu 1:576.000 kojoj je autor general-major, geograf i kartograf Joseph Ritter Scheda (Ga#parovi!, 1970). Na XVIII. listu te karte (Slika 10), topografska obilje%ja dobro su generalizirana uz jasno isticanje cjeline prostora Sutorinskog koridora, od Zubaca do morske obale. Dan je prikaz reljefa "itavog podru"ja (izveden konturnim pojasevima), a novost su i ubilje%ene nadmorske visine vrhova planina Orjen i Bjelotina. Austrijski orijentalist Otto Blau (od 1870. u onodobnoj BiH generalni konzul) objavljuje 1861. kartu Hercegovine, koja predstavlja jednu od prvih zasebnih karata te provincije (Ga#parovi!, 1970; &ehi! i Tepi!, 2002). Na njoj su granice Hercegovine jasno istaknute i obuhva!aju Sutorinu. Uspjelu kartografsku sliku toga podru"ja daje i karta Bosne, Hercegovine i Novog Pazara koju je u svojem djelu “Studien über Bosnien und die Herzegovina“ donosi tada#nji austrijski bojnik Johann Ro)kiewicz 1865. godine (&ehi! i Tepi!, 2002).

Slika 10: Koridor Sutorina na karti Josepha Schede, 1856. (Karte Des Oesterreichischen Kaiserstaates, Sheet XVIII, URL 3, Image No: 0879023). Specijalne topografske karte podru"ja Dalmacije u mjerilu 1:144.000 iz 1869., na XIX. i XX. listu izuzetno to"no i detaljno donose prostranstvo Boke kotorske s njezinim granicama (Kozli"i!, 2003). U drugoj polovici 19. stolje!a mnogi kartografi izra$uju karte sitnog mjerila, koje obuhvataju Bosanski ejalet i njegove izlaze na more. Najbolja od njih je karta Bosne, Hercegovine, Srbije i Crne Gore, djelo satnika (k. k. Hauptmann) J. Schlachera iz 1876. godine. (&ehi! i Tepi!, 2002).

Generalna karta Bosne, Hercegovine, Srbije i Crne Gore u mjerilu 1:300.000, koju je 1876. izdao Vojnogeografski institut iz Be"a (&ehi! i Tepi!, 2002), na listu K12 Ragusa prikazuje Sutorinu i njezine granice, s manjim pobolj#anjima u odnosu na Schedinu kartu. Ta je karta odigrala va%nu ulogu na Berlinskom kongresu 1878., kada se vr#ilo precizno razgrani"avanje (&ehi! i Tepi!, 2002). 3.4 Uprava Austro-Ugarske Monarhije - karte Vojnogeografskog instituta u Be"u Krajem 19. stolje!a formirana je potpuna slika krajnjeg juga Hercegovine na specijalnim, generalnim i drugim kartama Be"kog vojnogeografskog instituta (Wien: k.u.k. Militärgeographischen Institute). Te karte su utemeljene na rezultatima katastarske izmjere BiH provedene 1880.-1884. godine. Prvi to"an, detaljan i sveobuhvatan prikaz Sutorinskog koridora donosi Generalna karta Bosne i Hercegovine u mjerilu 1:150.000, iz 1884. (&ehi! i Tepi!, 2002; Ga#parovi!, 1970), (Slika 11). Granice BiH istaknute su podebljanom crvenom crtom. Unutar njih, predstavljene su granice op!ina Sutorina i Kru#evice. Karta kvalitetno prikazuje obilje topografskih pojedinosti toga podru"ja. Dano je 13 naselja koja su ozna"ena kru%i!ima, reljef #rafiranjem, #ume zelenom bojom, a rijeka, potoci i obalni pojas mora plavom bojom, do"im su komunikacije razvrstane na putove i staze. Posebnim znacima predo"eno je pet crkvi, kolibe, trigonometrijske to"ke i sl. Uz trigonometre zabilje%ene su i njihove nadmorske visine. Nazivi mjesta, planina i sl. pravilno su napisani u na#em narodnom izgovoru i sa slovima na#e abecede. Jedino je prikaz morske obale donekle podbacio, #to je naro"ito uo"ljivo kod sela Njivice i rta Kobila.

Slika 11: Krajnji jug Bosne i Hercegovine na topografskoj karti iz 1884. (XIX - Trebinje, Generalkarte von Bosnien und der Hercegovina,

1:150.000, Arhiv Republi!ke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove BiH u Sarajevu). Veoma to"na predstava #umskih kompleksa, glavnih i sporednih putova te ostalih katastarskih obilje%ja na prostoru Sutorine, dana je na #umskoj karti BiH iz 1885. (Ga#parovi!, 1970). Zahvaljuju!i njezinom krupnom mjerilu, jasno su prikazani svi detalji na grani"nim crtama prema Dalmaciji (Slika 12). Listovi Generalne karte srednje Europe (Cattaro 36-42, General karte von Central-Europa, 1:200.000, 1894. i Ragusa 36-43, General karte von Central-Europa, 1:200.000, 1895., Arhiv Republi"ke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove BiH u Sarajevu), daju obilje to"no prikazanih topografskih osobina Sutorine, uz njihov pogodan i jasan izra%aj. Iako sitnijeg mjerila u odnosu na Generalnu kartu BiH, ova karta daje vi#e topografskih pojedinosti. Naselja su diferencirana na pojedina"ne zgrade i skupove zgrada, prikazane su sve crkve, utvrde, vodenice, putovi, konjske i pje#a"ke staze, itd. Odabrani tonovi boja reljefa pridonose dobroj preglednosti karte. Pored trigonometara, kote su dane i za zna"ajnije visinske to"ke. Na dopunjenim izdanjima tih listova iz 1901. i 1902. godine, vidi se uskotra"na %eljezni"ka pruga Gabela - Zelenika. Ona je dolinom Sutorine prolazila kroz Bosnu i Hercegovinu, u du%ini od oko 7.5 km. Iznimno kvalitetan prikaz Sutorinskog koridora donose listovi Specijalne karte Austro-Ugarske Monarhije (XIX.36 Cattaro i XIX.35 Trebinje und Risano, Specialkarte der Österreichisch-Ungarischen Monarchie, 1:75.000, 1912., Arhiv Republi"ke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove BiH u Sarajevu), nastali reambulacijom istoimenih karata iz predzadnjeg desetlje!a 19. stolje!a. Upotrijebljeni topografski znaci, upisani nazivi i kartografirana op!a situacija izvedeni su jako kvalitetno i veoma malo odstupaju od modernijih kartografskih predstava toga podru"ja. Po prvi put visinska predod%ba terena prikazuje se izohipsama, u kombinaciji sa #rafiranjem. Granice BiH jasno su uo"ljive (grani"ne crte prema Boki kotorskoj detaljno su opisane u: Kozli"i!, 2003).

Slika 12. Izlaz Sutorinskog koridora na morsku obalu na "umskoj karti BiH, 1885. (Forstkarte von Bosnien und der Hercegovina, karta ne sadr#i oznaku lista, 1:50.000; Arhiv Republi!ke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove BiH u Sarajevu). Tijekom uprave Austro-Ugarske Monarhije nastao je veliki broj karata BiH sitnog mjerila, koje ispravno prikazuju njezine granice (&ehi! i Tepi!, 2002). Njihovi su autori pored austrijskih, bili i kartografi iz drugih zemalja. 3.5 Uprava stare Jugoslavije Nakon ulaska BiH u sastav Kraljevine SHS, vode!u ulogu u kartografiranju njezinoga podru"ja preuzima Vojnogeografski instut iz Beograda. Na temelju obnove sadr%aja austro-ugarskih karata mjerila 1:75.000, izdaju se topografske karte mjerila 1:100.000. Sadr%aj listova te karte (129 Kotor i 120 Trebinje, Vojni geografski institut Kraljevine Jugoslavije, 1:100.000, 1930), izuzimaju!i manje detalje, gotovo je identi"an austro-ugarskim originalima. Najve!e razlike izme$u tih karata u njihovom su koloritu, na"inu prikaza reljefa i jeziku na kojem su upisani toponimi. Granice Trebinjskog okruga vrlo su uo"ljive i unutar njih se, na krajnjem jugu, nalazi Sutorina. Ne#to detaljniju sliku tog podru"ja pru%a topografska karta mjerila 1:50.000 (120/3 Trebinje-3 i 129/1 Kotor-1 (Ercegnovi), Vojni geografski institut Beograd, 1:50.000; 1937). Te karte je tijekom 1943., na osnovu zaplijenjenih arhivskih originala, pod istim oznakama reproducirala i izdavala kartografska sekcija General#taba njema"ke vojske (Heraugegeben vom OKH / GenStd H; Chef des Kriegskarten- und Vermessungswesens).

Slika 13: Ju#ni dio Mostarske oblasti Kraljevine SHS na karti P. Mad#arevi$a, 1924. (Karta Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, NUBBiH, Kartografska zbirka, sign. S-kg-54)

U tome razdoblju javljaju se i druge karte na kojima se vidi Sutorinski koridor, kao dio Bosne i Hercegovine, Mostarske oblasti ili Trebinjskog okruga. Primjeri su karte "iji su autori Vladimir Marinkovi!, 1920. (&ehi! i Tepi!, 2002), Petar Mad%arevi! (Slika 13) i Tihomir Aran$elovi! (Karta Kraljevine Jugoslavije - administrativna podela, NUBBiH, Kartografska zbirka, 1930). 3.6 Uprava nove Jugoslavije Sutorina je predstavljana u sastavu NR Bosne i Hercegovine, na razli"itim kartografskim prikazima nastalim nakon 1945. godine. Prva poslijeratna karta BiH pojavljuje se 1946. u izdanju Dr%avnog izdava"kog preduze!a Svjetlost Sarajevo (Karta Narodne Republike Bosne i Hercegovine - Razmjer 1:300.000; Bo#nja"ki institut Sarajevo, Karte BiH E, ID: 89093022). Sutorina je zorno prikazana kao dio bosanskohercegova"kog teritorija (Slika 14). U tom podru"ju karta je oskudna topografskim podatcima, koji su se mogli prikazati s obzirom na njezino mjerilo. Izlaz Bosne i Hercegovine na more u Boki kotorskoj vidi se i na karti Narodne Republike Hrvatske iz 1947. (Obad i dr., 1999). Na topografskoj karti Kartografske slu%be Vojske SAD (NK 34-4 Titograd; Series M501 - Western Europe, U.S. Army Map Service, The University of Texas at Austin, University Libraries, 1:250.000, 1954) kartografirane su granice jugoslavenskih republika. Prostor Sutorine nalazi se u NR Bosni i Hercegovini; njegova granica prema NR Hrvatskoj dana pribli%no (#to je na karti i nazna"eno), dok je granica prema NR Crnoj Gori predstavljena prili"no ispravno (Slika 15).

Slika 14. Sutorina na prvoj bosanskohercegova!koj karti nastaloj poslije II. svjetskog rata, 1946.

Geografski institut Jugoslovenske armije tijekom pedesetih i #ezdesetih godina 20. stolje!a tiska topografske karte predratnog izdanja na temelju vra!enih originala iz Njema"ke. Grani"ne crte okruga Trebinje na podru"ju Kru#evice, vide se na listovima karte mjerila 1:100.000 (Trebinje, 1958) i 1:50.000 (Trebinje-3, 1955). Na susjednim ju%nim listovima, koji prikazuju Sutorinu (Kotor, 1:100.000, 1950) i (Kotor-1, 1:50.000, 1958) grani"ne crte su izostavljene.

Slika 15. Izlaz NR Bosne i Hercegovine u Boku kotorsku na topografskoj karti Vojske SAD, 1954. Prvo kartografsko svjedo"anstvo o Sutorini kao sastavnom dijelu Crne Gore, kao novoj realnosti iza II. svjetskog rata, djelo je P. Marde#i!a, J. Zori"i!a i J. Uhlika iz 1948. godine (Narodna Republika Crna Gora, NUBBiH, Kartografska gra%a, sign. S-kg-5).

4. Transformacija izvornih kartografskih podloga Iz prethodnoga razmatranja mo%e se zaklju"iti da, kako se vi#e pribli%avamo dana#njem vremenu, tako su kartografski prikazi o"ekivano bili sve brojniji i realniji. Karte nastale prije polovice 19. stolje!a nisu zasnovane na sigurnim geodetskim podatcima, pa iz tog razloga daju uglavnom neto"ne i iskrivljene predstave Sutorinskog koridora. Mo%e se pouzdano tvrditi da najranije prili"no to"ne informacije o granicama izlaza na more osmanskog bosansko-hercegova"kog prostora, pru%aju karte koje se javljaju nakon geodetske izmjere susjednih austrijskih podru"ja 1837. godine. Prvi to"ni, podrobni, geodetskim snimanjem dobiveni kartografski prikazi sutorinskog podru"ja nastaju nakon 1884. godine. Na njima su jasno unesene prave granice BiH prema odredbama Berlinskog kongresa. Karte mjerila 1:75.000 vjerojatno su najvjerodostojniji povijesni dokument za istra%ivanje bokokotorskih granica (Kozli"i!, 2003). Njihovom djelomi"nom dopunom, tijekom 1930-tih godina, nastaju topografske karte mjerila 1:50.000, koje daju ne#to detaljniju sliku razgrani"enja na tome prostoru. U ovom radu su kori#teni skenirani isje"ci karata mjerila 1:200.000, 1:150.000, 1:75.000 i 1:50.000 radi dobivanja podataka o nekada#njim grani"nim crtama. 4.1 Principi i problemi georeferenciranja starih podloga Da bi se podatci sa starih karata mogli povezati s dana#njim stanjem, potrebno ih je pozicionirati u Dr%avni geodetski koordinatni sustav BiH (DKS), #to se posti%e georeferenciranjem. Svrha georeferenciranja uspostavljanje je veze izme$u koordinatnog sustava digitalne slike i referentnoga koordinatnog sustava, uz uklanjanje deformacija slike geometrijskom transformacijom. Georeferenciranje se izvodi na temelju kontrolnih to"aka koje imaju poznate koordinate u oba sustava. U tu svrhu naj"e#!e se upotrebljavaju to"ke koordinatne mre%e karte (Tuno, 2007). Na austro-ugarskim topografskim kartama poznate su geografske koordinate (datum i projekcija) odre$enog broja to"aka, koje se nalaze na okviru korisnog prostora karte. Unutar toga okvira ne postoji koordinatna mre%a (karta mjerila 1:75.000) ili je ona predstavljena malim brojem to"aka (npr. svega tri to"ke za kartu mjerila 1:200.000). Ako bi se za transformaciju upotrebljavala samo koordinatna mre%a, kontrolne to"ke ne bi dobro obuhva!ale podru"je koje je potrebno transformirati. Iz toga razloga nije mogu!e ukloniti distorzije rasterske slike nastale zbog deformacija papira na kojem je originalna karta otisnuta, gre#aka skaniranja itd. Kako bi se dobili #to kvalitetniji rezultati, transformaciju je potrebno izvesti na osnovi sadr%aja koji se mo%e identificirati na starim kartama a za koji

su poznate koordinate u DKS. Za tu svrhu mogu efikasno poslu%iti trigonometrijske i visinske to"ke koje su prikazane na starim kartama. Pozicije trigonometrijskih to"aka, kojima je reprezentiran dana#nji DKS, "esto se podudaraju s mjestima na kojima su bile to"ke stare austrijske triangulacije. Klasi"no vizualno pronala%enje odgovaraju!ih parova to"aka mukotrpan je i vremenski zahtjevan proces. Problemi nastaju zbog toga #to suvremena triangulacija sadr%i mnogo ve!i broj to"aka, a de#ava se i da dana#nje to"ke nisu postavljene na ista mjesta u odnosu na staru triangulaciju. Na kartama mjerila 1:50.000, iz razdoblja Kraljevine Jugoslavije, postoji koordinatna mre%a "ija su tjemena dana u Gauss-Krügerovoj projekciji. Usporedbom te karte sa suvremenim topografskim kartama mjerila 1:25.000, uo"ava se nesklad koordinatne mre%e i detalja. Koordinatna mre%a na karti mjerila 1:50.000 pomjerena je prosje"no oko 220 m prema jugozapadu u odnosu na stvarne pozicije. Budu!i da odstupanja nemaju svugdje istu veli"inu i smjer, georeferenciranje obavljeno je na temelju detalja koji postoje i na karti 1:25.000. Identifikacija kontrolnih to"aka izvedena je vizualno, a kvaliteta krajnjih rezultata georeferenciranja sukladna je kvaliteti izrade izvornih karata. 4.2 Odre#ivanje transformacijskih parametara primjenom genetskog algoritma U cilju rje#avanja problema opisanog u 4.1., potrebno je izvr#iti izdvajanje trigonometrijskih to"aka sa starih karata. Na taj na"in isje"ci karata reprezentirani su odgovaraju!im skupovima to"aka. Ukupno je na promatranom podru"ju identificirano 18 to"aka na karti mjerila 1:150.000, 48 to"aka na kartama mjerila 1:200.000 i 50 to"aka na kartama mjerila 1:75.000. Ti skupovi to"aka (Ai) potom se uspore$uju s referentnim skupom (B), kojega sa"injava baza s koordinatama 172 dana#nje trigonometrijske to"ke, raspore$ene na tome podru"ju. Ovisno o modelu transformacije, potrebno je odrediti odre$eni broj transformacijskih parametara, #to zna"i da se mora prona!i odgovaraju!i broj korespodentnih to"aka u oba skupa. Budu!i da ovi skupovi sadr%e relativno veliki broj to"aka, broj mogu!ih asocijacija je veliki #to se odra%ava na veli"inu prostora pretra%ivanja. Primjenom genetskog algoritma u prostoru pretra%ivanja efikasno se pronalazi optimalno rje#enje toga problema (Slika 16). Genetski algoritmi (GA) tehnike su optimizacije i tehnike pretra%ivanja, temeljene na principima genetike i prirodne selekcije. GA omogu!ava populaciji sastavljenoj od mnogih individua da evolvira pod zadanim pravilima selekcije prema stanju koje minimalizira ciljnu funkciju (Haupt i Haupt, 2004).

Slika 16: Princip odre%ivanja transformacijskih

parametara primjenom GA U cilju georeferenciranja isje"ka karte, potrebno je odrediti parametre transformacije izme$u koordinatnog sustava isje"ka karte i DKS. S obzirom na mjerila, osobine i stanje austro-ugarskih karata, dovoljno je odrediti 6 parametra polinomske transformacije 1. stupnja (afina tranformacija). Polinomske transformacije op!enito su dane slijede!im izrazima:

.0 0

0 0

qpn

p

pn

qpq

qpn

p

pn

qpq

vuby

vuax

!!

!!

=

"

=

=

"

=

=

=

,

pri "emu su u i v koordinate u slikovnom koordinatnom sustavu, x i y koordinate u sustavu u koji treba transformirati sliku, n je stupanj polinoma a apq i bpq transformacijski su parametri koje treba odrediti (Tuno, 2007). 4.3 Reprezentacija kromozoma Transformacijski parametri koje je potrebno optimizirati definiraju se u formi kromozoma, sastavljenog od 6 varijabli:

kromozom = [a0, a1, a2, b0, b1, b2]. Za reprezentaciju kromozoma kori#ten je binarni string, pri "emu je potrebno odrediti domenu svake varijable. S obzirom na to i zahtijevanu preciznost parametara transformacije (Haupt i Haupt, 2004), odre$eno je da svaka varijabla treba biti reprezentirana sa 16 bita. Na taj na"in, rje#enja optimizacije predstavljaju se kromozomima (96-bitnim stringovima), a svaki gen (16-bitni string) predstavlja pojedini transformacijski parametar. 4.4 Fitnes funkcija U cilju georeferenciranja skupa A u skup B potrebno je definirati neku mjeru sli"nosti ta dva skupa. Razmatraju!i parcijalnu obostranu usmjerenu Hausdorffovu udaljenost izme$u dva skupa to"aka, mo%e se zaklju"iti da #to je udaljenost manja to je stupanj podudaranja skupova ve!i (Huttenlocher i dr., 1993). Iz tog razloga je za fitnes (ciljnu) funkciju

uzeta parcijalna obostrana usmjerena Hausdorffova udaljenost: Fitnes = ( ) ( ) ( )( )ABhBAhBAH KLLK ,,,max, = . 4.5 Genetski operatori Najjednostavnija forma genetskih algoritama uklju"uje tri tipa genetskih operatora: selekciju, ukr#tanje (u jednoj to"ki) i mutaciju (Avdagi!, 1999). Operator selekcije odabire kromozome u populaciji za reprodukciju. &to je kromozom sposobniji, ve!a je vjerojatnost da bude odabran kako bi bio reproduciran. Operator ukr#tanja slu"ajno bira jednu lokaciju i vr#i izmjenu podsekvenci ispred i iza te lokacije izme$u kromozoma, u cilju kreiranja novih potomaka. Operator mutacije slu"ajno mijenja odre$eni procent bita u listi kromozoma, kako bi se sprije"ila prebrza konvergencija GA, prije nego #to se pretra%i kompletan prostor rje#enja (Avdagi!, 1999; Haupt i Haupt, 2004). 4.6 Implementacija genetskog algoritma Za dva skupa to"aka, A i B, potrebno je odrediti veli"inu populacije N, broj individua za eliminaciju X, vjerojatno!u ukr#tanja pc, vjerojatno!u mutacije pm, frakcije fL i fK parcijalne obostrane usmjerene Hausdorffove udaljenosti i kriterij zaustavljanja GA (maksimalni broj generacija Gmax). Jednostavni genetski algoritam funkcionira na slijede!i na"in (Avdagi!, 1999): Korak 1: Kreiranje po"etne populacije od N kromozoma, sa"injenih od slu"ajno generiranih nula i jedinica i njihovo dekodiranje u realne vrijednosti. Na osnovi dekodiranih parametara vr#i se transformacija koordinata iz sustava slike u referentni sustav. Korak 2: Ra"unanje fitnesa za svaki kromozom i rangiranje kromozoma prema dobivenoj vrijednosti fitnesa. Kreiranje nove populacije vr#i se ponavljanjem idu!ih koraka:

a) Eliminacijska selekcija N-X kromozoma s najboljim vrijednostima fitnesa, za nastavak procesa. b) Zamjena izba"enih kromozoma vr#i se novim kromozomima, koji nastaju uniformnim ukr#tanjem pre%ivjelih kromozoma, s vjerojatno!om pc. c) Primjena jednostavne mutacije s vjerojatno!om pm, uz uvjet elitizma.

Korak 3: Nakon selekcije, ukr#tanja i mutacije u prethodnom koraku dobivena je nova populacija, koja se ponovo evaluira. Korak 4: Cikli"no ponavljanje procesa dok nije ispunjen uvjet zavr#etka algoritma. Ako je uvjet ispunjen, algoritam se zaustavlja. Optimalni transformacijski parametri su odre$eni najboljim kromozomom, proisteklim iz to"aka skupova A i B s najboljim podudaranjem. Ako Gmax nije dostignut, ide se na Korak 2.

Slika 17: Dijagram tijeka genetskog algoritma

4.7 Eksperimentalni rezultati Nakon izvo$enja ve!ega broja eksperimenata, odre$ene su vrijednosti parametara GA, koje prikazuje Tabela 1. Za realizaciju ovog genetskog algoritma kori#teno je vlastito programsko rje#enje, napisano u Visual Basic-u. U tijeku implementiranja GA, za svaku od starih karata identificiran je odre$eni broj identi"nih to"aka (Tabela 1) i na osnovi njih odre$eni su optimalni transformacijski parametri. Iz Tabele 2. vidljivo je da se ukupna odstupanja transformacije kre!u ispod 0,3 mm x M, #to je sukladno s kvalitetom izrade izvornih karata i s rezultatima ranijih istra%ivanja (Molnar i dr., 2008). Nakon odre$ivanja parametara transformacije, mogu!e je isje"ke karata rektificirati i pozicionirati u DKS, primjenom odgovaraju!e GIS aplikacije. Tabela 1: Parametri GA Parametar Oznaka Vrijednost Veli"ina populacije npop 100 Vjerojatno!a mutacije pm 0.02 Vjerojatno!a ukr#tanja pc 0.5 Broj individua za eliminaciju X npop /2 Broj iteracija Gmax 500

Tabela 2: Pregled rezultata transformacija

Oznaka lista karte Mjerilo

Broj identificiranih

identi"nih to"aka

Najmanje polo$ajno

odstupanje

Najve%e polo$ajno

odstupanje

Ukupno odstupanje

transformacije

XIX.36 Cattaro 1:75.000 22 8,8 m 32,9 m 20,2 m XIX.35 Trebinje und Risano 1:75.000 17 3,5 m 35,8 m 22,2 m XIX - Trebinje 1:150.000 8 3,9 m 57,8 m 45,2 m Ragusa 36-43 1:200.000 17 7,1 m 90,9 m 45,9 m Cattaro 36-42 1:200.000 10 16,0 m 75,7 m 52,3 m

5. Analiza rezultata georeferenciranja izvornih kartografskih podloga

Slika 18: Rezultati vektorizacije grani!nih crta na georeferenciranim podlogama i podudaranje dobivenih

grani!nih crta (gore karte mjerila 1:50.000 i 1:75.000, dolje 1:150.000 i 1:200.000)

U cilju kontrole kvalitete georeferenciranja, izvr#ena je usporedba pozicija crkvi, koje su o"itane na transformiranim podlogama, s njihovim pozicijama na savremenim topografskim kartama mjerila 1:25.000. Tako je npr. za list XIX.36 mjerila 1:75.000 upore$eno 20 crkvi, koje se nalaze unutar koridora i u pograni"nom podru"ju. Na osnovi toga dobiveno je standardno odstupanje polo%aja u iznosu 33 m. Za list 36-42 mjerila 1:200.000 na sli"an na"in je dobiveno standardno odstupanje od 73 m, na temelju 14 analiziranih crkvi. Nakon georeferenciranja izvornih kartografskih podloga, pristupilo se ru"noj vektorizaciji grani"nih crta. Uslijed relativno lo#e rezolucije podloga i gusto!e detalja, nije bilo mogu!e primijeniti poluautomatsku ili automatsku vektorizaciju. Me$usobnom usporedbom linija dobivenih s karata razli"itih mjerila, ustanovljeno je da maksimalna odstupanja na pojedinim mjestima iznose do 220 m. Vi#e od 3/4 grani"nih crta nalaze se na me$usobnom odstojanju manjem od 100 m (Slika 18). Sutorinski koridor najve!im je dijelom imao jasne prirodne granice koje su "inili vrhovi brda, planinski grebeni, tjesnaci, vododjelnice i sl. (Lu"i! i Obad, 1994; Komar, 1997). Upore$uju!i rekonstruiranu granicu s karte mjerila 1:50.000 s prikazom terena

na suvremenim kartama mjerila 1:25.000, vidljivo je da grani"na crta ispravno prati spomenute reljefne forme. Na temelju listova suvremenih topografskih karata mjerila 1:25.000 Vojnogeografskog instituta Beograd (159-1-1 Herceg Novi, 1979; 147-3-3 Orjen, 1979; 158-2-2 Sutorina, 1980. i 146-4-4 Dubravka, 1975), izra$ena je karta dana#njeg stanja nekada#njeg Sutorinskog koridora (Slika 19). Podatci o zapadnim i isto"nim granicama koridora dobiveni su pomo!u georeferencirane karte 1:50.000. Sjeverna granica je preuzeta s karte mjerila 1:150.000. Povr#ina toga podru"ja iznosila je pribli%no 85 km2. Koridor je u svom po"etnom sjevernom dijelu (podru"je Vrbanja) bio #irok pribli%no 10 km. Idu!i prema jugu #irina mu se postupno smanjivala. Koridor je bio naju%i na prostoru Sutorinskog polja, gdje je njegova #irina iznosila svega 1,5 km. Krajnja ju%na to"ka Bosne i Hercegovine nalazila se na morskoj obali u podru"ju rta Kobila. Danas se ona nalazi 15 km sjevernije. U cilju dobivanja podataka o nekada#njoj morskoj obali, na topografskoj karti mjerila 1 : 25.000 (159-1-1 Herceg Novi, 1979) vektorizirana je obalna crta. Na taj na"in ustvr$eno je da je du%ina obale nekada#njeg ju%nog izlaza BiH na more iznosila 5.3 km.

Slika 19: Karta rekonstruiranog Sutorinskog koridora (lijevo); detaljni prikaz po!etka nekada"nje granice na morskoj obali kod Igala 6. Zaklju"ak Kartografi su dobro poznavali razgrani"enje u Boki kotorskoj i redovito isticali bosansko-hercegova"ki izlaz na more u Sutorini. Ta uska zemlji#na oblast bila je neizostavan dio velikog broja karata, uklju"uju!i i one sitnijih mjerila, s visokim stupnjem generalizacije. Stari kartografski prikazi zorno svjedo"e o podru"jima kojima je Bosna i Hercegovina, u svojoj nedavnoj pro#losti, na dva mjesta dopirala do Jadrana. Oblik grani"nih crta tih izlaza mogu!e je, s prili"nom sigurno#!u, ustvrditi na temelju sadr%aja povijesnih karata. Georeferenciranje povijesnih kartografskih podloga u pravilu je komplicirano i mukotrpno. Kako bi se prevazi#li nedostaci klasi"nih metoda rje#avanja toga problema, u posljednje vrijeme razvijaju se automatizirani algoritmi. Oni omogu!avaju

automatsko identificiranje kontrolnih to"aka, izbacivanje to"aka s grubim pogre#kama iz transformacijskog modela, kao i izbor najpogodnijega modela transformacije. U tom smislu mo%e se primijeniti genetski algoritam, kao alat za efikasno pretra%ivanje kompletnog prostora mogu!ih rje#enja, u cilju iznala%enja optimalnih transformacijskih parametara. Pri tome je mogu!e rije#iti i vrlo kompleksne probleme, ali da bi se to postiglo, problem se na odgovaraju!i na"in treba prilagoditi genetskom algoritmu. U ovom radu prikazana je transformacija starih karata u dana#nji geodetski koordinatni sustav. To je izvedeno pomo!u genetskog algoritma, minimalizacijom udaljenosti koja predstavlja mjeru sli"nosti izvornoga i referentnog modela. Na temelju podataka dobivenih s transformiranih povijesnih karata, rekonstruirana je slika donedavnoga krajnjega bosansko-hercegova"kog juga.

Literatura Ali!i$, A. (1983): Ure%enje bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine. Orijentalni institut, Sarajevo. Aran%elovi$, T. (1935): Imenik - registar naseljenih mesta Kraljevine Jugoslavije, Ministarstvo vojske i mornarice, Beograd. Avdagi$, Z. (2003): Vje"ta!ka inteligencija i fuzzy - neuro - genetika. Elektrotehni!ki fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo. Banac, I. (1988): With Stalin against Tito: Cominformist splits in Yugoslav Communism, Cornell University Press, Ithaca, NY. Foreti$, V. (1980): Povijest Dubrovnika do 1808 (prvi i drugi dio), Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb. Ga"parovi$, R. (1970): Bosna i Hercegovina na geografskim kartama od prvih po!etaka do kraja XIX vijeka, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Haupt, R. L., Haupt, S. E. (2004): Practical genetic algorithms. John Wiley & Sons, Inc., Hoboken. Hrabak, B. (1978): Herceg-Novi u doba bosanskohercegova!ke vlasti (1382-1482), Boka 10, Herceg-Novi, 7-31. Huttenlocher, D. P., Klanderman, G. A., Rucklidge, W. J. (1993): Comparing images using the Hausdroff distance, Transaction on Pattern Analysis and Machine Intelligence, v.15. Komar, G. (1997): Planinska sela Dra!evice pod vla"$u Venecije 1687-1797, Kosmos, Beograd. Kozli!i$, M. (2003):Granice Boke kotorske na geografskim kartama 17.-20. stolje$a, Hrvati Boke kotorske, Pomorski muzej Orebi$, Orebi$, 49-89. Kozli!i$, M. (2010): Die geostrategische Lage des bosnisch-herzegowinischen Raumes im Südosten Europas gemäß alten geographischen Karten. Geostrategijski polo#aj bosanskohercegova!koga prostora na jugoistoku Europe prema starim geografskim kartama, BiH Initiative, Stuttgart. Lu!i$, D. (2000): Ljetopis porodice Lu!i$a i Parohije sutorinske od 1680. do 1930. godine, Zavi!ajni muzej Herceg-Novi, Herceg-Novi. Lu!i$, J., Obad, S. (1994): Konavoska prevlaka, Matica hrvatska, Dubrovnik. Lu!i$, J. (2005): O kartografiji u Dubrova!koj republici, Pet stolje$a geografskih i pomorskih karata Hrvatske, &kolska knjiga, Zagreb, 225-256. Markovi$, M. (1998): Descriptio Bosnae & Hercegovinae : Bosna i Hercegovina na starim zemljovidima, AGM, Zagreb. Markovi$, M. (1993): Descriptio Croatie, Naprijed, Zagreb. Molnar, G.,Podobnikar, T., Timar, G. (2009): Mozai!enje listov kart merila 1 : 75.000 tretje vojaske izmere Avstro-Ogrske, Geodetski vestnik, vol.53, no.3, 459-468. Novak, D. (2005): Napoleonova karta Dalmacije iz 1807. godine, Pet stolje$a geografskih i pomorskih karata Hrvatske, &kolska knjiga, Zagreb, 369-390. Obad, S., Dokoza, S., Martinovi$, S. (1999): Ju#ne granice Dalmacije : od XV. st. do danas, Dr#avni arhiv, Zadar. Radivovi$, '. (1991): Boka kotorska na starim geografskim kartama i planovima, Srbija i susedne zemlje na starim geografskim kartama, Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd, 173-186. &abanovi$, H. (1982): Bosanski pa"aluk, Svjetlost, Sarajevo. &ehi$, Z., Tepi$, I. (2002): Povijesni atlas Bosne i Hercegovine: Bosna i Hercegovina na geografskim i historijskim kartama, Sejtarija, Sarajevo. &ljivo, G. (2001): Izlaz Bosne i Hercegovine na Jadran : Neum - Klek i Sutorina u me%unarodnim odnosima 1815.-1878, Planjax, Te"anj. Vego, M. (1957): Naselja bosanske srednjevjekovne dr#ave, Svjetlost, Sarajevo. URL 1: Il website cartografico e grafico della Biblioteca Nazionale Marciana di Venezia,

http://geoweb.venezia.sbn.it , (04.04.2011.). URL 2: Digitalizirana ba"tina Nacionalne i sveu!ili"ne knji#nice u Zagrebu,

http://www.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=213 , (04.04.2011.). URL 3: David Rumsey Map Collection,

http://www.davidrumsey.com , (04.04.2011.). URL 4: Perry-Castañeda Library Map Collection - UT Library Online,

http://www.lib.utexas.edu/maps , (04.04.2011.).