Recenzije i prikazi - hrfd.hr filemodela održivog razvoja i ekološke moderni-zacije u političkoj...

Neil Carter

Strategije zaštite okolišaIdeje, aktivizam, djelovanje

SengleskogprevelaVesnaPavković, biblioteka»Znanostookolišu«, Barbat,Zagreb2004.,383str.

Već se iz samog podnaslova može naslutitida se autor knjigeNeil Carter1 bavi temomzaštiteokolišakrećućiodnjezinafilozofskogutemeljenja (ideja), preko pojave različitihpokreta i stranaka (aktivizam), pa do (poli-tičkog) djelovanja. U skladu s tim, kroz tripoglavlja razrađuje tri glavne komponentepolitikezaštiteokoliša:ideje,strankeipokre-te;tepolitiku.Unutarprvogdijelaautordajeuvod u zaštitu okoliša prezentirajući etičkapitanja u odnosu čovjeka prema prirodi, tedaje prikaz zelenog političkog programa injegovaodnosasdrugimpolitičkimideologi-jama.Drugodioprikazujekakopostićitrajnoodrživi rast pridajući posebnu ulogu kolek-tivnom djelovanju. Tu se spominju strankesuvremenogekološkogpokreta,međunarod-ne organizacije, lokalne udruge i radikalneprotestne grupe i njihov politički utjecaj napromjene.Ispitujesezaštosuzelenestrankekoje predstavljaju »novu politiku« u nekimzemljama postigle uspjeh na izborima, a udrugimaneuspjeh.Zatimsegovorioutjecajuekološkihproblemanastranačkupolitiku,tese razmatraju razvoj i postignuća ekološkihgrupa, snaglaskomnaoneuSAD iVelikojBritaniji.Utrećemdijelurazmatrasepolitikazaštiteokolišakrozpraćenjenapretkapremaprovedbitrajnoodrživograzvoja,analizirasejavnopolitičkodjelovanjeinjegovirezultatinameđunarodnoj, nacionalnoj i lokalnoj ra-zini. Pod utjecajem alternativnih političkihmodelaodrživograzvojaiekološkemoderni-zacijeupolitičkojagendijavljajuseradikalneideje(»načeloopreza«)iinovativnipolitičkiinstrumentikaoštojeekološkiporez.Ume-đunarodnim okvirima rješavaju se problemioštećenja ozonskog omotača i problem kli-

matske promjene.Drugi i treći dio karakte-rizira neformalan komparativni pristup, štoznačidasenepokušavaslijeditistrogukom-parativnumetodologiju, ali je komparativanutolikoštouargumentiranjukoristiprimjerei case studies Engleske, SAD i Australije.Osimmnoštva primjera, ova knjiga sadrži ipojmovnik, popis ključnih problema, prepo-rukezadaljnjiraditablice,asvetoomoguću-jelakšepraćenjesadržajaiveomadobrupre-glednostpomoćuistaknutihključnihpojmovauposebnimokvirima.Osnovnonačeloautoraknjigejestdajestra-tegija zaštite okoliša vrijedna tema za pro-učavanje i sama po sebi, ali i radi zahtjevaštoihpostavljazaširudisciplinupolitike.Usmisluutjecajanapolitičkidiskurs,dolazidoproširenjaglavnestrujeteorijepravdenaraz-matranjaopravuprirodeibudućihnaraštajaljudi.Širijeciljknjigedatiuvodustrategijuzaštiteokolišakroznavedenatriaspekta,kojasu prikazana u tri poglavlja. Zaštita okolišaopisanau knjizi odnosi se u prvom redunabogateiindustrijskirazvijenezemljeEuropeiSjeverneAmerike, jersuonenajzaslužnijezanastanaksuvremenihekološkihproblema.A isamabitpolitikezaštiteokolišaukorije-njenajeutimzemljama.No,izbogpraktič-nostiinedostatkaprostora,knjigajeomeđenanaanalizuproblemasamou industrijskina-prednimzemljama.Onoštoodlikujepolitikuzaštiteokoliša jestodnos ljudskogdruštva sprirodom. U razmatranju tog odnosa krećeseod idejapovezanihsokolišem.Filozofijazaštite okoliša temelji se na etičkimpitanji-mavezanimuzodnosčovjekapremaprirodi.Nastojiseutvrditikojidijeloviprirodeimajuvrijednost,nakojojseosnovivrijednostmožepripisati,tejelionajednakavrijednostiljudi.Pokušajpridavanjavrijednostiprirodiprvijekritičkiuvidzelenepolitičkemislinakojojsenastoji izgraditiposebnapolitička ideologija–ekologizam.2DrugikritičkiuvidsastojiseuvjerovanjudasuprirodniresursiZemljeis-crpiviidapostojeekološkegranicerastakojećevrlovjerojatno,akonepromijenimosvojeponašanje,uskorobitiprekoračene.Raditogaradikalnizelenismatrajudajepotrebnanovatemeljnaprocjenanašihsustavavrijednosti i

Recenzije i prikazi

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 105God.27(2007)Sv.1(241–256)

Recenzijeiprikazi242

preustroj postojećeg političkog, društvenogi ekonomskog sustava, ne bi li se postigloekološkitrajnoodrživodruštvo.Kroztadvakritičkauvidanastojiseistražitipostojilida-nasdovoljnoobuhvataniposebanpoglednaekološke probleme, da bi semoglo govoritio zelenoj političkog ideologiji ili ekologiz-mu. Dokazivanje postojanja takve »zelenepolitičkeideologije«jeujednoiglavnatemaknjige.Propitivanje odnosa između ljudi i prirodeunutar ekološke filozofije prikazuje se kroznekoliko različitih perspektiva: antropocen-trično-ekocentričnupodjeluikritikutepodje-le;holističkeperspektive;moralniekstenzio-nizam i teorija koje nastaju u okviru njega;te,podjelanaplitke,posredneiekocentričneperspektive.Ključnijepojamekološkefilozo-fije,pojamvrijednosti.Autorseusredotočujena tri definicije vrijednosti, te prema njimaobjašnjava spomenuteperspektive.Antropo-centrično-ekocentričnapodjelaističeoprečnupoziciju u pridavanju vrijednosti na osnovukojesedajumoralniobziriinaosnovukojese na bića gleda kao na jednakovrijedna.Antropocentrizam je način razmišljanja kojigleda na ljude kao na izvor svih vrijednostiiuprvomseredubaviinteresimaljudi,dokekocentrizamtonegiraiističedasuljudipod-vrgnutiekološkimisustavnimzakonimačijaseetička,političkaidruštvenapravilaodnoseinaljudskainaneljudskabića.Problematič-no je kod ekocentrizma da svi ekocentričnipregledi na kraju upotrebljavaju neki oblikantropocentričnogargumenta.Takodaječistiekocentrčni stav neodrživ kao i dana antro-pocentrično-ekocentričnapodjela.Holističkeperspektive imaju dvije osnovne odrednice:pripisivanje vrijednosti neljudskim bićima iusredotočenostna»cijele«kategorije(biosfe-ra–vrste,ekosfera–planine,rijeke).ArneaNaess, sa svojom»dubinskomekologijom«,iWarwick Fox, s »transpersonalnom ekolo-gijom«, istaknuti su predstavnici holizma.Moralniekstenzionizam,usuprotnostiodho-lizma,zastupadvijeosnovneteze:onširimo-ralnuzajednicunaosjetilnabića,aline inasvuprirodu,teseunutarnjavrijednostodnosina sposobnosti i interese individualnihbića,anecjelina (ekosustavi,vrste).Oslobađanježivotinjanajpoznatijijeprimjermoralnogek-stenzionizma, a pokret za oslobađanje živo-tinjaproizašao je izzasebne tradicijezaštiteživotinja, za razlikuod suvremenogpokretazazaštituokoliša,kojijenaslijediokonzerva-cionistički i prezervacionistički pokret. Dvaglavna pristupa unutar pokreta za oslobađa-nježivotinjajesu:utilitarizam(predstavljagaPeter Singer) i prava životinja (predstavljaga Tom Regan). Različite teorija moralnogekstenzionizma predstavljaju sljedeći auto-

ri: Robert Goodin, Ronald Dworkin, JohnO’Neil,JosephRaz,AndrewBrennaniBryanNorton.Odnjihbihistaknulaeklektičkiplu-ralizamAndrewaBrennana,ukojemontvrdidasloženostekološkihproblemaukazujedamožda postoji više od jednog načina gleda-njana istiproblem.Zatomoždasamojedanvrijednosnisustavnemožeodgovoritinasveprobleme koji se javljaju. Stoga eklektičkipristup prepoznaje vrlinu zaključivanja navelikombrojuteorijavrijednosti(utilitaristič-kih, utemeljenih na pravima, ekocentričnih,itd.),teprimjenjujenajprikladniju,štoovisiovrstietičkogproblema.Unutar mnoštva različitih pristupa, autorknjigepostavljapitanjeokotogakojebiseodnjihmogloitrebalouključitiuekologizam,tesepriklanjatomedabitobilesveperspektivekojenepolazeodtezedajedinoljudi imajuvrijednost.U skladu s tim,daje širokudefi-niciju ekologizma s ciljem proizvodnje višeekološkesvijesticitirajućiDobsona,kojikažedajesvrhaekologizma»okrenutisrećuupri-logokoliša,takodaodgovornostzauvjerava-njevišepočivanaonimakojigaželeuništitinegonaonimakojigaželesačuvati«.3

Dijana Đuran

1Neil Carter radi kao predavač naOdsjeku za po-litiku SveučilištaYork.Ova je knjiga u izvornikunaslovljena:The Politics of The Enivironment,tejeizdanaodCambridgeUniversityPressa2001.go-dine.AutorjetakođernapisaoknjiguHow Organi-sations Measure Success: The Use of Performance Indicators in Government(zajednosaR.KleiniP.Day,1992.)isu-urednikječasopisaEnvironmental Politics.

2Termin što ga koristiAndrew Dobson (2000.), aoznačava posebnu »zelenu političku ideologiju«,kojaobuhvaćaoneperspektiveštosmatrajudatraj-noodrživodruštvozahtijevaradikalnepromjeneunašemodnosupremaprirodiiunašemnačinueko-nomskog,društvenogipolitičkogživota.

3NeilCarter,Strategije zaštite okoliša. Ideje, aktivi-zam, djelovanje,Zagreb2004.,str.41.



Bill McKibben

DostaGenetički inženjering i uništenje ljudske prirode

PrevelaAleksandraBarlović, Planetopija,Zagreb2006.

Djelokojesenalaziprednamaumnogočemumože biti iznimno zanimljivo štivo čitateljukojisebavifilozofijom.Uknjiziokojojpi-šemo,autorpromišljatemepoputgenetičkoginženjeringa,osobitokloniranjačovjeka,čakigenetičkogpoboljšanjačovjeka,aliinapred-ne robotike, te nanotehnologije. Svakako jeznačajnonapomenutidasekrozsvespome-nute teme provlači autorovamisao o čovje-kovuudaljavanjuodprirodeštoukonačnicimožezavršitistvaranjemnovehomidne vrste.Možemokazati,dodušeuvjetno,kakojeovaknjiga svojevrsni nastavak promišljanja štoga je autor poduzeo u svom ranijem djelunaslovljenom Smrt prirode, s podnaslovomČovječanstvo, klimatske promjene i priro-da,napisanom1989.,akodnasprevedenom2005., u kojem promišlja probleme poputučinkastaklenika,aliiposljedicepoprirodušto ih izaziva industrijautemeljanana fosil-nimgorivima.Već se danas nalazimo u vremenu, kazujenamautor,ukojemsuivišenovidljivepro-mjeneštoihpoduzimamonamnogimoblici-maživota,uključujući i čovjeka.Uposljed-njihnekolikodesetljećačovjekje,razvijajućiosobitopodručjebiologije igenetiku,učiniomnogepromjeneusvijetuokosebe.Riječjeobrojnimmodifikacijama,ilikakoihnekivide,poboljšanjima,kojepoduzimamonabiljnimiživotinjskimvrstama,asveusvrhuvećekori-snostiiuporabljivosti.Ipak,kakokažeMcKi-bben, genetika nije »zastrašujući bauk.Naj-većidioteznanosti,proizišleizupoznavanjaDNK,jest, jednostavnorečeno,veličanstven–primjerice,lijekoviprotivrakadjelotvorni-jeutječunatumore,jerdanaspriličnodobropoznajemo genetsko ustrojstvo tih stanica.No,jednagranateznanostiproizišleizotkri-ćadvostrukezavojnicepostavljamnogotežapitanja.Zapravo,suočavanassmogućnošćudanasinženjeringdovededoizumiranja«(str.18).McKibbennamkazujekakopostojedvi-jemetodepromjeneljudskihgena:somatskagenskaterapijaigenetičkiinženjeringspolnihstanica.Većinaljudinenalaziprevišeprigo-voraprvojmetodi,alizatodrugabudimnogedvojbe. Upravo se ovoMcKibbenovo djelosastojiuprikazivanjutihdvojbi,aliimogućihkonsekvencištoihtrebauzetiuobzirukolikozagovaramogenetičkiinženjering.

Genetičkiinženjeringspolnihstanicapostajeposebnoproblematičnimkadamuciljpostane»poboljšanje«ljudskihbića,odnosnomodifi-ciranjegenakojiutječunasve–odpretilostiibojeočijudointeligencijeifizičkesnage.Svejeovoivišenoprivlačno,osobitoznanstve-nicima,jer–kakokažeMcKibben–nitkoneželiružnodijeteidodajekako»gravitacijskasilakojunazivamocivilizacijomjedvada jedovoljno jakada somatsku terapiju zadrži unjezinojorbiti,agenetičkiinženjeringspolnihstanicajesiladrugačijegredaveličine–po-srijedinijenuklearnireaktorvećwarppogon.Taćenassilaosloboditiokovaprošlostiisa-dašnjostiilansiratinasunepoznato.Upravozbog toga je nekima toliko privlačna.« (str.21) Ipak, za sada, zbog ograničene količinegenetičkogmaterijalanakojemubisemoglovršitiispitivanjeuspješnostigenetičkoginže-njeringaspolnihstanica,ovisuzahvatiuveli-keotežani.Tuupričuulazikloniranje ljudi,koje McKibben naziva salonskim trikom, asamokloniranjeimazasvrhupružitidovolj-nukoličinugenetičkogmaterijalanakojemubipostupcigenetičkoginženjeringa–kojibiišliusmjerupoboljšavanjagenetskogmateri-jalačovjeka–bilimogući.Kakokloniranje,pa čak i mogućnost kloniranja čovjeka, nepripada dalekoj budućnosti i nije nesavladi-vosloženo,McKibbensmatradasupostupcimanipulacije genetičkim materijalom predvratima.IbašutojtočciMcKibbenvidinaj-većiproblem.Kakosamkaže,»kloniranjejetekčinzagrijavanja.Zaljudekojisebavetimposlomnajvažnijijeciljgenetičkiinženjeringspolnihstanica:nesamokopiranjeveć mije-njanje,štosmovećučinilisbiljkamaiživo-tinjama.Napredakjenatompodručjubrz,usvimsmjerovima.Etičkeodredbeznanstvenihnadzornihodborazasadazabranjujupokuša-je genetičkog inženjeringa ljudskih spolnihstanica,alisuistraživačistiglidote graniceimoždačaknožnimprstimaprešliprekonje.«(str.30)Moglibismoovdje,uMcKibenovoime, postaviti sljedeće pitanje: što će ostati od čovjeka, barem onakvog bića koje danas zovemo tim imenom, ukoliko pristupimo tim postupcima mijenjanja i poboljšavanja ljudi? McKibbennamdajejasanodgovor.»Akoseikada započne s genetičkim inženjeringomspolnih stanica, u budućnosti će se razvijatibeskonačno i nezaustavljivo, jer će pojedin-ci zaključiti da nemaju drugog izbora negoosposobitisvojedijetezaživotusvijetukojise neprestano stvara. Drugim riječima, kadta igra započne, moralnih odluka više nećebiti–preostatćesamostrateškeodluke.Že-limo li zaustaviti tu tehnologiju, tomoramoučiniti odmah, prije no što započne. Ta ćeodluka morati biti politička, odnosno neće-mojedonijetikaoroditeljivećkaograđani;



nekaopojedincivećkaocjelina,nemislećisamonavlastitepotomke,većinasvedruge.Auzprivlačneznačajkekojesmorazmotrili–intuitivnoikulturnoneodoljivamogućnostboljegdjeteta–argumentiprotivgenetičkoginženjeringaspolnihstanicamorajubitimoć-niiduboki.Tiargumentimorajuodjeknutinaistoj intuitivnoj ikulturnoj razini.Dubokousebimoramoosjetiti zašto bismoPrometejuovajputtrebalireći:‘Ne,hvala’.«(str.49)Pretpostavimoda čovječanstvokrene putempoboljšanjaljudiputemgenetičkihmanipula-cija.Ipak,nitkonemožezajamčitidaćetipo-stupcipoboljšanja,bezobziranatehnološkosavršenstvoizvedbe,sjednestrane,ibrojnostpokušaja,sdruge,dovestidosavršenihproi-zvoda –genetičkipoboljšanihljudi.Onihkojibibilisnažniji,otporniji,inteligentnijiilidu-hovnijiodsvojihnepoboljšanihpredaka.Pro-blemsejavljausamompočetku.Većjesamabrojnost pokušajadiskutabilna,arezultatisuzabrinjavajućiuobaishodatogprocesa.Uko-likopostupakuspije – dakle, ukoliko završistvaranjem genetički modificirane jedinke,koja će svojim svojstvima biti superiornijaprecimaodkojihjenastala–hoćelitadabitiriječočovjeku,baremonakvomkakvogda-naspoznajemo?Ukoliko, pak, taj procesneuspije, ili tek uspije djelomično, što ćemotime dobiti?McKibben to formulira ovako:»(A)koprogramiranjeuspije,svojećetedije-teuodređenojmjeripretvoritiurobota;aakouspijedjelomično,posijatćetesjemekojećeuroditiplodovimaneurozeisumnjeuvlastitobićekojumijedvadamožemozamisliti.Akojepitanje‘Tkosamja?’najvažnijepitanjesu-vremenog doba, genetičkim ćete inženjerin-gomsvojojdjecizauvjekoduzetimogućnostdapronađuvaljanodgovor.«(str.65)McKi-bbenzaključujekakose, temeljemnedostat-nostiobamogućaishoda,samprocesuvelikečinidvojbenim.Mi,naime,nismosigurništomožemo dobiti takvim zahvatima; rizici supreveliki,a jamstvanedostatna.Odustanimoboljeodtakvihzahvata–poručujeMcKibben–dok jošnijesasvimprekasno!Ipak,ostajepitanje: zašto ne bismo svojoj djeci, teme-ljem različitih poboljšanja, omogućili boljii sretniji život?Ne činimo li na tom planu,slijedećisvojeambicije,većmnogotogaštejeuvelikenatraguspomenutog?Moždabita-kvadjelatnostmoglabitipovezanaspitanjempravdenostiilipitanjimasiromaštvaibolesti?Nebismo li takvimzahvatima–genetičkoginženjerstvakojiideusmjerupoboljšanjačo-vjeka! – nadišli sve ove probleme i stali napragstvaranjaboljegsvijeta?McKibbensugeriradaseproblemipoputgla-diibolestimoguriješitiivećpoznatimsred-stvima, te da njihovo rješavanje ne iziskujepoboljšanječovjeka,dapače,onisupolitičko,

anetehnološkopitanje.Tusejavljajošjednopitanje koje je, kako procjenjujemo, središteove knjige, a to je pitanje smisla. Ukolikobismo proveli takve postupke poboljšavanjanašedjece,nebismoliimzanijekalipravodanađuodgovornapitanje:tko smo?Moždabi-smoučiniliiviše,moždabismoihonemogući-lidauopćeipostavetopitanje!Ili,kakokažeMcKibben: što ako je »završetak naše pričevećnapisan,akojenašsmjervećodređen?Štobibilodasmoprogramiraniilidanasvakomodabranom putu moramo sumnjati kako sunasu tomsmjerupokrenulenašepreinačenestanice?Tkobismotadabili?«(str.81)DrugiproblemštogaMcKibbenpromišljauovojknjizijestonajkojisedotičeproizvod-njerobotaisvebržegrazvojarobotike.Nemasumnjedasustrojevi–paiusavršenistrojevištoihnazivamorobotima–umnogomeolak-šaličovjekovživot.Kakorazvojrobotikesveviše uzimamaha, predviđa se da će uskoročovjek stvoriti robote koji bi djelomice bilinalik ljudima, s nešto manjimmozgom, alibi immozak ili,bolje reći, sustavmemorijeiučenjauvrlokratkomvremenumogaozna-čajno napredovati. Moguće je da će roboti,akoveć inije tako,posjedovati i nekioblikinteligencije nalik inteligenciji čovjeka. TuMcKibben upozorava na elementarni osje-ćajkojisejavljauvećiniljudi,atojestrah.Navodi primjer Kasparovljeve partije šahas IBM-ovim računalomDeep Blueom, kojaje završila porazom Kasparova. Ovdje Mc-Kibbenprimjećujekakou takvimtrenucimanijeriječostroju,većosili,kojaplašisvakogčovjeka,jerneosjećastrah.Uposljednje se vrijeme govori o još jednojdimenziji istraživanja, i toupodručjunano-tehnologije. Riječ je, naime, o osobito na-prednomoblikutehnologijekojibi,kakokažeMcKibben,mogaoučinitigotovosve.»Našimbižilamamoglokolatimedicinski‘nanoboti’iuništavatipatogenetvariunašimtijelimatestvarati nove stanice, pa čak i nove organe.Tobimogloznačitikrajpoljoprivrede,oneči-šćenjezrakaivodetekorištenjefoslinihgo-riva.«(str.99)Itusu,primjećujeMcKibben,mogućnostinevjerojatne.Ipakiovdjepostojiodređena bojazan, osobito zbog izrazite ko-mercijalizacijekojojjetatehnologijavećda-nasizložena.Javljasejošjednoznačajnopi-tanje:što ako stvari pođu po zlu?Nažalost,itusumogućnostineslućene!Međutim,javljasejošjednopitanje,čakidvojbakojuMcKi-bbenformuliraovako:dokgenetičkiinženjeri»marljivoradenanašemusavršavanju,tenapoboljšavanju inteligencije i pamćenja, in-ženjeri spodručja robotikemarljivo radenaonomeštoćenasnadmašiti,ananotehnolozinamželeomogućitizadovoljenjesvihpotrebaputempritiskanjagumbića.Drugimriječima,zbogčeganaspoboljšavaju?«(str.110)



Već je danas vidljivo da roboti, mijenjajućiproizvodni proces, stvaraju mogućnost re-dukcije radne snage, čovjekova rada, u tomprocesu. Malo je vrerojatno da će se višakdobiti, nastao smanjenjem troška na radnojsnazi, investirati u poboljšanje socijalnihokolnostiradnikakojisukaotehnološkivišakizbačeniiztogproizvodnogprocesa.Mogućejedarobotipreuzmucjelokupnuproizvodnjuitakosveljudejednostavnoumirove.TuMc-Kibbenpostavljapitanje:čak ikadbi takvoustrojstvo gospodarski funkcioniralo, »kakobismoseunjemuosjećali?«(str.111)Radjejednaodtemeljnihodrednicanašegživota,onnampomažeosmislitisvojživot,aliiodržavanašduhoštrim,atijelopripravnim.Teškojezamislivo da bi ljudimogli živjeti u svijetubezrada,čakikadbimoglitakodobroživjetijerbistrojeviirobotiobavljaliposaozanjih.Lakoćakojabizavladalautomsvijetuozbilj-nobiprijetiladauništismisao.UpravoovdjeMcKibbennalazidovoljno ra-zlogadasekažedosta. Iakose todostačinidovoljnonevjerojatnim!»Moramorazmotritisvijet – kažeMcKibben – u kojem živimo iproglasitigadobrim.Dovoljnodobrim.Neusvimpojedinostima;napodručjutehnologijeikuturejošjemnogotogaštomožemopobolj-šati.No,svijetjeuosnovi,ubîti,dovoljnodo-bar.MoramozaključitidavećinaljudinaZa-padužividovoljnodugo.Moramopriznatidajenazapadumaloonihkojiseizmučeradomidanamježivotdovoljnolagodan.Udruštvi-maukojimasuvećiniljudipotrebnijiormarićinegonanotehnološkečarobneškrinjice,mora-mopriznatidamaterijalnogaimamodovoljno.Dovoljno inteligencije. Dovoljno sposobno-sti.«(str.128)Imoždajetunajboljemjestozareći,kakokažeMcKibben–dosta!Ukolikobismokonstatiralikakonijedovolj-nodobrodamnogi imajulagodanživot,po-trebnojedasviimajutakavživot,lakoćemostićidoodgovoradapostupcištosmoihopi-sali sigurnonećedonijeti socijalnupravdu ipoboljšanjeuvijetaživotaonihsdnadruštve-ne i ekonomske ljestvice. Naprotiv, moždasu takvi postupci samo put u daljnje podči-njavanjeidominaciju.UtusvrhuMcKibbenpreporučuje sredstva koja su nam i sada naraspolaganju.Jošjedanodznačajnihproble-ma,štoihMcKibbendotičeuovojknjizi,jestproblembesmrtnosti.Tojeteretkojičovjekatištiodsamihpočetakasvijesti.Zašto se mora umrijeti?Ovopitanje,usvjetlutehnikamani-pulacije genima, kao da gubi smisao. Javljasenovo,snažnijepitanje,kojegotovodabudijezu:zašto bi se htjelo živjeti zauvijek?Ilijošoštrije:što bismo time dobili?Činjenica jestda ječovjek jedinaživotinjakoja je svjesnasvoje smrti, koja je svjesna da će umrijeti.McKibbenpostavljapitanje:štobiostalood

ljudske svijeti ukoliko bismo iz nje izvadili pitanjeosmrti?Timvišešto,kakoMcKibbenkaže, bez »smrtnosti ne bi bilo ni vremena.Svibitrenucipostalijednaki;duboka,sjetnaljudska mudrost Propovjednika potpuno binestala.Kadbisveimalosvojebeskrajnovri-jeme,tadanizaštonebibilopravogdoba.«(str. 183) Vjerojatno bi i nestanak vremenadoveodonestankasmisla.Štobitadaostaloodživota?–pitaMcKibben.Moždabismo,usvrhuzaštitesmislavlastitogpostojanja,moralireći:dosta.Osobitobismotomoralirećitehnologijamakojenastojestvo-ritinoveoblikečovjeka.Svakakojeznačajnonaglasitikakobinamopreztrebaobitinezao-bilaznisuputnikupromišljanjimadruštvenihkonsekvenci tih tehnologija.McKibbennamovomknjigomzapravoželiporučitikakojošni izdalekonismo iscrpilimogućnosti našegsvijeta, a već nastojimo napraviti novi, zakoji ne znamo kako će izgledati.Možda binamipakovajnašsvijettrebaobitidovoljan.Moždaunjemumožemonaćisveštotražimo.Okončajno zato ovaj prikazMcKibbenovimriječima,kojeće,ponašemsudu,ovuknjiguučinitivrijednomsvakomčitateljukojiseza-nimazaproblemeinačinemišljenjakakvimasebavefilozofi.»Imalinašepostojanjeodređeni‘cilj’,odre-dište prema kojem napredujemo?Ako ima,tada je možda pametno ubrzati kako bismobržestiglionamo.Štoćemotomoratishvatiti danamjepotrebnasvatadodatnainteligen-cija?Štoćemotomoratiučiniti danamjepo-trebnasvatanovaračunalnasnaga?Štojetozaštoćerobotibitisposobni,aminismo?Štojetajzadatakkojemumoramožrtvovatitoli-komnogo?Tapitanjazvučeapsurdnoširoko,apsurdnoblizupitanja‘Štojesmisaoživota?’Nijemiugodnopostavljatiih;odnjihsučakodustali i mnogi filozofi te svoju profesijupretvorili u granuvišematematike.Ali, kadvamnetkokaže,kaoštonamtehnološkiuto-pistiotvorenogovore,daželidokrajčitivašuvrstu u dosadašnjemobliku, te je zamijenitinečim‘uzvišenijim’i‘boljim’,doimaseraz-boritimupitati‘Zašto?’«(str.255)

Tomislav Krznar



Paul Ricœur

O tumačenjuOgled o Freudu

SfrancuskogaprevelaLjiljankaLovrinčević,Ceres,Zagreb2005.

Otumačenju,značajnodjelofrancuskogher-meneutičaraPaulaRicœura,odsadajedostu-pno hrvatskoj čitateljskoj publici u nakladiizdavačkekućeCeres.Ricœurjepredstavnikpoststrukturalističke generacije hermeneu-tičara, koji smatraju da hermeneutika trebadokazati svoju validnost u dijaloškom suče-ljavanjusostalimfilozofskimalternativama,što vodi k interdisciplinarnom pristupu. Odostalih suvremenih francuskih autora – po-putDerridaa,Lacana iFoucaulta–Ricœuraodjeljuje,sjednestrane,sklonostracionaliz-muiteološkojtematici,asdruge,napuštanjestrukturalizma. Subverzivnost ostalih autorau svojim tezamaostajevezanauz struktura-lizam, dok Ricœur odbacuje saussureovskulingvistiku, kritizirajući njezine idealističketendencije, redukciju povijesti na sukcesijustanja sustava, te isključivanje referencijal-nosti jezika. Njegov stil, također, ukazujenapoststrukturalističke tendencijemišljenja,tekst ostaje značenjski otvoren, značenja suu neprestanom kretanju, a teze nikada nisuniti potpuno prihvaćene niti potpuno odba-čene.Na početku svogmišljenja,Ricœur jebio pod utjecajem njemačke fenomenološkehermeneutike, no njegov odnos nemožemoodrediti kao pasivno slijeđenje. On u feno-menologiji prije svega vidi metodu sposob-nuzaimplikacijuunizpodručja,odkojihjeHusserliskoristiosamonekolicinu.Usvojimprvim djelima Filozofija volje (Philosophiede la volonte) impliciraHusserlovumetoduredukcije u područje volje i afekata, dok seu Griješnom čovjeku (L homme faillible) iSimbolici zla (La symbolique dumal) baviproblemima ljudske grešnosti i primarnimsimbolomkrivnje.Podutjecajemekspanzijestrukturalizmaipsihoanalize,kaoreakcijanaSartreovo i Merleau-Pontyevo postavljanjesubjekta u središte diskursa, nastaju Eseji oFreudu.Koristećihermeneutiku,Ricœurišči-tava potencijalni, drugi sloj značenja Freu-dovadjela.Ono jeprikazanokao tumačenjepsihičkog života jedne kulture koje nadilaziobnovupsihijatrije.Djelojepodijeljenoutricjeline:problematiku,analitikuidijalektiku.Uproblematici,Ricœurodređujehermeneuti-kukao:»Teorijapravilakojavladajuegzege-zom…tumačenjepojedinogtekstailicjelineznakovakojasemogusmatratitekstom«.1

HermeneutičkočitanjeFreudeačinimogućimodređenjesnakaomodelaizrazaljudskeže-ljekojedajepovlaštenomjestoanalizijezikuželje, a ne želji po sebi. Jezik sna koji činividljivomsemantikuželje,Ricœurtretirakaomjestounutarpodručjadvostrukogznačenjakoje naziva simbolom. Prilikom definiranjasimbola, Ricœur uzima u obzir Cassirerovoodređenje i stavoveegzegezeSvetogpisma.Cassirerovoodređenje simboličkogkaouni-verzalnog načina davanja smisla stvarnosti,Ricœurdržizapogrešno,budućidanatajna-činCassirer izjednačava simboličko s funk-cijom označavanja, uspostavljanja odnosaznačenjaizmeđustvari,štodovodidonemo-gućnosti određenja znakovakoji imajudvo-slojnustrukturuznačenja.AkoseCassirerovoodređenje simboličkogpokazalopreširokim,definicija simbolakojaproizlazi izbiblijsketradicije, a smatra simbol mjestom gdje seveza značenja izriče pomoću analogije, zaRicœura je preusko. On predlaže definicijusimbolakaojezičnogizrazakojisvojimviše-strukimznačenjemzahtijevatumačenje.Tumačenjekoje jevezanouzodnoseznače-nja (izvan cassirerovskog odnosa značenja istvari),bezobzirajeliriječoodnosuanalo-gije, ilinekomdrugomodnosu.Dvostrukostznačenjačinisanpogodnimzasrazrazličitihtumačenja, te tako san postaje povlaštenimprimjerom koji pruža pregled cijelog po-dručja simboličkog. Unutar hermeneutike,suprotstavljaju se shvaćanja tumačenja kaodemistifikacije i obnove smisla. Hermeneu-tikaobnove smislaproizlazi iz povjerenjaumoćtumačenja,vjereuotkrivanjeriječju,teciljanaimplicitnipredmetmitaivjerovanja.Druga krajnja točka teorije tumačenja jesthermeneutika sumnje. U njoj se tumačenjejavljakaoborbaprotiviluzijaivarkisvijesti.Zajednička crta svih njezinih predstavnika(Marx,Freud,Nietzche)jestdasvijestshva-ćajukaolažnusvijest.No,istotakovrijedi,dasvioniukonačnojpozicijiproširujusvijest,budućidakritikavodiknovoj istini svijestinastalojradomtumačenja.Prilikom pristupa Freudovu djelu, Ricœurtemelji svojumetodu na slojevitom dijalek-tičkom čitanju. U svakom novom iščitava-nju pretapaju se prethodni elementi kojimaje pridodano novo značenje. Na taj način,Ricœur smatra da uspijeva ukinuti pozicijeneposredne,lažnesvijestitepomaknutirazu-mijevanjeFreudeovadjelashermeneutičkogpolaukidanjailuzijanapozicijugdjesepro-žimajuobjekrajnjemogućnostihermeneuti-ke(ukidanjeiluzijaiobnovasmisla).Početnočitanje počiva na solipsistici prve topike, teekonomičnimodnosima, tekao takvoostajepotpunoapstraktno.Nitvodiljaizlaganjajestpitanještozapsihoanalizuznačitumačiti.Da bisemogaozahvatitiodgovornapostavljeno



pitanje, potrebno je otkritimjesto na kojemenergetikaprolazihermeneutikom.UNacrtu ostaje krajnje problematičnim spajanje zna-čenja predodžbi s ekonomikom zaposjeda-njanagona.Psiha je promatranakao aparat,pojamanalogantijelu,ukojemprevladavajuenergetski odnosi utemeljeni na načelu stal-nosti.Mogućnost tumačenja otvara se tek uTumačenju snova, gdje suenergetskiodnosipovezanisodnosimaznačenja.Želji jedanasposobnost prelaženja od nagonske snagepremajeziku,ali je istaknutainemogućnostpotpunog pretapanja snage u jezik. Psihičkiaparat funkcionirabezanatomskihobilježja,više nije riječ o zaposjednutim neuronima,većidejama(misaosnajestispunjenježelje).Budući da jemisao sna uvijek iskrivljena umanifestnom sadržaju (zbog rada potiski-vanja),san jepredmetkojizahtijevaherme-neutiku.Pričasnauvijeksemožezamijenitidrugompričom sa semantikom i sintaksom.Unatoč tome, u Tumačenju snova još uvi-jeknemožemogovoriti o ravnoteži izmeđujezika značenja i energetskih odnosa.Tek uSpisima iz metapsihologije Freud uspijevauskladiti stajalište značenja s ekonomikomtopike.Nagoniznačenjepovezanisupomoćutezeopredstavljanjunagona(bezobzirajesuli reprezentativnog ili afektivnog karaktera)u nesvjesnompomoćupredstave (Repräsen-tanz).Sobziromdasenagonpokazujeupsi-hičkojpredodžbi,mogućejenesvjesnoopisa-ti pomoćukategorijakoje seprimjenjujunasvijest, ili jednostavnije, priroda nesvjesnogodređenajepomoćutumačenjaizdanakaza-mjetljivihusvijesti.UdrugomdijeluanalitikeRicœurprelazinaFreudovo tumačenje kulture. Samo tumače-njevidikaoprimjenumetapsihološke,topič-ko-ekonomične terminologije, prema analo-gijisasnom,navećekulturnejedinicepoputumjetnostimorala i religije. Dakle, kulturnise fenomeni tumače kao izobličeni izdancipredstava nagona u kojima je došlo do pre-mještanjaubudnost, spajanjanagonskogži-votasizrazomsvijeta.»Tumačenjesnamožeposlužitikaoparadigmasvakogtumačenja…zatoštojesanparadigmasvihvarkiželje«.2

Kaojedanodzadatakateorijekulture,Ricœurpronalazi sposobnost apstrahiranja općestrukture zaobilaženja cenzure. U skladu stime,umjetnostijepripisanafunkcija»ne-op-sesijskog,ne-neurotičnogoblikazamjenskogzadovoljenja«,3 te je povezivanje tehničkeugodestvaranjasnagonskomugodomosno-vaFreudeoveestetike.Umjetničkodjeločinimogućimpoigravanjesvlastitimpredodžba-mabez straha i srama.Djelo je sofisticiranioblikizdanakanagonskihpredodžbi,kojeserazlikuje od sna, budući da nije jednostavniizraz umjetnikova simptoma, nego simbolsintezekojajerazrješenjesimptomapomoću

sublimacije.Društvoulaziupoljepsihoana-lize jedino ako je povezano s libidinalnimzaposjedanjima pojedinca. Primjenu psihoa-nalizenaetnografijuuTotemu i tabuu Freudopravdava pružanjem dodatnih objašnjenja,ali ieksperimentalnogdokaza istinitostipsi-hoanalize, npr. projekcijom Edipova kom-pleksa u društvenu zajednicu.Ricœur ospo-ravavrijednosttakvogtumačenja,smatrajućiiskonskooceumorstvosamodogađajem»kon-struiranimpomoćuetnološkihdronjaka,podokriljem fantazma dešifriranog analizom«.4 Freudova tematizacija religioznog svodi senareligioznupraksuivjerovanje.Religioznapraksa potvrđuje analoška razmatranja kul-turnihfenomena,budućidaseritualnapriro-dareligioznepraksepodudarasopsesivnomneurozom.Vjerovanje,stvarnostreligioznog,Freud,također,izvodiizEdipovakompleksa.Za razlikuodetičkogpounutrenja autoriteta(u Totemu i tabuu moral nastaje kao načinsmanjivanja grizodušja nakonubojstva tote-ma-očinske figure interiorizacijom zabrane,dokjeuBudućnosti jedne iluzijeriječopro-jekcijibožanskesvemoćivezaneuzispunje-nježelje),Ricœurdržidajetakvoodređenjefunkcijereligioznihpredodžbisporno,budućidaostajenejasnaravnotežaodbacivanjaiza-dovoljenja.TekprilikomrazrađivanjapojmakultureuNelagodi u kulturi,Freuduspijevaobjasniti ekonomičnu funkciju religije.Kul-tura se pojavljuje kao prošireno nad-ja kojeosimfunkcijeodgojaizabraneimaizadaćupružanjazaštitepojedincu.Zaštitaserazlamau tri zadatka: »smanjiti razinu ukidanja na-gonskog,pružitipomirenjevezanouznužnezabrane, ponuditi kompenzaciju za žrtvu«.5 Ukompenzacijijeskrivenaifunkcijareligio-znog,kojesejavljakaoolakšanjenagonskogbremena,pomirenjesneizbježnimkojepružanagraduzažrtvu.Do boljeg povezivanja hermeneutičkih poj-mova i slabljenja veza s dinamičko-ekono-mičkihobjašnjenjadolaziuvođenjemspeku-lativnehipotezeonagonupremasmrti.NagonsmrtiFreuduvodiuteorijukakobiobjasnionagon za ponavljanjem neugodnog. Proma-trajućidječjuigrufort-da,onotkrivanepato-loški oblik nagona smrti.Dijete, odbacujućiiprimičućiigračku(simbolmajke),ovladavaneugodomponavljanjemneugodnesituacije.Osnovniproblemkojinastajeprilikomtuma-čenjanagonasmrti,budućidajeon»nijemaenergija«,upredstavamajeuvijekdansamojedandionagonasmrti.Udaljnjimrazmatra-njimavidljivjepomakprilikomoznačavanja:nagonsmrtipremještaseodbiološkogizrazaponavljanjadouništenjaukulturi.Većnapo-četkuFreudelaboriranagonzaponavljanjemagresivnošću u likovima sadizma i mazo-hizma. Dio nagonske energije koji je ostaounutra(mazohizam),dajesnagunad-ja,apo-



navljajućisekaonad-ja,nagonsmrtipostajevezan uz kulturu.U kulturi je nagon premasmrtimanifestankaoneprijateljstvočovjekaprema čovjeku. Takvim određenjem nagonasmrti u teoriji kulture vidljiv je smisao kul-ture kao jedinstvenog zadatka borbe erosa ithanatosa.Za razliku od analitike, gdje je osnovnoRicœurovo htjenje bilo izlaganje Freudoveteorije u dijalektici, ovdje on teži razriješi-ti spor hermeneutike, te uključiti filozofij-sku refleksiju u proces tumačenja. Njegovaosnovna zamisao jest zamijeniti antitetikuhermeneutike njihovom refleksijom. U di-jalektičnoj sintezi, hermeneutika bi trebalaformirati cjelinu čiji se dijelovi međusobnonadopunjuju, te pritom ostvariti prijelaz odapstraktne prema konkretnoj refleksiji po-moćudijalektike.Prirealizacijitakvezadaće,prema Ricœurovu mišljenju, prvi je korakodređivanje granica psihoanalize. Uspored-bom psihoanalize sa znanstvenom psiholo-gijomifenomenologijommogućejeodreditimjestopsihoanalitičkogupoljucjelokupnogiskustva.Usporedbasaznanstvenompsiholo-gijomslužirazrješenjuzablude:psihoanalizunetrebautemeljivatiupsihologijibehaviori-stičkogstila.Psihoanalizasenemožeshvatitikao znanost opažanja, budući da počiva natumačenju vezanom uz odnose značenja iz-međuzamjenskihiizvornihobjekatanagona.Nasuprottome,suprotstavljanjesfenomeno-logijom dovodi do otkrivanja srodnosti. Naprimjer, Husserl redukcijom dokida vrijed-nostznanjaneposrednesvijesti,štojebliskoFreudovu otkriću nesvjesnog. Neposrednusvijest karakterizira stanovito nepoznavanjevlastitihželja,kojesemožeusporeditisne-poznavanjemnesvjesnihželjaFreudove svi-jesti.Unatočsrodnostivažnojepripomenutida,kakoRicœur ističe,psihoanalizanije fe-nomenologija.Opažajnimodelnesvjesnogufenomenologijisrodanjepsihoanalizi,budućida suobažarištanamjera, ane sadržaja,nopostoji i razlika: fenomenološko nesvjesnoanalogno je psihoanalitičkom predsvjesnom(onom što može postati svjesno i opisano).Zasluga fenomenologije jest da je olakšalashvaćanjepsihoanalizepokazujućidaproživ-ljeno značenje nekog ponašanja nadmašujesvjesnupredodžbu,noistotakovrijedidajepotrebnadruga tehnikakakobisepristupilou svijesti dostupnim ostacima predstave na-gona.Slijedipokušaj filozofijskogobjašnje-nja Freudovih naturalističnih pojmova, gdjeRicœur pomoću arheologije subjekta poku-šavapostavitianalitičkidiskursnafilozofskotlo. Prema Ricœuru, Freud, premještajućimjestonastankaznačenjaunesvjesno,ospo-ravadominacijukartezijanskogcogita.Vidlji-vo jedaseadekvacija i apodiktičnost svije-

stinužnoneuvjetuju: cogitomožepotvrditisvojuapodiktičnost(dajest)samoakopriznaneadekvatnost(daseneprestanovaraistvarailuzijeosebi).Tovodikzahtjevuzališava-njem refleksije svjesnog značenja diskursa.Ona se mora usmjeriti prema nesvjesnom,gdjejezikželjespajaznačenjeisnagu.Abu-dućida ježeljadostupnasamoprekosvojihznakova u svijesti, jedino tumačenje možepreuzetiurefleksijumjestoželje.Stoga,dabisubjektdošaodosvijestiosebi,nijedovolj-nodapriznaneadekvatnostvlastitesvijesti iželjukaoonoštogapostavljauegzistenciju.On mora osvijestiti da njegovo prisvajanjesebenepripadanjemu,većsmislukojiosebistvarausvijetu.Drugimriječima,onsvijestosebimoraposredovatiduhomkojipostajanjusvjesnimdajesvrhu.TeleološkapozicijaduhapojavljujesekaoantitezaFreudeovojarheo-logiji,dominacijiarhaičnog(onogštouvijekprethodi) koja je manifestna u regresijama(formalnoj,vremenskojitopičkoj).Freudeo-vaistinaželjespoznajesesamoretroaktivno,arhaičnonepoznatojestzadržano,arazumlje-nojetekubudućnosti.Značenjeduhauspo-stavlja se u njegovim kasnijim figurama, tojekretanjekojeuvijekuništavasvojepolaznetočkeiosiguravaseukrajnjima.Prilikom elaboracije nužnosti posredovanjasamosvijestiduhom,RicœurkrećeodHege-loveFenomenologije duha, zakojudržidasuunjojistiproblemiizloženisuprotnimredom:»Freudpovezujetematiziranuarheologijune-svjesnogsnetematiziranomteleologijompo-stajanjasvjesnim,kaoštoHegelpovezujeek-splicitnuteleologijuduhasimplicitnomarhe-ologijomživotaiželje«.6Povezivanjetadvasustavatumačenjamogućeje,budućidakodHegela nije riječ o fenomenologiji svijesti,većduha.Tumačenjesvijestisastojiseupro-laskukrozsfereznačenja–likoveduhakrozkoje svijest dobiva samosvijest. Da bismopročitali Freuda preko Hegela, potrebno jepronaćimjestoželjeudijalektičkompostupkunastankasvijestiosebi.Tojemoguće,budućidaHegelovadijalektikapriznavanjaproizlaziizdijalektikeželje.Svijestzadovoljenjemožeostvaritijedinousvijetu(područjuduha),po-moćudrugesvijesti.Ukulturi,krozborbuzapriznanje, svijest potvrđuje sebe kao samo-svojnu svijest. Intersubjektivnost analitičkesituacijepodudarasesHegelovomdijalekti-kompodvostručenjasvijesti.Analitičkiodnosbolesnika i terapeuta može se interpretiratikaozadobivanjesvijestiosebi,budućidapa-cijent u početku istinu o svojoj svijesti imaudrugom(terapeutu),a tekkrozradanalize(analoški je usporediva s radom Hegelovaroba)postajegospodaromsvojesvijesti.Ana-lizajezavršenakadajeuspostavljenajedna-kost dviju svijesti, kada je istina analitičarapostalaistinombolesnesvijesti.Ricœurtvrdi



da je na taj način ekonomskimodel svijestispašenodsolipsizma.U vezi između arheologije i teleologije,Ricœur pronalazi rješenje spora hermeneu-tike. Odnos hermeneutike se treba shvatitikaomogućnostintegriranjasuprotnostiure-fleksiju:»refleksijatrebabitiuarheologiji,aarheologija u teleologiji«. Hermeneutike susamo suprotni smjerovi tumačenja, koji ot-krivajupočetkeznačenjaujeziku:arhaičnostdjetinjstva i anticipacijuprojekatačovječan-stva.Kaonačinpristupa simbolima,Ricœurpredlaže njihovo dijalektiziranje, točnije,»trostrukudisciplinulišavanjaantitetikeidi-jalektike«.Proturječnostregresijeiprogresijeinherentnajesimbolu,tesepokazujekaopa-radoksskrivanjaipokazivanja(onnijesamoono skriveno već nosi i moment postajanjasobom).Simboljekonkretnimomentdijalek-tike,mješavinaarheologijeiteleologije.Dru-gimriječima,njegovapreuvjetovanoststvarakonkretnojedinstvoprogresivnihfiguraduhairegresivnihoznačiteljanesvjesnog.Zarazli-kuodFreuda– koji u snupronalazi gotovesimbolenastaleradomkulture–Ricœurističeslijedećerazinestvaranjasimbola.Nanajni-žoj razini su ostatci simbola koji pripadajunasljeđuprošlogiukojimaizostajeradsim-bolizacije. Slijede simboli jasnih simbolič-kihodnosa, koji su u svakodnevnoj uporabiu društvu. Prospektivni simboli izražavajunajvišumogućnost simboličkog, te koristećipolisemiju postojećih simbola prenose novismisao.Budućidadijalektikasimbolapripa-dakulturnojobjektivnosti,nanjojjenajboljevidljivaistovjetnostprogresivneiregresivnehermeneutike. To Ricœur potkrepljuje ana-lizom Sofoklova Edipa, kojeg tumači kaoprospektivni simbol koji nije samo projek-cijasukobanagonavećirazrješenje,sintezaregresije simptoma nerazriješenog sukoba ibudućnostiusvajanjasamosvijesti.Djeloza-vršavapokušajempremještanjauspostavljenestrukturenanovudimenzijusvetog.

Martina Žeželj

1Paul Ricœur:O tumačenju.Ogled o Freudu, str.16.

2Isto,str.161.

3Isto,str.165.

4Isto,str.207.

5Isto,str.335.

6Isto,str.448.

Karl Jaspers

Pitanje krivnjeO političkoj odgovornosti Njemačke

SnjemačkogpreveoBorisPetrić,AGM,Zagreb2006.

Postojeknjige–tekstovikojinikadanisuza-kašnjeli,kojikadgodsepojavedolaze u pravo vrijeme,iakosupisanizaodređenovrijeme,njihovsedatumnemijenja,ikaodazanjihnepostojinizakašnjavanjenitizastarijevanje–tosutekstoviza uvijek,nesamozbogsvojeizvantemporalnevrijednostinegozbog temekojučovječanstvo(ilinekinjegovidijelovi?)dodanasnijesvladalo,tejustalnomorapo-navljati.Svetomoglobiserećizaknjigu,ilijedanomanjitekstKarlaJaspersanatemupo-litičkeodgovornostiNjemačke(1941.–1945),onjezinojkrivnjizaratiratnizločin,tesve-muonomeštotakovaodgovornostznačiinakoga se odnosi. Tekst knjige sačinjen je odnizanjegovihpredavanjaoduhovnojsituacijiNjemačkojnakonrata,održanihtijekomzim-skogsemestra1945/46.godine.Pojava ove knjige u nas posebno je, da tokažem banalnom sintagmom – aktualna, jerduhovna i ljudska situacija nedavnog rata iporača, sadašnjeg međunarodnog suđenjazločinu, prozivanje odgovornosti i pitanjakrivnje umnogim semomentimapoziva napovijesni presedan Njemačke, pa se pitanje krivnjepostavljenouovojknjizizasituaciju1941–1945. skoro jednako može postaviti iza1991–1995., i tozasveonekojisuuzro-kovalineizrecivepatnjeljudi,grupa,naroda,etničkih skupina i pojedinaca.No, osim štota dva različita povijesna vremena povezujetemakrivnje,štodvijerazličiteduhovnesitu-acijemogu imatisvoj različitikontekst,onošto ih suštinski povezuje jest filozofska in-terpretacijapitanjapovijesnekrivnje,kojujesvojedobnopoduzeoKarlJaspers.Kaoipredšezesetakgodina,nijebilo,anidanasnematakovelikefilozofskeličnostikojabisemo-ralnoosmjeliladasepojavipredlicemsvojenacijeiodlučno,upravofilozofskiprogovoriosuštinskojtemitrenutka:okolektivnojina-cionalnojkrivnjizapatnjedrugih.Upravojesnažnamoralnai intelektualnavertikala,ka-kvajeusvojevrijemebioKarlJaspers(isamžrtvamahnitanjanacističkogrežima),mogaobitionajtkospunimmoralnimiljudskimpra-vom–kakosastanovištasvogpartikularnogiskustvapatnje, takoisopćeljudskogstano-višta–filozofijskisabraneumnostiartikulirapitanje krivnjeiotvaraputovenjezinaosvje-



štavanja. Stoga se u čitavom tekstu možezapazitiijednaosobitostJaspersovanastupakaonačinaučitavom tekstu:onsekomuni-kativno,kaoosobaobraća»svimljudimakaoljudima«isvimNijemcima(»prvosmoljudi,atekpotomNijemci«),kaoonajkojisnjimadijelisudbinuštoihjesnašla,sudbinuporazaikrivnjekojutrebaosvijestiti,zakojusesvioni»morajuzajedničkiduhovnosnaći«.Zatopredlažegovor,međusobnopovjerenje.(»Mispadamo zajedno; kadmeđusobno razgova-ramomoramoosjećatinašuzajedničkustvar.Utakvomgovorunitkonijesudacdrugome,svatkojeujednooptuženikisudac.«)Onna-stojiokončatismalodušjem,prezirom,očaja-njemisvimtimstanjimaštosuspopalaljude,odsljepilanakrivnjuinjezinanegiranja,dofatalističkihmalodušnihispada.Onsezalažeza»čistoćuduše«,razobličenjelažnogponosaiuspostavljanje jednogduhovnočistog,oja-čanognacionalnogkolektivitetakojisemorastvoritinapročišćenojduhovnojkohezijivri-jednosti:iznajdubljegrazumijevanjapatnjeionogaštosedogodilo, izduhovnoguvidaubitkrivnje, (znakovitoonaunjemačkomje-zikuznači idug,die Schuld, znači ikrivnjuidugovanje)morasestvoritiosnovadruštvau kojem se takovi zločini više ne bi moglidogoditi. »Razgovaramo li jedni s drugima,stječemovišeodnašepovezanosti.Natajna-činstvaramoneizostavnuosnovuzarazgovors drugim narodima« (str. 10). »Pročišćenjeje uvjet naše političke slobode«, završit ćena kraju ovu angažiranu filozofsku obranuljudskog dostojanstva u uvjetima poraza ineminovnog podnošenja računa za krivnju.Ovoosobnoobraćanjesunarodnjacimaoblikje kojim se Jaspers služi u čitavom tekstu ipredstavljazasebeposebnuvrijednostmoral-ne snage koja se na jedan jedinstveni načinpostavilapredlicecijelogasvijeta.Nakon»UvodaunizpredavanjaoduhovnojsituacijiuNjemačkoj«1930.godineJaspersjenapisaoDuhovna situacija vremena,uvri-jemekad,kakosamkaže, jošnijepoznavaonaravnacionalsocijalizmanitifašizma,pasePitanje krivnje(koncipiranokaopredtekstzapredavanja u zimskom semestru 1945/46.)može smatrati produbljenimnastavkomnje-gova promišljanja duhovne situacije Europeprošlog stoljeća, sada već u cjelini viđenogpovijesnogtijekamnogihstvarikojesuusa-zrelomoblikudošlenapovijesnuscenu.Utrisepoglavljasustavnorazlažeproblempitanja krivnje:nacrtrazlikovanjakojidonosiizuzet-novažnometodološkoidiskurzivnoraščlanji-vanječetiripojmakrivnje.Kriminalna krivnja jestonakojojsuzločiniobjektivnodokazivadjelovanja,teznačekršenjejednoznačnihza-kona,a instancaimjesud.Politička krivnja postojiudjelovanjudržavnika,upripadnosti

državi,čijojsmosilipodložni,alikojaomo-gućava naš opstanak, a obilježava je stav:svakiječovjekodgovoranzanačinnakojisenjime vlada. Instanca je sila i volja pobjed-nika, no o političkoj i državničkojmudrostiovisinjihovaravnoteža.Moralna krivnjajestonazakojusesnosimoralnaodgovornost,jerzasvakodjelovanje,aposebnoonopolitičkoi vojno, pojedinac podliježe moralnoj pro-sudbi,ainstancajevlastitasavjest.Nakraju,metafizička krivnja znači suodgovornost zasvako prekoračenje pravde i nepravednostsvijeta, svako ne-činjenje da ih se spriječi.To je snošenje zajedničkekrivnje kad se neuloživlastitiživotdabisespriječiloubijanjenedužnih, drugih, već se samo prisustvuje ipromatra.Ovasekrivnjanemožepostavitinanačinprethodnih, jernipravno,nipolitički,nitimoralnonijeprimjerenopojmljiva,kakokaže Jaspers i »činjenica je da to načelo nepostoji u solidarnosti svih ljudi, državljana,pačaknimanjihskupina,većostajeograniče-nonanajuževezemeđuljudima,predstavljakrivnjusvijunas.InstancajesamoBog«(str.20).OnonačemuJaspersinsistira,upravojerazlikovanje ovih četiriju pojmova krivnje,jer ono »objašnjava smisao predbacivanja«;politička krivnja znači odgovornost svih dr-žavljanazaposljedicedjelovanjadržave, alineikriminalnuimoralnukrivnjusvakogpo-jedinačnogdržavljaninauodnosunazločinepočinjeneuimedržave.Ozločinimaodlučujesudac; o političkoj odgovornosti pobjednik;omoralnoj krivnji »može se zaista govoritisamokrozborbuutemeljenuna ljubaviuza-jamnosolidarnihljudi«(str.21).Daljnjitijektekstarazlažeposljedicekrivnje,značenjesile,pravaimilostiudruštvenomsu-stavuodnosaukojemstvarinisupostavljeneujednostavnimshemama.»Umoralnospadainejasnoćauvezisaznačenjemmoćiuljud-skomsuživotu«(str.22),alikrivnjasezačinjei u lažnoj apsolutizaciji moći, zapostavlja-njumoralnogotporanepravdi izalaganjazaostvarenjeprava,izostankupolitičkeslobodedaseodupirestanjuneodgovornosti.Jaspersvrlo suptilno razrađuje ovaj odnos države ipojedinca,beziluzijedasemožeučinitivišenegoštojerealno–postojedanostiisilekojesenemoguprekoračiti.Istotako,unizubri-ljantnihizvoda,Jaspersopovrgavapredrasu-deikolektivističkeprosudbekojesemedijskinekritičkiprenose, biloda se radi ogenera-lizacijamakojeseodnosenanarode,etničkeskupine,tegrupekojimasepripisujugrupnasvojstva,paotudaiskupnaodgovornost.Ta-koveprosudbeiJaspersodbacuje.»Zločinacje uvijek samo pojedinac«… »Moralno semože prosuđivati uvijek samo o pojedincu,nikad o kolektivu « (str. 28). »Kategorijskoprosuđivanjeonaroduuvijekpredstavljane-



pravdu;onopretpostavljapogrešno supstan-cijaliziranje – imajući za posljedicu obešča-šćenječovjekakaopojedinca«(str.29).Kakose»odnarodanemoženapravitipojedinac«,tako nemože postojati niti ono što se zovekolektivna krivnja naroda, niti uopće neštotakovo kao kolektivna krivnja. »Zločinac jeuvijeksamopojedinac«.Osimštoupitanjekrivnjeslojevitouvodiraz-matranjecjelokupnogkonteksta–timeštote-matiziraproblemtužbe,suđenjaiobrane–uzasebnompoglavljuposebnorazrađujepovi-jesnikontekstukojemsusedogodiliuzrocikrivnje (»Njemačkapitanja – diferencijacijaNjemačkekrivnje«), ali isto tako imeđuna-rodne prilike koje su išle na ruku širenju imahnitanjunacionalizma,nacizmaitotalitar-nog režima prisile nepoznate u dosadašnjojeuropskojpovijesti.Bezgorčine,onpodsjećana europske prilike nakon versajskog mira,neodgovorno ponašanjemeđunarodnih poli-tičkih faktora imoralnumlitavost pojedinihvođa, zatvaranje očiju i nerijetko poticanjenacističkog režima. Na kraju, u poglavlju»Mogućnost isprike«,detaljno razrađujepo-vijesno-politički kontekst Europe vremenakojejeprethodilopobjedinacizma,govorećiiokrivnjidrugih,koja imasvojuosnovusastanovištazabrinutostizačovječanstvoucje-lini.Osjećanje kolektivne krivnje, kao osje-ćanjeproizlaziizsu-krivnjekojasenemožeobjektivirati. No, pritom ona nema ništa srodovskom odgovornosti, ali suosjećanje spogođenimavoditežnjidasekrivnjaispravi.Unatočodbijanjusvakegeneralizacijeiono-gaštonazivaplitkostimamnijenja,općegra-suđivanja,uodjeljkukojigovorio»vlastitojsvijestiokolektivnojkrivnji«,Jasperssesup-tilnobavionimdistinkcijamaukojimapoje-dinac–ikaopojedinacikaokolektivnobiće–sudjelujeuslojevitojzbilji,ukojojsudjelu-jeitradicija,paotudaijednaneočekivanare-čenica:»Mimoramopreuzetikrivnjuotaca«(str.67),štoseodnosinaonuposebnostkojapostojineštokaouduhunjemačkognaroda:»niukojemslučajuneznačidabismomoralipriznatidasu‘njemačkimisaonisvijet’i‘nje-mačko mišljenje u prošlosti’ uopćen uzrokzlihdjelanacionalsocijalizma.Alitoznačidaupredajinaskaonarodapostojineštomoćnoiprijeteće,štooznačavanašućudorednupro-past«(str.67).OvdjeJaspersnepropuštaizra-zitisvojeosjećanjepripadnostisvomnarodunajedantragičannačin,ističućirečenicukojujeponavljaounajgorimtrenucimanacističketorture, prijetnje i poniženja: »ja sam Nje-mačka«,pri čemu je jasnokoliko secijelimsvojim bićem izložio sili zla, da joj svojimduhompostaneponištavajućaprotuteža.Osjećanjekrivnje jestosjećanjekojepostajepolazištem»ponovneobnovečovjekaiznje-

gova uzroka«, ponovno preuzimanje zadaćesvihljudisvijetadaseodlučnijenastupitamo»gdjesejedannarodvlastitomkrivnjomna-šao pred ništavilom.Čini se da samkao fi-lozof sad u potpunosti izgubio pojam« (str.68); neočekivano, sasvim ljudski zagrcnuttežinomstvarikojagahoćeshrvati,izgovaraovuprosudbunakrajupoglavljaonjemačkojkrivnji,kojumoramorazumjetikaoiskazčo-vjekakojijenasebepreuzeogovor za sve,alinesamouimeuma,razuma,povijesti,razlo-gaoptužbeiobrane,razumijevanjainemara,patnje i osvete, itd., nego i svoje najdubljeljudskosti.Mnogiseuvezisovomzaistajedinstvenomknjigom pitaju, kako danas stoji stvar s pi-tanjem krivnje,da li seonopostavljana istinačin,dalisetezamaipromišljanjimaštoihjedaoKarlJaspersuovomtekstumožemje-rodavnonastupatinameđunarodnomsuduzaratnezločine,itd.Sigurnojestdajeovajtekstargumentacijski kovčeg blaga, ali i više odtoga.Onjefilozofija,isveštogovoriodnosiseinanasdanašnje,višenegoliikada.Samoje u jednom razlika:mi nemamoKarla Jas-persa, filozofa takove veličine da filozofskipreuzmegovorokrivnjinanačinnakojijetoon,prijevišeodpolavijeka,učinio!

Gordana Bosanac

Pier Aldo Rovatti

La filosofia può curare?

RaffaelloCortinaEditore,Milano2006.

ProfesorfilozofijenaSveučilištuuTrstu,PierAldoRovatti(poznatmeđuostalimeipoknji-ziSveučilište bez uvjeta,kojuje2002.objaviozajedno s J.Derridaom)predstavlja uzGia-nnijaVattimanajistaknutijegzastupnikatali-janske,tzv.postmodernističkefilozofije.Nje-govanajnovijaknjigapodnaslovomMože li filozofija liječiti?uvrštavaseuonadjelakoja,uvremenimaobilježenimapotragomzaprak-tičnomprimjenjivošću filozofije, tematizira-jumogućnostprimjene filozofijeu liječenjupsihičkih teškoća.Karakter te knjigedefini-ranjevećinjezinimpodnaslovom»Upitnostfilozofskog savjetovanja«.Rovatti polazi odčinjenicedaseunajnovijevrijemesveviše,posebice u Italiji, insistira na »filozofskomsavjetovanju«,novojpraksiprimjene filozo-fije u terapeutske svrhe, na čemu radi čitav



niz udruga što ih uglavnomčine sveučilišnimasteri filozofije (ameđu timasocijacijamaističesenacionalnamrežaPhronesis).Asvejevišeljudikojićeseusvrhurješavanjasvo-jih egzistencijalnih tegoba radije obratiti fi-lozofunegolipsihologuilipsihoterapeutu.Ucijelujepričuupletenibiznis:pojedinetvrtkepronalazesvojinteresupoticanjuikorištenjunovogtržištanakojemusenudiprimijenjenafilozofija.Sve je to Rovattiju dovoljan razlog da sepozabavi tim fenomenom i da ga vrednuje.Njegovo je polazište jasno: Filozofija nijenikakvaterapija,akopodterapijompodrazu-mijevamouobičajenpojam terapijekao teh-ničkogpostupkaliječenjasimptomaismetnjikojesedefinirajukaobolestilikaopatologijaspecifičnog tipa. Tko je bolestan – neće ićifilozofu,osimakonijepromašioadresu.Filo-zofuidutzv.normalniljudi.Mi,kojiseopće-nitosmatramonormalnima, imamomnoštvoproblema,čestonamjeteškopridavatismisaonašim životima, katkad nas blokiraju raznedvojbeiegzistencijalnabespuća.Onikojineuspijevajusamirazriješititakveteškoćeupu-ćenisunaotvorenidijalogsdrugimakojibiimpomoglidaboljesagledajuvlastitiživotidaunjegaunesuvišelogičkogreda.Akosestvari tako postave, nema razloga da se odfilozofije,kojajeuvijekobećavalaskrb(pri-tomostajemouskraćenizaodgovorenapita-nja:Kada?,Tko?,Gdje?,Kako?),neočekujesvojevrsno»liječenje«,pačaki»spašavanje«.Filozofija, uvjeren je Rovatti, doista možepomoćiuoslobađanjumišljenjaodobuzeto-stijednomjedinomparadigmomiuotvaranjupluralnostiperspektive.No,tuseodmahnamećepitanje:Okakvojjetu filozofiji riječ? Pitanje je to koje proble-matizira samu filozofiju, njezinu tradiciju,disciplinarnost,nekadašnjeidanašnjeoblikepristupa problemu istine. Nakon što spomi-nje neizbježnost Sokratove metode, Rovattipreskačepostavljenopitanjeizadovoljavaseupućivanjemnazahtjevkojisenamećeukoli-kosehoćesmislenofilozofskosavjetovanje,a to je zahtjev da filozof-savjetnik posjedu-jeemotivnu ietičku ravnotežu,poštovanje ioprez,kaoiživotnumudrost,atojeosobinakojusedanasmožesrestiveomarijetko,čaki među onima koji se smatraju filozofima.To,dakako,zahtijevadaseonikojisebavefilozofijomozbiljnoi temeljitopozabavepi-tanjemovlastitomepozivu,o zadaćama štoihimajuioulogamakojebimogliobavljati.Jednuodtihzadaćaautorvidiufilozofijskomrazobličavanju psihoterapeutske kulture ka-kvaseunovijevrijemerazvila,naposeuan-gloameričkomsvijetu.Utomjesmislunužnoopovrgavanje ideje »bolesti« kao iluzornei lažne idejekojaproizlazi izonihstrategija

moći što ih je tematizirao Foucault. Ali toznačidafilozof-savjetniknećesvompacijen-tumoćinuditinilijeknitiutjehu,nećemupo-nuditiništaosimsamoliječenja,ovladavanjasamimsobom.A samabi se filozofija tu jasnomorala svr-stati na stranu borbe za politiku subjektiv-nosti. No, dosadašnja iskustva »filozofskogsavjetovanja« ne potvrđuju pretpostavku dadotakvogsvrstavanjadoistaidolazi,tedaseterapeutskapraksanabilokojinačinpovezu-jesazahtjevomzakritikomzatečenogstanja.AnatemeljuovoguvidaRovattićepostavitiidaljnjepitanje:Moželifilozofijauopćepod-vrćikriticiikontrolivlastituigrumoći?Mladinezaposlenidiplomiranifilozofiusmjerenisu,međuostalime,na»filozofskosavjetovanje«kaonamogućiizvorprihoda,štomeđuneki-maizazivljebojazniodštetekojebionimogliprouzročiti–tojeprviRovattijevodgovornapostavljeno pitanje. On ima u vidu i poda-takda semeđuglavnimkorisnicima takvogsavjetovanja nalaze menadžeri, od kojih seočekujevišistupanjsposobnostiproizvodnjeideja(auvećanjetesposobnostioniočekujuodrazmjenesfilozofom),takodazaključujekakonemaosobitarazlogazabojazanupo-gleduštetâkojebi»filozofskosavjetovanje«mogloprouzročiti.No, takva primjena filozofije ipak namećeneka teorijska i praktičkapitanja; u svakomslučajuona zaslužuje, uvjeren je autor, filo-zofijskurefleksiju.Onsam,pak,umjestore-fleksijenudipitanje:GdjebidanasbioSokratištobionradio?Akojeusvojevrijemeišaona agoru, odlikovano javnomjesto zajedni-ce, onda bi on danas najvjerojatnije išao usredište ekonomijskoga i političkog životanaših gradova, tamo gdje se sreću bankari,političariimenadžeri,nenatržnicu(kaoštoje to predlagaoNietzsche), već u tvrtku, nasastankeupravnihodbora,konferencije i ra-sprave.Onbitumogaoponuditimoćfilozo-fijedauspostavljaiodržavadistancu,mogaobinuditimudrost.Njegovbisedoprinosmo-gaosastojatiunuđenjuznanja(boljerečeno,unuđenjusvijestiovlastitomneznanju)kaopoticaju refleksivnom potencijalu vodstvakompanije i osvježavanju rutinom obuzetarazuma (kako bi menadžerski mozgovi ko-načno mogli disati); ipak, mi bismo radijevidjelimlade filozofekakoproizvodenemiripokrećuotpornormalizacijiparodiješto jukulturasamonadziranja(istovjetnaskorpora-cijskomzbiljom)danomicepotvrđujeiučvr-šćuje.Protivtealternativeuzdižeseprigovorprema kojemu je bolje disati negoli gušiti.Tamogdjesediše–mišljenjesemožeroditiusvakomtrenutku;ipak,pitanjeje:kakvosetomišljenjemožeroditiiztakvaosvježavajućegdisanja menadžerskih mozgova? Nasuprot



utješnom pomirenju s tendencijama funkci-onalizacijefilozofijezasvrhemenadžerskogdisanja,Rovattiafirmiraantitezuizmeđuonepolitikefilozofijekojajeusmjerenanauspo-stavljanjeprostorazaboljurefleksiju(kojiseupraksipodudarajusastankomzaručak),tepolitike filozofije koja smjera suprotstavlja-njumišljenjaonojkorporativnojkulturikojaodtebezahtijevadabudešrefleksivnijikakobibioproduktivniji(ikojautusvrhunudičakipomoćfilozofije).Dakako,onseopredjelju-jezaovodrugo,alijeistovremenosvjestandaseodmladogmagistrafilozofije(upitanjuje,razumije se, bolonjskimaster!) u najboljemslučajumožeočekivatidaće,prilagodivšisekorporativnojlogici,sačuvatiusebinekusržautentičnihželjaiočekivanja.Rovatti daje zanimljivu analizu propadanjavisokoškolskogobrazovanjaukontekstutzv.»bolonjske reforme«, a posebnu pozornostposvećuje mjestu filozofije u sustavu sveu-čilišta(pričemujeodlučujućepitanjeonoomotivimakojinekemladeljudenavodenain-vestiranje u svoje filozofijsko obrazovanje),alitunijeriječonekakvimžalopojkamanadpropašćuobrazovanostisvojstveneklasičnimrezdobljimagrađanskogadruštva,većo–natraguFoucaultaelaboriranom–uviduulogi-kumoći,čijesekonzekvencijeprepoznajuusvim dimenzijama suvremenosti. Nasuprotlogike moći stoji tzv. njegovanje vlastitosti(što je istoznačnica za brigu o sebi), koju,zajedno s Foucaultom, autor definira u ter-minimapolitike subjektivnosti, gdjeključnuuloguigrajuotporiprotunapad.Netrebatekodgovaratinaizazove,većjeuputnopreuzi-matiinicijativu.Utomsesklopunjegovanjevlastitostiprofilirakaosuočavanjesuvidomu moć filozofije da podvrgne kritici, kakosebe tako i svoju pretenziju na istinu i isti-nitost.No, tu se dospijeva na klisko tlo štogaprepoznaje(ili,ipak,oblikuje)filozofijskipostmodernizam,tlogdjeriječipostajukrhke,pačakiinertne,uključujućiiriječikaoštosusubjektiidentitet.Toje,držiRovatti,učinaksubjektakoji sepreobraziokroz filozofijskumeditaciju (a zaštoonda ta krhkost nije po-godilaniDescartesaniHusserla,anitiPacija,mislioce na koje se on izrijekom poziva?).I tu se onda oblikuje praksa slobode koju,uvjetno,možemonazivatiietikom:upravojeto smisao njegovanja vlastitosti, filozofijsketerapijekojanenudinikakavsedativkojibiumanjiosimptome,većsamoširenjevremenaiprostora,kakobismoseiščupaliiztjesnacaukojemusenalazimo.No,takvasubjektivi-zacija imaisvojenaličje:desubjektivizacijuukonstruiranju subjekta.Naravno,u tomseslučaju ne treba čuditi nad krhkošću riječi iinertnošćupojmova.Možda bi »filozofsko savjetovanje« moglo,zaključujemeđuostalimeRovatti,pripomoći

promišljanjukontradiktornostipozicijeuko-joj se istodobno nalazimo i unutra i vani, anjezinabimetodatrebalabitiigra.Upokuša-judaodgovori–smotrištaiskustvasveučiliš-nognastavnikafilozofije–napitanjeoodno-sufilozofijeiživota,autortopitanjereduciranapitanjeopovezanostifilozofijesaživotimaonihkojifilozofijustudiraju.Odgovoranema,pokušajunošenjaredauživotnikaoszavrša-va,posvemusudeći, intelektualnomkapitu-lacijompredmisaonimkaosomkojislijediiznastojanjadaseverbaliziraonoštosenedadeverbalizirati.U svakom slučaju,Rovattijevajeknjižicaindikativnazaduhepoheobilježe-nerastompustinjeduha,aupogleduocjenedatomrastusvojdoprinosdajeiproizvodnjamisaonezbrke,nebi,činise,trebaloimatini-kakvihdilema.

Lino Veljak

Peter Sloterdijk

Zorn und ZeitPolitisch-psychologischer Versuch

Suhrkamp,FrankfurtamMain2006.

Bilodaseradionjegovimknjigama,nastu-pima na televiziji, oštrim polemikama ili,pak,sukobusHabermasom,PeterSloterdijknezaobilazan jenjemački filozof i intelektu-alacsvjetskogglasa.Postaojepoznatnakonšto jenjegovaKritika ciničnog uma (1983.)–prevedenaikodnas–postalanajprodavani-jomfilozofskomknjigomuNjemačkojnakondrugogsvjetskograta,anjegovajemedijskapopularnost dosegla vrhunac kada je 2002.naZDF-u,zajednosRüdigeromSafranskim,počeo voditi emisijuFilozofski kvartet. Na-konKritike ciničnog uma,uznekolikodale-kosežnihpolemika izazvanihSloterdijkovimnapisimaogenetici,unazadposljednjihdesetgodinanastajenjegovopus magnum–trilogi-jaSfere.Osnovnisupredmetanalizeprostorikoegzistencije(nesamoljudske),dokjeprvidioSfera–kakokažesamSloterdijk–»onaknjigakojujeHeideggertrebaonapisati«kaonastavakBitka i vremena,alijenikadnijena-pisao,naime»Bitakiprostor«.Upravojehajdegerijanskimotivposlužiokaonaziv najnovije Sloterdijkove knjige,Gnjev i vrijeme (ZornundZeit), objavljene2006.,kodnjemačkogizdavačaSuhrkamp.UsvomPolitičko-psihologijskom pokušaju,kakogla-



sipodnaslovknjige,Sloterdijkanalizirapovi-jestzapadnekulturesaspektagnjeva.Njego-vajesredišnjatezadasurevolucionarni,re-voltskiisubverzivninagonionikojizapravostvarajuioblikujupovijest.SloterdijkpočinjesIlijadom, kojutumačikaotragičnuposljedi-cugnjevaAhileja,aupravoprviretciHome-rovadjelaslužeizanaslovknjige.NjemačkiZorn bi se, uz gnjev, mogao prevesti i kaosrdžba,bijes, ljutnja, itd.PremaSloterdijku,osvetničkinagonignjevnihonisukojistvara-juvrijeme,odnosnopovijest,itonanačindagnjev potlačenih stvara »institucije gnjeva«koje skupljaju, kolektiviraju i organizirajuosjećaje koji bi inače ostali neartikulirani inesposobniusmislupostizanjacilja.VišenijekaokodHeideggerasmrt takojastvaravre-menitost,negosutonagonignjevnih.UtomkontekstuSloterdijkkritizirapsihoanalitičkoučenje o Erosu iThanatosu, nadomještajućigagrčkimterminomThymós,kojisvojefilo-zofskoobjašnjenjedobiva joškodPlatonaudijaloguTimej.ZaPlatona,tojeonajdiodušekojiobuhvaćaponos,ogorčenje,sramiželjuzapriznanjem,aupravotakvekonotacijeimaiSloterdijkovaupotrebaterminaZorn,odno-sno gnjeva.Upravo pomoću te konstelacije,Sloterdijkopisujevelike»institucijegnjeva«uzapadnojpovijesti.Židovstvo,kršćanstvoiislam,kaotrinajvećemonoteističnereligije,Sloterdijk pritom uspoređuje s ideologijamagnjeva prosvjetiteljstva, naime kultom slo-bodeFrancuskerevolucije,kojijeukrajnjojkonzekvencijidoveodoničegadrugognegodoizumagiljotineiNapoleonovihratova,dok20.stoljećeSloterdijknaziva»stoljećemek-strema«,ukojeminstitucijegnjevapredstav-ljajukomunizaminacionalsocijalizam.Koliko god da je Sloterdijkovo iščitivanjeopreke Erosa i Thanatosa podložno kritici,barem u smislu previđanja činjenice da jeupravo Freud Thanatos pod imenom Tode-strieb (budućidaonu svojimdjelimaninajednommjestu nije upotrijebio grčki terminza oznaku nagona prema smrti) razumio nesamokaodestruktivanvećkaonagonkojiuspojusErosom(kodFreudasuErosiTode-strieb neodvojivi) »proizvodi«, jednako kaoštomoć kodFoucaulta više nije razumljenatekkaoopresivnavećikaoproizvodnasna-ga, što često dovodi upravo do onoga štoSloterdijkpodrazumijevapodgnjevom,Zorn und Zeitdobrojeupozorenjesvimpokretimagnjeva(bilodaseradilooZapatistima,mla-dimanarhistima,pobunjenojmladežiuFran-cuskoj,ilipakženamauIndiji)dasuupravoonionajključnifaktorzaoblikovanjepovije-sti,ali–štojevjerojatnonajvažnijaSloterdi-jkovaporuka–daudanašnjemsvijetunepo-stoji»sabiralište«gnjeva,odnosnodasusvitipokretinepovezaniitimeunaprijedvećuda-

lekološijempoložajuodpovezanelogikeka-pitala.Štetajedathymóstokomcijeleknjigezapravonedobivaegzaktnoobjašnjenje,većostajehajdegerijanskipojamštogajemogućetumačitina različitenačine,a svakiodnjih,kaoštotopokazujuimnogaiščitavanjaBit-ka i vremena, čestozavršavaumistifikaciji.Naime,Zorn und Zeitnedajenamjasnudefi-nicijugnjevakojabieksplicirala,jeliključnitermin Sloterdijkove naprosto nagon, afekt,energija, umna tvorevina, ilimožda sve za-jedno.UtomsesmisluPlatonovoodređenjeizTimeja,gotovoparadoksalno(budućidaseradiodijelu»duše«,kojajekaotakvaizašlaizopticajadiskursamoderne,aposebicepost-moderne) idalječininajegzaktnijim,budućidaobuhvaćaširokdijapazonosjećajakojisumeđusobnouvjetovaniineodvojivi.Upravojetajkonglomerat,premdasenaprvikorakmožečinitikaonepovezannizosjeća-ja,uzrokgnjeva,amanifestacijutakvagnjevamoglismovidjetiufrancuskoj»Oktobarskojpobuni«,kadasumladići izpredgrađaupra-vozbogpočetneželjezapriznanjemisramazbogšikaniranjaizapostavljanjapočeliosje-ćati ogorčenje koje se na kraju pretvorilo uponosdaživeupravoupredgrađima,aneusredištimakapitalističkogsustava(četiriosje-ćajaprisutnauPlatonovuodređenjuTimeja).Nažalost, Sloterdijkovo tumačenje tih doga-đaja–unatočpriznanjukojemožemoiščitatiizmeđu redaka – na kraju nije puno drukči-je od vladajućih interpretacija. On, dakako,kritizira Sarkozya i francusku unutrašnjupolitiku, no, pozivanjem na Enzensbergerai njegov koncept građanskog rata, pobunuobespravljenihnakrajutumačikaopukuma-nifestacijunasilja iagresije,čimeimplicitnopristajeupravonateorijuštojujenapočetkuknjigekritizirao,a to jeFreudovTodestrieb,odnosnonagondestrukcijeiautodestrukcije.Gnjevbi u tomkontekstu bio pozitivan ter-minkojiobjedinjujeErosiThanatos,a»Ok-tobarska pobuna« ne bi bila tek besmislenadestrukcija, već simptom globalnog stanja isjemepotencijalneglobalnepobune,kaoštosutousvojimnapisimatijekomtihdogađajavidjeliBalibar,BadiouiNegri. Ipak,Sloter-dijkova interpretacija korisna je utoliko štognjevu mladih ljudi suprotstavlja opomenui ukazuje na besmislenost gnjeva koji se nekaniineuspijevakolektivirati,sabratiiorga-niziratiusmislunekogglobalnogznačaja.Utomsmislu,njegovasekritikamožetumačitii funkcionirakaonekavrst»obiteljskekriti-ke«,kojakrećeodonognačeladasečlanoviobiteljimogumeđusobnožešćekritiziratiodonihkojisenalazeizvanobitelji.Vjerojatno najintrigantniji dio Sloterdijkoveknjige predstavlja posljednje poglavlje podnazivom»Rasipanjegnjevauerisredine«.U



njemu Sloterdijk započinje s »jakom« tvrd-njomdasmoušliueruukojojvišenepostojisabiralištegnjevasasvjetskomperspektivom.Za razliku od koncepta ‘mnoštva’, koji suImperijem,kaoinastavkomtogbestselera,udiskursnovijefilozofijepolitikeponovouveliHardtiNegri,Sloterdijknevjerujedaumre-živanjesvijetaputemnovihmedijadoprinosiorganiziranjualternativeinovemoći.Premanjemu,višeneživimou»dobuekstrema«(ukojemsuvladaliveliki»sustavi«):zajednosHeideggerom,Sloterdijktvrdidasmouroniliuosrednjost,odnosnodabiti ibiti-u-sredinidanasznačijednoteisto.Tose,dakako,od-nosi inaulogu ljevice idesniceusuvreme-nomdruštvu–jer,kaoštoznamo,međunjimagotovodavišenemabitnerazlike.Obilježjejevremenaupravogubitakfunkcijeivažnostisimboličkih instituta,kojisuseuposljednjadva stoljećapunakonflikatabrinuli zapoli-tičkosabiranjeitransformiranjedisidentskihenergija(bilodaseradiloopartijama,stran-kama,pokretima ili, naprosto, teorijama).Utakvomdobudolaziidogubitkailuzija,ailu-stracijuzatoSloterdijknalaziuanalizipost-komunističkogstanjauAlbaniji.Posljednji dio Sloterdijkove knjige intrigan-tan je stoga jer se po prvi puta jedan oblikkapitalizma,poznatijiipodimenom»pirami-dalneigre«,uspoređujeslogikomifunkcio-niranjemkapitalizmaopćenito.Paradoksjeutomedaupravotuvrstubogaćenja ivaranjaljudi, kapitalizam sàm nastoji zabraniti. Po-čevšisvojuanalizusRumunjskom,ukojojjenakonubojstvadiktatoraCeauşescuagodine1989.zavladalagroznicaulagačkihsistema,aopisujućiizačetaktihsustavazaprijevaruštoih jemeđuprvima lansiraoCharlesPonzi uBostonu1919.,SloterdijksenajvišefokusiranaAlbaniju.Tvrdeći da u poučnemomente»desovjetizacije«spadatodasuupravonaj-siromašnije zemljeEuropepostale najvećimlaboratorijem za postmoderni prevarantskikapitalizam, Sloterdijk ukazuje na činjenicudaježeljaipohlepazanovcem(kojanijebilaprisutna u komunističkoj Albaniji) dovelado građanskog rata, a gotovo i do urušava-nja cijele države. Ono što taj dio Sloterdij-kove analize čini novimnapodručjukritikeglobalnog i kasnog kapitalizma sastoji se unjegovoj usporedbi regularnog kapitalizmaiprevarantskogkapitalizma.Ponjemu, i je-danidrugizapravosuisti,budućisenemožeporeći činjenicada je fenomennezarađenogdobitka (prihodabez rada) i kod regularnogkapitalizmanavisokojcijeni,doksekodobamodelaradiosistemimarastabaziranimanakreditu.Onoštojeintrigantnoutojuspored-bijestSloterdijkovuviddajezaobamodela,dakle, zakapitalizamopćenito, kolaps inhe-rentan, odnosno da se kapitalizam održava

upravostalnimurušavanjemsistema.U tomkontekstu, premda ga u svojoj knjizi navo-di tek sporadično, Sloterdijk nije daleko odpoznate tvrdnje Slavoja Žižeka da možemozamisliti sve,pačak ikraj svijeta,alidanemožemozamislitikrajkapitalizma.OnopočemuseSloterdijkrazlikujeodspo-menutog Žižeka jest njegovo ukazivanjena postkapitalističko stanje. On, doduše, nenudinekualternativu,aliupozorava i seciraupravo stanje u kojem ne postoji više onoutopijsko,odnosnonekazamisaostanjakojebidošlonakonkapitalizma.Sloterdijkpritomnavodi i svoju dugogodišnju preokupacijusolarnom energijom, pri čemu naglašuje dačak niti pobornici novih izvora energije nepomišljaju na te izvore kao na alternativupostojećem sustavu privrede, već ih u su-štini shvaćaju kao nužni nastavak istoga. Urazmatranjubudućnostistanjaukojemvladadisperzija gnjeva,Sloterdijk se na kraju po-svećuje gorućem i nezaobilaznomproblemudanašnjice: radikalnom i političkom islamu.Naime, nakon »doba ekstrema«, upravo sepolitičkiislam(poslijekomunizma,nacional-socijalizma,itd.)nametnuokaonoviinajve-ći neprijatelj kapitalizma. Najvažniji razlogza neizbježno rastuću dramatiku političkogislama Sloterdijk nalazi u demografskoj di-namici njegova regrutacijskog polja. Navo-dećiprimjerdanskihkarikaturaMuhamedauveljači 2006., Sloterdijk uočava da političkiislamimaširokoregrutacijskopoljekojese,jednakokaoifrancuskinemiri,uglavnomširina mlade muškarce. Osnovna Sloterdijkovabrigasastojiseupitanjuhoćeliseislamistič-kipokretpretvoritiu jedanreligiozniready-made, koji bi bio izvrstan zamobilizacijskesvrhe,ilićesenametnutikaodugoočekivanaalternativakapitalizmuiamerikanizmu.Dajenjegov strah utemeljen, potvrđuje činjenicadasepučanstvoislamskogsvijetaodurokuod100godina(1900.–2000.)povećalosa150milijunana1.2milijardu,automsmislupo-litičkiislam–zarazlikuodZapadainjegovetehnologije–na raspolaganju ima jednoza-strašujuće»oružjepučanstva«.Zaključujući da politički islam – premda senadaje kao najveća alternativa postojećemsvjetskom poretku – zasigurno nije nasta-vakpozitivnihidejakomunizma,Sloterdijkisamuknjiguzaključujepopriličnopesimistič-no.Naime,gnjevjeraspršen,aponovnoute-meljenjejednoghumanističkogiliposthuma-nističkoggnjevamoguće je samouzvisokucijenu–naime,gnjev,kolikogodSloterdijko-vadefinicijamoglazvučatitako,nijeapstrak-taniuvijekseodvijananekomkonkretnompolju. Stoga Sloterdijk i kaže da se velikapolitikadešavasamoumodusuvježbanjabi-lansi.»Vježbatibilansu«,zaSloterdijkaznači



»izbjeći svaki ratkojinijenužan,neprovo-cirati nikog suvišnog. To, također, znači neizgubiti trku s entropijskimprocesima, prijesvegarazaranjemokolišaidemoralizacijom.Tomupripadainaučitiseuvijekgledatioči-madrugih«.Riječ‘vježba’,kaoštonasamomkrajukažeSloterdijk,nebismjelanavestinakrivitrag,jerseuvijekvježbauokolnostimaozbiljnogslučaja,kojineostavljaprostorzamogućnosti.

Srećko Horvat

Recenzije i prikazi - hrfd.hr filemodela održivog razvoja i ekološke moderni-zacije u političkoj...

Documents

Transcript of Recenzije i prikazi - hrfd.hr filemodela održivog razvoja i ekološke moderni-zacije u političkoj...