Recenzije i prikazi

Milan Kangrga

Filozofske rasprave

Euroknjiga,Zagreb2008.

Filozof Milan Kangrga (Zagreb, 1. svibnja1923.–Zagreb,25.travnja2008.)umrojeunaponustvaralačkesnage.Doista!Uposljed-njihdesetakgodinasvojegaživotaobjaviojenekolikoknjigauzkojeseočekujepublicira-njejošnekih.KangrgajeuknjiziIzvan povijesnog događa­nja (1997.) upozorio na bitnu proturječnostizmeđu proklamiranih demokratskih načelainastojanjanacionalnihpolitičkihelitadaseetablirajuu»novomeuropskomporetku«.OkontinuitetuteantinomijesvjedočiKangr-gauautobiografskojknjiziŠverceri vlastitog života(2002.),ukojojjeriječiokonstituira-njuideologije,naime,onastojanjupojedinihljudidaopravdajuvlastitosituiranjeudruštvuna osnovi stanovitih privilegija unatoč »na-čelnom«prevladavanjunjihovihmotiva.Sintagmau naslovuknjigeNacionalizam ili demokracija(2002.)iznosinavidjelonajupe-čatljiviju antinomiju. Kangrga tumači da suinkompatibilni nacionalizam i demokracija.Kangrgamisli da je ideja čovjeka, kao gra-đanskoga subjekta, bitnoobilježjedemokra-cije,nasuprotkojoj–zbogsvođenjačovjekana funkciju određene nacije, kao principa–jestnacionalizam.Postavljanjem vlastite nacije, kao političko-ga temelja – u nacionalizmu (nacionalnomfundamentalizmu) – potvrđuju se postojećiodnosiudruštvu,odnosnonečijepovlastice,pa se emancipiranje čovjeka kao čovjeka,jamačno i samenacije,pokazujekaoprivid.Vladajućaklasasepritomustoličujeusvojemelementupodvrgavajućiproletarijatvlastitiminteresima.Principijelna jednakost s drugim nacijamanije moguća u tom kontekstu jer su odnosipremadrugome refleksija odnosa u sebi sa-mome.Nijemogućanacionalnaemancipacija

bezemancipacijesvakogačovjeka.Zbogtogaje uspinjanje do najbližega rodnog pojma –čovjeka kao čovjeka (građanskoga subjekta)–povijesnonastojanje,tojestizražajgrađan-skerevolucije.Filozofsko podrijetlo toga načela i njegovpovijesnismisaoistražujeiekspliciraKangr-gauknjiziEtika – osnovni problemi i pravci(2004.).Na njezin »središnji« dio, na uspo-stavljanje etičkoga problema i mogućnostinjegovanadilaženja,orijentira seKangrgauknjiziKlasični njemački idealizam(2008.),ukojojsuzapravoprikazananjegovapredava-njagodinudanaprijenaFilozofskomfakul-tetu u Zagrebu. Plejada Kant–Fichte–Schel-ling–Hegeltemeljjemodernefilozofijeozbi-ljavanjačovjekakaosubjektaikonstituiranjazajedniceslobodnihpojedinaca.SmrtjeKangrguprekinuladadovršiiobjaviknjiguSpekulacija i filozofija – od Fichtea do Marxa.Kangrgasezauzimadanasuprotanti-marksističkiminvektivamaistakneaktualnostMarxovamišljenjabudućida jenjegovaau-tentičnostrazumljivaupovijesnomnaslijeđuklasičnoganjemačkogaidealizma.PriređivačknjigeFilozofske rasprave(2008.),SvetozarLivada,prikupiojemnogeKangrgi-nevećinomneobjavljenečlankeu trikarak-terističnecjeline:1.člancioSpinozi,KantuiHegelu;2.člancioMarxuimarksističkimte-mama;3.članciočinjeničnostisuvremenogaživota u kojoj filozofija otkrivamogućnostinjezinasmislenogaprevladavanja.Linijom konstituiranja europske filozofije su-bjektivnostiDescartes–Spinoza–Leibnizdospi-jeva se do problematike klasičnoga njemač-kogidealizma.Utomduhovnomsklopumo-guće je istraživanje i potvrđivanjeMarxovapovijesnogaznačenja.Pretencioznimdiskva-lifikacijamaMarxa njegovim dovođenjem ukauzalnuvezusodređenimoblicimabirokrat-ske(staljinističke)vlastisuprotstavljaseKan-grgaonakokakosesuprotstavljaoapologeticinjegova mišljenja. Kangrga ekspliciranjemznačenjaSpinozinefilozofijeiznosinavidje-loosobitimotivuuspostavljanjumodernogaeuropskogaduha.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA120God.30(2010)Sv.4(697–714)

Recenzijeiprikazi698

Logična je konzekvencija Spinozina nadila-ženjaDescartesovesučeljenostisubjekta(res cogitans)iobjekta(res extensa)–supstancija(Deus sive natura),koja jeuzroksamesebe(causa sui). Riječ je o tome da čovjek, kaograđanski subjekt, nije određen ničim izvansebe, nego, štoviše, samim sobom. RazlogSpinozinamonizma jeumišljenjuda je čo-vjek sam sinteza biti i opstojnosti. Sintezasvegaujednomeiočitovanjejednoga–sup-stancije–usvemujest,zapravo,supsumcijasvihbićapodrodnipojam(natura naturans)injegovaposebnarazlika(natura naturata).Riječ je, dakle, o mogućnosti supstancije(iskazaneuatributimameđukojimasumisaoi protežnost eksplicitni atributi) da iz samesebeizvodivlastitemoduse(realizacijubitiubićimainjihovopromoviranjedobiti).Spinoza poima supstanciju kao racionalnukonstrukciju »pod vidom vječnosti«, to jestbiti svakogabića (modusa)unjihovojkore-laciji.PovijesnanovinaSpinozinametafizič-kogsistemaočitujeseulogičnomodređenjumjestasvakogabićakojemjeimanentnasup-stancijakaotendencijasonustranubilokojegranice.Čovjek,kaoosebujanmodus,utomekontekstu,jestsubjekt.PovodomKantovihjubilarnihobljetnicabilojeriječiosuvremenostinjegovefilozofije,na-ime,otomepočemuizaštoonamožebitiili/ijestaktualna(urazrješavanjupostojećihpro-blema).KangrgaupozoravanatodapozivinapovratakKantuunovokantovstvunedosežudo bitnoga značenja Kantova inauguriranjaklasičnoganjemačkogaidealizmakojesepo-tvrđujeuslijedudoHegela.Kantovopitanjeo mogućnosti apriornih sintetičkih sudovasvjedočiotomedapredmetnijesonustranusubjekta,negounjemusamom,tojestumo-gućnostinjegovaproizvođenjapomoćukate-gorijakojesuusamomsubjektu.Logičnoje,stoga, dani te kategorijenisu»objektivne«,jersusonustranuiskustva–transcendental-ne.KangrgamislidajeutomeKantovmotivprevladavanja metafizike jer Kant ne pola-zi ni od ontološkog problema u utvrđivanjubitka subjekta i objekta ni od gnoseološkogproblema u otkrivanju odnosa između njih.Nasuprottome,Kantpostavljapitanjaomo-gućnostimakonstituiranja(odnosa)subjektaiobjekta.Kantodgovaraprimatompraktičko-gaumaističućipritomspontanostkaoiskončovjekova stvaranja, dapače, i same teorije,kojaseuspostavljauodnosučovjeka,kaosu-bjekta,prema(proizvedenom)objektu.TimeKantpostavljaosnovustriktnogarazlikovanjauma,kaomoćisinteze,odnosno(umjetničke)produkcije,irazuma,kaomoći(znanstvene)analize.KangrgapotencirastimeuveziHei-senbergovostajališteoznanstvenompredme-tukaopovijesno-praktičkojkonstitucijibitno

drugačijoj od tradicionalne pukeprotežnosti(objektnosti).Kangrga se kritički osvrće na rudimentme-tafizikeuHegelovu tumačenjuda semjestoistineotkrivau»zbiljskomznanju«nadilaže-njem»ljubavipremaznanju«,naime,Kangr-gamislida»filozofijakaoznanost«samoap-strahiraodnosizmeđusubjektaiobjektakojijebitnoproizveden iz»ničega«(spontanostičovjekaodnosnonjegovesavjestiistvaralač-kihmogućnosti).Kangrgatumačida(tradici-onalni)filozofskiproblemsubjektaiobjektaproizlaziizpotrebezafilozofijomunjezinojtendenciji za identitetom (čovjeka sa samimsobom).Kangrga govori o tome da seHegelov pro-blemistinekaocjelinenemožepoistovjetitini s procesom, jer bi se pritomostalo samoupodručju»lošebeskonačnosti«postojećegatijekamimosvijestionjegovupočetkuisvr-si, ni sa samim rezultatom, jer se dospijevauiskušenjedaseučinaketablirakaoneprije-pornostotuđenaodčovjekoveslobodnevolje.Identitetprocesairezultata,odnosnonjihovacjelina, ozbiljenje je istine čovjekove samo-svijesti.PriličnojezanimljivprviKangrgin(student-ski) članako etici u kojem se nazire njego-va buduća filozofska upravljenost. Kangrgaističe da je nastanak klasnoga društva uvjetnastankamorala,uodnosusubjekta iobjek-ta,akojinijemogaobitiočitu»kompaktnoj«zajednici.Moral je svijest o tome odnosu imogućnosti njegova nadilaženja. Kangrgapritom iskazuje da moral nije s onu stranuprostoraivremena,negoupravoučovjekuinjegovojkomunikaciji,ukojojse,uostalom,konstituirajuprostorivrijeme.Kangrgagovorio»marksološkim«studijamaMaximiliena Rubela i Mareka Fritzhanda.Rubel ističe da jeMarx, uz Kierkegaarda iNietzschea,najznačajnijikritičarHegelovafi-lozofskogsustava.KangrgaističedajeRube-lovoshvaćanjepraksekaoetičkogproblemaograničeno jer je upravo praksa nadilaženjesubjekt–objektodnosaukojemseuspostavljaetika.KangrganaglašavaRubelovomišljenjeo staljinizmu kao otklonu odMarxove ide-jekojoj jeuosigrađanskaslobodačovjeka.KangrgacijeniFritzhandovnaporupokušajudaizvođenjemisistematiziranjemMarxovihmisli relevantnih za etiku zasnuje »marksi-stičkuetiku«kaodokumentacijuiargumenta-cijuupravljenuprotiv ideologiziranjaMarxaodnosno protiv »potvrde« staljinističkogapolitopragmatizma i zacijelo danas vrijednuprotivdijaboliziranjaMarxa,međutim,Kan-grgapritomupozoravana iskušenja takvogapoduhvataštobise»marksističkaetika«mog-lautemeljitiina(ontološkim)načelimabitnodrugačijimaodFritzhandovih,jamačno,ina

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA120God.30(2010)Sv.4(697–714)

Recenzijeiprikazi699

to da se subjekt u odgovarajućoj »normati-vizaciji«ograničavanareprodukcijuobjektaumjestonatodaobjektbudeposljedaknjego-vekreativnosti.Kangrgino razmišljanje o postvarenju u po-zivu na (zapostavljenoga) Lukácsa vrijednojeradiaktualizacijeipojmapostvarenjaisa-mogaLukácsa.1KangrgahonoriraLukácsevopoimanjefetišizmarobe,pokojemse,uraz-mjeni,tojestuodnosumeđustvarima(postva-renju), apstrahira odnos među pojedincima(u proizvodnom procesu). U otkrivanju bitipostvarenja, kaonajvišega stupnja otuđenja,osobito u sferi kapitalističkoga globalizma,mogućajesamosvijestčovjeka,dakle,svijestosebikaosubjektuprodukcijeobjekta(vlasti-te granice u odnosu spram samoga sebe).KangrgapritomafirmiraLukácsevumisaodaje proletarijat, u projekciji slobode (građan-skoga)subjekta,društvenasnagaozbiljavanjasvrhepolitičkeisocijalnerevolucije:emanci-piranjačovjekakaopovijesnogabića.

»Budućnostjebitnastvaralačkadimenzijavremena,takodapostojiilidogađasesamobudućnosnovri-jeme=vrijemejezaustavljeniljudskitrenutak.«2

To je konzekvencijaKangrgina razmišljanjau povijesnom kontinuitetu: Spinoza–Kant–Fichte–Schelling–Hegel–Marx.Kangrga ističeda tu filozofskuputanjunisudovoljnopromislili niHeidegger, jer je nje-gov,uodnosunapovijesnost,primatvremenamotiv zastajanja umetafizici, te ni pozitivi-stičkiimpregniraniRussell,Popper,Wittgen-stein,ninovokantovskibaštinikCassirer.Kangrga se pokazao kao angažirani intelek-tualacumnogimprigodnicama–umedijima–govorećida jestaljinizambitnaprotivnostiskonskim marksističkim stremljenjima, ačemujesukladanodnosizmeđuklerikalizma,uslužbizamagljenjapovlasticavladajućih, ikršćanske »jednakost svih ljudi u Bogu« tepravasvakogačovjekanaispovijed(očitova-nje savjesti).Kangrgamisli da je hrvatstvo,srpstvo,…legitimnokaoposebnostu raspo-nuizmeđueksplikaciječovječnosti,odnosnoslobode čovjeka, kao subjekta i svijeta kaocjeline. Kangrga misli da je nacionalizamideologija prividne promocije nacionalnogainteresa koji obično završava u međunaci-onalnim sukobima i atrofiji nacionalnoga uizolacijipa,kaoštoseunaspotvrdilo,ueks-ploatacijivlastitanarodaipodložnostinacio-nalne»elite«stranimpatronima.3

Sveusvemu,Kangrgininekidosadneobjav-ljeni i nekinavišemjestaobjavljeni članci,kojejeusvojevrsnuantologijuprikupioSve-tozarLivada,putokazsuurazmišljanjuomo-gućem dosegumodernoga duha europskogavremena u pristupu aktualnim društvenimproblemimainjihovomrazrješavanju,ali,bez

sumnje,poticajinatodasekao»nacrtibo-ljegasvijeta«(Bloch)dovršezapočetadjela,odnosnodasesaberesveštojenapisaoMilanKangrga.

1Člankom»Onekimbitnimpitanjima teorijeodra-za«, kojim jeKangrga istupio na simpoziju jugo-slavenskih filozofskih društava 10.–11. studenoga1960. u Bledu, trebalo je dopuniti Filozofske ra­sprave.Kangrgino suprotstavljanje motivu dogmatskogamarksizma isticanjem da je »subjektivni odrazobjektivnestvarnosti«oprečanMarxu,odnosnohe-terogenmarksizmu,načelno je aktualno i danasuneophodnomraskrinkavanjupretencioznogdiskre-ditiranjamarksizma.Utojontološkojignoseološ-koj koncepciji objekt se poima kao princip pa je,stoga,uupravljenosti spramnjega,bitnoobilježjesubjekta receptivnost. Umjesto produkcije onoga što bi trebalo biti, do izražajadolazi reprodukcija onoga što jest,dakle, iščezavaperspektiva buduć­nostinaspramkojesenamećenačelnostretrospek­tive prošlosti.Pritomkreacija (bitno) novogagubivlastitumogućnostnasuprotkojojjeusklopuono-ga što jest moguća samo konstrukcija (prividno) novoganaosnovinekritičkiprihvaćenihelemenata.Prilagodljivostipostojećem,ukojojizostajemoral-nost imogućnost njezina nadilaženja, sukladna jedeskriptivnostuestetici»socijalističkogarealizma«kaomjerilaumjetničkoga.Teorijaodrazabitnoza-obilazinastojanjaklasičnoganjemačkogidealizmakao najbližega rodnog pojmaMarxova kritičkogakonstituiranjavlastitefilozofskeipovijesnespeci-fičnosti.Raspravljanje o »anakronoj« teoriji odraza, kaoideološkompodmetu staljinističkepolitike,vrijedizbog ogledavanja nekih postojećih teorija prokla-miranihradipromicanjademokratskihprocesa.Nijeligovoronužnompodređivanjutržištu,kao(tobo-žnjoj)demokratskojkorelacijiprivrednihsubjekata,usmjeren na legitimiranje postojećega (ekonom-skoga)stanja ieliminiranjemogućnostidrugačijihodnosa u usporedbi s onima koji jesu? Nije li tonalikstaljinističkojpotvrdineprijepornostipostoje-ćegadruštveno-političkogastanja?ZatomljivanjemMarxovamišljenja o fetišizmu robe, to jest o bit-nom obilježju tržišta, kao području ekonomskogakomuniciranja,ukinutasupitanjaopodrijetlurobe,njezinojsvrsiismislu.Kritikateorijeodrazasmjeranatodanijedanobjekt–nimerkantilnifundamen-talizam, ni politička stečevina Europske unije, nibiloštodrugo–nebismiobitineprijeporan,negouvijekbiti izvrgnutpreispitivanjuiotkrivanjunje-gova(mogućega)dosega.

2Milan Kangrga, Filozofske rasprave, Euroknjiga,Zagreb2008.,str.79.

3Livada iKangrga su zbog nekih pojedinaca i nji-hovih tumačenja da se praksisovska filozofskaupravljenost nije bitno razlikovala od onodobnih»službenih«proklamacijajugoslavenskihpolitičkihforumatrebaliuFilozofske rasprave uključitiintri-gantanKangrginčlanak»ProgramSKJ–oslobođe-nje stvaralačkih snaga socijalizma«, koji je 1963.objavljenu zbornikuHumanizam i socijalizam II.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA120God.30(2010)Sv.4(697–714)

Recenzijeiprikazi700

Nije riječ ni o apologetici postojeće politike ni onjezinu obezvređivanju, nego o tome da se s onustranu tih dvaju komplementarnih pristupa izvučenavidjelouodređenompolitičkomprogramumo-tiv njegove antiteze imogućnost kritike.Kangrgapodcrtavastaviznijetutomprogramudaništanije»sveto«danebimoglobitipodvrgnutoprovjeri ipromjeni.Kangrgapotenciraznačenjetogustupkaantidogmatizmuipostavljanjukritikekaonačela(i)političkerasprave.Kangrgamislidajeutomvidumogućzaokretupoliticikapraksiukojojdoizra-žajadolaziopćedobro,akoječovjekuspostavljaiukojempotvrđujesvojuautonomnuopstojnost.Kan-grgauimanencijitogaprogramaotkrivamogućnostnjegova samopreispitivanja i prevladavanja slabihtočaka, jer nijedan program (politički dokument)nije nitimožebiti idealan.Unatoč tojKangrginojkonstatacijidapolitikausocijalizmunijesonustra-nufilozofije,koja,uostalom, istražujegranicepo-litičkog i otkriva horizont njihova prekoračivanja,ostaloseupolitičkojsferiipakpripukomzahtjevu,pajesusprezanjePraxisaiKorčulanskeljetneškoleplauzibilnaindikacijadasuseproblemiukritičnimsituacijamačestorazrješavaliidem per idem.Umje-sto istraživanjamogućnosti promocije socijalizmadavalasenerijetkokoncesijaelementimaantisoci-jalizmakojisusvojukulminacijuiskazali–uosobi-tomsvjetskomkontekstu–unajnovijedoba.Livadajetrebaozarazumijevanjeprijeporneulogenacio-nalnog uvrstiti i paradigmatičan članak »Fenome-nologijaideološko-političkognastupasrednjeklaseuJugoslaviji«kojijeprviputaobjavljenubroju3/4Praxisa1971.godine.

Vinko Grgurev

Damir Barbarić

Zrcalna igra četvorstvaHeideggerova kasna misao

Maticahrvatska,Zagreb2008.

Knjiga sabire pet novijih radova posveće-nih isključivo onom periodu Heideggerovamišljenja kojeg se uobičajilo nazivati ‘kas-nim’. U pitanju su izlaganja izvorno napi-sana na njemačkom i držana na skupovimau Japanu,Austriji iHrvatskoj između2006.i2008.godine.Njihovprijevodnahrvatski,objavljivanjeudžepnojbiblioteciParnas,kaoičinjenicadasuzaovuprigodu lišenasveg»stručnog«upućivanjanasekundarnu litera-turu,nedvojbenoočitujuautorovunamjerudaihučiništojemogućedostupnijimaimakarizvanjski čitljivijima te tako pomogne pri-bližavanjumogućegzainteresiranogčitateljaHeideggerovojkasnojmisli.

Knjiguseprematomemožekoristitikaosvo-jevrstan»uvodu« ili, jošbolje, jednovođe­nje krozovumisao.NikakvepopularizacijeipojednostavljenjatematikeovdjenaimenemateautorgovoriisključivoposvehermetičnimHeideggerovim jezikom, jezikomkojizahti-jevadugprocesudomaćivanjainetrpineka-kve»prijevode«uneki tobožepristupačniji.OsobitojekasnaHeideggerovamisaopozna-tapo tomedanovčitateljostajevećnjenimjezikomposveosupnutiskamenjen,uzunu-tarnju dinamikuprivlačenja i odbijanja kojaveć ovisi o pojedinomkarakteru.Pristane linato,čitateljaćeknjigaprovestikrozmnogaodnajznačajnijihmjestaHeideggerovadjela,ostajući pritom uvijek usmjerena na najvišapitanja.StogaćesesvakomtkosevećmakarinajpočetnijeupustioufilozofijskimotiviranstudijHeideggera,pokazatiizuzetnoupotreb-ljivomipoticajnom.»Prisvojenje svijeta«, što je i naslov prvogradauknjizi,početnotrebashvatitikaoizriči-totematiziranjeipromjenučovjekovaodnosaspramnjega.SvijetHeideggermislikaosamuistinubiti bitka i prepoznajegakao zrcalnu igru četvorstva. Sam bitak svoju bit ima izsvjetovanja svijeta. Istinsko prisvojenje zbi-vasetakodasečovjek predaje bitkuuvlas-ništvo, a bitak predaje čovjeku na pohranu.Okružjeukojemvladameđusobnodavanjeuvlasništvobitkaičovjekaimenujeseprigoda.Prigodajeimezazagonetnostkretljivosti bit­kakojasemožeodreditikaoobraćanjeupo-vlačenju.Prigodaiztemeljaobraćaičovjekaisvijetisvakustvar,paisambitak.Istinskojeodređenječovjekadaseuodskokuodbitkakao temelja izručuje bestemeljno titrajućemokružjuprigodeuvlasništvo,dabikao jekaprigode kazujući upućivao na stvari i poka-zivaoih.S te, najviše točke Heideggerova mišljenja,pokazujeseinjegovodnosspramfenomeno-logijeihermeneutike.Nepovijesnostfenome-nologijeinjezinajednostranausmjerenostnaraskrivanjeiraskrivenostpotječuodatleštojeza nju stvar filozofije subjektivnost. Pritomsubjektivnost nije tek teorijsko odnošenje,kako se sebi želi predstaviti, već je sama usebinasrtajpohlepepredočavajućegproraču-navanjanabiće.Nedostatakjehermeneutikeutomeštoseustručavaučinitiskokkojimseopraštaodhistorijskogpredočavanjapovije-sti,tj.njezinogproračunavanja,skokuistinubitkakaobezdan.Hermeneutikaostajeprivr-žena ishodištu u bitku shvaćenom u smislutemeljaitla.Bezdan u koji mišljenje skače jest bit jezi-ka,aputuprigodunijeništadrugodojezik.Jezik je, kako Heidegger kaže, »najnježnijetreperenjeulebdećojgrađeviniprigode,kojesvedržiuodnosu«.Onjepočetnadimenzija

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA120God.30(2010)Sv.4(697–714)

Recenzijeiprikazi701

unutar koje ljudska bit uopće tekmože od-govoriti bitku i njegovom nagovoru.Odatlepoznati izrijek da uistinu govori jezik, a nečovjek.Prigoda jetitrajućeilebdećeokružjekaze,igrajućeokružjekazivanjakaonamigu-juće-pokazujućegpružanja.Podokružjemsepritommislioblast igreukojoj svaodnoše-njastvari ibića igraju jednapremadrugimaizrcalese.Svoljudskogovorenjeimišljenjetekjepočetnoodgovaranjeigrajućemokružjuprigode.Kako se od izbijanja novoga vijeka filozo-fija razvila i utvrdila do uloge prikrivenogtemelja likamoderne tehnike, kraj filozofijezapravojetekpravi»početaksvjetskecivili-zacijeutemeljenenazapadnjačko-europskommišljenju«. Koncern dolazeće filozofije po-stajesavršennjenimsjedinjavanjemsbliskimjojmodernimznanstvenimdisciplinama.Na-suprot takvom,Heideggeru je stalodoonogprisvojenja svijeta koje bi bilo izmjena bitičovjekauopstanaksmrtnikaučetvorstvusvi-jeta,smrtnikakojibibiovlasništvočetvorstvainjegovapokazujućajeka.Rad»Prijeporubitku«odnosiseprvenstvenona spisO izvoru umjetničkog djela.Dok sekaoprvenstvenikonstitutivnimomentisvije-taprepoznajuotvaranjeiodlučivanje,zemljajeprepoznatakaoneotvorivaiuzmičuća,onakojasklanja,nosiiutemeljuje.Doksvijetodzemljetražiodlučenostimjeru,onasenastoji»noseći-stršeći«držati zatvorenom.Prijepor svijeta i zemljetvoribitobih.Alisvijetvećusamomsebiimatendencijuzatvaranja,azem-lja proizlaženja. Svijet je tako odlučivanjekojesamosebeutemeljuje,azemljaizlazećesebe-zatvaranje.Oslobođenanavalasebe-za-tvaranja zemlje pretpostavlja otvorenost, asvijetkaovladavinabitnogusudapretpostav-ljatemeljenjenanečemodlučenom.Isvijetizemljadižutakoonodrugodosamopotvrđi-vanjanjegovebiti.Pošto oboje u sebi samima imaju prijeporotvaranja i zatvaranja, i njihov međusobniprijepor i prijeporu svakomodnjihmorajusadpočivatinanekomdubljempraprijeporu.TajpraprijeporzaHeideggerajeistoještoiistina,pričemusepodistinommislinajizvor-nijezbivanjeotvaranjabićaunjegovubitku.Protivnost raskrčivanja i prikrivanja onajjepraprijeporkojiprožimabit istine.Utompraprijeporutekseizborujedabićekaotakvojest,anenije,tekseizborujeotvorena sredi­naukojubićeustojiiizkojesestavljanatragusebesamo,ukojuustojiiizkojesesustežesveštosepokazujeiodvraćakaobiće.Istinamožezbiljskibititaktimedauonomotvore-nomsvakiputnađebićeukojemuzimasvo-jestanište–tektakoseonootvorenomožeidaljedržatiotvorenim.Uumjetničkom djelukao takvom jednom izuzetnombićuotvoren

jeneki svijet iu istimah stavljennatragnazemlju. To istovremeno uspravljanje svijetaiuspostavljanjezemljebitjeprijeporasabra-nog u mirovanje djela koje počiva u sebi.Takvojemirovanjezapravoprisnasabranostkretanjakojesebestalnonadmašuje.Tapaksabranostnajvišekretljivostizbivanjejeogra-ničavanjaonogneograničenogibezmjernog.Tako je prijepor svijeta i zemlje, kao i onajdubljiprijeporraskrčivanjaiprikrivanja,za-pravoprijepor mjere i nemjere.Prijeporsvijetaizemlje,raskrčivanjaiprikri-vanja,mjere i bezmjernosti, svodi se na is-konskipraprijepor u samom bitkuiizvireiznjega.Bit svakog bića tako je rascijepljena,u sebi prijeporna – svako biće da bi uopćebilomorauvijektekbitiizborenouistinskomprijeporu i takoreći istrgnuto iznjega.U tojizborenosti bića leži njegova začudnost, ne-običnost iužasnost,u toj ‘činjenici’da bićejest.Noštojejednoumjetničkodjeloutomsmisluzačudnijeiosamljenije,tojesnažnijipovijesniutjecajkojionoutišinipolučuje.Drugidioradaizlažespomenutiprijeporkojiprožimasambitak,prijeporukojemjeuteme-ljensvakiod triprethodno izložena.Dvasuprethodnakorakapokazatiistotuprepirućihiznačajmomentaodlučivanja.Iztihseizvodapokazujedatriprijeporananekijošnejasannačinmorajubitipovezanisaslobodomtj.bitiistine.Kaoishodištetranscendencijetubitka,sloboda omogućuje da ovaj prekoračuje svemogućeizbiljskobiće,edabipustiodamuutompremašivanjunastaneneko‘radičega’kojetadakaosvrhudržipredsobom,uzanjsevežeiunjemuseutemeljuje.Pritomjenužnorazumjeti slobodu kao bitno konačnu – onasenemožeuskratitionomešto iznjepotje-če.Onajebez-temelj,bezdan,jerjesvakiputprisiljenaučinitinekikonačan izbor, te takopustitidaseprednjomrastvorisudbinakojumorapreuzetiiprisvojitikaovlastitu.Nakon okreta, bit slobode više nema ništani sa kakvim temeljem, nabačajem i nekim‘radi čega’, nego se premješta u bezuvjetnuiopuštenupripadnostonom otvorenom.Slo-boduseprepoznajekaojošskrivenubitonogotvorenog, a izvor prijepora nastoji se sadapojmitiizprisnostionog neubitku.Kaosmi-saokonačnostibitka imasepojmitinjegovanajunutarnjijanevolja,kojapotječeodatleštojeonsamusebikrajnjasuprotnostonognaj-praznijegipreobilja.Iskonski prijepordaklenijenekiodnavedenih,kojisujošuvijekpri-jeporinekihdvoje,negoprijeporusamojko-načnojbitibitka.TakojeHeidegger,pošavšiod slobodne transcendencije tubitka koji senabacuje na sama sebe, dospio do slobodne transcendencije samog bitka, koji u svojojjedinstvenostisvagdapremašujesamasebeiujednosevraćanatragksebisamomiubit vlastite istine.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA120God.30(2010)Sv.4(697–714)

Recenzijeiprikazi702

»Bitakkaopuštanje«,kakoglasinaslovslje-dećeg rada, razmatra Heideggerov začudnistavdajepuštanje»najdubljismisaobitka«ijediniprimjerenčovjekovodnosspramnjega.Upravojeononanekinačin»najvećečinje-nje«. Ovim se Heidegger zapravo odvažujenaoproštajodcjelokupnedosadašnjeeurop-skepovijesti,kojajeumeđuvremenupostalaplanetarnom, i njenog apsolutnog prvenstvavoljetebitnograzumijevanjabitka kao volje.KaovoljaumauKanta,voljaduhauHegela,volja ljubaviuSchellinga tevoljazamoćuNietzschea,voljaumetafiziciostajeshvaće-nakaobićevnostbićausmislusubjectum-a.Subjectumjepritomshvaćenkaohtijenje,itonabezuvjetannačinhtijenje sebe.Svijetkojijedospiopodvlastvoljekaobitkabićamožesenazvatiglobalnim pogonom apsolutno po­stavljene zbiljnosti, u kojem jedino djelova-nje,djeloiučinciodlučujuobićuinebiću,avrijednostimajošsamorad.Da je bitak »temeljno zbivanje«, to zaHei-deggeraznačiprijesvegadajeonkonačan,itonetektimedajebitbitkausebikonačna,negodajekonačnost sama bit bitka.Konač-nost seočitujenajprijeu tomeda jebitakusebiiposvojojbitiništavan,»skroznaskrozprožetonimništa«.Razlikabitka ibićanijeneka postojeća razdvojenost, nego je stalnozbivanje neprestanog ništenja bića.Ništenjeje takvo odvraćanje bića koje je u puštanjubića da umine i otklizi ujedno i upućivanjenatotonućebićeucjelini.Upravoseutakvuništenjuskrivaonoštonazivamo»bitkom«.Usamombitkubićazbivaseništenjeonogni-šta.»Bitakništi–kaobitak.[…]Ononištećeubitkubitjeonogaštojanazivamništa.«Ustrašena i ujedno preuzetna sljepoća ljudiglede bitne moći ništavnog temelj jemeta­fizike. Čovjekov odnos spram njega još odPlatonajejednobezuvjetnoodbijanje,noti-mesesamouvećavaopasnostkojasekrijeuprijepornojmoćiništavnog.Ljudisezadrža-vajuunutar bića i njegovomobradommislezauvijek pobjeći pred ugrožavajućim ništa.Odatle i nespremnostnaprihvaćanjekonač-nostikaoistinebitkaizamišljanjebeskonač-nostiusmisluneprestanogtrajanjatedržanjeovenajvećomvrijednošću.Volja umetafizič-kom smislu, kao bitak bića, jest bezuvjetniporivzapostojanomtrajnošću.Središnja je misao kasnog Heideggerovogmišljenja: ono ništeće u bitku iskusiti kao najprikriveniji dar.Uodvaženjunaiskorakizvoljomodređenabitka–kojisesvagdazbivasamokaoiznenadniod-skokodsvegtemeljai utemeljivanja, od-skok koji je ujedno do-skok u bez-temelj – sámo ono ništa očitujese kao neobično i tajnovito uskraćivanje i krzmanje u biti bitka. Najdubljim Heideg-gerovim uvidom i najvišom misli njegove

filozofije autor sad prepoznaje ovu:Upravo je to krzmajuće uskraćivanje u biti bitka uisti­nu najdublji izvor i slobodno jer bestemeljno davanje, pružanje i darivanje onoga što svaki put vrijedi kao biće.Toništenjeubitku,nje-govo krzmajuće uskraćivanje i povlačenje,zbivaseu»puštanju biti« ikao topuštanje.Timeštopuštabićebiti,puštanjeimakarak-terizvora,jerdaje,pruža,darujebićekaoonoposvedrugoodbitka.»Nedokučivodarivanjeuskraćivanja«središnjajemisaoHeideggero-vakasnogdjela, akone i djelau cjelini.Topovlačenje bitka koje pušta biti isto je što ibližeća blizina, koja kao četvrta, a zapravoprvainajizvornijadimenzijavremena,puštadabudejedinstvenauzajamnaigrasvakeodtrijudimenzijasasvakomdrugom.Zadaćabi sadbila jednomspoznatiovopo-vlačenje i uskraćivanje bitka kao njegovonajveće darivanje ljudima i biću u cjelini.Tektimbiseuvidomjednommoglatihoine-upadljivoprigoditidubokamijena biti bitka i čovjekapremakojojjeHeideggerbionaputu.Tasemijenapočetnomoradogoditiumišlje-njuinigdjedrugdje.Naslovjeidućegrada»Ostajanjekaodolaže-nje«.Metafizičkoodređenjebitkakaoposto-janeprisutnosti,stalnogostajanja,učvrstilosepoHeideggeruuAristotela,natemeljuzasadapostavljenih u Platona. Od prvenstvenog jeznačajatuAristotelovnaukokretanju,izloženunjegovojFizici.Mirovanjesepokazujekaojedna izuzetna mogućnost i granični slučajkretanja.»Umirovanjusekretanjedovršilo.«Takvomirovanjekojebibiloprisnasabranostkretanjazapravojenajviša kretljivost.ProtivnotradicijiutvrđenojodAristotelana-dalje, Heidegger kao prafenomen kretanjaprepoznajevremenjenje.UrazgovorusHöl-derlinomonćetakovrijemeshvatitiizvornijekaousudni čas,kretanjekaoprijelaziostaja­nje,aprostorkaodimenziju početka odnosno izvora.Aristotelovoodređenjemirovanjakaosabranosti kretanja dovest će pritom u vezusHölderlinovimodređenjemživogkretanja,onog »u kojem su sve sile žustre i samo sezbogsvojeprisneharmonijenespoznajukaodjelatne«.Tako on prepoznaje da se u unu-trašnjosti svega prisutnog krije neka krajnječudnovatavrstabivanja,nekaosobitakretlji-vostkojajenajvećažustrinausabranommi-rovanjuistinskog ostajanja.Pravaprisutnostmorasedakleshvatitiverbal-no,kaoprisutnjenje,podkojimsemorami-slitiizvornopokazivanjesebe,pojavljivanjeisjajenjeusmisluproizlaženjauneprikriveno,stavljanjasebeuotvoreno.UpravotojeonoštosuGrcipretklasičnogdobarazumjelikaobiće.OstajanjekaoprisutnjenjeuHölderlinase nalazimišljenopod imenomčasa, prebi-vanjaizadržavanjakaokarakteravremenske

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA120God.30(2010)Sv.4(697–714)

Recenzijeiprikazi703

bitisvetkovine.Prisutnostsedaklemislikaočas zadržavanja,ikaotajčasonaseotkrivakaočistavremenitost.Svakomprisutnomod-mjerenjesamonjegovčas,notoograničenjeuistinu je slobodno vezivanje vlastitimusu­dom.»Časzadržanesudbinemjerajepravogostajanja.«Takavčasjestvrijemesvetkovine.Učasusezbivaostajanjeprisutnjenja.Takvo razumijevanje ostajanja nametnulo jesadHeideggeru promišljanjeprolaženja, pričemu je pomoć potražio uHölderlinovu ru-kopisuBivanje u prolaženju.Ono ‘odakle’ iono ‘kamo’prijelazamisli sekaoono štousabranom ostajanju prelaženja tek proizlazi.Takosesamprijelazpokazujeonimprvimiizvornim, gotovo kao vršak proizlaženja, ukojemjeproizlaženjeistodobnopovlačenjeiodlaženje. Proizlaženje ‘jest’ samo na načinoklijevajućegikrzmajućegostajanja.Sambitakprebivajedinokaočas,zadržava-nje.»Bitak sam je zadržavanje, prisutnjenje.«Mislilisesambitaknavodiljimislioizvo-ruipočetku,onoujednomeidrugomebitnomožeseoznačitikaopreobilje,pretijek,prekonovoplatonovske formulebonum est diffusi­vum suiuosloncunaPlatonoveodredbeerosaiidejedobra.Kaopretjecanjekojesámosebepremašuje, pravo preobilje nalazi sebe, kaosvagdapremašeno,samomsebinedovoljnim.Tasebepremašujućanedovoljnostsamomse-bi jest izvor, tj.početak.Takomišljen bitaksvoje bitno svojstvo izvora čuva samo timedasvagdaostajeuzapočinjanjuinegubiseuutvrđivanjuonogaštojezapočeto.Početakdakleostajekaodolazak.Trenutak, munjevito iskrsavanje i ujednopovlačenje u odsutnost, jedini je primjereninačinkojimsebitak,‘onojedino’,pokazujeuprisutnosti.Prolaženjepakbitka,kaonikadsadašnjeg,nemožebitipropadanje,većjed-no prolaženje mimo. Takvo prolaženje, kaokrhka prolaznost jedva dokučivamiga, jestpoHeideggeru način prisutnostibogova.Tootvaranjevječnostiuhitroprolazećemtrenut-kukojinamigujenačinjekojimjeiljudimadanosudjelovatiujedinostipočetka,ukolikousebiživimočuvajusmisaozaushićujućuizanoseću bit svetkovine. »Ono jedino ima isvojjedininačinostajanja.Toječassvetko-vine.«»Zrcalnaigra«,zadnjiraduknjizi,krećeodisticanjasvojevrsnog‘kozmologijskog’ obra­tauHeideggera.Odnosontologijskediferen-cije,gledanodprigode,pokazujesekaoodnossvijeta i stvari.»Tekkadsesvijetnavlastitoprigodi,bitakse,asnjimeiononištaukla-njausvjetovanje.Tekkadononištaiščezneusvojubit,odistinebitka[sepremještajući]utuistinu,prevladanjenihilizam.«Misaosvijetakaočetvorstva–nebaizemlje,besmrtnikâismrtnikâ–moćićeserazumjeti

tekobratilisepažnjanaonotakoreći‘peto’u njemu, ono što čuva i tvori jedinstvo če-tvorstva–njegovočetvorenjeilisredinu.Nitijednoodčetvoro,ajošmanjeono‘peto’,nisupritom neka postojana bića koja unaprijedneovisnojednaodrugimajesu.Onisebitnoodnose jedno spram drugoga, uzajamno sedaju, pružaju i prihvaćaju. Sredina cijelogodnosaje»početakkojisvesabire«.Sredinanije,negoprisutnjuje,itotakodakaoprisut-nastalnoostajeudolaženju.Četvorstvo,kaotakavposvedinamičansklop,nemapostoje-ćegtemelja,i‘jest’nanačinpri­sutnjenjakaočistogzapočinjanjaidolaženja.Očito jedasesveoveodredbenemogura-zumjetibezrazumijevanjavremena.Heideg-gerjevećranijespoznaovrijemekaoeksta-tično jedinstvo sve tri dimenzije tj. ekstaze,izčegaslijediinjegova,tradicijisuprotstav-ljena, odredba kao »dolaženja onog bilog«.Prisutnost, koja je u svojoj biti pružanje,jednakoprožima sve tri dimenzije vremena.»Pravovrijemeječetverodimenzionalno.Noonoštoprinabrajanjuzovemočetvrtom[di-menzijom], prema samoj stvari je pružanje,koje sveodređuje.«Otvorenokoje se raskr-čuje u uzajamnom sebe-pružanju dolaženja,bilosti i sadašnjostiHeidegger imenujepro­stor vremena.Igrajući-raskrčujuće pružanje, kojim sve tridimenzijevremenabivajujednadrugojuigridobacivaneipribližavanetetakodržaneuje-dinstvuoznačavasekaoblizina,približujuća blizina.Naokosasvimparadoksalno,tablizi-napribližavaupravotimeisamotimedauda­ljujeidržiudaljenim.Dvostrukimzadržanjemsadašnjostiubilostiisadašnjostiudolaženjuotvarase i raskrčujeonoslobodnomogućegdolaženja,prava sadašnjost,čimejetekotvo-renacjelinaonogotvorenog,prostorvremenakaotakav.Tektimdvostrukimpovlačenjem,teksvojimbitnimobilježjemuskraćenjaiza-držanja,blizinadajeiraskrčujecijeliprostorvremena.UkasnogHeideggeravrijemevišenemapri-mat pred prostorom. Samo zbivanje prosto­ra, uprostorenje,misli se kao ustupanje – usmislu oslobađanja, raskrčivanja, otvaranja.Uprostorenje kao ustupanje zbiva se kaooslobađanjemjestâ,utemeljivanjemjesnosti.Mjestaistvaripritomsuisto–nijetakodavećpostojećestvarinaknadnozauzimajumjestauprostoru,većstvari same jesu mjesta.Tekprividno sastoji se bit blizine umjerlji-vom,dakleproračunljivomrazmaku.Blizina i daljinatakosepodvrgavajupogibeljnojdija-lekticikojauništavasamunjihovubit,naimeistinski razmak.Kao proračunljiva, svaka jevremenska i prostorna udaljenost još preda-leka, a svaka blizina nedostatna, što nagoninauvijeknovo i intenzivnijeuklanjanje da­

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA120God.30(2010)Sv.4(697–714)

Recenzijeiprikazi704

ljine.Taj porivHeidegger je prepoznao kaobit dubokog nemira koji određuje povijesnipočetaknovovjekovlja,azatimikaobitpo-stavljainjimeodređenemoderneplanetarnetehnike. Izvor tog vrtložnog kretanja našaojeonubezdanojnesigurnostikojaseupinjeksvebezuvjetnijimzahtjevimaipothvatimaosiguranja,timezapravosamosamusebepo-tencirajući. To konačno vodi posvemašnjojvladavinionog bez razmaka.Istinskirazmakzapravojedolaženjepočetka,kojenasunašojbitidoseže,nagovaranasitičenasse.Istinskirazmakpočiva zapravou blizini, kao stalnodolazećempočetkukojisesvagdauskraćuje.Udanašnjemtehničkiodređenomsvijetunas se više ništa ne tiče inaš je tubitakodređentemeljnimugođajemdubokedosade.Pravojevrijemeusvetrisvojedimenzijeslo-bodnoraskrčujućeotvaranjeipružanjeprisut-nosti,apogotovotovrijedizauskraćujućuizadržavajuću blizinu kao njegovu najizvor-niju dimenziju.Prostor je raskrčujuće oslo-bađanjepodručja, tj.mjesnostkaosabranostmjestâizkojihsetekotvarajurazličitismje-rovi i putovi.Vrijeme i prostor u svompri-snomzajedništvukaoprostor vremenačineusebititrajuću,mnogostrukopružajućusredinubez-konačnogodnosačetvorstvasvijeta.Igra pak imenuje za Heideggera čistoću slobodezbivanjasvijeta–njegovubestemeljnost,ne-obrazloživotineproračunljivost.Cjelokupnozbivanje svijeta, međusobni odnos njegovihpodručjaiunjimaprebivajućihstvari,upot-punostijeprožetoslobodom,dakleotvoreno-šću,svjetlinom,lakoćomivedrinom.Izraz zr­calna igrajošjebližeodređenjeteigreposre-dovanja četvorstva. Međusobnim davanjemu vlasništvo svako od četvero povjerava sesvakomdrugom,čimeujednobivaizvlaštenouvlastitost.»To izvlašćujućedavanjeuvla-sništvojezrcalnaigračetvorstva.«Zrcaljenjejeprigađajućeraskrčenjebitisvakogodčetirisvjetskapodručja,ukojemsvakobivauigridobačeno drugima, čime se tek oslobađa usvojuvlastitostipripadnostostalimatevezu-jeuzprigađajućusredinucijelogodnosa.Podzrcaljenjemsedaklemislitajnačiste,daljinuizdržavajućeblizine, tj. tajnabitnokonačne,samusebevezujućeslobode.Tajpojamslo­bode kao pohranjenosti u vlastitost bitno jenovirazličitodonogkojijevladaoudosa-dašnjojfilozofiji.

Vanja Brkljač

Zvonko Šundov

Hegel i povijesno mišljenje

Demetra,Zagreb2009.

Tko god odluči uzeti u ruke knjiguZvonkaŠundovaHegel i povijesno mišljenje i uz toposjedujeelementarnopoznavanjePraxis-fi-lozofije,primijetitićejednustvar–Šundovjekangrgovac.Sve nosive teze njegoveknjigesadržanesuufilozofskomopusuMilanaKan-grge,biloueksplicitnoartikuliranomobliku,bilouimplicitnopretpostavljenomobliku.Utom smislu, recenzirati Šundovljevu knjiguznačiistovremenostupitiudijalogsKangrgi-nommisaonombaštinom,čijaćesevažnost,vrijednostiulogatekprocijenitiugodinamakojenadolaze.KnjigaHegel i povijesno mišljenje sastojiseod trinaest poglavlja. Kada izuzmemo prvopoglavlje pod naslovom »Smisao života«kojedrastičnoodudaraodostatkaknjige,mo-žemo ih podijeliti u dvije grupe, i to premajednostavnomkriterijuobujma.Naime,kraćapoglavljausmjerenasunaspecifičneproble-me, kao što su Kantova kritika metafizike,utjecajFichteaiSchellinganagenezuHege-lova sustava,Hegelovi patrijarhalni stavovi,psihoanalitičkainterpretacijaHegelaodstra-ne Slavoja Žižeka, optužbe za totalitarizamod straneKarlaPoppera,problemontološkekonstitucije čovjeka u knjiziVladimiraMi-lisavljevića, te mogućnost etike prema in-terpretacijiMilanaKangrge.DužapoglavljarazmatrajukonkretnaHegelovadjela,atosuFenomenologija duha,Enciklopedija filozof­skih znanosti,Znanost logiketeOsnovne crte filozofije prava.Poglavljeosmisluživotasačinjavaspecifič-nucjelinusamostalnogpromišljanja,bezdi-rektnevezesinterpretacijomHegela.AkojeGillesDeleuzeupravukadakažekakofilozo-fijanije traganjezapitanjimabezodgovora,negorazlučivanjedobrihilošihpitanja,ondasemože reći kako je pitanje o smislu živo-tazasigurnojednodobropitanje.Šundovgaproblematiziranakorektanipedantannačin.Nedostatak referenci možda jest akademskiproblematičan,alijefilozofijskiiznimnoplo-dotvoran,budućidačitateljuičitateljiciomo-gućuje jasno praćenje elegantno strukturira-nihargumenata.Uklimiukojojnajvećidiofilozofskeprodukcijeotpadanasamoafirma-cijuautoraezoteričnimizričajem,Šundovljevstiljepravoosvježenje.Kaocentralnumisaotekstamožemopostavitisljedećicitat:»Mo-žemolisipriuštiti luksuzdačinimostvariada ne znamo zašto?« (str. 23). Šundov jed-nomindirektnoplatonističkomformulacijom,

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA120God.30(2010)Sv.4(697–714)

Recenzijeiprikazi705

skojombisevećinačitateljstvasložila,tvrdikakočovjektrebabitisvjestan vlastitogdjelo-vanja,odnosnoda,uklasičnojartikulaciji,ne-promišljen život nije vrijedan življenja.Ne-kolikojepotencijalnihodgovoranapitanjeosmisluživota.Tosu:sreća,objektivnasvrha,brigazadrugeinastavakvrste(str.26).Autorrazvija svaki odgovor ponaosob, te otkrivanjihoveprednosti imane,kako logičke takoipsihološke.Tekstzavršavanečimštobi semoglonazvatidekonstrukcijombinarneopo-zicijevječno/kontingentno.Naime,filozofijajeunajvećembrojusvojihkanoniziranihin-karnacija privilegirala vječno na štetu kon-tingentnog.Takvo vrednovanje prisutno je iu zdravorazumskomdiskursu, gdje se cijenisamoonoštotrajeilionoštoostajenakončo-vjeka,asvesepartikularneepizodeodbacujukaobeznačajnemarginalije.Autorsnekolikorazličitih argumenata uvjerljivo opovrgavaovovrednovanje, te timedestabilizira jednuod glavnih postavkimetafizičkogmišljenja,kojejetemaiostatkaknjige.OsnovnatezaŠundovljeveinterpretacijeHe-gela na traguKangrge jest oštro, kategorič-ko i isključujuće suprotstavljanjemetafizikepovijesnommišljenju.Što bi to bilametafi-zika?Metafizikajeskuppetrificiranihiskazaohipostaziranoj, statičnoj ivječnojstrukturistvarnosti.Nasuprottoga,povijesnomišljenjepredstavljashvaćanječovjekakaopovijesnogproduktaminulihgeneracija,anekaoesenci-jalnoodređenogbićasfiksiranimpoložajemusvijetu.Bezobziraukakvomoblikudolazi,metafizika barata s konceptom vječne ljud-ske naravi, čime čovjeku odriče mogućnosttransformacije, kako u individualnom takoi u kolektivnom smislu. Prema povijesnommišljenju, odnosnoKangrginoj interpretacijiHegela,ljudskanaravjearbitrarnostrukturi-ranipovijesnikonstrukt,ikaotakvapodložnapromjeni:»…ljudi samipovijesnoproizvo-devlastituprirodu«(str.67).Bitčovjekajeusvjesnomnadilaženjusamogasebeiosmišlja-vanjuvlastiteegzistencije:

»Postajući ljudima, stječemosamosvijest, stekavšisamosvijest, jesmo ljudi, jesmo povijesna ljudskabića, ali se kao takva moramo stalno iznova po-tvrđivati.A to postižemo preobražavajući, osvaja-jući,upravoproizvodećiprirodu,apotomiduh,unjegovim dimenzijama subjektivnog, objektivnogi apsolutnog duha, dakle proizvodeći naš ljudski,povijesnisvijet.«(str.192–193)

Onopovijesnojeovdjesinonimzaonoljud-sko i proizvedeno. Shvaćajući na ovakavnačinpojmovekaoštosučovjek,svijet,po-vijest,praksa i ljudskost,Šundovseprezen-tirakaodosljedanmisaoninasljednikMilanaKangrge. To s jedne strane može biti pozi-tivno, jer Kangrgina misaona ostavština jošuvijek nije dovoljno precizno valorizirana i

sintetičkiorganizirana,asdrugestranemožebiti iznimno sputavajuće s obziromna nekeunutrašnjeproblemeKangrgineparadigme.Očemujekonkretnoriječ?Šundov preuzimaKangrgino nekritičko pri-hvaćanje filozofskog kanona, unutar kojegHegelmožedržatipozicijunajvećeginajvaž-nijegfilozofa,samapovijest filozofijemožebitijednostavnoodbačenakaopovijestmeta-fizičkihsustava,agenezanjemačkogidealiz-mamožebitiprikazanakaolinearniprogreskojikulminiraHegelovimsustavom:

»No,moglobiserećidajejošKantzadaometafi-zicitajpresudanudarac,adasuFichte,SchellingizaključnoHegelsamodovršilitajposaokojijena-konKantapreostao.«(str.58)

Međutim, ne treba zaboraviti na filozofskekoncepcije koje su zaboravljene i potisnuteizglavnelinijerazvojafilozofije,premdasuuvelike kompatibilne s Hegelovim stavovi-ma,kaoštojetoprimjericeHeraklitovnauko dinamičkoj strukturi bitka, kojeg Šundovspominje svega nekoliko puta u knjizi, kri-tika metafizike od strane antičkih skeptikai pironista, te Parmenidov stav o apsolutnojinteligibilnosti bitka. Je li Hegel doista na-pravio tako radikalan lom sa cjelokupnomdotadašnjom filozofskom tradicijom, kaoštotoŠundovnatraguKangrgesugerira?UkojojmjerifetišiziranjeHegelakaonajvećegi najvažnijeg filozofa ikada onemogućavavaljanurecepciju iproblematskosuočavanjesa svim ostalim filozofskim koncepcijama,autorimaiškolama,itonesamoprije,negoi nakon Hegela? Vrlo jednostavno: Šundovneprepoznajesaveznikeuhistoricizmuianti-esencijalizmupostmodernističkefilozofije,usocijalnom konstruktivizmu Petera Bergerai Thomasa Luckmanna, u Heideggerovomodređenjutubitkakaopovijesnoikulturnosi-tuiranogbića,uHeideggerovomantifundacio-nalističkom modelu spoznaje kao hermene-utičkogkruga(str.206–207),unekimautori-maanalitičkeorijentacije,kaoštosuThomasKuhn iWillardQuine, koje se zasigurnonemožeoptužitizapozitivizam,uBaudrillardo-vojteorijisimulakruma(str.233),pačaknitiuNietzscheu,kojijeusprkossvojojstrastve-noj kritici platonizma (odnosno metafizikekaotakve)premaKangrginojsimplificiranojocjeniostaounutarhorizontagrađanskeme-tafizike i ordinarnogmorala. Razlogmoždaležiuvisokospekulativnomdiskursusocijal-nefilozofijenjemačkogklasičnogidealizma.Reduciranje svih čovjekovih aktivnosti nasamo dvije fundamentalne kategorije – nakonzerviranje i transformiranje – naprostonemožepredstavljativaljanueksplanacijskumatricuza razumijevanjecjelokupnogspek-traljudskogdjelovanja.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA120God.30(2010)Sv.4(697–714)

Recenzijeiprikazi706

UKangrginojinterpretacijiHegela,kojuŠun-dov implicitnoprihvaća, odvija se nešto štobismo mogli nazvati antropologizacijom ilisociologizacijom izvorno ontoloških kate-gorija. Kada bi trebalo izdvojiti smisaononajvažnijikonceptHegelovogsustava, izborbi zasigurno pao na postajanje, što Šundovjasnoističe:

»KljučanpojamHegeloveznanostilogikejeupravoovajpojampostajanja(Werden),kojinammožeslu-žitinesamokaoključzarazumijevanjeitumačenjecjelinenjegoveEnciklopedije,negoikaointerpreta-cijskiključcjelineHegelovamišljenja.«(str.133)

Koncept postajanja nedvosmisleno otkrivakrucijalno svojstvo Hegelove paradigme– procesualnost.Međutim, na što se odnositaprocesualnost?KaoštotootkrivaHerbertMarcuse, čiju studijuHegelova ontologija i teorija povijesnosti Šundovodbacuje,aknji-guUm i revolucija uopćenespominje,pojamsubjekta se ne odnosi isključivo na čovjekakao pojedinca, pa ni na čovječanstvo u cje-lini, nego na bitak kao takav, na bitak kaoagregat svega postojećeg. Kada Hegel napočetkuFenomenologije duha zahtjevatrans-formaciju supstancije u subjekt, omogućenuupravoprihvaćanjemkonceptapostajanja,onindirektnoprihvaćanovovjekovnoodređenjesubjektakaoautoregulativnogprincipa,anekao supstratuma, podloge ili, aristotelovskirečeno, hypostasisa. Spinozina supstancija,koja nema antropološku konotaciju, tako jestavljenaupokretishvaćenakaoentitetkojiproizvodisamsebekrozvrijeme.Antropolo-gizirajući,odnosnosociologizirajućikonceptsubjekta,izvornoontološkatematikaprojicirasenapodručjepovijestikaočovjekovesamo-produkcije ili, kao što Šundov kaže, rekon-strukcije:

»Svojim povijesnim mišljenjem Hegel oblikujepojam re­konstrukcije, u kome je sadržano to dačovjek, za razliku od životinje, svojim vlastitimdjelomproizvodiipreobražavaisebesamaisvojuokolinu,tetimeisvojuvlastitubitkaobitre-konsti-tutivno/re-konstruirajućeg i utoliko re-evolutivnogbića. Proizvodeći svoj vlastiti život, ljudi prestajubiti puko prirodnim (zakonima prirode podvrgnu-tim) bićima, povijesno oblikujući objektivno tlovlastitogopstanka.«(str.302–303)

Ono što jedan ovakav visokospekulativandiskurs o društvenoj dinamici i reprodukcijipreviđajestčinjenicakakokulturnoproizve-deni odnosi na konkretnog pojedinca mogudjelovati jednako represivno kao i metafi-zičkimmatricamakonstituiranisvjetonazori.Tujetakođerifaktornečegaštobismomog-li nazvati kulturnom inercijom i potreba zaodređenim društvenim konsenzusom. KadaKangrgin, a time i Šundovljev, zahtjev zatransformacijomsvegadatogaoperacionalizi-ramo,nastajeljudskisubjektkojipreziresve

postojeće i ima potrebu za kompulzivnompromjenom sebe i svoje okoline, što je ti-pična odlika modernističkog subjekta, kojauztofigurirakaogarancijasamehumanosti.Najbanalnije postavljeno, smije li Kangrginsubjekt govoriti jezikomkoji samnije stvo-rio,doživljavatiemocijekojesudavnokon-struirane,koristitimaterijalnurobukojusamnijeproizveoiliprakticiratiobičajekojesamnijeosmislio?UnutarKangrgineparadigme,odgovorjekategoričkone,čimeseniječenesamo jednadimenzija ljudskosti, nego i po-vijesnosti. Naime, karakteristike povijesnoghabitusanisusamotransformacija,promjenaisvijest,negotakođeročuvanje,akumulacijainedostataksvijesti.TakoKangrga,upoku-šajudaMarxaspasiodstaljinističko-determi-nističke interpretacije,zaboravljanaMarxo-vu kritiku Hegelove redukcije ljudskosti nasamosvijest, tehiperboliziraulogusvijestiupovijesnom kretanju, kako u deskriptivnomtakoiunormativnomsmislu,auopravdanojkritici aktualnekonstelacijemoći zaboravljana one aspekte povijesno izborene ljudsko-sti koje doista vrijedi fiksirati, petrificirati iočuvati.Uvrlokratkompoglavljupodnaslovom»Kr-ticakojaneprestanoruje«,Šundovproblema-tizirafeminističkočitanjeHegela.Pozicioni-ravšiženuuobitelj,amuškarcaujavnisvijetpolitikeiekonomije,Hegelsedecidiranosvr-staomeđuapologetepatrijarhata.AutorovdjetvrdikakoHegelovopusnebitrebaobitiobi-lježentakvomočiglednommanomiodbačenucjelinizbogjednogsegmenta.Međutim,netrebazaboravitidasutijekompovijestibroj-ni filozofski,književni idrugiopusinasilnoreducirani na svojstvo ženskosti autorica, iprema tom ključu devalorizirani.Ako ništadrugo,nepravdukojajetimepočinjenatrebasibarempredočitizamišljajućiscenarijuko-jembicjelokupniHegelovopusbioreducirannastavakmizoginijeilinaspolautora,izbogtoga odbačen kao potpuno bezvrijedan. Tugrešku,primjerice,BlaženkaDespot iSeylaBenhabibneponavljaju,tepokazujukakojeautorailiautoricumogućečitatiizfeministič-kograkursa,bezikakvogredukcionizma.KakoukonačniciocijenitiŠundovljevustu-diju?Autor je apsolutno u pravu kada tvrdikako Hegel, usprkos brojnim knjigama ičlancima, još uvijek nije dovoljno istraženteoretičarukontekstuhrvatskefilozofije:»…unatočsvimkvalitetnimivaljanimradovimaopojedinimaspektimailiocjeliniHegelovefilozofije,Hegel jeuHrvatskoj jošuvijekuizvjesnomsmislunepoznat!«(str.119)Utomsmislu je knjigaHegel i povijesno mišljenje pozitivan doprinos razumijevanju Hegelovemisli,pogotovozatoštoprihvaćairazvijasta-voveMilanaKangrgekaojednogodnajvrsni-

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA120God.30(2010)Sv.4(697–714)

Recenzijeiprikazi707

jihinajagilnijihinterpretatoraHegelaunas.Onaimanekolikomana,sobziromdasamasintagma‘povijesnomišljenje’nijedovoljnointenzivnorazvijenauodnosunadjeloVanjeSutlića,kakodistinkcijaum/razum(Vernunft/Verstand) nije nedvosmisleno pojašnjena, tedanijeiznesenpolitičkikontekstPraxis-filo-zofijeunutarkojegjeasimilacijaHegelafigu-riralakaoteorijskipandanrealnogodmakaodSovjetskog Saveza. S druge strane, Šundovodbacuje Popperovo prilično naivno uspo-stavljanjekorelacijeizmeđufilozofijeitotali-tarizma,jasnoreprezentirakonceptzbiljekaojedinstvabiti iegzistencijekojineuključujesvepostojeće,vjernoopisujedijalektikupoli-tičkekonstitucijeizmeđugospodarairoba,ni-kadanezaboravljanaprocesualnostkaoleit-motivHegelova sustava, dislociraHegelovupolitičku filozofiju iz tradicije etatističkihinterpretacijauteorijeegalitarnogformiranjadruštva kao svjesne zajednice, te razrađujedefinicijuzlakaouzdizanjapartikularnostinanivoopćeg.Takođervaljaistaknutidajepozi-cioniranjemHegelaurelacijuspramrazličitihautora i misaonih tradicija, kao što su KarlPopper,SlavojŽižek,feminizamimetafizikasubjektivnosti,omogućenomapiranjerazliči-tihčitanjaHegela,štojeujednoipreduvjetzanekanovačitanja.Utomsmislu,knjigaHegel i povijesno mišljenje zauzimavažnomjestouinterpretaciji jednog od najtežih filozofskihautora. Jer naposljetku, Hegel je,možda nejedini,alidefinitivnojedan odautorakojisenikadanećeprestatičitati.

Matko Sorić

Petar Aleksejevič Kropotkin

Anarhija

Prijevod:GabrijelJurićDemetra,Zagreb2009.

KnjigaAnarhijaPetraAleksejevičaKropotki-naizdanauDemetrizapravojeskupKropot-kinovihglavnihanarhističkihspisakojejeonpisaoiizdavaouvremenuod1885.do1922.(godine njegove smrti), što je za hrvatskuakademsko-književnu scenu svakako velikoosvježenje s obzirom na relativno slabu za-stupljenost(uizdavačkom,aliiakademskompogledu)klasičnihautoraanarhizma.Teksto-visakupljeniuovojknjizipodijeljenisuutriglavnatematskadijela:(1)»anarhijaupriro-

di«,(2)»znanostianarhija«te(3)»anarhijaietika«.Kropotkinjejedanodglavnihpred-stavnikapravcakojisemoženazvatianarho-komunizam,odnosnokomunizmakojizazireod bilo kakve državotvorne revolucije, većteži ostvariti društvokojebi se temeljilonaslobodnimkomunama(zadrugama).UprvomedijeluKropotkinpokazujekakosetemeljianarhijemoguuočitivećiusamojpri-rodi,točnije,kodživotinjakojetakođer,kaoiljudi,umijuživjetiuorganiziranimzajedni-cama.Upravotemeljemiskustvapromatranjatakvihživotinjskihzajednicauprirodi,Kro-potkinizražavaneslaganjesklasičnimdarvi-nizmom(pritomsenajvišeosvrćućinasamogDarwinainjegovoginterpreta,ThomasaHen-ryaHuxleya)premakojemujeborbasredišnjimomentsocio-biologije teevolucijskogpro-cesa.Preuzimajući terminzoologaKesslera,Kropotkin smatra da je zakon »uzajamnepomoći«dalekovažnijiodzakonauzajamneborbe.Naime,borbazaopstanakpogrešnojeshvaćana isključivokaoborba izmeđudvijujedinki,štojesamojedanoblikteborbe.Dru-ginjenoblik jeborbamnogihudruženih je-dinkizajednoprotivneprijatelja.Utomobli-kuborbezaopstanak,nakojićeseuprirodipuno češće naići, nastupa zakon uzajamnepomoći prema kojemu se rukovode jedinkeistevrste.Kropotkinnavodimnogoprimjeravrsti životinja –među pticama, biljojedima,pa igrabežljivcima–kojisvojimusvojenimponašanjemupriroditutvrdnjupotvrđuju.Očito, u prirodi je život u zajednicama naj-silovitije oružje u borbi za opstanak: »druš-tvenost možemo smatrati glavnim faktoromevolucije,kakoneposredno,zatoštoonaosi-guravablagostanjevrste,zajednosasmanje-njemnekorisnogtrošenjaenergije,takoipo-sredno,zatoštoonapotpomažerastuumnihsposobnosti«(str.77).Začovjekavrijediisto,nesamozatoštoje,očito,ontakođerdiopri-rodenego i zato što to potvrđuje i povijest:kadsegododređenodruštvorukovodiloza-konom uzajamne pomoći, ono je živjelo ublagostanju. Kao primjer, Kropotkin navodigrčkepoliseteeuropskesrednjovjekovnesa-mostalnegradove.Drugi dio knjige, u kojemu se u potpunostiizlaže Kropotkinovo shvaćanje anarhizma,počinjetekstom»Suvremenaznanost ianar-hija«.Kropotkin odbacuje bilo kakvumeta-fiziku ili religiju, konstantno naglašavajućida one nemaju veze s »mehaničkim činje-nicama«,aupravosuone temelj suvremeneznanosti. Kao materijalist, smatrajući kakoseapsolutnosvemožeobjasnititakvomma-terijalističkomznanošću–pačakidruštvenepojave –Kropotkin smješta anarhiju u takopostavljene okvire »suvremene znanosti«:»anarhijajesvjetonazorkojijeutemeljenna

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA120God.30(2010)Sv.4(697–714)

Recenzijeiprikazi708

mehanicističkomshvaćanjupojava«(str.131).AmbicijeKropotkinoveanarhijekaoznanostinestajunatome.Naime,tendencijaanarhijeje, tvrdi on, »osnivanje sintetičke filozofije,tj.filozofijekojabiobuhvaćalasveprirodnepojave, uključujući ovamo i život ljudskihzajednica te njihova ekonomska, politička imoralna pitanja« (str. 132).Kropotkin tako,ustvari, govori o »fiziologiji društva« kojaje,sobziromnametode,istovjetnafiziologijibilja:proučavajući sveoblikedruštvenepri-lagodbeteuspoređujućiihsnjihovimrezul-tatima,onatvrdida»takveitakveprilagodbepredstavljaju najbolju ekonomiju energijepri najboljoj životnosti jedinke i vrste« (str.364).Uvriježenodruštvenomišljenje,premakoje-muječovjekprepuštensamsebidivljak,nesamodajepogrešnonegoimaisvojuodre-đenu funkciju. Oni koji su u poziciji moći(vladari, svećenstvo) žele da to vjerujemokako bismo smatrali da je država nužna dabičovjekživioukakvom-takvommiru.Prijepostojanjadržave, ljudi su sasvimnormalnoživjeliu raznimoblicimane-hijerarhiziranihzajednica (rodna zajednica, seoska zadruga,slobodni gradovi), štoviše, kada su živjelitako,živjelisuboljenegoštomiživimoda-nas. Te zajednice funkcionirale su po nače-lima običajnosti koja se usmenoprenosila skoljenanakoljeno.Državajenastalatakoštosuodređenipojedincikojisuuživaliugleduzajednicama (vračevi, ratnici), tu običajnostodlučiliprenijetiuzakone,nos timdasuuzakonedodaliodređenestvarikojesupogo-dovalenjimaosobno.Malo-pomalo,tisupo-jedincisebistvorilimjestanavrhuzajednicetesupočelinjomeupravljati.Anarhija želi čovjeka osloboditi tih okovakoji sumunametnuti.Čovjekse trebaoslo-boditi lažnih učenja kojamu se nameću odstrane državnih obrazovnih institucija – odosnovnih škola, pa do sveučilišta – kako biuvidioda je»prirodna ljudskapokvarenost«samomitkoji služiperpetuiranjupostojećihdruštvenih i klasnihodnosa.Tooslobođenjemogućejerevolucijomkojatrebadoćiodna-roda. Organizacija komunističkog uređenja»morabitidjelosviju,onamorabitistvorena stvaralačkim umom samog naroda; komuni­zam se ne smije nametnuti odozgo«(str.377).No,preduvjetzarevolucijujedanarodimauvidunesamorušenjepostojećegporetkavećivizijuonogadruštvakojena timruševina-maželipodići.Alikakvajezapravotavizija?Kakvotrebabiti»anarhističkodruštvo«pre-maKropotkinu?ZaKropotkina,anarhističkodruštvojeorga-nizam»u kojem se odnosi izmeđunjegovihodvojenih članova ne određuju zakonima,nasljeđempovijesnogugnjetavanjaiprošlog

barbarstva,nitibilokakvimduhovnimvođa-makojisuizabraniilisupakdobilivlastponaslijeđu,negoslobodnimuzajamnimdogo-vorima,istokaoislobodnoproglašenimnavi-kamaiobičajima«(str.138).Tipakobičajinesmijubitifiksni,negosemorajustalnoprila-gođavati»novimživotnimpotrebama,znan-stvenomprogresuipronalascima, terazvojusverazumnijegiuzvišenijegdruštvenogidea-la«(isto).Tiobičaji,dakle,morajuevoluiratizajednosdruštvom.Nadalje,utakvomdruš-tvu svakom se pojedincu daje potpuna slo-bodadjelovanjakakobiupotpunostimogaorazviti sve svoje sposobnosti i svoju indivi-dualnost.Tobiseomogućiloujednotimeštobi se svakomestavilona raspolaganjeda sebavi onim zanimanjem kojim se želi baviti.Konačno,takvodruštvobilobi»društvojed-nakihkojiu svojemokruženjunedopuštajunikakvoprisiljavanje«(str.139).Unatočod-sustvubilokakveprisile(štoznači ikazne),takvodruštvonebi strahovalooddruštvenoštetnih postupaka njegovih članova jer, svekad bi se i dogodili, oni ne bimogli zapri-miti prijeteće razmjere. »Društvo slobodnihijednakihljudimožeseboljezaštititiodta-kvihpostupakanegosuvremenenamdržave«(isto). Sve društvene potrebe anarhističkogdruštvamoglebibitiupotpunostizadovolje-nesljedećimtrimavrstamameđusobnoumre-ženih saveza: (1) seoske i gradske slobodnezadruge;(2)sindikalniiobrtničkisavezi;(3)udruženjaisaveziutemeljeninazajedničkiminteresimagrađana.Timsavezimapokrilebise»potrebeproizvodnjei razmjene,promet-nihveza,sanitarnihmjera,odgoja,uzajamnezaštite od napada (…); i, na kraju – umjet-ničke, literarne,kazališnepotrebe,a takođerpotrebezazabavomitd.«(str.168).Kropot-kintvrdidajepogrešnovizijutakvogdruštvaetiketirati utopističkom jer se pravci takvograzvojadruštvavećmoguvidjetiunjegovomsadašnjemrazvoju.Da bi narod sebi postavio za zadaću takvodruštvo, teseupustiourevoluciju,potrebnojedaosjećajpravednostipostanediodruštve-nih navika, odnosno, da jednakost postoji upraksi.»Tadabisepotrebazaprisiljavanjemili, točnije, želja da se služi prisiljavanjemprestalapojavljivati«(str.169).Nadalje,po-trebno jeosvijestitisvemehanizmekontrolekojedržavavršinadnarodom,kaonpr.uka-zatinačinjenicudačakionirijetkipojedincikoji raspolažuodređenimslobodnimvreme-nom,tovrijemeimajupravokoristititekpoduvjetom da preuzmu buržoaske obrasce po-našanja, prilagodivši se time statusu quo.Upostojećemdruštvu,punirazvojličnosti(ne-štoštosečestoprigovaraanarhizmudanemauvidu)tekjeiluzijajerseondopuštasamoonima koji ne prijete buržoaskom društvu.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA120God.30(2010)Sv.4(697–714)

Recenzijeiprikazi709

Naravno,revolucijanijeostvarivaprekonoći;prijerevolucijebitćenužnegodinenarodnihustanakaiširenjarevolucionarnogduhameđunarodom.Utekstu»Komunizamianarhija«,Kropotkinnavodikojeosnovnegrešketrebaizbjećisva-kakomunističkazadruga(str.217–223).Prvo,moraseizbjećisvakoreligioznosektaštvojerjepovijestpokazaladasumnogepseudo-ko-munističke zadruge osnovane iz religijskihmotiva,onemogućivšitimeodsutnostizvanj-skihautoritetazajedniciipojedincu.Zatosutakve zadruge ipseudo-komunističke: pravekomunističkezadrugemorajubitiateističke.Drugo,komunenesmijubiti»velikeobitelji«jertadačlanovizadrugelakopadajuusvađu.Nesamoštonitkoneželivječnoživjetipodistimkrovompodkojimživenjegoviroditeljinegoikadjebrojdrugihskojimasepojedi-nacmožedružitimali,tadaselakozapadauapatiju i zasićenost.Upravo zato je važno itreće,atojedazadrugenesmijubitiizoliraneodsvijeta.Četvrto,uzadruziseniujednomtrenutkunesmijeosnovatinekakvavlastpodizlikom iznimne situacije ili čega sličnoga.Peto, gradska zadruga mora uvijek biti po-vezana s nekom seoskom zadrugom jer nitijednagradskazadruganemožeopstatisama(dokseoskatomože):potrebnajojjeseoskazadrugakakobiseopskrbilahranom.Na jedan od glavnih prigovora komunizmu,prema kojemu će komunizam onemogućitipostojanjemnogihosobnihslobodaudruštvu,Kropotkinodgovaradajetodonekletočnojerkomunizamjestzatosposoban,alida,sdru-gestrane,jedinokomunizampododređenimuvjetima(onimaanarho-komunizma,kakosuizloženi gore) može te slobode proširiti dokrajnjih granica. Štoviše, u sadašnjem druš-tvu,gdjesepojedincasvakodnevnoeksploa-tira,osobneslobodesamosuiluzija.Ustvari,upravozatoštotajprigovorkomunizmuipro-izlazi iz takvogaklasnogdruštva,onnesto-ji.Naime,danas semiješa individualizacija,kojajeprocespotpunograzvojaličnosti,sin-dividualizmom–štonijedrugodoburžoaskinačin »oslobođenja« od društva (str. 229).Treći protuargument spomenutomprigovorujest činjenica da se pod suvremenim uvjeti-matehnološkograzvojadruštvomožeuredititakodasvakipojedinacdnevnoraspolažeslo-bodnimvremenomoddesetdojedanaestsati–štobikomunističkazadrugasvakakoisko-ristila – a što je ogromnoproširenje osobneslobode.Konačno,četvrti razlogzbogkojegprigovornestojijestemancipacijazanimanjakojabiseprovelaukomunizmu:svabizani-manja, od poljoprivrede, preko znanosti, doumjetnosti,bilajednakodostupnasvimadaunjimanađusebeiozbiljesvojubit.

Utekstu»Suvremenadržava«Kropotkinuka-zuje na neke mehanizme kontrole državnemoći.Današnjedržavnoškolstvopreuzelojeulogu jezuitskog odgoja, te je postalo »usa-vršeninačinda seudjetetuubije svakiduhosobneinicijativeineovisnostitedagasepri-učiropstvumisliidjelovanja«(str.290).Na-dalje,tujeporez,vrhunacdržavnenepravdetenjenogcinizma:onatvrdida,prikupljajućinovacodnaroda,narodlišavategoberadananužnimradovimakojitrebajubitipoduzetizazajednicuteona,poznavajućiistinskiinteressvojeganaroda,toradiumjestonjihpomoćuplaćenihstručnjaka.Svimedijisuudržavita-kođerpostaliteksredstvokontrolejervišeneizričuonoštobibilo»javnomnijenje«,negoustvaritojavnomnijenjeproducirajuuskladusnalozimaipotrebamadržave.Konačno, tujekapitalkojemujedržavauvijekslužila,zaštoKropotkinnavodijasneprimjeresuradnjekapitala i države. Zaključak koji se namećejejasan:kapitalističkaeksploatacijaidržava»dvasuparalelno rastućaorganizmakoji sunemogućijedanbezdrugogiprotivkojihsestoganužnouvijekboritizajedno«(str.316).U trećem dijelu knjige, »Anarhija i etika«,Kropotkinizlažeetikuizanarhističkevizure.Moraljetakoneštoštojepostojaloučovjekuprijedruštvaidržave,suprotnoonomučemunasseuči.Onje

»…složensustavosjećajaipredodžbikojisusepo-lakorazviliisvesedaljerazvijajuučovječanstvu.Kodnjega treba razlikovati barem tri osnovnadi-jela:(1)nagon,tj.naslijeđenanavikadruštvenosti;(2)predodžbanašegrazuma–pravednost;(3)osje­ćaj potaknut razumom kojeg bi semoglo nazvatinesebičnostilisamopožrtvovnost.«(str.413–414)

Može se uočiti da su, prema Kropotkinu,dobropojedincaidobrozajedniceočitoisto-vjetni te da pojedinac najveću sreću i svojeistinsko ozbiljenje nalazi upravo u životu ujednoj takvoj slobodnoj zajednici. Termini‘altruizam’i‘egoizam’zaKropotkinasutakobezznačenjajerijedanidrugipredstavljajuisto:čovjekovupotrebudaživislobodanuza-jednicimeđudrugimakojisujednakoslobod-nikaoion.Todokazujejasnimargumentom:

»…kada [Herbert] Spencer predviđa vrijemekadćesedobroindividuespojiti sdobromvrste,onza-boravljajednustvar:daobojenisu uvijek bili isto­vjetni,samaevolucijaživotinjskogsvijetanebisemogladogoditi.«(str.455)

Alen Sućeska

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA120God.30(2010)Sv.4(697–714)

Recenzijeiprikazi710

Michael Hardt, Antonio Negri

MnoštvoRat i demokracija u doba Imperija

Prijevod:TomislavMedak,PetarMilatMultimedijalniinstitut,Zagreb2009.

Ufilmskojindustrijipostojinepisanopravilo:ako je filmbioblockbuster, zaštonenapra-vititrilogiju?Činisekakosusepredsličnimproblemomnašli iMichaelHardt iAntonioNegrikadjenjihovImperijpostaohit,štojeusvakomslučajubiopothvatzaknjigukojajeprimarno filozofska.Knjiga je imala sna-žan učinak na antikapitalistički pokret kojijeozbiljnoshvatioprijetnjunovogsvjetskogporetkaiznesenuuImperiju,štojepovratnoosvijestiloHardta iNegrijaopotrebi knjigeu kojoj će biti iznesenemogućnosti otpora.IztenamjerejenastaloMnoštvo. Rat i demo­kracija u doba Imperija, knjigakoja jeprviput objavljena 2004. godine, a nedavno jedoživjela isvojprviprijevodnahrvatski je-zik.TrebamosvakakospomenutidatuHardtiNegrinezavršavajusasvojimrazmatranji-ma.SvojevrsnatrilogijazavršavasCommon­wealthomkojijeizašaokrajemprošlegodine,anačijićemodomaćiprijevodpričekati jošnekovrijeme.Iz ovog uvoda je očito kako priču oMnoš­tvu ne možemo početi bez kratkog rezimeaosnovnih stavova kojeHardt iNegri iznoseuImperiju.Osnovnopolazištenjihovomraz-mišljanjučinitvrdnjadajekapitalizamušaounovupovijesnufazuukojojsuverenostdr-žava postupno nestaje pod utjecajem globa-lizacije. Novi, globalni oblik suvereniteta unastajanjunazivajuImperijem(također,inzi-stirajunapisanjutogpojmavelikimslovom).Imperij je sastavljen od niza nacionalnih inadnacionalnih organizama spojenih jedin-stvenomlogikomvladavine.Također,Imperijnijezasnovannafiksiranimgranicamailite-ritorijalnimcentrimamoći,umjestotoganje-govamoćjeuistovrijemeisvugdjeinigdje.Ovaj proces prati i novi oblik proizvodnje,zasnovannanematerijalnomradukojizamje-njuje industrijski rad kao dominantni oblik.Umjesto stvaranja stvari, nematerijalni radproizvodiusluge,kulturneproizvode,znanjeili komunikaciju. Takav rad više nije vezanzaradnomjestoiutječenasveslojevedruš-tvenog života. Čini se kako pod utjecajemnematerijalnogradanastajenoviproletarijat,kojiuključujesveonepodvlašćuImperija,ane samo nadničare pod direktnim utjecajemkapitala. Taj novi proletarijat Hardt i Negrinazivajumnoštvom.

PremdaseImperijnaprvipogledčinikaotič-nimsustavomkontrole,HardtiNegrigapu-temPolibijeveanalizeimperijalnevladavineRimskogcarstvapokušavajuobjasniti.Polibi-jejesmatraokakojeRimskocarstvovrhunacpolitičkograzvojajerjespojilotridobraobli-ka moći – monarhiju, aristokraciju i demo-kraciju,utjelovljenihuosobamacara,senatainarodnihcomitia. HardtiNegrisadašnjiIm-perijunastajanjutakooblikujukaopiramidustriprogresivnoširareda.Uprvired,kojiuPolibijevojanalizipripadamonarhiji,HardtiNegristavljajuSjedinjeneAmeričkeDržave,jedinupreživjelusupermoć.IakoSADmogudjelovatisameunutarsvjetskogporetka,vrše-ćipolitičke,ekonomskeilivojnepritiskekakobidobileštožele,boljedjelujuakodobivajupotporuzasvojepostupkeoddrugihsudioni-kaunovomsustavusuverenosti.Tidrugisu-dionicinalazeseudrugomredu,kojiPolibijepovezuje s aristokracijom, a u njemuHardti Negri čuvaju mjesta za još uvijek snažnenacionalne države (otprilike članice pokretaG8), kao i velike multinacionalne korpora-cije.Ti akteri zajedno kontroliraju primarneglobalnefinancijskeinstrumente,aliinadna-cionalneinstitucijepoputWTO-a,NATO-ailiIMF-a.ZadnjiredImperijajenajširiipripadademokratsko-predstavničkoj comitii. Autoritusmještajuvećinunacionalnihdržavadanaš-njice,religijskeorganizacije,medije,NVO-e,kojibisvizajednotrebalipredstavljatinaroduglobalnojkonstituciji.SvizajednooničineImperij,zakojiHardtiNegritvrdedajestrojporobljavanjakojiživinavitalnostimnoštva.Kaoštose Imperijdanaspojavljuje, takosepojavljuje i njegov protivnik mnoštvo. Onotakođernijejošostvareno,aliHardtiNegri,ohrabreni pokretima otpora suvremenomsvjetskomporetku,poputantiglobalizacijskihprotesta u Seattleu 1999. godine ili Genovi2001.godine,ilipakprosvjedimaprotivratau Iraku iz 2003. godine, koji su se dogodilipocijelomsvijetu,smatrajukakosunjegoviobrisivećvidljivi.PoputImperija,kojineznazagranice,imnoštvojeotvorenocijelomčo-vječanstvu.SamoMnoštvonijetolikonastavakImperijakoliko sagledavanje već ranije iznesenih pi-tanjaizdrugogkuta.HardtiNegrinasamompočetkuknjigeiznosenjenunamjeru.Danassepoprviputukazujemogućostdemokracijenaglobalnojrazini,aMnoštvojeknjigaotojmogućnosti, o onome što ta dva autora na-zivaju projektommnoštva. Prema njihovommišljenju,projektmnoštvanesamodaizraža-važeljuzasvijetomjednakostiislobode,nesamoda traži otvoreno i uključivoglobalnodemokratskodruštvo,negonudiisredstvazanjegovoostvarivanje.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA120God.30(2010)Sv.4(697–714)

Recenzijeiprikazi711

Knjigajepodijeljenanatrivećecjelinekojesuredom–rat,mnoštvoidemokracija.Uvod-na trećina tako je posvećena konceptu kojičak nije ni ozbiljno razmatran u Imperiju.Mnoštvokrećeodrata,zatojerjenjegovcilj,mogućnost apsolutne demokracije, ugroženstalnimratnimstanjemdiljemsvijeta.Ratjeoduvijek bio nespojiv s demokracijom. ZaRimskerepublike,demokracijabisesuspen-dirala tijekomratnog razdoblja, amoćbi seprivremenopovjeravalasnažnomsredišnjemautoritetukakobiriješiokrizu.Nobudućidaje naše trenutno ratno stanje prema svojimrazmjerimaglobalno,dugotrajnoibezjasnogcilja,suspenzijademokracijetakođerpostajenedogledna ili čak trajna. Rat poprima općikarakter, gušeći sav društveni život i name-ćući svoj politički poredak. Demokracija sestoga čini nepovratno izgubljena, zakopanaduboko ispod oružja i sigurnosnih režimastalnog stanja sukoba. Ipak, to ratno stanjeće proizvesti i sile otpora koje će na krajusrušiti Imperij.Kada se činidademokracijavišenijemoguća,onaustvariprviputpostajeostvariva.Ratjesamopreprekakojusetrebanadići.Drugidioknjigesefokusiranamnoštvo,živualternativukojajesastavnidioImperija.Po-putImperija,imnoštvobisemoglozamislitikaootvorenuiekspanzivnumrežu,alionuukojojserazlikemoguslobodnoiravnopravnoiskazati,kojanudimjestasusretanjakakobi-smomogliraditiiživjetizajedno.Ipak,mož-dajemnoštvolakšedefiniratikaoonoštonijenegoonoštoje.Zatobigatrebalorazlučitioddrugihkoncepatadruštvenihsubjekata,poputnaroda,maseiradničkeklase.Narodjetradi-cionalnaunitarnakoncepcija.Narodjejednoimožebitisuveren,dokmnoštvotonemožebitijerjepluralno.Mnoštvosesastojiodsku-pa singularnosti, dakle društvenih subjekatačijaserazlikanemožesvestinaistost.Mnoš-tvo nije ni masa, premda je i ona takođersuprotstavljenanarodu.Nimasasenemožesvestinajedinstvoiliidentitet,alisržmasejenjenanerazličnost,kaoštoizrekakaže»lakojeutopitiseumasi«.Umnoštvutoganema.Ono je aktivni društveni subjekt koji djelu-je na temelju onoga što singularnosti dijelekaozajedničko.Mnoštvotrebarazlučiti iodpojmaradničkeklase.Onaunajužemsmisluoznačava industrijske radnike, a u najširemsveonekojiprimajunadnicezarad.Toje,uodnosunamnoštvo,jedanograničentermin.Mnoštvo jenaprotiv jedanotvoren,uključivpojam.Njegovi članovinisu samo radniciuindustriji ili nematerijalni radnici. Njegovičlanovisuionibezposla,siromašni,progna-ni…Mnoštvosusvikojisenalazepodstra-hovladomImperija.ProblemsmnoštvomležiiutomeštoHardtiNegrikoriste terminnadvanačinakoji su

čak u kontradikciji jedan s drugim. U jed-nom smislu, a taj je češće korišten u Impe­riju, mnoštvo je uvijek postojeća društvenasila koja ustrajava na svojoj slobodi, odbijaautoritetirazbijasvojeokove.Udrugusmis-lu,kojisepojavljujeuMnoštvu,mnoštvojepolitičkiprojekt.Mnoštvojošnijepostojalo.Mnoštvobimoglopostojati kaooblik orga-niziranja, nešto što bi moglo biti stvorenodanas, ali još nije ostvareno. Dakle, imamoidejumnoštvakojejeuvijektuidrugogkojejoš uvijek nije.Očito ta dualnost u koncep-tumnoštva ne predstavlja problemHardtu iNegriju.Završni dio knjige govori o konačnomciljumnoštva,globalnojdemokraciji.VećuprvomdijeluMnoštva rat je naveden kao jedna odprepreka demokraciji.Hardt iNegri navodekakodanašnjakrizademokracijedostanali-kujenaonuiz18.stoljeća.I tadajebiopo-trebanskokurazmjerukojijenužanidanas.Skokizdemokratskihoblikapolisaudemo-kratske države omogućen je zastupništvom.Danas,napraguprelaskaiznacionalneuglo-balnufazudemokracije,činisekakomoramorazvitidrukčijemodelepredstavništva.Autoritakođernabrajajuiprigovoreglobalnomsta-nju,kojisuvezaniuzzastupanje,pravoiprav-du, ekonomiju i biopolitiku, ali i prijedlogezanjihovorješavanje.Ipak,kakosamikažu,oni ne predlažu konkretan akcijski programzamnoštvo, već nastoje razraditi pojmovnetemelje na kojimamože stajati novi projektdemokracije. Prvenstvena namjera knjige jeuvjeritikakodemokracijamnoštvanijesamonužna,negojeimoguća.U konačnici se vraćaju na odnos Imperija imnoštva. Imperij,kaosvakioblik suvereno-sti,zasnovanjenadvostranosti.Onsesastojiod odnosa između vladara i onih kojima sevlada, izmeđuzaštite i poslušništva, izmeđuprava i obaveza. Sličan je odnos i izmeđukapitalairada,kapitalnemožebezproduk-tivnosti rada. Suverenost također nije samoodnosnego je i stalnaborba.Oružjekoje jeutojborbi,kakoupoliticitakoiuekonomi-ji, podanicima na raspolaganju jest prijetnjada će oni otkazati svoj položaj podaništva iizuzetiseizodnosa.Činodbijanjaodnosasasuverenom,kojiHardtiNegrinazivajuegzo-dusom,nužanjeupotrazizaslobodom.Mi,kaomnoštvo, više nismo prisiljeni na izborizmeđusuverenostiianarhije,štopredstavljanovumogućnostzapolitiku.Kadajemnoštvosposobnovladatisamosobomidemokracija,točnije, apsolutna demokracija u kojoj svivladajunadsvima,bitćemoguća.ZaključaksvegabimogaobitidasuHardtiNegri stvorili standardan marksistički tekst,s izraženomutopističkomcrtom,samosutosvojepodrijetlopokušalimaloboljezagrnuti

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA120God.30(2010)Sv.4(697–714)

Recenzijeiprikazi712

metodama koje su posudili od poststruktu-ralizma. Kao i svi marksisti, Hardt i Negrivide kapitalizam kao neprijatelja i državukaonjegovuslugu.Proletarijatćesrušitika-pitalizam, a država će nestati, dijelom zbognaporaproletarijata,nouglavnomzbogdina-mike svojstvene kapitalizmu samomkoji semora prije ili kasnije urušiti.UHardtovoj iNegrijevojverzijipričeulogesuneštoizmi-jenjene.Kapitalizam jeglobalni kapitalizamiliglobalizacija,državajeImperij,proletarijatjemnoštvo.Kapitalizamjeizrabljivačkiine-održiv,država/Imperijležinasuprotnostima,proletarijat/mnoštvoćenastankomimatimoć,akapitalizam/država/Imperij ćepasti kad seproletarijat/mnoštvopobuni. I rasplet ćebitiisti – demokracija.Možda kada seMnoštvotako ogoli i ne djeluje inovativno u svojimkonceptima,tenemaproročanskusnagukojusuimalitekstoviMarxaiEngelsa,aliuspije-vaujednomsvomnaumu,održavanjuživomnadekakojedrukčijisvijetzaistamoguć.

Marin Beroš

Perez Zagorin

Hobbes and the Law of Nature

PrincetonUniversityPress,NewJersey2009.

Zagorinovo djelo Hobbes i prirodni zakonpojavljuje se posthumno u godini autorovesmrti. Riječ je o intelektualnom djelu kojesvojomdubinomrasvjetljujezamršenostHob-besovihmislipokazujućiihnajednostavnijiiprihvatljivijinačinnegomnogedrugeknjigekojesebaveistomtematikom.Upredgovoruknjige,Zagorinkonstatiradauprvojgodinidvadesetiprvogstoljećasamomalibrojljudiposjedujeznanjeisvijestokonceptuprirod-nogzakonauodnosunamoral,zakonipoliti-ku.Premanjemu,nipravnicineznajugotovoništaoprirodnimzakonimaosimakonjihovedukacijskisistemneuključujenekapodručjaizpovijestifilozofijeprirodnihprava.Većinakojimisledaznajuštojeprirodnizakonsma-trajudasevjerojatnoradiouzročnomporetkui nepromjenjivim regulacijamaprirodnih fe-nomenakojesuznanstveniciotkriliiustano-vili.Udugomtemporalnomkontekstunastan-kaprirodnihzakonamožesekazatidasuoniidealističkikonceptutemeljennafilozofskim

i religijskim pretpostavkama koje priroda ivječniBoguvijekimajunaumuusvrhunor-miranjaimišljenjautemeljenihnapravičnomrazumu uključujući moralne principe važnezaljudeimeđuljudskeodnose.Počecisiste-matizacijeprirodnihzakonadatirajuuklasič-nojgrčkojfilozofijireferirajućisenazakon,etiku i politiku više od dvije tisuće godina.Krajem osamnaestog stoljeća smanjuje seintereszaproučavanjeprirodnihzakona.Tajse gubitak interesa objašnjava djelovanjemrazvoja skepticizma, empirizma i utilitariz-makojisepropitujuiizravnoniječuprirodnemoralnezakonekaoosnovulegalnogsistema.Porastom legalnog pozitivizma, filozofskognaturalizmaimoralnogrelativizmadrastičnose počinje gubiti interes za vrijednosti kojenamnudeprirodnizakoni.UovojknjiziZagorintematiziraintelektual-nupovijestipovijestfilozofijekojaseodnosinakonceptprirodnogprava.Osobitupažnjuusmjerujepremasedamnaestomstoljeću,od-nosnovelikomfilozofuThomasuHobbesu injegovom konceptu prirodnog zakona i pri-rodnog prava jer zauzimaju važnomjesto unjegovumisaonomdiskursu.Logičnojepita-ti se zaštoZagorin piše knjigu o prirodnomzakonuiprirodnompravukadsegubiintereszaoveteme?Odgovorjeveomajednostavan,radi toga što velike filozofske teme i djelanikadneprolazenitizastarijevaju.Bezobzi-ra na zaboravljenost, te teme mogu biti odznačajne vrijednosti za današnje probleme imoralneteškoće.Kao politički filozof, Hobbes se posebnoiskušaoudvije značajne teme.Prva jekon-cept suverenosti, obrazlaže suverenost u ra-zličitim aspektima kao definirajući karakterzajedniceilidruštva.Drugajepred-političkikoncept antisocijalnog stanja prirode uvje-tovanogneprestanim ratom i neograničenimprirodnimpravimaizkojihćeserazvitiprin-cipizasklapanjedruštvenogugovora.Zago-rinusvomraduhoćepokazatidaHobbesnijebio samo politički teoretičar suvereniteta ipolitičkog apsolutizma. Za njega je Hobbesveliki filozof morala i prirodnog zakona.Njegovamoralna filozofija i analiza zakonapredstavljaju vitalni dio Hobesove političketeorije te se tako njegovu teorijumože pro-matrati u svjetlu etičkih i legalnih principafilozofijepovijesti.Hobbesovamoralnafilo-zofija jederivatnjegovaprirodnogzakona ikao takvauključuje teorijuprirodnogprava.Zagorintematiziraprirodnizakoniprirodnopravokaomeđuovisnostokokojihjestvorenaosnovastrukturezamoralnuipolitičkuteori-ju.Premanjemu,svikojisebaveHobbesommogu lako primijetiti važnost koncepta pri-rodnog zakona u Hobbesovoj politici. Dok,sdrugestrane,samoneki razumijuzaštoon

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA120God.30(2010)Sv.4(697–714)

Recenzijeiprikazi713

osnivamoralnufilozofijunaovimprincipimaili koju svrhu i cilj ti principi imaju u poli-tičkoj filozofiji. U osnovi, prema Zagorinu,postojivrlomalorazumijevanjaoulozikojeprirodnizakonikvalificirajuuizgradnjiHob-besovog političkog apsolutizma.Ova knjiganajviše diskutira o Hobbesu kao teoretičaruprirodnogzakona imoralauodnosunanje-govu političku filozofiju. Prema MichaeluOakeshottu,jošjeuvijekostalonerasvijetlje-nojednoodglavnihHobbesovihpitanja.Po-stojidvojba,jeliHobbesmisliodajeprirodnizakon stvarni zakon, u obvezujućoj formii aplikabilan na sve ljude? Izmeđumorala ipolitikekaoiurazumijevanjuzakonajošseuvijek dvoji o interdisciplinarnomkarakterutihdisciplinakaoiodnosuprirodnogzakona,božjegzakonaigrađanskogzakona.ZagorinmislidatrebaistražitisveteodnoseiutvrditiimaliHobbesovateorijaelementepozitivnogzakona.Legalnipozitivizamniječepostojanjeprirodnogzakona.Premanjemu,prirodniza-konstvarakonfuzijuizmeđuzakonakakavjei zakona kakav bi trebao biti. Iz tih razlogalegalni pozitivizam je uvijek antitetičan pri-rodnompravu.Konceptlegalnogpozitivizmaimasvoje ishodišteu filozofijiutilitarizma ijurisprudencijeJ.BenthamaiJ.Austina.Obo-jicadefinirajuzakonkaoisključivuzapovijedsuverenailivišeinstancepremakojojsusvidužni respektirati imperativ zakona. Oni suzanijekali koncept valjanog legitimiteta kaokriterijanužnogodnosasmoralom.ZaAusti-na, zakon jeustanovljenda seprimjenjuje ionjezakonzatoštosepoštuje.PozitivističkizakonćerazvitiuznatnojmjeriH.L.A.HartiHansKelsen.HartjeusvojojknjiziKoncept zakona sugerirao da pravo potječe iz spojaprimarnih i sekundarnih pravila, koja imajuodređene funkcije. Primarna pravila reguli-rajudruštvenoponašanje imogusesmatratisadržajem pravnog sistema. S druge strane,sekundarnapravila suonakojima seovlastiprenose na institucije vlasti. Hobbesovo te-matiziranjepolitičketeorijeusmisluvrhovnevlasti i tematike djelovanja civilnog zakonatumačenogkaovoljasuverena,čestosuuzro-kovalidasenaHobbesagledakaonaosniva-čalegalnogpozitivizma.Talijanskipolitičko-pravni filozofNorbertoBobbiouposljednjeje vrijeme naglasio važnost i uloguHobbe-sove prirodno-pravne teorije. On je opisaoHobbesa kao temeljnog legalnog pozitivistačijisistemprirodnihzakonanemadrugizna-čaj,osimdaomogućitemeljnevrijednostizazajednicuukojoj ćevažiti pozitivni zakoni,i radi togaonprihvaćaprirodnezakonekaopomoćkoherentnojteorijipozitivnihzakona.ZagorinsepitamoželiHobbesbitieksponentoba: prirodnog i legalnog pozitivizma?Akobiželjelipotvrdnoodgovoritinaovopitanje,

ondamoramoekspliciratikakoonkombiniraovedvijepozicijekojesupovijesnoiintelek-tualno oprečne jedna drugoj unutar njegovefilozofije.TematizacijuprirodnogzakonaZagorinzapo-činjepitanjem:zaštosustarifilozofidodaliri-ječprirodauzriječzakon?Odgovorpronalaziugrčkojfilozofijikojajeprirodupromatralakaonormuilistandardvrijednostiskojomćeseidentificiratidobro.Ustoičkojsefilozofijiidejadužnosti ilikathekonta prviputpojav-ljujekaomoralnizahtjev.S pojavom kršćanstva moralni zakon dobi-va univerzalno obilježje. Njegova se nače-la tumače i identificiraju s božjom voljom.Kršćanskogledišteprirodnogzakona jebiloopćevažećesvedopojavenizozemskogprav-nika Huge Grotiusa, odnosno pojavljivanjanjegovadjelaZakon rata i mira(De Iure Belli ac Pacis). Pored Grotiusa, F. Suarez je biojedanodnajvažnijihHobbesovihprethodnikapopitanjuprirodnogzakona.NakonnjegauEngleskojnjegovutradicijunastavljajuangli-kanski klerik Richard Cumberland i filozofJohnLocke.Konceptprirodnihpravapojaviose puno stoljeća nakon prirodnih zakona.UHobbesovoj filozofiji pravni koncept zauzi-mapunomanjemjestanegoprirodnizakon.Zanjegapostojedvijevrsteprava,tosupravakoja proizlaze iz zakona i urođena prirodnaprava.Općenito,premaZagorinu,teorijapri-rodnihpravaseoblikujeizmeđudvanaestogišesnaestogstoljeća.Utomvremenusekonsti-tuirapravna terminologija.Primjerice, latin-skipojamiusneoznačavaineodnosisesamonaneštoindividualno,negopoprimaznačenjeobjektivnostiioznačavapravdukojaserefe-riranarazličitadjelovanja.Slijedomkontinu-itetairazvitkaprirodnogzakonaiprirodnogprava,pojamiuspočinjeseupotrebljavatisi-nonimnozaoznačavanjeprava i zakona.TojedovelodostanovitihproblemakojejeprviuočioGrotius.Onjezastupaomišljenjedasu-bjektivnapravanisuafilijacijaprirodnihpravanegosukreiranazakonom.Hobbesjeprihva-tiosuprotnupozicijuspramprethodnika.Onjezastupaomišljenjedaprirodnapravanisuproduktprirodnogzakona.Hobbeovateorijaprirodnihpravasmatrasenajoriginalnijimdi-jelom njegove filozofije. Ona je omogućilakreiranjenovepolitičkedoktrineizkojesuserazvilielementizamodernuliberalnuteoriju.Zagorin ističeHobbesovu tematizaciju ljud-skeprirode,razumaistrastikaokonceptakojiomogućujemoralsuprotanPlatonu,Aristote-luikršćanstvu.PremaZagorinu,Hobbesovamoralna i politička filozofija naglasile suvažnost i jednakost među ljudima snažnijenegosvaprethodnamišljenja.InspiriranTu-kididovompoviješću,Hobbes jekonstruiraoprirodnostanjeukojemusvakipojedinacima

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA120God.30(2010)Sv.4(697–714)

Recenzijeiprikazi714

pravočinitiiželjetisve,štovodikneizbjež-nom konfliktu. To stanje apsolutne slobodeHobbesjeriješiopomoćuprirodnogzakona.Čovjek može napustiti prirodno stanje, akoprihvatimir izajednicusasuverenimvlada-rom.Uzajednicipojedinacsemorapokoritizakonu, što nije slučaj u prirodnom stanju.Pokoravajući se zakonu zauzvrat se dobivasigurnost koja semože ostvariti samou za-jednici,atojesvakompojedincunajvažnije.Hobbespripadaugovornoj tradicijipolitičkefilozofijekojapostiže svojmaksimumu se-damnaestom i osamnaestomstoljeću.PremaZagorinu,moralnikonceptHobbesosnivanainteresu i najdubljoj želji, tako štopovezujeprirodni zakon sa samo-opstojnošću poje-dinca.Tusenazireodgovornapitanjekakoprirodni zakon omogućuje moralnu teoriju.Prema Zagorinu, prirodni zakon obuhvaćavelikidiomoralnihvrijednosti,vrlinaijedna-kostikojesuvažećezasveljude.Kaotakav,mogaobibitivaljandiobilokojegistinskogmoralnogsistema.Zagorinimanamjeruusvojojknjizinaglasi-tikonceptrazlikeizmeđuzakonaiprava.ZaHobbsaprirodniilicivilnizakonuvijekjesu-protan od prava. Princip prirodnog prava jeintegrativni dio njegovemoralne i političkefilozofije i nipošto ne znači da on završavakonstitucijomzajednice.Prenošenjepravanasuverena je voluntaristički čin svakog poje-dinca.Tajčinsenedogađaslučajno.Prenoše-njepravanasuverenakojiimaapsolutnumoćne znači da suveren nema nikakve obavezesprampodanika,jerusuprotnompodanicimataj ugovor ne bi ništa značio. Svaki pojedi-nacjeslobodan,alitoneznačidamožesvasvoja prava ugovoromprenijeti na drugoga.Zagorinusvojojknjizipišeopolitičkojlite-raturi ipopulističkimtrendovimašesnaestogstoljeća, koji su koncipirani na način da nijednogzemaljskogsuverenanemoguposta-vitiiznadzakona.NeštoprijeHobbesa,emi-nentnijuristFranjoSuarezjepisaooslaganjusuobičajenimmišljenjemtadašnjihpravnikadasvamoćostajeuzajednicinakonprenoše-njapravananekogpojedincailisuverena.Utomvremenskom razdoblju,Hobbesov kon-ceptapsolutnogsuverena jebioposvenov i

teškoprihvatljiv.Općenitosesmatraloda jeon neprijatelj slobode i pristaša poslušnosti,štojesamoparcijalnaistina.Hobbesovaidejaslobodeuglavnomsetematiziralaukategori-jamaonogaštoćekasnijedobitioznakune-gativneslobode.Onjeoblikovaokonceptslo-bodeuduhurazvitkasvojecivilneznanostiiprirodnefilozofijekojaobjašnjavafenomenegibanja na determinističkoj osnovi. PremaHobbesu,slobodanijepredmetvolje.Slobod-navoljaunjegovumisaonomkonceptunijemoguća.Onaseostvarujeuponašanjuigno-riranja drugih volja. KadaHobbes govori oslobodipodanikauzajednici,običnonaglaša-vaartefaktualnupovezanostcivilnihzakona,kojidovodeuodnospodanikesasuverenom.PremaZagorinu,činisekaodaHobbeskažeda zakoni ne ograničavaju slobodu podani-ka,jerihjemogućelakoprekršiti.Nitijednazajednica nema zakone koji reguliraju sve.Prematome,slobodaseuzajednicisastojiodbezbrojmalihdjelovanjakojecivilnisuvere-novi zakoni ostavljaju podanicima da rješa-vajuuskladusasvojimrazumom.Hobbesovkonceptmoralajeveomazamršenjerpodra-zumijevaodnoscivilnogiprirodnogzakona.ULevijatanujepisaodaprirodniicivilniza-konsadržavajujedandrugoga.Prirodnizakonsastojiseodpravičnosti,zahvalnostiidrugihmoralnih vrijednosti koje nisu u doslovnomsmislu zakon, već vrijednosti koje usmjeru-jupojedincenamiriposlušnost.Jednomkadse prirodni zakon konstituira kao zapovijedsuverena,postajezakonupravomsmislu.IzovakvogodnosazakonaHobbesjemogaoza-ključitidajeprirodnizakondiocivilnogza-konausvimsvjetskimzajednicama,kaoštojecivilnizakondiozapovijediprirode.ZagorinovaknjigaHobbes and Law of NaturepojavljujeseuPrincetonovomizdanju.Sasto-jiseodpredgovora,kraticanapočetkuknjige,četiri poglavlja, zabilješki i indeksa, to jestkazala knjige. Napisana je na 177 stranica,ovitakknjigesadržiHobbesovportretJohnaMichaelaWrightaiz1669/1670.godinekojise nalazi u Nacionalnoj galeriji portreta uLondonu.

Zdravko Perić