PUŠLEK Listek Hrvatskog Kulturnog društva Međimurje iz Ljubljane,

LIPANJ, 2012, Broj 21

DAN DRŽAVNOSTI - SEKCIJE SE PREDSTAVLAJU – PROSLAVE – PRIREDBE - VELIKI INTERVIJU SA

MATIJOM PLAVŠA – ŽABICE RAZVESELJUJU – PUT

PRIJATELJSTVA LJUBLJANA VUKOVAR – HRVATSKA KULTRUNA UDRUGA NOVO MESTO – OSOBNI DOJMOVI – PJESNICI SE PREDSTAVLJAJU – UMJETNOST

POVEZUJE – POVJEST ČAKOVCA

Biciklisti karavane

prijateljstva na

trgu Bana Jelačića

,

»Škola hrvatskog jezika 005«

Članovi HKDM-L na Saboru Hrvatske kulture u Lendavi – Travanj 2012

Riječi urednika...

Stisak ruku znači blizinu, povjerenje, put ka prijateljstvu. A prijateljstvo je nešto

najljepše što povezuje ljude različitih vjerovanja i svjetonazora.

Danas, u ovim turbulentnim vremenima svi mi, tu prije svega mislim na nas iz društva,

trebamo i moramo to povjerenje utkati u naše međusobne odnose u smislu međusobnog uvažavanja, šta će reći biti moramo poluga jedan drugome, a ne klip kojeg svatko po

svome podmeće. To govorim iz razloga i to znaju i drugi, da je ovo naše društvo nastalo

baš na osnovi povjerenja i prijateljstva, jer tako je jedino i moglo nastati te obstati u

onom neizmjerno teškom vremenu i toga se mnogi sjećate, zar ne?

Stoga apeliram na sve, da udružimo napor u zajedničkom htijenju i želji, a toga imamo, da to naše društvo koje je najveće hrvatsko društvo na ovim prostorima i dalje bude uzor svima i svakome. Posebno taj uzor

vrijedi za one koji nemaju poštovanja prema nama ili nas previše i ne obožavaju. Međutim to nije naš problem,

to je problem njih in njihovih skupina i pojedinaca. Zato nesebično radimo mi članovi HKDM-L tako, da temelje naše, što je najviše moguće, utvrdimo.

Moramo ostati vjerni osnovnim premisama koje smo zapisali u Statut društva, njegovati svoju kulturnu baštinu, svoj jezik i tako sačuvati svoj nacionalni identitet. Razvijati aktivnosti kroz koje će se kao ideja

vodilja provlačiti briga za sve ono što čini hrvatsku kulturu svojstvenom, našom i povezivati se sa slovenskom

kulturom da bi u tijesnoj prepletenosti nastao novi kulturni izražaj.

Kao dobri gospodari moramo uvijek misliti na to koliko imamo i koliko možemo. Lijepo je putovati, upoznavati nove ljude, kulture i običaje, ako se za to ima materialna podloga. A ako tome nije tako ne znači, da se naše

poslanstvo ne može ostvariti bez putovanja. Mi smo hrvatsko društvo i ne turistička agencija. I kad (i ako si

možemo priuštiti) putujemo, neka su nam primarne destinacije tamo gdje živi hrvatska manjina. To nam je

najbliže jer su nam ciljevi isti – čuvati i sačuvati svoj hrvatski nacionalni i kulturni identitet.

Ove sam riječi morao izreći ne samo kao predsjednik društva i urednik našega Pušleka već i kao jedan od ustanovitelja. Jer izvana, a bome ponešto i iznutra, dolazile su u posljedne vrijeme nekakve negativne

vibracije koje je svakako potrebno prizemljiti, a to možete učiniti svi vi iskreni članovi i prijatelji društva.

Sada mi je puno lakše nakon iskrene ispovijedi jer mi sloga, razumijevanje i jedinstvo u društvu leži na srcu i

puno mi znači. Sada će ljeto biti spokojno i mirno, što od srca želim svima vam članovima društva i svim

prijateljima našim. Ovaj se put nisam posvetio predstavljanju sadržaja lista koji držite u rukama. To ćete i sami vidjeti kada ga počnete čitati negdje na našem plavom moru ili pak u planinama i dolinama Hrvatske i

Slovenije. Iskreno vam želim da se sada, kada je došlo vrijeme ljetovanja, posvetite sebi, svojim najbližim a

Pušlek neka bude kap više u čaši vašeg ljetnog užitka.

Urednik Pušleka,

Mijo Stanko

PUŠLEK 2 UVODNIK

KOLOFON

Časopis Pušlek BR.21, izdalo je Hrvatsko kulturno društvo Međimurje – Ljubljana, Masarykova 14, 1000 Ljubljana,

tteell..//ffaakkss ++++338866 11 443377 4400 1144,, IInntteerrnneettsskkaa ssttrraanniiccaa:: wwwwww..hhkkddmmll..ssii// EE--mmaaiill hhrrvvaattsskkoo..kk..dd..mm..ll@@ssiiooll..nneett TR SI56 0201-0009-2449-987, DŠ 60566680 Glavni i odgovorni urednik; Mijo Stanko

Članovi uredništva; Katica Špiranec i Matija Plavša

Fotograf društva: Miroslav Kosanović, obdelava fotografij Andrej Lukašev

Lektor slovenskog in hrvatskog jezika: ; Katica Špiranec

Tehnički urednik in grafička obrada: Mijo Stanko in Miša Stanko Lukašev,

Naklada: 400 primjeraka, Tisak: Tiskarna SILVECO d.o.o. Seliškarjeva 36, 1290 Grosuplje

Časopis se bezplatno dodjeljuje članovima HKDM-LJ, prijateljima te prijateljskim udrugama i donatorima društva

Mijo Stanko

LENDAVA – PRVI SABOR HRVATSKE

KULTURE U REPUBLICI SLOVENIJI Tekst: Matija Plavša

Foto: Arhiv HKDML

Savez hrvatskih društava Slovenije je 14. travnja

2012. u Kulturnom domu u Lendavi organizirao PRVI

SABOR HRVATSKE KULTURE U REPUBLICI SLOVENIJI. Domaćinska organizacija je bila

povjerena Hrvatskom kulturnom društvu Pomurje iz

Lendave.

Predstavilo se 7 hrvatskih društava i to HKD Međimurje Ljubljana, HD Ljubljana, KD Međimurje

Velenje, HKU Novo Mesto,HKD Komušina, HKD

Maribor i HKD Pomurje. Naše društvo je pripravilo izložbu likovnih i ručnih

radova. Likovna izložba će trajati mjesec dana. Za nju

je Ivanka Matotek pripravila tri slike i Dražen Kalšan

dvije slike. Izložba ručnih radova je predstavljena samo za ovu priliku.

Iz Ljubljane smo krenuli s dva avtobusa, skupa s HD Ljubljana i u veselom raspoloženju prispjeli u Lendavu

oko 14 sati. Tamo su nas domaćini lijepo dočekali i

organizirano proveli kroz Lendavu te pokazali važnije

znamenitosti. U njihovom na novo uređenom Hrvatskom domu smo se upoznali s radom u njihovom

društvu i trudom oko uređenja Hrvatskog doma u

Lendavi. Župan občine Lendava Anton Balažek je primio vodstva

hrvatskih društava. U prigodnom govoru je istaknuo

dobru suradnju s HKD Pomurje i predsjednikom

Đaninom Kutnjakom a isto tako s Međimurskom županijom u Hrvatskoj. U sličnom tonu su govorili

Đanino Kutnjak i Petar Antunović koji nas je sve

predstavio i izrekao zahvalu županu za podršku i razumijevanje.

Od 16.00-17.00 sati je u Kulturnom domu održana

generalna proba svih nastupajućih u programu. U 17.00 sati je bilo svečano otvorenje likovne izložbe i

izložbe ručnih radova gdje su osim nas izlagali još KD

Međimurje iz Velenja,HD Ljubljana i HKU Novo Mesto.

Izložbeni događaj je u prigodnom govoru pozdravio župan občine Lendava Anton Balažek i poželio da ovaj

sabor postane tradiconalna priredba.

Voditelji su iznijeli kraći kritički osvrt na postavljena umjetnička djela, kako likovna tako i ručnih radova.

Istaknuli su velik doprinos ove izložbe multikulturnim

događanjima u gradu. Osim djela umjetnika iz

hrvatskih društava su i djela lanjske likovne kolonije u Lendavi u organizaciji KD Međimurje iz Velenja.

Svečano otvorenje izložbi je završilo uz kraći instrumentalni program tamburaškog sastava HKD Pomurje.

U 18.00 sati je počeo program kulturnih društava. Predstavljeni su gosti iz domovine i inozemstva.

PROSLAVA PUŠLEK 3

Katruže su oduševile gledateljstvo

Žabice su osvojile gledateljstvo

Dilkoši kao i uvijek dosad, fascinirali!

Dominik je razniježio međimurska srca

Kao gost sabora je bio nazočan dr. Svjetlan Berković, veleposlanik RH u Sloveniji u ulozi

posebnog poslanika predsjednika RH prof. dr. sc.

Ive Josipovića i ministrice vanjskih i europskih poslova RH prof. dr. sc. Vesne Pusić na sabor

hrvatske kulture. Pozdravili smo još i goste Damira

Borkovića, predsjednika HD u Italiji, Brankicu Pehad predsjednicu Hrvatsko-francuskog društva i

Danijelu Hozjan, predsjednicu ZKD Lendava.

U kratkom govoru veleposlanika Svjetlana Berkovića

i predsjednika SHDS Petra Antunovića je istaknuto prijateljstvo hrvatskog i slovenskog naroda kroz

povijest te potrebu omogućavanja boljih uvjeta rada

hrvatske zajednice u Sloveniji da bi očuvala svoju hrvatsku kulturu. Ovaj sabor je jedan od koraka, da

se opazi postojanje hrvatske kulture u Sloveniji i

poveže hrvatska društva u homogeniju skupinu.

Nastup kulturnih društava je započeo predstaljanjem HKD Međimurje Ljubljana.

Mješoviti zbor KATRUŽE je zapjevao pjesme Picika

piščenka i Ftiček lepo fučka, Dječja plesno pjevačka skupina ŽABICE se

predstavila s Mali bratec Ivo i Da bi se zrušile te

legradske gore, folklorna skupina PRVI KORAK je

izvela splet međimurskih pjesama i plesova. Nastupe je pratio tamburaški sastav ĐILKOŠI. Nastup

HKDML je završio recitalom Fala božek za

Međimurje u izvrsnoj izvedbi Ivana Dominika. Utisak je bio, da su sve skupine jako dobro izvele

svoj program na zadovoljsvo gledališta.

HD Ljubljana se predstavilo klapom LAVANDA i

ženskom vokalnom skupinom HRVATICE U SLOVENIJI.

KD Međimurje Velenje je nastupilo s folklornom

skupinom TRI DEVOJKE PROSO ŽELE, ženskim pjevačkim zborom PJESMA, vokalno glazbenim

nastupom Leona Ivanovića uz pratnju tamburaša, te

recitacijom STORA HIŽA u izvedbi Ljubice Ilijaš.

HKU Novo Mesto se pokazao s mješovitim pjevačkim zborom HRVATSKI PLETER i recitacijom ŽELIM SI u

izvedbi Milice Steković. HKD Komušinu je zastupala folklorna sekcija s izvedbom spleta hrvatskih kola iz

Bosne. HKD Maribor se iskazala s nastupom klape DALMARI. HKD Pomurje je izvela glazbeno scenski prikaz narodnih običaja pod nazivom JURJEVO U JUROVSKOM KRAJU vezanih uz Jurjevo na području današnje

općine Sveti Juraj na Bregu u Gornjem Međimurju koja obuhvaća 9 sela.

Dvosatni program je pokazao svu ljepotu i različitost hrvatske kulturne baštine. Iako je to prvi sabor, naša društva su pokazala da već imaju opsežan kulturni program u više sekcija koje ga izvode.

Ovakav sabor je velik događaj hrvatskog naroda u Sloveniji, nadamo se, da će glas tih događaja doprijeti do

mnogih Hrvata u Sloveniji, da se uključe i doprinesu bogaćenju hrvatske kulture u Sloveniji.

Predviđamo da bi se sabor selio od krajnjih točaka Slovenije, pa očekujemo, da je slijedeći domaćin HKD Maribor. Ovogodišnji domaćin HKD Pomurje je bio pravi domaćin, sve priredbe su dobro organizirane, toplo

smo primljeni, lijepa i vesela zabava u hotelu Lipa je bila odličan završetak jednog prelijepog hrvatskog dana u

Lendavi.

PUŠLEK 4 PROSLAVA

Prvi korak na Saboru, plijeni nastupom

Iz njihovih kretnji izbija energija i živahnost

Žabice pažljivo prate pokrete

starijih, te se tako uče…

VALENTINOVO 2012 Tekst: Katica Kopasić

Foto: Arhiv HKDML

I ove godine, kao i par godina unazad, odlučili smo se zabaviti za dan zaljubljenih – Valentinovo. Za razliku od

prijašnjih ove godine smo susret organizirali u pivnici

Ktatochwill najviše zbog domaćnosti ambijenta i

prijatnog ugođaja u tom lokalu. Zabavljali su nas naši stari znanci, slobodno mogu reći prijatelji grupa Oaza

iz Donjeg Vidovca.

Kako se ove godine Valentinova subota poklapala sa

Fašnikovom subotom, društvo je pozvalo svoje članove

da u čim većem broju dođu zamaskirani. To se i

ostvarilo. Vještice, vatrogasci, đavolice, Kleopatra, faraoni, princeze, anđeli, leptirići, viking, strašila,

zatvorenici, roboti i još mnogo drugih maski zgrnulo se

u dvoranu. Divili smo se maštovitosti i trudu koji je bio, posve sigurno, uložen u pripremu maski.

Nakon prave fašničke večere koja se sastojala od

krvavica, pečenica, zelja matevža i pošto smo se po večeri zasladili krafnama, pozvani smo na plesni

podijum. Za vrijeme plesa su Lilek i Ankica prodali

rekordan broj srčkov za već tradicionalni Ples srca. Srčke za ples kao i tri prekrasna izvezena srca

napravile su članice naše sekcije ručnih radova koju

vodi gospođa Marija Podvez. Material za izradu donirala je Ankica Pavelić , također članica sekcije.

Ankicu moram pohvaliti i kao donatorku nagrada za

maske. Ona i gospodin Lilek su se pobrinuli da i maske

nagradimo.

Kad su se naši mužikaši pobrinuli da izgubimo dodatne

kalorije, što smo ih prikupili večerom, počeo je izbor najljepših maski. Strogi žiri pod vodstvom Josipa Lileka

odlučio se kako je najbolje znao. Pratili su cijelo veče

izgled, ponašanje, simpatičnost maski i na kraju odlučili

da nagrade dobiju: đavolica Mira, koja je zaista bila posebna, Kleopatra Irena i faraon Zvone, treći su bili

viking Maj, leptirica Lina i anđelak Tijana (dječje

maškare). Svi smo bili zadovoljni izborom.

Poslije izbora maski započeo je Ples srca. Uz bečki

valcer i duhovite komentare parovi su se stiskali,

plesali i ispadali. Na kraju su ostala tri para – bračni par Magaš, Horvat i Dukarič.

Dobili su lijepa srca koja će krasiti njihove domove. Zabava je nastavljena do jutarnjih sati uz poruku –

vidimo se iduće godine.

PROSLAVE PUŠLEK 5

Zna li se ko je ovaj kurpolentni Meksikano?

Vražica se pojavila niodkuda

Zaslužili su postolje i nagradu ljubavi

Jedna od nagrada plesa ljubavi, njihova je

MATERINA RIJEČ Tekst; Katica Špiranec

Foto; Arhiv HKDM

Odlazak iz zavičaja, napuštanje rodne kuće, da bi se

podalo u nepoznato, težak je korak koji se ne

zaboravlja. Nada i želja za boljim i ljepšim životom pokretale su mnogobrojne mlade Međimurce na put

iz njihove lijepe domaje.

U pinklecu su ponijeli najnužnije stvari, pogaču koju im je majka ispekla za put i pekući je krišom krajem

rubca brisala suze.A s poljupcem na rastanku

ponijeli su i njene brižne riječi, mile savjete i želje

što su joj iz stegnutog srca stizale. I ta majčina riječ ih kao sveta molitva prati kroz život.

Kada su se počeli družiti, osnovali svoje društvo,

pripremali različite svečanosti, najvidnije mjesto i najveća važnost pridavala se prazniku posvećenom

majci.Svake godine u njegovu čast pripremaju

priredbu a naziv iste Da ne pozabim materino

besedo govori sam za sebe o njenom značaju, cilju i

iznad svega o dragoj materinoj besedi koja se u

srcu čuva.

I ove godine, 17. ožujka naše društvo je održalo već tradicionalnu priredbu posvećenu majci, majčinoj

riječi, zavičaju i njegovoj kulturi kao i kulturi naše

nove domovine te susjednih država i društava koja u njima djeluju na sličnoj osnovi i sa sličnim ciljevima

kao naše.

Svake godine program postaje bogatiji, puniji i

zreliji. Pokazuje vidan trend napredovanja a u nastupu svake sekcije društva zrcali rad i trud, želja

da se uspjehom okrune sati i sati vježbanja, da se

vjernoj publici koja uvijek napuni veliku dvoranu Kulturnog doma Črnuče pruži svaki put veći užitak.

Svaki član društva poput pčele u košnici marljivo

daje svoj obol ovoj velikoj manifestacije kulture

dviju domovina a oni zaduženi za logistiku uvijek se potrude da poslije kulturnog programa gladna usta i

suha grla dođu na svoj račun. A sve to skupa

jednostavno se ne može zamisliti bez čežnjive žice tamburice i poletnog zvuka harmonike što pjesmu

prate i na ples zovu.

Ovogodišnjoj priredbi ponovo su nazočila društva i

ansambli koji sa našim društvom tkaju čvrste prijateljske veze i svojim sudjelovanjem u programu

daju ovoj najvećoj priredbi Međimuraca u Ljubljani

još bogatiji sadržaj.

PUŠLEK 6 PROSLAVE

Njihovo se

očekivanje ispunilo

Pjevale su Žabice i

plesale su svim majkama

Štefanija objašnjava

prijateljicama, događaj

MPZ Črnuče kot

vedno, odlični

Suradnja našeg društva je prerasla i još uvijek

prerasta granice Slovenije a kao rezultat te aktivnosti izvan domaćeg kraja počela su kod nas

gostovati i društva država koje graniče sa našom.

Na ovoj priredbi su to bili koruški Slovenci o čijem nastupu će još biti riječi.

No, pođimo po redu i predstavimo program koji je

kao i uvijek publika toplo primila i njegove izvođače

nagradila burnim pljeskom. Program je povezivao Boris Car, a u njemu su sudjelovala četiri gostujuća

društva i brojne sekcije HKDML. Na početku

priredbe prisutne je pozdravio g. Mijo Stanko predsjednik društva koji se između ostaloga sa

nekoliko riječi osvrnuo i na povijesne momente

praznika žena i majki. Najmlađi članovi društva

simpatične Žabice otvorile su umjetnički dio programa. Recitacijama i pjesmama pokazali su kako

samo dječija srca pokazati mogu koliko ljubavi za

mame nose i kako lijepo su se naučili tu ljubav izraziti u riječi i pjesmi. Svi su sudjelovali u

pozdravnoj točki Drage mame, Živa i Anamarija su

zapjevale prekrasnu pjesmu Vehni, vehni fijolica,

najmlađi su zaigrali kolo Mali bratec Ivo, Anamarija je odrecitirala pjesmu Mama a Jakob na

harmonici odsvirao međimursku Klinčec stoji pod

oblokom. Svoj nastup Žabice su završile pjesmom

Mamica je kakor zarja. Podsjetimo da iza svega što

Žabice rade stoji njihova teta Magda, mentorica

Magdalena Žeželj. Program je nastavila naša solistka Marija Volavšek s

prelijepom pjesmom punom divljenja i ljubavi za

Međimurje a zatim su na pozornicu došli naši dugogodišnji prijatelji i suradnici, koji nam svake

godine nude gostoprimstvo u dvorani bez kojeg bi

teško izveli svoj najveći projekt, Mešani pevski

zbor Medis KUD Svoboda Črnuče. Darovali su nam tri lijepe pjesme i kao uvijek bili nagrađeni gromkim

aplauzom.

U nastavku priredbe gledali smo dramsku igru

Šalica kave priređenu po istoimenoj crtici Ivana

Cankara u izvođenju dramske sekcije našeg društva.U režiji Štefanije Mesarić glumci Ivan Car

kao poduzetnik, Nada Novak – njegova poslovna

suradnica, Danica Kalšan – tajnica i Ana Juršić – mama, zablistali su poput profesionalaca, scena je

bila za svaku pohvalu a svima je do srca segla

poruka da uprkos sveopćem hlastanju za materialnim, još uvijek ima ljudi koji u srcu nose

one prave vrijednosti koje im je udahnila majka

svojim primjerom i svojom ljubavlju. Naši gosti zbor SEENTAL – STIMEN iz Austrije odpjevali su nekoliko krasnih pjesama posvećenih lijepoj Koruškoj,

Vrbskom jezeru kao i slovensku u koruškom nariječju Čej so tiste stezdice. PROSLAVE PUŠLEK 7

Korošci so navdušili

občinstvo

Proščenje je bilo,

kak i pravo

Dramski ugođaj te večeri

Đilkoši su na

pozornici uvijek pravi

Ljepota pjesme plijeni dušu i povezuje ne glede na

narodnost i državu. Na svoj način to potvrđuje i župan gradića iz Austrije koji pjeva u spomenutom

zboru i koji je došao zajedno s ostalima.

Naša folklorna sekcija Prvi korak uspješno korača stazom njegovanja etnološke glazbene baštine i

svaki novi projekt im je zreliji i na višoj kakovostnoj

razini. Predstavili su se spletom Međimursko proščenje i svojim plesom, pjesmom i svirkom do

dobra ugrijali dlanove publike.

Slijedio je nastup naših Đilkoša o kojima ne treba

posebno govoriti jer kad progovore njihove žice u koje udahnjuju svoju razigranu dušu i srce puno

veselja brzo razumijemo poruku a pjesma nam se

sama po sebi otme iz grla i pridruži njihovoj. Pjesmom su se prošetali po Lijepoj našoj i ponovo

nam pružili veliki užitak.

Ansambl Mateja Zupana raste i razvija se kako po

članstvu tako i po repertoaru. I oni su naši vjerni gosti koji svojim nastupom obogate našu priredbu. A

kad im se cijela dvorana pridružila i zapjevala

prekrasnu Avsenikovu Slovenija od kod lepote tvoje, bilo je očito koliko su Međimurci privrženi i novoj

domovini u kojoj njihovi potomci puštaju korijene.

Pjesma ne pozna granice kao što ni more ne oplakuje

samo jednu obalu. Na pozornicu su ponovo došli Đilkoši i zajedno sa gostima iz Austrije zapjevali

prekrasnu dalmatinsku pjesmu Daleko mi je biser

Jadrana izmamivši oduševljen pljesak. Kažu da šećer dolazi na kraju. Kraj našeg programa zasladile su

Katruže. I njihov nastup je bio paša i za uši i za oči.

Živopisne međimurske nošnje i stare, skoro

zaboravljene pjesme slile su se u cjelovit i bogat doživljaj. Vođa zbora Katica Kopasić zna koliko

ljepote još leži u škrinjama i sjećanjima naših mamic

i babic. Trudi se da što više toga blaga otkrije, uvježba sa Katružama i daruje onima koji vole te

lijepe i osjećajne pjesme. Katruže su izvele

međimurske Picika Piščenka, Goslice su potrte i Žena išla v melin, slovensku Al me boš kaj rada imela te pjesmu, u spomen i čast međimurskom slavuju Ani

Štefok, Majko nemoj plakati. Publika je i nastup Katruž nagradila dugotrajnim aplauzom.

Na kraju programa podijeljena su priznanja za nastup i svi zajedno su na pozornici zapjevali prelijepu

međimursku Da nam pak dojde to vreme. Poslije programa nastavilo se druženje kao i uvijek uz dobar zalogaj, dobru kapljicu i naravno zvuke Đilkoša.

Tako je proslavljen još jedan materinski dan, družilo se u riječi, plesu, pjesmi. Svaki član društva dao je sve

od sebe da ova, za HKDML najveća i najzahtijevnija priredba, prođe kako valja. I treba priznati da nam je uspjelo.

Ne mogu na kraju da ne dodam jednu malu pojedinost koja, za one koji znaju čitati između redova, i nije mala.

Naša članica gospođa Anka Osterman sve nas je iznenadila svojom lijepom gestom. Za Žabice je izradila

krasne unikatne šeširiće i tako ih nagradila za trud. Koliko plemenitosti ali i simbolike. Dok budemo složno, pod jenim klobukom radili i snovali, stari i mladi, naša kultura,

naš jezik, naš nacionalni identiitet, neće biti ugroženi. Lijepo je to znati, a još ljepše u tom sudjelovati.

PUŠLEK 8 PROSLAVE

Katruže su pjevale

ko slavuji

Podjela Zahvalnica

i darova

Korošci i naši udruženo

Ministarstvo vanjskih poslova i

Europskih integracija RH

Korošci i naši, udruženi

DRAMSKA SEKCIJA Tekst; Štefanija Mesarić

Foto; Arhiv HKDM Prva zadaća ove godine za društvo u cjelini je bila priprema

projekata za prijavu na raspis Javnog sklada RS za kulturne djelatnosti, PRP 2012 na području Ljubljane i ETN – kulturne

djelatnosti drugih naroda u R Sloveniji.

Dramska sekcija HKDM-LJ se je na raspis PRP 2012 prijavila u

sklopu zajedničkog projekta svih sekcija HKDM-Ljubljana Da

ne zaboravim majčinu riječ. To je projekt koji se povodom majčinog dana slavi 25. ožujka.

Naše društvo taj praznik obilježava od 2001. godine u

Kulturnom domu Črnuče . Zahvaljujući JSRS za kulturne

djelatnosti, koji nam je i ove godine odobrio sredstva za taj

projekt, smo ga uspješno izveli 17. ožujka. Dramska sekcija je nastupila sa 20 min. igrom Šalica kave po motivu iz Črtic Ivana

Cankarja Skodelica kave. Tekst za igro je adaptirala Štefanija

Mesarić.

Ove godine smo odabrali malo ozbiljniju tematiku. Igra je postavljena u današnje vrijeme, kad većina gleda samo na

materijalna sredstva i čim višu dobit. K vlasniku uspješne mlade

tvrtke svrati prijateljica iz studenskih dana. Pošto se bavi financijskim savjetovanjem, predlaže nekadašnjem

kolegi poslovne transakcije, koje on na početku prihvati. No kroz razgovor mu počinju navirati sjećanja na mladost, kroz koja shvati da put krutog kapitalizma nije za njega. U igri su nastupili Ivan Car - poduzetnik,

Nada Novak – poslovna savjetnica, Danica Kalšan – tajnica i Ana Juršič - mama.

Osim tog projekta je dramska nastupila s recitacijom Fala ti Božek za Međimurje na 1.Saboru hrvatske

kulture, koji je održan 14. travnja u Lendavi. Pjesmu je recitirao Ivan Dominik.

Dio programa, sa nastupom naših sekcija, je prenosila TV SLO 1.

Osim tih dvaju projekata, smo na poziv Teodora Vočaneca, nastavnika hrvatske dopunske nastave u

Sloveniji, 09. 04. 2012. nastupali na 14. susretu dramskih amatera u općini Cestica RH, v programu pod nazivom Druženje dramskih amatera.

Na tom druženju su osim naše sekcije nastupili još dramska sekcija KUD-a općine Cestica, glumci udruge

Veliko srce iz Svetog Đurđa i dramska skupina Komedijaši Stažnjevca.

Ovim putem se zahvaljujem na gostoprimstvu gospođi Jeleni Milec, predsjednici dramske sekcije KUD-a

općine Cestica.

Na susretu dramskih amatera prisustvovao je načelnik općine Mirko Korotaj , koji je uputio dobrodošlicu gostujućim glumačkim sastavima i uskrsnu čestitku svim prisutnima u dvorani među kojima su bili Davorka

Golubić, predsjednica KUD Cestica, Barbara Antolić, predsjednica Slovenske nacionalne manjine Varaždinske

županije kao i vijećnici općinskog Vijeća općine Cestica.

Javni sklad Republike Slovenije

za kulturne dejavnosti

SEKCIJA DRUŠTVA PREDSTAVLJA SE PUŠLEK 9

Dramska u gostima Cestici

Domačini iz KUD Cestica, prisutni

vječnici opčine i naši, zajedno

FESTIVAL KAZALIŠNIH AMATERA

MEĐIMURSKE ŽUPANIJE 2012 Tekst: Štefanija Mesarić

Foto: Arhiv HKDM

Dramska sekcija HKDM-LJ na Festivalu KAM sudjeluje od

2002. godine. Festival je tada bio pod nazivom Županijska

smotra dramskih amatera. Od 2004. godine je grad Prelog preuzeo organizaciju za izvedbu festivala i promijenio ime

smotre v Festival KAM Međimurja.

Ove godine je Festival KAM trajao od 13. do 15. travnja,

odigrano je bilo šesnaest predstava.

Festival je pratio županijski ocjenjivački sud v sastavu Sanja Nikčević, državna selektorica i Barbara Rocco, glumica. Po

zaključku svake večerije žiri na okruglom stolu za svaku

predstavu dao konstruktivne primjedbe i sugestije za daljnji

rad.

Na našem devetom nastupu na KAM - u, jednu godinu smo izostali, je Dramska sekcija odigrala 20 minutnu igru Šalica

kave po motivu iz Črtic Ivana Cankara Skodelica kave.

O sadržaju igre sam ukratko napisala u tekstu o radu dramske sekcije.

Do ovogodišnjeg nastupa se je Dramska sekcija, koja je imala

svoj prvi nastup 1998 godine, svaku godinu predstavila s novom

igrom, uglavnom na kajkavskom nariječju. Do sada su sve

igre,koje smo izveli, na humoran način prikazivale običaje iz naše matične domovine. Zato sam odlučila da za ovu godinu

pripremim aktualnu, ozbiljniju tematiku. I tako je nastala

Šalica kave po motivu iz Cankarevih crtic, nama poznate crtice, koju smo po mojem svi čitali još u osnovnoj školi i koja je,

moram priznati, već tada na mene ostavila duboki utisak.

Članovi dramske sekcije su igru prihvatili ozbiljno i u kratko vrijeme je uvježbali za prvi nastup u ožujku,

povodom majčinog dana na priredbi Da ne zaboravim majčinu riječ. U igri su nastupili Ivan Car - poduzetnik,

Nada Novak – poslovna savjetnica, Danica Kalšan – tajnica i Ana Juršič - mama.

Žirii, koji je pratio sve predstave, je za našu predstavo kazao da je pohvalna pozitivna poruka igre, te da je scenski bilo lijepo prikazano sjećanje na mamu i da je baš to sjećanje odvratilo našeg poduzetnika da ne

skrene na put krutog poduzetništva.

Festival je donio sadržajno različite predstave, koje je pratila uvijek puna dvorana gledalaca.

Sudjelovanje na takvim događajima je važno, zaradi očuvanja kulturne baštine i svojega jezika, posebice nas,

koji živimo izvan svoje matične domovine.

Na KAM –u 2012. je pobijedila predstava Mala priča iz seoskog dvorišta koju je izveo KUD Katruže Ivanovec. Nagradu za najbolju režiju je dobio Dejan Buvač za predstavu Idu Zrinski dramske družine Štolcer Čakovec,

koji je to priznanje dobio već četiri puta za redom. Iz iste predstave proglašena je i najbolja glumica – Željka

Grahovec, za najboljeg glumca je bio

proglašen Vlado Ninić za ulogu v predstavi Dođi gola na večeru KUD Žiškovec. Nagradu za najbolji tekst je primio Stjepan Škvorc za igru jubav, mržnja i pohlepa .

Na državnom 52. Festivalu hrvatskih dramskih amatera, koji će se održavati v maju v

Starom Gradu na Hvaru, će Međimursku županiju zastupati Mala priča iz seoskog dvorišta KUD-a Katruže Ivanovec.

PUŠLEK 10 SEKCIJA DRUŠTVA PREDSTAVLJA SE

Več od 2002 godine

glume…

…na istoj pozornici

…i svaki put nešto drugo

KATRUŽE VJEŽBAMO Tekst; Katica Kopasić

Foto; Arhiv HKDM

Katruže obično imamo vježbe

četvrtkom navečer. Svoje pjevače moram pohvaliti jer na vježbe dolaze

redovno. Naravno da se dogodi da koga

i nema – svi smo mi stariji, ponekad se

i razbolimo, ima nas i dosta baka koje se moramo potruditi i za svoje

unučiće. Vježbamo uvijek stojeći.

Ugrijemo se ljestvicom tonova.

Obično sam ja ta koja zo sa mojom

pomoćnicom Vesnom izaberem pjesme

za jednu sezonu. Od početka naše pjevanje ne djeluje baš usklađeno. Imamo i članove koji nisu Međimurci pa im je problem i točno izgovaranje pojedinih riječi no stvarno se potrude i zaslužuju sve čestitke.

Trudimo se da do nastupa sve »ispilimo«, da se glasovi poslože u cjelinu.

Naravno, mi smo samo amateri koji pjevaju za svoju dušu i za naše prijatelje koji vole našu pjesmu.

Uvijek se potrudimo da naučimo i po koju slovensku pjesmu - Slovenija je naša druga domovina. Dosta puta

zbog toga čujemo i kritike na naš račun, no ima i pohvala čemu se radujemo.

Nedavno je u Ljubljani bila moja sestra. Za nju stvarno mogu reći da se razumije u međimurske pjesme jer je

30 godina članica KUD-a Ivan Hustač Kantor - Sveta Marija.

Zamolila sam je da nam dođe na vježbe. Bila je iznenađena koliko dobrih glasova imamo. Dala mi je nekoliko dobrih savjeta - na primjer pravilan izgovor starih međimurskih riječi pa sve do pjevanja glasnije i tiše na

nekim mjestima kako bi se razbila monotonija pjesme.

Kada je uzela u obzir koliko smo godina izvan Međimurja a nismo zaboravili zavičaj, rekla je da zaslužujemo sve čestitke.

Katruže djeluju već trinaestu godinu . Veliku zahvalu zaslužuju ustanoviteljica zbora gospođa Magda Žežežlj i

dugogodišnji zborovođa gospodin Emil Kovačić. Članovi dolaze i odlaze no uvijek nas je najmanje dvadeset. Ja sam u zboru od početka. Dosta puta sam se potrudila da donesem riječi izvornih pjesama (hvala mojoj

sestri).Sada, u doba interneta, doći do gradiva nije problem. Ranije se sve baziralo na sjećanjima i pomoći

naših dragih od kuće.

U Katružama se osjećam lijepo i zahvalna sam svakom članu posebno. Vjerujem da me članovi poštuju i to mi

je najveća nagrada. Isto tako sam uvjerena da svatko od nas daje od sebe ono najbolje što može.

Ja za sebe znam – dok me glas i zdravlje budu služili bit ću sa Katružama.

SEKCIJA DRUŠTVA PREDSTAVLJA SE PUŠLEK 11

Probno pjevanje Katruža

KATRUŽE PREPEVAJO Tekst: Vesna Vurušić Foto; Arhiv HKDM

Ime mi je Vesna in pred

sedemindvajsetimi leti sem se z Bleda preselila v Ljubljano. Z

možem Franjom, sva si na Vevčah

začela ustvarjati dom in družino. Čeprav je mož međimurec, jaz pa

sem međimurka po mami, po očetu

pa gorenjka, dolga leta sploh nisva

vedela, da v Ljubljani obstaja hrvaško-međimursko kulturno

društvo.

V pevskem zboru Katruže sem

začela prepevati pred tremi leti in pol. K temu me je nagovorila Lidija, s katero sva skupaj delali pred davnimi leti. Dolgo časa me je

nagovarjala, pa sem ji vedno odgovorila, da tam nimam kaj početi saj ne znam zapeti nobene međimurske

pesmice. Ko sem prišla prvič na vaje sem imela grozno tremo, bolečine v želodcu in velik cmok v grlu. Mislila

sem, da bo treba pred vsemi kakšno zapeti, ampak iz tega ni bilo nič. Zborovodja Emil me je lepo predstavil vsem pevcem, potem pa me je postavil na konec prve vrste, kjer sem samo poslušala, kako so ostali prepevali.

Med odmorom so mi nekateri pevci naklonili par lepih besed, nasmeh in prijazen stisk rok. Trema in strah sta

kar naenkrat izginili. Dobila sem občutek, da so me res veseli. Pesmi ki sem jih prvič slišala na vajah, so mi šle hitro v uho, saj so bile res spevne. Proti koncu mojih prvih pevskih vaj sem že skoraj ujela pravo melodijo in si

zapomnila nekaj besedila. Doma sem pridno vadila in komaj čakala naslednje skupinsko prepevanje.

Zdaj skupaj s Katico vodiva pevsko skupino Katruže. Ona nas uči prepevati međimurske pesmi, jaz pa jih učim

slovenske ljudske. Pevci so pridni in hodijo redno na vaje, nekateri ne utegnejo zaradi drugih obveznosti,

ampak vsak se trudi po svojih močeh.

S Katico sva zelo zadovoljni, ker naju res spoštujejo in niso užaljeni, če včasih na vajah rečeva, da ne gredo prej domov, dokler se ne zapoje tako kot je treba. Včasih se na vajah tudi nasmejimo, posebno Boži, ki nam

pove kakšne dobre vice. Če kdo praznuje rojstni dan, takrat slavljencu zapojemo pesem po njegovih željah, kaj

spijemo, pojemo ter se imamo lepo. Z veseljem prihajam na pevske vaje, ker res rada prepevam že od nekdaj.

V družbi mojih pevcev se počutim lepo in sproščeno.

Pevci smo imeli od lanskega septembra pa do konca junija veliko nastopov. Lansko leto v oktobru smo imeli nastop v Avstriji, konec istega meseca pa smo prepevali v Trzinu, kjer je potekal međimurski večer, ki ga je

pripravilo društvo Kanja iz Trzina. V novembru smo se začeli učiti božične pesmi, ki smo jih predstavili našim

članom na božično novoletnem srečanju. Februarja 2012 smo nastopili na regijskem srečanju etničnih skupnosti, ki ga pripravlja Javni sklad za kulturne dejavnosti Ljubljana. Nastop je potekal v centru kulture

Španski borci v Mostah. V marcu smo prepevali na naši tradicionalni prireditvi «Da ne pozabim materine

besede«. Kulturni dom v Črnučah je bil poln gostov in nastopajočih. V Lendavi smo nastopili na prvem saboru

hrvaške kulture v Sloveniji. Bilo je veliko nastopajočih, saj so se predstavila društva iz Ljubljane, Velenja, Škofje Loke, Novega mesta, Lendave in Maribora. Na povabilo ZPM-Ljubljana smo se udeležili prireditve z

naslovom «Otroci in mladi ne priznajo meja«, ki je potekala na igrišču OŠ Bičevje-Vič. Namen prireditve je bil

približati mladim različne kulturne običaje, tako pevske kot plesne. V začetku junija smo prepevali na prireditvi Naše lepe ljudske pesmi, ki jo prireja KUD Sevdah iz Ljubljane. V tem mesecu nas čaka še nastop

na 43. Taboru slovenskih pevskih zborov v Stični in nastop na Pogačarjevem trgu ob dnevu državnosti. Naš

zadnji nastop v mesecu juniju pa bo v Vukovarju, kjer bomo s pesmijo pričakali karavano vztrajnih in pogumnih

kolesarjev s poti prijateljstva Ljubljana – Vukovar.

Vsem pevcem želim prijetne počitnice, veliko pozitivne energije in se vidimo spet v začetku septembra. SEKCIJA DRUŠTVA PREDSTAVLJA SE PUŠLEK 12

Katruže za nastupa u

domu Španski borci

TAMBURAŠKA SEKCIJA Tekst: Jože Lilek

Foto: Arhiv HKDM

Đilkoši skoraj redno nastopamo na različnih dogotkih

HKDM Ljubljana kot so rojstni dnevi, razstave, predstavitve literarnih del ipd.. Na nastope zunaj

okvirjev in dogotkov društva se temeljito pripravimo,

ker se želimo gledalcem predstaviti kar se da v lepi luči.

Međimurske izvirne pesmi so na prvem mestu

vendar, da se nebi podvajali z našo folklorno sekcijo, smo svoj program razširili na pesmi iz vseh krajev nekdanje naše države. Največ jih je iz naše domovine

Hrvaške – negujemo glasbo vseh njenih delov od dalmatinskih na jugu, do slavonskih in sremskih na njenem

vzhodu.

V zadnjem obdobju smo nastopili na prireditvi DA NE POZABIM MATERINO BESEDO o kateri je dosti

napisano. Spremljali smo tudi našo otroško skupina ŽABICE na nastopu v Španskih borcih.

Tako kot vse naše sekcije smo tudi Đilkoši nastopili v Lendavi na SABORU HRVAŠKE KULTURE. Izvedli smo

pesem Pusti selo neka priča. Dne 12.05.2012 smo gostovali pri Hrvaškem kulturnem društvu Novo mesto na

koncertu ob njihovi 20. obletnici delovanja. V programu smo izvedli tri pesmi, a po končani prireditvi smo igrali še za dušo obiskovalcev. Prvo polovico leta smo zaključili z nastopom v projektu Vesna Anđelković na

Metelkovi. V programu smo izvedli tri pesmi.

Trenutno se pripravljamo za ponovno gostovanje v Novem mestu pri naših prijateljih iz HKD NM. Še malo pa bomo tam postali stalni gosti.

SEKCIJA DRUŠTVA PREDSTAVLJA SE PUŠLEK 13

Ministarstvo vanjskih poslova i

Europskih integracija RH

Došao Ivica iz škole i kaže

mami: »Danas mi

je bio sretan!«. A

mama sva sretna pita: »Jesi li

dobio dobru

ocjenu«, A Ivica kaže; »Ne, nego

me nastavnica

poslala u kut, a sva četiri su biva

več zauzeta.

Đilkoši i Žabice zajedno

OTROŠKA SKUPINA ŽABICE Tekst: Magdalena Žeželj

Foto: Arhiv HKDM

Otroci skupine ŽABICE delujejo v sestavi HKDM

Ljubljana. Smo otroci stari od 4 do 13 let. Skozi celo leto pridno vadimo praviloma ob sobotah od 10. do

11.30 ure. Gojimo in ohranjamo hrvaško, zlasti

međimursko, ter slovensko kulturno izročilo s

področja naših obeh domovin. Naša srečanja so zanimiva .Nikoli nam ni dolgčas.

Zelo smo igrivi, razposajeni, včasih pride tudi do

konfliktov, saj smo vendar otroci.

Ko pa gre za res, smo zelo delavni in veliko pokažemo

kaj oz. česa smo sposobni. V letošnjem letu smo se aktivno udeležili na več prireditvah:

- Materinski dan

- Prvi sabor hrvaške kulture v Lendavi , kjer smo bili edina otroška skupina in so nas vsi zelo pohvalili

- Vrtec Najdihojca - medgeneracijsko srečanje

- Dan državnosti

Pri najboljši volji ne moremo biti prisotni povsod kjer

nastopa naše društvo. Včasih so prireditve zvečer, včasih zgodaj popoldan in ker nas je večina šolarjev a

i večina staršev zaposlena takrat se ne udeležimo.

Zaradi tega pa se ne počutimo nič manj vredni in uspešni kot ostale sekcije oz. starejši člani našeg društva.

Naše vodilo oz. moje vodilo kot mentorice in vodje sekcije je da delam z otroki na druženju in da ob igri

spoznavamo naše korenine.

Tukaj bi se radi zahvalili vsem, ki nam stojijo ob strani, cenijo naše delo in nas podpirajo. To so predvsem naši starši in stari starši.

- Posebno hvala gospe Anki Pavelič, ki nam vedno priskoči na pomoč te ravno tako gospodu Milanu

Paveliću.

- Velika hvala tudi gospe Štefki Mesarič ki nam ravno tako skupaj z go. Ankico pomaga pri oblačenju naših punc, pri pripravi projektov (računalnik) te kjer koli se pojavijo problemi.

- Hval tudi gospe Anki Osterman, ki nam je podaril aprekrasne kape ob nastopu na materinskem dnevu

kot tudi celotni sekciji CVET.

Za konec šolskega leta smo se za pridno delo sprostili v Atlantisu. Jeseni nas čaka še dosti dela. Moramo

zaključiti projekt, ki smo ga prijavili na JSKD.

Torej, dragi bralci Pušleka, lahko vidite da tudi ŽABICE veliko delamo in smo pridne.

PUŠLEK 14 SEKCIJA DRUŠTVA PREDSTAVLJA SE

Ministarstvo vanjskih poslova i

Europskih integracija RH

Tako je to bilo

na KAM-u u Prelogu

U Šiški, među

vršnjacima, razigrani

Ana Marija i

Živa u duetu

KROŽEK ROČNIH DEL Tekst: Ana Truden

Foto: Arhiv HKDM

Znanje o izdelavi nekaterih izdelkov počasi tone v

pozabo. Danes ga v naši sekciji ročnih del CVET uspešno oživljamo. Naša dejavnost je raznolika in

bogata, saj s programom delavnic in drugih

aktivnosti ohranjamo celo paleto izdelkov, ki so del

naše kulturne dediščine. Predstavljamo: vezenje, šivanje,pletenje, okrasje iz perlic in izdelava le teh,

cvetov iz najlonskih nogavic, rožice iz krep

papirja,kvačkanje, izdelava različnih predmetov iz ličkanja, adventni venčki in ostalo. V naš program smo dodale izobraževanje kleklanja. Pridne roke naših članic

bomo postavile na ogled na razstavi v decembru - tema BOŽIČNO NOVOLETNI IZDELKI.

V letošnjem letu smo bile vse članice zelo aktivne. Naredile smo 100 srčkov za ples srca in 3 velika izvezena srca za zmagovalce Valentinovega plesa. Izdelale smo 350 rožic za materinski dan, ki smo jih podarile

obiskovalkam in nastopajočim, ki se vsako leto praznuje v Črnučah. Za to priložnost je naša članica Anka

Osterman spletla 14 kap iz svojega materiala in jih podarila našim najmlajšim nastopajočim iz skupine Žabice, Anka Pavelič pa okrasno blazino za nastopajoči pevski zbor iz Avstrije. Še enkrat obema velika hvala.

Kot skupina smo izdelale veliko vezenih slik in prtičkov,ki so namenjeni za darilo, ko naše ostale sekcije

nastopajo s svojim programom doma in v tujini.

Pohvala gre tudi članici Saški Cozolini, ki je izredno lepo izdelala sliko kolesar za darilo Vukovarju za

maraton Pot prijateljstva Vukovar - Ljubljana. Na povabilo vrtca Najdihojca enota

Biba, smo imele delavnico in praktičen prikaz nekaj tehnik izdelav izdelkov naših članic.

Pri našem delu je potrebna kreativna resnost, vendar kljub temu prijetno druženje, ki motivira k delu in

uživanju v izdelavi raznolikih izdelkov. Zato vabimo vse zainteresirane, ki bi rade obnovile znanje iz svoje mladosti, ali pa sprejele izziv, da se naučijo nekaj novega. Naj se nam brez zadržkov pridružijo. Naša sekcija

deluje na naslovu: HRVATSKI DOM ,MasarYkova 14, Ljubljana, vsako sredo od 18-20 ure. Za dodatna

vprašanja lahko kontaktirate vodjo sekcije Ano Truden, na tel.031 398 110, ali pa katero koli od naših članic.

Še enkrat lepo vabljeni, sprejeli vas bomo odprtih rok.

OBAVIJESTI

SASVIM DESNO, U DRUGOM REDU NOVO IZABRANI JE

PREDSJEDNIK HKDM-L, MATIJA PLAVŠA.

SEKCIJA DRUŠTVA PREDSTAVLJA SE PUŠLEK 15

One to rade sa puno žara

OD ŽELJE DO IGLE Tekst: Ankica Pavelić

Foto: Arhiv HKDM

Još kao mala djevojčica voljela sam se igrati sa

bebama i krpicama. Već tada me je mama počela učiti krojiti i š ivati. Uvijek su mi na pameti njene

riječi: »Nitko te neće pitati koliko dugo si radila,

nego tko je to napravio«.

Učila sam sve ručne radove jer je to u tradiciji

Slavonki koje su poznate na daleko po svojim rukotvorinama.

Polazak u školu, poslije na zanat, pa onda obitelj,

djeca, sve to je doprinijelo da sam počela ponešto i zaboravljati.

Zahvaljujući međimurskom društvu a naročito

gospođi Podvez, koja mi je obnovila znanje, ponovo sam se našla sa ručnim radom.

Šijem već od 1975. godine. Volim šivanje i još se

nisam umorila od tog zanimljivog i zahtijevnog posla.

Veselim se kad ispod mojih ruku izlazi nešto novo i lijepo. HKDML mi je omogućilo upravo to – kreirati

nove i lijepe stvari. Počela sam šiti međimurske

narodne nošnje za članice našeg pjevačkog zbora. Bio je to zame poseban izazov i ,sudeći po

reakcijama mojih kolegica u zboru, uspjela sam.

Svoj modni salon imam već 22 godine. Moja želja iz djetinjstva postala je posao koji mi obezbjeđuje prihode i

istovremeno nudi zadovoljstvo. U svom salonu radim mnogo toga. Popravljam odjeću, krojim i šijem. Strankama nudim sve, od jednostavnijih haljina do vjenčanica. Najviše volim kada kreiram nešto novo, kada svoje ideje i

stvaralaštvo pretočim u lijepu kreaciju. Više od svega me usrećuje zadovoljstvo mojih stranaka.

Osim šivanja jako volim vez. Djeca i muž me često pitaju da li nemam dosta šivanja u salonu pa se družim sa iglom i kod kuće.

Vezenjem i drugim ručnim radovima ja se odmaram. Pustim svojoj mašti slobodan put i na platnu ostaje ono

što ponekad danima zamišljam.

Moram priznati da sam ja zasvojena iglom (svih oblika i veličina) kao što je moj muž biciklom.

OBAVIJESTI

NAŠ BRANKO NJARI TAKO

MLAD, SAMO 50 LJETA IMA!

DOGAĐAJ SE DOGODIJO U

GOSTIONI POD GOLOVCEM,

KADA JE POČASTIO CIJELI

IO I ČELNIŠTVO DRUŠTVA.

PUŠLEK 16 SEKCIJA DRUŠTVA PREDSTAVLJA SE

Anka je naš veliki

darovatelj

Anka sa prijateljicama

VELIKI INTERVJU

MATIJA PLAVŠA, NOVI PREDSEDNIK

IO DRUŠTVA Tekst: Ilona Penzeš

Foto: Arhiv HKDM

»Lepo se je družiti z ljudmi, ki so dobre volje, saj

te na nek način bogatijo in druženje z ljudmi

istega naroda pomaga, da ne pozabiš na svoje

korenine in z njimi tako neguješ svojo kulturno

vrednost, ki nas opredeljuje kot Hrvate, » pravi

vodja kegljaške sekcije in predsednik izvršnega

odbora našega društva, Matija Plavša, ki se je

rodil leta 1953 v Osijeku in do desetega leta

preživel v vasi Leskovica od koder ima najlepše

spomine iz otroštva.

»Leskovica, domača slavonska vas, obkrožena s

slavonskimi gozdovi in grički. Živeli smo zelo skromno in življenje je bilo res brezbrižno, topel dom, znani in

prijazni sosedi, poznali smo vse stezice, grmičke,

kakor tudi polja, livade, ribnike in potok, ki je tekel

skozi vas…« pripoveduje z navdušenjem. Najbolj se mu je v spomin vtisnila tudi zabavna pot do šole, v

kateri sta bila dva razreda v eni veliki, preveliki

učilnici. Učitelj je učil dva razreda na enkrat, enega je poučeval, drugi je ta čas v isti učilnici tiho reševal

naloge. »V tretjem razredu smo se preselili v Našice, kar je zelo spremenilo moj način živeljnja, saj je to le

manjše mesto. Kmalu sem se vklopil in našel lepoto življenja s prijatelji in sošolci. Tam se je vse dogajalo v šoli,

najbolj sem imel rad zgodovino in geografijo, v kateri sem tudi tekmoval in večkrat pripravljal posebne referate iz teh premetov.« A kaj, ko je bilo čimprej potrebno priti do kurha, tako je končal gostinsko šolo v

Osijeku in že takrat poskusil življenje izven svojega kraja v internatu. Nato je leto kasneje odšel služiti

vojsko v Karlovac, od koder se je vrnil leta 1973 po 15 mesecih. »Delal sem še dve leti v Našicah in kmalu začutil potrebo po izobrazbi in tako sem jeseni 1975 odšel na Rijeko na ekonomsko fakulteto in leta 1981

diplomiral. Med študijem sem tudi spoznal soprogo iz Ljubljane in se tako preselil v Ljubljano, kjer živim še

danes.«

POTREBA PO DOMAČIH LJUDEH

Še za časa vojne na Hrvaškem je pričel premišljevati, da bi se pridružil kakšnemu hrvaškemu društvu, saj ni

poznal kakšne večje skupine Hrvatov v Ljubljani ali kakršnokoli njihovo organiziranost. Zato je začel iskati

informacije kar v telefonskem imeniku in kar na enkrat je našel številko društva. »Javil se je prijazen človek,

ki me je usmeril, kam naj pridem in kdaj. Prav takrat je bil sestanek vseh društev na Železni cesti in z Ivanom Brodaričem sem se takoj zbližal in se pridružil Medjimurskemu društvu in kegljaški sekciji. Mislim, da je bilo

to leta 1996.« Matija pravi, da se nekaj časa ni prav angažiral v društvu, saj mu je bila dovolj kegljaška

sekcija in druženje na zabavah in izletih. A kmalu so ga že predlagali za člana izvršnega odbora in vodenje kegljaške sekcije in s tem je začel tudi svoje bolj aktivno delo v društvu. »Eno leto sem sodeloval v dramski

sekciji, več let sem pel v Kartružah, kegljal, pisal za Pušlek. Sedaj poleg službe pomagam še hčeri v galeriji in

nimam več toliko časa za ostalo. Povsod mi je zabavno in zanimivo, najbolj pa sem navezan na kegljaško sekcijo, saj sem v njej od vsega začetka.«

VELIKI INTERVJU PUŠLEK 17

Varaždin je naše in

njuno baročno mesto

Rad počiva v naravi

NEGUJMO SVOJ JEZIK, KULTURO

Do njegovega novinarskega dela je prišlo povsem sponatano.

»Ko so me vprašali, če bi kaj napisal, sem se kot intelektualec

počutil dolžnega in dovolj sposobnega, da se javim. Po drugi strani pa sem tudi opazil, da v Pušleku manjka tekstov v

hrvaškem jeziku in sem želel nekaj tudi sam doprinesti.«

Njegovi članki so bralcem všeč, a žal zaradi pomanjkanja časa ne piše veliko.

»Trudimo se kar se da, da je ekipa takšna kakršna je, no

želim si, da bi se nam še kdo pridružil, takšen, ki bi imel

smisel za pisanje, da so članki zanimivi in da bi bil Pušlek lepši in boljši. Mlajši bi zagotovo prinesel svežino pri pisanju in se

dotaknil tem, ki bi bile zanimive našim otrokom. Mislim, da bi

bilo dobrodošlo tudi delo na našem portalu, kjer bi se lahko več dogajalo.«

NAJLEPŠI SPOMINI: IZLET V MARTINJE

Eden od najlepših dogodkov mu je izlet za Martinje v

Daruvar in nastop z dramsko sekcijo na festivalu amaterskih

gledališč v Prelogu pred nekaj leti. Tudi drugi dogodki so mu pri srcu in se jih rad spominja. »V Prelogu je bilo zanimivo, saj smo se kar namučili s prevozom in urejevanjem scene. Vsakič znova me je naša predstava

popolnoma prevzela.«

V našem društvu deluje veliko sekcij in vsi se trudijo, da se izrazijo po svojih zmožnostih. »Tudi meni je v zadovoljstvo, da sodelujem v društvu, da se lahko izražam, gledam druge in da pojemo svoje pesmi, negujemo

jezik in kulturo, tradicijo…« Na mladih svet stoji,

pravijo in tudi v društvu bi vnesli nov veter. »Mladi so naša želja in radost, samo izgleda, da se nismo pri

vzgoji dovolj posvetili našim otrokom in jim približali,

da so tudi oni Hrvati. Tako je očitno, da niso začutili

želje po druženju, tako kot mi. V današnjem času se mi zdi, da bomo lahko bolj vplivali na vnuke kot dedki

in babice, kot smo lahko na svoje otroke. Malo

moramo tudi premisliti, kateri bi bili primerni programi za njih in aktivnosti. Oni niso tako

navdušeni nad glasbo tako kot mi, nad plesom in nad

drugimi aktivnostmi, ki nas veselijo. Tako da bi se morali domisliti aktivnosti, ki so njim bližje.«

STOPIMO SKUPAJ

Za skoraj vsako aktivnost so potrebna sredstva. Še posebej

v današnjih časih, ko je donacij zelo malo. »S svojimi

projekti se obračamo tudi na javni sklad, kjer smo dokaj uspešni. Vendar vse to ni dovolj, tako da poskušamo tudi v

okviru SHD z aktivnostmi pri državnih organih RS doseči,

da bi nas priznali kot manjšino, kar bi povečalo tudi

sredstva za naše delo. A dokler se to ne zgodi, moramo svoje delo racionalizirati in premisliti, kaj lahko izvedemo in

kaj ne moremo, če nimamo dovolj sredstev.«

PUŠLEK 18 VELIKI INTERVJU

Matija bralcem Pušleka!

Želim lepe praznike in letni dopust, dobro se spočijte. Jeseni pa, ko se zopet vidimo,

bomo zopet polni idej, želja in volje. S tem

bomo prinesli veliko k bolj atraktivnemu programu društva, popularizaciji le tega in

večjem prilivu sredstev.

Matija iz nekih

drugih čsov

Matija na skupščini

v prijetni družbi

NAŠ »PRVI KORAK« Tekst: Ivan Car

Foto: Arhiv HKDM

O našem Prvem koraku lahko pišem samo v

superlativih. To leto zaradi ambiciozno zastavljenega plana vadimo 2 krat na teden

(ponedeljek in petek). Folklorniki so izredno zagnani

in motivirani z gostovanji in nastopi. Zahvaljujem se vsakem posebej za trud in čas, ki ga vlagajo na vajah

in na nastopih. Še posebej pa se zahvaljujem našim

tamburašem, ki so sedaj še bolj motivirani za delo,

saj so v svoje vrste sprejeli mlado in nadarjeno glasbenico, ki se je takoj ujela z njimi. Naši oz.

tamburaši pod vodstvom Slavka Lajtmana vadijo

2krat na teden (1krat sami in 1krat s folkloro).

Za vse nastope folklore se iskreno zahvaljujem Javnemu skladu Republike Slovenije, ki je naš

največji donator in učitelj. Brez projektov, ki jih

prijavljamo na javne razpise Javnega sklada, bi naša

sekcija to leto ostala le na sponzoriranju svojih plesalcev, pevcev in tamburašev. Vem, da se veliko

vas sprašuje kako lahko toliko potujemo vendar je

odgovor na dlani! Sami se financiramo, pomaga pa nam JSKD (odobreni projekti). To leto smo dobili tri

odobrena projekta in za uspešno realizacijo se je

potrebno zelo potruditi.

V decembrskem izvodu pomotoma ni bil objavljen

moj članek. Zato se sedaj z zamudo zahvaljujem

vsem donatorjem, ki so nam omogočili gostovanje na internacionalnem festivalu v Turčiji na katerem smo

osvojili prvo nagrado za scensko postavitev. Naj

naštejem naše donatorje poleg že omenjenega JSKD-a:

- večino denarja so prispevali naši plesalci, pevci in

tamburaši (udeleženci festivala),

- sledijo Brkić Ante, Kovačević Marko, Perko Iztok in Pavelić Anka,

- darilo za župana in organizatorje prireditve je

pripravila sekcija ročnih spretnosti.

Zahvaljujem se naši prijateljici in donatorki ga. Veri

Sraka, za prejete kartice za parkiranje avtomobilov v garažni hiši. Iskreno se zahvaljujem sekciji ročnih

spretnosti, ki nam tudi to leto vseskozi pripravlja

lepa darila za organizatorje festivalov in prireditev.

Sedaj bom na kratko naštel, kje smo vse nastopili v

letu 2012. Vsi nastopi so bili že v sprejetem planu

dela za leto 2012. Odpadel je le naš nastop na projektu Oživimo Fužine ki je žal odpadel, ker

dosedanji organizator prireditve (zaradi finančnih

in kadrovskih razlogov) projekt ni izvedel. Namesto na tem projektu smo nastopili na prireditvi Otroci in mladi ne priznajo meja 30.05.2012 v osnovni šoli Bičevje na Viču. SEKCIJA DRUŠTVA PREDSTAVLJA SE PUŠLEK 19

Pogačarjev trg

i Prvi korak

Na smotri u

Španskim borcima

Na Viču u društvu mladih

Oni prate Prvi korak

Prvič smo nastopili 5. februarja na regijskem srečanju folklornih skupin v domu

Španskih borcev v Ljubljani - organizacija JSKD;

- Sledi nastop na prireditvi Da ne pozabim materino besedo v dvorani Črnuče –

organizacija našega društva HKDM-Ljubljana;

- Nastopili smo na 1. Saboru hrvaške kulture v Lendavi dne 14. aprila –

organizator prireditve je ZHDS. Na tej prireditvi so se prvič predstavila

skoraj

vsa hrvaška kulturna društva s sedežem v R. Sloveniji;

- Pot nas je zanesla tudi izven meja R. Slovenije. Nastopili smo na 2.

Internacionalnem festivalu folklore v Sarajevu od 27.-30.04.2012.

Nastopilo je

14 kulturno umetniških društev iz 7 držav: 1 društvo iz Slovenije, 2 društva iz

Hrvaške, 3 društva iz Srbije, 3 društva iz BIH, 2 društva iz Ukrajine, 1

društvo iz

Slovaške in 2 društva iz Bolgarije;

- Nastopili smo na 3. internacionalnem festivalu folklore v Riminiju 17.05.-

20.05.2012. Prilagamo programski list nastopov folklor. Nastopilo je 6 društev

iz BIH, 8 društev iz

Bolgarije, 4 društva iz Hrvaške, po 1 društvo iz Cipra, Litve, Črne gore, Romunije in Slovenije, 2 društva iz

Švice in 8 društev iz Srbije

- Nastopili smo na prireditvi Otroci in mladi ne priznajo meja 30.05.2012 v OŠ Bičevje , organizator

prireditve pa je Mestna zveza prijateljev mladine Ljubljana.

- 22.06.2012 bomo nastopili na Pogačarjevem trgu v okviru projekta PODAJMO SI ROKO s spletom

DOMOVINI. Organizator je naše društvo HKDM-Ljubljana.

Obveščam vse naše člane, da vse aktivnosti, ki jih folklora izvaja lahko vidite na naših internetnih stranicah. Za to

vseskozi skrbi Miro Kosanović, ki mu se zahvaljujem za ves trud in delo, ko spremlja našo folkloro. Vedno je za

objektivom in se trudi, da bi ujel vse zanimive dogodke.

Obveščam vas, da smo v svoje vrste sprejeli dve novi članici, dve očarljive ženski, ki nam bodo malce znižale

starostno povprečje, to so Marina Radman in Maja Sedovnik. Prepričan sem, da boste uživali v Marininem plesu in

Majinem igranju. V letošnjem programu smo se predstavili z dva nova spleta ki smo jih prijavili kot samostojne

PROJEKTE, in sicer: MEĐIMURSKO PROŠČEJE in DOMOVINI.

MEĐIMURSKO PROŠČENJE

Proščenje (žegnanje) je velika prireditev, ki traja po več dni. Začne se na rojstvo svetnika zaščitnika vasi ali

mesta. Sorodniki in prijatelji prihajajo na žegnanje v svečanih oblekah. Prireditev se začne s sveto mašo v

cerkvi, na katero pridejo vsi vaščani pa tudi prebivalci iz sosednih vasi. V središču vasi pa se okrog cerkve na

kramarskem sejmu nabere veliko sejmarjev, ki ponujajo raznovrstno blago. Postavljajo se vrtiljaki, pripravlja

prostor za zabavo in ples z živo glasbo. Splet se začne z uvodno pesmijo Na Ivanje prinas je proščeje okrog

vrtiljaka in nadaljuje s plesi drmeša in čardaša.

DOMOVINI

Cilj projekta je, da vam pokažemo, da imamo dve

domovini. Splet se začne z Međimurskimi plesi, saj so

v Međimurju naše korenine. Plese plešemo v izvornih

narodnih nošah Međimurja. Spremljajo nas naši

tamburaši. Nadaljujemo s Slovenskimi plesi, saj je

Slovenija naša druga domovina, domovina, ki nam je

dala kruh in v kateri smo osnovali svoj novi dom in

ostali vse do danes. Torej, na oder prihajajo

folklorniki v odrskih oblačilih Slo s konca 19.stoletja.

Plesalci zaplešejo polko in valček (gorenjske plese),

spremlja pa jih Ansambel Mateja Zupana.

Med obe naši domovini je nemogoče povleči ravno

črto, zato se plesalci proti koncu pomešajo med sabo,

sliš i se harmonika in tamburice, plesalci pa zaplešejo ples, ki je značilen za oba Rašpla.

Preko poletja bomo vadili vse dosedanje splete in začeli z pripravo naslednjega - Mura, Mura globoka si voda

ti……Vabimo vse ljubitelje plesa, da nam se pridružijo in aktivno sodelujejo v delu društva, vsem članom HKDM

Ljubljana pa želim lepe poletne počitnice.

PUŠLEK 20 SEKCIJA DRUŠTVA PREDSTAVLJA SE

U Riminiju bili

su sretni

Za nastupa u Sarajevu

KUGLAČKA SEKCIJA – PROLJEĆE 2011/2012 Tekst in foto: Matija Plavša

Ove godine zimskog raspusta gotovo da nije bilo zaradi

velikog broja utakmica. Osvojili smo samo 9 bodova i završili sezonu u donjem dijelu ljestvice. Kao što sam već

pisao, ove sezone je iz I i II ljubljanske lige napravljena

nova I liga ali su joj se pridružili klubovi od Portoroža do

Zagorja i Kamnika, tako da ima 16 klubova i 30 utakmica, 15 kod kuće i 15 u gostima. Naši termini su skoro u cjelini

pokriti s utakmicama, nešto malo ostane za treninge.

Nemamo dosta kvalitetnih igrača za takvu ligu i toliko utakmica, bilo je razdoblja kad smo pola ekipe imali na

bolovanju, neki su na terenu, neki rade u smjenama, ali smo se trudili i stvorili dosta veliku ekipu u kojoj je

ugodna atmosfera.

U našoj ligi nije samo rezultat u prvom planu. Nama je važno također sudjelovati u društvenim zbivanjima

grada, družiti se s kuglačima iz sudjelujućih poduzeća i društava te graditi našu ekipu kao prijatan kutak u okviru HKDM Ljubljana. Gostovanja u Zagorju, Izoli i Kamniku su i ugodni izleti na kojima se miješaju sportski

i doživljajni trenuci.

Za boje KK Međimurje je ove godine nastupilo 12 igrača, koji su makar jednu utakmicu odigrali. To su slijedeći

igrači: Harandi Ivan, Ručman Mare, Plavša Matija, Kuzmić Drago, Vučinić Nenad, Lemut Željko, Gorenc Jelka,

Strnad Vlado, Kedmenec Rudi, Ristić Slobodan, Pergar Zvone i Ilaš Peter.

Prva četiri igrača imala su prosječno preko 500 čunjeva po utakmici, ostali su bili blizu. Prednjačio je Harandi Ivo, ostvario visok prosjek(534,8), osvojio 17 pobjeda i bio više puta u momčadi kola. Slijedeću

sezonu ćemo imati na raspolaganju i dresove u kraljevsko-plavoj boji.

Zdenko Cizej zbog bolesti niti trenirati ne može ali je zadužen za dobro raspoloženje, organizira kakvu

zakusku i druženje, a Ivanka Mujić šefica kuglane izvede takve akcije.

Imamo i jednog rekreativnog člana Edo, a mogli ste na spisku vidjeti, da brani naše boje i Jelka. Kao i obično

navijačku skupinu vodi Brane Došen, a pomaže mu Zbašnik.

Planirali smo i jednu prijateljsku utakmicu s ekipom COMA ali se nekako nije našao pravi termin, pa ćemo pokušati iduće godine.

Aktivnosti kuglačke sekcije počinju ponovno na jesen prvi ponedjeljak u rujnu u 15.30 sati na kuglani Invalid,

Malenškova 1, Ljubljana. Pozivamo sve zainteresirane da pristupe našoj sekciji i razviju svoje kuglačke

sposobnosti. Pozovite na broj 041 798 417.

Pozdravljamo sve naše članove i čitaoce Pušlek_a. Želimo vam ugodan odmor, uživanje u nezaboravnim

putovanjima, avanturama a u PUŠLEK_u čitajte događaje iz života našeg društva koja su u njemu opisana.

SEKCIJA DRUŠTVA PREDSTAVLJA SE PUŠLEK 21

Učili u školi nove riječi i to tako, da netko od

učenika kaže riječ a potom objasni njeno

značenje. Dođe red na Ivicu te se on ustane i kaže

»perverzija«!!! Reče učiteljica: »Dobro Ivice, a

sada nam malo pojasni tu riječ, ali nesmiješ biti

bezobrazan.« Ivica: »Idu dvije žene ulicom i jedu

sladoled. Jedna ga liže, a druga grize. Koja je od

njih udana?« Učiteljica zacrveni te posramljeno

kaže: »Pa, ona koja ga grize.« A Ivica: »Pogrešno

učiteljica. Udana je ona koja ima prsten, a to što

ste pomislili vi, to je perverzija!!!«

Sam na stazi, pripravan

DRUŽINA SRAKA SPREMLJA NAŠE

DRUŠTVO S SVOJO PRISOTNOSTJO NA

PRIREDITVAH IN DONACIJAMI.HVALA!

jfdgj jfdgj

20 GODINA ORGANIZIRANOG

DJELOVANJA HRVATA U DOLENJSKOJ

I BELOJ KRAJINI Tekst: Matija Plavša

Foto: Arhiv HKDM

Hrvatska kulturna udruga iz Novog Mesta je proslavila 20 godina organiziranog djelovanja Hrvata na kulturnom,

društvenom i vjerskom području života u Dolenjskoj i Beli

krajini. HKU je organizirala svečanu priredbu 12.5.2012. u 17.30. sati u atriju u KC Janeza Trdine u Novom mestu.

Na proslavu su pozvali na sudjelovanje i naše tamburaše

Đilkoše te predstavnike HKDML kao goste i u toj ulozi smo bili Mijo Stanko i Matija Plavša. S vremenom nismo

imali previše sreće, kiša je lila cijelo popodne ali smo bili dobro raspoloženi.

Lijepo i srdačno su nas dočekali u preddvorju KC Janeza Trdine gdje smo isprobali dobrote što su ih ispekle

članice HKU i moglo se razabrati, da su to kolači iz raznih dijelova Lijepe naše. Po kraćem druženju u

predvorju smo otišli u dvoranu na svečanu proslavu.

Predsjednik HKU Vladimir Pobežin je srdačno pozdravio sve prisutne a posebno Jerzečić Ivana podsekretara

ambasade RH, podžupanju Mag. Mojcu Špec Potočar, Branku Bukovec voditeljicu projekata Društva za

razvijanje prostovoljnega dela , vlč Andriju Kekića, te predsjednika HKDML i predstavnika Krke. Predsjednik

se osvrnuo na dvadesetgodišnji rad HKU koja je začela kao podružnica Hrvatskog kulturnog doma i poslije dvije godine se osamostalila.

Priredbu je jako dobro vodio Mirko Nilič koji je i recitirao pjesmu Kraj zida plača pjesnikinje Milice Steković.

Koncert je otvorio trio mladih glazbenica Sensibile. Izvele su djela Antonina Dvoržaka (Dumky trio) i Astora Piazzolla (Oblivion). Duboko me se dojmio izbor glazbe i vrlo dobra izvedba.

Vrlo lijepo se je predstavila vokalna skupina Mezzo s tri pjesme te vokalna skupina Hrvatski pleter pod vodstvom Tomislava Baruna koja je izvrsno izvela po jednu zagorsku,

dalmatinsku i slavonsku pjesmu.

Đilkoši su se također odlično predstavili s tri znane hrvatske pjesme: Klinčec stoji pod oblokom, Hvalile se Kaštelanke i Laže selo, lažu ljudi. Kao i svugdje Đilkoši su napravili dobro raspoloženje, pjesme su uglavnom

svi u dvorani znali i pjevali s njima. Na te mile zvuke znanih hrvatskih melodija i pjesama su se svi dobro

raspoložili, tako da je priredba tekla u prijatnom i veselom raspoloženju. Ana Čop, članica tria Sensibile je jako zapaženo otpjevala pjesmu Med iskrenimi ljudmi.

Na kraju koncerta su svi izvođači skupa uz pratnju Đilkoša izveli pjesmu Ne dirajte mi ravnicu a toj izvedbi su

se pridružili i posjetitelji u dvorani.

Poslije koncerta je predsjednik HKU Vladimir Pobežin podijelio zahvalnice svim zaslužnim članovima i svima koji su pridonijeli organiziranom djelovanju Hrvata na kulturnom, društvenom i vjerskom području života u

Dolenjskoj i Beli krajini. Tom prilikom su zahvalnice dobili Emil Lučev prvi predsjednik HKU, fra Luka Pogačić,

Milica Steković pjesnikinja, Ante Stipanović i Vladimir Uglešić te prestavnici Krke, općine NM i JS.

Druženje je nastavljeno u restoraciji Qlandije gdje smo proveli veče uz

Pjesmu i ples a Đilkoši nisu šparali prste i glas, svojim su nastupom ispunili veče, ljudi su bili jako zadovoljni, doživjeli mnoge pljeskove za svirku i pjesmu koj su naše ljude raspoložilo.

Uz dobro raspoloženje i pjesmu smo se rastali i zahvalili za poziv na tako lijepi događaj. Taj događaj je takođe pridonio povezivanju prijateljskih društava HKDM iz Ljubljane i HKU iz Novog Mesta.

PUŠLEK 22 OBLJETNICE

Novomeščani u pratnji Đilkoša

KAD TAMBURICA U SRCE DIRNE Tekst: Katica Špiranec

Foto: Arhiv HKDM

“Utisci sa večeri Zlatne žice tamburice, 12. lipnja u Novom mjestu – HKU Novo mjesto”

Na svom dugom razvojnom putu ljudsko biće je

uvijek uza se imalo vjernu pratilicu koja mu je život činila punijim i ljepšim.

Kroz tihi šapat vjetra koji nježno uljuljkuje u san,

simfoniju ptičjeg cvrkuta što pjesmom sreću hrani i ljudska duša je postajala punija, bogatija, nježnija.

Uz zvuke i taktove prvih instrumenata srce je poskočilo u grudima, tijelo se zaželjelo pokreta,

plesa u kojem je žarila životna radost i veselje.

A kako život osim veselja ima i onu drugu, tužnu

stranu, i nju je glazba pratila, srce i dušu punila mirom i pomogla zaboraviti tugu.

Razvila se široka paleta instrumenata koji su pod

vještim prstima majstora stvarali ljepotu. Tim ljudima su suđenici pri dolasku na svijet u

kolijevku položile dar s kojim će kasnije usrećivati

druge.

Imamo sreću da i u našem društvu djeluje nekoliko takvih sretnika koji i glasom i glazbilom prate naša

druženja i naše večeri produžuju u kasne noći. A kako se dobar glas daleko čuje tako su i oni česti gosti i kod

drugih društava, posebice onih kojima u srcu titraju žice a u duši su sačuvali lijepe stihove mnogih hrvatskih pjesama.

Nije teško pogoditi da je riječ o našim Đilkošima, Josipu, Štefu, dva Marijana i Brigiti koja plijeni svojim

osmijehom i cijelom sastavu daje neodoljiv šarm. Njihove žice i tipke, pjesme i osmijesi bili su jedan od magneta koji su me privukli u društvo. Osjetila sam se

tako toplo i domaće zahvaljujući njihovoj svirci i pjesmi koja je u meni probudila davne uspomene. Na neki

način to je bio povratak u mladost, u veselje, razdraganost koju samo dobra glazba u srcu probudi.

Čini se da su članove HKU iz Novog mjesta u glazbi naših Đilkoša isto tako prepoznali strune svoje duše, i njih

su zaljuljali valovi prelijepih melodija te skoro nema njihovog kulturnog događaj kojem dodanu vrijednost ne

donose naši tamburaši. Ovoga puta je to bila večer Zlatne žice tamburice u atriju Hiše kulinarike, organizirana u okviru Tjedna

kulture. Širokoj paleti kulturnih događaja, u kojoj su svaki dan pripadnici jednog naroda iz nekadašnje

zajedničke države predstavili dio svog kulturnog stvaralaštva, Hrvati su dodali poseban šarm spajajući delicije namijenjene tijelu sa onim glazbenim kada na svoj račun dođu srce i duša.

U ugodnoj atmosferi lijepog prostora i prijaznih domaćina, bogatoj kulinaričkoj ponudi sa naglaskom na darovima mora, posjetioci smo se prepustili uživanju i veseloj atmosferi koju su poput čarobnjaka naši Đilkoši

stvorili svojom prvom pjesmom Nema ljepše djevojke.

To treba doživjeti jer riječima nije moguće opisati onaj tajanstveni fluid, onu energiju, neke vrste tajnu vezu koju glazba u trenutku stvori i zbog koje svi u dvorani postanu jedno. Na svačijem licu osmijeh, ozareni ljudi

pjevaju, plješću, svoje duboke emocije opušteno izražavaju, prepuštaju se rijeci dobrog raspoloženja da ih

ponese.

OSOBNI DOJMOVI PUŠLEK 23

Đilkoši na sceni u NM,

također u dihu mora I

ljeta

Hrvatski pleter na sceni u

NM, u duhu mora i ljeta

Gledam svakoga od naših glazbenika sa koliko srca sviraju i pjevaju, zvucima bisernice, harmonike i triju

gitara, pjesmom iz razdraganih srca kao da poručuju publici da svaka pjesma nosi i dio njihove radosti, ljubavi koju nesebično poklanjaju. I to je ono što ljudi prepoznaju, to je ta poruka iz srca, zamotana u prelijepi

glazbeni dar kojim naši Đilkoši svako druženje učine jedinstvenim doživljajem.

Zbog trenutaka te večeri i mnogih koji su prošli od srca im hvala.

Bogastvo njihovog repertoara pored glazbene ima još jednu ne manju vrijednost. Ljudi brzo zapamtimo

pjesme koje su ugodne uhu i čiji sadržaj je drag srcu. Kroz naše lijepe hrvatsjke pjesme od pitomog Međimurja preko ravne Slavonije pa do plavog Jadrana čuvamo od zaborava našu lijepu hrvatsku riječ.

Pamtimo je i ostavljamo kao najdragocjeniji dar našoj djeci i unučadi. Kroz pjesmu im poručujemo tko smo i

što smo i pripremamo ih da pjevajući s nama upiju tu ljubav prema lijepom hrvatskom jeziku.

Kada mi je u Lendavi Đani Kutnjak rekao kako su ljudima zasuzile oči kad su naše Žabice zapjevale Da bi se zrušile te Legrajske gore, znala sam da smo na pravom putu, da uz pomoć svih članova društva a napose

Magde, Štefke i Đilkoša možemo uspjeti.

Naši prijatelji iz Novog mjesta isto tako pjesmom čuvaju svoj identitet. Njihova grupa Hrvatski pleter

prekrasnim nošnjama iz hrvatskih krajeva i divnim pjesmama plete pleter zajedništva, kulture, trajanja i

razvoja svega što je naše, hrvatsko od iskona.

Od srca im hvala za prekrasan doživljaj, cijeloj udruzi za gostoprimstvo i prijatno druženje. Nadam se da ćemo im moći barem malo uzvratiti na našoj priredbi povodom Dana državnosti na kojoj će

nastupiti kao naši gosti

Šta još osim velikog hvala i želje za još mnogo takvih večeri uputiti našim Đilkošima? Da nam budu zdravi,

sretni i zadovoljni, da svoju radost kroz zlatne žice i dalje nesebično dijele svima koji u njihovoj glazbi

pročitaju poruku kako prijateljstvo, glazba i ljepota ne znaju za godine, granice i prepreke. Bude, razvijaju i

snaže ljubav prema hrvatskoj riječi i pjesmi, zavičaju i domovini, onoj u kojoj smo se rodili i ovoj koja nas je poput majke primila u svoj zagrljaj.

PJESNICI SE PREDSTAVLJAJU Tekst: Različiti autori

PUŠLEK 24 OSOBNI DOJMOVI

MOJI DOMOVINI

Ena pognala je korenine,

druga veje, da rodim.

Prosim ne sekaj vej,

prosim ne sekaj korenin

le živeti mi pusti

v moji domovini!

V kateri me vprašaš

in se smejiš,

a veš da zemlja pognale je korenine

in zrak veje, da rodim.

Prosim ne sekaj vej,

prosim ne sekaj korenin.

Le živeti mi pusti

v eni in drugi domovini.

Štefanija Mesarić

ŽENA

dok on bezbrižno spava

ona ispunjava njegove snove

on zamišljeno gleda u daljinu

ona ostvaruje njegove ideje

dok bezbrižno s društvom provodi

sate

kod kuće sama bdije zabrinutu noć

on je samo čovjek

a ni ona nije dobra vila

već samo žena

žena

u strahu od prigovora danas

i samoće sutra

Jasmina Palalić

MED ZVEZDAMI

Med zvezdami so senje domaj

one lepe štere se z jutrom zbudijo.

Med zvezdami so veljki prostori

za hrepenjenja štere v tem svetu ovehnejo.

Med zvezdami so skrivne steze,

da po njih veljka upanja bežijo.

Med zvezdami dalko predalko

za nas šteri smo tu spodaj,

nemir i samota i žalost bolijo.

Zato je tu tak puno soznih joči,

štere saki večer dogo i tiho

v zvezde gledijo.

Ana Truden

I UMJETNOST

POVEZUJE Tekst: Katica Špiranec

Foto: Arhiv HKDM

Ljudsko biće je nadareno

osjećajem za lijepo u kojem

uživa ali i samo ljepotu stvara.

Ljudi koji imaju tu, umjetničku

žilicu, kao po nekom nepisanom pravilu prepoznavaju, odkrivaju

jedni druge.

Duše im zasviraju jednakim

strunam i rodi se lijepa veza,

prijateljstvo i zajedničko stvaranje.

Kad sam na prije početka skupštine društva ugledala izložbu venecijanskih maski prvi utisak je bio divljenje

pomiješano čuđenjem koje se prelilo u pitanje: Odkud takva izložba u našim prostorijama? Tko je »kriv« za

to da se našim očima ponudila takva paša? Odgledavši prelijepe izloške uputila sam se u potragu za ljudima kojima imamo zahvaliti da smo prije skupštine

napunili dušu l jepotom.

Ubrzo sam saznala cijelu priču koju ću s veseljem podijeliti sa čitaocima našeg lista. Evo kako je sve počelo da bi na koncu zablistala izložba.

Gospođa Ana Završek je dugogodišnja stranka u salonu naše članice Ankice Pavelić. Izrada lijepe i ukusne odjeće je isto tako neke vrste umjetnost i tako su se dvije Ane zbližile. Pao je i prijedlog da i naša Ankica

pokuša sudjelovati u izradi maski. Od svoje stranke je dobila odlitak glave kojoj je trebalo udahnuti život i

nadahnuti je ljepotom. Za Ankicu je to bio izazov a ona ne bi bila

ono što jest kad ga ne bi prihvatila i zagrizla u posao. Rezultate njihove suradnje, prijateljevanja i umjetnikovanja pokazale su na

izložbi.

No, priča još nije gotova. Osim hrane za dušu na ovoj izložbi

prijatelji obiju, slobodno možemo reći umjetnica, pobrinuli su se i

za ostala osjetila i umjetničkom pridružile i gurmanski užitak. Na

stolu su se našli sokovi, voće, kolači – delicije koje uvijek prijaju. Sve se događalo u režiji dviju Ana, supružnika Car, supružnika

Magaš, supružnika Volavšek, Irene Kuželj, Ane Juršić te Vesne

Vurušić.

Sigurno ste prepoznali ljude koji svugdje stignu i dosta urade.

Njima, a i svim drugim aktivnim članovima našeg društva, treba

zahvaliti za tako prijatnu atmosferu u društvu, za obilje lijepih događaja koji krijepe prijateljstvo, razveseljuju srce i bogate

dušu.

U tome leži i tajna uspjeha našeg društva jer su u njemu ljudi koji

daju i primaju, zajedno stvaraju i vesele se rezultatima. Hvala im (nam) svima.

RAZSTAVA PUŠLEK 25

Umijetnost koja

hrani dušu

I jedna od lutki krasila

je naše društvo

PUNČKA IZ CUNJ, IGRAČKA, KI REŠUJE

ŽIVLJENJA Tekst: Metka Janc

Foto: Arhiv HKDML

Punčka iz cunj je igračka, ki je poznana v vseh kulturah

sveta. Marsikateremu otroku je že v preteklosti predstavljala družbo, danes pa simbolizira otroka iz

države v razvoju, ki potrebuje našo pomoč.

Vsaka posvojena punčka zagotovi cepljenje enega otroka

proti šestim otroškim nalezljivim boleznim (davica, ošpice, oslovski kašelj, otroška paraliza, tuberkuloza, tetanus).

Končni znesek, ki omogoča da otroci dobijo vsa cepiva,

znaša 20€, zato je to minimalna cena, ki jo plača

posvojitelj punčke. Čeprav je ta posvojitev simbolična, pa pomeni pravzaprav "dajanje življenja" saj zagotovi

cepljenje otroka, ki ga bo še leta ščitilo pred pogosto

smrtonosnimi boleznimi.

UNICEF

UNICEF ali Sklad Združenih narodov za pomoč otrokom je edina organizacija znotraj OZN, ki je posvečena

izključno otrokom in skrbi za njihovo preživetje, zaščito in

razvoj.

Ustanovljen je bil leta 1946, leta 1950 pa je postal stalna organizacija OZN. V sodelovanju z vladami, lokalnimi

skupnostmi in posamezniki zagovarja otrokove pravice in

aktivno podpira in izvaja programe za otroke.

V dolgih letih delovanja je UNICEF zmanjšal umrljivost

dojenčkov in mater, podhranjenost in nepismenost, zagotovil je dostop do čiste pitne vode in zagotovil tudi

zdravila milijonom deklic in dečkov po svetu.

Narediti punčko iz cunj ni težko. Z veliko domišljije in

kreativnosti jih izdelujejo otroci in odrasli, v šolah, v

družinah, v skupinah. Naša skupina deluje v skupnem projektu, UNICEFA in Univerze za tretje življenjsko

obdobje v Ljubljani. Dobivamo se enkrat tedensko, kjer si

poleg druženja in zabave tudi izmenjujemo ideje za delo. Nekajkrat na leto priredimo samostojne prodajne

razstave, kjer imajo posvojitelji možnost izbrati svojo

punčko, ali pa nas vabijo v vrtce in šole. Tu pa predstavimo izdelavo punčke iz cunj.

Vsaka punčka iz cunj ima tudi svojo osebno izkaznico. Na njej se označi vse podatke o punčki torej ime in datum

»rojstva«, ter tudi ime izdelovalca punčke. Kajti poleg je

tudi dopisnica, ki jo posvojitelj pošlje izdelovalcu in s tem sporoči, kje je punčka našla svoj novi dom. S tem pa se

lahko stkejo tudi nadaljnja prijateljstva.

PUŠLEK 26 RAZSTAVA

ZGODOVINA BENEŠKE MASKE Tekst: Arhiv HDKML

Foto: Arhic HKDML

Benetke – mesto med morjem in nebesi, polno mistike ter razpeto med resničnostjo, domišljijo in sanjami, s svojimi neštetimi ozkimi ulicami, mostovi in kanali predstavljajo odlično kuliso za krinko, nošenje dvoumnih

mask in kršenje pravil.

Najstarejši zapisi o beneškem karnevalu segajo v leto 1094, ko je bilo treba stare poganske navade prilagoditi

krščanskim razmeram in od takrat se redno pojavljajo letna poročila o bleščečih praznovanjih, kakršne niso

poznali niti najimenitnejši dvori po Evropi. Leta 1296 je beneški senat uradno določil praznovanje na zadnji

dan pred pustom. Tako je beneški karneval razglašen za javni praznik

Sama beseda » KARNEVAL« je nastala iz latinskega izraza – carne levare kar pomeni ( prenehajte uživati

meso ). Izraz se nanaša na postni čas, oziroma na pepelnično sredo, ko so se ljudje na nek način poslavljali od mesa in pripravljali na post.

Uporaba mask je urejala vrsto zakonov, po katerih je bilo dovoljeno biti maskiran samo v tem obdobju.

Beneške maske imajo zanimivo zgodovino, saj jih Benečani v preteklosti niso nosili le za pusta. V vsakdanjem življenju so jim omogočale anonimnost in početje mnogih nečednosti.

Edina izjema je bila

maska z imenom BAUTTA, katera je bila

dovoljena , po stari

navadi, od prve nedelje v oktobru naprej.

Uporaba maske je znana tudi v grškem in rimskem gledališču vse do italijanske comeddie dellarte preko

katere se beneške maske razširijo po celi Evropi.

Skrivnostni svet maskiranja izvira iz najtemnejših kotičkov človeške duše

Beseda MASK izvira iz lombardskega naziva za mrtvo osebo ali dušo izpod zemlja.

Ljudje so že od nekdaj v maski odkrivali nekaj privlačnega, saj se človek z njeno pomočjo spremeni, postane

druga oseba, skrit za masko se lahko nekaznovano ponorčuje iz drugih.

Beneška aristokracija je bila vedno tako modra in zvita, da je praznik obrnila sebi v prid in nezadovoljnim

ljudem ponudila dovolj zabave in veselja in tako še utrjevala svojo oblast DA BISTE ZNALI PUŠLEK 27

Velikokrat so se pojavili nepridipravi, ki so skriti za masko brez strahu sleparili in kradli. Zato je država

maske strogo predpisovala in nadzirala, predpis iz leta 1339 za tatove zahtevala visoke kazni, poznejši predpisi pa so za krajo predvidevali celo do dve leti zaporne kazni.

Bilo je na tisoče različnih vrst mask, ki so se spreminjale skozi čas. Vsaka maska nosi v sebi predispozicijo simbologije in kulturnih vplivov, ki so slikali trenutke nekaj obdobja.

Med tradicionalne maske se šteje BAUTTA, je originalna bela maska, bele barve, kratka, pokriva le oči in nos( pozneje se je pripisovala tudi Casanovi ) v kombinaciji s črnim svilenim naglavnim prekrivalom z izrezom na

obraz, črnim beneškim triribim klobukom

( taborro ) in črnim, dolgim pregrinjalom. Nosili so jo ljudje vseh slojev. Nošenje le te maske je bilo

prepovedano samo mladim, neporočenim ženskam.

MORETTA je ovalna maska s črno ruto kot pregrinjalo so nosile ženske med obiskom v

samostanu,

GNAGA maska poudarja biseksualnost in spreminja žensko v moškega in obratno,

ZENTA bele barve so nosile ženske iz revnejših slojev, med

karnevalom pa tudi bogate ženske, da bi s tem prikrile svoj

družbeni sloj,

ZENDALE maska je bila zelo kratka maska oz. samo robček, ki je

pokrival samo del glave . Bil je bel ali črn.. Kot dodatek je imel prozorno pregrinjalo s

katerim so nosilke pokazale del obraza.

Mojstri, kateri so izdelovali maske, so iz tega razvili donosen posel.

Tehnika oblikovanja mask iz lepljenega, večplastnega papirja so se nenehno razvijale, dekoracija v zlatu in vseh možnih barvah so

vedno več pridobivala na vrednosti. Določeni mascareri so delali

izključno za najbolj bogate družine, za katere so se maske pripravljale več mesecev vnaprej. Do današnjega dne se je v

Benetkah zadržala tradicija ročne izdelave mask in v vsaki delavnici

je moč odkriti neko skrivnost in posebnost.

Padec Republike 1797 je pomenil tudi konec tradicije karnevala: Napoleon je prepovedal pustovanje!

V 19 stoletju se je z industrializacijo spremenil tudi način življenja in karneval je v celoti izgubil pomen. Stoletja stare maske in kostumi so povsem izginili vse do leta 1979, ko so se beneške lokalne oblasti odločile

obuditi karneval kot turistično znamenitost in so se tradicionalne pustne pojave spet začele vračati na ulice

in trge .

Danes se glavna prireditev odvija na trgu svetega Marka sredi Benetk. Maske s svojim čarom, razkošjem in

mimiko očarajo nas obiskovalce.

Današnji beneški karneval je ob karnevalu v Rio de Janeiru in Mardi Gras v New Orleansu eden največjih in

najbolj pomembnih na svetu.

PUŠLEK 28 DA BISTE ZNALI

LIJEPO JE IMATI DVIJE DOMOVINE Tekst: Katica Špiranec Foto: Arhic HKDML

“Utisci sa priredbe u čast Dana državnosti

Hrvatske i Slovenije”

Država i narod su poput tijela i duše. Čvrsto su

povezani, isprepleteni mnogim nitima koje pletu život i sudbina. I dok je u tijelu samo jedna duša u

državi može živjeti više naroda. Ukoliko znaju, hoće

i mogu udružiti svoju stvaralačku energiju nastane

država bogata i lijepa poput rascvjetane livade. Hrvatski i slovenski narod su kroz dugi niz godina

susjedskog, a u priličnoj mjeri i zajedničkog

življenja, pokazali da sude upravo među te kreativne i pozitivne etnose koji znaju i mogu zajednički

graditi ljepše sutra. Pripadnici iste zapadnoevropske

kulturne i vjerske sfere našli su puno dodirnih

točaka koje učvršćuju njihov susjedsjki i prijateljski odnos. Raspadom zajedničke i

stvaranjem novih, vlastitih država, dvama narodima

se ponudila prilika da ponovo dokažu i pokažu svoju sposobnost zajedničkog stvaranja a isto ta ko

poštivanja različitosti onog drugog. To je itekako

olakšalo integraciju Hrvatima koji su svoj novi dom

našli u Sloveniji kao i Slovencima na drugoj strani. Dan Državnosti, praznik obiju država slavi se isti

dan što ponovo potvrđuje bliskost i srodnost

njihovih naroda. Savez hrvatskih društava u Sloveniji povjerio je ove godinu organizaciju

proslave i pripremu priredbe Hrvatskom kulturnom

društvu Međimurje – Ljubljana. Bilo je to svojevrsno priznanje našem društvu, odraz povjerenja u naše

sposobnosti a za nas novi izazov. Znaj ući kako su se

odvijale pripreme, s kojim smo se sve problemima

susretali bio mi je poseban užitak pratiti priredbu,

promatrati reakcije publike i organizatora i na licima svih čitati osmijeh i izraz zadovoljstva.

Prekrasni ambient Pogačarjevog trga, zdanje

Stolnice koja kao da bdije nad svima koji su se našli

podno njenih zidova, blagi povjetarac koji je milovao lica željna osvježenja i na kojem su vijorile zastave

naših obiju domovina, zastava lijepog Međimurja, sve

to dobilo je zadnju kap ljepote u bogatom i raznolikom programu koji je naša Štefanija složila u

prelijepi mozaik, u priču koja se spontano odvijala

pred našim očima.

Na lijepo uređenoj izložbi radova članica naše sekcije Cvijet Anke Osterman, Ane Truden, Ankice

Pavelić i Saške Kazolini posebnu pažnju plijenili su hrvatski i slovenski grb iznad prijateljskog stiska ruku i

natpisa PRUŽIMO SI RUKU koje je za tu priliku navezla Ana Truden, vođa sekcije.

PROSLAVA PUŠLEK 29

Prvi korak u

slovenskoj odječi

Plesači Kanje iz Trzina

Prvi korak u žaru plesa

Romana Filipović Bušić

za govornicom

Pružiti ruku jedni drugima, stiskom pokazati da

smo prijatelji, da se znamo zajedno veseliti, bogatiti kulturnu baštinu jednih i drugih je bila

misao vodilja cijele priredbe. Mladi i simpa tični

Matej Brodarić je sa puno takta, osjećaja i nadarenosti obavio dobar posao. Uživio se u

atmosferu, u sadržaj programa i uspješno

pronalazio pravu mjeru kad je trebalo neke dijelove programa posebn o naglasiti.

Govor predsjednika Mije Stanka je u nekoliko

jezgrovitih rečenica prenio poruku priredbe a

svojevrsni sadržajni nastavak bio je govor predstavnice Hrvatske ambasade gospođe Romane

Franulović Bušić u kojem je posebno naglašena

važnost očuvanja hrvatskog jezika i uključivanje mlade generacije u aktivnosti društva. Spontani

odgovor na njene preporuke dale su članice Žabic

Anamarija Bestijanić i Živa Marc otpjevavši Lijepu

našu i Zdravljicu. Bilo mi je toplo oko srca slušajući te dvije djevojčice

u kojima živi i raste ljubav za obe domovine, Sloveniju

u kojoj su se rodile ali isto tako i Hrvatsku, domovinu

njihovih djedova i baka. Ljepotu izvornih pjesama

naše druge domovine dočarao nam je mali Jakob

svojim sjajnim izvođenjem pjesme Planike.

Pogled na Žabice i njihove isprepletene ručice, na kolo

koje ih povezuje i na svojevrstan način ulijeva nadu da će Anamarija, Aljaž, Barbara, David, Gašper,Izabela, Jakob,

Karmen, Lana, Lučka, Tristan i Živa i kad odrastu živjeti dva jezika, dvije kulture, njegovati ljubav za obe domovine

i znati da su dio ponosnog hrvatskog stabla koje rađa plodove u lijepoj slovenskoj deželi. Na tom putu razvoja i

bogaćenja, usvajanja i razumijevanja obiju kultura nesebično ih vodi njihova Magda, njen zagrljaj, osmijeh i trud su

od Žabica napravili svojevrsni brend društva. Magdalena Žeželj je svjesna one iskonske istine da žanjemo onako

kako smo sijali a ona sije zdravo sjeme i skrbno ga njeguje. Hvala joj u ime svih nas.

Plesači Prvog koraka izvođenjem spleta Međimursko proščenje, svojim plesom, pjesmom, koreografijom, koja nas

ponese i odnese u lijepo Međimurje pa se jedva osvijestimo i vratimo kad ples prestane, su posebna priča o uspjehu

kad se radi srcem a Ivan Car ima srca za sve što je međimursko i hrvatsko.

Članovi i članice Hrvatskog pletera pjesmom su nas poveli u lijepo Zagorje, sunčanu Dalmaciju i ravnu, raspjevanu

Slavoniju. Tako smo pjesmom posjetili skoro sve dijelove Lijepe naše i uveličali njen praznik.

Lijep je osjećaj da si prihvaćen, da imaš sva prava kao i oni u čijoj domovini si našao svoj prostor pod suncem.

Spontano urastaš u njenu kulturu, njeguješ je i uživaš u njoj. Naše društvo surađuje sa brojnim društvima i

skupinama u Sloveniji. Razveseljivo je da su među njima i skupine mladih ljudi što daje toj suradnji dodatan značaj.

Ansambl Mateja Zupana je i ovoga puta svojim učešćem obogatio našu priredbu i svima nam pružio obilje užitka

izvođenjem skladbi Tico tico i Pozno v noč. Hvala Mateju, Urški i Primožu .

Raznolikost nošnji, plesa i svojevrstan šarm u program je unijela folklorna skupina Trzinka. Uživali smo u

specifičnim i originalnim izvedbama nekoliko plesova, lijepim pjesmama i cjelovitom nastupu koji je odisao

originalnošću. Od srca im hvala kao i simpatičnom dječaku Simonu Vrabcu na lijepoj svirci.

Katruže su svojim nastupom ponovo pokazala da okupljaju ljude čijem srcu pjesma puno znači. Katica Kopasić je

finim osjećajem za trenutak izabrala pjesme. Ćuk sedi nas je opet odveo u Međimurje, Jedna je Hrvatska je

namijenjena svim krajevima naše domovine a s Fantje po polj gredo smo opet pristali u Deželi.

Đilkoši, majstori tamburica i klavijatura, kojima i pjevanje ide od ruke unijeli su dodatnu dinamiku u ionako zanimljiv

program. Ugrijali su dlanove publike i pokazali da gdje su njihove tambure tamo caruje veselje. Posebno hvala

Josipu, Brigiti, Štefu i Marijanu za angažman u »drugom polu vremenu« jer su znali, htjeli i mogli naći za svačiju

dušu pravi melem.

Prekrasna recitacija Fala Božek za Međimurje u briljantnom izvođenju Ivana Dominika seže u svak i kutićak srca,

duša zadrhti i prepusti se uživanju.

PUŠLEK 30 PROSLAVA

Žabice čavrljaju prije

SLO i HR himne

Teodor Vočanec podjeljuje

učenicima svjedođbe

za Hrvatski jezik

Hrvatska riječ je na ovoj prazničkoj priredbi doživjela poseban praznik.

Podijeljene su svjedodžbe polaznicima nastave hrvatskog jezika. To je veliko postignuće i veliki korak našeg društva

koji nas ispunjava ponosom. Hvala učitelju Teodoru Vočancu za trud i zalaganje, hvala roditeljima što su omogućili

da djeca dolaze i naravno srdačne čestitke polaznicima jer su učenjem hrvatskog jezika sebi počeli otvarati put u

bogatu riznicu hrvatske povijesti, umjetnosti i kulture.Hvala i našoj domovini Hrvatskoj za materialnu potporu i

skrb koju posvećuje Hrvatima u Ljubljani.

Naši biciklisti su svojim dolaskom dali novu dozu šarma ovoj lijepoj priredbi. Upoznavši nas i brojne gledaoce sa

ciljem karavane dodali su novi kamenčić u mozaik povezanosti i prijateljstva naših dviju domovina.

Ta povezanost, prepletenost, jedinstvo u različitosti sjajno je pokazana u zaključnom nastupu Prvog koraka spletom

Domovina. Izmiješale su se nošnje, plesovi, pjesme da bi nastao novi kvalitet prijateljstva i zajedništva.

Po završetku priredbe na licu režiserke i duše scenarija Štefanije Mesarić sam vidjela zadovoljan osmijeh. Znajući

njen perfekcionizam i ja sam se u sebi nasmijala radosna da nam je uspjelo. Hvala svima koji ste dali sve od sebe da

odradimo taj projekt kako valja.

Hvala našem Matiji Plavši koji je logistiku odradio bez greške. Ruku na srce uz pomoć tako vrijednih ruku kao što su

Ana, Anka, Katica i Magda bilo mu je puno lakše.

Sada znam zbog čega je međimursko društvo najbolje hrvatsko društvo u Ljubljani. Zbog sloge, povjerenja,

nesebičnog žrtvovanja za zajedničku stvar. Gledajući sa strane te poput pčela vrijedne ljude, pokušavajući odmisliti

da sam i ja dio njihovog roja, nisam mogla zatomiti divljenje. Svi kao jedan su se trudili, pomagali jedni drugima u

želji da se projekt izvede kako treba.

Zato želim svima od srca čestitati i zahvaliti se na trudu. U ponos i čast mi je družiti se s vama, provod iti lijepe

trenutke u pjesmi i razgovoru, tkati nova prijateljstva i bogatiti svoje umirovljeničke dane.

UTISCI SA PROSLAVE DANA DRŽAVNOSTI I PUTA PRIJATELJSTVA LJUBLJANA

VUKOVAR (I. DIO)

Foto: Arhic HKDML

PROSLAVA PUŠLEK 31

MEĐIMURSKO DRUŠTVO NA ZAVRŠNOJ

PRIREDBI PROGRAMA »DJECA I MLADI

NE PRIZNAJU GRANICE«, MESTNE

ZVEZE PRIJATELJEV MALDINE

LJUBLJANA Tekst: Katica Špiranec Foto: Arhiv HKDML Djeca i mladi ne priznaju granice je prvi zajednički

program Zveze prijateljev mladine Slovenija i

Društva Naša djeca Hrvatske. U njemu sudjeluje više

stotina djece stare od 12 do 17 godina iz obje države koja zajedno, preko različitih radionica i susreta,

smanjuju stereotipe, povećavaju toleranciju,

zauzimaju se za strpan zajednički suživot i za poštovanje različitosti između nas.

30. svibnja 2012. je Mestna zveza prijateljev mladine

Ljubljana priredbom koja je bila izvedena na OŠ Bičevje zaključila program Djeca i mladi ne priznaju

granice u Ljubljani.

Priredba je započela u 14 sati kad je RTV Slovenija

za dje cu prikazala film Spojevi i izvela kratku

radionicu.

Nakon filma su se djeca i ostali učesnici programa uputili na dječje igralište OŠ Bičevja. Tamo ih je

čekala paleta nastupajućih različitih kultura i

narodnosti.

Međimursko folklorno društvo je mlade očaralo

svojim nošn jama i izvedbom dvaju plesnih spletova Međimursko proščenje i Domovini, dok je zbor

Katruže kroz međimurske pjesame učesnike

priredbe odveo u svijet života uz granicu, u svijet

Međimuraca.

Osim Međimurskog društva, zanimljivom i

raznobojnom programu priredbe pridonijeli su i SKUD Vidovdan, Društvo Afrički centar, KUD Tine

Rožanc, Uroš Lavrič i njegova skupina, Društvo

Irskog plesa i mladi slovenski reper Rok Terkaj koji

je zajedno sa mladima otpjevao nekoliko svojih pjesama.

Rok je, sa Ulom Furlan, Vanesom, Majom Strel in Ninom Balent, ujedno bio i član žirija, koji je od 112

prispjelih slogana programa, izabrao 10 najboljih te

između njih naj slogan za Ljubljanu.

Taj glasi: Drugačnost mora bit, da je svet bolj odbit!

PUŠLEK 32 PRIREDBA

Na Viču, njima

je ugodno bilo

Katruže su oduševile prisutne

I Prvi korak je plesao

sa zadovoljstvom

Izaslanik Veleposlanstva

uživao je u izvedbi sviju

OGLEDALO DUŠE KATICE ŠPIRANEC

PIJESNICI PREDSTAVLJAJU SE PUŠLEK 33

Zvijezde

Svojim bliještećim sjajem Uljepšavaju nam Noć

A kad im se dogodi ljubav Sjaj dobije čarobnu Moć Kad svaka i svaki nađe svoga Kad bljesnu skupa punim

Sjajem To je kao i dvoje što se vole I ljubav svežu Zagrljajem

Mjesto pozdrava Ne druguj više Samnom U mojim noćima nesanjanim.

Ne šalji mi više Pozdrave Cvrkutom ptica U praskozorju.

Ne miluj me više nikada Zrakama sunca Što nama zalazi.

Odavno smo ispili Slatku rosu sa mladosti Cvijeta.

Izgubismo se dragi U magli uspomena Kroz koju nas povede Sjeta.

Ljubav Kad se suze Između trepavica Skotrljaju do

Srca U njemu Nastane milina Koja se zove Ljubav.

Jutro Zagazih u zelenu mekoću Sočne i mokre Trave.

Probudih zrikavca Iz najslađeg sna Jutarnjeg. Pomilovah nježnu

Bijelu glavicu Ivančice. Udahnuh dušu cvijeća Dah trave, drhtanje

Proljeća. U srcu mi radošću Zapjeva zaljubljeni Kos.

Što kosovku crnu Snubi.

Čaša Blistava čaša života S vremenom se

Muti Moje srce raspjevano i igrivo Sve češće kao da Šuti

Šta ti je, o srce moje Zar više zate nema Veselja Gdje su oni dani

Kkad si bilo prepuno Želja Dani, sati, minute Kucaju, teku i šute Tišina je gluha i

Prazna Srce se boji Da duša ne sazna

Sakrila sam te

Sakrila sam te iza svojih Zjenica Kad sklopim oči osjetim da si tu A srce snažnije

Zakuca. Žustrim korakam dolaziš u moj san Dopuštaš da ti mrsim Kosu Na mojim usnama tražiš mladosti

Rosu Grliš me čvrsto kao da ćeš ostati Vječno A ja znam i osjećam da ćeš otići

Kao dašak vjetra Na krilima rane zore

Rodi Dobro mi došla Ponosna ptico Širokih, jakih krila

Pričaj mi o svijetu Gdje si sve letjela U kojem gošća si bila Vidjela si puno ljepote

Milovala te prostranstva Meka A opet si se vratila Ggnijezdu svome

Koje te svake godine Čeka U njemu rodiš i plodiš Učiš letjeti mlade svoje

U meni draga ptico Budiš misli što se roje Voljela bih poput tebe

Naučiti djecu svoju Da zavičaj je samo jedan Gdje si najsretniji na svijetu Gdje ti korijeni snagu crpe

Da hrane krila u letu.

Naša pjesma Voljeli smo Pjevati pjesme Moj otac i ja.

Pjesme o ljubavi Ljepoti i radosti Što životu Smisao daje.

A onda je oblak crni Odnio oca mog Ljudi rekoše

Da tako je htio Bog. Ja znam da moj otac Čuje

Kada naše pjesme Pjevam. A kada dođem tebi

Oče moj Biće to opet moja i tvoja Naša pjesma.

Jorgovani

Sakrih mladost svoju U grm jorgovana Bijelog i plavog

Mirisnog Stazom života odoh Daleko od bijele Daleko od plave Daleko od mirisne

Ljepote Gdje god da se nađem Mladost mi iz jorgovana Miriše

Miris mi dušu opija A srce brže zakuca Za bijelim i plavim jorgovanom Uzdiše

Vila Velebita Reci mi majko, tko je Vila Velebita? To je sine naša, hrvatska vila. Oči su joj sinje more

Jadransko, Kose su joj bujno hrašće slavonsko. Njezin stas su vitke breze

Što im mjesec srebrom haljine veze. Na usnama joj treperi smiješak Koji grije srca hrvatske joj djece.

Zove nas glasom punim tuge Da ne napuštamo gnijezdo svoje. Da ne damo tuđinu trgati i

gaziti Naše cvijeće najljepše boje. Zaklinje nas da znamo biti svoj na svome, Da uzmognemo ponosni stati i

obstati, I ako treba danas i sutra Za svoju rodnu grudu Jedini život dati.

Pričaj mi

Pričaj mi Dunave plavi, O gradu što obalu ti krasi Pričaj o životu što opet cvjeta O nadi koja se nikad ne gasi.

Pričaj o noćima kao godine dugim U kojima dječaci stasaše u

heroje, Naučiše da čuvaju i brane Snove i želje mladosti svoje. Pričaj o majci u čijem oku

Uvijek suza ko biser sjaji, U srcu nada, u daljini pogled U duši uzdah koji se taji.

Pričaj o poljani na kojoj u vječnost Križevi bijeli uspomene nose Na one što padoše ko snoplje

mlado Pod oštrim udarcem dušmanske kose. Valovi tvoji nek u svijet nose

Priču o gradu feniksu sjajnom Koji iz pepela ponovo leti Visoko do zvijezda, okrijepljen tajnom.

Tajnom ljubavi, vjere i nade Koju mu njegova otkriše djeca Tajnom ponosa, prkosa i želje Da se korača dok srce jeca.

Ponosna rijeko, prijatelju dragi Ponesi priču o Vukovaru Istinu šumi valovima svojim

O malog čovjeka velikom daru. Daru što mladost svom gradu daje Vjerom u sutra rane mu cijeli

Biće još ljepši, ponosniji i veći Da s tobom sreću i radost dijeli.

Plava pjesma U nježno plavetnilo Lana

Sakrih svoju želju Plavu. Povjerih je

Duši oblaka Bijelog Što žuri Nestati na nebu

Plavom. U noći dugih Želja

Satkah za te košulju Plavu. U njoj ćeš Jednog trenutka

Plavog Slaviti vjenčanje Plavetnila i bjeline I sretan kliknuti

Darujući mi sreću Plavu.

Majci Majko moja, Starice plemenita draga Kad ti čujem glas srce moje zadrhti Čekaj me najdraža raširenih ruku kraj

praga Zagrli me, ne pusti. Došla sam, ljubav me k tebi dovela. U tvom dragom krilu, mila, Moja duša uvijek nađe spas.

Katica sa svojim Špirancem

... UTISCI SA PROSLAVE DANA

DRŽAVNOSTI I PUTA

PRIJATELJSTVA LJUBLJANA

VUKOVAR

Foto: Arhiv HKDML

PUŠLEK 34 PRIREDBA

... UTISCI SA PROSLAVE DANA

DRŽAVNOSTI I PUTA PRIJATELJSTVA

LJUBLJANA VUKOVAR

Foto: Arhiv HKDML

PRIREDBA PUŠLEK 35

PODSJEĆAMO VAS, AKO TO NISTE ZNALI...

POVJEST ČAKOVCA

Čakovec u 18. Stoljeću Stari grad Zrinskih

U rimsko doba, kako Strabon zapisuje i izvještava u 1.stoljeću, na današnjem mjestu Čakovca bila je Aquama (mokri grad), vojna postaja i legionarski kamp. Ime grada dolazi od grofa Dimitriusa Chakyja, koji je

početkom 13.stolječa podigao drvenu utvrdu kasnije nazvanu "Čakov toranj". Prvi je put spomenuta 1328.

godine. Naselje se pojavljuje u službenim zapisima 1333. Od 1350.-1397., Čakovec je u vlasništvu obitelji Lacković. Vrijeme značajnijeg ekonomskog i kulturnog rasta Čakovca počelo je 15.ožujka 1547, kad je Nikola

Šubić Zrinski od Sigeta postao vlasnik područja. U to vrijeme, dvorac je bio bogato ukrašen, okružen parkom i

skulpturama čuvenih vojskovođa i vladara. Grof Juraj IV. Zrinski dao je privilegije stanovnicima čakovečke

tvrđave i okolnih naselja 29.svibnja 1579, što je bio početak pretvaranja Čakovca u slobodno trgovište. Taj se datum slavi kao Dan grada. Tijekom 18. stoljeće vlastelinstvo Međimurje je u posjedu obitelji austrijsko-

češke obitelji Althan, koji borave u Čakovcu i značajno nadograđuju Stari grad. Godine 1738. grad je razoren

potresom, a 1741 požarom. Još jedan potres pogodio je grad 1880. Krajem 18.stoljeća vlasnici grada postaju grofovi 'Feštetići, a grad je pretvoren u veleposjed na kojem se razvila industrija, obrtništvo i trgovina. 1848

ban Josip Jelačić oslobodio je Čakovec od Mađara i pripojio ga Hrvatskoj, a 1893 u grad je po prvi puta

uvedena električna struja. Od 1941 do 1945 grad je bio pod mađarskom okupacijom. 1945 oslobodila ga je sovjetska Crvena armija.

Prava nogometna slika

jfdgj