Recenzije i prikazi

Damir Barbarić i Petar Šegedin (prir.)

Platonov nauk o duši

Demetra,Zagreb2011.

Knjigasabiredevetradovaizloženihnaisto-imenomsimpozijuuOrebićuusvibnju2009.uorganizacijiOdjelazafilozofijuMaticehr-vatskeiutolikojesvojevrstansljedbenikknji-geS ove strane beskonačnosti: Filozofiranje i more.OdmahsemorarećidasuautorivećineradovaiinačeprvenstvenoposvećenistudijuPlatonovefilozofijetedazbornikkvalitetomodskačeodvećinesličnih izdanjakojapratesimpozije.Usvakomslučajubitićenezaobi-laznaliteraturazasvekojićeseubudućekodnashtjetidatiustudijPlatona.Toprvenstvenovrijedizabriljantne radovePetraŠegedina iIgoraMikecina,kojisusvakakozaslužilidaih se ovdje izdvoji. Potonji predstavlja izu-zetno obuhvatnu i sistematsku studiju kojabilakomoglačinitiizasebansvezakdanijepisanatakosažetimstilom.Iinačesuradovivrlo gusto pisani, bez puno praznog hoda iopćihmjesta,negosautentičnomnamjeromda seodređenapodručja istraže i originalnoprotumače.Stoga ćemoovdje samoukratkoizložitiosnovnustrukturusvakog.Ozren Žunec, »Bitak i Duša«: Kako dušamože istovremeno biti i počelo postojanja(kao srodna s idejama,Fedon) i počelo po-stajanja (kao samokretno počelo kretanja,Fedar)?Kakoseduša, jednomizlaganakaonajsličnijaonomeštovazdaostaje sebi isto,drugiputpokazujekaousebitolikoprotivnadasekaopočeločakudvajanadobruizlu?Imanentna paradoksalnost duše proturječiprincipu neproturječja. Ali duši kao poče-lu nemože prethoditi logika, kao ni umu unjojlogičkium.Odušisestogamoragovo-ritimitom.Nemogućnostlogičkograzmatra-njaduše,togpočelapostajanjaipropadanja,navodi Platona na bijeg u logose. Oni nisunikakva najpostojanija počela, već uvijeknekepretpostavke,putemkojihsenapreduje

uvjetno,nebilisedošlodonečegdovoljnog.Paradoksdušeunašemnačinumišljenja jošuvijeknemožemorazriješiti.JanCiglenečki, »‘Dušemirišu naHad’: on-tološkepretpostavkeranogrčkeeshatologijeiPlatonovopoimanjebesmrtnostidušeuFedo­nu«:Specifičanodnosbićakaopodijeljenognavidljivoinevidljivotesmrti,drugimriječi-maodnosontologijeieshatologije,naslijeđenjekaoosnovnastrukturaFedonaodPlatono-vihprethodnika.Dabismosenjimapribližilinužno jeosloboditisenaslijeđaAristotelovefilozofije prirode, krozkoju ih čitamo. Izla-ganjemontološkihieshatološkihnaučavanjaMilećana,ParmenidaiEmpedoklapokazanojekakoimjezajedničkorazumijevanjemani-festnogsvijetakaonebivstvenogismrtikaosjedinjenja s istinskim bićem. Fedon govo-romo filozofijikaosmrtiprije samesmrti iovojkaokatarzinasljedujeoveodnose.IvanStublić,»Sljepoćadušeikretanjeupro-blemu‘drugeplovidbe’«:Kodsljepoćeduše,opasnostodkojetjeraSokratanadruguplo-vidbu,radiseoneostvarivanjudušiprimjere-nakretanja.Prividkojitadavladaudušioči-tujeseusvometičkomispoznajnomaspektu.Kao briga oko ugode, život u svakodnevicipokazujesekaomijenjanjeugodezaugoduiprividnevrlinezaprividnuvrlinu,štojepukakalkulacija i trgovina, dakle neko prividno,stagnirajućekretanje.Uodnosunanj,dušafi-lozofa,kojisemnoštvuvećzaživotapričinjamrtav,stremijedinoonomdobromkaosvrsi,ionspoznajućinemijenjaistozaisto,većvršipreokret.Spoznajni je aspekt tuzamjenjiva-njesebe-nadilazećeprirodesuncakaoparadi-gmenajvišeg preokretanja statičnom slikompomrčenog sunca.Tu se zbiva zaustavljanjeautentičnog kretanja duše kao preokretanjavezivanjem uz neku odluku ili mnijenje, tj.slikenapećinskomzidu,aneuzonouistinudobro.Viddušejenjenopreokrećućekretanjekao autentično kretanje imirovanje ujedno.Ostajanjeutamnicinatemeljuispravnogsudaoonomdobrominajboljemkrunskijedokazupravo takvapreokretanjaSokratovedušeusvakom trenutku.Time jeonoprisutnioonodobrosamoiobjedinioživotismrtunajvećojživotnostiimoćividasvojeduše.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA123God.31(2011)Sv.3(685–697)

Recenzijeiprikazi686

PetarŠegedin,»DušaipolisuPoliteji«:OnoučemuneštopostižesvojedobroPlatonmi-sli pod imenom vrline, a vrlina pravednostipokazujemusekaopotpunostživotasamog.Počelopostankapolisa,nedostatnostpojedin-cazazadovoljenjebiološkepotrebeodržanja,ozbiljujesekaomnoštvozajednice,poštojepočeluimanentnogibanjepostajanjačovjekauvlastitudostatnost.Polisseuspostavljakaocjelina samoupravljanja i autonomije znanjai utoliko zbilja duše. Pravednost se pritompokazujekaocjelokupnavrlinajeromoguću-jući svakividdušeu svojojvrlini činidušutime što ona jest: sklad autonomne cjeline.Polissekaoraščlanjenupotpunjujeputemtristaležakaomomentapočela.Upojedincusepravednostutjelovljujeuvijekkaozbiljaspe-cifičnenaraviučinjenjusvojega.Takojeje-dinstvenom zbivanju pravednosti imanentnobogatstvospecifičnerazlike,ajedinstvodije-laicjelinejeorgansko.Nemoćdušedasebiprimjerenobudekaopojedinačnadušasamaprevladavaupravednosti polisa.Duše istin-skidakleninemaakonekao istinskezbiljepravednogpolisa,štozaPlatoneneznačidajeimorabitikaotakve.Radzavršavaosvrta-njemnatemuokretadržavništvaufilozofijuiliobratnoipitanjemopodudarnostiunutraš-njeg samokretanjaduše sumskomdijalekti-komuzrokujućeprisutnostiidejekaoistineibitkabića.DavorLjubimir,»Okretduše«:Preokretkoz-mičke duše k neskladu, izložen u mitu uPolitikosu, nameće nužnost odgoja koji bibiopreokretanjecjelinedušeifilozofijekaopreokretaduše»iznoćnognekogdanauonajistinski«.Dokpožudnividdušemahnitaupo-trazizanasladomiubijeguodsmrtnosti,ara-zumskižudi,takođerizstraha,zaumirenjemu svjetlu postojanih slika, srčani vid dušeokrećeobatavidapremaonomštojesuprot-nonjihovojprvotnojusmjerenosti.Upravosekrozsrčanošćuvođenupaideauobaovavidadušeotimajutojodvećsmrtničkojtežnjipasemišljenjeokrećeonomprožetomzbunjujućimnemirom,odčegajeprvotnobilopobjeglo,ažuđenjeumomvođenojpokretljivostiinjenojskladom imjerom ispunjenojnasladi.Upra-voupreokretanjudušefilozofaodpećinskihslika k motrenju istine, a potom ponovo konome od čega je bila pobjegla, djelatno jesamoonodobro.Kopernikanskinovovjekov-niokretdušeuvodinasuprottomenovupara-digmu,ukojojmidanasživimo.BerislavPodrug,»Kretanjeduše«:SveodušiubitnomejeuPlatonaizrečenomitom.Pra-uzrokom kozmičkog prevrata, ugroženosti ipotresenosti opisanih uDržavniku i Zakoni­ma,onojetjelesno.Nokakostojisiskonomkaotičneprauzgibanostiudnusvegpostalog?Je li toduša, iliovokretanjepostoji iviše i

ranijeodsameduše?Upitno jeotklanjaju liseovapitanjaukazivanjemnamitskikarakterprikaza postanka kozmosa uTimeju.Čovje-kujeuvijekiznovanužanspomennamjeru,prauzor koji daje da uopće može iz kaosabiti proizveden red.Stogamu jedanviddabiustanoviobroj ipromišljaoovremenu,tesluh koji zamjećuje ritam i harmoniju dušesvega.Samoiskustvosvijetasamogtrebapakshvatiti kao jedan unutarnji zbor koji se iz-vršavakrozjednučistuustitranost.Ulogosuje oprisutnjen ritam samih stvari. Ritam jeprakretanjeukojemsesklapajutekrozlogosobjavljuju temeljni praodnosi stvari. On jejedna iskonska okovanost, i utoliko osloba-đanje kojim čovjek stupa u opću zakonitostskladnogporetka.Unjemujeprisutnojednotemeljnoodrješenjespram totaliteta.Daljnjebipitanjebilapovijesnanaravsamogritma.IgorMikecin: »Sustav duše«: Život za Pla-tona nije tek jedan vid bitka, nego njegovabit.Svasujesućaživa,bilopovlastitojduši,bilopodušisvega.Dušaseodržavauistotisasamom sobom postajanjem u jestvo.U njojsu prisutne sve tri matematičke sredine pajesposobnasveodmjeravati.Odnosikretnjakrugaonogistogikrugaonogdrugoguduši,kaoiodnosikretanjarazabirućeginerazabi-rućihdijelovadušeodređujusvakretanja.Svakoja jesuuistinu se i kreću i stoje.Ono svemožebitiiliupredkozmičkomstanjuneredailiustanjuredatj.kozmosa,auovomustanjuiliskladnogaredailineskladnogareda.Dušasvegajenepropadljiva,baškaoitijelosvega,arazriješitisemožesamoredsvegatj.svijet.Isamanuždajeduševnopočelo,anetjelesno.Umudušisvegamožepribivati,aliinemora.Kaounutrašnjasredinaonihkrajnjih,kaoonoumjereno,dušaprovodibitnomjerenje,dakleograničavanje onog bezgraničnog. Kretanjedušedovršavaseukretanjukaodemonskomprebacivanjukonomprvotnomsamom.Sva-kapojedinaduševnamoćrazabiranjasvodisenaoblikeduševnogkretanja.Poštodušagra-nicusvogsebesamouzrokovanjanemanigdjeizvansebe,većse tagranica rađaunjenomsebeograničavanju, duša mora uvijek sebesamunadilaziti.Ljudskadušajedinaimamoćdabudeslobodnailiropska,pričemuslobodaizsebeneisključujenuždu.Iustanjuodsut-nostiumaudušisvijetaljudskojjedušimo-gućestećium.Franci Zore, »Duša kao muzika. FilozofijakaomuzikaimythosuPlatonovuobjašnjenjudušeinjezinaoblikovanja«:Umousikespa-dajuilogosi,kojimogubitiistinitiilažni,adjecuimladežtrebavremenskiprijeodgajatiulažnima,tj.umythosu.Ovajseprilagođavamoćipojedinedušedaprimiistinuuvećojilimanjojmjeri.Činisestogadajedušaprijem-čivija zamuzičkimythos negoza filozofiju.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA123God.31(2011)Sv.3(685–697)

Recenzijeiprikazi687

Drugaplovidbahoćerećidajesvakifilozofij-ski logos istinito-lažnimythos.Mousike nijestvareisthesis,većonog lijepogsamog,kaonoetičkog.Damir Barbarić, »Utjelovljenje«: Fedar jesvjedočanstvo bitno novog pojma duše kaostalne inesustajućesilebivanja ibitka,Pla-tonov povratak »prirodoslovnoj« spekulacijinapuštenojuFedonu.Dušajenajdubljanaravsad ponovo otkrivene prirode. Do takve sespoznajevišenemožedoćilogosom,pasenineizlažebitduše,većnjenafysis,daklenjenadjelaitrpnje.Zadaćajemitastogaizlaganjeobuhvatne, uvijek samo vjerojatne vremen-skeinadvremenske,prostorneinadprostornepovijesnebitnecjelineživota,štoznačiduše.Duša se više ne shvaća kao nikakvo nešto,već kao moć i napetost sile, započinjanje,kretanjeizsebesamanaprosto.Onajejednovišestrukosloženodinamičko jedinstvo,kaoštovidimo i izmitauFedru.Krilatostdušemora se shvatiti kaomoć u sebi bitno dvo-smjernogkretanja,kakouzdizanjailebdećegkruženja, tako i padanja, tumaranja i propa-danja. Ljudski je život na zemlji svaki puttekjednaodmnogihprivremenihsekvenciuuvijeknovomživotu sveukupneduše.Životnemanipočetkanikraja,asvakojerađanjeteknovoutjelovljenje.Učemujeondauzrokpadaduše?Onsnalazinekedušezavrijemenebeske ophodnje kad se hrane motrenjemistinitog bića. Tada ostanu bez krila i poči-njupropadatiurođenjeuzemaljskomtijelu.Uzroktomeostaojemeđutimumitujedvainagovješten.

Vanja Brkljač

Marina Biti, Danijela Marot Kiš

Poetika umaOsvajanje, propitivanje i spašava-nje značenja

Hrvatskasveučilišnanaklada,IzdavačkicentarRijeka,Zagreb–Rijeka2008.

Ukratko,nasamompočetkuprikaza,uknjiziPoetika uma riječ je o poimanju jezika kaosvijeta, odnosno aforističkom rečenicom sa-mihautorica:»Našajestvarnostiznassamihkreirana«(str.72).Ilikaoštoglasiijednaodposljednjihrečenicateknjige:

»Sonustranupoetike umakojumožemorazabratiizjezičneaizširediskursnemijeneiščitavasetakoinazočnostimplicitnepoetike tijelakojasvojudugočekanu pažnju neslučajno zadobiva upravo u vre-menukojeidentificiranužnostrelacijskog,pluriper-spektivnoga pristupa i integrativnih obzira u zoniznanjapolučenih iz rastućegasenzibilitetadruštvazavrijednostibioetičkogpredznaka.«

A pritom posljednja bilješka knjigePoetika uma navodi kako istaknuti, kurzivirani atri-butipripadajudefinicijibioetikeuodređenjuAnte Čovića (Etika i bioetika. Razmišljanje na pragu bioetičke epohe, Zagreb 2004.),čimese timenaposljednjimstranicamaoveiznimne knjige kognitivna semantika širi ipremabioetičkimsferama.Tonaročitopoka-zujetrećacjelinaknjigepodnaslovomSpaša­vanje značenja ili etičke implikacije istisnuta glasasobziromdanaglašavanjetijelavodiipropitivanju invaliditeta, njegovih posljedi-cazakonstruiranjeznačenja,ačimesebavi disability studies.Takonpr.bioetičkapitanjavezanauzuvjetovanostjezikatjelesnimhen-dikepom autorice pokazuju interpretacijomfilma Život je more Alejandra Amenábara,snimljenompremastvarnomživotu tetraple-gičaraRamónaSampedrakojije12.siječnja1988.nakon29godinaštojeproveoustanjutjelesneobamrlostiostvariokonačnopravonavlastitusmrt(eutanaziju),aštojeučiniopredvideokamerom.Kamerajetakosnimilaitre-nutaknjegovaispijanjacijankalijeveotopinekrozslamku,kaoisamusmrt.Nokrenimodopočetnogadijelaknjigekojaje koncipirana trijadno.Tako je prva cjelinaoznačena naslovom »Osvajanje značenjatransgresijskom logikom otjelovljena uma«,kojuondačinipetpodcjelina,akojenassvezajedno uvode u kognitivnu semantiku, uproučavanje kognitivnih momenata koji susvojevrsnipreddiskursnigeneratori.Dakako,taprvacjelinapokazujeda jeglavni interesknjige značenje jezičnih znakova, odnosno,kakosuipodnaslovnoMarinaBitiiDanijelaMarotKišodredile–Osvajanje, propitivanje i spašavanje značenja,sobziromdaanalizirajuutjecajljudskogatijelaiosjetilauoblikovanjesemantike jezičnih izraza.Dakle,knjigaPo­etika umapokazujeutjecajtijelanaspoznajniproces,odnosnonaprocesstvaranjaznačenja.Tijelosetimeočitujekaonajvažnijielementuspoznajomčinu,sobziromnatemeljnupo-veznicuizmeđutijelaiuma,otjelesnostispo-znaje,o tjelesnosti razuma. Odnosno, riječi-maautorica:»(…)tijelojenašeprvoutočišteidentiteta«;kroz tijelo»uspostavljamosvojeprimarnoja«(str.25).Kao što je navedeno u poglavlju »Od tjele-snih pretpostavki kognicije prema diskursu:‘pred’-diskursni momenti« te prve cjeline,knjiga Poetika uma polazi od filozofsko-

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA123God.31(2011)Sv.3(685–697)

Recenzijeiprikazi688

lingvističke studijeMarka Johnsona iGeor-gea Lakoffa (njihove knjige Metaphors We Live By, 1980) koji problemima spoznaje iracionalnosti, značenja i jezikapristupaju izperspektive ljudske tjelesnosti, naglašavaju-ćiposebiceemocionalne i imaginativnemo-mente.Naime,GeorgeLakofftvrdidameta-fora nikakonije samo lingvistička aktivnostveć i kognitivna. Tako suprotno lingvistič-kimmodelimakojimetaforupromatrajukaoisključivojezičnutvorevinu,kognitivističko-konceptualističke teorije usredotočuju se nafigurativnuuporabujezikatepropitujuodnosjezika imisli iz teperspektive.Timpostup-kom»putting thebodyback into themind«radi se o negaciji kartezijanskoga, dualnogabića,podvojenostiumaitijela.Odnosno,kaoštojezabilježioEdwardO.WilsonuPomire­nju: jedinstvenost znanjadasudoslovnosvisuvremeniznanstveniciifilozofikojisebavenavedenimpodručjem složili da je um, kojiobuhvaćasvjesnostiracionalneprocese,mo-zaknadjelu, i timesuodbaciliDescartesovdualizamum–tijelokoji jeu Meditacijamazaključio da »božanskom voljom um možepostojatibeztijela,atijelobezuma«.Dakle,način na koji spoznajemonpr. prostor i vri-jeme, kako to pokazuju teoretičarimetaforeLakoff i Johnson, prilično je složen zbognjihove apstraktne prirode te ih spoznajemou konkretiziranomobliku; uostalom, upravonatajnačinnastajumetaforetipaVrijeme je novac. Takoprimjericeidihotomijeproizlazeiztijela,odnosnoautoričinimriječima:

»Dihotomijeneegzistirajusameposebi,većpro-izlaze iz konfliktnosti ljudskoga položaja koji seznačenjskireflektiranajezikipodvrgavagalogicisuprotnihsilnicakojimajeoznačenosamoljudskopostojanje«(str.125).

Lakoffova i Johnsova teorija konceptualnemetaforeimetonimijeusredotočenaje,dakle,namentalneprikaze izvanjezične stvarnosti.UpravonanavedenomtragunastalajeondaiFauconnierovateorijamentalnihprostora.Nadalje, uz kognitivističko-konceptualistič-kipogledna jezikautorice seoslanjaju inaistraživanja iz područja neurobiologije kojapodupirutakvamotrišta.Radiseoistraživa-njimaneurologaAntoinaR.Damasia,čijasuistraživanjaizaključciodjelovanjuljudskogmozgadonijelapreokretusuvremenomistra-živanjuemocionalne inteligencije.Odnosno,njegovim riječima, »za proučavanje ljudskesvijestipotrebni su ipogled izvana ipoglediznutra«,kakojetoaforističkiiskazaouknji-ziOsjećaj zbivanja(Zagreb2005.).Takoau-toriceukratkoprikazujunjegovaistraživanjada sposobnostverbalizacijenijenužnipred-uvjetmišljenju,štojeDamasio(The Feeling of What Happens, SanDiego–NewYork–Lon-don2000.)potkrijepiokliničkimslučajevima

govornih poremećaja, a posebice globalneafazije.Naime,upravotimneuroznanstvenimistraživanjimaMarina Biti i DanijelaMarotKiš negiraju Sapir-Whorfovu hipotezu kojagovori o tome da jezik određuje stvarnost,odnosnopremanavedenojhipotezisamoonozaštopostojiizraz,postojiiustvarnosti.Dak-le,zaonoštonepostojiizraz,znači–premaspomenutojteoriji–ninepostoji.Nadalje,udrugojcjelinipodnaslovom»Pro-pitivanje značenja u jezično posredovanojdomenistilskihiestetskihučinaka«autoriceinterpretirajupojedinaknjiževnadjela,poka-zujućikakoseknjiževnostnedoživljavasamoumomnego,dakako,itijelom:takosetuna-laze iznimne interpretacije romana Ime ružei romana Otok prethodnoga dana UmbertaEca,nadalje, tu je iRobinson CrusoeDani-elaDefoea,Gospodin FoeJ.M.CoetzeeateHuxleyevOtok.Upravosvojiminterpretacij-skimmodelomMarinaBitiiDanijelaMarotKiš nude razmatranjeknjiževnogadjelakaokulturnečinjeniceajeziksetihdjelaproma-trakaomedijkrozkoji sekultura reflektira.Tako, recimo,autoriceuImenu ružeproma-trajuraspravuoopravdanostiisvrsismijehakaomanifestacijumentalneitjelesneugode;naime,taraspravaosmijehuponovopotenci-ratezuopodvojenostiljudskeegzistencijeiz-međutjelesnogaiduhovnoga,pasmijehkaoizrazugodezadobivadvostrukuperspektivu.Naime,usmislurazumskereakcijesmijehčo-vjeka,kaojedinuživotinjukojasesmije(Aris-totelovaatribucijaanimal ridens), izdvaja izživotinjskoga svijeta; ali u okviru tradicio-nalne domene tjelesnoga užitka smijehu seipak pripisuju konotacije nemoralnosti te seinterpretirakaoznakgrijeha.Tako je Jorge-ovaželjazaočuvanjemdogmekaogarancijestabilnostiljudskogadruštvametaforičkipri-kazanaunjegovimnastojanjimadasakrijeza-branjenuistinuudijeluAristoteleovePoetike posvećenesmijehu,komediji.StogadokFraVilimtijeloshvaćakaoinstrumentspoznaje,kao otjelovljenost ljudske spoznaje, Jorge,poput institucije crkvene inkvizicije, tijelopromatrasamokaoutočištegrijeha,odnosnokaomogućnostduhovnespoznaje.Završnacjelinaknjigenaslovljenaje»Spaša-vanjeznačenjailietičkeimplikacijeistisnutaglasa«,ariječje,kaoštosmovećuvodnospo-menuli,opoglavljukojeupozoravanaetičkudimenzijuizneseneproblematike.Takoporedtogaštosetacjelinazadržavanainvaliditetuitjelesnomhendikepu,autoricesebaveiopo-nirajućimsubjektimakojisupoprirodistanjahereticikojikaotjelesnabićasnosenegativneposljedicesvojihnastojanja.Utomsmisluau-toricetijelopromatrajukaofizičkientitetkojistojinacrtiposljednjegaotporasvimoblici-ma nasilja, mentalnih i fizičkih. Navedena

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA123God.31(2011)Sv.3(685–697)

Recenzijeiprikazi689

cjelinaotvara iprostorzasveonepovijesnenezabilježeneglasoveitijelakojimahereticidugujuvlastitozaživljavanje.Završno,svenavedenogovoriotomedaknji-gaPoetika umapredočujerazbijanjekanona,odnosno,kaoštosameautoricenavode–knji-ga Poetika uma lingvistiku dovodi do rubainterdisciplinarnoga iskorakagdjesumoraleposegnutizanekimekstralingvističkimmje-rilima,štojeineminovnočimsetijelouvlačiupitanjejezika.Takoseautoriceuuvodnomedijelu knjige pozivaju na knjiguRoberta deBeaugrandea(New Foundations for a Science of Text and Discourse,Norwood,NJ1997.)koja jebitnazadiskursnestudije, točnijezakritičku analizudiskursa, u kojoj spomenutiautor,međuostalim, ističepomak interesa sjezikakaoodstvarnostiartificijelnoodvojenaapstraktnaentitetapremanjegovojuporabnojdomeni gdje postaje predmetom multidisci-plinarnogaitransdisciplinarnogainteresa,npr.semiotike, etnografije, socijalne i kulturneantropologije, sociologije, socijalnepsiholo-gije,psiholingvistike,kognitivnepsihologije,teorije sistema, kibernetike, informacijskihznanosti itd. Naime, kognitivna znanost, sobziromnavlastitumultidisciplinarnost,ko-ristispoznajnedometebrojnihznanosti,npr.lingvistike, psihologije, filozofije, neurobio-logije,teorijeknjiževnosti,kulturneantropo-logijeitd.Završno,možemosamozaključitikakosena-vedenaknjiga,kojasebavisvjedočanstvimaulogetijelauformiranjuznačenja,možepro-matrati kaoprvaprimjena–naravno, što setičenašesredine–kognitivneznanostikojajekao odgovor na objektivističke teorije inici-ranasedamdesetihgodina20.stoljeća.Inače,kaoštojepoznato,zaostvarenjesustavnogapraćenja kognitivističke rasprave na našimprostorima zaslužni su filolozi Milena Žic-FuchsiMarioBrdar;takojenpr.MarioBrdarčlanuredništva/uređivačkogodboračasopisaAnnual Review of Cognitive Linguistics.I na samom kraju, parafrazirajmo autorice,Poetika uma otvara simptomska čitanja je-zičnihfenomenakojepromišljanjaonjihovojnaravi odvodi u pravcima u kojima opstojesvazamislivastanja–stanjaorganizma,sta-njasvijesti,stanjadruštva,stanjaduha–dak-le, stanja u kojima se kriju uzroci značenja.Knjiga takopokazujekakojemoćkognitiv-neteorijeutomedaupozoravanapoveznicemeđupoljimaizučavanjačijisepredmetiin-teresa–tijelo(biologija),psiha(psihologija),ideologija (sociologija), jezik (lingvistika;logika),poetika(teorijaknjiženosti;estetika),moral(etika)–međusobnoujedinjuju.Dakle,Poetika umapredočavasusretištekognitivnelingvistike i kritičke analize diskursa, a na-vedeno prožimanje autorice postavljaju kao

platformu za pokušaj sjedinjena lingvistikei književne teorije.Tako sediskursni studijiočituju kaomoguće susretište studija jezikaiknjiževnosti,apoznatojepak,sdruge,da-kako, oprečne strane, da interdisciplinarnostočitonajsporijeulaziusamufilologiju,dakle,u jezična i književna proučavanja. Riječ jeo interdisciplinarnosti kakvu zagovara npr.EdwardO.WilsonusvojojknjiziPomirenje:jedinstvenost znanja, gdje zahtijeva unifika-cijuznanjaizsvihpodručja–sjedinjenjepri-rodnih,društvenihihumanističkihznanosti,itona temeljunekolikoprirodnih zakona štobitrebalopojednostavitispoznavanjeljudskeprirode.A vrli novi akademizam, što potvr-đuje i vrhunaravni Bolonjski proces, vođenmetaforomVrijeme je novac,radiupravosu-protnonatome;narazjedinjavanjuznanja,alinaunifikacijitržišta.

Suzana Marjanić

Michel Foucault

Vladanje sobom i drugima: Predavanja na Collége de France (1982–1983)

IzdanjaAntibarbarus,Zagreb2010.

Postmodernistička filozofijaprečesto sedis-kvalificira kao površna analiza suvremeneepohe povijesti, a njezini protagonisti kaopotpune neznalice filozofske tradicije i sto-ljećima akumulirane mudrosti. Ne treba ninapominjati kako su takve ocjene potpunoneutemeljeneineopravdane;korigiranitran-skripti Foucaultovih predavanja iz 1982. i1983.godine,objavljeninahrvatskomjeziku2010.godinepodnaslovomVladanje sobom i drugima,svakakoćeiznijetinavidjelonji-hovuneutemeljenostineopravdanost.Naime,Foucaultseovdjeupuštauočiglednoerudit-skipoduhvatpomnogčitanjaantičkeknjižev-nosti i filozofije, čime direktno demonstriravlastito poznavanje povijesno-filozofijske‘dubine’.Ovojeknjigaoodnosupolitikeifi-lozofije,oidentitetufilozofijeiodruštvenimuvjetimapojavljivanjaistine,ilinajjednostav-nije rečeno, o pareziji. U deset dvodijelnihpredavanja održanih na katedri za ‘povijestmisaonih sustava’ u prva tri mjeseca 1983.godine Foucault iznosi različitemoduse an-tičke konceptualizacije filozofskog izricanjaistine.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA123God.31(2011)Sv.3(685–697)

Recenzijeiprikazi690

Prvo predavanje odudara od ostalih, budućidaseunjemunalazemetodološkenapomeneikomentarnaFoucaultuomiljenKantovtekst»Štojeprosvjetiteljstvo?«.OvdjeseFoucaultdistancira od metode povijesti mentaliteta imetodepovijestiprikazivanja,kakobisefo-kusiraonaonoštonaziva»iskustvenimžari-štima«.Njihčine:»…prvo,oblicimogućegznanja;drugo,normativnematriceponašanjazapojedince; i napokonvirtualni načini po-stojanjazamogućesubjekte.«(str.10)Prem-daupočetkunijesasvimjasno,kasnijeposta-jeočiglednodasupredavanjaorganizirana,umetodološkom smislu govoreći, genealoški.Predmet Foucaultovog interesa jest parezija(parrhesia),kojumožemoodreditikao»isti-niti diskurs u području politike« (str. 14).Metoda genealogije, neopterećena potragomzaduhomepohe, preciznimperiodizacijamaili pojednostavljujućim uzročno-posljedič-nimobjašnjenjima,Foucaultuomogućujedaadresira izdvojeni problem svoga vremena,postavljenodstranemarksizmaifrancuskogpoststrukturalizma,oodnosu filozofije ipo-litike.Istokaoštoseprijebaviofenomenomludila,bolesti,seksualnosti ikriminala,sadasvojupažnjuusmjeravanapitanjeangažmanailiozbiljenjafilozofije.Iako seFoucaultova rekonceptualizacija po-litikečestointerpretirakaoodmakodinstitu-cionalnih objašnjenja ka (ne)formalnim mi-kropraksama,štobiznačilodasucentrimoćisamoutjelovljenjeopćeraspodjelemoći,aneprimarnigeneratorproblema,Foucaultovdjeuvažava objektivnu društvenu stratifikacijui strukturalnu disproporciju u posjedova-njumoći, čime potkopava jedan od glavnihrazloga pozitivne recepcije vlastitog djela uSAD-u, a to je individualističko-voluntari-stičkimodel političkog djelovanja, usmjere-nog na reformaciju samoga sebe, a ne naobjektivne društvene institucije. Upravo jezatoovodjelovažno;onopodrivauvriježenuipojednostavljenuslikuFoucaultakaoautorakojizanemarujeobjektivnopostojeće,repre-sivnestruktureizvandomašajatransformaci-jesubjektivnihmikro-praksi.StatusfilozofijeFoucaultpočinjepromišljatikrozKantovoodređenjeprosvjetiteljstvakaoodnosa između pisca i čitateljstva u formijavnosti.U srazu sMendelssohnovim shva-ćanjemprosvjetiteljstva,Foucaultprepoznajerazliku između židovskog prosvjetiteljstva(haskale) i kršćanskog prosvjetiteljstva, tezaključuje kakoKant, pogotovo zato što nepišeopočetkuikrajuljudskepovijesti,pro-mišlja‘sada’i‘danas’.Filozofijakaodiskursmodernitetaispitujesadašnjostiuodnosunanjusepozicionira.Dotadajemodernostbilaantipodantike.SKantom, to longitudinalnoznačenjezamijenjenojevertikalnim,gdjese

diskursmodernostiodređujekrozmodernostsamu.ZatoFoucaultsmatrakakojeprosvje-titeljstvorazdobljekojeoznačavasamosebe,aFrancuskarevolucijaprocesozbiljenjapro-svjetiteljstva, odnosno povijesno-društvenogstanjakojekarakterizira:»…političkouređe-njekojeljudibirajuposvojojvoljiinekopo-litičkouređenjekojeizbjegavarat.«(str.26)DajeKantovimpitanjempogodiožicu,svje-dočičinjenicadapitanjeoprosvjetiteljstvuirevolucijidominiramodernomfilozofijomod19.stoljeća;također,Kantamožemosmatratitočkom račvanjamoderne filozofije na ana-litičkufilozofiju,fokusiranenauvjete istini-tosti,sjednestrane,iontologijusadašnjosti,aktualnostiilimodernosti,sdrugestrane,štobi bila kontinentalna filozofija. Foucault je,dakako,sklonijidrugojstruji.Kant o fazama društvenog razvoja govorikoristeći metaforu ljudskog odrastanja, od-nosnopojmovemaloljetnostiipunoljetnosti,pri čemuprosvjetiteljstvupripadauloga ini-cijatora prijelaza. Jedan element stanja ma-loljetnosti je podvrgavanje vlastitog razumatuđemautoritetu,dokizlazakizmaloljetnostisputavaju strah, poslušnost, lijenost i kuka-vičluk.Maloljetnostijesvojstvenaposlušnostiodsustvorazmišljanja,tepreklapanjeprivat-nog i javnog: »U punoljetnosti, odvajaju serazmišljanje ipokoravanje.Ističesepokora-vanjeuprivatnojupotrebi,aujavnojupotrebiističesepotpunaiposvemašnjaslobodaraz-mišljanja.«(str.40)NaovajnačinKantnudijedno‘negativno’određenjeprosvjetiteljstva;kad se društvo riješi ključnih svojstavama-loljetnosti,nastupaprosvjetiteljstvo:»Izlazitiizvan kritičkih granica i staviti se pod tuđiautoritet,tosudvijestraneprotivkojihKantustajeuKritici,odčeganassamprocesAu­fklärunga mora osloboditi.« (str. 34–35) Izovog razloga Foucault naglašava Kantovoodređenje prosvjetiteljstva kao kretanja bezcilja.Utakvojsituaciji,jedinauporišnatočkapostaje‘danas’.Modernakaostanjekontinu-iraneautotransformacijeodfilozofijeočekujepromišljanje epohe, no taj zadatak filozofijinijebiooduvijekpovjeren.Nadrugompredavanju počinje promišljanjepojma parezije. Identificirajući tri tematskedimenzije unutar vlastitog genealoškog pri-stupa,odanalizeoblikaistinitosti,prekoana-lizepostupakavladavine,doanalizepragma-tikesubjekatai tehnikasebe,Foucaultstupaudijalogsautorimakojisupisaliopareziji,kaoštosuPlaton,Euripid,Izokrat,Demosten,Polibije,Filodem,MarkoAurelije,MaksimizTira,Lukijan,Sv.IvanKrizostom,DorotejizGaze,Seneka iKvintilijan.Također, spomi-njeiPlutarhovopisdijalogaizmeđuPlatona,DionaiDionizauSirakuzinaSiciliji.Parezi-jasejavljaurazličitimoblicima,kaovrlina,

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA123God.31(2011)Sv.3(685–697)

Recenzijeiprikazi691

osobina, dužnost i tehnika, ali uvijek ozna-čava jedan osebujan način govora: »Jednood izvornihznačenjagrčke riječiparezija je‘rećisve’,alizapravomnogočešćeseprevodikaootvorenogovorenje,slobodagovoraitd.«(str.44)Foucaultnastojipokazatikakopare-zijanijeretoričkafigura,pedagoškosredstvo,demonstracija, ili metoda raspravljanja; onajeuskopovezanasučincimagovora istine iimplicirarizik,anajboljiprimjerpredstavljaizricanjeistinepredtiraninom:»Jedančovjekustajepredtiraninomikažemuistinu.«(str.52)Kao takva, ona se direktno razlikuje odperformativaizteorijegovornihčinovaJohnaAustina.Kroztreće,četvrto,petoidijelomšestopre-davanje,Foucaultraščlanjujeparezijukaodiopolitičkesfere.Tuizdvajatrielementapare-zije:»govoriti sve,govoriti istinito,govoritiotvoreno.« (str. 73) U drugom dijelu trećegpredavanja, Foucault komentira političkuegzistenciju Ijona.Budući damu ni otac nimajkanisuAtenjani,onnemožeprakticira-tipareziju.Učetvrtompredavanju,FoucaulturanjaupomnočitanjeEuripidovogIjona,tese referira na studije Georgesa Dumézila oApolonu,kakobiihprimijenionaEuripidovedrame.Upetompredavanju,FoucaultslijediPolibijevoshvaćanjepremakojemsudemo-kracijisvojstveniizegorijaiparezija,pričemubogovinemoguprakticiratipareziju:»Pare-zijajeljudskapraksa,tojeljudskopravo,tojeljudskirizik.«(str.141)PremaPolibiju,trisuvrsteparezije–politička,sudskaimoralna–isvetripostojeunutardruštvenezajednice:»Parezijajeneštočijemjestoodređujeijamčipoliteja.«(str.147)Nasuprottomu,FoucaultudrugimEuripidovimtekstovimapronalaziče-tiriznačenjaparezije,ukratkoprolazećikrozFeničanke, Hipolita, Bakhe i Orestu. Zak-ljučak je da parezija posjeduje četiri uvjeta,predočenačetverokutom.Tosu:demokracijakaoformalniuvjet,uzimanjeriječikaočinje-ničniuvjet, razboriti logoskaouvjet istine ihrabrostkaomoralniuvjet.Akonekiodovihuvjetanedostaje,nemanitiparezije,odnosnonastaje lošaparezija,okojojgovore IzokratiDemosten.Tojestanjekadabilotkomožegovoriti,paparezijastizgovaramišljenjeve-ćine,anesvoje,zaštomuhrabrostuopćenijepotrebna. Foucault ovdje otkriva paradoks:demokracijijepotrebnaparezija,alijetaistademokracijamožeuništiti:»Nemademokra-cije bez istinitoga govora, ali demokracijaprijetipostojanjuistinitogagovora.«(str.168)NapočetkušestogpredavanjaFoucaultana-liziraTukididov tekst o atenskom odlučiva-njuoulaskuuratsaSpartancima,Izokratovgovoromiru iPlutarhov tekstoPlatonunaSicilijanskomdvoru.Onidijele isteelemen-te: prizori se događaju u organiziranom po-

litičkomporetku,onoizrečenoseidentificirasagovornikom,govor imapolitičkiutjecaj iprisutnojepreuzimanjeodgovornostizaizre-čeno.Nakonovoga,FoucaultuvodiPlatonauargumentaciju,započinjućisGorgijom.KrozPlatona,Foucaultseodmičeodpolitičkeupotrebeparezije,tejeprikazujekaometoduutjecanjanadušu,ističućinjezinuvezusfilo-zofijom.AnalizomV.pisma,Foucaultsmatrakako zbog Sokratove sudbine Platon negiramogućnost prakticiranja parezije u javnompolitičkom životu, te je ograničava na sferufilozofije. PlatonovoVII. pismo, upitne au-tentičnosti,Foucaultčitakaoraspravuopo-litičkoj zadaći filozofije, sadržanu u odnosuSokrataiAlkibijada.Temapismaje»…podkojimuvjetimafilozofskidiskurzmožesusre-sti svoju stvarnost, potvrditi svoju stvarnostza sebe i druge?« (str. 208), čime Foucaultkonačnodolazidosuvremenetemezbiljnostifilozofije, centralne za marksistički diskursnjegova vremena. Tri su uvjeta ili ‘kruga’zbiljnosti filozofije. Prvi uvjet zbiljnosti je‘krugslušanja’,odnosnogrupaljudikojapri-hvaćafilozofskidiskurs.Drugiuvjetzbiljno-stijeprimjenafilozofijeupraksiizgrađivanjasamoga sebe; rad na sebi predstavlja ‘krugsamogasebe’.Trećiuvjetpolitičkezbiljnostifilozofiječinesavjeti,kaoštosuprimjerice,PlatonovisavjetiDionizusaSirakuze.Onisumjestospajanjapolitikeifilozofije.PrekopetaspekataspoznajekodPlatonaFoucaultdola-zidozaključkakakotrebadekonstruiratijazizmeđudeskriptivneinormativne,materijali-stičkeiidealističkefunkcijefilozofije,štojetipičnomarksističkapozicija.Na kraju ovog ciklusa predavanja, Foucaultrezimiraobrađene temeu trigrupe, a to su:mjestoistinitoggovora,odnosistineihrabro-sti, teproblemvladanjadušom.Svojpristupopisuje kao ontologiju diskursa. ZaključakpredavanjajesvojevrsnapoststrukturalističkavarijacijaMarxove jedanaeste teze o Feuer-bachu:»…bitifilozof, ikaofilozofzasebepotraživati monopol na pareziju, neće zna-čiti samo htjeti da se istinumože iskazivatiupodučavanju,udavanjusavjeta,udržanjugovora, već da se stvarno, u samomživotu,budečimbenikistine.«(str.290)Dakako,Fo-ucaultjepunoblaži;onnetražidafilozofijapostaneglavnifaktorpovijesnihkretanja,većtvrdi da autentično prakticiranje filozofije uslužbiistinesasobomdonosirizik.Filozofijanijesamoretoričkaartikulacijarealnogstanjastvarikojasemožeprakticiratibezozbiljnijihposljedicapovlastituegzistenciju,većživot-nosvjedočenjevlastitihstavovakojeuključu-jerizikihrabrost.Tojebilafilozofijauantici,itajidealFoucaultnastojiočuvati.Knjiga Vladanje sobom i drugima nijenami-jenjenaširokomkrugučitatelja,nijepopular-

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA123God.31(2011)Sv.3(685–697)

Recenzijeiprikazi692

nogstila,niti je reprezentativnazaFoucaul-tov opus. Pomno čitanje antičke filozofije iknjiževnosti uz eruditsko navođenje detaljasvakakopredstavljajuproblempričitanjutek-sta,štojeupotpunostirazumljivo,sobziromdasuupitanjutranskriptipredavanja,zapisižive riječi.Međutim,knjiga jehermeneutič-kivažnaza razumijevanješirokogdijapazo-na Foucaultovih interesa. Ona nudi uvid nesamouširinugenealoškemetodologije,negoiu jedankolosalnimisaoniprojektkojimseFoucaultbaviozadnjihgodinavlastitaživota.U kontekstu drugih ciklusa predavanja, kaoštosuRođenje biopolitike,Hermeneutika su­bjekta,Društvo se mora braniti iSigurnost, teritorij, stanovništvo,ovastudijapredstavljanezaobilazan segment Foucaultovog teorij-skogtestamenta.

Matko Sorić

Simon Critchley

Knjiga mrtvih filozofa

Prijevod:TončiValentićNakladaLjevak,Zagreb20l0.

Veći dio Critchleyeve knjige sastoji se odkronološkimredomporedanihzapisaosmr-ti190 filozofaodTalesadonašegvremena.Nagotovo35ostranicaautor,kojiinačemisliu okvirima zapadnog civilizacijskog kruga,uključuje ikineske, islamske, indijske te jošnekefilozofe(nekeodnjihteškobismomogliinazvatifilozofima)kojiutajkrugnepripa-daju. Interesantno je da je u knjigu uvrštenrazmjerno velik broj žena. Za neke od njihvećine od onih koji će ovu knjigu pročitativjerojatnonijeničula.Očitojeautoruizbo-rubiosubjektivanštomusobziromnatemuknjigenetrebamozamjeriti.Knjigajepisanakronološkim nizom, a u tom katalogu smrtipojedinih filozofa, činjenice se povezuju sanjihovim učenjima. Autor piše duhovito i,unatočtemi,čakizabavno.Critchleypolaziodpretpostavkedajedanasljudski život određen ne pukim strahom odsmrti, već užasom uništenja koji sve proži-ma.Kaomogućiodgovorna tajproblemondetektiradva,različitapokušajauaktualnimraspravama.Jedni»izlaz«nalazeunijekanjučinjenice smrti, prepuštanju zaboravu i go-milanjumaterijalnihdobara.Drugivjerujuumagičneoblikespasenjaiobećanjaobesmrt-

nostikojeimnudetradicionalnereligije,sek-te inewage.Svemu tomeCritchley suprot-stavlja»ideal filozofskesmrtikoja imamoćrazboritosti i trezvenosti.« Dakle, filozofijaimazadaćuoblikovatinasspramnaševlasti-tekonačnosti–doklegodsebojimosmrtimismoneslobodni.Nasuprotstraha,trebajunasvoditihrabrost,smirenostispokojnost.AutorsmatradanamutomeuzoritrebajubitiSokratiSeneka.Ciljmujeobjasnitiidealfilozofskesmrti,testogamoratematiziratiproblemekaoštosudugovječnost(zakojuspravomtvrdidasedanasuzdižekaodobrokojesenedovodiupitanje), tesmisao imogućnostpostojanjasreće.Pišesasviješćudajedanasteškobrani-tiideal.Kaoštojevećistaknuto,paradigma-tičnajefilozofskasmrtonaSokratova,kojajeopisanaučetiriPlatonovadijaloga.KlasičanfilozofskistavdasmrtnijeneštočegasetrebabojatiiznesenjeuObrani Sokratovoj.PremaSokratu,nesamoštosesmrtine tre-bamobojati,negopremanjojtrebamoobliko-vativlastiteživote.Toodređujeisampredmetfilozofije. Predmet njenog naučavanja nijeznanje (znanje je predmet sofistike), negomudrost. Kako vidimo uDržavi, naglašavaCritchley, filozofija nije samo epistemička,nego i erotička. Ona započinje »… propiti-vanjem izvjesnosti u carstvu znanja i kulti-viranjem ljubavi spram mudrosti.« (str. 19)Filozofski je život hod bez znanja, i stalnaneizvjesnost.Autorpodsjećanatodapostojičitav»nizpo-kretakojibinashtjeliuvjeritidajesmrtilu-zija,kojumožemonadvladatiodgovarajućimduhovnimpripremama.«Ontakvashvaćanjaodbacujetvrdećidajesmrtstvarnostkojutre-baprihvatiti,tedasvojživotmoramoustrojitispramtestvarnosti.Svrhusvojeknjigestogaonvidikaomemento mori,nasuprotpogub-nekarakteristikesuvremenogdruštvakojejenespremnosuočitisesčinjenicomneizbježnesmrti.CritchleyevosobnistavblizakjeEpi-kurovomkoji je smatrao da se ne treba bo-jatiboga,netrebasebrinutizbogsmrti(onanas se ništa, ne tiče – dok sam ja tu, nemasmrti, kad je smrt tu, nemamene), te da jeono što je uistinu dobro lako steći, te da jeono što je strašno lako pretrpjeti. Slično jeu sedamnaestom stoljećumislio iGassendi.Autor je svjestan mogućeg kontraargumen-ta,odnosnopitanjaštojesasmrćuonihkojevolimo?Onističedanasnjihovasmrtrazara,poništavasmisao.Autoroverecenzijedodaobi,natraguAristotelovihstavova,danemo-žemobiti ravnodušnipremavlastitoj smrti izbogonihkojiostajuposlijenas.Crichtleyseupisanjuknjigeodlučio,pouzorunaDioge-naLaertija iz III. stoljeća, na»doksografskiprikaz«,svjestandananekimmjestimatako-đernaginjeskandaloznosti.Izatakveodluke

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA123God.31(2011)Sv.3(685–697)

Recenzijeiprikazi693

stojiuvjerenjedajefilozofijaneštodrugoodonogaštojezastupaoHegelusvojojPovijes-ti filozofije.Naime,Critchley kaže sljedeće:»Moramnaglasitidubokusumnjuspramtezedajeduhfilozofijemogućeodvojitiodtijelafilozofijeiskepsuspramuvjerenjakakofilo-zofijanapredujenanačinkaoštojetoslučajuznanostima.«(str.36)OnželiiznovapostavitipitanjekojejeGassendivećpostavio:Tkojefilozof?Tojepitanjenerazdvojivoodpitanja:»Na koji način filozof umire?« Drugačijemnačinumišljenjaprimarnojepitanje:»Štojefilozofija?«Biografijainačinumiranjaiztesuperspektivebeznačajniinetrebajubitipred-metrazmatranja.Autorsmatradatradicijatognačinamišljenjazaposljedicuimaeurocentri-zam–filozofijajegrčka,amismonasljedni-ci.Moždatakavstavmožemoetiketiratikaopolitički nekorektan, ali Critchley bi trebaodati uvjerljivije filozofske argumente da bigaodbacio.Onsejednostavnopostavlja,na-suprotTiedemannuiTennemonu,njemačkihpovjesničarafilozofijekojisuutjecalinaHe-gela.Zarazlikuodnjihontvrdida,filozofijanemapravog izvora,nego je riječo jednomzbrkanom,mnoštvenomigeografskirasprše-nompojmu, te se stogavrijedi fokusiratinaživoteismrtifilozofa.(Nasuprotovomejed-nostavnotrebarećidaseneradiniokakvomzbrkanompojmu,već o grčkoj riječi koja sene prevodi ni u jednom svjetskom jeziku!)Uglavnom,autorodustajeodbilokakveko-herentnekonceptualneshemeiograničavasenazbirkufragmenataoživotuismrtifilozofa.Držimda je iuovakavpristupbilomogućeunijeti »malo sistema«. Primjerice, upada uočida je razmjernovelikbroj filozofaživotzavršiosamoubojstvom,anekisuipisaliza-lažućisezapravonasamoubojstvo(Hadaca-ti,Hume),doksudrugisamoubojstvosmatra-linedopustivim.Autoru,zbogpristupakojegse dosljedno drži, to nije povod za ozbiljnuraspravu. Tako primjer, pišući oNietzscheuninespominjenjegovstav–»Umriupravičas!«,adetaljnosebavinekimmarginalnimstvarima.IstijeslučajisKantomkojijeizno-sio argumente protiv samoubojstva. Samoćemopodsjetitinakrucijalniargument.Izno-seći argumente protiv samoubojstva, Kantizmeđuostalih tvrdnji kaže i to da se život,atimeisamoljudskobićenemožereducira-tinapukustvar.Akobičovjekuzeosebizapravo raspolagati svojimživotom, reduciraobisebe(svojuljudskost)narazinustvari,tebitimeidrugimpojedincimadaopravodaras-polažunjegovimživotom.PremaKantu,tojenedopustivojerjeljudskostneštoštozaslužu-jepoštovanjesamoposebi.Životjeneštoštosenemožeuspoređivatinisačime,tejestoga,nedodirljiv.Činisedaupogledupravanaži-votpostojiširokkonsenzus.Opća deklaracija

o ljudskim pravimakojusuUjedinjeninarodiproglasilil0.prosinca1948.godineučlanku3kažedasvatkoimapravonaživot,slobodui osobnu sigurnost. Europska konvencija o ljudskim pravimapravonaživotističeusvom2. članku. U svojoj enciklici o vrijednosti inepovredivosti ljudskogživota»Evangeliumvitae« iz1995.godinepapaIvanPavaoIIopravunaživotkaže sljedeće:»Napriznava-njutogpravatemeljiseljudskisuživotisamapolitičkazajednica.«(str.7)Međutim, kao štomožemo vidjeti i izCrit-chleyeveknjige,stavovifilozofaizrazličitihrazdoblja iškola,nesamospramsamouboj-stva, nego i općenito spram smrti, vrlo surazličiti.Bilojefilozofakojisutvrdilidasusmrt i život isto (primjerice kineskimudracZhuangzi,a takobisemogla tumačiti iHe-raklitovamisaodasu»HadiDionisisto«štoautornespominje),drugisusmatralidatreba»iskoristitidan«,trećidaosmrtislobodančo-vjeknetrebanirazmišljati,akršćani(autorsetupozivanasvetogPavla)smatrajudatrebaumrijetizasebe izasvijetkakobisepono-vorodio.UstarojjeGrčkojHegezija(zvani»PEISITHANATOS«–onajkojinagovaranasmrt)učiodajesmrtlijekzasvazla,tejetakonajvećedobro.Autorusunajbližionifilozofikojipolazeodtogadaseživiusadašnjosti,temisledajejedinabesmrtnostkojunamfilozo-fijamožepružitiutome»…danamdopustiživjetiusadašnjemtrenutkubezzabrinutostizabudućnost.«(str.107)Zbogtogaposebnoističe Humeov argument protiv besmrtnostiduše: »Kojim bismo argumentima ili analo-gijamamoglidokazatibilokojestanjeposto-janjakakvonitkodosadnijeiskusioikojeniu kojem razumnom, smislu ne sliči ničemusto smo. dotad vidjeli?« (str. 213)Uz to seveže i staro pitanje: može li ateist umrijetimirno?Critchleyjeuvjerendamože.Primjerza tomu jeSpinozakojega smatra ateistomsvecem. U prilog svojih stavova Critchleypreuzima argument Tita Lukrecija Kara: sastajalištavječnosti,kratkoćailidužine,životanijeništaspramvječnostinašesmrti.Drugimriječima,ovaj»matematičkiargument«uka-zujenatodakoličinavremenakojuprovedeneka osoba u životu neće umanjiti vječnostnečijesmrti.Ipak,kaoštosmovećistakli,Critchleynepišeraspravuoodnosufilozofaspramsmrti,negodoksografskinabrajarazličitenačinenjihovogumiranja.Želipokazatidasuivelikifilozofiumiralikaoobičniljudi–nekiudubokojsta-rosti, neki u bizarnim nesrećama (Rousseauje,navodno,umroodposljedicasudarasve-likimpsomtijekomuobičajenešetnje!),nekiod»previševina«,dostajenjihizvršilosamo-ubojstvo,anekisupobijenikaožrtvesvojihuvjerenja ilipolitičkih spletki.Critchleyu se

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA123God.31(2011)Sv.3(685–697)

Recenzijeiprikazi694

morapriznatidajeuložiovelikitruduprona-laženjepričaoumiranjufilozofa.Takomože-močitatiotomekakojeIvanDunsSkotživzakopan,IvanaSkotaEurigenusu,navodno,ubilinjegovistudenti,aPeregrinProtejsesa-mokremirao.OdTalesadonašihdana,knjigajeispunjena,takvimpričama.Nemaihsmislapokušavatinanekinačinsistematiziratijertonije ni bila autorova namjera. Primjedbe nanjegovoshvaćanjefilozofijeilimetodologijukojomseslužismoukratkoobrazložili.Ipak,Critchleyumoramopriznatidajenapisaoza-nimljivu,ponekadčakiprovokativnuknjiguvrijednučitanja.

Vladimir Jelkić

Nicolao Merker

Karl MarxVita e opere

EditoriLaterza,Roma–Bari2010.

EmeritiraniprofesorSveučilištaLaSapienzauRimu, jedan od najuglednijih i najplodni-jihživućih talijanskihfilozofa(daspomene-mosamonaslovenekihnjegovihrecentnijihknjiga:Krv i zemlja. Dva stoljeća ideje na­cije, 2001.,Povijesni atlas filozofije, 2004.,Prekomorska Europa. Mit o civilizacijskoj misiji, 2006., Filozofije populizma., 2009.),objavio je kritičku biografiju Karla Marxa,kojadonosiisintetičkuocjenuMarxovaopu-satekontroverzijaštoihjetajopusizazvaona području filozofije, znanosti, ideologije ipolitike.Na261straniciondetaljnokritičkirekonstruira bitnemomenteMarxova životainjegovadjela,tedonosiveomadetaljnubi-bliografiju.Polazeći od Deweyeve metodske postavkeprema kojoj se neštomože razumijeti samoukoliko se uoče dijagnostička obilježja kojanekipredmetdiferencirajuoddrugih,autorizsvojegapristupaMarxovomživotuunaprijedeliminira razmatranje nebitnih pojedinosti(izvanbračno dijete, vječna zaduženost kodEngelsa i slično), te se usredotočuje na onošto je determininiralo njegovo intelektualnoformiranjeiutjecalonaoblikovanjenjegovadjelainanjegovuteoriju»stanovitogtipaso-cijalizma«,kakobipostavioključnopitanje:Kakav je odnosMarxova djela s »marksiz-mom« i s (u međuvremenu propalim) »oz-biljenimsocijalizmom«?Pri tomseonsluži

–aliikritičkiosvrće–nadosadašnjebiogra-fije, tekaobeskorisneodbacujeonekoje setmelje na psihoanalitičkom pristupu (Rühle,Künzli, Pilgrim,Dahmer), dokmnogoboljeprolaze pristupi kakve su prvenstveno obli-kovali Mehring, Blumenberg, Nikolajevsky,Maenchen-Helfen, Rubel i Friedenthal, tedonekle Berlin, McLellan, Raddatz i Carr.Merker uvjerljivo opovrgava ocjenu premakojoj biMarx bio utemeljitelj »komunistič-kogtotalitarizma«(atusuocjenu–dakako,s drugačijom terminologijom i suprotnimvrednovanjem–zastupaliislužbenihistorio-grafiiapologeti»realnogsocijalizma«),kaoiocjenuegipatskogsociologaKaramaKhelle,prema kojemu su Marxove teorije povijestii ekonomije nevjerodostojne zato što su seoblikovaleukontekstuimperijalističkogeuro-centrizma.U pogledu filozofijski relevantne dimenzijeMarxova djela autor posvećuje osobitu po-zornostpitanjuozbiljskomkarakteruMarxo-vemetode.PritomupućujenaoneelementeMarxovaopusanatemeljukojihbisemogliustanoviti da Marx zastupa koncepciju je-dinstvene znanosti (a odatle bi proizlaziloda se eksperimenatalna metoda razvijena uprirodnimznanostimamožeprimjenjivatiiuhumanističkim znanostima te da je predmetnjegovaistraživanja,društveniproces,napro-sto dio determinizmom obilježene prirodnepovijesti). S druge strane, upitno je u kojojjemjeri (i je liuopće)Marxuistinu slijediopostulatetakvogadeterminističkognaturaliz-ma,alinijedvojbenodasuonidoživjelisvojuafirmacijuunekimpostmarksovskimmarks-izmima. Merker opovrgava opravdanostnaturalističko-determinističke interpretacijeMarxa.Naime,Marxovadijalektikasvakakoizmičenaznačenimdeterminističkimkonota-cijama.No,onimauvidudata»racionalnadijalektika« zahtijeva nove logičko-pojmov-ne i gnoseologijskemodele, te takvemode-lepronalaziuMarxovimodredbamaodnosaapstraktnogaikonkretnoga.Timesemijenjastruktura apstrakcijâ, čija moć razumijeva-nja zbiljskih procesa proizlazi iz dijalektikepovijesno proizvedene danosti i pojmovnihapstrakcijakojeomogućujukakoznanstvenuanalizudruštvenezbiljnosti tako ipribavlja-njesredstavazanjezinomogućemijenjanje.Povijesnadimenzija,zaključujeMerker,pred-stavljazaMarxarazdjelnicuizmeđuprirodeiljudskogsvijeta.Marxovasemetodaegzem-plarnomožeočitovatiugeneziKapitala,kaoiusamomtrotomnomdjelu(aliposebiceiuneobjavljenimpripremnimradovima;riječjeodesetbilježnicakojesu–dakako,posthu-mno – publicirane, zahvaljujući prvenstve-no Kautskom, pod imenom Teorije o višku vrijednosti, te potom u redigiranom oblikuobjavljeneiuMarxovimsabranimdjelima).

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA123God.31(2011)Sv.3(685–697)

Recenzijeiprikazi695

MoždasunajintrigantnijidijeloviMerkeroveknjigeoni koji seodnosenakontroverznostMarxove baštine i na pitanje o tomu što jedanasostaloodMarxa.Prikazavšiusvojempoznatom nadgrobnom govoru na london-skom groblju Highgate Marxa kao filozofapovijesti,ekonomista isocijalističkogpoliti-čara,FriedrichEngelsjeformuliraotrojakostMarxove baštine s kojom će se – kako toMerkerspunimpravomimenuje– takozva-ni »marksizam« stalno suočavati, često i nadramatičan način.Marksizam je termin kojijeuafirmativnomsmisluprvipočeokoristitiEngelsovtajnikKarlKautsky,alizaformuli-ranjetemeljnihodrednica»povijesnogmate-rijalizma«, koji se u ortodoksnim inačicamaMarxom legitimiranih socijalističkih teorijasmatraosredišnjomjezgrommarksizma,po-najprije jezaslužansamEngels.Pozitivnomantitezom Engelsovoj, Plehanovljevoj itd.recepciji MarxaMerker drži Gramscija, pričemu naglašava da ostaje otvorenim pitanjemjerenjaimjerljivostipovijesnihvremena.UpogleduMarxove političke ekonomijeMer-kernaglašavadaseukontekstudanašnjihslo-ženihsvjetskihkrizateorijavrijednosti/viškavrijednosti te posljedična teorija cikličnostikrizâiskazujuvaljaniminterpretacijskimoru-đem, iako se današnji kapitalizam ne možerazumjetibezdodatnihanalitičkihkategorija.No,ucjelinisuMarxovedijagnozeianalizepotvrđene;otvorenimostaje tekpitanjeade-kvatneterapije.Najkontroverzniji dio Marxove baštine od-nosiseipaknasocijalizam.Nijeslučajnoštorazmatranje tog kompleksa autor započinjepodsjećanjem na Marxov odgovor na Nie-uwenhuisovopitanještotrebačinitiradničkavladakadjednomdođenavlast:»Nisamfu-turolog«.Historija radničkogpokretabila jeobilježenafatalnomantinomijomsocijalizmaidemokracije,kojunisumogliukinutini»lje-vičarski«(primjerice,mađarskiibavarski)ni»desničarski«(ponajprijeonisvojstveninje-mačkoj socijaldemokraciji)nacrtiputauso-cijalizam;dakako,tounajdramatičnijojmjerivažizaboljševičkietatizam.MeđuautorimanakojeseMerkerutompogledureferiraponjegovomjemišljenjujedinoGramsciozbilj-noshvationeprimjenjivostmodelarevolucijeiz19.stoljećakojisuseukorijeniliudogma-tizmuljevice.SamMarxdao jesvojneizra-vandoprinos tomdogmatizmu time štonijeponudionikakvuartikuliranuanalizudržaveiprava.Udanašnjemglobaliziranomsvijetunemoguseprimjenjivatimodeliklasneborbeusmislu19.iranog20.stoljeća.Alternativunudiuvidunerazdvojnostindividualnihigra-đanskih prava liberalno-demokratskog tipa isocijalnihprava:nijednaodovedvijeinstan-cenemožepreživjetibezdruge.Aupravose

ta alternativa, uvjeren jeMerker,može naćiuMarxovomdjelu,nedodušeukasnimspi-sima,negoisključivouranimradovimateupojedinimspisimakojiseodnosenarevolu-cionarna vrenja 1848.–1849., iako izostajesustavnateorijajedinstvaindividualnih,soci-jalnihigrađanskihprava.Vrednuje li se Merkerovo djelo u cjelini,moglobi se ustvrditi da je riječ o valjanomuvodu uMarxovo mišljenje, koje je u pot-punosti oslobođeno kako od kontaminacijemarksističkomortodoksijomidogmatizmombilokojegatipa,takoiodiskušenjapomodneeksploatacijeMarxa za svrhe akademske ilitržišnepromocije.PosebnasevrijednostoveknjigesastojiutomuštoseunjojMarxprika-zujeikritičkiinterpretiraukontekstupovijes-nezbiljnostipočetka21.stoljeća, takoda jeonapreporučljivasvimaonimakojisunačulidaMarxvišenijezastarjelimislilac,tesusestoga zainteresirali za njegovo mišljenje ilizapojedineaspektetogmišljenja,alineželesebidopustitidaseograničenaupoznavanjesdogmatskomi/iliprofitnomotiviranomar-gumentacijompro et contra te tvrdnjeoob-novljenoj Marxovoj aktualnosti, već bi jojpokušalikritičkipristupiti.

Lino Veljak

Derek Turner

PaleontologyA Philosophical Introduction

CambridgeUniversityPress,CambridgeUK2011.

Filozofijski uvod u paleontologiju (Paleonto­logy: A Philosophical Introduction) tiskanjekaotrećaknjiganoveCambridgeovebibliote-keUvodi u filozofiju i biologiju(Introductions to Philosophy and Biology).Pokrenuta2011.,ovabibliotekapredviđanizknjigasažarištemusažetomsuvremenomfilozofijskompogle-dunaznanostoživomsvijetu,pogodnimazaproučavanjeuzkolegijekojisebavesličnimtemama.AutorFilozofijskog uvoda u paleon­tologiju, Derek Turner, izvanredni profesori pročelnik odsjeka za filozofiju naVisokojškoli Connecticut, s doktoratom prestižnogSveučilištaVanderbilt,naizgled suprotno te-meljnojidejinoveCambridgeovebiblioteke,nepišeizravnootrenutnopostojećemživomesvijetu (neontologija),negooonome izumr-

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA123God.31(2011)Sv.3(685–697)

Recenzijeiprikazi696

lome(paleontologija).Poveznicajeipakvišenego jasna jer supaleontološkespoznaje, tj.fosilninalazi,međunajjačim inajuvjerljivi-jimdokazimabiološkeevolucije.Ilisebaremtakočinionimakojinisuproblematiziralitak-ve tvrdnje iz perspektive filozofije znanosti(filozofijebiologije)?Turner,natraguErnstaMayra,jednogodtvoracapodručjafilozofijebiologijeinekihodutjecajnijihidejaiztogapodručja, sadržajno i primjerima objašnjavakakojezanapredakbiologije,poglavitoevo-lucijske biologije, možda važnije razumije-vanjeiusavršavanjepojmovanegoliotkrićenovihčinjenica.Pritome,zbogisprepleteno-stipojmovnihiempirijskihpitanjaupaleon-tologiji, ali i u drugim područjima prirodneznanosti, teško je razlikovati narav prouča-vanih pitanja.Autorova je nakana upravo udoprinosurazumijevanjuirazjašnjavanjuna-ravitihpitanja,kaoipodručjaimetodologijesuvremene filozofije znanosti. U uvodnomdijeluknjigeautornavodidvarazličitasmjerau pristupu problemima suvremene filozofijeznanosti:prvi,prvenstvenofilozofskipristup(odozgo),idrugi,prvenstvenoznanstvenipri-stup(odozdo).Prvenstvenofilozofskipristup(philosophy-first approach)ilipristupodozgo(top-down)ufilozofijiznanostisvojeispitiva-njezapočinje,uvjetnorečeno,uisključivofi-lozofskompodručju spleta ontološko-episte-mološko-logičkih mogućnosti, uvrštavajućiondasvojeodgovoreuprimjereznanstvenihistraživanjakojatrebajubitipotporailiopre-kafilozofskimodgovorima.Nekaodtakvih,Turner ihnazivaopćenitimkrovnimpitanji-maoznanosti, tražeodgovornapitanja: štojeznanost,kakoseznanostrazlikujeodrazli-čitihinačicapseudoznanosti,štojeuzročnost,napredujeliznanostištojenjezincilj–akogaima,ukojojmjeriempirijskidokaziprido-nose racionalnom izboru izmeđukonkurent-skihznanstvenihteorija,štojevaljanoznan-stvenoobjašnjenje,postojeliprirodnizakonii kakvo je značenje redukcionizma teorija.Prvenstvenoznanstvenipristup(science-first approach) ili pristup odozdo (bottom-up) ufilozofijiznanostizahtijevadubokoidetaljnoproučavanjeodređenogznanstvenogpodruč-ja ili nekognjegovogdijela, aondapovezi-vanjeproučavanogpodručjasmeta-pitanjimapoputonihprijenabrojenih.TurnerseuFilo­zofijskom uvodu u paleontologiju oslanjanametodologiju prvenstveno znanstvenog pri-stupanavođenjemsuvremenihspoznajaevo-lucijskepaleontologije,preispitujućiihzatimizfilozofskeperspektive.Formalno,Turnerovaknjigaimadesetpoglav-lja,nousadržajnomjesmislustrukturiranaučetiridijelaodkojihsvakopokušavarasvije-tlitinekoodključnihpitanjaevolucijskepale-ontologije:1)upoglavljima2i3tojeGouldo-

vaiEldredgeovateorijaisprekidaneravnoteže(PE ili Punctuated equilibrium) koja poričestupnjevitostevolucijskihpromjena;2)upo-glavljima4i5 toje idejaodabiravrsta ine-standardno hijerahijsko evolucijsko gledište;3)upoglavljima6i7tojeproblemmakroevo-lucijske usmjerenosti koji traži redefinicijuulogeprirodnogodabira;i4)upoglavljima8i9tojesporokoulogeslučajauevoluciji.Prvopoglavljejeuvodno,adesetorazmatrasukobizmeđupaleontoloških imolekularnihevolu-cijskihdokaza.Usvimvažnimtemamaevolu-cijskepaleontologijeTurnernalazineodvoji-vimprirodoznanstvenaifilozofskapitanja.U prvom tematskom bloku autor navodi daraspravuoteorijiisprekidaneravnoteže,kojajezajednemeđunajozbiljnijimalternativamasuvremenoj evolucijskoj sintezi, a za drugesamojednaodnjezinihstrukturnihpodinačicakojajepotvrđuje,nijemogućepratitinitira-zumjetibezpromišljanjafilozofskogaspektamoguće teorijske ovisnosti opažanja. Premaekstrapolacijskom i stupnjevitom objašnje-njusuvremenesinteze,živiseoblici,vođeni(uglavnom) mikroevolucijskim procesima,stupnjevitoumnažajuipreoblikuju,nofosilninalazisumanjkaviuotkrićuočekivanoveli-kogbrojaprijelaznihoblika.U raspraviokoteorijeisprekidaneravnoteže,Turner,činisenepotrebno, ideudetaljeKuhnove idejena-ravi smjene znanstvenih teorija navođenjemdefinicija, primjera, interpretacija i implika-cijanaodnosevolucijskepaleontologije,teori-jeisprekidaneravnotežeisuvremenesinteze.Detaljnost ove rasprave stilski odudara odostatka knjige i zamara čitatelja koji gubiosnovniciljproučavanja,asvinavedenipo-datcivišesubibliografskinegoštosuključnizaraspravu(iakosusvitočniiinformativni).Posebnavrijednostovog tematskogdijela jeuuvođenjuidejenestandardnoghijerahijskogevolucijskogobjašnjenja,štojebrojnimauto-rimaglavnidoprinospaleontologijerazvitkuteorije evolucije. Prema novoj hijerarhijskojideji,evolucijajepokretanaprocesimanara-zličitimrazinama(molekularnoj,razinijedin-ke,populacije,vrsteitd.).Ovdječakidobroinformiran čitatelj ostaje zatečen poznatimautorima filozofije biologije kojima je prviintereszapravopaleontologija,atosu:Eldred-ge,Vrba,Stanley,Raup,Sepkoskiidr.Drugi tematski blok proučava ideju odabiravrsta(species selection)premakojojsuvrste(mogućeisvojte)evolucijskejedinice/jedinkekojedjelomičnoneovisnooodabirunarazinipopulacijeimajuvlastitaobilježjaprilagodbe.Premaovojideji,makroevolucijaserazdvajaodmikroevolucijskogprocesajerjeevolucijana razini vrste vođenaprocesimakoji sunahijerarhijskojrazinirazličitiodonemikroevo-lucijske,amogu(aliinemoraju)uključivati

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA123God.31(2011)Sv.3(685–697)

Recenzijeiprikazi697

emergentnaobilježjakojasuvećaodzbrojaprilagodbi pojedinačnih organizama unutarvrste.Kako pak nema dogovora o značenjupojmaemergencije,Turnerupetompoglavljuknjige opsežno pregledava različite inačicedefinicije pojma emergencije. Problem oda-bira vrsta (kao i razdvajanja vrsta – species sorting) nijemoguće pratiti bez poznavanjaosnovajednogodnajtežihsporovaubiologijii filozofiji– raspraveopostojanju iodređe-njukategorijevrste.Naravovogproblemajeteorijska, iakosemanifestira inapraktičnojrazini, pa i u paleontologiji koja većinompriznaje instrumentalnostspoznajaohijerar-hijskoj kategorizaciji živog svijeta. Naime,paleontologijajegotovoupraviluusmjerenana proučavanje ostataka morfoloških oblikakojisumanjkaviugenskim,reproduktivnim,nutritivnim,ponašateljskimibrojnimdrugimvažniminformacijamaonačinuživotutakvihživihoblika.Turnerunastavkudonosikraćuraspravu o problemu vrste koja nije posvepregledanpopistemeljnihteškoćaovogpro-blema,no sasvim jedostatna i informativnaza uvid u problematičnost i neodređenostpodručja. Prema tome, ni makroevolucijskaideja, koja nereducibilnošću namikroevolu-cijskiprocesugrožavaobjašnjenjesuvremenesinteze,nijerazumljivabezfilozofije.Trećitematskiblokautorjeposvetioidejima-kroevolucijskeusmjerenosti,kojajeovisnaoidejinapretka,akakonemadogovoraotomeima li napretka i kakva sumumoguća obi-lježja, jasnojedasupaleontološkespoznajeu ovisnosti o onim filozofskima. Predteorij-ska ideja evolucije kao nekakvog napretkakojiidenekimsmjerom(dakle,premanekomcilju), razbija se na zahtjevu određenja na-pretka.Autoruovomblokudonosiopsežnuraspravu oCopeovompravilu (pravilo tvrdiučestali porast veličine tijela organizama ti-jekomvremena),koristećijezapromišljanjenaravi generalizacija u biologiji. Turner za-ključujekako jekodCopeovogpravila riječostatističkojgeneralizaciji,aneozakonu,štopriječijasnoutvrđivanjeusmjerenostitakvogtipa.Sličnojeisidejomnapretkazakojinepostojijedinstvenikriterij,dokjeSimpsonovpluralistički pristup standardizacije napretkapodoptužbomantropocentrizma.Turnerevo-lucijsketrendovesmatranepobitnima,držećida je pravo pitanje proizvodi li ih prirodniodabirilinekamorfološkaograničenja.Odlu-kaotomekojijeodgovoristinit(Turnerovdjedonosisažetprikazteorijaistine)ovisioonto-loško-epistemološkoj poziciji znanstvenika:jelinetkorealistiline,asamautornijejasnoodređenokopitanjaukojojsumjeriopažanjaopterećenateorijom.UčetvrtomtematskomblokuTurnerprikazu-jepokušajeodređenjaevolucijskogsmjeraiz-

međupojmovakontingentnostiikonvergent-nosti. Filozofski zadatci proizlaze iz upitnemetodologijemisaonihpokusa‘premotavanjaevolucijsketrake’:kadabiseevolucijskapo-vijestvratilaunatragiponovoodvijala,bi linastaoistiilivrlosličanevolucijskiproizvod,ilipakznačajnodrugačiji?ZaTurnerajekon-vergentnogledište,onokojesmatrapravilomevoluciju sličnih osobina u različitih svojti,čak i iz vrlo različitih evolucijskih početnihpoložaja (kao što je, npr. sofisticirani organpoput oka neovisno evoluirao kod najmanje40 različitih svojti), možda već prelazak upodručjeteološkogmišljenja.Međutim,autoristotakosmatrakakojeprijeslučajdaznan-stvenici donose evolucijsku kontingentnostkaoteorijskupozadinuuistraživanjefosilnihnalaza,negoštojeonazaključakkojiizvodeiznjih.Pregledavajućirazličitaznačenjapoj-makontingentnosti,posebnozanimljiverazli-keznačenjapojmovaraznolikosti (diversity)i različitosti (disparity) te implikacije ovihznačenja za razumijevanje ideje napretka ikontingentnosti,pojmamorfoprostora, inter-pretacije podataka iz najbogatijeg fosilnognalazišta (BurgessShale), spora izmeđupo-datakafosilnihnalazaimolekularnihistraži-vanja(molekularnisat),Turnerseukonačniciodlučujezastandardnoobjašnjenjesuvreme-nesinteze–tjelesniplanoviživihoblikana-stalisuslučajno.Filozofijski uvod u paleontologiju pregledanje popis značenja pojmova, teorijskih i em-pirijskih problema paleontologije, opsežnihraspravapriznatihautoraopostojećimproble-mima iz različitih filozofskih i znanstvenihpozicija te mogućih interpretacija, a onda idubinskih analiza filozofskih i znanstvenihsporova. Ovako detaljna rasprava tako raz-norodnih temaprimjerenija jeonimakoji suveć upućeni u područje, pa bi se knjiga teš-komoglanasloviti‘uvodom’.Vrijednostoveknjige je u opsežnom, temeljitom, iscrpnomi točnom informativnom pregledu pojmova,metodologijeifilozofsko-znanstvenihsporovaizpodručjaevolucijskepaleontologije.Njezinnedostatakjeheterogenostsadržaja,zbogčegačitatelj,čestoilakozaokupljendetaljima,iz-gubiizvidaosnovnismisaorada.Balansiranjeizmeđuraspraveopojmovimaimetodologijifilozofijeznanosti/filozofijebiologijesjedne,injezinimteorijskimiempirijskimpoteškoća-masdrugestrane,činise,nijenajboljeuspjelokaohomogeniiuravnoteženiuvodupodručjeevolucijskepaleontologije. Ipak, samo i raz-diobarazličitihusmjerenjaupristupuproble-mimasuvremenefilozofijeznanostidovoljnojeopravdanjezapreporukuičitanjeFilozofij­skog uvoda u paleontologiju.

Tonći Kokić