.

UVOD U PSIHOPATOLOGIJUSlajdovi, bilješke s predavanja i iz knjige

1

.

ŠTO JE PSIHOPATOLOGIJA KARL JASPERS

- Utemeljio psihopatologiju- deskriptivna psihologija 1912.- Paranoidnost → strah da nam netko želi nanijeti zlo, štetu- Panika → strah od smrti, traje 10 do 20 minuta- Agorafobija → strah od velikog prostora

PSIHOPATOLOGIJA - znanost o psihopatološkim fenomenima- znanost koja proučava psihičke simptome- grč. Psyche – duh, duša; pathos – bol, patnja; logos – riječ, znanost- proučavanje svakog psihičkog poremećaja polazi od proučavanja simptoma- temeljna disciplina u istraživanju duševnih bolesti te je poveznica sa drugim disciplinama

koje se bave psihičkim poremećajima (psihijatrija i klinička psihologija).

Razlika između psihologije i psihopatologije (psihijatrije):

psihologija psihopatologija (psihijatrija) za zdrave procese, normalne situacije koje u

jednom dijelu mogu odstupati sve vrste tretmana osim propisivanja lijekova

ekstremnija odstupanja u psihopatološkom odstupanju 80% tretmana lijekovima

psihijatrija(grč. Psyche – duša; iatrea – liječenje)

disciplina koja proučava etiologiju, epidemiologiju, klasifikaciju, kliničku sliku, dijagnozu, diferencijalnu dijagnozu, terapiju i prognozu psihičkih poremećaja.

psihologija (grč. Psyche – duša; logos – znanost)

općenito se bavi psihičkim funkcijama, procesima, osobitostima.

klinička psihologija grana je primijenjene psihologije koja se bavi istraživanjem, prevencijom, dijagnostikom i tretmanom neprilagođenog ponašanja (onog koje odstupa od “normale”)

psihijatar liječnik koji je nakon medicinskog studija završio i specijalizaciju iz psihijatrije.

specijalist kliničke psihologije bavi se dijagnostikom i terapijom psihičkih poremećaja.

2

. RAZLIKA PSIHIJATRA I KLINIČKOG PSIHOLOGA

- posao je psihijatra i kliničkog psihologa sličan i donekle istovjetan (no ne i koeficijenti za plaću)

- osnovna je razlika u tome što se psihijatar kao liječnik, u zdravstvenom sustavu, koristi različitim dijagnostičkim i terapijskim postupcima koju obavlja doktor medicine.

- propisivanje lijekova je differentia specifica - psihijatar u okviru bolničke skrbi obavlja prijem, liječenje, otpust bolesnika iz bolnice; može

učiniti prisilnu hospitalizaciju bolesnika- klinički psiholog opisuje i klasificira odstupajuće (aberantno) ponašanje, previđa i prati

učinke liječenja, primjenjuje različite psihoterapijske tehnike i metode za koje je dodatno educiran.

- specifičnost je psihologa da može primjenjivati i interpretirati psihologijske testove.

TKO JE PSIHOPATOLOG?- osoba koja se bavi psihopatologijom jest psihopatolog - psihopatologija nije zanimanje već područje djelovanja onoga tko proučava psihičke

simptome (poremećaje)- on može biti psihijatar, psiholog, ali i bilo koji drugi stručnjak srodnih disciplina koje se

bave psihičkim poremećajima.

KOJA JE ZADAĆA PSIHOPATOLOGIJE?- jedan od glavnih zadataka psihopatologije je objektivizacija odnosa prema psihičkoj tegobi- psihopatologija promatra, otkriva, opisuje, proučava i dovodi u međusobnu vezu simptome

psihičkog poremećaja

PREDMET (OBJEKT) PSIHOPATOLOGIJE- promijenjeno čovjekovo duševno stanje- ono se očituje promijenjenim ponašanjem, opažanjem, raspoloženjem, mišljenjem, htijenjem

i djelovanjem

SVRHA (CILJA PSIHOPATOLOGIJE)- otkrivanje psihičkog simptoma (ali i duševnog poremećaja ako on postoji)- praćenje simptoma radi postavljanja dijagnoze, odabira liječenja, davanja prognoze i

procjene uspješnosti terapije

PODJELE PSIHOPATOLOGIJE- najčešća je ona na opću i specijalnu psihopatologiju

o opća psihopatologija proučava simptome psihičkih poremećajao specijalna psihopatologija bavi se izdvojenim kliničkim entitetima, odnosno

psihičkim (psihijatrijskim) poremećajima ona proučava uzrok, klinička i druga obilježja te tijek psihičkog poremećaja,

ali i utjecaj liječenja na kliničku sliku konkretnog poremećaja- podjela na psihopatologiju u užem i širem smislu

o ta se podjela samo donekle razlikuje od prethodneo tako je psihopatologija u širem smislu znanost o simptomima psihičkih poremećaja

ona ih prepoznaje, opisuje, dovodi u međusobnu vezu, proučava njihov nastanak i razvitak

- psihopatologija u užem smislu disciplina je primijenjena na određena područjao razdobljima psihičkog života (psihopatologija dječje i adolescentne dobi,

psihopatologija starije životne dobi)

3

.

o nekim dijelovima populacije (psihopatologija koja proučava psihičke poremećaje specifične za žene, psihopatologija osoba s intelektualnim teškoćama, vojna psihopatologija)

o posebnim područjima (forenzička psihopatologija, eksperimentalna psihopatologija, psihopatologija seksualnosti i sl.)

- podjela po osobina psihopatologije1. deskriptivna (opisuje psihičke simptome)

2. fenomenološka (otkrva, opisuje i klasificira psihičke smetnje)3. procesna (proučava biološke, psihološke i socijalne procese koji uzrokuju i oblikuju

psihopatološke fenomene)4. razvojna (proučava razvitak psihičkih smetnji).

ŠTO JE PSIHIČKI SIMPTOM?

Odstupanje od uobičajenog duševnog stanja ili ponašanja pojavljuje se kao psihički simptom, psihički poremećaj ili psihička bolest.

simptom obično subjektivna tegoba koju osjeća (doživljaj, opaža) pojedinac, npr. netko se boji otvorenih prostora ili se osjeća tužno.

znak objektivna smetnja koju zamjećuje okolina.sindrom skup više međusobno povezanih simptoma

pojavljuje se u obliku poremećaja ili bolestiPsihički poremećaj

odstupanje je u jednoj ili u manjem broju psihičkih funkcija. u odnosu na bolest on manje oštećuje ukupno funkcioniranje osobe.

Psihička bolest

dugotrajno narušeno emocionalno, kognitivno i socijalno funkcioniranje

Promjene bolesti poboljšanje zdravstvenog stanja (remisija) povratak bolesti; ne mora biti pogoršano (relaps ili recidiv) pogoršanje u odnosu na prethodno stanje (egzacerbacija) bolest ili stanje koja se pojavljuje naglo i kratko traje (akutni oblik) perzistentna bolest ili stanje (kronični oblik) neki simptomi mogu ostati trajno (rezidualni oblik).

prognostički je ishod bolesti nepovoljniji nego kod poremećaja bolest može, ali ne mora biti povezana sa strukturnim promjena mozga. psihičko odstupanje (bez obzira je li riječ o bolesti, poremećaju ili simptomu) predmet je interesa psihopatologije zadatak psihopatologije je utvrditi kada je to odstupanje postalo patološko, odnosno kada je neko ponašanje iz normalnog prešlo u patološko (npr. vegetarijanstvo).

OSNOVNA TERMINOLOGIJA U PSIHOPATOLOGIJI

- primarni uzrok = za kojeg se pretpostavlja da je izazvao bolest- predisponirajući faktori = pogoduju pojavi bolesti i čine sklonost za razvitak te bolesti- percipitirajući faktori = trigger faktori koji se pojavljuju neposredno prije pojave

poremećaja te omogućuju i olakšavaju nastup bolesti (tjelesni, psihički i socijalni)- podržavajući faktori = potpomažu održavanje bolesti (najviše vezani za okolinu)- ponavljajući faktori = dovode do ponovne pojave simptoma- komorbiditet = istovremeno pojavljivanje dvije ili više bolesti- jatrogeni = pod utjecajem lijekova

4

.

NORMALNO I ABNORMALNO U PSIHIJATRIJI

Što je normalno?- psihički normalno sastoji se od četiriju dijelova (Offer i Sabshin, 1984)

o normalno kao zdravljeo normalno kao utopijao normalno kao prosjeko normalno kao proces

- važna značajka psihičke normalnosti jest subjektivni osjećaj koji ima pojedinac o sebi okolina o njemu

- zajedničko svim definicijama je sposobnost vlastite prilagodbe na zahtjeve drugih osoba i na okolinu te sposobnost za djelovanje

- neke definicije spominju i osjećaj sreće (teško je definirati ovo stanje)

Što nije normalno?- pojam patološko ponašanje često se zamjenjuje jednim od ovih pojmova

o abnormalnoo nenormalnoo iracionalnoo bolesnoo morbidnoo odstupajućeo aberantnoo promijenjeno

- najčešća ponašanja koja određuju abnormalno ponašanje suo rijetko pojavljivanjeo nepridržavanje normio osobna patnjao pomanjkanje uvidao opasnost (za sebe ili druge)o poremećaj funkcioniranjao iznenadnost u pojavljivanjuo nepostojanje izbora (hoće li se bolest pojaviti ili neće)

ODREĐIVANJE POJMA ABNORMALNOSTI- Rosenhan (1972. – 1973.) provodi slavni eksperiment

o diljem SAD-a uputio je dobrovoljce (i sam je bio uključen) u psihijatrijske ustanoveo simulirali su slušne halucinacijeo svi hospitalizirani, zatim su izjavili da su sve izmislili i ponašali se normalnoo nitko nije pušten, čak niti kada su tvrdili da je riječ o eksperimentuo prosjek hospitaliziranog vremena 19 danao s njima osoblje malo razgovaraloo svima dijagnosticiran psihijatrijski poremećaj (11 shizofrenija, 1 manično-depresivna

psihoza)- kritika – bolnice se trebalo obavijestiti o dolasku lažnih bolesnika- Rosenhan najavio jednoj ustanovi dolazak „bolesnika“ iduća tri mjeseca

o bolnica izjavila da je prepoznala 41 simulantao Rosenhan uzvratio komentarom da nije nikoga poslao

- Otvara se pitanje validnosti dijagnostičkih kriterija

5

.

- Kriteriji psihičkog zdravlja i bolesti - Različiti ljudi (društva, kulture, civilizacije) različito definiraju psihičku abnormalnost

Razlika između normalnog i abnormalnog- u somatskoj medicini jasnija- u psihijatriji i psihologiji → moraju biti prisutna barem dva kriterija od više njih

ODREDNICE ABNORMALNOSTI

1. rijetko pojavljivanje- abnormalno se mora rijetko pojavljivati- problemi:

o rijetka ponašanja koja su normalna (nepijenje alkohola, celibati)o česta ponašanja koja su abnormalna (anksioznost, depresivnost)

2. nepridržavanje normi- svatko tko krši određene norme (društvene, vjerske i sl.) pokazuje abnormalno ponašanje- problemi:

o kršenje normi ne predstavlja abnormalno ponašanje uvijek (inače bi adolescentska populacija bila trajno zatvorena)

o sukob različitih normi unutar jednog društva

3. osobna patnja- značajna odrednica, analogna tjelesnoj boli- problemi:

o neki poremećaji ne zahtijevaju osobnu patnju (maničan bolesnik će reći da je dobro, vrlo dobro, hajde da se rukujemo, sada ću ti objasniti kako ćemo postati šefovi federacije europskih bolnica, eliminirati ćemo glad…)

o što je s patnjom okoline bolesnika? (shizofrenija)o subjektivnost – različitim ljudima razlikuju se stupnjevi patnje

4. Uvid- kritičnost bolesnika prema svojim tegobama i bolesti- ispunjen ako bolesnik shvaća da je njegovo stanje promijenjeno, odstupajuće i patološko- problemi:

o djelomičan uvido disimulacija (svjesno prikrivanje – skrivanje i umanjivanje) simptomao bez uvida (manični, shizofreni)

5. Opasnost- osoba s duševnom bolešću je opasna za sebe ili okolinu- opasnost obično prolazi iz agresivnosti, tj. agresivnog ponašanja, a ono može biti

autoagresivno ili heteroagresivnoo autoagresivnost

suicidalnost (misli i/ili pokušaji) samoozljeđivanje (mutiliranje) može biti neovisna o poremećajima

o heteroagresivnost može biti rezultat psihičkog odstupanja najčešće nije posljedica psihičkih problema

- problemi

6

.

o većina psihičkih bolesnika nije agresivnao pitanje eutanazije

dopustiti je psihijatrijskim bolesnicima?

6. poremećaj funkcioniranja- poremećaj funkcioniranja je obilježje abnormalnog ponašanja koje sve više služi kao i

dijagnostički kriterij- smanjeno funkcioniranje može se pojaviti u različitim područjima života i zahvatiti jedno ili

više područjao razlike u intenzitetu – od oslabljenog funkcioniranja do potpune onesposobljenosti za

funkcioniranje- određujući čimbenik za težinu i prognostičkih ishod samog poremećaja

o najbolje se vidi po ponovnom funkcioniranju u području koje je bilo najviše zahvaćeno poremećajem

- problemi:o smetnje ne moraju biti uzrokovane psihijatrijskim entitetimao poremećaji ne moraju uzrokovati smetnje funkcioniranjao ovisnici, podvojene ličnosti

7. iznenadnost- iznenadna promjena ponašanja („iz čistog mira“)- problemi:

o nije znak psihopatološkog odstupanja već reakcija na situacije, stanja ili tjelesna oštećenja

o simptomi se postupno i polagano poajvljuju- u shizofreniji pojava poremećaja katkad spora, postupna i bez većih oscilacija

(„sporošuljajući proces“)o povezano s težinom bolesti i lošijom prognozomo shizofrenija simplex

8. nepostojanje utjecaja na pojavljivanje bolesti- duševni poremećaj nije slobodno izabran; ne može kontrolirati njegovu pojavu- kriterij najvažniji u liječenju- tako se odgovornost i „krivnja“ otklanjaju od samog bolesnika i njegove okoline

o primjer prozivanje roditelja autistične djece

NORMALNO – ABNORMALNO, ZDRAVO - BOLESNO

- čovjek je bolestan ukoliko ima simptome psihičke bolesti koji zadovoljavaju određene dijagnostičke kriterije (klasifikacijske)

- somatska medicina govori o zdravom i bolesnom- zdravlje nije samo odsustvo bolesti, nego potpuno fizičko, psihičko i socijalno blagostanje- nedostaci:

o kategorijalan pristup koji je u području mentalnog zdravlja nedovoljno osjetljiv;o atipični oblici bolesti, prijelazna stanja, početak same bolestio potpuno odbacivanje utjecaja okoline;o odbacivanje svake odgovornosti pojedinca za stanje u kojem se našao, ali i za borbu

s tim stanjem;- definicija mentalnog zdravlja putem negativne definicije je preuska

7

.

- dijagnostičkim kategorija se gube razlike među pojedincima i ne opisuje se stvarnost

8

. Specifični problemi razlikovanja bolesnog i zdravog u psihijatriji

1. patološko se ne razlikuje od normalnog numeričkim kriterijima; ono se opisuje i izdvaja2. znakovi i simptomi su rjeđi i manje uočljivi nego u somatskoj medicini3. oboljeli mogu pokazivati pomanjkanje uvida u svoje stanje ili ga disimulirati

o psihotičnim bolesnicima disimulacija je ugrađena u kliničku sliku svoje bolestio suicidalni bolesnici skrivaju misli o samoubojstvu

- ako su barem 2 kriterija zadovoljena, možemo govoriti o psihopatološkom fenomenu- individualne i interindividualne razlike

o što je s ljudima koji čitav život spavaju manje od 6 satio različite reakcije nakon konzumiranja alkohola

- veliki utjecaj ima i dinamika vremenao mnogoženstvo, preljub, homoseksualnost, eutanazija, korida, nošenje krzna, hidžabi

- glavni zadatak psihopatologije je dogovoriti kriterije i granice psihički zdravog od abnormalnog

o radi postavljanja točne dijagnoze (Rosenhanov eksperiment)

H. J. Eysenck (1975.)- opisao kategorije normalno – abnormalno – patološko- «pravi» psihijatrijski poremećaji imaju karakteristike bolesti (endogene psihoze,

psihoorganski sindromi), iza kojih slijede «bihevioralni poremećaji» (neuroze, karakterni poremećaji i sl.) koji nemaju atribute bolesti te stoga ne spadaju u domenu medicine nego psihologije

o bihevioralni poremećaji sasvim sigurno su abnormalno ponašanjeo oštra granica (uz implicitnu pretpostavku o postojanju kvalitativnih razlika) postoji

između psihičke bolesti i bihevioralnih poremećaja- za bihevioralne poremećaje trebala bi biti zadužena psihologija, a za patološke promjene

(bolesti) mjerodavna je psihijatrija

S PREDAVANJA:

→ razlika disocirano/disocijativno:

Disocirano DisocijativnoNepovezan tok asocijacija Neprepoznavanje, ponašanje kod histerije (fuga, amnezija)

Shizofrenija Somatoformni poremećaj

9

. 1. statistički kriterij

- normalno je ono čega ima najviše; oslanja se na normalnu distribuciju- nedostaci:

o čestina ne znači normalnost interindividualne razlike odstupanje od prosjeka može biti dobro

o nije univerzalano pretjerano dimenzionalan (ne može se biti malo

shizofren)o ne vodi računa o individualnim razlikama

- koliko je u populaciji nekog poremećaja- koliko ljudi smatra da je to ponašanje u redu u njihovoj

populaciji

- MKB → međunarodna klasifikacija svih bolesti i poremećaja (dio isti kao u DSM, a dio različit)

- DSM → dijagnostičko statistički postupak, klasifikacija svih psihičkih poremećaja

2. socijalni kriterij- psihičko zdravlje podrazumijeva prilagodljivost osobe na zahtjeve okoline i prihvaćanje

socijalnih normi- Nedostaci:

o nije univerzalan ni opće prihvatljiv▪ reakcije na životne događaje▪ uzroci osim psihičkih bolesti

o nestabilan u vremenuo ne uzima u obzir interindividualne razlikeo etička opravdanost ovog kriterija u ekstremnim društvima

▪ ritualni kanibalizam (Papua Nova Gvineja), obrezivanje djevojčica (Afrika)

3. subjektivni kriterij- normalno je ono što pojedinac prema vlastitom sudu smatra kod sebe ili kod drugih da je

normalno- vrlo često sama osoba primjeti odstupajuće ponašanje- važno u tretmanskom smislu i prognostičkom smislu

o nedostaci: ▪ subjektivnost▪ nema referentne skupine▪ smanjeni uvid▪ preuveličavanje postojećih simptoma - agravacija▪ nema znanstvenu vrijednost

4. medicinski kriterij- čovjek je bolestan ukoliko ima simptome psihičke bolesti koji zadovoljavaju određene

dijagnostičke kriterije (klasifikacijske)- zdravlje nije samo odsustvo bolesti, nego potpuno fizičko, psihičko i socijalno blagostanje

(SZO)

10

.

- nedostaci: o kategorijalan pristup koji je u području mentalnog zdravlja nedovoljno osjetljivo potpuno odbacivanje utjecaja okoline;o odbacivanje svake odgovornosti pojedinca za stanje u kojem se našao, ali i za borbu

s tim stanjem;o definicija mentalnog zdravlja putem negativne definicije je preuska;o dijagnostičkim kategorija se gube razlike među pojedincima i ne opisuje se stvarnosto zanemaruju se sva individualna obilježja

▪ stajalište antipsihijatrijskog pokreta

5. Ostali kriteriji- kršenje normi, neočekivanost u pojavljivanju, osobna patnja, teškoće u funkcioniranju- problemi:

o nisu globalni ni jedinstveni- ako su barem 2 kriterija zadovoljena, možemo govoriti o psihopatološkom fenomenu- ne postoji jedan jedinstveni kriterij za razlikovanje psihički normalnog od abnormalnog- razliku treba shvatiti individualno i holistički (primjena svih kriterija na konkretnu osobu)- problem prepoznavanja duševnog poremećaja zbog njegovih različitih i brojnih kategorija

o shizofrenija može biti krivo prepoznata i dijagnozirana kao depresija, iscrpljenost, anksioznost, nesanica, intelektualne poteškoće ili čak kao pretpostavka da je osoba jednostavno ima djetinjastu crtu ličnosti

- veliki utjecaj ima i dinamika vremena- abnormalno ponašanje je ono koje odstupa od statističkih i socijalnih normi, maladaptivno

je, te se u njemu doživljavaju jaki stres i uznemirenost što prati pogoršanje stanja (Davey, 2008)

- psihopatološke simtpome treba otkriti, opisati (deskriptivna psihopatologija), objasniti (dinamska ili procesna psihopatologija)

- dinamska psihopatologija usmjerena je na biološke, psihološke i socijalne procese koji uzrokuju i oblikuju simptome koje treba korigirati prikaldnim terapijskim metodama

- problemio različiti simptomi istog entiteta

▪ depresivna osoba koja ne izlazi iz kreveta, ne jede, ne može razgovarati s drugima,

▪ učenik koji ne izvršava obveze, ne razgovara s drugima, napustio je sve hobije, zanemaruje higijenu

▪ iritabilni radnik koji ne može spavati, lako plane, nepovjerljiv prema obiteljio kliničke manifestacije mogu biti iste u različitih entiteta

▪ depresija u tugovanja nakon smrti▪ faza bipolarnog poremećaja▪ postporođajna (postpartum) depresija▪ shizoafektivni poremećaj

11

.

POVIJEST PSIHOPATOLOGIJE

PRAPOVIJESNO DOBA- duševnoj se bolesti pridavalo magijsko i mitsko značenje

o posljedica je duhovnih sila te je u oboljelog ušao „zao duh“o mučenje, izgladnjivanje i kažnjavanje prva je „terapija“ psihički oboljelih pojedinaca

- Traje do 18.st. i može se podijeliti na tri faze:o Animizam → vjerovanje da je život stvorila nematerijalna sila, duh ili duša te da sve

stvari imaju duh (dušu) i da u čovjeku postoje dobri i loši duhovi. U duševnih bolesnika prevladavaju loši duhovi

o Mitološka faza → sve je u životu prožeto božanskim silama i svaki simptom je uzrokovan njima

Ako se božanske sile omalovažavaju, ako se zanemaruju ili im se izruguje nastupa bolest

o Demonska faza → mitska božanstva zamijenjena formalnim teološkim dogmama Postoje dvije sile: kreativna, pozitivna (bog) i destruktivna,negativna

(demon) U bolesnika prevladavaju demoni i njih treba istjerati

STAROKINESKA, STAROINDIJSKA, STAROEGIPATSKA I BABILONSKA MEDICINA- Vjerovanja o postojanju stalnih sukoba između različitih duhova i bogova u međusobnom

nadvladavanjuo U konačnici ti sukobi dovode do psihičkih poremećaja

- Drevna Kina → postrojbina prvih „liječnika“ koji se bave psihičkim bolesnicimao Najraniji opisi duševnih bolestio Prirodne su sile važnije od natprirodnih u uzrokovanju duševnih bolestio Koncept suprotstavljenih snaga, jin i jang, primijenjen na ljudsko tijelo znači da je

ono podijeljeno na pozitivne i negativne snage One su međusobno sukladne i suprotstavljene Njihova ravnoteža označuje tjelesno i psihičko zdravlje Rezultat narušene ravnoteže je bolest Zhang Zhongjing – smatrao da je organska patologija uzrok i tjelesnih i

duševnih poremećaja- Hindusi → jake emocije mogu dovesti do slabosti i tjelesne bolesti, a njezinu liječenju treba

pristupiti psihološkio Predvidjeli postojanje temperamenta i urođene naravio Susruta – tri emocionalne značajke čovjeka

Mudra i prosvijećena dobrota Žestoka, nagla i nepromišljena strast – izvor zadovoljstva, ali i boli Surova nezrelost i neznanje – temelj životinjskih nagona

- Babilon → svakoj bolesti su pridružili određenog demonao Duševna bolest je uzrokovana zlim duhom Idtao Istjerivanje duhova obavljalo se lijekovima, ispovijedanjem i drugim metodama koje

su kontrolirale i udobrovoljavale nadnaravne sile- Egipćani → duševnoj bolesti pridavali magijsko značenje

o Terapeuti su bili svećenici koji se koriste obredima protiv magijskih silao Postupno iz sfere religijskog ulaze u sferu realističnog

Vjerske rituale zamjenjuju proučavanjem astronomskih fenomena U njima su vidjeli uzroke bolesti

12

.

Prvobitno su pretpostavljali da je srce središte mentalne energije, a poslije su počeli proučavati mozak kao izvor mentalne aktivnosti i sijelo duševnih poremećaja

STAROGRČKA MEDICINA- Područje zdravlja i bolesti nastavlja se premještati od religijskog kulta prema filozofiji i

medicini- Herodotova pism a → duševna bolesti je pripisivana božjoj kazni, osveti demona, pojačanom

pijenju i tjelesnoj bolesti- Tales → među prvima koji je proučavao duševnu bolest

o Bolest prepoznaje kao prirodni događajo Traži fizikalne zakonitosti u nastajanju bolesti i uvodi geometrijsku proporciju kao

temelj zdravljao Vanjske sile na psihu nemaju značajan utjecaj, a veći dio patoloških zbivanja je

urođen- Pitagora → mozak je središte ljudskog intelekta i izvorište duševnih proemećaja

o Smatra da je svemir najvažnija kategorija, božanski je sveobuhvatan i vječan, a ljudska se duša treba osloboditi smrtnog tijela i ujediniti sa svemirom

o Prihvatio teoriju o tjelesnim tekućinama i poremećaj njihove ravnoteže smatra odgovornim za nastanak duševne bolesti

o Vjeruje u besmrtnost duše koja se može seliti Sastavljena je od razuma, inteligencije i impulsa

- Alkmeon → utemeljitelj fiziologijeo Središnji živčani sustav je izvot mentalne energije, a metabolizam mozga se temelji

na tokovima i strujanjima tjelesnih tekućinao Metaboličku harmoniju naziva isonomia i ona je znak zdravljao Otkrio da senzorni živci ulaze u mozak

- Empedoklo → navodi osnovne elemente života koji su u vezi s dva principa –ljubav i svađao Ljubav je odgovorna za harmoniju i zdravlje, a svađa za osobni slom ili socijalnu

dezintegracijuo Začetnik evolucionističkog stajališta

Kaže da će neko biće preživjeti ako je mješavina u krvi, po slučajnoj kombinaciji, prikladna i primjerena

Ako je ona problematična, biće će oboljeti, slabjeti i umrijeti- Demokrit → materija je stvorena od brojnih nevidljivih dijelova (atoma)

o Ako su oni u svom međuodnosu promijenjeni, tada nastupa bolest- Hipokrat → predložio kliničku opservaciju i zaključivanje po metodi indukcije

o Tvrdi da duševna bolest nije sveta nego da je uzrokovana promjenama mozga Zagovornik somatogeneze – koncept koji smatra da se nešto događa s tijelom

i to uzrokuje psihičke poremećajeo Stvorio podjelu temperamenata

Za osnovne tjelesne tekućine vezuje temperamente (sangvinik, kolerik, melankolik i flegmatik)

Izmjena tjelesnih tekućina dovodi do psihičkog pogoršanjao Opisao i klasificirao epilepsije, konvulzije, migrenu, fobije, maniju, depresiju, delirij,

paranoju, postpartalnu psihozu, histerijuo Predlaže puštanje krvi, ali i kirurško liječenje kod težih poremećaja

- Platon → dijeli dušu na tri dijela: racionalnu, nagonsku i duhovnuo Duševna bolest nastaje kada racionalna duša gubi utjecaj nad nagonskomo Smatra kako su ideje jedina prava zbilja, a osjeti su samo slika svijeta ideja

13

.

o Čovjek po duši pripada svijetu ideja, a po tijelu materiji, duša postoji prije i poslije tijela, a spoznaja je tek sjećanje

o Duševni poremećaj je rezultat iracionalnog praznovjerja i pogrešnih vjerovanja Preteča kognitivne paradigme

o Predlaže tretman koji uključuje razgovor s filozofom ili liječnikomo Prvi se zalagao za to da se obitelj brine o duševnom bolesniku, da ga čuva i njeguje

- Aristotel → utemeljio formalno mišljenje i od apstrakcije ide prema realističnom tumačenjuo Zalaže se sa empiriju i indukciju, smatra kako je mišljenje nadređeno osjetnom

područjuo San je odraz aktivnosti prethodnog dana i kao takav je bitan za zdravljeo Prvi opisao „poremećaje“ žudnje, ljutnje, straha, hrabrosti, veselja, mržnje i

sažaljenja koje su ekvivalent današnjim poremećajima ličnosti- Teofrastus → opisao različita psihička obilježja nazvavši ih karakterom

o Laskavost, brbljavost, mrzovoljnost, netaktičnost, prostačenje Oni odgovaraju današnjim crtama ličnosti

- Grci su shvaćali bolest uglavnom kao psihičku, kao tjelesnu ili kao kombinaciju psihičkog i somatskog

- Razvili su tri specifična pristupa u liječenju:o Induciranje spavanja i sanjanjao Interpretacija sadržaja snao Razgovor kojim se hrabri, tješi i stječe znanje o bolestio Temelj današnjih psiholoških tretmana i psihoterapije

STARORIMSKA MEDICINA- Prihvaćaju da je uzrok duševne bolesti smješten u mozgu, polaze od mehanicističkog

stajališta da je širenje ili smanjivanje šupljina u mozgu uzrok duševnih smetnju- Dijele psihičke poremećaje na tri stanja

o Laxum obuhvaća apatiju, strah i depresivno raspoloženjeo Strictum čini ekscitirano, agresivno i delirantno ponašanjeo Mixtum sadržava elemente oba prethodna stanja

- Celsus → napisao prvi medicinsku enciklopedijuo Za sve psihičke p. upotrebljava termin insania ili paranoiao Njih dijeli na fremit parafreniae (današnji delirij), melankolije (depresije) i kronična

stanja (odg. psihozama)- Aretej → opisao izmjenu maničnih i depresivnih stanja, oštećenje izazvan oalkoholom i

drugim otrovnim tvarima (današnju demenciju)o Za depresiju je tvrdio da nastaje zbog psihičkih razloga, a ne humoralnih uzrokao U peilepsiji je opisao auru koja prethosi epileptičnom napadajuo Uvodi pojam pneuma – prirodni ili životinjski duh, fizičko utjelovljenje dušeo Smatra se tvorcem psihogeneze – emocionalna stanja mogu utjecati na humoralni

metabolizam i tjelesno stanjeo Kao temelj razmatranja svkog poremećaja postavio je tijek bolesti i njezine

posljedice- Galen →podijelio dušu na tri dijela:

o Razum i intelekto Hrabrost i ljutnjao Spolna žudnja i nagono Tjelesne tekućine postoje u normalnom i abnormalnom obliku te njihove 4 kvalitete

određuju ljudski temperamento Bolesti su uzrokovane vanjskim utjecajima ili nekim predispozicijama

14

.

o Uviđa da psihički p. uzrokuju tjelesne p. i obrnutoo Podijelio pneumu na dva dijela:

Jedan kontrolira senzornu percepciju i čije oštećenje uzrokuje neurološke simptome

Drugi ima funkcije koordinacije, zamišljanja, razuma i pamćenja i njegovo oštećenje uzrokuje psihičke simptome

o Opisao katatoniju i katatoni stupor te depresijuo Za liječenje predlaže dobru njegu, utopljavanje ili hlađenje, ali i puštanje krvi

ARAPSKA MEDICINA- Pridonjeli poboljšanju skrbi za psihičke bolesnike- Osnovali prve psihijatrijske ustanove – bolnice u Bagdadu 705.g. i Kairu 800.g.- U Europi osnovali psihijatrijsku bolnicu u Valenciji 1407.g.- Avicena → prikupio i sustavno obradio dotadašnja medicinska znanja

o Uviđa vezu između intenzivnih emocija i tjelesnog stanja te potvrđuje postojanje tjelesnih tekućina

o Pretpostavlja da je intelektualni deficit zapravo defekt mozgao Frontalni dio mozga povezuje s osjetnim sustavom i razumomo Preporučuje terapiju pjesmom, razgovorom i radom

SREDNJI VIJEK- Briga o duševnom bolesnik stagnira gotovo tisuću godina- Razdoblje u kojem su osobe s psihičkim p. bile zlostavljane i proganjane- Smatralo se da je psihička bolest kazna, a psihički bolesnici manje vrijedni- Uvodi se demonološki princip

o U bolesnika je ušao zao duh, demon, vrag kojeg teba istjerati iz tijelao Fizičko zlostavljanje, kažnjavanje, zatvaranje u tamnice, kaveze, sputavanje lancima

– uobičajene terapijeske metode- Objašnjenje za promijenjeno ponašanje neke osobe je da je ona vještac/ica koja svojim

čarolijama sotonizira okolinuo Inkvizicija – propisan postupak koji se primijenjuje za dobivanje priznanja, a ono je

značilo smrto Vještice su žene koje pokazuju histerične ili psihotične simptomeo Pojava masovnih histerija

- Martin Luther → ljudi mogu biti obuzeti od vraga na dva načina: tjelesno i spiritualnoo Tjelesno obuzeti su mahniti i imaju Božje dopuštenje za srdito, uznemireno i

uzbuđeno ponašanjeo Duhovno obuzeti su oni od čarolija i vraga

- Johan Weyer → postoje dvije vrste vještica:o One koje su to postale rado i svojom voljom o One koje nisu odgovorne za taj čin – njima treba pomoć liječnika

- Tereza Avilska → tvrdila je da histerične žene nisu opsjednute nego da izgledaju kao da su bolesne

o Kod histerije nije rijče samo o tjelesnoj bolesti – kao što zahvaća tijelo, ona može zahvatiti i dušu, tj. um

- Praksa mučenja i ubijanja psihičkih bolesnika postupno nestaje pojavom reformacije i renesanse

o U ovom razdobju se pojavljuju mislioci i liječnici koji drugačije promišljaju o duševnoj bolesti

- Teofrastus Paracelsus → vjerovao da su bolest rezultat odnosa između svemira i čovjeka koji je svemir u malom

15

.

o Odnos između makro i mikrokozmosa temelj je razumijevanja svih bolestio Upotrijebio pojam nesvjesno opisavši masovnu histeriju u pojavi plesa sv. Vida

Smatra da postoji dinamična ravnoteža između nesvjesnog i svjesnog duhao Teoriji o četirima elementima dodaje peti

On je najvažniji za odnos između zdravlja i bolesti Tu teoriju zamijenjuje teorijom o trima principima: sumpor, živa i sol

Na osnovi njih nastaju i održavaju se bolestio Kasnije uvodi nove principe:

Stvaralački – podržava zdravlje Izopačeni – vodi u bolest

16. STOLJEĆE- Tada nastaje pojam psihologija

o Kao tvorac se navodi Rudolf Gockel, ali postoje dokazi da ga je prvi upotrijebio Marko Marulić

- Girolamo Fracastoro → opisuje epidemiju odvratne i teške bolesti koja uzrokuje demenciju i dovodi do smrti

o Zaključuje da se bolest prenosti spolnim kontaktom – nazvao ju sifilis- Pojavljuje se fiziognomika

o Učenje koje čivjekove psihološke značajke interpretira na temelju njegovih tjelesnih obilježja (prije svega lica)

o Unutrašnji sjećaji pokazuju se u facijalnoj mimici, grimasama pa i glasuo Tvorac koncepta je Giambattista Porta

- Felix Platter → klasificira sve poznate psihičke bolesti i zalaže se za odvajanje psihološkog od fiziologije i teologije

17. STOLJEĆE- Robert Burton → piše „Anatomiju melankolije“, klinički analizu melankolije

o Ona može nastati iz glave, tijela ili utrobeo Izvore melankolije vidi u neumjerenoj ljubavi, zaokupljenosti religioznim temama i

pretjeranoj umnoj aktivnostio Odvaja ju od ludilao Psihičke p. klasificira na bolesti koje izbijaju iz tijela, bolesti glave te ludilo (maniju)

i melankoliju- Paolo Zacchia → duševne bolesnike i njihove postupke treba prosuđivati liječnim, a ne

odvjetniko Začetak forenzičke psihijatrije

- Thomas Willis → tvorac pojma neurologijao Za nju kaže da istražuje bolesti mozga, dok psihologija istražuje tzv. tjelesnu dušuo Razlikuje simptome koji prate velike bolesti mozga i bolesti u kojima je mozak

intaktano Uočio razvitak rane demencije i odbacio ideju o putovanju maternice u histeriji

- Thomas Sydenham → opisao mnogobrojne simptome histerije (paraliza, bol)o Uviđa da se ona pojavljuje i kod muškaracao Smatra da uzroci bolesti mogu biti daleki, neposredni i prethodnio Zalaže se za otkrivanje prethodnih emoc. stanja koja mogu biti važna za razvitak

poremećaja – današnji percipitirajući čimbenicio Uočio vezu između emocija i socijalnog pritiska

- Bedlam → opća bolnica u Londonu koja se pretvorila u mjesto iživljavanja na psihičkim bolesnicima

16

. 18. STOLJEĆE

- Suvages → klasificirao sve bolesti u razrede, redove, rodove, vrste i podvesteo Organizirao duševne bolesti po uzrokuo Demenciju dijeli na ekstracerebralnu, instinktivnu, intelektualnu i iregularnuo Vrste melankolije su religiozna, zamišljena, zanesena, neuravnotežena, žalosna i

lutalačka- Cullen → stvorio klasifikaciju psihičkih poremećaja

o Začetnik neuropatologije – tvrdio da je većina patoloških psihičkih stanja povezana s bolestima mozga

o Uvodi pojam neurosis – tu prije svega misli na neurološke p.

17

.

- Haslam → prepoznao stanja uzbuđenja i depresivnosti koja se izmjenjuju u istog bolesnika i opisao oscilacije raspoloženja

o Opisao bolesnike s psihotičnim simptomima te one s paranoidnim obilježjima- 1773. → prva psihijatrijska bolnica u Americi- Lavatar → ravzija fiziognomiju i upozorava na povezanost tjelesnog izgleda i karaktera- Gall → smatrao da su sve psihičke funkcije locirane u različitim dijelovima mozga

o Topografija mozga, ali i izgled lubanje odražava te funkcijeo Mozak ima organe (njih 27) koji određuju psihičke funkcijeo Promatrao lubanje zatvorenika i duševnih bolesnika i pronalazio zakonitosti u

pjavljivanju određenih psihičkih smetnju – organologija ili kranioskopija- Spurzheim → nastavlja Gallova mjerenja i ovu disciplinu naziva frenologija- Mesmer → uvodi tezu o animalnom magnetizmu kao pokretaču duševnih bolesti

o Istraživao hipnozu kao metodu liječenja- Pinel → reformirao psihijatriju oslobodivši psihijatrijske bolesnike s lanaca 1792.g.

o Klasificirao duševne bolesti u maniju, melankoliju, idiotiju i demenciju povezujući ih s karakterističnim (patognomoničnim) simptomia

o Detaljno opisao manično-depresivnu psihozuo Predlagao da psihijatrija, kao medicinska struka o duševnim bolestima, bude

ravnopravna disciplina u medicinskoj nastavi te je ustrojio prve katedre psihijatrije na sveučilištima

o S njim započinje ZNANSTVENO RAZDOBLJE U PSIHIJATRIJI

19. STOLJEĆE- Johann Christian Reil → uveo 1808.g. pojam psihijatrija- Esquirol → stvorio francusku psihijatrijsku školu

o Zaslužan za usvajanje zakona koji štiti duševnog bolesnika i njihova prava Prvi upotrijebio pojam halucinacije koje razlikuje od iluzija Prepoznao OKP kao zaseban entitet Opisao razliku između oligofrenije (rođeni sa siromašnim intelektom) i

demencije (rođeni bogatim intelektom, a poslije osiromaše)- Dorotea Dix → započela pokret mentalne higijene

o Zalagala se za humani pristup duševnim bolesnicima i utjecala na promjenu javnog mišljenja o duševnoj bolesti

o Omogućila izgradnju novih azila u Sj. Americi i drugim zemljama- Griesinger → shvaćao psihijatriju kao medicinsko-empirijsku znanost

o Zalagao se za suradnju neuropatologije i psihologijeo Zastupao tezu o jedinstvenoj psihozi – različiti uzroci dovode do istog poremećajao Razne faze su samo faze u tijeku jednog procesa koji završav apatičnom demencijom

- Maudsley → smatrao da su mentalni p. u osnovi neurološki, samo su psihički simptomi dominantni

o Upozorava na hereditarno opterećenje duševnih bolesnika te na djelovanje različitih etioloških čimbenika istodobno

- Briquet → opisao p. pri kojem postoje mnogobrojni tjelesni simptomi koji nemaju organsku podlogu

- Broca → opisao motornu afaziju i pripadajuću leziju u lijevom frontalnom režnjuo Uveo naziv limbički sustav

- Wernicke → opisao drugu vrstu afazije (senzornu) i povezao je s oštećenjima gornjeg temporalnog režnja dominantne moždane polutke

18

.

- Morel → opisao bolesnika s halucinacijama i sumanutim mislima koji već u mladosti intelektualno propada

o Ovo stanje je nazvao demencija prekokso Postavlja tezu o progresivnoj degeneraciji koja pokazuje kako se transgeneracijski

pojavljuju sve teže bolesti- Down → opisao posebnu vrstu mentalne retardacije- Harlow → prvi opisao stanje nakon oštećenja frontalnog režnja – kasnije dobilo ime moria- Hecker → opisao psihozu koju je nazvao hebefrenija - Kahlbaum → opisao psihozu katatonog tipa

o Umjesto dotadašnjeg naziva vesania katatonica uvodi pojam katatonijao Tvorac termina ciklotimija i distimija

- Lombroso → razvija teoriju o rođenom čivjeku zločincuo Misli da se kriminalno ponašanje može nasljeđivati i prepoznati po nekim tjelesnim

značajkama- Kraft-Ebing → prihvaća koncept degeneracije i smatra kako je ona uzrok duševnih p.,

kriminaliteta, ali i seksualne patologijeo Uveo pojmove mazohizam i sadizam za koje smatra da se pojavljuju i na psihičkoj

razinio Začetnik seksologije

- Wundt → smatra se utemeljiteljem znanstvene psihologijeo Stvorio psihologiju temeljenu na iskustvu, dokazima i fiziologiji

- Kraepelin → eksperimentalnu i empirijsku psihologiju uveo u istraživanje duševnih bolestio Stvorio klasifikaciju duševnih poremećaja koje dijeli na dvije velike skupineo Prva obuhvaća različite vrste manično-depresivne psihoze (cirkularna psihoza,

današnji bipolarno afektivni poremećaj) Ovamo svrstava maniju, melankoliju, ciklotimiju (obuhvaća hipomaniju,

depresiju, razdražljivi tip i emocionalnu labilnost)o Drugu skupinu čine psihoze koje naziva demencija prekoks

Tu spadaju heberenija, katatonija i demencija paranojao Parafreniju odvaja od ostalih psihoza, odvaja ličnost od temepremaenta i opisuje

autistični temperamento Stvorio poredbenu psihijatriju – utvrdio da se svi psihijatrijski p. javljaju u

različitim geografskim područjima i u svim rasama- Tourette → opisao bolesnika s mnogobrojnim tikovima- Charcot → dokazao da se u multiploj sklerozi pojavljuje demijelinizacijski proces- Bernheim → utvrdio da se mogu hipnotizirati osobe s različitim poremećajima

o Uočio da su sve hipnotizirane osobe sugestibilne te da se razlikuju u stupnju sugestibilnosti

o Uveo pojam psihoneuroza- Janet → razvio koncept psihastenije (slabost živč. sustava)u kojoj se može javiti

disocijacijao Taj fenomen izazivaju misli i osjećaji koje osoba ne može podnijetio Dolazi do odvajanja jednog dijela svijesti, a nesvjesni procesi ostaju nepromijenjenio U liječenje neuroza uveo katarzu

Smatrao da traumatska iskustva uzrokuju histeriju Ako se u hipnozi sjećanja na njih ožive dolazi do burnog, žestokog reagiranja

(katarze), a simptomi histerije se povlače- Breuer → koristio se hipnozom i katarzom u liječenju histerije, ali i drugih neuroza

o Neugodni doživljaji i psihotraume su pohranjeni u nesvjesno

19

.

o Ta se neugodna iskustva ponovno javljaju, zaobilazeći svjesno sjećanje, u obliku simptoma histerije

20

.

- Freud → otac psihoanalize koji je držao kako se hipnoza kože koristiti u dijagnostici i liječenju takvih stanja

o Zajedno s Breuerom primjenjivao hipnozu i liječenju Koriste se katarzom koju nazivaju psihokatarktičkim liječenjem

o Uvodi metodu slobodnih asocijacija koju naziva psihoanalizom Ona sadržava osnovne terapijske aktivnosti: konfrontaciju, klarifikaciju,

interpretaciju i proradu Jedan od puteva do nesvjesnog

o Drugi put u nesvjesno jest analiza snova Razliku manifestni i latentni sadržaj sna

o Psihički aparat dijeli na ego, superego i id Na temelju toga opisuje karaktere Erotski tip – njegovim životom upravlja instinktivni id Narcistički – određen dominantnim egom Kompulzivni – određen strogošću superega

o Neuroze dijeli na histeriju, fobije, prisilnu neurozu s karakterološkim promjenamao Proučava anksiozne fenomene koje razlikuje od straha

Postavio nekoliko teorija o anksioznosti Teorija o transformaciji libida u strah Signalna teorija straha – anksioznost se javlja kao odgovor ega na nesvjesne

impulse iz idao Individualni psihoseksualni razvitak dijeli na oralnu, analnu, uretralnu, falusnu fazu,

fazu Edipova konflikta, fazu latencije i adolescencijuo Tvrdi da sve pokreću dva glavna nagona – Eros i Thanatoso Njegova se psihologija naziva dubinskom

- Witmer → smatra se ocem kliničke psihologijeo Osnovao prvu psihološku klinku namijenjenu djeci i njihovim problemima u školi

- Korsakov → opisao simptome alkoholne psihoze koji se javljaju s degenerativnim živčanim promjenama (Korsakovljeva psihoza i sindrom)

20. STOLJEĆE- Spearman → prvi primijenio faktorsku analizu u psihologiji te stvorio dvofaktorsku teoriju

inteligencije- Binet → razvio testove za ispitivanje inteligencije i prvi upotrijebio pojam erotski fetišizam- Stern → stvorio koncept kvocijenta inteligencije, IQ- Terman → razvio Stanford – Binet IQ test za ispitivanje inteligencije- Alzheimer → opisao bolesnicu s progresivnom demencijom i psihotičnim simptomima

o Na obdukciji je pronašao degenerativne promjene mozga i specif. plakove- Heller → opisao dječji dezintegrativni poremećaj i nazvao ga dječja demencija- E. Bleuler → uvodi pojam shizofrenija za koju je smatrao da je čine skupina različitih p.

o Uz dotad poznate oblike (paranoidnu, katatonui hebefrenu SH) opisao je i shizofreniju simplex

Ona označuje entitet koji postupno nastaje, bez sumanutih misli i halucinacija, s povlačenjem, osamljivanjem, smetnjama afekta i konačnim propadanjem ličnosti

o Uveo koncept „4 a“ simptoma koje mora imati shizofreni bolesnik: Autizam Ambivalencija

21

.

Poremećaj afekta (kratkotrajnog raspoloženja) Poremećaj asocijacija

o Kanije uveo još 2a – anhormiju i poremećaj pozornostio Mišljenje SH bolesnika je nazvao dereističkimo Stvoriopojam sinestezijao Opisao shizoidnu ličnost koja se može razviti u SH

- M. Bleuler →tvorac koncepta endokrini psihosindrom koji hormonalne promjene smatra odgovornima za nastanak duševnih poremećaja

- Meyer → duševna bolest je psihobiološka reakcija na promijenjene uvjete funkcioniranja koji su uzrokovani vanjskim ili tjelesnim promjenama

o Smatra da se kod većine bolesti (osim neuroza) vidi organska podloga, tj oštećenje mozga

o Sva mentalna aktivnost ima patofiziološku podlogu i anatomski supstrato Podijelio psihičke bolesti na p. funkcije moždanog tkiva, neuroze te prenatalne i

postnatalne defekte- Kretschmer → povezao psihičke značajke s tjelesnom konstitucijom (astenički,piknički tip)

o Smatra da je ova biotipologija značajna i za prognostički ishod bolesti- Jaspers → stvorio deskriptivnu/fenomenološku psihopatologiju

o Smatra da je katatonija bliža afektivnim p. nego SHo Misli kako je pogrešna potraga za genima i karakterističnim endofenotipom u SH ili

genima i patofiziologiji u mentalnoj retardacijio opisao sve psihijatrijske fenomene i klasificirao ih

- Watson → smatra da je psihologija objektivna eksprimentalna disciplina, a introspekcija ne čini temelj njezinih metoda

o Žarište interea s mišljenja premješta na učenje – osnova za biheviorizam- Pavlov → otkrio zakonitosti klasičnog uvjetovanja

o Tvorac teorije o uvjetnim refleksima- Noguchi → otkrio uzročnik sifilisa (bakteriju) u mozgu bolesnika koji su umrli pod lsikom

progresivne paralize- Wagnet-Jauregg → liječio progresivnu paralizu unoseći uzročnika malarije u organizam- Loewi → otkrio prvi neurotransmiter – acetilkolin- Berger → uveo elektroencefalografiju u kliničku primjenu- Schultz → započeo primjenu autogenog treninga – nove psihoterapijske metode- Stroop → stvorio test kojim se promatra vrijeme reakcije pri gledanju riječi koje su

napisane različitim bojama- Papez → povezao limbički sustav s emocijama

o Opisao neuronski sklop koji ide od hipokampusa preko forniksa do prednjeg talamusa zatim do cingularnog korteksa i natrag do hipokampusa (Papezov krug)

o Taj krug određuje emocionalno doživljavanje i ponašanje- Adler → stvorio individualnu psihologiju koja se temelji na fenomenologiji pojedinca

o Za razvitak neuroza je važnija težnja za moći i superiornošću nego seksualnosto Smatra da svaki neurotski simptom ima neku svrhuo Utjecaj društva ns simptome

- Jung → stvorio analitičku psihologijuo Vjerovao da nesvjesno upravlja psihičkim životom, djeluje samostalno, ima vlastiti

oblik znanja i mišljenjao Uvodi pojmove kompleks i arhetipo Opisuje dva tipa ličnosti: ekstravert i introverto Stvorio test asocijacija

22

.

- Karen Horney → smatra da je neuroza uzrokovana i društvenim utjecajima, a biološki i interpersonalni utjecaji imaju manje značenje

o Opisala tri tipa karaktera: popustljiv, nezainteresiran i agresivan- Kanner → postavio temelj dječje psihijatrije

o Opisao rani dječji autizam i nazvao ga infantilnim autizam- Asperger → opisao posebnu vrstu autizma koju naziva autističnom psihopatijom- Melanie Klein i Anna Freud → razvile različite koncepte primjene psihoanalize u dječjoj

dobio Klein – teorija objektnih odnosa; koncept paranoidno-shizoidne i depresivne pozicije

u vrlo male djeceo Freud – proširila ego psihologiju objasnivši ego obrane

- Sullivan → stvorio interpersonalnu teoruju koja kaže da se impulsi, težnje i simptomi ne mogu promatrati bez shvaćanja interpersonalnih odnosa

- Fromm → smanjio ulogu nagona u psihodinamskom tumačenju poremećaja, a važnost daje specif. ljudskim potrebama – potreba za udruživanjem, stvaralaštvom, osjećajem identiteta te nalaženjem mjesta u društvu

o Potpuno ili djelomično zadovoljenje ovih potreba uzrokuje psihičke smetnje- Moniz → razvija psihokirurgiju

o Kod teških oblika OKP-a i kronične SH primijenjuje prefrontalnu leukotomiju ili lobotomiju

- Hathaway i McKinley → stvorili instrument MMPI radi procjenjivanja i dijagnosticiranja osoba s mentalnim poremećajima

- Skinner → zalagao se za primjenu pristupa operantnog uvjetovanja u obrazovajnu, liječenju psihičkih smetnji, ali i društvu u cjelini

- Cattell → proučava model integrativnog učenja, uveo pojam osobine ličnosti te je opisao, koristeći se FA, 16 izvornih osobina ličnosti

- Wolpe → razvio tehniku sustavne desenzibilizacije te uveo bihevioralnu terapiju kao metodu liječenja

- Eysenck → upotrebljava naziv bihevioralna terapija za sve psihoterapijske metode koje se temelje na suvremenoj teoriji učenja

o Istraživao nasljeđivanje osobina ličnostio Opisao 4 hijerarhijski orhanizirane razine ličnosti – pojedinačne reakcije, uobičajena

habitualna ponašanja, osobine ličnosti i tiovi ličnostio Uveo model ličnosti koji se sastoji od triju dimenzija (ekstr, neurot, psihoticizam)

- Bandura → istraživao učenje modeliranjem- Mowrer → uveo dvofaktorsku teoriju anksioznosti

o Po njoj osoba klasičnim uvjetovanjem reagira na prethodno neutralni podražaj, koji sada postaje uvjetovani podražaj

o Osoba s pomoću operantnog uvjetovanja nauči kako izbjeći taj uvjetovani podražaj- Ellis → iznio teoriju kako objektivne događaje osoba opaža i tumači, a onda se kod nekih

pojedinaca jave psihopatološke reakcijeo Uveo ABC shemu

- Beck → smatra kako su negativne automatske misli, bazična vjerovanja i kogn. iskrivljenja odgovorni za nastanak psihičkih smetnji

o Utvrdio da brojne depresivne p. izazivaju negativna vjerovanja o sebi, okolini i budućnosti – negativna kogntivina trijada

- Seligman → postavio teoriju naučene bespomoćnosti- Frankl → tvorac egzistencijalnih terapija (logoterapija i egzist. Analiza)- Erikson → razvio koncept psihosocijalnog razvitka koji se sastoji od osam faza

o Uvodi pojam odraslog identiteta, razasutog i kriznog identiteta- Winnicott → umjesto važnosti nagona isticao objektne veze

23

.

o Opaža prijelazne fenomene i objekteo Objasnio važnost ranog odnosa između majke i djeteta

- Moreno → uvodi psihodramu kao novu terapijsku tehniku- Berne → utemeljio transakcijsku analizu- M. Erickson → razvija hipnoterapiju- Perls → stvorio geštalt psihologiju

o Aktivnim tehnikama kroz proces otkrivanja razjašnjava se proživljeno iskustvo- Schneider → dijeli simptome SH na one I. i II. Reda

o Simptomi I. reda: ozvučenje vlastitih misli, glasovi u dijalogu, glasovi koji komentiraju bolesnikove postupke, cenestetičke halucinacije, oduzimanje ili nametanje misli, doživljaj da drugi znaju bolesnikove misli, sumanuto opažanje, nametnuti ili kontrolirani osjećaji, nagoni i volja

o Simptomi II. Reda: ostali halucinatorni fenomeni, osjećaj afektivne praznine, socijalno povlačenje, anhedonija, hipobulija

o Depresiju dijeli na endogenu i reaktivnu te ih razlikuje i fenomenološkio Opisuje deset tipova ličnosti

- Thomas, Chess i Birch → opisuju devet tipova temperamenta u djece te kako rane značajke ličnosti utječu na kasniji psihički razvitak

- Socijalna psihijatrija → razvija se kroz premisu o lječidbenom utjecaju grupe, ali i šire zajednice na psihički promijenjenog pojedinca

- Maslow → začetnik humanističke psihologije koja zastupa postojanje slobodne volje, samoaktualizaciju i odgovornost za vlastite postupke

- Rogers → stvorio psihoterapiju usmjerenu na klijentao Uvodi pojam fenomenološko polje, organizam te vlastito i idealno ja kojima opisuje

ličnost i nastanak psihičkih smetnji- Razvitak klasifikacijskih sustava započinje 1948.g. kada nastaje MKB

o Prvi DSM pod okriljem APA-e nastaje 1952.g.- Era psihofarmakoterapije započinje primjenom klorpromazina- Delay i Deniker → pokazali kako klorpromazin pomaže u smirivanju SH bolesnika

o Za lijek ovakvog djelovanja je uveden naziv neuroleptik (današnji antipsihotik)- Cade → koristio se litijem u liječenju maničnih bolesnika- Alexander → jedan od utemeljitelja psihosomatske medicine

o Navodi 7 bolesti koje su psihosomatskog karaktera te razvija psihoanalitičku kriminologiju

- Glasser → utemeljio realitetnu psihijatriju nazvavši je realitetnom terapijom- Rett → opisao autistični poremećaj u djevojčica- Holmes i Rahe → upozorili na važnost životnih događaja u nastanku i pogoršavanju

psihičkih p. te stvorili ljestvicu stresnih događaja- Cooper i Laing → započeli antipsihijatrijski pokret u kojem su se suprotstavili tadašnjoj

psihijatrijskoj doktrini, kritizirali proces postavljanja dijagnoze te mislili da je psihoza rezultat društvenih promjena

- Leighton → utvrdio veze između duševnih p. i sociokulturnih procesa- Rosenhan → doveo u pitanje postojeće dijagnostičke postupke- Engel → stvorio biopsihosocijalni model bolesti koji se odnosi i na duševnu bolest

o Međuodnos bioloških, psiholoških te socijalnih utjecaja objašnjava nastanak psihičkih poremećaja

- 1979.g. → prva udruga oboljelih od SH i članova njihovi obitelji, NAMI- Plutchik → u okviru teorije emocija stvara test ličnosti PIE (Indeks profila emocija)- Crow → dije SH na sshizofreni sindrom tipa I i tipa II- Andreasen → razrađuje koncept pozitivne i negativne SH

24

.

- Barker → počeo primjenjivati transkranijalnu magnetnu stimulaciju koja se danas koristi u liječenju anksioznih i depresivnih p.

- Costa i McCrae → petodimenzionlni model ličnosti te stovrili NEO-PI inventar ličnosti- Cloninger → tri dimenzije ličnosti koje su neurobiološki utemeljene i stvorio upitnik za

njihovo mjerenje, TPQ- Shapiro → razvila metodu EMDR koja se koristi u liječenju PTSP-a i svih drugih oblika

psihotraume

21. STOLJEĆE

- Prozvano „stoljećem uma“o Zamah u daljnjem razvitku neuroznanosti, istraživanja mozga, psihičkih funkcija,

psihičkih p. i novih metoda liječenja- Otkriven genetski kod čovjeka što je osnova za pronalaženje gena i genskih promjena

koji su odgovorni za bolesti- Istražuje se učinkovitost psihoterapije i dokazuje da su promjene koje ona izaziva u

mozgu istovjetne promjenama što ih izazivaju psihofarmaci- Razvijaju se farmakogenetika (traži promjene u jednom genu koje utječu na

metabolizam lijeka) i farmakogenomika (proučava kako genotip utječe na odgovor na neki lijek)

25

.

DIJAGNOZA I KLASIFIKACIJA PSIHIJATRIJSKIH POREMEĆAJA

DIJAGNOZA U PSIHIJATRIJI

- Postavljanje dijagnoze slijedi klasični medicinski model (najbliži biološkoj paradigmi)- Sastoji se od nekoliko faza:

o opis simptoma (anamneza, heteroanamneza)o razmatranje etiologije (mogućeg uzroka bolesti)o diferencijalnodijagnostičko razmišljanjeo postavljanje dijagnoze (obično prema nekoj klasifikaciji)o izbor liječenjao procjena uspješnosti liječenjao predviđanje ishoda

- Upotrebljavaju se opisne dijagnoze ili one koje su kategorijalno postavljene- Koriste se različite laboratorijske, elektrofiziološke, neuroradiološke metode i tehnike kako

bi se potvrdile ili isključile organske podloge duševnim smetnjamao Također se utvrđuje stupanj organskog ili funkcionalnog oštećenja koje psihički

poremećaj može uzrokovati ili koji ga prati- Obrada bolesnika na kraju obično uključuje i psihologijsko testiranje

o Za cilj utvrditi razinu intelektualnog funkcioniranja, postojanje organske podloge, značajke ličnosti, mogućnost prilagodbe, sposobnost za psihoterapijski angažman...

- Pouzdanost dijagnoze → stupanj u kojem dijagnostički sustav u svakoj primjeni daje uvijek isti rezultat (dijagnozu)

- Valjanost dijagnoze → obilježje dijagnostičkog instrumenta da odredi i mjeri ono za što je namijenjen

o Etiološka – postoje isti etiološki čimbenici u svih bolesnika koji imaju određeni p.o Konsenzualna – kada se mišljenje dijagnostičara uspoređuje s nekim drugimo Kongruentna – označuje obilježje koje se može dokazati i na druge načineo Konkurentna – znači da poremećaj sadržava i druge simptome koji nisu

karakteristični za njegao Prediktivna – znači da će se bolesnici s nekim p. slično ponašati u budućnosti ili da

će bolest imati određeni tijek i ishod- Diferencijalna dijagnoza → postupak razlikovanja poremećaja od njemu, više ili manje,

sličniho U tom se postupku međusobno razlikuju svi entiteti koji mogu doći u obzir kao

moguća dijagnozao Uključuje srodne entitete, međusobno udaljene poremećaje te pitanje organske

podloge

Odnos psiha – soma- Komorbiditet → istodobno pojavljivanje dviju ili više bolesti- Psihosomatske bolesti → pojava tjelesnog oboljenja koje je nastalo zbog nekih

karakteristika ličnosti (koronarne bolesti kod tipa A ličnosti, ulkusna i ulcerozna bolest, arterijska hipertenzija, šećerna bolest, psorijaza, srčane bolesti, astma…)

- Somatopsihički koncept → psihička reakcija na ozbiljnu tjelesnu bolest (obrnuto od psihosomatike)

- Tjelesne bolesti koje imitiraju sliku psihičkog poremećaja → riječ je o tjelesnim bolestima koje nekim (početnim) simptomima sliče psihičkim bolestima

o npr. hiperfunkcije štitnjače i koronarne bolesti dovode do anksioznosti; hipofunkcija štitnjače dovodi do depresije

26

.

o moria → simptom frontalnog režnja kod kojeg osoba postaje naglo sklona crnom humoru (dobro je raspoložena, ali na morbidan način)

27

. KLASIFIKACIJA DUŠEVNIH POREMEĆAJA

- Raspoređivanje predmeta, pojava i pojmova po klasama, odjelima, razredima s obzirom na njihove opće značajke

o Taksonomija – znanost o ossnovama takvog raspoređivanjao Nozologija – općenito znanost o bolestima

- Temelji se na različitim disciplinama i uvijek je pokušaj sveobuhvatnog i sustavnog taksativnog nabrajanja onoga što je predmet klasifikacije

- Klasifikacija je primjena određenog dijagnostičkog sustava na patološka zbivanja- Potrebna je da bismo znali o čemu govorimo, da bismo se međusobno sporazumijevali,

mogli uspoređivati različite osobe s istom dijagnostičkom kategorijom i da bismo te kategorije učinili jednoznačnima i jedinstvenima

1. MKB – 10 (1992.g.)- Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema klasifikacija je koja

obuhvaća sve bolesti, srodna stanja, ozljede i uzroke smrti- Obuhvaća svu tjelesnu i psihijatrijsku psihopatologiju, a primjenjuje se u 90 % zemalja

svijetao Svaka skupina bolesti opisana je po karakterističnim simptomima

- Kategorijalna klasifikacija: postoji li neki entitet ili ne (da – ne pristup)o Glavna mana ovog sustavao Poremećaji koji se javljaju dimenzionalno teško se mogu prikazati u potpunosti svoje

pojave- Duševni (psihijatrijski) poremećaji su pod šifrom F 00 – 99

o F 00 – F 09 Organski duševni poremećajio F 10 – F 19 Uzrokovani psihoaktivnim tvarimao F 20 – F 29 Shizofrenija, shizotipni i sumanuti poremećaji o F 30 – F 39 Poremećaji raspoloženja (afekta)o F 40 – F 48 Neurotski, vezani uz stres, somatoformnio F 50 – F 59 Bihevioralni sindromi vezani uz fiziološke poremećaje i fizičke

čimbenikeo F 60 – F 69 Poremećaji ličnostio F 70 – F 79 Duševna zaostalosto F 80 – F 89 Poremećaji psihološkog razvojao F 90 – F 98 Poremećaji ponašanja i emocionalni poremećaji koji obično počinju u

ranom djetinjstvu i adolescencijio F 99 Neoznačeni duševni poremećaj

- Shizofrenija F-20o F 20.0 Paranoidnao F 20.1 Hebefrena (Haeckel- naglo javljanje između 15. – 20. god., brzi raspad

ličnosti)o F 20.2 Katatonao F 20.3 Nediferenciranao F 20.4 Postshizofrena depresijao F 20.5 Rezidualnao F 20.6 Shizofrenija simplexo F 20.8 Ostale shizofrenijeo F 20.9 Shizofrenija, nespecificirana

- manje brojke kreću od najučestalijih, tipičnih oblika

28

.

29

. 2. DSM – IV (1994; revidirana DSM-IV-TR 2004)

- Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje APA-eo Primijenjuje se u SAD-u, dok se u Europi rabi u istraživačke svrhe

- Odnosi se samo na duševne poremećaje, kategorijalna je, ali i značajnim dijelom dimenzionalna (manje ili više izraženi simptomi, npr. manja ili veća depresivna epizoda)

- Višeosna klasifikacija: svaka se osoba procjenjuje na 5 odvojenih dimenzija ili osi (kad bi dijagnosticirali po MKB-u onda bi rekli npr. F 20, a u DSM-u nakon što kažemo šifru opisujemo bolesnika po svakoj osi)

OS I- Čine poremećaji koji se dijagnosticiraju u dojenačkoj dobi, djetinjstvu ili adolescenciji- Obuhvaća većinu entiteta- Obuhvaća i bihevioralne poremećaje koji imaju fiziološku podlogu (npr. poremećaj

hranjenja, spavanja...)- Delirij, demencija, amnestički i drugi kognitivni poremećaji- Poremećaji vezani uz psihoaktivne tvari- Shizofrenija i drugi psihotični poremećaji- Poremećaji raspoloženja- Anksiozni poremećaji- Somatoformni poremećaji - Umišljeni poremećaji- Disocijativni poremećaji- Seksualni poremećaji i poremećaji spolnog identiteta- Poremećaji hranjenja- Poremećaji spavanja- Poremećaji kontrole poriva- Poremećaji prilagodbe

OS II- Čine ju poremećaji ličnosti i duševna zaostalost (intelektualne teškoće)

OS III- Obuhvaća opće zdravstveno stanje, tj. bilo koje opće medicinsko stanje za koje se

pretpostavlja da je važno za duševni poremećaj

OS IV- Opisuje psihosocijalne probleme i probleme s fizičkom okolinom, tj. probleme u obitelji, na

poslu, probleme stanovanja, ekonomske probleme i probleme sa zakonom

OS V- Sadržava stupanj (ne)funkcioniranja- Opisuje trenutačnu razinu adaptivnog funkcioniranja, socijalne odnose, funkcioniranje na

poslu, korištenje slobodnog vremena- Ovo se izražava ljestvicom opće procjene funkcioniranja (Global Assessment of

Functioning, GAF) od 0 do 100o 0 = neadekvatna informacija o funkcioniranjuo 10 = trajna opasnost od ozbiljnog ozljeđivanja sebe ili drugih; ozbiljan pokušaj

samoubojstva; trajna nesposobnost održavanja minimalne osobne higijeneo 20 = postoji opasnost od ozljeđivanja sebe ili drugiho 30 = ponašanje pod priličnim utjecajem sumanutosti ili halucinacijao 40 = teškoće u poimanju realiteta

30

.

o 50 = ozbiljni simptomi; ozbiljno oštećenje socijalnog, radnog ili funkcioniranja u školi

o 60 = umjereni simptomi; umjerene teškoće u socijalnom funkcioniranjuo 70 = blagi simptomi; neke teškoće u socijalnom, radnom ili funkcioniranju u školio 80 = simptomi su prolazni i očekivana su reakcija na psihosocijalne stresoreo 90 = simptoma nema ili su minimalni, prisutni samo svakodnevni problemi, brige,

povremene svađeo 100 = odlično funkcioniranje na širokom području funkcioniranja

- Uspoređivanje sadašnjeg s prijašnjim funkcioniranjem (ako imamo kvalitetne informacije)

Primjeri:

1. Os I – alkoholizam Os II – asocijalni poremećaj ličnosti (pravi alkoholičari najčešće piju sami, ali ne mora uvijek biti poremećaj ličnosti već je moguća i depresija) Os III – pankreatitis, dijabetes (upala gušterače koju često prati dijabetes) Os IV – žena ga izbacila iz kuće Os V – funkcionira vrlo loše

2. Os I – zlouporaba kokaina (nije među prva tri ovisnička sredstva, a najčešće ga se počinje uzimati za aktivaciju i relaksaciju kao npr. pisci)

Os II – narcistički poremećaj ličnosti Os III – (nema tjelesnih poremećaja) Os IV – odlično Os V – 100 (počinje predstavljati problem ako netko postane kritičan i sam želi promijeniti

ponašanje, ali češće okolina reagira jer npr. osoba zadnji novac daje na kokain)

Slavna podjela životinja koju je Borges našao u starim kineskim spisima- one koje pripadaju Caru- preparirane- ukroćene - male svinje- sirene - čudovišta - psi lutalice- one koje su uključene u ovu klasifikaciju- koje se tresu kao lude - bezbrojne- nacrtane tankim kistom od devine dlake- et caetera - koje su razbile vrč - koje iz daljine liče na muhe

- svaka klasifikacija je nedostatna u potpunom smislu (sadrži one poremećaje pod šifrom F 99 koji nisu uključeni u klasifikaciju) i slijedi ciljeve vlastitog autora

- homoseksualizam nije više klasificiran kao psihijatrijski poremećajo sve veći broj ljudi u populaciji (manifestni i latentni homoseksualci)o veća društvena tolerancijao homoseksualci nemaju češće maniju, depresiju, shizofreniju i ostale poremećaje

u odnosu na heteroseksualce, osim što pubertetski/adolescentni homoseksualci imaju 2 do 3 puta veću stopu pokušaja samoubojstava od heteroseksualaca

31

.

- vegetarijanstvo je patologija u tri slučajao osoba ne funkcionira, postaje agresivna, samo o tome razgovara, čak i u

neadekvatnim situacijamao socijalno funkcioniranje ne valjao medicinsko stanje je loše, ali osoba nastavlja s tom prehranom (npr. muškarac koji je

počeo s opsesivnim vegetarijanstvom, a kasnije se dijagnosticirala shizofrenija)

LJUDI MOGU PATITI OD ISTIH SMETNJI I DOBITI RAZLIČITU DIJAGNOZU.

Nesretno alkoholičar shizofrenazaljubljena bolesnicaplavuša

- sve tri osobe pate od depresivnih simptoma, ali imaju različitu dijagnozu:1. depresija kao reakcija na nesretnu ljubavnu vezu2. razvoj alkoholizma radi antidepresivnog djelovanja alkohola3. shizofrenija u sklopu koje se javlja depresija

RAZLIČITE KLINIČKE SLIKE KOJE MOGU DOBITI ISTU DIJAGNOZU

1. negativna shizofrenija: sporo razvijanje bolesti, osoba se povlači i izolira, ali nije depresivna i suicidalna- sličnija depresivnom poremećaju2. pozitivna shizofrenija: vrlo heterogeni entiteti koji će se s vremenom zasebno dijagnosticirati i liječiti (danas nema antipsihotika za svaki entitet)- sličnija maniji

-kako shizofrena osoba stari tako ima sve više depresivnih i maničnih simptoma-ishod shizofrenije je trojak:

1 potpuni oporavak: najbolji ishod nakon pogoršanja (šuba), a s današnjim atipičnim antipsihoticima učestalost ovog ishoda je 30-40 %2. srednji ishod: osoba se nakon pogoršanja vrati na jednu razinu funkcioniranja, ali ne i na drugu (npr. vrati se na intimnu razinu, ali ne na profesionalnu)3. najlošiji ishod: kronični tok od samog početka gdje se osoba nakon prvog šuba ne vrati ni na emocionalnu, ni profesionalnu ni socijalnu razinu (npr. hebefrena shizofrenija), a učestalost je bitno smanjena na 10-15 % dok je prije ere atipičnih antipsihotika (zadnjih 10-ak godina) bila znatno veća

- kod prave shizofrenije sljedeći šub je neimenovan - shizofrenija se uvijek liječi antipsihoticima- imaju dobar učinak, omogućavaju bolju

prognozu, funkcioniranje te resocijalizaciju (funkcioniraju na bazi blokiranja dopaminergičkih receptora)

32

.

PSIHOPATOLOŠKA PROCJENA

- Cilj je utvrditi je li u pojedinca riječ o psihičkom poremećaju, razlučiti o kojem i kakvom, predvidjeti mogući ishod poremećaja te predložiti odabir najboljega dostupnog tretmana za tu osobu

- Čini ju nekoliko postupaka:

o Klinički intervju, klinička opservacija, primjena psihologijskih testova i primjena psihologijskih metoda pretraga

KLINIČKI INTERVJU

- U širem smislu → najznačajniji dio psihopatološke procjeneo Razgovor intervjuera i klijenta u koji mogu biti uključene i druge, bolesniku bliske,

osobe koje o njemu daju informacijeo Sastoji se od razgovora s bolesnikom (to je klinički intervju u užem smislu ili

autoanamneza), razgovora s osobom iz bolesnikove okoline (heteroanamneza), sastavljanja psihičkog profila i somatskog pregleda

o Može završiti dijagnostičkim dojmom, tj postavljanjem dijagnoze psihičkog poremećaja

- U intervjuu se saznaju osnovni podaci o bolesniku, njegovoj bolesti, emocionalnom i svakom drugom okruženju važnom za stanje u kojem se on nalazi

- Ako ga obavlja psihijatar onda predstavlja prvi psihijatrijski pregledo Ima tri osnovne funkcije:

Određivanje prirode psihičkog problema Uspostavljanje i razvijanje terapijskog odnosa Komuniciranje koje će dovesti do uvođenja terapijskog plana

- Nestrukturirani → kada se bolesniku daje da govori spontano, o čemu želi, na način koji izabere, bez znatnog vremenskog ograničenja

o Vidimo bolesnikovo viđenje problema i njegovo objašnjenje kako je on nastaoo No klijent može prešutjeti određene informacije jer ih smatra nebitnim ili to čini

namjerno- Strukturirani → intervjuer postavlja niz pitanja kako bi dobio brojne i detaljne podatke

o Nedostatak je gubitak spontanosti te mehanički pristup- Polustrukturirani → usmjeren na određena specifična područja ili vezan na posebne

zahtjeve koji se odnose na svrhu intervjuao Kombinacija nestrukturiranog i strukturiranog intervjua

- Ako bolesnik odbija razgovor s jednim intervjuerom, možda će prihvatiti razgovor s drugim- Ako uopće ne želi razgovarati, možda će komunicirati s pismom- Mutističan → onaj bolesnik koji ne želi govoriti- Negativističan → onaj koji odbija komunikaciju- Autističan → bolesnik se povlači iz okoline

- Čimbenici vezani za intervju → svrha provođenja kliničkog intervjua, mjesto održavanja intervjua, raspoloživo vrijeme

- Čimbenici vezani za klijenta → psihopatološki fenomeni koje ima, kritičnost prema njima, suradljivost

- Čimbenici vezani za intervjuera → njegovo iskustvo, znanje, paradigma kojoj pripada, motiviranost

o Za uspješno zaključivanje znanje je važnije od iskustva

33

.

34

. Dijelovi kliničkog intervjua

- Sastoji se od više područja čiji redoslijed nije kruto određen- Započinje se s predstavljanjem sugovorniku (preporučuje se i rukovanje)- Upoznavanje uključuje identifikaciju bolesnika- Na početku se pita o razlogu dolaska klijenta na razgovor – je li samostalno došao ili na

nagovor drugih- Zatim treba pitati o naslijeđu kako bi se saznalo o hereditarnoj opterećenosti

o Pita se za konkretne bolesti u familiji, je li netko psihijatrijski liječen, te je li itko od članova obitelji pokazivao iste ili slične simptome kao i bolesnik

- Pita se o dosadašnjoj životnoj anamnezi (od majčine trudnoće, preko mogućih teškoća u razvoju, školi, studiju; o odnosima u obitelji, s prijateljima, s partnerom, djecom; o radnom mjestu, planovima za budućnost, sadašnjoj općoj situaciju, zadovoljstvu vlastitim životom)

o Bitno je saznati kako je bolesnik reagirao u nekim prethodnim kriznim situacijama- Pita ga se o sadašnjem tjelesnom stanju, tegobama, funkcijama, navikama- Slijedi pitanje o sadašnjoj bolesti, tj o sadašnjim tegobama

o Što detaljnije osoba treba opisati nastanak tih simptoma, njihovu moguću povezanost s nekim situacijama, jesu li se ti simptomi možda mijenjali s vremenom

o Je li već bio u kontaktu s nekim doktorom, kako je liječio te tegobe i sl- Važno je pitati o suicidalnosti, o suicidalnim mislima

o Pita se za sadašnju situaciju, ali i za prijašnje razdobljeo Na osnovu ovih odgovora ocjenjujemo suicidalni rizik i težinu poremećajao Ovisno o tom riziku radimo trijažu bolesnika prema stupnju nužnosti i hitnosti

psihijatrijske pomoći- Ako se sumnja da psihotični proces, treba se postaviti pitanje o postojanju halucinatornih

doživljavanjao Može potvrditi postojanje psihotičnosti te odrediti vrstu psihotičnih simptoma

- Tijekom cijelog intervjua se procjenjuju sugovornikove različite psihičke funkcije i eventualna odstupanja te stanje njegove svijesti, orijentiranosti i suradljivosti

o Promatraju se emoc. ekspresija i rezonancijao Iz govora se traga za formalnim i sadržajnim p. mišljenjao Procjenjuju se kognitivno funkcioniranje, pažnja, pamćenjeo Saznaje se o nagonskom funkcioniranjuo Promatra se njegov odnos prema simptomu i bolesti

- U procjeni kognitivnih sposobnosti se ne treba zadržati samo na podatku o obrazovnom statusu i dobi

o Za pouzdaniju procjenu tih sposobnosti poslužit će testovi inteligencije- Što se tiče funkcija pamćenja, treba procijeniti je li ono oštećeno te ako jest, radi li se o

slabijem sjećanju starijih i/ili novijih informacija

KLINIČKA OPSERVACIJA- Nastavlja se na prvi kontakt i razgovor s klijentom i označuje izravno opažanje bolesnikova

ponašanja- Osim se postupkom skupljaju važne kliničke informacije o bolesniku- ABC shema → obuhvaća događaje koji prethode sadašnjem stanju (antecedents), ponašanje

(behaviour) i posljedice (consequences)

35

.

PSIHIJATRIJSKA POVIJEST BOLESTI (ambulantna ili bolnička)

sastoji se od:1. HETEROANAMNEZA – dobivanje podataka o bolesniku od njemu bliske osobe

oUzimaju se prije ili nakon razgovora s bolesnikomoŠto opširnija, sa što više strana, što objektivnijaoPreporuča se da završi s nekom vrstom procjene samog davatelja podataka tako da se pokuša prepoznati

mogućnost preuveličavanja ili smanjivanja bolesnikovih simptoma2. AUTOANAMNEZA – intervju ili razgovor s osobom za koju postoji pretpostavka da ima neke psihičke smetnje (prenošenje njegovih izjava bez stručnog komentara, tj upotrebljavanja stručnih naziva)3. PSIHIČKI PROFIL – opis bolesnikovih psihičkih funkcija, na osnovi autoanamneze i heteroanamneze

o sažetak svih dobivenih podataka prema posebnoj shemi oblikovan stručnom terminologijomo slika psihičkog funkcioniranja u tom trenutku, a već u sljedećem razgovoru on može biti drukčiji

4. SOMATSKI ILI SOMATONEUROLOŠKI PREGLED – obavlja se radi isključivanja organske podloge psihičkih smetnji i utvrđivanja mogućeg komorbiditeta

1. HETEROANAMNEZA

1. obiteljska – podaci o ascedentima (roditelji, bake, djedi), descedentima (djeca, unuci), kolateralnim srodnicima (braća i sestre, bratići, tetke, ujaci, stričevi) te i težim tjelesnim i psihičkim bolestima i stanjimaHereditet: Psihoze, napadne ličnosti (čudaci, osobenjaci), suicid, alkoholizam, mentalna retardacija. Razlike herediteta i kongenitalnosti

2. osobna: Porod, rani psihomotorni razvitak, preboljele bolesti. Kod žena posebno generativna životna faza (graviditet, partus, puerperij, laktacija, menarche, menstruacija, menopauza). Prilagodba u predškolsko doba, u školi, vojsci, zvanju, obitelji.

3. premorbidni profil: Introverzija, ekstraverzija, emocionalna labilnost, nestabilnost, nezrelost, doživljene psihičke traume, načini reagiranja na različite situacije.

4. sadašnja bolest: Najraniji, prvi simptomi (važnost za terapiju i prognozu), razvitak bolesti, remisije, egzacerbacije, eventualna prethodna psihička trauma kao uzročni ili percipitirajući faktor.

- subjektivna procjena- dobivamo info od osoba koje su bliske pacijentu (obitelj, prijatelji, susjedi...) (za 1/5 pacijenata njihovi bliski ni ne pitaju za njih)- bliski ga znaju procijeniti bolesnijim ( primarna renta- želi riješiti ostavštinu, osiguranje, sekundarna renta- mirovinu, tercijarna renta- izbjeći sud, zatvor..)- bliski ga mogu i zdravijim prikazati (roditelji koji minoriziraju probleme djeteta)- davatelje heteroanamneze se pita kako je pacijent reagirao na važne stresne životne događaje (npr. odlazak u vojsku, porod, gubitak djeteta...), a zatim ih se pita o sadašnjem stanju pacijenta te o eventualnim prijašnjim terapijama i rezultatima

2. AUTOANAMNEZA (intervju ili psihički status)

Razgovor s bolesnikom voditi elastično i fleksibilno, adaptirano prema stanju psihičkog poremećaja, kao i na intelektualnoj razini. Razgovara se o istim pitanjima kao i u heteroanamnezi, samo manje usiljeno i shematski, nego više slobodan razgovor. Treba osvijetliti sve elemente psihopatologije, kako bi se u psihičkom profilu moglo obuhvatiti cjelokupnu ličnost bolesnika.

- razgovor s pacijentom o svim stvarima koje (ni)smo saznali u heteroanamnezi

36

.

- 95 % prvo odgovori da su članovi obitelji zdravi da bi se potpitanjima ustanovilo da su neki umrli od ozbiljnih bolesti ili imaju povijest psihopatologije- hereditet određuje diferencijalnu dijagnostičku sliku- pitati što pacijent zna o svom APGAR-u: većina će reći, ako je čula za to, da im je majka rekla kako je APGAR bio uredan (APGAR je grubi indikator budućih psihosomatskih poremećaja)- pitati o ranom psihomotornom razvoju te prolasku kroz obrazovni sustav, razgovarati o važnim životnim događajima te pitati da li je pacijent došao sam na liječenje, na preporuku, nagovor...* ovo nam pomaže u razlikovanju psihoza i neuroza, kod psihoze se javljaju: a) depersonalizacija: osoba jedina 'vidi' promjene na sebi (npr. u ogledalu vidi da joj se dijelovi lica mijenjaju) b) derealizacija: osoba 'vidi' promjene na drugoj osobi ili predmetu

- uvijek treba pitati 2 stvari:a) pitanje suicidalnosti- o tome ovisi trijažab) negativni ili pozitivni simptomi (da li čuje glasove- indikator psihoze)

- duljina razgovora ovisi o karakteristikama bolesnika i entiteta (ako ga uopće ima)- treba biti pasivan i dopustiti pacijentu da govori, ali da daje adekvatne informacije- depresivne bolesnike treba više poticati na razgovor

o Treba biti strpljiv i slušati ga pozorno, biti uporan u njegovu „otvaranju“o Intervjuer treba pokazati da razumije da mu je teško i da je sputano Treba slušati, suosjećati i predložiti postupke koji će omogućiti da dođe do promjena

- manične, koji logično preskaču teme, treba vraćati na početne teme i usmjeravatio Intervjuer treba odslušati svaku priču, čekati motoričke pokreteo Treba ga zamoliti da sjedne i da sasluša intervjuerovo pitanje, usporavati ga u razgovou, pričekati

da završi jednu temu pa se vratiti na prije prekinutu temu- shizofreni (mogu biti kao prethodna dva) ako imaju a) disocirani misaoni duktus, vrlo je teško razgovarati s njima jer nelogično preskaču teme (ali svijest je očuvana- prepoznaju okolinu)- b) inkoherentni misaoni duktus: javlja se kod organskih poremećaja i poremećaja svijesti (dezorijentirane osobe koje ne prepoznaju okolinu)- osoba govori u delirantnoj epizodi (npr. alkoholna, zbog trauma, infekcija poput encefalitisa itd.)- kod oba duktusa se javljaju dva tipa ponavljanja riječi:a) verbigeracija- ponavljanje riječi/rečenica u disociranom misaonom duktusu (kod Sch)b) perseveracija- ponavljanje riječi/rečenica u inherentnom misaonom duktusu (kod psihoorganskih promjena- delirantnih ili nekih drugih)

o Treba ih pustiti da govore kako bi se otkrili formalni poremećaji mišljenjao Treba ciljano pitati za psihotične fenomene, otkrivati ih u bolesnikovim odgovorimao Kada utvrdimo prisutnost sumanutih misli, a bolesnik je uporan i rigidan u njihovu tumačenju, ne

treba im se suprotstavljati i konfrontirati- anksiozni – potrebno uspostaviti empatijski odnos

o Treba razumjeti njegov panični napadaj ili fobiju i shvatiti zašto zbog njih ne funkcionirao Treba pitati što više detalja o tim napadajima i/ili fobijama

- ljudi mogu preopširno odgovarati na pitanja- viskozivni misaoni duktus- što god da se bolesnika pita, on logički dođe do osnovne (prve) teme (npr. prvo odgovara o svom stanju, pitamo ga o obitelji, a on opet dođe do teme o sebi)- logorea- više od 150 riječi/min (jedan od pokazatelja manije)- u prvom razgovoru se ne pita o intimnim stvarima (emocionalni odnosi, spolnost...) jedino ako pacijent sam ne počne i tome pričati

37

.

3. PSIHIČKI PROFIL

1. držanje i ponašanje: Svi elementi socijalnog ponašanja – kontakt, odijevanje, uzimanje hrane, stav prema radu, prilagodba vanjskoj i bolničkoj sredini.

2. smetnje svijesti i orijentacije: Orijentacija vremenska, prostorna, prema osobama i prema sebi.Smetnje svijesti na razni bistrine (budnosti):

a) kvantitativne: Somnolencija, sopor, koma. San. Hipnoza. (EEG) b) kvalitativne: Delirantno zamućenje, stanje sužene svijesti ili sumračno stanje (epilepsija, patološko opito stanje, histerija)- B.O : «bez osobitosti» → sve dobro, ali svejedno treba nešto napisati

3. psihomotorika: motorna aktivnost u najširem smislu, mimika i gestikulacija.Kočenje (psihomotorno usporenje): Svi stupnjevi kočenja do stupora, fleksibilitas cerea, Katalepsija, negativizam, mutiuzam, depresivno i katatono kočenje.Uzbuđenje (otkočenje, psihomotorno povišenje, agitarnost): Katatono uzbuđenje, mahnitanje, Impulzivne radnje.

4. Afekti (emocije, osjećajna stanja, raspoloženje):Kočeni (depresivni): neraspoloženje, žalost, tuga, očaj. Distimija, ciklotimija, depresija. Apatija. Strah i svi stupnjevi (briga, uznemirenost, tjeskoba, plašnja, strah, fobija, panika).Otkočeni (manični): svi stupnjevi hiperetimije. Organski otkočeni (euforija, morija).Shizofreni afekti: Udaljenost, hladnoća, bljedoća, nedostatak afektivne rezonancije, nemogućnost moduliranja, nijansiranja. Emocionalna neadekvatnost (paratimija, paramimija).Ostali poremećaji: razdražljivost, disforija, ambivalencija, labilnost, inkontinencija…

5. Mišljenje: Formalni poremećaji: Kočenje (usporenje), ubrzanje (otkočenje) misli, logorea. Opširnost, okolišavost, ljepljivost. Disocirano, inkoherentno mišljenje.Sadržajni poremećaji: prisilne misli (opsesije) i prisilno ponašanje (kompulzije). Precijenjene misli i granica prema normalnim odnosno sumanutim mislima. Sumanutosti. Sintimne i katatimne sumanute misli. Depresivne sumanutosti, ideje veličine, visokog porijekla, bogatstva, pronalazaštva. Ideje odnosa, paranoidne sumanutosti (progonstvene, persekutorne). Religiozne, pseudofilozofske, erotomanske.

6. Smetnje ličnosti: Smetnje vlastitog identiteta, derealizacija, depersonalizacija, proširenje misli, oduzimanje misli, nametanje misli, doživljaji tuđeg utjecaja.

7. Obmane osjetila: Iluzije, halucinacije, pseudohalucinacije.

8. Smetnje pamćenja: Zapamćivanje, pamćenje, sjećanje. Hipermnezija, hipomnezija, amnezija (retrogradna, kongradna, anterogradna). Amnestički i Korsakovljev sindrom.

9. Pažnja: Tenacitet (usmjerenost, usredotočenost); vigilitet (budnost, gipkost, otklonjivost).

10. Smetnje voljnih funkcija: Hiperbulia, hipobulia, abulia.

11. Inteligencija: Shvaćanje, rasuđivanje, kritičnost. Apstraktnost, konkretnost, generalizacija, shvaćanje uzročno posljedičnih veza…(narodne poslovice, izrazi, zagonetke). Značenje psihologijskih testova za ispitivanje inteligencije (osnovno o testovima).

38

.

12. Smetnje nagona i socijalnog ponašanja: Osjećaj bolesti, bez osjećaja bolesti (uvid, kritičnost). Vitalni nagoni: za samoodržanjem (nagon za hranjenje, spavanje) i održanjem vrste (seksualni i roditeljski). Socijalni nagon.

- treba sustano napisati psihopatološki profil- B.O. (= bez osobitosti)- znači da je sve OK (u somatskoj medicini)- u psihijatriji je izraz psihomotorno neupadan (ali to ne znači da je zaista sve OK, već trebamo čuti heteroanamnezu koja može ukazati na vrišteći problem)- trebao bi završiti radnom dijagnozom- nakon prvog susreta ju formiramo, ali korigiramo kroz susrete s bolesnikom- diferencijalna dijagnoza se temelji na razmatranju različitih simptoma kroz vrijeme i zaključivanje o tome što je najvjerojatnije (npr. prvo mislimo da je depresija, zatim neki poremećaj ličnosti, zatim ovisnost...)

4. SOMATSKI I NEUROLOŠKI NALAZ.

Kompletno pregledati bolesnika, osobito pomno neurološki, zbog mogućeg somatski uvjetovanog psihičkog poremećaja. Psihosomatika, somatopsihika, somatski uvjetovani psihički poremećaj. - paroksizam- sve što se javlja naglo i kratko traje (npr. migrena, šum u uhu, trnjenje dijela tijela...)- takvim pitanjima otvaramo mogućnost organskih problema i daljnjih testiranja- znak neuroloških zbivanja (npr. ukršteno rukovanje kao pokazatelj problema s lateralizacijom)

S PREDAVANJA:

PRVI INTERVJU- intervju psihologa i psihijatra dosta se razlikuju - neka pitanja: kada su tegobe počele, koliko traju, koliko ih je osoba rješavala)- 2 važna pitanja na intervjuu:

1. pitanje suicidalnosti- je li osoba htjela ili trenutno hoće dignuti ruku na sebe (ima li oporuku, oproštajno pismo)- heteroanamneza → anamneza nekog drugog člana obitelji, prijatelja- mi trebamo odlučiti da li smjestiti osobu u ustanovu, razgovarati…- trijažiramo ga → svrstavamo ga po hitnosti (brzi oblik tretmana)- možemo ga ventilirati → razgovarati, razuvjeravati- možemo učiniti nekoliko stvari da spriječimo suicid: antisuicidalni ugovor; grijeh je ubiti

se» (vjernici se pokolebaju); reći da djeca 5 – 7 puta češće dižu ruku na sebe u adolescenciji ako znaju da im je roditelj pokušao sucid

- tentamen = pokušaj suicida- pitanje suicidalnosti treba odmah riješiti!

2. sumnja na psihozu- najčešće kod shizofrenih bolesnika- osoba ne testira realitet (živi u svom svijetu)- okolina vidi bolest- bolesnik potpuno nekritičan (ne vidi svoje tegobe, za sve krivi druge)- dokaz za psihozu: pozitivni simptomi (sumanute misli, halucinacije, čuju zvukove iz

nepoznatog izvora kad su sami u prostoriji – čak i 2 glasa koja ga vrijeđaju)

39

.

DRŽANJE, PONAŠANJE, VANJSKI IZGLED

DRŽANJE I PONAŠANJE

- spontano (neupadno)-prva vanjska manifestacija (može biti povezano s psihopatologijom)- sapeto, tjeskobno, uplašeno- drsko, nadmeno, agresivno (shizofreni nisu nužno agresivni, ali paranoidni jesu)- teatralno, namješteno- netko se namješta u svakoj pozi (npr. pije čaj i namješta ruku)- bizarno- izvitopereno (npr. osoba s OKP-om mora lupiti s kišobranom određeni broj puta prijenego uđe u tramvaj)- stepenica ozbiljnije od teatralnog- submisivno- osoba stalno podilazi (stalno smatra da je liječnik u pravu i prihvaća sveprijedloge)- ukočeno- katatonija = forma shizofrenije gdje je jedan dio muskulature ukočen- najteži slučaj je kad osoba ima karakteristike sva tri oblika (istovremeno ili se mijenjaju krozvrijeme) - obratiti pažnju na to kako bolesnik ulazi u sobu, kako pozdravlja, kako sjeda… - depresivni bolesnik: sputan, nespontan, ukočen- manični bolesnik: nesputan (nedistanciran), teatralan, važan- shizofreni bolesnik: teatralan, bizaran, sputan- manični bolesnik nije bizaran kao shizofreni, on je teatralan (npr. naklon, ljubim ruke...)

VANJSKI IZGLED- uredan (ne znači odsustvo psihičke bolesti)- zapušten (depresija, shizofrenija, bolesti ovisnosti) (npr. osjeti se smrad, neugodan zadah...)- izuzetno dotjeran, neprimjereno situaciji (shizofrenija, narcistički poremećaj ličnosti) - upadljivo, neukusno obučen, s mnogo nepotrebnih detalja, napadno našminkan (manija)

KONSTITUCIJA-skup prirođenih osobina ljudskog organizma, koje se očituju u građi, obliku, načinu reagiranja, sklonosti prema bolestima- započeo Morel, a dovršio Kretchner

a) leptoasteničkab) piknička- veća šansa za depresiju- bipolarni poremećajc) atletska

d) displastička- povezana s neuralnim poremećajima (anomalije u rastu i razvitku) - prve dvije su povezane s psihijatrijskim poremećajima

SOCIJALNO PONAŠANJE

- kontakt s ispitivačem, pratnjom, subolesnicima- na temelju toga možemo posredno zaključivati o psihopatološkim entitetima: - ako netko uspije prevariti liječnike da su shizofreni iz nekih rentnih razloga, pravi shizofreni bolesnici se distanciraju od njih dok s drugim pravim shizofrenima ugodno komuniciraju i surađuju na zadacima (makar naravno nisu emocionalno vezani uz njih)- PTSP-ovci prvi prepoznaju i budu agresivni prema lažnima

- uzimanje hrane, održavanje higijene, stav prema radu, prilagodba vanjskoj i bolničkoj sredini, (ne)prihvaćanje liječenja

40

.

SMETNJE SVIJESTI I ORIJENTACIJE

SVIJEST - Sveukupno psihičko doživljavanje (sveukupno opažanje, mišljenje, osjećanje, htijenje i

djelovanje).- Svjesno (budno) – znak normalnog funkcioniranja; ciklički se izmjenjuje sa spavanjem- Nesvjesno – duboko potisnuti sadržaji koji se teško mogu dovesti u svijest

o Ne poznaje vremenska i prostorna ograničenjao Očuvana svijest

- Predsvjesno – bliže svjesti i lako ih je dovesti u svijest- Nesvijest – sinonim za komu, najdublji poremećaj svijesti, tj gubitak svijesti- Prisebnost – kvaliteta jasne svijesti; nepomućena svijest

o Osoba djeluje racionalno i smisleno, a ne nagonski i refleksnoo Svijest može biti očuvana, a da je prisebnost smanjena ili odsutna, ali ne i obrnuto

- Neurobiološka podjela svijesti: o Temeljna svijest – osjet samog sebe u jednom trenutku i na jednom mjestuo Proširena – složeni i razrađeni osjetm tj. doživljaj samog sebe

Cjeloviti identitet osobe; isključivo ljudska značajka

POREMEĆAJI SVIJESTI

1. kvantitativnia) Somnolencija

→ Stanje blažeg poremećaja svijesti→ Osoba reagira na vanjske podražaje i na sugestiju može učiniti neke radnje→ Vremenska i prostorna dezorijentacija→ Poremećena pažnja → Nastaje jatrogeno (nuspojave sedirajućih psihofarmaka), kod intoksikacija, pri trovanju ugljičnim monoksidom, u prisutnosti umora i nakon dugotrajne nesanice

b) Sopor (= toror; stupor) → Stanje dubljeg poremećaja svijesti→ Osoba reagira na intenzivne podražaje, ali ne i na blaže→ Osobu možemo dozvati u budno stanje, no učim podražaji nestanu, ponovno se vraća u besvjesno stanje→ Prisutna dezorijentacija→ Nakon prestanka dolazi do amnezije za razdoblje provedeno u stanju sopora→ Pojavljuje se u svim stanjima koja uzrokuju somnolenciju, pri ozljedama mozga te u stanjima koja dovode do povećanja intrakranijalnog tlaka

c) Koma → najdublji poremećaj svijesti → Ne reagira na podražaje→ Zjenice ukočene, refleksi odsutni, ali mogu biti prisutni patološki refleksi (npr. Babinski)→ Amnezija nakon→ Uzroci su povećan intrakranijalni tlak, kraniocerebralne ozljede, oštećenje bubrega koje dovodi do uremije, osštećenje jetrene funkcije (hepatalna koma), šećerna bolest (hipo/hiperglikemička koma)

41

. 2. kvalitativne (bitnije za psihijatriju)

a) Oneroidno stanje → nesigurna orijentacija→ Smetenost, zbunjenost→ Često lutanje, traganje→ Nesigurnost, sugestibilnost→ Ne može se jasno pojmiti stvarnost→ Mogu se javiti ideje odnosa, labilni afekt. strah→ Uzroci su organski promjene SŽS-a te teška psihotrauma

b) Delirantno stanje (delirij) → praćeno inkoherentnim mišljenjem, obmanama osjetila, sumanutim idejama, afektivnim uzbuđenjem, strahom, motoričkom hiperaktivnošću→ traje od nekoliko sati do nekoliko dana, zatim izlazak iz stanja delirija i spavanje više od 24 sata (delirium tremens)→ Amnezija nakon→ Organski uzrokovano (ovisnosti, upalne bolesti, intoksikacije)→ Tipičan primjer je alkoholni delirij

Predelirij – lakša dezorijentacija, poremećen ciklus budnost – spavanje Delirantna epizoda – dezorijentacija, halucinacije, strah, povišena psihomotorika s

izraženim tremorom; prisutna sugestibilnost te nekritičnost

c) Sumračno stanje → naglo nastaje, kratko traje i naglo prestaje→ Postoji sinteza psihičkih funkcija (opažanje, mišljenje, djelovanje) za razliku od delirija→ Postoji predmetna svijest (za razliku od delirija koji nema predmetnu svijest)

Osoba percipira predmete i može obavljati neke aktivnosti→ Gubi se svijest o vlastitom ja→ Prisutni su dezorijentiranost, obmane osjetila, poremećeno rasuđivanje, sumanute misli, agresivni i impulzivni postupci→ Amnezija nakon izlaska iz ovog stanja→ javlja se kod epilepsije, ozljeda i tumora moozga, upalnih procesa SŽS-a, alkoholizma te disocijativnih stanja

→ Orijentirano sumračno stanje – očuvana orijentacija→ Dezorijentirano ili delirantno s.s. – prisutni dezorijentiranost, vidne halucinacije, psihomotorna agitacija i agresivnost→ Histerično s.s. – u osoba s disocijativnim poremećajima→ Epileptično s.s. – u bolesnika s epilepsijom

Agitirano – psihomotorni nemir i agresivnost Sređeno – najčešće fuga

→ Sanovno bunilo – vrsta sumračnog stanja koje nastaje kod naglog prekida spavanja kad je osoba jako umorna, alkoholizirana ili ustrašena

Sužena svijest, buđenje otežano, dezorijentacija, psihomotorno uzbuđenje

d) Pijana stanja→ Obično pijano stanje – prosječna rekacija na veću količinu alkohola

Euforija s motornim povišenjem, a zatim slabljenje motoričkih funkcija Ovo je normalno pijano stanje

42

.

→ Patološka p.s. – psihomotorna povišenost i uzbuđenost zajedno s poremećenom svijesti Sumračno p.s. – dezorijentacija, obmane osjetila, poremećaj rasuđivanja, sumanosti,

agresivno ponašanje Delirantno p.s. – oblik alkoholnog delirija

e) Fuga (poriomanija) → neodoljivi nagon za putovanjem koje bolesnik poduzima bez cilja→ javlja se kod epilepsije i histerije, ali ne nužno!→ Amnezija za to razdoblje→ Histerična fuga

Može se preuzeti novi identitet, a zaboravlja se stari Traje nekoliko dana, nakon čega se vraća stari, osnovni identitet

f) Hodanje u spavanjeu ili somnabulizam→ nepotpuno budno stanje kada je svijest kao u snu, a motorika je „uključena“ kao u budnosti

ORIJENTACIJA

- Snalaženje u vremenu, prostoru, prema sebi i drugima- Vremenska, prostorna, autopsihička i alopsihička orijentacija- Normalna ako osoba zna tko je, tko su ljudi oko nje, gdje je i koje je vrijeme- Poremećaji orijentacije koji ne moraju biti znak psihopatološkog odstupanja

o Deja vu → osjećaj da je nešto već viđenoo Deja vecu – osjećaj ranije doživljene situacijeo Jamais vu i vecu → nešto je već viđeno ili doživljeno,a sada se doživljava kao novo

1) Poremećaji orijentacije prema vrsti- Dezorijentacija u vremenu

o Osoba ne zna koje je doba dana i koji je dan u tjednu, griješi u datumu za nekoliko dana

Blaži oblik vremenske dezor. Može biti posljedica umora ili nezainteresiranosti

o Osoba griješi u datumu za više dana, ne zna koji je mjesec, godišnje doba, godina, koji su blagdani i sl.

Potpuna vremenska dezor.o Najčešća i susreće se kod psihoorganskih promjena, psihotičnih stanja,

poremećaja raspoloženja i disocijativnih fenomena- Dezorijentacija u prostoru

o Osoba ne zna gdje je, na kojem mjestu, u kojoj bolnicio Obično prati vremensku dezor.o Kod psihoorg poremećaja, SH, disocijacije

- Dezorijentacija prema osobama o Osoba ne zna tko su ljudi u njezinom okruženju, ne zna prepoznati sebi bliske

osobeo U kvalitetnim poremećajima svijesti, kod kroničnih psihoorg sindroma, u

disocijativnim stanjima- Dezorijentacija prema sebi

o Bolesnik ne zna tko jeo Najteži poremećaj orijentacije i kronološki obično nastaje zadnjio Kod poremećaja svijesti, podvojene ličnosti i disocijativnih fenomena

43

.

2) Prema intenzitetu- Blaži oblici poremećene orijentacije

o Vremenska (eventualno i prostorna) dezorijentacija- Srednje teški oblici

o Uz vremensku dezor. osoba ne prepoznaje prostor, situaciju, okolinu i ljude koji ju okružuju

- Najteži oblik o Uz vremensku, prostornu i neorijentiranost prema osobama, na postoji ni

orijentacija prema sebi

3) Dezorijentacije prema povezanosti s psihičkim poremećajima- Amnestička – vezana uz psihičke poremećaje koje imaju smetnje zapamćivanja- Sumanuta – u psihotičnih bolesnika koji imaju sumanute misli- Apatična – u bolesnika s apatičnim i depresivnim poremećajima- Dezorijentacija kod poremećene svijesti – kod svih kvantitativnih i kvalitativnih

poremećaja svijesti

- Stendhalov sindrom- Poseban oblik dezor.- Prije svega prostorna dezorijentacija

o Očituje se zbunjenošću, vrloglavicom, nesvjesticom, halucinatornim doživljavanjima

- Pojavljuje se pri susretu s nekim umjetničkim djelom koje se intenzivno doživljava

44

.

POREMEĆAJI LIČNOSTI

LIČNOST- Dinamična organizacija psihofizičkih sustava unutar pojedinca koji određuju njegove

jedinstvene prilagodbe okruženju u kojem se nalazi - Integracija osobina pojedinca u relativno stabilnu i jedinstvenu organizaciju koja determinira

njegovu aktivnost u promjenjivoj okolini, a oblikuje se i mijenja pod utjecajem te aktivnosti- Ličnost pojedinca se izražava kroz njegovo ponašanje, odnos prema drugim ljudima,

mogućnost da na njih utječe, ali i da se sam mijenja- Najznačajnije su psihoanalitička, bihevioralna, kognitivna, fenomenološka i faktorska teorija

ličnosti

a. FENOMENOLOŠKA TEORIJA LIČNOSTI- Teoriju postavio C.R. Rogers- Čovjek je po svojoj prirodi pozitivno biće, a temelj njegova djelovanja je dobrota

o Treba omogućiti da se razvija na temelju vlastitih urođenih mogućnosti- Veće značenje pridaje svjesnom dijelu ličnosti- Tri dijela ličnosti:

o Organizam – sjedište iskustva pojedinca Cjelokupno iskustvo jest sve ono što je dostupno svijesti, a odigrava se unutar

organizmao Fenomenološko ili pojavno polje – doživljavanje vanjske stvarnosti zajedno s

doživljavanjem unutar organizma Ima svjesni i nesvjesni dio

o Vlastito ja – obuhvaća opažanja samog sebe, o samom sebi i odnosa samog sebe prema drugima

Značajni koncepti pojam o sebi: svijest o postojanju („ja jesam“) i svijest o funkciji („ja mogu“)

Sve to čini realno ja, za razliku od konstrukta idealno ja o Ako postoji nesklad između organizma (iskustva) i vlastitog ja (pojma o sebi) mogu

nastati psihički poremećaji

b. FAKTORSKA TEORIJA LIČNOSTI- Obuhvaća više različitih faktorsko-analitičkih teorija ličnosti- Ljudska se ličnost u svojoj složenosti promatra i objašnjava kroz manji broj njezinih dijelova

o To su ekstrahirane latentne dimenzije kojima se opisuje ličnost- Teorija ličnosti prema Cattellu

o Osnovne sastavnice ličnosti naziva osobinama ličnocstio Dvije vrste strukturnih osobina ličnosti

Površinske – vezane uz specifično ponašanje u specif. situacijama Kako se mijenjaju ponašanja mijenjaju se i ove osobine lič.

Izvorne – nisu povezane sa situacijom Trajnije i bitne za određenje pojedine lič. i njezino ponašanje u

budućnostio Okolinske – povezane sa okolinom i uvjetovane njomeo Konstitucijske – određene naslijeđemo Dinamičke – potiču na aktivnosto Osobine temperamenta – oblikuju emocionalne načine reagiranjao Postoji 16 strukturnih sastavnica ličnosti, tj. izvornih osobina koje opisuju lič.o Ličnost se razvija međuodnosom naslijeđa i procesa učenja

45

.

o Poremećaji lič. nastaju u naslijeđenim sklonostima za doživljavanje psihičkih trauma i sukoba

- Teorija ličnosti prema Eysenckuo Pronalazi sastavnice ličnosti koje su općenitog karaktera, čine temeljne dimenzije

ličnosti, a prisutne su u najvećem broju pojedinacao Četiri razine ličnosti:

Specif. pojedinačne reakcije Uobičajena (habitualna) ponašanja – ponavljaju se u određenim

situacijama Osobine ličnosti – interkorelacije između dvaju ili više habitualnih

ponašanja Tipovi ličnosti – interkorelacije između osobina ličnosti

o Tri dimenzije ličnosti Ekstraverzija – introverzija Neuroticizam – emoc. stabilnost Psihoticizam

o U nastanku lič. naslijeđe je samo temelj, a konačnu ulogu u tome koji će tip lič. nastati ima okolina

Važno mjesto imaju učenje i socijalizacija

- Petodimenzionalni model ličnostio Costa i McCrae – petofaktorski model za opis i procjenu ličnosti

Tzv. Big five konstrukt Pet velikih faktora:

Neuroticizam, ekstraverzija, otvorenost, ugodnost i savjesnost o Na osnovi ovog koncepta je stvoren test ličnosti NEO-PI

- Dimenzije ličnosti po Cloningeruo Tri obilježja ličnosti koja su određena genetsko-neurobiološkom podlogom

Traganje za novim – povezano s niskom dopaminergičkom aktivnošću

Ovisnost o nagrad i – povezano s niskom noradrenergičkom aktivnošću

Izbjegavanje štete – povezano s povećanom serotoninergičkom aktivnošću

o Kombinacija ovih obilježja dovodi do specif. poremećaja ličnostio Dodao i četvrtu dimenziju – upornosto Obilježja lič. svrstao u temperamente te je uveo tri dimenzije karaktera

Samovođenje, suradnja i nadilaženje samoga sebe

POREMEĆAJI LIČNOSTI- Pojavljuju se kao p. doživljavanja vlastite ličnosti i kao p. ličnosti u užem smislu

A. Poremećaji doživljavanja vlastite ličnosti - To su simptomi u sklopu nekog drugog poremećaja- Podvojena ličnost → stanje u kojem postoji dvostruka svijest

o Izmijenjuju se svijest i identitet sa sviješću neke druge osobeo Postoji osnovni (domaći) i drugi (alter) identitet

Alter identitet može znati nešto o osnovnoj lič, ali ne i obrnutoo Vrlo je rijetko i pojavljuje se kao disocijativni p. (rijetko u epilepsiji i SH)

- Depersonalizacija → osoba drugačije doživljava sebe, svoj izgled, svoje tijeloo Osoba vidi promjene koje ne postoje

46

.

o Bolesnik gubi svoj identitet jer sebe osjeća i doživljava kao drugu osobu

- Derealizacija → nestvarno doživljavanje okoline, stvarnosti, predmeta i ljudio Primarno nije p. vlastite ličnosti nego doživljavanja okolineo Obično je udružen s depersonalizacijomo Depers. i dereal. se osim kod disocijativnih p. pojavljuju i u SH, a rjeđe u

depresiji- Transformacija → depersonalizacija pri kojoj se osnovni identitet izgubio, a osoba je

poprimila novio Stalno se ponaša kao neka druga osoba

47

.

- Tranzitivizam → pripisivanje svojih doživljaja nekom drugomo Transf. i tranz. se pojavljuju u SH

- Autizam → p. doživljavanja vlastite lič. i vanjskog svijetao Osoba se povlači u sebe, doživljava se potpuno odvojeno od svijeta oko sebe, „sama

je sebi dovoljna“o Shizofreni simptom, no u blažem se obliku može pojaviti kod p. ličnosti

- Raspad ličnosti → potpuna disociranost u misaonom, afektivnom, nagonskom, opažajnom i kognitivnom smislu

o U SH – ne pomaže terapija, ne može se zaustaviti

B. Poremećaji ličnosti u užem smislu - Ti p. se mogu dijagnosticirati kao zasebni entiteti- Riječ je o dominaciji određenih crta ličnosti koje „prekrivaju“ ostale značajke te osobe

o Ovisno o dominirajućem simptomu p. dobivaju ime (anksiozni, narcistički...)- Da bi neka značajka lič. svojim intenzitetom i kvalitetom postala p. ličnosti trebaju biti

zadovoljeni određeni uvjeti:o Ponašanje treba biti patološko (odstupajuće od očekivanog)o Perzistirajuće (često prisutno tijekom razdoblja od najmanje 5 godina)o Pervazivno (jasno uočljivo u različitim situacijama

- Dijele se na anksiozne, ekscentrične i dramatične p. ličnosti- Ovdje se mogu svrstati i trajne promjene ličnosti

1. Ekscentrični poremećaji ličnosti (Klaster A)- Paranoidni → nepovjerenje u okolinu, strah i opasnost od drugih ljudi i situacija te njihovo

izbjegavanjeo Stalna anksioznost, osjetljivost na nepravdu, zapostavljanje i zanemarivanjeo Neopraštanje, nezaboravljanje uvreda, sumnjičavost, nepovjerljivosto Tumačenje neutralnih ili prijateljskih postupaka kao neprijateljskiho Borbeno zastupanje svojih pravao Pretpostavljaju da će ih netko iskoristiti i nauditit imo Pronalaze skrivena značenja, stalno nešto nekomu zamjerajuo Može se javiti s drugim poremećajima (shizoidni, shizotipni, izbjegavajući p.)

- Shizoidni → introvertiranost, povlačenje od uzbuđenja i distanciranost od društvao Osobe su povučene, suzdržane., šutljiveo Emocionalno hladne i udaljenje, rezervirane u kontaktima, nezainteresirane za

okolna zbivanja, otuđuju se od drugiho Zaokupljene vlastitim mislim, sanjarenju, maštanjuo Žive u svom izoliranom svijetuo Minimalni raspon izražavanja emocijao Ne pokazuju odstupanja u percepciji, mišljenju i doživljavanjuo Najčešće se pojavljuje zajedno s izbjegavajućim i shizotipnim p. ličnostio Veći dio osoba s ovim p. cijeli život pokazuje ovakvo ponašanjeo U 30-40% njih se javlja SH

- Shizotipni → čudno, neobično, ekscentrično ponašanje; „čudaci“o Socijalni i interpersonalni deficitio Smanjen kapacitet za bliske osobeo Iskrivljeno perceptivno i kognitivno funkcioniranjeo Najveći dio osoba s ovim p. radno funkcionira i može imati obiteljo U nekih osoba će se razviti SH, a neki počine samoubojstvoo Najčešće se pojavljuje sa shizoidnim p. ličnostio Moguća pojava paranoidnog p., p. ličnosti, graničnog p. lič. i depresivnih p.

48

.

2. Dramatični poremećaji ličnosti (Klaster B)- Disocijalni → odgovara antisocijalnom p. ličnosti iz DSM-a, tj. starijem nazivu sociopatski

ili psihopatski poremećajo Zanemarivanje i nepoštivanje prava drugih ljudio Nemaju grižnju savjest da su učinili nešto lošeo Brze reakcije, impulzivnost, nebriga o osjećajima drugih, neodgovornosto Nepošteni, prevaranti, prebacuju krivnju na drugeo Zahtjevni i manipulativnio Najranije se pojavljuje (prije 15 godine), ali da bi se dijagnosticirao osoba mora

imati 18 god.- Granični (borderline) → nestabilan osjećaj osobnog identiteta

o Brze izmjene raspoloženja, osjećaj praznine, nestabilnost emoc. vezao Nepovjerenje (crno-bijelo gledanje, tzv. splitting)o Impulzivno i autodestruktivno ponašanje (suicidalni)o Poteškoće u kontroli ljutnje (dominantna emocija) i drugih osjećajao Najčešće neuspješna terapijao Uz ovaj p. se najčešće javljaju p. raspoloženja (velika depresivna epizoda,

bipolarni afektivni p.) 44% ljudi s graničnim p. ima i bipolarni afektivni p.

- Histrionski → izrazita egocentričnost, površna i labilna afektivnost, preuveličano izražavanje osjećaja, teatralnost i dramatičnost, emocionalan osjetljivost i traženje pažnjeo Preokupirani spolnošću i seksualnošćuo Manipulativno ponašanjeo Nisu sposobni za dublje i dulje emocionalne vezeo Nedosljedni, odgovornost za neuspjeh pripisuju drugimao Obično se pojavljuje uz somatizacijske p. ibolesti ovisnosti, a od p. ličnosti uz

borderline strukturuo Kod nekih bolesnika se javljaju i spolne disfunkcije, a mogu se javiti i anksiozni

te depresivni p.- Narcistički → pretjerani osjećaj važnosti i jedinstvenosti te traženje pažnje

o Javlja se potreba za divljenjem od strane drugih, ali i potpuni gubitak razumijevanja za njih

o Precjenjuju svoje sposobnosti i preuveličavaju svoja postignućao Teško ostvaruju i održavaju emoc. odnose jer zanemaruju partnerove osjećaje i

potrebeo Preosjetljivost na neuspjeh, nemaju empatiju za drugeo Sklonost eksploatiranju u interpersonalnim odnosimao Mogu se žaliti na brojne somatske tegobe

49

.

3. Anksiozni poremećaji ličnosti (Klaster C)- Anankastični ili opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti → obilježavaju ga ekstremni

perfekcionizam, oprez, osjećaj sumnje, provjeravanje, zaokupiranost detaljima, krutost u mišljenju, tvrdoglavost i neodlučnosto Zaokupljenost detaljima, redom i organizacijom do mjere da gube bit aktivnostio Javljaj se s opsesivno-kompulzivnim poremećajem, drugim anksioznim p. i p.

ličnosti (paranoidnim, graničnim, izbjegavajućim, narcističkim)o U nekih osoba će se razviti SH ili depresivni p.

- Izbjegavajući poremećaj ličnosti → napetost, nesigurnost, strah i osjećaj manje vrijednostio Nisko samopoštovanje, ne vole biti sami, ne iskazuju neslaganje s drugimao Osjetljivost na kritiku, neprihvaćanje i odbacivanjeo Žele se družiti, al pod uvjetom da su apsolutno prihvaćenio Može doći do socijalne izolacijeo Najčešće se javlja sa shizoidnim p. ličnosti (oko 50% osoba)o Pojavljuje se i s drugim anksioznim p. i p. ličnosti

- Ovisna ličnost → nedostatak odlučnosti, osjećaj bespomoćnosti i nesposobnosti, vjerovanje i pasivno prepuštanje drugimao Sve odluke se moraju savjetovati s drugima, a velike odluke prepuštaju drugimao Pouzdaju se u tuđe odluke i nikada ne iskazuju neslaganje s njimao Ne vole biti sami, niskog samopoštovanja, osjećaj nekompetentnosti, strah od

napuštanjao Od shizodinih se razlikuju po tome što ne vole svoju usamljenosto Može se javiti sa shizoidnim , shizotipnim te izbjegavajućim p. ličnosti, ali i

nekim anksioznim p.

50

.

POREMEĆAJI PSIHOMOTORIKE

PSIHOMOTORIKA- Motorički izražaj psihičkog stanja.- Motorička aktivnost u najširem smislu: pokreti tijela i ekstremiteta, mimika i gestikulacija.- Poremećaji psihomotorike nisu posljedica organskog oštećenja, već su izraz poremećenog

psihičkog stanja.

a) Snižena (kočena) psihomotorika- Snižena motorička aktivnost, obuhvaća sve prijelaze od lagano usporenih kretnji, preko

tromosti do potpunog gubitka aktivnog i spontanog kretanja – stupor. - Stupor- Katalepsija i voštana savitljivost- Negativizam- Mutizam- Manirizam- Stereotipija- Automatizam (ehomimija, ehopraksija, eholalija)

b) Povišena (otkočena) psihomotorika- Povišena motorička aktivnost, obuhvaća sve prijelaze od blago povišenih kretnji, preko

ubrzanih pokreta, nemira i uznemirenosti do agitiranog stanja. - Psihomotorno uzbuđenje (manija, intoksikacija, sindrom frontalnog režnja, delirij)- Katatono uzbuđenje- Impulzivne radnje

Wernickeova podjela psihomotoričkih poremećaja:

1) Poremećaji govora

- Disfazija – djelomični gubitak sposobnosti govora- Afazija – potpuni gubitak govora

o Motorna – oštećenje Brocine zone za govor Bolesnik razumije govor, ali sam teško i nerazumljivo govori ili uopće ne

može govoritio Senzorna – Oštećena Wernickeova područja za govor

Omogućuje govor, ali on nije smislen jer bolesnik ne razumije ni svoj, a ni tuđi govor

Moguća upotreba neologizama (novostvorenih riječi)o Senzomotorna – oštećeno razumijevanje govora i sam govoro Nominalna – izgubljeni su jezični simboli

Bolesnik ne može imenovati predmete, stvari i pojave- Mutizam – prekid verbalne komunikacije

o Bolesnik komunicira neverbalnoo Shizofreni simptom

- Negativizam – potpuni prekid komunikacije s okolinom- Logoreja – brzo govorenje

o U maniji, pri intoksikaciji i psihoorg. smetnjamao Poremećaj govora, ali i mišljenja

- Bradilalija – ekstremno spori govoro U depresiji i psihoorg. oštećenjima

51

.

- Koprolalija – ponavljanje prostih i opscenih riječi ili frazao Može biti i kompulzivni fenomeno U poremećajima ličnosti, sindromu frontalnog režnja, kompulzivnim poremećajima i

shizofreniji- Palilalija – ponavljanje vlastite zadnje riječi ili dijela rečenice

o Povezana sa Tourettovim sindromom- Eholalija – ponavljanje riječi ili rečenica koje su zadnje izgovorene

o U SH, kod intelektualnih teškoća i Tourettovog sindroma- Dislalija – neispravan izgovor glasova, smetnje u artikulaciji riječi, tepanje

2) Poremećaji pokreta

- Apraksija – nemogućnost izvođenja voljnih pokreta- Akatizija – subjektivni osjećaj da se ne može biti na jednom mjestu

o Može biti posljedica antipsihotične ili druge medikacije- Akinezija – prestanak motoričke aktivnosti

o U katatonoj SH i kao nuspojava antipsihotika- Bradikinezija – spora motorička aktivnost sa smanjenim spontanim pokretima

o U teškim depresivnim epizodama- Hipokinezija – hipoaktivnost motoričke funkcije (siromaštvo pokreta)

o U depresiji, organskim poremećajima, intoksikacijama- Hiperkinezija – povećanje motoričke aktivnosti (hiperaktivnost)

o U dječjem autizmu, sindromu ADHD, maniji, delirantnom stanju, oštećenju mozga- Parakinezija – kvalitativni poremećaj pokreta

o Pokreti su abnormalni, obilježeni gubitkom harmonije i lakoće pokreta U katatonoj SH

- Automatska poslušnost – podrvgavanje tuđoj voljio Osoba ispunjava zahtjeve drugiho Ovaj poremećaj i njegova suprotnost (negativizam) pojavljuju se u SH

- Negativizam – odbijanje suradnje, motoričke i bilo koje drugeo Mutizam – ako osoba odbija verbalnu suradnjuo Može biti aktivan (postupa suprotno od traženog) i pasivan (odbija postupiti po

zahtjevu)- Manirizam – bizarni i nepotrebni pokreti

o Preuveličani, iskrivljeni, izvještačeni pokretio Obuhvaćaju mimiku, gestikulaciju, kretnjeo Vide se u SH

- Stereotipija – stalno ponavljanje besmislenih pokretao U katatonoj SH

- Ehomimija – ponavljanje tuđih izraza lca- Ehopraksija – ponavljanje tuđih pokreta

o Kod SH, osoba s intelektualnim teškoćama, Tourettovu sindromu- Kopropraksija – ponavljanje opscenih pokreta- Katatoni simptomi – napeti, nategnuti

o Kod SH- Katapleksija – nagli, kratki gubitak mišićnog tonusa

o Kod SH i narkolepsije- Katalepsija – ukočeno držanje

o Bolesnik zauzima neobičan položaj tijela i dugo ostaje u njemu- Voštana savitljivost – postavljanje udova, glave i tijela, bez bolesnikova otpora, u određeni

položaj, koji bolesnik dulje zadržava

52

.

- Stupor – stanje bez imalo motoričke aktivnostio Bolesnik ne izvodi pokrete i ne reagira na podražajeo Katatoni – izgleda kao da je osoba potpuno pomućene svijesti

No osoba kada izađe iz stupora može opisati što se oko njega u tom stanju događalo

o Depresivnio Organski – kod organskh oštećenja mozgao Histerični, psihogeni – kod disocijativnih stanja

- Katatona uzbuđenja – stanja psihomotorne povišenosti u katatonoj SHo Katatoni nemir – oblik blaže uznemirenostio K. pomama – silna, nagla uzbuđenosto Motorikom i stanjem svijesti slična sumračnom stanju

- Psihomotorna uzbuđenja – stanje izrazito povišene motoričke aktivnostio Kod manije, delirija, intoksikacije i sindroma frontalnog režnja

3) Poremećaji radnji (djelovanja)

- Impulzivne radnje – nagle promjene motoričkog ponašanja koje nisu u skladu s događanjem u okolini

o U bolesnika rastu napetost i osjećaj unutarnjeg nemira koji se nakon impulzivne radnje povlače te osoba doživljava olakšanje i neku vrstu zadovoljstva

- Automatske – obavljaju se bez želje da se učine, nisu motivirane ni opravdaneo U SH i disocijativnim stanjime

- Reaktivne – reakcije su na događanjeo Osoba reagira promptno, bez razmišljanja, obično u obrambenoj funkciji, ali katkad i

besmisleno Kod kompulzivnih poremećaja, p. svijesti, SH

- Prisilne – to su prisile (kompulzije)o Obično su to brojanje, provjeravanje, čišćenjeo Osoba ima silnu potrebu da ih napravi, a nakon toga se ne osjeća zadovoljstvo, nego

se rađa potreba za novom prisilnom radnjomo Dovode do smanjenja anksioznostio Mogu ih pratiti prisilne misli (opsesije)

- Nagonske – služe zadovoljenju osnovnih životnih nagonao Mogu se javiti kao jedan simptom (tada su to poremećaji nagona) ili jedan od

simptopma (u p. ličnosti, svijesti, SH, p. raspoloženja)o Dipsomanija – nagon za povremenim pijenjem alkoholnih pića do opijanjao Piromanija – poriv za paljenjem vatreo Kleptomanija – poriv za krađomo Oniomanija – nagon za pretjeranim kupovanjemo Poriomanija – nagon za putovanjem (pojavljuje se u obliku fuga)

53

.

54

.

POREMEĆAJI VOLJE

VOLJA- Svjesni i smišljeni izbor između više ciljeva i poriva- Najprije nastaje pobuda zatim se kroz incijativu i motivaciju oblikuje odluka o aktivnosti,

koja se zatim planira, a nakraju i učini- Sugestija → osobina pojedinca da prihvaća tuđe mišljenje- Sugestibilnost → stupanj prihvaćanja tuđih sugestija

o Ona može biti smanjena (u SH i depr. bolesnika te u osoba s intelektualnim teškoćama), povećana (u maniji, ovisnici, osobe s IT) ili patološka

o Patološka sugestibilnost → bolesna sklonost za sugestivnu reakciju i povodljivo ponašanje

Inducirana psihoza – poseban oblik patološke sugestibilnosti Nastaje kod osoba koje svakodnevno kontaktiraju s psihotičnim

bolesnikom Kod njih se mogu pojaviti isti ili slični simptomi koje ima i bolesnik Najčešće paranoidnog tipa, a može biti individualna i masovna

POREMEĆAJI VOLJE- To su samostalni poremećaji volje- Hipobulija → slabost volje

o Voljni impulsi su sniženi u različitom intenzitetu

- Abulija → nedostaju pobuda, impulsi i inicijativao Pojavljuje se sputanost, psihomotorno usporenjeo Ekstremni oblik ovakvog stanja jest stuporo Hipobulija i abulija se javljaju u depresiji, SH, organskim oštećenjima SŽS-a, IT, p.

ličnosti i stanjima psihofizičke iscrpljenosti- Hiperbulija → pojačana voljna aktivnost

o Osoba je puna inicijative, pretjerano sugestibilna, ima volju za sveo U hipomaniji, maniji, maniformnoj psihozi

- Parabulija → potpuno blokiranje jednog voljnog impulsa i njegova zamjena suprotnimo U SH

- Pseudobulija → prividno jaka volja kod koje je osoba ipak povodljiva za drugom osobomo Kod depr. p., anksioznih p., p. ličnosti, bolesti ovisnosti

- Metabulija → nepostojana i promjenjiva volja koja se viđa u kolebljivih osobao P. ličnosti, anks. p., IT

- Diplobulija ili ambitendencija → dvostrukost voljnih ili nagonskih dinamizamao Bolesnik istodobno ima pobude različitih (često i suprotnih motiva)o On nešto želi i ne želi, hoće i nećeo Razlikovati od ambivalencije – dvostrukost afekata (npr. istodobna ljubav i mržnja)o Javljaju se u SH

- U širem smislu u p. volje se ubrajaju i autizam, mutizam, negativizam, automatska poslušnost i zapovijedni mehanizmi (eho fenomeni)

55

.

POREMEĆAJI AFEKTIVNOSTI ( raspoloženje)

AFEKTIVNOST- Osjećajna strana duševnog života- Složena psihička funkcija subjektivnog doživljavanja vlastite osobe i njezine okoline- Normalna afektivnost je eutimična

o Adekvatna je situaciji i može se mijenjati u skladu s promjenama u njoj koje pred pojedinca postavljaju određene adaptivne zahtjeve

- U afektivna stanja se svrstavaju i anksioznostio Fiziološka anksioznost – u funkciji je podražaja i vezana je za opasnost

Rekacija borbe ili bijegao Patološka – remeti funkcioniranje osobe, a javlja se dugo vremena nakon prestanka

realne opasnosti ili kad opasnosti uopćce nema

1) OSJEĆAJ - Subjektivno doživljavanje svijeta i sebe.- Osjećaji su (uz intelektualno i voljno područje) najvažniji dio našeg duševnog života.- Oni prate naše opažanje, mišljenje, svijest, pažnju, pamćenje, psihomotoriku, volju i nagone- Mogu biti ugodni i neugodni

a) Tjelesni osjećajo Vezani za tjelesne podražaje

Bol, svježina, umor, vrućina, hladnoća, glad, žeđ, mučnina, seksualna ugoda, seksualna napetost...

b) Duševni osjećajio To su emocije, a javljaju se kao osjećaji doživljavanja (vezani za vanjske doživljaje)

i osjećaji vlastitog ja (vezani za unutrašnje doživljavanje) Ljubav, radost, veselje, žalost, tuga, briga, bijes, ljutnja, srdžba, mržnja, strah

2) AFEKT- Intenzivna, kratkotrajna, nagla, obično reaktivno izazvana emocija praćena uzbuđenjem- Simptomi : subjektivni doživljaj («Ja sam tužan»)- Znak: Afekte zamjećuje okolina (objektivna situacija).- Ekscitirani = povišeni (mržnja, bijes, veselje) i depresivni = sniženi (tjeskoba, strah, žalost,

briga).

3) RASPOLOŽENJE- Osjećajno stanje duljeg trajanja,ne zamjećuje ga okolina nego ga osjeća pojedinac(simptom)

a) Osnovno- Temeljno osjećajno stanje, karakteristično za određenu

b) Promjenjivo- Pod utjecajem unutrašnjeg proživljavanja, tjelesnih promjena, vanjskih zbivanja,

vremenskih mijena raspoloženje se mijenja

56

.

KVANTITATIVNI POREMEĆAJI AFEKTIVITETA

- Poremećaji sniženog (kočenog) ili povišenog (otkočenog) afektivnog stanja- češći i benigniji- Depresivno raspoloženje → Negativno obojeno afektivno stanje koje obilježava sniženo

raspoloženje, osjećaj tuge i potištenostio Ovo stanje se zove i hipotimijao Atimija – stanje „bez raspoloženja“ koje se javlja u teških oblika depresijeo Osoba slabije emocionalno, socijalno i profesionalno funkcionirao Govor je usporen i tih, malo pričaju i rijetko spontanoo Može biti praćeno i psihotičnim simptomima

To su sumanute misli depresivnog karaktera, fenomeni depersonalizacije i halucinatorna doživljavanja

o Tuga je dominirajući simptom; suicidalnost ne prati svaku depresijuo Težinu depresivnosti određuju:

Intenzitet i duljina simptoma Stupanj disfunkcionalnosti bolesnika Prisutnost psihotičnih simptoma i suicidalnih razmišljanja

o Javlja se u depresivnim poremećajima, depresivnim fazama bipolarnih afektivnih p., p. ličnosti, anksioznim i p. prilagodbe, različitim epizodama bolesti ovisnosti, psihoorg. oštećenjima, shizoafektivnim psihozama i u SH

o Može biti i endokrinološki uvjetovano Uzrokuju ga fiziološke i patološke hormonalne oscilacije

o Može bit u komorbiditetu s anksioznim p., bolestima ovisnosti i tjelesnim kroničnim bolestima

- Apatija → to je bezosjećajnosto Obilježavaju ju ravnodušnost, nereagiranje na uobičajene podražaje i neaktivnosto Slično osnovnom depresivnom raspoloženju, ali nedostaje tuga

- Bespomoćnost → nastaje kada su osobe bez energije, umorna, nesposobne se brinuti o sebi, niskog samopoštovanja i podčinjene u odnosu s drugima

o Uvjet je za razvijanje PTSP-a - Beznađe → depresivni osjećaj u kojem prevladava pesimizam glede budućnosti

o Mogu se javiti ideje propasti, besperspektivnosti, izgubljenosti- Osjećaj gubitka životne energije → smanjenje ili gubitak energije, snage, živosti

o Stalni umor, slabost, tjelesna neugoda- Osjećaj neadekvatnosti → praćen nepsihotičnom doživljajem vlastite nesposobnosti,

nespretnosti, neodlučnosti, neukosti- Osjećaj krivnje → pretjerano sažaljenje nad prošlim ponašanjem, mislima i željama, a koji

su protivni moralnim i religioznim načelimao osoba se želi vratiti u prošlost kako bi ispravno postupila

- Osjećaj osiromašenja → nesumanuto vjerovanje kako osba neće moći održati svoju egzistenciju i neće se moći izdržavatu

- Osjećaj unutrašnjeg nemira → osoba se žali na nemir, uznemirenost, napetost- Prekrasna ravnodušnost →gubitak emocija vezan za postojeće simptome,tj nebriga za njih- Distimija → blaža forma depresivnog raspoloženja (subdepresija); na nivou ličnosti

o Trajno sniženje raspoloženjao Osoba je stalno sniženog raspoloženja, bezvoljna, nezainteresirana

57

.

- Ciklotimija → blaže odstupanje; trajna osobina ličnostio Oscilacija raspoloženja, tj. izmjena blažih depresivnih i blažih maničnih stanja o Nisu dnevne, već mjesečne u sklopu odstupanjao Nema nikakvog događaja koji to uzrokuje (proizlazi iz same osobe)o Izraženiji oblik je bipolarni poremećaj (izmjena snažnih epizoda depresije i manije)o Ljudi se uglavnom ne javljaju za pomoć, ali ako osoba osjeti da ju to smeta, može je

se liječiti psihoterapijom ili lijekovima- Hipomanija → blaže povišeno raspoloženje

o Osoba je vesela, vedra, poletna- Manično raspoloženje → pretjerana veselost, polet, osjećaj sreće

o Emocije su intenzivnije nego u hipomanijio Prisutni su poremećaji svih psihičkih funkcija:

Pojačana psihomotorika Ubrzani govor Hipervigilnost pažnje Smetnje nagona Simanute misli – zbog njih se manija svrstava u psihoze

- Morija → sindrom frontalnog režnjao Povišeno raspoloženje, radost, neozbiljnost, s morbidnim i lascivnim šalama i

komentarimao Osoba je bezrazložno vesela, bez ozbiljne mogućnosti planiranja, povišene

psihomotorike- Euforija → povišeno raspoloženje u kojem prevladavaju povišeni osjećaji blagostanja,

sreće, veličine, ushita i ekstaze- Ekstaza → stanje intenzivnog zanosa i velike sreće- Disforija → turobno, sumorno, nezadovoljno, zlovoljno, tvrdoglavo raspoloženje i

ponašanje neugodno za okolinu- Patološka razdražljivost → na mali povod se javlja burna psihološka, ali i fizička reakcija

(letting out); kod ljudi koji imaju nizak prag tolerancijeo Ljutito i afresivno ponašanje naizgled mirne osobe

- Emocionalna labilnost → lakša promjena osnovnog raspoloženjao Održava se kratko vrijeme i mijenja se na beznačajne povode ili spontano

- Emocionalna inkontinencija → najteži oblik emocionalne labilnostio Gubitak ili smanjenje emocionalne kontroleo Osoba ne može dulje zadržati jedno raspoloženje i na vanjske minimalne doživljaje

(ali i bez njih) dolazi do brze promjene afektao Rekacije poput plača ili smijeha

KVALITATIVNI POREMEĆAJI AFEKTIVITETA- ozbiljniji i teži; znak dublje psihopatologije- karakteristični kod većine shizofrenih bolesnika i nekih poremećaja ličnosti

o mogu se javiti i kod bolesti ovisnosti, psihoorg. p. i p. raspoloženja- Afektivna krutost → Smanjenje ili izostanak emocionalne mofulacije

o Bolesnik ne može prenijeti svoje ni primiti tuđe osjećajeo Shizofrena osoba jedan afekt zadržava dulje vrijeme bez obzira na promjenu

situacije (lice kao maska)- Afektivna bljedoća → izostanak emoc. reakcije u svom nekadašnjem intenzitetu

o Osoba na emocije drugih reagira „blijedo“- Afektivna udaljenost → potpuni izostanak emoc. reakcije; gubitak emoc. topline

o Bolesnik nema emoc. odgovor na okolinu

58

.

- Patagonični poremećaji afektiviteta (javljaju se samo kod shizofrenih bolesnika)1. Paratimija → raspoloženje ne odgovara misaonom sadržaju (adekvatno misli o

situaciji, a neadekvatno se osjeća)oBolesnik razmišlja o tužnim događajima, a pri tome ne osjeća tugu nego

radost npr. na sprovodu (ima primjeren, tužan izraz lica, a sretan je)

oOkolina to ne vidi (ne znam da se osoba tako osjeća dok im ne kaže)2. Paraminija → raspoloženje prati misaoni sadržaj, ali ne odgovara vanjskoj

ekspresiji (mimici)oBolesnik shvaća tužni događaj, osjeća žalost, ali se smije

→ u akutnoj fazi shizofreni nisu toga svjesni, ali uz prikladnu terapiju postaju kritičniji- Anhedonija → nemogućnost da se doživi zadovoljnstvo- Aleksitimija → nemogućnost prepoznavanja i opisivanja (izražavanja) vlastitih emocija- Ambivalencija → dvostrukost emocija

o Istodobno su prisutni različiti osjećaji (npr. ljubav i mržnja)o Simptom SH

FIZIOLOŠKE SMETNJE POVEZANE S POREMEĆAJEM RASPOLOŽENJA

- Uz poremećaj raspoloženja mogu se javiti i p. tjelesnih funkcija, vezani uz vegetativni živčani sustav

o Vegetativni znakovi promijenjenog raspoloženjao Obično se javljaju uz depresivno raspoloženje

- Umor → javlja se s pospanošću i razdražljivošću, spontano ili nakon tjelesne/psihičke aktivnosti

- Hiperfagija → pojačani unos hrane- Konstipacija → poremećaj probave s teškim dugotrajnim zatvorom- Insomnija → jedan od najčešćih simptoma depresivnog stanja- Hipersomnija → pretjerana pospanost- Poremećaji spolnog nagona → smanjenje libida

o Smanjen spolni interes, želja, postoje smetnje u spolnom činu- Lažna trudnoća → pojavljuju se neki znakovi kod trudnoće kod žene koja nije trudna

o Kod SH, atipične depresije ili konverzivnog poremećajao Ako se samostalno javlja → Couvade sindrom

OBLICI PATOLOŠKE ANKSIOZNOSTI- Anksioznost → stanje u kojem je objekt nepoznat, opasnost i prijetnja dolaze iz

unutrašnjosti, trajanje je dugo i često kroničnoo Osjećaj vezan za budućnost

- Strah → situacija kad je objekt poznat, opasnost i prijetnja dolaze iz okoline, trajanje je kratko, a tijek akutan

o Strah je vezan za sadašnjost- Fobija → stanje vrlo intenzivnog straha od određene situacije, predmeta, događaja

o Socijalna fobija – strah od ljudi i socijalnih situacija, tj socijalnog izlaganja u kojem bi osoba mogla doživjeti neugodnost

Teškoće u socijalnom funkcioniranjuo Specifične fobije – jednostavne (izolirane) fobije u kojima postoji vrlo jak strah od

specifičnih situacija i objekata Bolesnik prepoznaje da je strah pretjeran i nerazuman,al „on je jači od svega“

59

.

Postoji i strah od fobija i strah od svega

60

.

- Panika → napadaj intenzivnog strahao Počinje naglo, uz osjećaj užasa i nadolazeće opasnostio Strah je obično jali kad se osoba nalazi na otvorenom prostoru te kad je prisutno

mnoštvo ljudio Panični napadaj javlja se samostalno ili u okviru paničnog poremećaja, koji može

biti s agorafobijom ili bez nje

S PREDAVANJA:

VRSTE DOGAĐAJA KOJI UZROKUJU PSIHIČKE POREMEĆAJE

1. dnevni događaji- ponavljaju se više puta na dan- niz dnevnih situacija koje kod normalne osobe ne izazivaju promjenu raspoloženja- kod shizofrenih bolesnika uzrokuju promjene raspoloženja

2. životni događaji- ima ih preko 70- dovode do kriznih situacija kod nekih ljudi- poredak po stresnosti (od najstresnijeg prema najmanje stresnom):

1.) gubitak djeteta (ne nužno smrt)2.) bolest djeteta3.) bolest bliske osobe4.) vlastita bolest

…

3. traumatski događaji- ekstremni događaji u životu- kod nekih ljudi uzrokuju PTSP

61

.

POREMEĆAJI MIŠLJENJA

MIŠLJENJE - najsloženiji psihički proces koji obuhvaća obradu ideja, predodžbi, simbola, slika i pojmova- otkriva veze i odnose između predmeta i pojava- Predodžba – u svijesti reproduciran opažajni sadržaj- Sjećanje – predodžba nepromijenjenog reproduciranog opažaja- Mašta – kombiniranje postojećih predodžbi u nove- Misao – doživljajni aspekt o nečemu- Pojam – misao o općim i bitnim obilježjima neke skupine predmeta ili pojava sličnih

osobina- Sud – konačno produkt mišljenja kojim se o nekom predmetu ili pojavi nešto tvrdi- Postoje :

o Apstraktno mišljenje – temelji se na pojmovimao Konkretno – barata opažanjima i predodžbamao Kreativno – pronalazi nova rješenja i spoznajeo Imaginarno – kreativno mišljenje koje se koristi maštom za stvaranje planova i

rješavanje problemao Logično – utemeljeno na razumno objašnjenim pojavama i događajimao Nelogično – zasniva se na nejasnim pojmovima, a zaključci su pogrešnio Dereistično – potpuno odvojeno od realiteta

- Normalno mišljenje odražava cilju usmjeren misaoni tok (duktus)o U tom protoku ideja izmjenjuju se i nadovezuju elementi mišljenjao Važno je stvaranje asocijacija koje slijede ideju vodilju koja povezuje asocijacije do

konačnog cilja misaonog procesao Misaoni tok se ne mijenja tijekom vermena, ali se mijenja u različitim psihičkim

sindromima i bolestima

POREMEĆAJI MIŠLJENJA

1) FORMALNI POREMEĆAJI MIŠLJENJA → gubitak normalnog toka misli

- Inhibirano mišljenje → subjektivni doživljaj bolesnika o nepravilnom, sporom ili zaustavljenom procesu obrade misli

o Intenzivni i dugotrajni pokušaji bolesnika da se inhibicija smanje ne dovode do uspjeha

o Osoba sa strane ne uviđa promjenu u obilježjima mišljenja bolesnikao Najčešće simptom SH

- Usporeni misaoni tok → sporo odvijanje misaonog tokao Stalno kašnjenje u izražavanju mislio Osoba govori sporoo U depresivnim poremećajima i u početku psihoorg. p.

- Okolišno mišljenje → nemogućnost razlikovanja važnog od nevažnog u mišljenju te se bolesnik gubi u nevažnim detaljimao Kad govori teško ga se može slijediti u njegovoj ideji vodiljio Način govora kod kojeg osoba počne govoriti s puno detalja, na dugačko i široko o U poremećajima ličnosti, hipomaniji, opsesivnim stanjima, psihoorg. smetnjama s

oštećenim aprstraktnim načinom mišljenja- Ljepljivo (viskozno) mišljenje → pretjerano vezano uz neku temu

o Ruminiranje – osoba se teško odvaja od te teme i stalno se na nju vraćao Javlja se kou p. ličnosti, epilepsiji, depresiji

62

.

o Ako je izolirano, radi se o predznaku psihijatrijskih ili neuroloških poremećaja- Stereotipno mišljenje → ponavljanje riječi, fraza i rečenica do te mjere da oni gube svoje

značenjeo Perseveracija – eketremni oblik takvog besmislenog ponavljanja

o Stalno ponavljanje riječi koju je bolesnik upravo čuo ili sam izgovorioo U psihoorg. p., uz inkoherentni misaoni duktus

- Ubrzano mišljenje → nenormalno povećana brzina misaonog duktusao Bolesnik misli brže nego što je to činio prijeo U maniji, hipomaniji, različitim intoksikacijamao Često povezan s logorejom i bijegom misli

- Logoreja → brzi misaoni duktrus i poremećaj govorne motorikeo Osoba je govorljiva, priča brzo i ponekad nerazumljivoo Kada se govori više od 150 riječi u minutio U maniji

- Bijeg misli ili ideja → velik broj ideja se javljaju jedna za drugomo Dovodi do labavljenja veza između misli ili do nedostizanja konačnog cilja izlaganjao Mišljenje je stalno prekidano novim asocijacijama

- LOGOREA I USPORENI MISAONI DUCTUS o radi se o govoru kao reflektiranju misaonog sadržaja! (ne sama brzina govora)o Ukoliko ne postoji nikakva druga psihopatologija (npr. depresija, SH), tada se ne radi o

psihopatološkom fenomenu

- Inkoherentno mišljenje → rascijepano je na dijelove koji sami po sebi još mogu imati neku smisao, ali u cjelini ju nemajuo Misli su općenito nerazumljive i narušena je logična i/ili gramatička struktura pa su

rečenice fragmentiraneo Svijest je poremećena (bilo kvantitativno bilo kvalitativno), a podloga tome nije SH

nego neki psihoorg. poremećaj (npr. hipoksija, visoka temperatura, visoki intrakranijalni tlak, hematom i sl.)

- Paralogija → blaži oblik inkoherentnog duktusa kada je sintaksa očuvana- Paragramatizam → najteži oblik rascijepanog mišljenja kada su riječi besmislena mješavina

slogova- Disocirano mišljenje → slijed asocijacija je nelogičan

o Potpuno nepovezano, nema determinirajuće tendencije, tj. misli vodilje (nama, ali bolesnicima ima)

o Javlja se kod SH kad je svijest potpuno očuvana i kod niti jednog drugog poremećaja → PATOGNOMONIČNO, tj. specifično za SH

o Najblaži oblik – bolesnik govori nekoliko rečenica potpuno povezano i logično, a zatim napravi prijelaz na neko drugo područje o kojem opet razumljivo priča

Prijelazi između tema su nelogični i besmislenio Srednji oblik (shizofrena paralogija) – izgovara jednu rečenicu, pa drugu koja već

nema veze s prvom Struktura rečenice je očuvana

o Najteži oblik - veze između riječi unutar jedne rečenice ne postoje, a uz to stvaraju i neologizme (nove riječi; ponekad potpuno neizgovorljive)

Ne postoji logična veza između riječio Salata od riječi – krajnji oblik disociranog duktusa

Potpuna zbrka misli i nerazumljivost riječi

o U disociranom duktusu se mogu javiti i sljedeći fenomeni: Kontaminacija – spajanje dvijeu ili više nepovezanih dijelova mišljenja

63

.

Kondenzacija - spajanje više različitih i nepovezanih ideja u jednu Supstitucija – zamjena poznatih pojmova neobičnim, ali sličnim Verbigeracija - stalno ponavljanje specifičnih riječi ili fraza

o SHIZOFRENIJA: Neće svaki bolesnik imati disocirani ductus 1/3 bolesnika ima disocirani ductus od samog početka bolesti 1/3 bolesnika ima disocirani ductus na početku bolesti, ali se tek trajanjem

bolesti javi kao dominirajući simptom 1/3 bolesnika NIKAD nema disocirani ductus ako se disocirani ductus javi, jedina dijagnoza je SH (patognomonično)

- Disocijativno mišljenje → javlja se kod neurotskih, tj. somatoformnih poremećajao Kada se osoba izgubi (tzv. disocijativna fuga) ili se ne sjeća (disocijativna amnezija)

→ zbog nekog vanjskog događaja osoba ulazi u to kratkotrajno stanje

- Blok misli → nagli prekid u toku misli bez očita razlogao Bolesnik zastane usred rečenice i ne može više nastaviti izlaganje na tom mjestu ni

nakon podsjećanja iz okolineo Karakteristično za SH

- Neologizam → nova riječ koju bolesnik stvara obično kombinirajući slogove iz drugih riječio U SH, ali i u stanjima senzorne afazije

- Glosolalija → upotreba zvukova koji su nalik na jezik,ali se razlikuju od svih poznatih jezikao U SH, maniji i neurološkim oštećenjima

2) SADRŽAJNI POREMEĆAJI MIŠLJENJA

- Pogrešna tumačenja značenja misaonog sadržaja- Javljaju se neovisno o formalnim poremećajima

- Shizofreni bolesnici (SH) imaju očuvano apstraktno mišljenje, dok je konkretno mišljenje, prije ili kasnije, narušeno.

- Shizofreni bolesnici nakon duljeg trajanja bolesti odustaju od realitetne logike i preuzimaju sumanut način mišljenja

- PRELOGIČNO (primitivno, magično, arhajsko, autistično) mišljenje je oblik mišljenja u uznapredovaloj shizofreniji.

- DEREISTIČKO = derealizacijsko, depersonizacijsko mišljenje → SH imaju osjećaj da se nešto mijenja u svijetu oko njega i na njemu samom

- Precijenjena misao → samostalna misao koja snažno angažira psihički životo Osoba na svoj način tumači neku pojavu ili događajo Jedna se misao izvlači iz konteksta i daje joj se općenito i dominantno značenjeo Obično je vezano za neke profesije (npr. kada ekonomist gravitaciju objašnjava

ekonomskim principima)o Radi se o zabludama koje su dostupne objašnjenju (npr. ako idemo na ispit uvijek

istim putem; međutim to može biti i prisilna misao)o Kod precijenjenih misli osobe nisu svjesne da nešto rade, kada ih okolina upozori,

uspiju se vratiti; kada se radi o prisilnim mislima, kada okolina upozori, osobe se ne uspiju vratiti u normalu

- Prisilna misao → misao koja dolazi neovisno o volji pojedinca, ona ga opsjeda i obuzimao Osoba shvaća da su te misli bezrazložne i nepotrebne, ali im se ne može oduprijetio Ometaju uobičajeni tok drugih misli

Izaziva anksioznost, a može i omesti funkcioniranje osobeo Kada osoba izvrši prisilnu radnju, nije joj lakše, već se ponovno generira prisila

64

.

o Može se raditi o samo jednoj misli, ali io više njih → osoba stalno priča o njimao Prisilne misli su uvijek patologija, a mogu biti vezane za blažu psihopatologiju, ali se

mogu javiti i kod SHo Najblaža psihopatologija - karakteristika ličnosti (npr. osoba dva puta provjeri je li

zaključala vrata pri izlasku iz stana) Osoba je svjesna toga – normalno dok okolina ne zapazi o čemu se radi

o Ako prijeđe granicu (trajno je prisutno), radi se o poremećaju ličnosti Opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti - manji intenzitet, traje dugo

razdoblje te okolina vidi da je to problem o Ako je ekstremno prisutno, toliko da i sama osoba vidi da to nije u redu

O-K poreme ćaj (osoba radi samo tu jednu stvar, npr. pere se) Obično se naglo pojavljuje

o Nekada prisilne misli mogu biti PRODROM (1. simptom) SH→ postoji gradacija; sve spada u psihopatologiju osim osobina ličnosti

- Sumanute misli ili deluzije → zabluda je nastala na bolesnoj osnovi i nedostupna korekcijio Osoba čvrsto vjeruje u sumanutu misao i nikakvim razgovorima i logičnim

objašnjenjima ne može se osobu razuvjeritio Uvijek su znak patološkog doživljavanjao Primarne sumanute misli – javljaju se naglo, potpuno su oblikovane, bez prethodnih

psihopatoloških odstupanjao Sekundarn e – posljedica su drugih psihopatoloških zbivanjao Sintimne - izviru iz primarno promijenjenog afekta

o Depresivne sumanute misli ili manične sumanute ideje veličineo Depresivne sumanutosti: osoba je odgovorna za sve loše što se događa na

svijetu (ratovi, bolesti, nesreće i sl.)o Manične sumanutosti: osoba vjeruje da ima vezu s Templarima, kraljem

Tomislavom, da je visokog podrijetla i sl.o Katatimne → neovisne su o afektu

o Paranoidne sumanutosti: npr. osoba misli da mu netko želi nauditio Persekutorne sumanutosti: npr. osoba misli da ga CIA prati

o Sumanuto raspoloženje → specifičan doživljaj praćen izrazitim strahom, osjećajem tajanstvenosti, slutnjom kako će se nešto strašno dgoditit

o Sumanuto sjećanje → lažno sjećanje pod utjecajem sumanutih mislio Sumanuto opažanje → bolesnik točno opaža određenu situaciju, ali joj daje

neprimjereno sumanuto značenje

- VRSTE SUMANUTIH MISLI

o Ideje odnosa i interpretacije → najčešće sumanutosti U idejama odnosa bolesnik ima dojam da sve što se događa se odnosi na njega Kod interpretativnih sumanosti dolazi do bolesne oterpretacije pojava i zbivanja u

okolini npr. SH misli da je sve oko njega povezano s njim, a to može biti i pozitivno i

negativno → iz negativnih konotativnih ideja odnosa izlaze paranoidne sumanutosti koje imaju opasno značenje

o Ideje veličine → fanatična uvjerenja o vlastitim sposobnostima, moćima i položaju Pojavljuju se samostalno ili su povezane s paranoidnim sumanutostima

o Religiozne sumanutosti → svrstavaju se u ideje veličine Bolesnik iskrivljeno, na sumanuti način obrađuje uobičajena religiozna

uvjerenja ili iznosi nova bizarna vjerovanja

65

.

Mesijanske – u svetoj je misji na Zemlji

66

.

o Pseudofilozofske sumanutosti → podvrsta su ideja veličine Preokupacije filozofskim temam, zdravim stilovima života, načinima rješavanja

osobnih i globalnih problema Bolesnik stvara svoju originalnu „filozofiju“ koju nudi drugima

o Depresivne → ideje propasti, nihilističke, ideje krivice i samooptuživanjao Ideje propasti → misli o tome kako je sve izgubljeno, propaloo Nihilističke ideje → ništa nema smisla, svijet je ništavan, ne postoji, bliži se kraju

Cotardov sindrom – negira se vlastito ili tuđe postojanjeo Ideje krivice → praćene osjećajem krivnje za situacije i događaje u kojima bolesnici

nisu sudjelovalio Ideje samooptuživanja → bolesnici sami sebe optužuju za sve što su ranije učinilio Progonstvene (paranoidne, persekutorne) → misli da ga netko prati, progoni i želi

mu nauditio Nekad mogu započeti s idejama ljubomore (npr. osoba bez razloga vjeruje da je

partner vara), ali nisu sastavni dio njiho Kod alkoholičara (muškaraca) se često javljaju ideje ljubomore.

o Paranoidne sumanutosti su posebno potencijalno opasneo Ako se liječnik suprostavi (pokuša osobu razuvjeriti), osoba odmah postaje

agresivnao Ako liječnik 'povjeruje' osobi, tada ona s vremenom liječnika počinje

percipirati kao 'jednog od njih' i postane agresivna prema njemuo Kod paranoidne sumanutosti osoba je heteroagresivna, i potencijalno i

manifestno; sklona je najtežim oblicima agresije (paranoidna psihoza)o Zato bi trebalo paranoidne slučajeve uvijek hospitalizirati, ako je

mogućeo Parnička deluzija → poseban oblik progonstvenih misli gdje se bolesnik bori za

pravdu jer misli kako mu je nanesena pravna štetao Počinje vjerovati da su se protiv njega urotili odvjetnici i sud

o Sumanute ideje ljubomore → oblik progonstvenih misli u kojima je bolesnik uvjeren kako ga je partner emocionalno izdao ili seksualno prevario Mogu biti usmjerene i na neku drugu blisku osobu, a ne na partnera Ako se javlja zasebno – Othellov sindrom U SH, shizoafektivnim i paranoidnim psihozama te alkoholizmu

o Erotomanija → uvjerenje da je u bolesnika zaljubljena neka osoba, obično poznata i značajnao Češće se pojavljuje kod ženao Pojavljuje se u Sh, ali i kao zaseban p. (de Clerambaultov sindrom)

o Ideje kontrole → vjerovanja kako su bolesnikove misli kontrolirani izvana od nekog drugog

o Misli emitiranja → iskustva da neka misao nije isključivo vlastita, nego se dijeli s drugima

Bolesnik ima osjećaj da njegove misli čuju drugi ljudio Misli ozvučenja → bolesnik svoje misli čuje kao da su izgovorene naglas

Ima osjećaj da netko izgovara njegove mislio Misli oduzimanja → iskustvo da se neka misao oduzima iz bolesnika

Ona se izdvaja iz bolesnikova uma protiv njegove volje Osjećaj „krađe“ misli se kombinira s prekidom toka misli

o Misli nametanja → vjerovanja da druga osoba svoje misli nameće bolesniku On gubi svoje ja, a ima tuđe

67

.

o Folie a deux, folie a trois (inducirana psihoza) → proširivanje sumanutih misli na osobe koje su u bliskom kontaktu s bolesnikom

o Fenomen dvojnika → uvjerenje da je osoba iz okoline zamijenjena dvojnikom

- Sumanutosti se uvijek liječe antipsihoticima (obavezna terapija!); međutim, oni ne djeluju na sve bolesnike.

o Postoji 3 tipa lijekova:1. antidepresivi2. antipsihotici/neuroleptici3. anksiolitici

- Sumanutost je UVIJEK znak psihoze, tj. psihotičnosti! o Psihoza se može javiti bez halucinacija, bez derealizacije, bez depersonalizacije, ali

UVIJEK mora biti prisutna sumanutosto psihoza-sumanutost su jednoznačni, a ne kao odnos SH-disocirani ductus

68

.

POREMEĆAJI PAMĆENJA

- Pamćenje je kognitivna funkcija (uz opažanje, pažnju, inteligenciju i mišljenje).- Složeni proces zadržavanja informacija stečenih iskustvom (sjećanje) ili aktivnim učenjem- Učenje je proces stjecanja novih informacija, znanja, navika, vještina i ponašanja- Sastoji se od pohranjivanja inf. (registracija), zadržavanja zapamćenog materijala (retencija) i

njihova ponovnog pronalaženja (reprodukcija)

Podjela pamćenja po trajanju:1. Neposredno – kratko zadržavanje zamapćenog (1-2 sekunde)2. Kratkotrajno (radno ) – ograničena je kapaciteta i trajanja (nekoliko desetaka sekundi)3. Dugoročno – omogućuje pamćenje tijekom više desetaka godina, a nekih inf i cijeli život

POREMEĆAJI PAMĆENJA- U širem smisli dijele se na poremećaje zapamćivanja, p. zadržavanja pamćenja i p. pamćenja

u užem smislu- P. pamćenja u užem smislu su poremećaji sjećanja, a dijele se na kvantitativne i kvalitativne

1) POREMEĆAJI ZAPAMĆIVANJA:

- Poremećeno je pamćenje svježih informacija i utisaka- Pamćenje starijih informacija i sadržaja je očuvano- Prolazni → vezani za sva stanaj s poremećenom svijesti, za disocijativne fenomene, za

depresivna stanja i stanja s psihoorg. promjenama, za stanja umora i iscrpljenosti, nezainteresiranosti te poremećaja volje i pažnje

- Trajni → pri oštećenjima SŽS-a zbog upalnih procesa, ozljeda, tumora, cerebrovaskularne bolesti, kod amnestičkog sindroma, degenerativnih promjena SŽS-a i demencija

o Mogu se pojaviti kod bolesti ovisnosti, depresivnih i disocijativnih stanja- MS - demijelinizacijska bolest, nema tipične slike, simptomi se stalno javljaju i gube,

mijenjaju lokalitet, tj. organsku skupinu- KORSAKOV - stanje demencije vidljivo kod dugogodišnjeg alkoholizma

Razlika između Korsakovljeva sindroma i Korsakovljeve psihoze:

KORSAKOVLJEVA PSIHOZA KORSAKOVLJEV SINDROM- psihotično - ako nema ništa od tjelesnog propadanja (jetra je u redu, nema oštećenja perifernog živčanog sustava, nema pankreatitis i sl.), jedini vidljivi simptom je demencija

-može i psihotično i nepsihotično -prisutna i demencija i tjelesno propadanje

2) POREMEĆAJI ZADRŽAVANJA PAMĆENJA

- Otežano zadržavanje zapamćenog materijala- U podlozi ovih smetnji su organska oštećenja mozga- Obično je riječ o lezijama medijalnih dijelova temporalnih režnjeva- Ta oštećenja su najčešće uzrokovana dementnim sindromima, tumorima i ozljedama mozga

te poremećajima cerebralne cirkulacije

69

.

3) POREMEĆAJI PAMĆENJA/SJEĆANJA

a) Kvantitativni

- Hipermnezija → pojačana sposobnost sjećanja određenih događaja, informacija, sadržaja vezanih za neko razdoblje

o Javlja se fiziološkio Može biti simptom kada se javlja nakon završetka stanja sužene svijesti u

stresogenim reakcijama, maniji, intoksikacijama, febrilnim stanjima, epileptičnoj auri

o Može biti i individualna osobina koja prati idiot-savante Ljudi s intelektualnim teškoćama koji iznadprosječno funkcioniraju u jednom

intelektualnom području sve pamte jer ne mogu klasificirati informacije po važnosti

- Hipomnezija → slabost sjećanja, tj- smanjena mogućnost prisjećanja za određeno razdobljeo Organski uvjetovana – u psihoorg. sindromima, intelektualnim teškoćama, SH,

depresiji, anksioznim stanjima, ali i u umoru i iscrpljenosti bolestimao Postoji i psihogena hipomnezija

- Amnezija → gubitak sjećanjao Praznina u sjećanju koja se odnosi na određeni sadržaj ili češće na neko razdoblje

Sustavna – ograničena na sadržaj Lokalizirana – vezana za razdoblje

o S obzirom na obuhvatnost sadržaja: Lakunarna (djelomična)

Rupa, tj. praznina oštro ograničena vremenskim odnosima Totalna - npr. kada se osoba probudi iz kome

rijetko kada amnezija bude totalna (znači da ne zna tko je, kako se zove i sl.)

o S obzirom na duljinu trajanja: Tranzitorne (prolazne) Perzistentne (trajne)

o S obzirom na vremenske odnose pojavljivanja amnezije i događaja koji ju je izazvao: Kongradna – prisutna u vrijeme štetnog događaja

Ne sjećanje za razdoblje kada osoba nije bila pri svijesti ili intoksicirana

100% prisutna kod sumračnih, delirantnih i nesvjesnih stanja Retrogradna – vezana za razdoblje prije djelovanja tog događaja

Osoba ne pamti sve ono prije traume (intoksikacija, gubitak svijesti, udarac u glavu)

Prisutna je kod preko 90% bolesnika Obično zahvaća kratko razdoblje - između par sati i par dana

Anterogradna – nakon prestanka djelovanja štetnog događaja Ne sjećanje za sve ono što se dogodilo poslije traume Prisutna je kod 3-4% bolesnika Obično zahvaća kratko razdoblje - od par sati do par dana

o Psihogena – disocijativni fenomen bez organske podlogeo Disnomija – oblik amnezije u kojem postoje teškoće u prisjećanju imenao Točno se zna kad je počela i kad je završila → može biti oštro ograničenao Amnezija je samo simptom, a ne dijagnoza!o Može pratiti depresiju, SH, PTSP, svaki ozbiljniji poremećaj svijesti, disocijativne

amnezije (kod neurotskih dekompenzacija)

70

.

o Uzrokuju je nesvijest, stanje sužene svijesti, ozljeda glave, intoksikacija, stanje praćeno povišenom tjelesnom temperaturom...

b) Kvalitativni

- Oni su ozbiljniji (osim iluzija)- Vezani su uz veću patologiju i traju dulje vrijeme- Ti se poremećaji zovu i paramnezije

- Alomnezija (iluzija) → iskrivljeno sjećanjeo Pojavljuje se samostalno ili prati hipomnezijuo Nalazi se u depresiji, maniji, SHo Pseudoreminiscencija – kada je prisutna u psihički zdravih ljudi

Fiziološka - kada 2 osobe o istoj stvari ili događaju imaju različito sjećanje - Pseudomnezija (halucinacija) → netočno sjećanje

o Sjećanjima nedostaje realni događaj, a osoba ga se „sjeća“o osoba potpuno mijenja sjećanje, tj. izmišljao Uvijek je psihopatološki fenomeno U epilepsiji, SH, intelektualnim teškoćama

- Konfabulacija → vrsta pseudoamnezije u kojoj se najprije pojavljuje praznina u sjećanju (amnezija) koja se ispunjava izmišljenim sadržajima

o Nije isto što i halucinacija jer kod halucinacija ne postoje rupe u sjećanju, a za konfabulaciju su one nužne

o Jedan od prvih znakova Korsakovljeve psihoze/sindroma.- Kriptomnezija → stanje u kojem sjećanja izgledaju kao vlastite misaone tvorevine

o Osoba čuje neku inf., primjedbu, pretpostavku i kasnije ih se sjeća kao da su vlastiteo Osoba usvaja tuđi misaoni sadržaj kao vlastiti nakon nekog vremena

- Ekmnezija → poremećaj dosjećanja vremenskog slijedao Prošlost se doživljava kao sadašnjosto U disocijativnim stanjima, demenciji, pod djelovanjem halucinogena i hipnozi

- Sumanuta sjećanja → falsificirana sjećanja pod utjecajem sumanutih mislio Bolesnik sjećanja iskrivljuje i izmišlja pod utjecajem umanutih misli

- Patološka lažljivost (pseudologija) → poremećaj pamćenja i mišljenja kada osoba govori neistine i vjeruje u njih

o Mitomanija – sklonost pretjeranom opisivanju stvarnih događaja ili izmišljanju događaja pri čemu osobe sebe prikazuju u povoljnije smislu

o U psihotičnim stanjima ili izolirano u Munchausenovu sindromu Bolesnik lažući mijenja i uljepšava vlastitu prošlost, izmišlja simptome

različlitih bolesti sa željom da bude primljen u bolnicuo Bolnička zloupotreba – bolesnik simulira vlastitu ili bolest djeteta

Munchausenov sindrom by proxy – bolesnik laže i izaziva simptome bolesti u djeteta

- U paramnezije se svrstavaju i fenomeni:o Deja vu – osjećaj da su nova osoba, mjesto, situacija prije viđenio Deja vecu – osjećaj da se nepoznata situacija doživljava kao već doživljena

Javljaju se češće od jamais vu i vecuo Deja entendu - iluzija u kojoj se nešto čuje prvi put, a doživljava kao već slušanoo Deja pense – iluzija u kojoj se nova misao doživljava kao poznata misao iz vlastita

iskustvao Jamais vu – neprepoznavanje osobe koja je već viđenao Jamais vecu - situacija koja se prije dogodila se sada doživljava kao nova, tj kao da

se prvi put zbiva.

71

.

o Ovo su normalne pojave, ali može se raditi i o psihopatologiji o Nije psihopatologija ako se javljaju izolirano i ako ne ometa osobu u funkcioniranju o Javljaju se kod neurotskih poremećaja, epileptičnih fenomena, multiple skleroze,

predznak su psihotičnog događanja kog SH

72

.

POREMEĆAJI INTELIGENCIJE

INTELIGENCIJA- Složena mentalna aktivnost koja pripada kogniciji- Sposobnost samostalnog i svrsishodnog rješavanja životnih zadataka uz upotrebu znanja i

iskustva- Skup osobina i predispozicija koje omogućuju uspješno prilagođavanje.

Tipovi i vrste inteligencije- Ima puno podjela- Npr: generalni i specifični faktor; kristalizirana i fluidna inteligencija; lingvistička,

spacijalna, logičko matematička, muzička, tjelesno kinestetička, interpersonalna i intrapersonalna, ekološka, emocionalna…

- O inteligenciji ovisi stupanj obrazovnih i profesionalnih postignuća, ali obrnuto ne vrijedio To da IQ odgovara dobi i obrazovanju je dijagnostički termin koji je čista pogreška

(npr. čovjek može biti nepismen, a da mu je IQ preko 140).

POREMEĆAJI INTELIGENCIJE

1) PROLAZNI POREMEĆAJI INTELIGENCIJE- Vezani uz organske uzroke (upale SŽS-a, ozljede mozga, intoksikacije, nuspojave lijekova),

za psihijatrijske entitete (SH, depresija, manija) te za stanja koja određuju nagonska uzbuđenja i snažni afekti

2) TRAJNI POREMEĆAJI INTELIGENCIJE

- Urođeni – to su oligofrenije (intelektualne teškoće) - Kasnije nastali – demencije

a) Intelektualne teškoće ili oligofrenije - Oblici mentalne zaostalosti, duševna zaostalost, mentalna retardacija, intelektualna

defektnost- Stanje smanjenih intelektualnih sposobnosti u toj mjeri da utječe na socijalno, školsko, radno

i svako drugo funkcioniranje- Osim kognitivnih oštećenja javljaju se i smetnje u adaptivnom ponašanju, a sve se to događa

prije 18. godine života- Urođeni → genetski, upalni, traumatski, porođajni

o Genske anomalije su najčešći poznati uzroci ITo Downov sindrom, sindrom fragilnog X, Retrov sindrom...

- Rano stečeni → upale, traume, intoksikacije, metabolički poremećajio Do 4.-5. Godine

- Osobe s lakim IT (IQ 50-70) → mogu završiti posebne školske programe i uključiti se u određene radne aktivnosti

o Debili - mogu samostalno skrbiti o sebi, priučiti se nekom poslu, postoje škole/edukacije za njih

- Osobe s umjerenim (IQ 35-50) i teškim IT (IQ 20-35) o Imbecili - ne mogu samostalno funkcionirati, traže trajnu briguo Ne mogu se školovati

- Osobe s dubokim stupnjem IT (IQ < 20) o Ne nauče govoriti, samostalno jesti i štititi se od opasnostio Potrebna stalna pomoć i nadzor drugih osoba

73

.

o Idioti - imaju skraćeni životni vijek, imaju i niz drugih anomalija (srčane anomalije, neplodni su, psihomotorno agitirani - opasni su za okolinu i za sebe)

b) Demencija ili kronični moždani sindrom

- Kasnije stečeni oblik intelektualnog deficita- Progresivna i ireverzibilna bolest s degenerativnim promjenama SŽS-a.- Dolazi do nepovratnog pada intelektualnih sposobnosti, a od poremećaja pamćenja najčešći

su amnezija, pseudoamnezija, konfabulacija, ekmnezija - Dijele se na vaskularne demencije, demencije tipa Alzheimerova tipa te demencije kod

drugih neurodegenerativnih procesa- Podjela s obzirom na lokalizaciju oštećenja

o Kortikalne – Alzheimerovao Supkortikalne – Parkinsonova, Huntingtonova, Wilsonovao Mješovite forme s kortikalno – supkortikalnim oštećenjima – vaskularna demencija

- Prisutni i specifični simptomi ovisno o lokalizaciji oštećenja SŽS-ao Afazija – potpuni gubitak sposobnosti govora

Motorna, senzorna, senzomotorna i nominalnao Disfazija – djelomični gubitak sposobnosti govorao Agnozija – nesposobnost prepoznavanja i shvaćanja vidnih, slušnih, taktilnih i

drugih podražaja koji su bili prije poznati Vidna – osoba gleda u predmet, ali ne može reći o čemu je riječ sve dok ga ne

dodirne Slušna – osoba po glasu ne može prepoznati njoj poznatu osobu sve dok je ne

vidi Taktilna – bolesnik ne gledajći dodiruje predmet i ne zna što je Asimbolija – potpuna agnozija u kojoj osoba ne prepoznaje vidne, slušne ni

taktilne sadržajeo Anozognozija – negiranje, tj neprepoznavanje postojanja tjelesnog oštećenja

Antonov sindrom – bolesnik nije svjestan svoje sljepoće Prosopagnozija – nemogućnost prepoznavanja lica osobe koja je poznaje Somatopagnozija – negiranje postojanja vlastitog tijela

Bolesnik ne prepoznaje dio tijela kao svojo Agrafija – gubitak sposobnosti pisanjao Disgrafija – smanjena sposobnost pisanjao Akalkulija – gubitak sposobnosti računanjao Diskalkulija – smanjena sposobnost računjanjao Aleksija – nesposobnost čitanjao Disleksija – teškoća čitanjao Apraksija – gubitak sposobnosti izvođenja voljnih pokreta

Motorna – nesposobnost obavljanja uobičajenih radnji Ideamotorna – poremećaj planiranja pokreta i njihova izvođenja pravilnim

redoslijedom Ideomotorna – teškoće u izvođenju složenih voljnih motoričkih radnji, zbog

problema u odabiru i prostornoj orijentaciji pojedinačnih pokreta

- Alzheimerova demencija:o Faktori rizika : Ženski spol, srodstvo s oboljelim od ove demencije, povreda glaveo Obično nakon 60. godine; uvodni period može trajati i do 10-tak godinao Brzi i spori oblik bolestio Mislilo se da je poremećaj acetilkolina

74

.

Ali primjena inhibitora kolinesteraze je neučinkovita - eventualno može usporiti te procese i to samo u početku bolesti i ako se ne radi o brzim oblicima bolesti

75

.

o Terapij a - simptomatska ciljanje psihofarmaka na simptom: ako je alzheimer pacijent anksiozan daje

mu se anksiolitik, a ako je depresivan antidepresiv ne djelujemo etiološki jer lijek ne postoji Inhibitori kolinesteraze i MAO, vitamin E

- Vaskularna demencija- Faktori rizi ka: muški spol, pušenje, hipertenzija, nekretanje, debljina → stil života - Obično između 60. i 70. godine- Nastaje zbog vaskularne bolesti SŽS-a (infarkt mozga, CVI-cerebrovaskularni insult (npr.

napuknuće žile, natopljeno krvlju, tz. Vlažni CVI)→prekid dotoka kisika)- Terapij a – simptomatska

o liječenje hipertenzije i hiperlipidemije

c) Pseudodemencija

- stanje slično demenciji, ali bez organske podloge- vidi se u depresiji te u disocijativnim i reaktivnim stanjima- Ganserov sindrom – pseudodementno stanje koje se javlja u zatvorenika

o Bolesnik se ponaša kao da je intelektualno trajno oštećen

76

.

POREMEĆAJI PAŽNJE

PAŽNJA- sposobnost svjesnog i željenog usmjeravanja (tenacitet) mentalne energije na jednu aktivnost

i mogućnost preusmjeravanja (vigilnost) na drugu- Tenacitet (usredotočenost) → usmjerenost pažnje na jedan objekt, sugovornika, aktivnost- Vigilnost (preusmjeravanje) → sposobnost premještanja pažnje na drugu temu, sugovornika,

aktivnost- Vigilancija (pozornost) → visoki stupanj trajnije usmjerenosti osobe prema nekom izvoru

očekivanog signala ili podražaja- Aspekti pažnje:

o Selektivnost – selektivno usmjeravanje pažnje na sadržaje ili podražaje koji imaju određeno značenje za neku osobu

o Spontana ili nenamjerna – pažnja potaknuta vanjskim podražajimao Aktivna ili namjerna – rezultat voljnog i namjernog usmjeravanjao Habitualna – određena trajnijom usmjerenošću prema određenim podražajima

o Distribucija – istodobna usmjerenost pažnje prema različitim sadržajimao Fluktuacija – periodičke promjene vigilnosti i tenaciteta što se očituje u promijeni

opažanja nekog podražajao Opseg – broj odvojenih podražajnih elemenata koji se može zamijetiti tijekom

kratkog vremenao Fokus – dio nekog kompleksnog opažajnog doživljaja ili onaj dio vanjske situacije ili

naših unutarnjih doživaljavanja na koji smo posebno usmjereni ili koncentrirani

POREMEĆAJI PAŽNJE

- Hipotenacitet → smanjena sposobnost usmjeravanja oažnje na određeni predmet, aktivnosto U hipomanij, maniji, anksioznosti, organskim promjenama SŽS-a

- Hipertenacitet → pretjerana usmjerenost pažnje na određenu aktivnosto Depresija, shizofrenija, anksiozni poremećajio Uz hipertenacitet, kod depresije i SH imamo i poremećaj mišljenja formalnog tipa

(ljepljivi ili disocirani misaoni ductus)- Hipovigilnost → nemogućnost brze promjene cilja pažnje

o Osoba sporo prelazi s jednog sugovornika na drugi, s jedne aktivnosti na druguo Kod depresije i psihoorg. stanja

- Hipervigilnost → brza izmjena pažnjeo Bolesnik prebrzo mijenja teme, sugovornike, djelovanjao Manija, anksioznost, intoksikacija

- Rasijanost (aproseksija) → može se očitovati kao pojačani tenacitet uz oslabljenu vigilnost ili kao pojačanu vigilnost uz smanjen tenacitet

- U jednom čovjeku je najčešće kombinacija hipotenacitet-hipervigilitet ili hipertenacitet-hipovigilitet.

- Kombinacija hipertenacitet-hipervigilitet NE MOŽE biti prisutna istovremeno u jednoj osobi jer jedno isključuje drugo.

- Kombinacija hipotenacitet-hipovigilitet može, ali se javlja vrlo rijetko i to kod teških depresivnih pacijenata (teške endogene psihoze).

77

.

POREMEĆAJI OPAŽANJA

OPAŽANJE- Odnosi se na percepciju, a ne na pažnju- Proces pretvaranja fizičkih podražaja u psihološku informaciju- To nije samo doživljaj osjeta, već i doživljaj stvarnosti uopće

POREMEĆAJI OPAŽANJA

- Uzrokovani oštećenjem osjetnih organa, živčanih putova i središta za obradu osjetnih inf.o Oštećenja su posljedica različitih neuroloških zbivanja, a klinički se očituju kao

agnozija- Postoje p. opažanja pridruženi psihijatrijskim poremećajima

o oni su vezani uz smetnje svijesti, pažnje, afektivna i reaktivna stanja, psihoze, ITo dijele se na kvantitativne i kvalitativne

1) Kvantitativni

- Povećana je, smanjena ili odsutna osjetljivost određenog osjetnog područjao Promjene su psihološki uzrokovane

- Hiperestezija → psihološki povećana osjetljivost na neki podražajo U disocijativnim stanjima, SH, depresiji, epilepsijio Hiperalgezija – povećana osjetljivost na bol

- Hipoestezija → psihološki smanjena osjetljivost na određeni podražajo U podlozi nisu neurološki ili psihijatrijski razlozi, već neki organitet (npr. upala uha)o Dolazi u stanjima intenzivnog afekta, uzbuđenja i strahao Hipalgezija – smanjena osjetljivost na osjet boli

- Anestezija → potpuna neosjetljivost na podražajo Kod disocijativnih stanja, depresije, SH, stupora, organskih oštećenja mozga s p.

svijestio Analgezija – potpuna neosjetljivost na bol

2) Kvalitativni

- Djelomično su osnovi neurološki razlozi (npr. agnozija), a djelomično psihijatrijski razlozi (npr. iluzije i halucinacije)

- Iluzije → kriva prepoznavanjao Obmane osjetila u kojima podražaj postoji, ali se doživljava na pogrešan načino Fiziološke – u zdravih ljudi kada su umorni, nezainteresirani, uplašeni (tipfeleri)

Ako se događaju rijetko, samostalno i ne ometaju funkcioniranje osobe Ako se iluzija javlja izolirano, gotovo sigurno je da nije psihopatološka

o Patološke – kada remete ponašanje i funkcioniranje osobeo Javljaju se i u različitim psihijatrijskim entitetima

Stanja sužene svijesti, depresija, SH, psihoorg. poremećajio Pareidolija – stanje realnih podražaja koji se iskrivljeno doživljavaju

U njemu razni ljudi „vide“ različite stvari (oblici oblaka)o Dizosmija – ulizija vezana uz osjet mirisa

Krivo prepoznavanje mirisa kada se obični mirisi doživljavaju kao neugodni Kod bolesti gornjeg dišnog sustava, u nekim neurološkim p. i depresiji

78

.

PATOLOŠKA ILUZIJA FIZIOLOŠKE ILUZIJE

1. kada su učestale; 2. kada je generalno funkcioniranje osobe promijenjeno ili poremećeno3.kada postoje i neki drugi poremećaji opažanja ili neka druga ozbiljnija psihopatologija (tj. iluzija se ne javlja izolirano)→ovaj uvjet je najvažniji; 4. sam bolesnik nije kritičan prema iluzijama (ovaj uvjet nije ključan)

1. one iluzije koje ovise o broju i kvaliteti receptora (najbolji primjer su taktilna osjetilna tjelešca-najviše ih je na jagodicama na prstima, isti podražaj na leđima i prstu-postoji razlika)2. ljudi koji su više vizualni ili slušni tip-više reagiraju na taj tip podražaja, a nije hiperestezija3. fiziološke iluzije se javljaju i uslijed hipoksije ili umora (npr. neprospavana noć)

- Halucinacije → uvijek su patološki doživljaj

o Varke ili obmane osjetila gdje podražaja nema, a bolesnik se ponaša kao da podražaj postoji

o Imaju jasnoću i osjećaj konkretnostio Pojavljuju se pri očuvanoj (SH, manija, depresija) i pri poremećenoj svijesti (delirij,

sumraćno stanje)o Mogu biti osnovne i složeneo Refleksne – podražaj jednog osjetnog područja izaziva doživljaj drugog područja

Nazivaju se i sinestezijamao Funkcionalne – dok je proces opažanja održan

Prestaju kada bolesnik spriječi opažanje (npr. začepi uši)o Negativne – podražaj postoji, a osoba ga ne percipira, tj ponaša se kao da ga nemao Slušne – najčešće halucinacije

Jednostavne (akoazmi) – halucinacije tona, zvuka, šuma, pucketanja Složene (fonemi) – halucinacije glasa, glazbe, buke Pacijenti koji imaju slušne halucinacije u akutnoj fazi, ne skrivaju ih

(priznaju da ih imaju) Jedino ako su paranoidni prema drugima, tada skrivaju da imaju halucinacije

o Imperativne – naređuju bolesniku da nešto napravi Može biti protivno bolesnikovoj želji, može se sukobljavati s normama, može

biti naredba da učini nešto zloo Teleološke – glasovi koji daju savjete i upozorenjeo Vidne

Jednostavne (fotomi) – u obliku iskre, svjetla, boje Složene (vizije) – pojavljuju se slike predmeta, ljudi, situacija i događaja U SH, stanjima sužene svijesti, prije svega u deliriju i drugim akutnim

moždanim sindromimao Eidetičke – bolesnik svoja sjećanja doživljava kao stvarnosto Ekstrakampine – bolesnik „vidi“ što se događa izvan njegova vidnog poljao Autoskopse - halucinacije sebe samog pri čemu bolesnik ima osjećaj odvojenosti od

vlastita tijelao Mikrohalucinacije – doživljaj malih ljudi, životinja kukaca

Mikropsija – predmeti se doživljavaju kao umanjeni Makropsija – doživljaj da su predmeti povećani

o Dismegalopsija – predmeti izgledaju promijenjenog oblika ili veličine Sindom Alise u zemlji čudesa – dismegalopsija promijenjene veličine

predmeta i/ili dijelova vlastita tijela

79

.

o Poropsija – iluzija u kojoj je čini da se predmet udaljuje, tj. ne može se odrediti udaljenost od njega pri čemu se njegova veličina doživljava realno

o Okusne – doživljaji nekog okusa U epilepsiji, paranoidnoj psihozi, SH, različitim tjelesnim bolestima

o Njušne ili halucinacije mirisa – doživljaji neugodnog ili ugodnog mirisa Simptom epilepsije, tumora mozga, i u paranoidnim stanjima

o Taktilne ili halucijnacije dodira – doživljaji različitih vrsta dodira: dodirivanje, trnci, svrbež, ubod, bol, pritisak

Kod SH, epilepsije, psihoorg. stanjao Formikacija – podvrsta taktilne halucinacije s osjećajem kako bube i pauci gmižu po

koži i izazivaju trnce Karakteristično za alkoholni delirij

o Cenestetičke – rijetka i zastrašujuća doživljavanja kao da netko dodiruje, premješta, oštećuje bolesnikove unutrašnje organe

Obično u SHo Vestibularne – bolesnik ima osjećaj da se okreće on ili svijet oko njega

U SH i moždanim sindromimao Halucinoza – javljaju se brojna halucinatorna doživljavanja koja straše bolesnika

Alkoholna – stanje u kojem prevladavaju većinom slušne halucinacije, a svijest je očuvana

Treba razlikovati od alkoholnog delirijao Prevladavaju vidne halucinacije, formikacije i

mikrohalucinacije, a svijest je sužena

o Pri postavljanju dijagnoze, psihijatar traga za njima-postavlja bolesniku direktno pitanje

o Pacijenti češće negiraju u subakutnoj (kasnija faza bolesti) ili kroničnoj fazi Tada već shvate da ih drugi stigmatiziraju ili izbjegavaju zbog halucinacija, a

osim što skrivaju postojanje halucinacija, još i retrospektivno ublažavaju ili niječu (tj. da na početku bolesti nisu imali halucinacije ili da su javljale vrlo rijetko)

o Na osnovi halucinacija svrstavamo kliničku sliku psihoze u pozitivnu (produktivnu) ili negativnu sliku

- Pseudohalucinacije → živahne dvodimenzionalne predodžbe koje nastaju pri očuvanoj svijesti, a neovisno o volji osobe

o Nisu patološki fenomen – lažne halucinacijeo Nemaju osjećaj tjelesnosti i realnostio Pojavljuju se pri umoru, jednoličnom radu i zamaranju jednog osjetilao Hipnagogne – javljaju se pred sano Hipnopompne – prije konačnog buđenja

o Obje su psihogeno uvjetovane i povezuju se s događajima koji su osobu emocionalno okupirali

3) Poremećaji opažanja koji se pojavljuju s kognitivnim i tjelesnim oštećenjima

- Agnozija → nesposobnost prepoznavanja i shvaćanja vidnih, slušnih, taktilnih ili drugih sadržaja

o U osnovi neurološki fenomeno Simultagnozija – nemogućnost shvaćanja više od jednog dijela neke vizualne scene

istodobno ili povezivanja tih dijelova u cjellinu Može se javiti samostalno ili u Balintovu sindromu

80

.

o Amuzija – nemogućnost prepoznavanja, tj. stvaranja glazbeo Akinetopsija – nemogućnost opažanja pokreta

- Sumanuta opažanja → opažanja događaja tako da im se pridaje abnormalno značenje koje oni ne posjeduju

o Kombinacija su halucinacije i sumnutosti- Aura → upozoravajuća senzacija koja prethodi epileptičnom ili napadaju migrene- Palinakuzija → fenomen opažanja nekog slušnog podražaja nakon što je on prestao- Palinopsija → trajanje vidnog doživljaja nakon što je podražaj koji ga je uzrokovao prestao- Adiadohokinezija → nemogućnost izvođenja brzih i/ili izmjenjujućih pokreta

o Posljedica poremećaja psihomotorike, ali i opažanjao Uz njega se može javiti i apraksija

4) Poremećaji opažanja koji se pojavljuju u disocijativnim/konverzivnim stanjima

- Ovdje se svrstava disocijacija te mikropsija, depersonalizacija, derealizacija, fuga i histerična anestezija

- Disocijacija → nesvjesni obrambeni mehanizam koji uključuje izdvajanje nekih mentalnih i ponašajnih procesa iz cjelokupnog psihičkog života

o Događa se zbog nemogućnosti da osoba neka traumatska sjećanja uključi u svoje iskustvo te ih pohranjuje „izdvojeno“ od drugih sjećanja

81

.

POREMEĆAJI NAGONA

NAGONI- Nagon je u najširem smislu energija ili sila koja organizam nagoni na neku aktivnost- Prirođena potreba organizma koja se temelji na naslijeđenim automatizmima- Teže zadovoljenju što dovodi do ugode, a nezadovoljenje nagona izaziva zadovoljstvo,

napetost i uznemirenost- Dijele se na:

o Vitalne (primarne) – nagon za samoodržanjem, hranom, vodom, spavanjem, izbjegavanjem boli i održavanjem vrste

Mogu biti kvantitativni (povećani i smanjeni) i kvalitativni o Socijalne (sekundarne, stečene)

1. NAGON ZA SAMOODRŽANJEM - Filogenetski i ontogenetski najstariji- Omogućuje življenje i zadovoljavanje svih drugih nagona i potreba- Pojačani nagon za samoodržavanjem se ne smatra psihijatrijskim entitetom

o Stanje u kojem osoba preživljava ili opstaje u opasnim, teškim i na prvi pogled bezazlenim situacijama

- Smanjenje ovog nagona se očituje u razmišljanjima o samoubojstvu, njaegovim pokušajima i izvršenom samoubojstvu

o Suicidalnost → kod različitih psihijatrijskih entiteta (depr, SH), kod tjelesnih bolesti, ali i u psihički zdravih ljudi koji se nalaze u kriznim situacijama

I kod ljudi koji ne pokazuju nikakve smetnje ili to okolina ne primjećujeo Demonstrativni pokušaj samoubojstva → ne sadržava želju da se osoba ubije nego

da s tim činom skrene pažnju na sebe, neki problem, situaciju Manje psihopatološki utemeljeni jer se obično ne radi o psihijatrijskoj bolesti

2. NAGON ZA HRANJENJEM - Dnevna potreba za hranom za zadovoljenje bazalnog metabolizma je oko 1500 kalorija za

žene i 2300 kalorija za muškarce- Kao mjera uhranjenosti rabi se indeks tjelesne mase (ITM ili BMI)

o Omjer težine i kvadrata visine- Nema stroge definicije postaje li dijeta poremećajem i kada on nastupa

o Vjerojatno onda kada osoba izgubi kontrolu nad dijetom, kada nastaju brza i velika kolebanja u tjelesnoj težini, kada se pojavljuju druga tjelesna oštećenja i/ili psihičke smetnje kao posljedica dijete

- KVANTITATIVNI POREMEĆAJI: - Jedenje manje ili više se javlja kod gotovo svakog psihijatrijskog entiteta (češće je jedenje

manje); međutim, kod anoreksije i bulimije se to javlja izolirano- Anoreksija i bulimija su 2 različita poremećaja (oko toga se slaže većina autora, iako

psihodinamsko gledište naglašava kako se radi o jednom poremećaju a različitim manifestacijama)

- Jedina sličnost između anoreksije i bulimije jest to da im nije poznata etiologijao postoje pokušaji objašnjenja etiologije anoreksije i bulimije poput otpora prema

autoritetu, odrastanju, roditeljima, partneru i sl. To se javlja kod 2/3 oboljelih 1/3 oboljelih dolazi iz normalnih obiteljskih ili partnerskih okruženja

- Danas je sve češći oblik kombinacije anoreksije i bulimije- TERAPIJA - vrlo složena i teška, nekad neučinkovita čak i u bolničkim uvjetima

82

.

- SMRTNOST - anoreksija 5% bolesnika umire; bulimija u promilima (znači tisućinkama)- Anoreksija → smanjenje uzimanja hrane i izbjegavanje neke hrane prije svega zbog želje da

se bude mršavo Pri tome dolazi do pada tjelesne težine i različitih metaboličkih, hormonalnih i

drugih promjenao Obično je simptom nekog drugog poremećajao Kad se javlja kao samostalni poremećaj – anorexia nervosao Javlja se obično između 15. i 25. Godineo U 80-90% slučajeva pogađa ženeo Kad jednom završi anoreksična epizoda, kasnije osoba ima veću vjerojatnost razviti

ponovno anoreksiju ili neki drugi poremećaj- Bulimija → povećanje nagona za hranjenjem

o Promjene u težini te niz metaboličkih promjena i oštećenjao U intelektualnim teškoćama, psihoorganskim poremećajima, atipičnoj depresiji,

maniji, temporalnoj epilepsijio Kao samostalni entitet – bulimia nervosao Omjer oboljelih po spolu je Ž:M=2:1o Prognoza je bolje nego kod anoreksije, poremećaj se može javiti i u kasnijoj dobi

kod žena (oko 40.)

- KVALITATIVNI POREMEĆAJI: - Pika → jedenje nejestivih tvari ili one hrane koja nije primjerena podneblju, godišnjem dobu,

toj osobio Fiziološka pika – javlja se u trudnicao Patološka – u duševnih bolesnika

Jedenje metala i mentalnih predmeta, stakla, škroba, leda, kose ili vune, fecesa (koprofagija), mesa leša (nekrofagija)

Kanibalizam (antropofagija) – ubojstvo nakon kojeg se jedu dijelovi tijela ubijenog

Koprofagija, nekrofagija i antropofagija - uvijek se javljaju uz SH i predstavljaju teške poremećaje

- Vegetarijanstvo → nejedenje mesa i hrane životinjskog podrijetlao Samo vegetarijanstvo ako je izolirano nije psihopatološki poremećajo Ekstremno – psihopatološki p. u kojem je osoba u zastupanju vegetarijanstva

agresivna prema okolini, te kada postoje neki drugi psihički simptomi Osoba može imati i sumanute misli o zdravom načinu života

3. NAGON ZA SPAVANJEM - Spavanje je fiziološka manifestacija u kojoj je motorička aktivnost snižena, a stanje svijesti

promijenjeno pri čemu je opažanje vanjske situacije bitno smanjenoo Osnovno objašnjenje uloge spavanja je u oporavku organizmao Mišljenje o spavnju kao adaptivnom ponašanju

- Ciklus budnost – spavanje – osnovni cirkadijurni ritamo Jezgra SC N usklađuje soavanje i budno stanje s noći i danomo Mijenja se tijekom života – spavanje se skraćuje

- Ortodoksno spavanje (non-REM) o Faze 1 i 2 – faze površnog i plitkog spavanjao Faze 3 i 4 – faze fubokog spavanja

- Paradoksno spavanje je REM faza o Brzi očni pokreti, uz paralizu voljnih mišića i promjenu mišićnog tonusa

83

.

o Ovdje se događa sanjanje

84

.

- Deprivacija plićih faza spavanja (1. i 2. faze) se bolje podnosio Na početku se ne vise značajne posljediceo Poslije se javljaju umor, slabija koncentracija, otežana koordinacija pokreta

- Deprivacija dubokih faza i REM faza spavanja se teže podnosio Već nakon nekoliko dana dolazi do konfuznosti, neorijentiranosti, psihotičnih

fenomena te niza tjelesnih promjena poput povišenja krvnog tlaka, glavobolje, tremora, nistagmusa

- Dugotrajna deprivacija može dovesti do smrtnog ishodao To se vidi u fatalnoj obiteljskoj nesanici – rijetka, autosomno nasljedna prionska

bolest gdje se javlja demencija koja završava smrću

- KVANTITATIVNI POREMEĆAJI ILI DIZSOMNIJE - Insomnija → nesanica koja se može javiti kao smetnja usnivanja i/ili prosnivanja pri čemu je

smanjena kvaliteta spavanjao Javlja se i dnevna pospanosto Jedna od najčešćih simptoma u medicinio Primarne – bez povezanosti s psihičkim/tjelesnim bolestima

Psihofiziološke – uzrokovane su uvjetnim podražajima (npr.emoc. uzbuđenje) Situacijske – traju kratko, a javljaju se prije ili nakon životnih događaja

odnosno stresogenih situacija (kod smjenskog rada i jet laga) Obiteljske – nastaju kao česti poremećaji usnivanja i/ili prosnivanja u nekim

obiteljima Idiopatske – nepoznatog uzroka, a ne mogu se svrstati ni u jednu drugu

skupinu nesanicao Sekundarne – u tjelesnim i psihijatrijskim poremećajima te zbog primjene određenih

lijekova Bolni sindromi, bolesti s oslabljenom cerebralnom cirkulacijom i

metaboličke bolestio Nesanica se javlja praktički kod svih psihijatrijskih bolesti

Depresija, manija, SH, psihoorg sindromi, ovisnosti, p. prilagodbe, anksiozna stanja, OKP

Može biti uzrokovana lijekovima, zlouporabom kofeina, nikotina ili alkoholao Nesanice koje se javljaju s drugim p. spavanja

Apneja u spavanju – prestanak disanja u snu dulji od 10 sekundi može biti sentralnog, opsrtuktivnog ili mješovitog tipa opstruktivni je najčešći i obično se javlja kod muškaraca, pretilih, sa

zahvaćenim anatomskim strukturama koje zatvaraju dišni put ovo stanje prati i hrkanje

Sindrom nemirnih nogu – pojava malih pokreta nogu koji se javljaju portiv bolesnikove želje

Potreba se pojačava navešer što ometa usnivanje Hipersomnija – pretjerana dnevna pospanost

Osoba spava dugo i ako je probudimo reći će da je umorna i da želi spavati i dalje

Može biti situacijska, vezana za tjelesne bolesti, psihijatrijske p., može biti posljedica uzimanja različitih lijekova, obično psihofarmaka te se javlja u stanjima intoksiciranosti

85

.

Primarna – produljenje noćnog sna uz dnevnu pospanosto Ovdje se ne javlja katapleksija

Periodična – pretjerana pospanost se javlja u epizodama koje traju od nekoliko dana do nekoliko tjedana te ih prati povećan apetit i povišen spolni nagon

Hipersomnija u užem smislu o Npr. osoba uobičajeno spava 6-8h i u jednom trenutku počinje

spavati više od 10h Nije poremećaj ako netko ima bioritam spavanja duljeg od 10h

Narkolepsija – (neurološka) bolest koju obilježava povećana potreba za spavanjem u obliku napadaja spavanja

Pospanost nastupa tijekom monotonih radnji, ali i za vrijeme složenih Karakteristična četiri simptoma: napadaji spavanja, katapleksija

(trenutačna slabost mišićnog tonusa), paraliza spavanja (osjećaj potpune oduzetosti tijekom noćnih buđenja) i hipnagogne halucinacije

o Nesanice u užem smislu 3-4% nesanica Radi se o nesanici ako osobi treba dulje od 45 minuta da zaspi, ako se budi

više od 4 puta tijekom jedne noći, ako je duljina spavanja kraća od 4 sata i ako se sve to ponavlja barem 4 puta na tjedan i ukupno traje dulje od mjesec dana

o TERAPIJA: Jedino nesanice u užem smislu liječe lijekovima za spavanje (hipnotici) Nesanica koja za podlogu ima somatske bolesti treba liječiti lijekom za tu

somatsku bolest (tj. liječi se somatska bolest, a ne nesanica) Nesanica čija je podloga psihijatrijska treba liječiti odgovarajućim

psihofarmakom (za onaj poremećaj koji je u podlozi) Situacijske nesanice, npr. zbog jet laga, se liječe melatoninom

- Rebound fenomen - javlja se kod svake vrste deprivacijeo Ukoliko osoba neko vrijeme ne spava (npr. ispitni rokovi) i nakon toga produlji

vrijeme spavanja radi se o rebound fenomenu koji je normalan, a ne poremećaj

- KVALITATIVNI POREMEĆAJI ILI PARASOMNIJE - Hodanje u spavanju → kratkotrajno djelomično buđenje s automatizmom motorike kao u

budnom stanjuo Svijest je pomućena, a osoba poslije pokazuje amneziju za ovo razdobljeo Katkad se javlja nakon umora, neprospavane noći i češće u nekim obiteljimao Osim kao zaseban poremećaj, može se javiti kao ssimptom epilepsije i fuge

- Noćni strah → naglo buđenje praćeno jakim strahomo Obično u prvoj polovini spavanja, iz dubokih non-REM fazao Prisutni su vegetativni znakovi (lupanje srca, ubrzano disanje, drhtanje), a mogu se

javiti i krik, vrištanje, plač, osoba ustane i ushoda seo Svijest na početku nije potpuno bistra, ali vrlo brzo to postaneo Obično je prisutna amnezija za ovo razdoblje – osoba se ujutro nejasno sjeća ili se ne

sjeća ove epizodeo Javlja se samostalno ili u p. prilagodbe, reaktivnim stanjima, p. raspoloženja

- Noćna mora → buđenje u drugoj polovini spavanja, vezano uz REM fazuo Osoba uz intenzivan strah ima neugodne sadržaje snao Vegetativni simptomi su rjeđio Može biti samostalni entitet, a javlja se i u depresiji, p. prilagodbe, p. ličnosti, SH

86

.

- Noćno mokrenje ili enureza→ nastaje u vrijeme dubokih faza spavanjao Idiopatsku treba razlikovati od simptomatske kada je mokrenje posljedica nekog

organskog zbivanjao Idiopatska može biti:

Primarna – kada dijete ne stekne kontrolu mokrenja (u dobi 2-4 godine) Sekundarna – kada osoba, nakon što stekne kontrolu noćnog mokrenja, ju

privremeno gubi- Bruksizam → škripanje zubima u spavanju- Paraliza spavanja → iznenadna nesposobnost pomicanja nakon usnivanja ili buđenja- Govorenje u snu, kimanje glavom u snu, kronična paroksizmalna glavobolja, sindrom

gutanja, povrata želučanog sadržaja i kardiološki simptomi povezani sa spavanjem

4. SPOLNI NAGON- Ostvaruje se kroz četiri faze:

o Želja → obilježavaju ju seksualne fantazije i sama želja za seksualnim kontaktomo Uzbuđenje → subjektivni osjećaj seksualnog zadovoljstva, koji prate promjene na

spolnim organimao Orgazam → vrhunac spolnog zadovoljstvao Smirenje → opće opuštanje,popuštanje mišićne napetosti i osjećaj općeg blagostanja

- U prve tri faze javljaju se kvantitativni poremećaji spolnog nagona (specifične spolne disfunkcije)

- U četvrtoj fazi se ne pojavljuju karakteristični poremećaji spolnog nagonao Ovdje, ali i u ostalim fazama se mogu pojaviti bolni sindromi (dispareunija,

vaginizam)

- KVANTITATIVNI POREMEĆAJI - Povećanje spolnog nagona → kada je izolirani fenomen (najrjeđe), to je oblik

kompulzivnog obavljanja spolne aktivnostio Nimfomanija – seksualna ovisnost u ženao Satirijaza – seksualna ovisnost u muškaracao Javlja se i u maniji, kroničnim psihoorg. p., pod utjecajem različitih psihostimulansao Terapija je psihoterapija

- Smanjenje spolnog nagona → javlja se u SH, depresiji, p. ličnosti ili kao samostalni entiteto Frigidnost - kod žena

U užem smislu – nemogućnost doživljavanja orgazma u ženao Impotencija - kod muškaraca

U užem smislu – obuhvaća smetnje u postizanju i održanju erekcijeo Javlja se u različitim oblicima – od p. želje za spolnim činom i averzije prema

spolnom odnosu, preko p. spolnog uzbuđenja i genitalnog odgovora u samom koitusu, do p. doživljavanja orgazma, doživljavanja boli pri spolnom odnosu i vaginizma

- Poremećaj spolne želje → prisutan kada je ta želja smanjena ili odsutnao Riječ je o trajnom ili povremenom smanjenju ili izostanku seksualnih fantazija i želje

za seksualnom aktivnošćuo Može se javiti samostalno (spolna disfunkcija), a kao i posljedica kroničnog stresa,

anksioznosti ili depresivnosti- Averzija prema spolnom činu → izbjegavanje spolnog kontakta

o Osoba izbjegava genitalni kontakt sa spolnim partneromo Obično partneri emocioonalno uredno funkcioniraju, ali u jednog od njih

približavanje spolnom odnosu izaziva uznemirenost i strah do te mjere da se odnos izbjegava ili osoba ulazi u spolni čin, ali nedostaje spolni užitak

87

.

- Poremećaj spolnog uzbuđenja → nazivaju se i p. spolnog odgovorao P. spolnog uzbuđenja u žena – smetnje lubrikacije

Nemogućnost da se primjereno spolno uzbuđenje postigne ili održi do kraja spolne aktivnosti

Javljaju se kao spolna disfunkcija ili su vezane za psihičke smetnje (anksioznost, strah, depresivnost, krivnja)

Mogu biti povezane s hormonalnim oscilacijama te s nuspojavama lijekovao P. spolnog uzbuđenja u muškaraca – smetnje erekcije

Nemogućnost da se postigne ili održi erekcija za obavljanje spolnog čina Može bit trajno, stečeno ili situacijsko stanje Samostalni poremećaj ili prati tjelesne bolesti ili psihijatrijske entitete Uzroci su psihološki, organski ili mješoviti

Te smetnje se javljaju i kao nuspojava niza lijekova- Poremećaji doživljavanja orgazma u žena ili anorgazmija → inhibirani orgazam,

frigidnost u užem smislu, označuje povremeni ili stalni izostanak (ili kašnjenje) orgazma, a nakon normalnog spolnog uzbuđenja, u koitusu ili masturbaciji

o Mogu biti trajne, stečene ili situacijskeo Uzroci mogu biti organski, ali i različiti psihološki čimbenici (pshijatrijski p.,

anksiozni osjećaji i osjećaji krivnje, strah od trudnoće ili gubitka kontrole)- Poremećaji doživljavanja orgazma u muškaraca → inhibirani orgazam, zakašnjela

ejakulacija i izostala ejakulacijao Stalni ili povremeni izostanak orgazma nakon primjerena spolnog uzbuđenjao Mogu biti trajni, stečeni ili situacijskio Uzroci su organski i psihičkio Javljaju se i u psihijatrijskim entitetima (depresija, SH, OKP, ADHD p. odrasle dobi)

- Prijevremena ejakulacija → prerana ejakulacija u odnosu na onu željenuo Stanje u kojem se stalno ili povremeno postižu orgazam i ejakulacija prije nego što

bi to muškarac želioo Ejakuliranje koje se događa prije ili odmah nakon penetracijeo Poneka uzrokovana organskim razlozima, a može se javiti i u psihijatrijskim p.

- Dispareunija → genitalna bol prije, za vrijeme ili nakon koitusao Češća u žena i obično se javlja u obliku vulvodinije (bol vanjskih sp. organa)o Može biti pvozeana sa smetnjama lubrikacije i vaginizmomo Bol ometa spolni odnos, a može biti toliko izražena da osoba uzbjegava sp. kontakto Organski je i psihološki uvjetovana

- Vaginizam → grč muskulature dna zdjeliceo Nenamjerni spazam koji onemogućuje koitus ili je on bolan

- KVALITATIVNI POREMEĆAJI - Poremećaji seksualne sklonosti, seksualni poremećaji ili parafilije- Radi se o seksualnim p. ako su ta ponašanja snažna i prevladavajuća i ako osoba samo

njihovim prakticiranjem ostvaruje spolno uzbuđenje i zadovoljstvo- Perverziteti → blaži kvalitativni p. spolnog nagon

o Voajerizam, ekshibicionizam, transvestizam, fetišizam, froterizam - Voajerizam → ponavljano zamišljanje ili promatranje drugih ljudi radi postizanja sp.

uzbuđenjao Voajer najčešće ne ostvaruje seksualni kontakt s promatranom osobomo Masturbacija do orgazma prati čin promatranja ili ga neposredno slijedio Češće se javlja u muškaraca

88

.

- Ekshibicionizam → ponavljano izlaganje vlastita golog tijela obično nepoznatim osobama, a radi postizanja spolnog uzbuđenja

o Orgazam se postiže masturbacijom za vrijeme ili nakon izlaganja- Transvestizam → oblačenje u odjeću suprotnog spola da bi se postiglo spolno zadovoljstvo

o Obično u muškaraca heteroseksualne orijentacije- Fetišizam → upotreba predmeta da bi se ostvarilo sp. zadovoljstvo

o Obično se radi o predmetima kojima fetišist pridaje posebno značenje intimno ih povezujući s ljudskim tijelom

- Froterizam → trljanje penisa o stražnjicu ili neki drugi dio ženskog tijela kako bi se postigao orgazam

o Događa se u prostorima gdje ima mnogo ljudi ili vozilima javnog prijevoza- Perverzije → teži kvalitativni poremećaji spolnog nagona- Spolni sadizam → izazivanje fizičke i/ili psihičke boli spolnom partneru, a u svrhu

postizanja sp. uzbuđenjao Dijagnosticira se ako traje najmanje 6mj i ako postoje jake seksualne fantazije i

aktivnosti kojima se nanosi patnja žrtvio Udaranje, vezivanje, bičevanje, vješanje, silovanjeo Većinom kod muškaracao Osim kao samostalni entitet, mogu ga uzrokovati hormonalne smetnje, a može biti i

simptom psihijatrijskih p. i bolesti (p. ličnosti i SH)- Spolni mazohizam → označuje doživljavanje psihičke i fizičke patnje radi postizanja

spolnog uzbuđenjao Osoba pristaje na vlastito ponižavanje i podčinjavanjeo Prihvaća udaranje, mučenje, vezivanje, čak i situacije u kojoj joj je ugrožen životo Češće kod muškaracao Javlja se kao izolirani fenomen ili u p. ličnosti, SH; depresiji

- Pedofilija → spolna aktivnost muškaraca s djecom pretpubertetske dobi s kojom ti muškarci obično nisu u srodstvu

o Gledanje, dodirivanje, genitalni kontakto Može biti heteroseksualna, homoseks. i biseks.o Podjela na one koji ne mogu spolno općiti s odraslom osobom (funkcioniraju samo s

djecom) i na one koji sp. funkcioniraju sa odraslim osobamao Javlja se u stanju intoksikacije, pri različitim psihijatrijskim p. ili neovisno o njimao NEMA U KNJIZI, PITAO NA USMENOM:

Gerontofilija → sklonost seksualnoj aktivnosti sa osobama starije životne dobi (najčešće mlađe žene sa stariji muškarcima)

- Zoofilija ili sodomija→ zadovoljenje spolne želje u sp. općenju sa životinjamao U širem smislu označuje analni odnos, a u još širem spolnu nastranost, izopačenost,

parafiliju- Nekrofilija → zadovoljenje spolnog nagona s mrtvim tijelom- Akrotomofilija → seksualni je interes usmjeren prema partneru kojem nedostaje jedan ili

više udova- Koprofilija → zadovoljenje spolne želje pri defeciranju na partnera ili kada partner to čini

osobi s ovim poremećajemo Koprofagija – jedenje fecesao Klizmafilija – upotreba klizme kao dijela seksualne stimulacije

- Urofilija → postizanje spolnog uzbuđenja i zadovoljstva uriniranjem (na partnera ili kada to ovaj čini)

o Kod oba spola

89

.

o Može biti povezana s masturbacijom u kojoj se različiti predmeti guraju u otvor mokraćne cijevi

- Skatologija → sklonost opscenom i lascivnom izražavanju, opisu spolnog čina, upotrebi prostih i vulgarnih riječi, upotrebi zvukova koji podsjećaju na sp. aktivnost, a sve radi postizanja sp. uzbuđenja

o Bolesnik se na ovaj način obraća najčešće nepoznatim ljudima

90

.

- Parcijalizam → kada se osoba u svojoj sp. aktivnosti usmjeri samo na jedan dio partnerova tijela

o Obično se naziva i oralizam jer je najčešće radi o oralnom kontaktu s različitim dijelovima tijela

o Obično usmjeren prema ženskom spolovilu, penisu ili anusuo Osoba spolno funkcionira samo na ovaj način

- Triolizam → varijanta seksualne aktivnosti u kojoj troje ljudi redovito spolno funkcionirao Svi partneri su emocionalno i seksulano povezani, a moguće su sve kombinacije

partnera- Infantilizam → stanje u kojem se osoba u spolnom činu ponaša kao dijete ili sebe zamišlja

kao dijete- Hipoksifilija → želja da se spolno uzbuđenje postigne ili pojača doživljavanje orgazma

putem hipoksije (smanjene opskrbe mozga kisikom)o Ostvaruje se upotrebom nekih lijekova, tvari ili gušenjemo Autoerotska asfiksija – osoba se pri masturbaciji na različite načine guši ili smanjuje

udisanje zraka- Višestruki poremećaj seksualne sklonosti → kada jedna osoba pokazuje dvije ili više

parafilija, odvojeno ili istodobnoo Najčešće u kombinaciji fetišizam/transvestizam, ekshibicionizam/voajerizam i

sadizam/mazohizam- Silovanje → u širem smislu poremećaj spolnog nagona

o Označuje nasilni spolni odnos, a u širem smislu je silovanje svaki spolni kontakt nastao nadvladavanjem

o Rjeđe se javlja kao p. spolnog nagona povezan sa sadizmom Tada silovatelj žrtvu prisiljava na sp. odnos radi postizanja ili pojačanja

spolne želje i uzbuđenostio Češće je čin agresije u kojem silovatelj ne doživljava pojačano sp. uzbuđenje

Silovanje je kazna, osveta, pokazivanje moći Pri ovakvom silovanju, silovatelj najčešće ima neki p. ličnosti

- Incest → spolni odnos bliskih srodnikao Najčešće je između brata i sestre, a zatim između oca i kćerio Ako osoba sp. uzbuđenje postiže ili ga pojačava samo sa svojim srodnikom, tada se

radi o poremećaju spolnog nagona

- POREMEĆAJI SPOLNE ULOGE ILI IDENTITETA - Transseksualnost → snažna i jaka spolna (rodna) identifikacija koja uključuje nelagodu

prema svojem biološkom spolu i želju da se steknu tjelesna obilježja suprotnog bio. spolao Osoba se osjeća zarobljenom u bio. spolu, ne prihvaća ga, želi njegovu promjenu u

suprotni spolo Može se javiti neovisno o nekom psihijatrijskom p. i tada se ne smatra

psihopatološkim odstupanjemo Rijetko se javlja sa SHo Za prihvaćanje u javnosti odgovorni plastični kirurzio Prije je to bila kategorija podvojenog identiteta ili shizofrenijeo Uzrok je u razini testosteronao Može se javiti zbog kromosomske aberacije, ali ovdje se uglavnom radi o urednoj

genetici bez psihičkih poremećaja

91

.

- POREMEĆAJI SEKSUALNE ORIJENTACIJE - Homoseksualnost i biseksualnost su „poremećaji“ spolne orijentacije

o Oblici sp. orijentacije, a ne psihički p.o Spolna orijentacija se odnosi na sp. odgovor prema drugim osobama istog ili drugog

spola Čine ju želja, ponašanje i identitet Želju i ponašanje (izbor) treba odvojiti od seksualnog identiteta (osjećaj sebe

kao spolnog subjekta)- Homoseksualnost → erotska povezanost s partnerom istoga spola, koja obuhvaća maštanje,

želje i aktivnost.o Poremećaj samo ako je egodistona (neprihvaćena)

Tada sp. orijentacije dovodi do raznih teškoća i osoba ju ne može prihvatiti i obično je želi promijeniti

o Postoje latentna homoseksualnost (oko 50% populacije koja prihvaća homoseksualnost) i manifestna homoseksualnost (oni koji jesu homoseksualci)

- Biseksualnost → označuje prisutnost spolne orijentacije prema oba spolao Ni ova sp. orijentacija se ne smatra psihijatrijskim poremećajem, osim u slučaju

egodistone biseksualnosti- Terapija: psihodinamska, ali dugo traje i daje slabe rezultate (lakše je preorijentirati

biseksualca nego homoseksualca)-

92

.

SHIZOFRENIJA I DRUGI SUMANUTI POREMEĆAJI

- Ovu skupinu čine psihoze, tj. psihotični poremećaji kojima je zajedničko obilježje pojava psihotičnih simptoma

o Pozitivni simptomi: sumanute misli, halucinacije, smetnje doživljavanja vlastite ličnosti (depersonalizacija i derealizacija) te poz. simptomi dezorganiziranog mišljenja (disocirani misaoni duktus, verbigeracije, blok misli)

o Negativni: alogija, p. afektivnosti, autizam, anhedonija i avolicija- Ove osobe žive u „svojoj“ stvarnosti, izmijenjenoj i drugačijoj od okolnog realiteta

SHIZOFRENIJA- Postoji ideoafektivna disocijacija → stanje u kojem su misli i osjećaji često neusklađeni

o Oni nisu sukladni ni s vanjskim svijetom – zato su oni u nekom svojem svijetu Taj svijet je izvan uobičajene stvarnosti, ali je za bolesnika stvaran

o Osnovna značajka SH – bolesnik „ne testira realitet“ (živi u svijetu koji je drugačiji od okolinskog)

Ovo nije patognomonično (strogo specifično) za SH Odnosi se općenito na psihoze Znak je psihotičnog funkcioniranja

- Unatoč sumanuto-halucinatornim produkcijama bolesnik može zadržati značajne oblike svakodnevnog funkcioniranja

a) Zablude vezane za SH

1. To je jedna bolest → nije jedna bolest već skupina različitih poremećaja koji imaju neka zajednička obilježja (glavno je psihotičnost)

o Njezini su simptomi mnogobrojni, no nema svaki SH bolesnik sve simptome te bolesti te se praktički sve moguće promijenjene psihičke funkcije mogu javiti u SH

Ne postoje dvije iste SHo Najznačajniji simptomi: poremećeno mišljenje (i govor), sumanutosti, poremećena

afektivnost, promjene u ponašanju i međuljudskim odnosima, p. pažnje i opažanja, volje i psihomotorike

2. Riječ je o podvojenoj ličnosti → podvojena ličnost je iznimno rijedak poremećaj koji se prije svega javlja u disocijativnim stanjima, a ne u SH3. Kronična (doživotna) i najteža duševna bolest → najčešće je kroničnog tijeka, a težina bolesti određuje prognostički ishod koji ovisi o simptomima bolesti i nizu različitih čimbenika vezanih uz bolesnika i njegovu obitelj

o Dio bolesnika ima lošu prognozu – SH tada ima kroničan tijek i to su najteži oblicio Ima i akutnih shizofrenih psihoza kod ljudi s dobrom prognozom jer nemaju

svakodnevni kronicitet o Neki anksiozni poremećaji ili OKP mogu biti teži za okolinu

4. Za njezin nastanak odgovorna je okolina i sam bolesnik → bolesnik nije odgovoran niti kriv zato što je obolio, a nema ni dokaza da je SH nastala zbog „neadekvatnog“ odgoja

o Okolina može biti suodgovorna kao trigger (ako je obitelj prehladna ili pretopla te u slučaju overprotektivne majke, ali to ne uzrokuje shizofreniju jer bolesnici mogu imati normalne majke)

5. Ne zna se uzrok shizofrenije → SH je multifaktorijalno uzrokovana, tj. riječ je o višestrukim čimbenicima

o Biološki, socijalni i psihološki faktori koji se vežu za nastanak bolesti i oblikovanje kliničke slike

93

. 6. Nema prave terapije (lijeka) → farmakoterapija je najvažnija u liječenju

o Antipsihotici daju najbolje rezultate u tretmanu SHo Postoje lijekovi koji uzrokuju povlačenje ili bitno smanjenje simptoma SH i dovode

do emoc. stabilnosti te kognitivne i socijalne rehabilitacijeo Još se koriste i elektrokonvulzivna terapija, neuroregenerativna, neuromodulatorna i

druge terapije te socioterapijski i psihoterapijski pristup i psihoedukacija7. Shizofreni bolesnik opasan je za sebe i okolinu → suicidalnost i heteroagresivnost se ne pojavljuju u svih SH bolesnika, a kad se pojave obično nisu dugotrajan simptom

o Suicidalna razmišljanja se obično jave izvan faze akutnog pogoršanja bolesti (oni koji su u remisiji i ne žele ponovno javljanje simptoma)

o Opasnost za druge ugl. kod paranoidne SHo Najbolja je prevencija tretman koji uključuje biopsihosocijalni pristup

8. Bolesnik nije svjestan svojih postupaka i nije odgovoran za njih pa mu treba oduzeti poslovnu sposobnost i odrediti staratelja →osoba je svjesna svojih postupaka, ali katkad nije prisebna

o Uklanjanje odgovornosti za brigu o sebi i svojoj bolesti je za SH bolesnika loše i kontraučinkovito

o Cilj liječenja je i rehabilitacijao No neki bolesnici se nisu sposobni brinuti o sebi u svim aspektima života pa im treba

pomoć druge osobe u pravnom i ekonomskom smisluo Ali veliki broj bolesnika ne treba staratelja – prisebni su i mogu odlučivati o sebi i za

sebe

b) Povijest koncepta SH- Morel → 1860.g. opisao bolesnika koji je u mladosti počeo intelektualno propadati, imao je

halucinacije i sumanute mislio Bolest nazvao demencija prekoks

- Hecker → 1871.g. opisao psihozu koju je nazvao hebefrenija- Kahlbaum → 1874.g. opisao psihozu katatonog tipa

o Uvodi pojam katatonia- Fink → 1881.g. opisao kombiniranu formu katatonije i hebefrenije- Kraepelin → 1896.g. stvorio klasifikaciju duševnih poremećaja

o Podijelio ih je na dvije velike skupine Manično- depresivne psihoze Psihoze koje nazina demencija prekoks

Ovu skupinu čine: hebefrenija, katatonija i demencija paranoja Zajednička obilježja su zakočeni misaoni tok, emocionalna tupost i

gubitak energijeo Shizofrene simptome podijelio na floridne i deficitarne

- E. Bleuler → skupini SH pridodao još jednu psihozu – jednostavnu ili SH simplexo Ovdje nema produktivnih simptoma, osoba se povlači, sama je sebi dovoljna,

postupno zakazuje u funkcioniranju i svim emoc./soc. relacijamao Smatrao je kako se ove bolesti ne pojavljuju samo u mladosti te kako ne trebaju

završiti u demenciji, tj. deterioraciji (raspadu ličnosti)o Kod njih nije riječ o intelektualnom propadanju nego o rascjepu misli od osjećajao Za ove psihoze uveo naziv grupa shizofrenijao Uveo koncept „4 a“ simptoma koje mora imati shizofreni bolesnik:

Autizam – povlačenje iz društva, prijateljskih, partnerskih, rodbinskih odnosa

Ambivalencija – dvostrukost emocija

94

.

U jednom trenutku voli i mrzi

95

.

Poremećaj afekta (kratkotrajnog raspoloženja) Dolazi u obliku kvalitativno promijenjenog afekta Bolesnik je emoc. hladan, udaljen, krut

Poremećaj asocijacija – formalni poremećaj mišljenja u kojem bolesnik ima svoj slijed asocijacija koji je neobičan i neshvatljiv okolini

o Kanije uveo još „2a“ simptoma: Poremećaj pažnje Anhormija – odsutnost vitalnih i nagonskih dinamizama

o Po njemu su „a“ simptomi primarni Bez njih se ne mže postaviti dijagnoza SH

o Postoje i akcesorni simptomi Prije svega p. opažanja (halucinacije) i sadržajni p. mišljenja (sumanute

misli)o Opisao i shizoidnu ličnost koja se može razviti u SHo Mišljenje SH bolesnika je nazvao autističkim (njegov sin to nazvao dereističkim)

- Meyer → smatrao da nije riječ o bolesti nego o odgovoru na životne stresne situacijeo Uveo pojam sindrom shizofrene reakcijeo Nije inzistirao na postojanju specif. simptoma, niti na deterioraciji

- Kretschmer → povezao SH s asteničkom konstitucijom- Schneider → podijelio simptome SH u one prvog i drugog reda

o Simptomi I. reda: slušne halucinacije, fenomen oduzimanja ili nametanja misli, nametanje ili kontroliranje volje, cenestetičke halucinacije

Specif. za SH i bez njih se ona ne može dijagnosticiratio Simptomi II. reda: drugi p. opažanja, socijalno povlačenje, smetenost, depresivne i

euforične promjene raspoloženja, anhedoniju, hipobuliju, osjećaj afektivne praznine, tj. socijalnog osiromašenja

- Carpenter → uvodi pojam deficitarnih i nedeficitarnih simptoma SHo Deficitarni su simptomi primarni ili sekundarni (posljedica produktivnih simptoma)

- Strauss → smatra produktivne simptome direktnom posljedicom oštećenja SŽS-a, a deficitarne (negativne) simptome odsutstvom normalnih funkcija

- Crow → SH podijelio na dva sindromao SH sindrom tip I – naglo počinje, ima pozitivne simtpome, dobro reagira na

farmakoterapiju i ima povoljnu prognozuo SH sindrom tip II – počinje postupno, s neg. simptoima, slabije reagira na terapiju,

ima lošiju prognozu- Andreasen – klasificirala SH razmatrajući njihov početak i tijek, prognozu, konstrukt SH

kao proces ili reakcijuo Stvorila koncept pozitivne i negativne SHo Pozitivna SH – ima poz.,tj produktivne simptome (sumanute misli, formalni p.

mišljenja, halucinatorna doživljavanja, fenomeni depersonalizacije i deralizacije)o Negativna – odsutni su produktivni simptomi, a prisutni negativni (deficitarni)

Socijalno ponašanje, p. afekta, andehonija, anhormija, život u svojem, izoliranom svijetu

Forma slična SH simpleks i u prosjeku ima lošiju prognozu od poz. SH- Dvodimenzionalni model SH → pozitivna i negativna- Trodimenzionalni → SH čine psihomotorne promjene, deorganizirano ponašanje i

„distorzija realiteta“ - Četverodimenzionalni → uključuje poz. simptome, neg. simptome, uzbuđenost i

depresivnost- Petodimenzionalni → integrira poz. simptome, neg. simptome, uzbuđenost, afektivne

simptome (depresivnost i/ili anksioznost) i kognitivne smetnje

96

. c) Epidemiologija

- SH je bolest univerzalna u prostoru i vremenu- Postoje geografske razlike u učestalosti SH

o U nekim zemljama je učestalija (Irska, Švedska)o Kod nas je češća u Istri i Primorju

- Učestalija u gradovima nego u seoskim područjimao Oboljeli češće žive u središnjim zonama gradova

Tu su odvojeni od bliskog kontakta s drugima- Češće obolijevaju osobe nižeg SES-a

o Ne zna se je li niži SES uzrok ili posljedica SH- Veća pojvanost u etnički manjinskim skupinama- Životna prevalencija se kreće od 0,5 do 2%, prosječni rizik za obolijevanje je 1%, a

incidencija (broj novooboljelih) 10 do 40 na 100 000 ljudi u jednoj godini- U svijetu oko 24 milijuna SH bolesnika, a u Hrvatskoj oko 19 tisuća- Obično se javlja između 15. i 40. godine života

o Rijetko nastane prije 10. i nakon 50.g.o U više od 50% bolesnika SH se javlja između 15. i 25.g.o U više od 80% između 15. i 35.g.

- Nema spolnih razlika, no neka istraživanja pokazuju češću pojavu SH u muškaracao Češće konzumiranje droga kod M (?)o Rijeđe kod Ž zbog upotrebe kontraceptivnih sredstava koja sadržavaju estrogenn

koji ima dopamin blokirajući učinak (?)o Ranija pojava kod M – najčešće od 15-24.g.o Kod žena – 20.-29.g.o Žene u odnosu na M pokazuju bolje premorbidno funkcioniranje i imaju više

afektivnih i pozitivnih, a manje neg. simptoma- SH bolesnici su češće rođni zimi i u rano proljeće nego u druga doba godine

o Povezuje se s virusnom teorijom o nastanku SH

d) Etiologija- uzrok SH još uvijek nije poznat - bolest uzrokovana multifaktorski

o u njezinu nastanku, razvitku i oblikovanju kliničke slike sudjeluju biološki, psihološki i socijalni čimbenici u složenom međuodnosu

- Genetika SH → naslijeđe kao mogući uzrok ove bolestio Rizik za obolijevanje od SH se povećava s blizinom i brojem srodnika koji imaju SHo Bolesni brat ili sestra – u drugog brata ili sestre je rizik oko 7%o Jedan roditelj – rizik za dijete oko 6%o Bolesni brat ili sestra i jedan roditelj – rizik raste na 17%o Oba roditelja – rizik za dijete je oko 40%o Veća konkordantnost (zajedničko pojavljivanje) u jednojajčanih blizanaca (40-50%)

nego kod dvojajčanih (10-15%)o Istraživanja s usvojenom djecom pokazuju veći utjecaj naslijeđa od okolinskih

čimbenikao Opaženo da među srodnicima SH bolesnika ima više oboljelih ne samo od SH nego i

od p. iz shizofrenog spektra (paranoidni, shizoidni i shizotipni p. ličnosti), graničnih p. ličnosti te neshizofrenih psihoza

o Studije genske povezanosti otkrivaju genske lokuse koji se nasljeđuju kao i SH SH spada u skupinu složenih genski p. – poligenetski prijenos

97

.

- Strukturne i funkcionalne promjene mozgao Smanjenje volumena mozga, proširenje moždanih komora, atrofija korteksao Promjene u limbičkom sustavu i u području bazalnih ganglija

Smanjenje hipokampusa i amigdala o Nađeno smanjenje regionalnog protoka krvi i usporenje metabolizma u

prefrontalnom korteksu Hipofrontalitet – smanjenje funkcija frontalnog režnja

Smanjena dopaminergička aktivnost u tom području Ove promjene se smatraju specif. za SH te se povezuju s neg.

simptomima SHo Promjene temporalnog režnja i limbičkog područja povezane su s poz. simptoima SH

- Neurotransmiteri u SHo Dopaminergička hipoteza → najznačajnija u objašnjenju nastanka SH

Smatra se da je aktivnost dopaminergičkog sustava povećana Veći broj dopaminergičkih receptora i njihova veća osjetljivosti u

mezolimbičkom području Povećana koncentracija homovanilične kiseline (metabolit dopamina) u SŽS-

u i plazmi Povezana s produktivnom simptomatikom SH i boljim odgovorom na

farmakoterapiju Smanjena dopaminergička aktivnost zabilježena u prefrontalnom korteksu se

dovodi u vezu s negativnim simptomimao Serotonin → promjene serotoninergičkog sustava suprotnog su predznaka od

dopamina u istim područjima SŽS-a Smanjenje aktivnosti serotonina u mezolimbičkom sustavu, a povećanje u

prefrontalnom i frontalnom korteksuo Noradrenalin → dulja primjena antipsihotika dovodi do smanjenja aktivnosti

noradrenergičkog sustavao Glutamat → fenciklidin (antagonist glutamata) izaziva psihotilne simptome, slične

onima u akutnoj SHo GABA → smanjena aktivnost GABA-e povezana sa SH

- Virusna teorija → polazi od spoznaje da su SH bolesnici češće rođeni zimi i u rano proljeće nego u druga doba godine

o Pojedinci čije su majke u trudnoći preboljele gripu ili su oni sami preboljeli gripu u dobi do 6mj imaju veću vjerojatnost kasnijeg razvijanja SH

o Objašnjenje se temelji na infekciji retrovirusom čiji se antigen inkorporira u genom zaražene osobe

Njegova promjena dovodi do kasnijeg javljanja SHo Drugo je objašnjenje da virus djeluje posredno

U osoba koje imaju genetsku predispoziciju za razvitak SH smanjene su imunološke obrambene mogućnosti pa će češće nastati virusne infekcije

- Endokrinološka hipoteza → promjene hormonalne funkcije u SH zabilježene su u svim sustavima – najčešće je riječ o hormonima nadbubrežne žlijezde i štitnjače

- Elektrofiziološka istraživanjao EEG pokazao dizritmičnost, paroksizmalna izbijanja, promjenu visine amplitude

Ove promjene se nalaze u 5-80% SH bolesnika

98

.

- Psihoanalitička paradigma → SH tumači regresijom na najraniju fazu psihoseksualnog razvitka, fazu primarnog narcizma

o Riječ je o prvih 6mj života kada se ego još nije odvojio od idao Ta regresija je praćena povlačenjem iz stvarnog u psihotični svijet te predstavlja

obranu od anksioznosti i osjećaja krivice Njome bolesnik izbjegava svijest o neugodnim sadržajima, a sumanute misli

su oblik komunikacije s okolinom- Bihevioralni model → u razvitku SH važnu ulogu imaju učenje i kondicioniranje

o Uključuje poremećene obiteljske odnose, ali i teškoće usmjeravanja pažnje (pažnju im zaokupljaju nevažne stvari)

- Kognitivni model → promijenjeni kogn. procesio Poremećaj konceptualnog mišljenja

uključuje sposobnost planiranja, pretraživanja, apstraktno mišljenje i korištenje povratnih inf u postizanju cilja svrsishodnog ponašanja)

o P. pažnje - nesposobnost povezivanja značajnih događaja i situacija te u stvaranju veza između nebitnih događaja

Pažnju odvraćaju potpuno nevažne stvari i događaji što otežava uspostavljanje i održavanje kontakta s drugima

o P. procesa atribucije – bolesnik je pristran i pridaje nerealna značenja i pretjeranu važnost nekom događaju

Najčešće prisutno u paranoidnim interpretacijama kada bolesnik neg. događaje objašnjava vanjskim uzrocima

o P. shvaćanja mentalnog stanja i nakana drugih – nemogućnost shvaćanja mišljenja drugih

- Socijalne teorije → upućuju na važnost obiteljskih i drugih okolinskih čimbenika te društveni i kulturološki utjecaj na nastanak bolesti

o Koncept shizofrenogene majke – majka svojim osobinama ličnosti, stavom i odgojem utječe na pojavljivanje SH, prije svega u sina (kontrolirajuća je)

o Koncept dvostrukih poruka – označuje da je komunikacija u obitelji dvoznačna Dijete je podvrgnuto proturječnim porukama od voljenih osoba

o Izražavanje emocija – pretjerano iskazivanje emocija je povezano s pogoršanjem kliničke slike SH

Ovo izražavanje emocija se može izraziti kao EE indeks koji se određuje brojem sati kojim se član obitelji emoc. skrbi o bolesniku ili je u bliskom kontaktu s njim

Što veći EE indeks, prije dolazi do pogoršanjao Patogenost bračne zajednice – ako je bračna zajednica narušena, dolazi do

posljedica za dijete pa i moguće pojave SH Dovodi do nemogućnosti da dijete ostvari svoj identitet, da prihvati

seksualnost, da stvori povjerenje u sebe i druge- Životni događaji → zbivanja koja pred pojedinca postavljaju zahtjev za promjenom u

funkcioniranju i ponašanjuo Događaji koji izazivaju emoc. reakcije kod većine ljudi, a obično uključuju opasnost

od značajne promjene zdravlja, soc. statusa, načina života ili najavljuju te promjeneo Percipitirajući životni događaj – ako se pojavio 12mj prije pojave psihičkog p.o Predisponirajući – onaj koji se dogodio ranije u životu, a njegova jačina i obilježja ga

čine važnima za pojedinca u kojem izaziva dugotrajne emoc. reakcijeo Prihvaćaju se kao percipitirajući ili trigger čimbenici u javljanju SH ili kao značajni

etiološki čimbenici u predisponiranih osoba Oko 70% SH bolesnika izvještava o nekom životnom događaju u razdoblju

do godine dana prije pojave bolesti

99

.

- Dijateza-stres model → nadređen drugim modelimao Ujedinjuje različite modele i čimbenikeo Polazi od pretpostavke da neki pojedinci pokazuju osjetljivost na nastanak SH

Ta osjetljivost (dijateza) može biti biološka, psihološka, okolinska ili kombinirana

o Na pojedinca potom djeluju stresni i drugi okolinski događajio U njihovu međuodnosu s predisponiraom osobom javlja se SHo I sami događaji koji pridonose pojavi SH su biološke, psihološke i socijalne naravi

e) Komorbiditet- Pojavljuje se s mnogobrojnim bolestima

o Najčešće su to metaboličke, maligne, upalne i kardiovaskularne bolestio Više od 80% SH bolesnika ima tjelesnu bolest

- Najčešće se javlja s depresijom, ovisnostima (80% njih je ovisno o nikotinu, 30-50% o alkoholu, 15-25% o kanabisu, a 5-10% o kokainu) i p. ličnosti

- Poseban odnos SH i p. ličnosti iz shizofrenog spektra (shizoidni i shizotipni p. ličnosti)o Shizoidni p. često prethodi SH

U njih 30-40% će se javiti SH Oko 50-ć60% SH bolesnika je premorbidno imalo shizoidni p. ličnosti

o Shizotipni p. se rjeđe pojavljuje kao preteča SH, a i umanjeg broja ljudi s ovim p. se kasnije razvije SH, u odnosu na shizoidni p.

No on je više od shizoidnog genetski povezan sa SH Više srodnika sa shizotipnim p. ličnosti ima SH nego srodnici osobe sa

shizoidnim o. ličnosti- U SH se javljaju i specif. odstupanja u nekih osobina ličnosti

o Viši rezultat na dimenziji izbjegavanja štete i niži rezultati na dimenziji samovođenja

f) Klinička slika- Najčešće počinje u adolescenciji- Može započeti naglo, brojnim i ozbiljnim simptomima, ali i postupno, polagano,

povlačenjem iz okoline, bez jasno vidljivih simptoma- Pozitivni simptomi → u dvije skupine

o Pozitivni psihotični simptomi Deluzije – sadržajni p. mišljenja, zablude nastale na bolesnoj osnovi koje

nisu dostupne razuvjeravanju Najčešće ideje odnosa, proganjanja, religiozne sumanutosti,

mesijanske sumanutosti, etotomanske sumanutosti Halucinacije – kvalitativni p. opažanja kod kojih ne postoji podražaj, a

bolesnik se ponaša kao da postoji Mogu biti vezane za bilo koji osjet, a najčešće su slušne, potom vidne

i cenestetičkeo Pozitivni simptomi smetenosti ili dezorganiziranosti

Formalni p. mišljenja – oblici smetenog mišljenja i govora Najčešće je riječ o disociranom mišljenju kada ne postoji uobičajen

slijed asocijacija Svijest je u SH uvijek očuvana

Dezorganizirano ponašanje – može biti vrlo različito Mogu se javiti katalepsija, katatoni stupor, katatoni negativizam,

katatona uzbuđenost, manirizam, stereotipija

100

.

- Negativni simptomio Alogija – siromaštvo govora koje obilježava usporeno mišljenje, oskudnost

produkcije, odgovaranje kratkim odgovorimao Poremećaj afektivnosti – udaljeni, hladni, zaravnjeni afekt

Paratimija – raspoloženje ne odgovara misaonu sadržaju, tj. bolesnik osjeća radost na tužnu vijest

Paramimija – mimika ne odgovara raspoloženju koje prati misaoni sadržaj, tj. bolesnik je tužan, a smije se

o Anhedonija – potpuni gubitak životnih interesa, nemogućnost da se doživi zadovoljstvo

o Avolicija – nemogućnost započinjanja i održavanja cilju usmjerena ponašanja što rezultira gubitkom socijalne aktivnosti i inicijative

o Ovo su primarni neg. simptomi, dok su sekundarni neg. simptomi posljedica poz. simptoma bolesti, odgovora na antipsihotičnu terapiju, izostanka socijalne potpore

- Kognitivni simptomi – dovode do privremene ili trajne ometenosti mentalnih procesao Specif. kogn. deficiti od nižih razina procesiranja inf. (pažnja, percepcija) do najviših

razina i najsloženijih intelektualnih funkcija Nemogućnost zadržavanja pažnje, oslabljena koncentracija, rastresenost te

oštećenje pamćenja, učenja, apstraktnog mišljenja i opće inteligencije- Mogu pokazivati i depresivne i/ili tjeskobne simptome- Suicidalnost i nasilničko ponašanje također mogu pratiti SH- SH mogu pratiti i neki neurološki i očni znakovi te znakovi podraženosti AŽS-a- Oko 17% ih ima simptom polidipsije (pojačano pijenje vode)

g) Podjela shizofrenije

- Paranoidna SH → najčešća SH koju obilježava trajna paranoidna sumanutost ili više njiho Paranoidni sindrom čine ideje odnosa, nepovjerenja, proganjanja koje su neobične,

fantastične, očito sumanute (oteli ga izvanzemaljci, špijuniraju ga i sl.)o U neshizofrenoj psihozi paranoidni sindrom je mnogo bliže stvarnosti (npr. partner

ga vara, djeca nisu njegova, kradu ga i sl.) Ovdje obično nema halucinacija

o U paranoidnoj SH mogu postojati slušne halucinacije i drugi p. opažanjao Ovdje ili ne postoje ili su prisutni u lakšem obliku p. govora, afekta, volje i

psihomot.o Najčešće se javlja u kasnim 20. i ranim 30.g. života

- Hebefrena SH → naziva se i dezorganiziranom SHo Javlja se najranije od svih SH – obično između 15. i 25.g.o Počinje naglo u obliku afektivnih promjena uz sumanute misli i halucinacije koje su

prolazne i fragmentarneo Raspoloženje je neadekvatno, a mišljenje dezorg.o Kasnije dolazi do soc. izolacije i većinom neg. simptoma (bezvoljnost,

nezainteresiranost, udaljeni afekt)o Prognoza je nepovoljna

- Katatona SH → najrjeđi oblik bolesti s izraženim psihomotornim p.o Simptomi idu od stupora, preko hiperkinezije i katatone uzbuđenosti do stereotipije,

manirizma, voštane savitljivosti i negativizmao Mogu se javiti i oneiroidna stanja sa slikovitim halucinacijamao Ovi bolesnici dolaze na liječenje najranije, tj razdoblje do hospitalizacije je najkreće

- Nediferencirana SH → naziva se i atipičnom SH

101

.

o Ima različite simptome koji ne zadovoljavaju kriterije ni za jedan drugi oblik SH ili ima obilježja više od jednog tipa SH

102

.

- Postshizofrena depresija → to je SH na koju se nastavlja različito duga depresivna epizodao Simptomi SH su trajno prisutni, ali ne izrazitoo Ako se potpuno izgube, riječ je o depresiji, a ako su naglašeni i dominantni,

postavlja se dijagnoza SHo Ovakvo stanje koje se javi nakon primjene antipsihotika naziva se depresivnim

pomakom- Rezidualna SH → kronificirana forma obilježena odsutnošću izrazitih sumanutosti,

halucinacija ili dezorg. Ponašanjao Obično je riječ o ireverzibilnim negativnim simptomimao Naziva se i kroničnom nediferenciranom SH

- Shizofrenija simpleks → jednostavna forma koja počinje neupadno, postupno i polagano se razvija

o Prevladavaju deficitarni (neg.) simptomi i socijalno nefunkcioniranjeo Najvažniji simptomi su bezvoljnost i p. afekta (bez depresije)o Nakon duljeg trajanja mogu se pojaviti i neki od poz. simptomao Osoba se povlači iz radne okoline, društva, obiteljo, emoc. veze, živi u svom svijetu

ne vodeži brigu o sebi, prehrani, higijenio Negativni oblik bolesti

- Shizofreniformna psihoza → psihoza slična SH koja ne zadovoljava kriterije za neki od prethodnih oblika SH

o U MKB-u svrstana u dvije zasebne kategorije: ostale SH i akutni psihotični poremećaj nalik na SH

o U DSM-u je svrstana u skupinu drugih psihotičnih p. (odvojeno od SH)o Sliči SH, traje 1-6mjo Ako traje dulje od 6mj, svrstava se u skupinu SHo Jedna trećina ovih bolesnika izlazi iz psihotičnog stanja i ulazi remisiju, a u dvije

trećine se razvije SH

h) Faze bolesti- Shizofrena psihoza obično prolazi kroz nekoliko faza (četiri faze) koje nemaju uvijek jasne

granice te imaju neke međufaze koje se teško mogu prepoznati- Premorbidna faza → razdoblje u kojem nema znakova bolesti, ali postoje neka obilježja

ličnosti kao što su povlačenje, nedruštvenost, submisivnost, sramežljivost, anksioznost, nesigurnost, preosjetljivost

o Ove crte ličnosti mogu trajati cijeli život, a mogu se i razviti u neki od p ličn. ili SHo Mogu se pojaviti i shizoidni i rjeđe shizotipni ili paranoidni p. ličnosti

- Prodromalna → razdoblje kada se javljaju nespecif. simptomi i znakovi (prodromi), a prije psihotičnih fenomena

o Ovo je faza postupne deterioracijeo Može trajati nekoliko godinao U njoj osoba pokazuje povlačenje iz društva, nezainteresiranost, bezvoljnost,

tjeskobu, zaokupljena je neobičnim interpretacijam, prisilnim i precijenjenim mislima, nepovjerljiva i sumnjičava, pokazuje ljutnju i bijes

o Poslije se javljaju depresivnost, iluzije, kompulzije, ekscentrično ponašanjeo Prisutne smetnje nagonao Prijelaz iz ove u akutnu fazu može biti nagli ili traje nekoliko dana za koje se vrijeme

javlja osjećaj straha od nečega strašnog što će se dogoditi, a osoba ne zna o čemu se radi i ne može to spriječiti

o Javlja se i tvrdokorna nesanica koja dodatno povećava zabrinutost i anksioznost

103

.

- Akutna ili floridna → naglo javljanje pozitivnih simptoma kada nastaju sumanute misli, formalni p. mišljenja, halucinacije, dezorg. ponašanje, kvalitativno promijenjeni afekt

o Ti simptomi ometaju bolesnika u funkcioniranju, a toliko su izraženi da obično dovode do hospitalizacije

o Može započeti i monosimptomatskom sumanutošću ili nekim impulzivnim činom (autoagresije ili heteroagresije)

- Kronična ili rezidualna → katkad se može javiti nakon prve akutne faze, a ponekad nakon više godina pogoršanja i pobolšanja bolesti

o Obilježavaju ju poremećaj funkcioniranja, trajne afektivne promjene, kognitivna deterioracija

i) Prognoza SH- Prognoza je različita jer ovisi o mnoštvu čimbenika, a postoje i brojne interindividualne

razlike- Ne znamo što utječe na to koji će tijek i ishod poprimiti SH u određenog bolesnika- Najviše ovisi o obiteljskoj opterećenosti ovom bolešću, premorbidnim funkcioniranjem,

dobi i načinu kako bolest započinje, podvrsti SH, odgovoru na farmakoterapiju, ali i mnogim drugim čimbenicima

Čimbenici koji utječu na povoljan ishod SHVezani za bolest Vezani za bolesnika Okolinski čimbeniciKasniji početak bolesti Ženski spol Percipitirajući čimbenici

Nagli početak bolestiBolje premorbidno funkcioniranje

Brak ili život s partnerom

Kratko trajanje akutne fazeBolje intermitentno funkcioniranje

Dobra obiteljska podrška

Prisutni pozitivni simptomiRazvijenije intelektualne funkcije

Podrška okoline

Prisutni simptomi poremećaja raspoloženja

Odsutnost strukturnih promjena SŽS-a

Viši SES

Odsutnost negativnih simptomaDobar odgovor na primijenjene psihofarmake

Poremećaji raspoloženja u obitelji

Odsutnost rezidualnih simptoma

Aktivno sudjelovanje u psihoedukaciji

Nema SH u obitelji

- Što je više ovih čimbenika zadovoljeno to je prognoza bolja- Smatra se kako je liječenje prve psihotične epizode jedan od presudnih čimbenika za

konačni ishod SH- Najveći dio bolesnika ima kronični tijek s izmjenama faza bolesti i poboljšanog stanja

- Najpovoljniji ishod → pojavljuje se u 20-30% ili u 7-41% SH bolesnikao Bolesnik se nakon akutne faze u potpunosti oporavljao SH simptomi nestaju ili se smanjuju u tolikoj mjeri da osoba funkcionira na svim

razinamao Bolesniku se i dalje preporučuje uzimanje lijekova tijekom duljeg vremena, tzv.

produljena farmakoterapija, jer je zamijećeno da njezino smanjivanje ili prekidanje dovodi do ponovne akutizacije shizofrene psihoze

o Iz ove kategorije se najčešće javljaju pokušaji samoubojstva u SH Počinju razmišljati na suicidalni način jer se boje novog pogoršanja i žele ga

izbjeći

104

.

- Srednje povoljan ishod → kada se SH bolesnik nakon izlaska iz akutne faze djelomično oporavi

o U 20-30% bolesnikao Ostanu neki SH simptomi koji ometaju različite oblike funkcioniranjao Bolesnik uspijeva funkcionirati na jednoj razini, ali ne i na drugojo Oni mogu u kasnijim fazama pogoršanja svoje bolesti proširiti područje slabijeg

funkcioniranja, tj. mogu tijekom vremena sve slabije funkcionirati pa mogu ići prema kroničnim i rezidualnim oblicima SH

- Kronični oblik → neki bolesnici pokazuju ovaj oblik od prvih simptoma SHo Najteži oblik bolesti kada simptomi stalno i u velikoj mjeri ometaju bolesnike u svim

područjima funkcioniranjao Oni se nikada ne vraćaju na početnu razinu funkcioniranjao Pojavljuje se u 40-60% bolesnika, tj 50-75% bolesnika ima različite socijalne i

psihološke posljedice kroničnog tijeka bolesti

- Prosječni životni vijek SH bolesnika je 10g kraći u usporedbi s općom populacijomo Oko 50% njih pokuša suicid, a oko 10% ga učini

j) Diferencijalna dijagnoza- SH treba razlikovati od triju skupina poremećaja- Organske psihoze → stanja u kojima se javlja psihotičnost u okviru tjelesnih bolesti ili

nakon uzimanja određenih droga, tj. lijekova- Različiti psihotični sindromi → shizofreniformna psihoza, akutni i prolazni psihotični p.,

perzistirajući sumanuti p., inducirana psihoza, reaktivna psihoza, shizoafektivna psihoza- Ostali psihijatrijski poremećaji → p. raspoloženja i p. ličnosti te teški oblici OKP-a

k) Liječenje- Biološka terapija

o zlatni standard za Sch (kao i za svaku psihozu) je farmakoterapija antipsihoticimao antipsihotici djeluju blokirajuće na dopaminske receptore- ciljno mjesto je D2o osim antipsihotika se koriste i anksiolitici i antidepresivio nemamo dovoljno dobrih antipsihotika da pokrijemo sve podskupine Sch (imamo

svega par lijekova koji pokrivaju heterogeno područje Sch)- EKT (elektrokonvulzivna terapija)

o vidjelo se da epileptički napadaji smanjuju simptome Sch pa se analogno tome išlo izazivati epileptičke napadaje pomoću električne struje

- Psihoterapijao ne može se koristiti u akutnoj formi Sch (terapeut bi morao 24h biti s bolesnikom-

terapeut je više support u smislu imitacije kako bi psihotični bolesnik kontrolirao neke oblike ponašanja- svega par centara se time bavi, ali bez značajnih rezultata)

o psihoterapija dolazi do izražaja u kroničnoj formi Scho grupna i individualna terapija na bilo kojem modelu (psihoanalitiči, geštalt,

bihevioristički..), ali je sekundarna (lijek je primaran)- Socioterapija

o koncept napravio Maxwell Jones kad je uvidio da se ljudi tretirani u grupi brže oporavljaju od tuberkuloze (shvatio lječidbeni utjecaj grupe)

o održavaju se socioterapijski sastanci (grupa socioterapeuta radi s bolesnicima)o psihoterapijske grupe su manje (iste dijagnoze i simptomi) i traju vrlo dugo, a

socioterapijske su puno veće te je veća fluktuacija (puno češće izlaze i ulaze u grupu) jer se sastoje od bolesnika koji su trenutačno na odjelu

105

.

o socioterapijske grupe imaju organiziran ritam koji imitira realan život- bitna uloga resocijalizacije (npr. radna terapija- izložba radova, sportske priredbe...)

PERZISTIRAJUĆI SUMANUTI POREMEĆAJ- Uključuje dugotrajne sumanute ideje, a izostaju simptomi koji bi ovo stanje uvrstili u

shizofreni, afektivni ili organski poremećaj- S obzirom na to da su sumanutosti najčešće paranoidne, za ovaj se p. upotrebljavaju i nazivi

paranoidna psihoza, paranoja, parafrenijao Ove sumanutosti nisu bizarne i fantastiče, nego vezane za realitet

- Glavni je simptom sumanuta misaoo Najčešće sumanutosti ljubomore, paranoidne, erotomanske, grandiozne, somatske

- Halucinacije su rijetke- Tijek je poremećaj obično kroničan- S obzirom na dominirajuću sumanutost:

o Paranoidni ili persekutorni oblik – obilježen sumanutim idejama proganjanja Bolesnik ima dojam da ga netko prati i da mu želi nauditi Izostaju drugi psihopatološki fenomeni

o Ljubomorni oblik – sumanute ideje nevjere i ljubomore Bolesnik je uvjeren da ga je partner prevario, emoc. ili seksualno

o Erotomanski – označuje sumanutost tajne ljubavio Somatski – sumanutosti koje upućuju na bolesno tjelesno zbivanje

Bolesnik misli kako je zaražen, kako mu se dijelovi tijela mijenjaju veličinom ili izgledom, kako smrdi i sl.

On misli da je sve to znak tjelesne bolestio Grandiozni – megalomanske sumanutosti (nadnaravne moći, izumio stroj...)o Mješoviti – dvije ili više skupina specif. simptoma pri čemu ni jedna nije

prevladavajuća da bi se na temelju nje mogla postaviti dijagnoza od prethodnih p.o Nespecificirani – sadržava neku monosimptomatsku sumanutost koja potpuno

određuje ponašanje oblikao Capgrasov sindrom – uvjerenje kako je osoba iz okoline zamijenjena dvojnikomo Cotardov sindrom – bolesnik misli da je sve izgubio, to se odnosi i na njegovo

tijelo – misli da mu tijelo ne postoji

AKUTNI I PROLAZNI PSIHOTIČNI POREMEČAJ- Psihotično stanje koje naglo počinje, kratko traje i najčešće završava potpunim oporavkom- Obično traje od jednog dana do jednog mjeseca- Dominiraju psihotični simptomi uz p. raspoloženja.- Od samog početka su prisutne sumanute misli i halucinacije- Mogu se pojaviti konfuznjost, oslabljena pažnja, smanjeno zapamćivanje novih informacija,

ali nema specif. simptoma delirija, demencije, zlouporabe psihoaktivnih tvari

INDUCIRANA SUMANUTOST- Javlja se kod osobe koja živi s psihotičnim bolesnikom- Psihotični fenomeni prelaze s bolesnika na drugu, njemu blisku osobu- Simptomatika odgovara psihotičnom poremećaju primarnog bolesnika

SHIZOAFEKTIVNA PSIHOZA- Poremećaj u kojem su istodobno prisutni simptomi SH i afektivnog p.- Mogu biti izraženiji SH (nametanje misli, sumanutosti odnosa, utjecaja i kontrole, slušne

halucinacije, smetnje govora i psihom.) ili afektivni simptomi- S obzirom na karakter afektivnih simptoma radi se podjela na podtipove

o Depresivni, manični i bipolarni tip

106

.

- Bolesnici s prevladavajućim shiofrenim simptomima imaju lošiji ishod nego oni s izrazito afektivnim simptomima

- Ishod je sličniji ishodu SH bolesnika – zato se svrstana u shizofreni spektar poremećajaPOREMEĆAJI RASPOLOŽENJA ILI AFEKTIVNI POREMEĆAJI

- Najčešći psihijatrijski entiteti- Glavni simptom je promjena raspoloženja, a sekundarna obilježja su poremećaji nagona i

kognicijeo Simptomi depresivnog p. raspoloženja dijele se na emocionalne, motivacijske,

ponašajne, tjelesne i kognitivne- Bolesnik s p. raspoloženja na neki način gubi kontrolu nad svojim emocijama

- Depresija → osim sniženog raspoloženja (hipotimije), uključuje oskudnu emocionalnu reakciju, gubitak volje, inicijative, energije i interesa, osjećaj krivnje, smetnje nagona

o Mogu se javiti i suicidalna razmišljanja i pokušajio Psihotična depresija – kada su prisutne sumanutosti i/ili halucinacije

Sumanutosti su obično ideje krivnje, osiromašenja, postojanja tjelesne bolesti (hipohondrijske sumanutosti), negiranja svega pa i svog postojanja

o Unipolarna depresija – stanje koje je samo depresivnoo Izmjena jakih depresivnih faza i normalnih raspoloženja

- Manija → povišeno raspoloženje (hipertimija), pojačanje nagonskih dinamizama, ubrzano mišljenje, osjećaj veličine i bezgranične energije

o Mogu se javiti i sumanutosti (u dvije trećine svih manučnih bolesnika) i halucinacijeo Manija je uvijek psihoza pa i kada se ne jave sumanute misli, zbog svojeg

funkcioniranja izvan realiteta Manija bez sumanutosti – glavna terapija su antipsihotici

o Unipolarna manija – stanje u kojem je prisutna samo manija Izmjena jakih maničnih faza i normalnih raspoloženja Po novim klasifikacijama se svrstava u bipolarni p.

- Bipolarni afektivni poremećaj → stanje u kojem se depresija izmjenjuje s manijom ili hipomanijom te stanje izmjenjivanja manije s normalnim raspoloženjem (eutimija)

- Hipomanija → stanje blažeg povišenog raspoloženja (i drugih maničnih simptoma), ali koje ne zadovoljava kriterije za manični poremećaj

- Ciklotimija → označuje oscilacije raspoloženja, između hipomanije i blaže depresije, koje traju najmanje dvije godine

o Izraženije promjene pa je vidljivo i jasno i okolini- Distimija → depresivni poremećaj u kojem osoba najmanje dvije godine pokazuje pretežno

depresivno raspoloženjeo Lakši oblik depresivnog p.

- Dvostruka depresija → istodobno javljanje distimije i velike depresivne epizode- Melankolija → depresija koja se javlja u starijoj životnoj dobi

S PREDAVANJA:

KVANTITATIVNI POREMEĆAJI AFEKTIVITETA- Depresivno raspoloženje- Distimija- Ciklotimija- Apatija- Emocionalna labilnost- Patološka razdražljivost- Manično raspoloženje

107

.

108

D

d

m

M

Normalne varijacije raspoloženja

Ciklotimna ličnost

Ciklotimni poremećaj

Bipolarni II

Unipolarna manija

Bipolarni I

. MANIČNO-DEPRESIVNI SPEKTAR

LIJEČENJE- Ukloniti ili smanjiti simptome- Uspostaviti socijalno, radno, partnersko, obiteljsko funkcioniranje- Smanjiti mogućnost recidiva

FARMAKOTERAPIJA- Neselektivni inhibitori ponovne pohrane noradrenalina i serotonina- Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina- Inhibitori monoaminooksidaze (MAO)- Triciklički antidepresivi- Stabilizatori raspoloženja

OSTALE BIOLOŠKE METODE LIJEČENJA- Elektrokonvulzivna terapija- Deprivacija spavanja- Terapija svjetlom- Hormonalna terapija

PSIHOTERAPIJA- Suportivna- Kognitivno-bihevioralna- Psihodinamska (psihoanalitička)- Gestalt- Grupna- Obiteljska- Partnerska

109

. DEPRESIVNI POREMEĆAJ

- Pojavljuje se u dva oblika: depresivna epizoda i povratni depresivni poremećajo U njima nema faza povišenog raspoloženja te se za njih koristi naziv i unipolarna

depresija- Depresivna epizoda → epizoda depresije koja se javlja jednom, a jačina i karakter simptoma

određuju njezinu težinuo Može biti blaga, srednje teška, teška bez psihotičnih simptoma, teška s psihotičnim

simptomima.o Teška epizoda se naziva i velikom depresijom, velikom depresivnom epizodom,

velikim depresivnim poremećajima, major depresijom- Povratni depresivni poremećaj → ponavljanje depresivnih epizoda

o Naziva se i ponavljajućim ili rekurentnim depresivnim poremećajemo Može bit blagi, srednje teški, teški bez psihotičnih simptoma, teški s psihotičnim

simptomimao U oko 25% bolesnika relaps se javlja u prvih 6 mjeseci nakon oporavka od prve

epizode depresije, a 58% bolesnika ima relaps unutar 5 godina

a) Epidemiologija- Depresivni poremećaj je najčešći od svih psihijatrijskih poremećaja općenito- Depresija je danas 4. a 2020. bit će 2. javno zdravstveni problem (ispred nje su: 1.

kardiovaskularne bolesti; 2. maligne bolesti; 3. infektivne bolesti, dominiraju TBC i AIDS)- Depresija se događa u svakoj životnoj dobi

o Najčešće između adolescencije i 45. godine životao Prosječna dob javljanja je 27 godina

- Spolnih razlika u pojavi depresivnog p. nema do puberteta, a nakon njega se ovaj p. javlja češće u Ž nego u M

o Rizik obolijevanja za Ž je 10-25%, a za M 5-12%o Različita objašnjenja za spolne razlike

Oscilacije spolnih hormona i smetnje u funkciji štitnjače Žene pokazuju obrazac bespomoćnosti, sklonije su pasivnom pristupu izlaska

iz depresivnosti, razmišljanju o svojoj situaciji Učenje spolnih uloga u djetinjstvu – M aktivnost i suočavanje s problemom,

Ž razmišljanje o vlastitim osjećajima i njihovim zrocima- Velike etničke i geografske razlike u učestalosti depresije

o Češće se javlja u seoskim nego u gradskim podrušjima- Ne postoji veza između depresije i SES-a

b) Etiologija- Biološka tumačenja depresije

o Naslijeđe – najbliži srodnici depresivnog bolesnika imaju 1,5 do 3 puta veći rizik za obolijevanje od depresije

Konkordantnost je u jednojajčanih blizanaca veća nego u dvojajčanih (40 nasuprot 11%)

Prenosi se poligenetski Na naslijeđe otpada 30%, a preostali dio se može objasniti drugim

čimbenicimao Istraživanja metabolizma i prokrvljenosti pojedinih područja mozga

Smanjenje metaboličke aktivnosti u prefrontalnom korteksui hipokampusu te povećanje aktivnosti u amigdalama i povećanje prokrvljenosti u prefrontalnom korteksu i amigdalama

110

.

o Neurotransmitorski sustav i – najviše zahvaćeni noradrenergički, serotoninergički i dopaminergički

Smanjenje serotoninergičke i dopaminergičke funkcije dovodi se u vezi s pojavom depresije

o Neuroendokrinološka podloga depresije – proizlazi iz hiperaktivnosti hipotalamo-pituitarno-adrenalne osi

o Promjene u cirkadijurnom ri tmu – ranije ili kasnije buđenje te drugačije oscilacije tjelesne temperature

o Promjene u arhitektonici spavanja – skraćena REM latencija (REM faza počinje ranije nego kod nedepresivnih osoba), povećana REM gustoća (veća zastupljenost REM faza) i povećanje sporovalnog spavanja (faze 3. i 4.) u drugoj polovini spavanja

- Psihološke hipoteze depresijeo Analitičke teorije – objašnjavaju depresiju fiksacijom na oralnu fazu

Dijete je u toj fazi doživjelo frustraciju pa ostaje trajno fiksirano za ovo razvojno razdoblje

Razlog za depresivnost je gubitak nečega (osobe) Strah od separacije je osnova za razvitak depresivnog poremećaja

o Kognitivni model – počiva na više teorije Beck smatra da depresivne misli, afekti, ponašanje mogu nastati zbog

pogrešnog mišljenja i procesiranja informacija Negativna kognitivna shema (samo u endogenim depresijama)

o Osoba zbog negativnih životnih događaja stječe negativna vjerovanja koja oblikuju neg. kogn. shemu

Kogn. iskrivljenja i negativna trijada (ovo dvoje u svim depr. stanjima)

Neg. trijada – neg., pesimistični stavovi o sebi, budućnosti i svijetu Seligmanov koncept naučene bespomoćnosti – izloženost neugodnim

situacijama na koje se ne može utjecati, dovodi do osječaja bespomoćnosti Proširen u atribucijsku teoriju naućene bespomoćnosti – osoba će biti

depresivn(ij)a ako neg. životne događaje i neuspjehe pripisuje globalnim, unutrašnjim i postojanim uzrocima.

Teorija beznađa – beznađe je ključno u nastanku depresije jer je to osjećaj da se pozitivni i željeni ishod neće dogoditi.

o Bihevioralne teorije depresije – pokazuju da depr. bolesnici imaju manjak socijalnih vještina

Imaju nisku razinu interpersonalnih odnosa u kojima ne nalaze zadovoljstvo i smatraju ih nepotrebnima i nepodupirućima

Svojim averzivnim ponašanjem dovode do odbijanja drugih ljudi, a to izaziva osamljivanje bolesnika i pogoršanje depresije

- Premorbidno funkcioniranje i osobine ličnostio Važnu ulogu u nastanku depresivnog p. imaju crte ličnosti te poremećaji ličnostio Najčešće je riječ o depr. p. ličnosti koji prelaze u depresijuo S depresijom mogu biti povezani i ostali p. ličnosti (OKP, histrionski,granični...)o U osoba koje imaju teži p. ličnosti gdje su obilježja ličnosti čvrsta i nepromjenjiva,

ishod depresije je nepovoljniji

111

.

- Stresni životni događajio Pretpostavlja se da stresor izaziva prvu epizodu depresije, a ona dovodi do fiziološke

osjetljivosti SŽS-a U konačnici će izrazita osjetljivost SŽS-a rezultirat pojavom depresije i bez

stresao Drugo objašnjenje je da je riječ o osjetljivosti na stres SŽS-a koja će pri izlaganju

sve manjim i manjim stresorima dovesti do novih depresivnih epizodao Stresni događaji su različiti i individualno uvjetovanio Nakon traumatskih događaja sadržaj reakcije je usmjeren na mjesto (mogu dovesti

do javljanja različitih simptoma, sve do PTSP-a), a kod gubitaka na izgubljenu osobu (izazivaju reakciju tugovanja)

c) Komorbiditet- Depresija prati različite psihičke p.: anksiozne p., bolesti ovisnosti, p. nagona, p. ličnosti- Od tjelesnih bolesti depresija se pojavljuje sa srčanim bolestima, bolestima dišnog sustava,

zloćudnim bolestima, metaboličkim i endokrinološkim bolestima.- Prati i cerebrovaskularnu bolest, Parkinsonovu, epilepsiju, tumore mozga- Kod starijih bolesnika u komobirditetu s tjelesnim bolestima i oštećenjima

d) Klinička slika- Početak može biti akutan ili postupan- Trajanje je različito dugo, od nekoliko tjedana do nekoliko godina- Depresija može završiti s remisijom, ponavljanjem epizoda depresije, kroničnim tijekom,

samoubojstvom- Tipična slika uključuje p. raspoloženja, mišljenja, psihomotorike, nagona, volje, pažnje,

pamćenja- Najčešći simptomi : sniženo raspoloženje, tuga, žalost, briga; sporiji govor, usporena

psihomotorika; zapušten vanjski izgled, neodržavanje higijene; smanjen tek, nesanica, oslabljen spolni nagon; gubitak volje; povećan tenacitet pažnje; oslabljena koncentracija, zaboravljanje, slabije pamćenje novih sadržaja.

o Javljaju se i anksiozni fenomenio Svijest – očuvanao Izgled – zapušteno Afekt – depresivano Psihomotorika – zakočena ili agitiranao Mišljenje – usporeno, ideje krivice i propastio Pažnja – hipovigilna, hipertenacitetnao Opažanje – rijetko halucinacijeo Pamćenje – negativnoo Nagoni – sniženio Kritičnost – pretjeranao Vegetativne funkcije – srčani ritam, opstipacija i bolovi

- Oko dvije trećine depresivnih bolesnika povremeno ima suicidalna razmišljanja, a 10-15% bolesnika učini samoubojstvo

- Tjelesni simptomi – glavobolja, vrtoglavica, probavne smetnje, bolni sindromi, umor- Psihotična depresija → obilježena psihotičnim simptomima

o Sumanute misli (ideje krivice, samooptuživanja, preuzimanje odgovornosti za globalna zbivanja), derealizacija, depresonalizacija, halucinacije

- Atipična depresija → ima neke od uobičajenih simptoma depresije (tuga je glavni sindrom), ali i niz onih koji odudaraju od klasične slike depr. p.

o Može se javiti psihomotorno povišenje, pažnja može biti hipervigilna, govor ubrzan, nagoni promijenjeni u suprotnom smislu

112

.

o Raspoloženje i opće stanje obično pogoršani navečer, a ne ujutro- Melankolija → depresija koja se javlja kod starijih osoba pa se naziva i involutivnom depr.

o Uz depr. raspoloženje, psihomotorika je ubrzana ili usporenao Mogu se javiti i psihotični fenomeni

- Sezonski afektivni poremećaj → obuhvaća depresiju koja se pojavljuje u zimskim mjesecima, a traje do proljeća

o U ovih bolesnika je utvrđen porast sekrecije melatonina- Sindrom kroničnog umora → oblik depresije s izraženim tjelesnim simptomima

o Yuppie gripa – poseban oblik ove depresije koji se pojavljuje kod profesionalno uspješnih mladih ljudi vezano za stres na poslu

e) Diferencijalna dijagnoza- Utvrditi je li riječ o unipolarnoj (prisutna samo depresivna faza) ili bipolarnoj depresiji (ako

postoje faze povišenog raspoloženja)- Tada je treba svrstati u kategoriju prve ili ponavljajuće depresivne epizode- Potom ju treba odvojiti od psihičkih, neuroloških, ali i raznih tjelesnih bolesti

S PREDAVANJA:- Unipolarna (velika depresija) i bipolarna depresija (bipolarni poremećaj)- Major (velika) i minor (mala) epizoda- Povratni depresivni poremećaj- Endogena → dolazi «iz čistog mira»- Reaktivna i organska (uslijed hipotireoze, tumora, ciste, atrofije dijelova mozga)- Psihotična i nepsihotična (većina depresija)- Maskirana (larvirana) → stanje prikriveno nekim drugim simptomima (psihičkim ili čak

više tjelesnim – sve pretrage dobre, a osoba se osjeća loše); u osnovi je tuga (u početku je neuočljiva)

Rizični faktori za depresiju- Poremećaji raspoloženja u obitelji- Gubitak roditelja prije 10. godine života

→ Gubitak jednog roditelja uz adekvatnog drugog roditelja ne dovodi do depresije→ Gubitak oba roditelja u 99% slučajeva dovodi do depresije

- Seksualno i tjelesno zlostavljanje → veća šansa za depresiju i kod žrtve i kod zlostavljačaHormonalni tretman (kontracepcija, hormonalna nadomjesna terapija, liječenje neplodnosti)

- Trajni životni stresori (npr. gubitak posla)- Gubitak društvene podrške

MANIČNI POREMEĆAJ

- Manija je stanje povišenog raspoloženja u kojem se javlja i ubrzana psihomotorika, formalni i sadržajni poremećaji mišljenja, smetnje nagona

o Uključuje postojanje abnormalne emocionalne ekspresije s povećanjem ili promjenama jačine emocija, koje idu od vrtoglavice do ekstaze i od razdražljivosti do bijesa

o Svrstava se u bipolarne poremećaje bez obzira je li riječ o maničnoj epizodi (unipolarna manija) ili o izmjeni manije i depresije (bipolarni afektivni poremećaj)

a) Epidemiologija- Pojava same manije je rijetka, a učestalost nije poznata- U njezinu pojavljivanju nema spolnih razlika

113

. b) Etiologija

- Biološka tumačenja → manija je češća u nekim obiteljimao Nađeno smanjenje volumena prefrontalnog korteksao Porast koncentracije noradrenalinao Razina serotonina je smanjenao Sniženje kortizola i povišenje hormona štitnjačeo Nema specifičnih polisomnografskih promjena tijekom spavanja

No deprivacija spavanja može potaknuti maniju Povećanje trajanja spavanja dovodi do ublažavanja simptoma manije

- Psihoanalitička objašnjenja → maniju smatraju negacijom ovisnosti o voljenom objektuo Poricanje (kao osnovni mehanizam obrane) omogućuje izbjegavanje odgovornosti,

obveza i smanjenje osjećaja depresivnosti

c) Komorbiditet- Pojavljuje se u komorbiditetu s p. ličnosti, bolestima ovisnosti i p. nagona

d) Klinička slika- Suprotna kliničkoj slici depresije- Emocionalni simptomi → povišeno, euforično, razdražljivo raspoloženje

o Javljaju se i emocionalna labilnost, brza izmjena raspoloženja te oscilacije između euforije i ljutnje

- Kognitivne smetnje → formalni i sadržajni poremećaji mišljenjao To su ubrzani misaoni tok i bijeg od ideja te sumanute ideje veličine, moći, utjecaja,

bogatstva, pronalazaštva, visokog podrijetlao Sumanutosti se javljaju u dvije trećine maničnih bolesnika

- Ponašajne smetnje → ubrzani govor i psihomotorikao U stalnom je pokretu, ne može biti na jednom mjestu i govori brzoo Bolesnik mijenja aktivnosti, interese, ciljeve

- Socijalni odnosi → bolesnik ih sam potiče, društven je i srdačano U početku je prihvaćen, ali kako manija eskalira druge osobe ga napuštaju,

izbjegavaju pa i izoliraju- Opažajne smetnje → polaze od p. pažnje

o Pažnje je lako otkloniva, tj. distraktibilnao Pozornost mu privlače različiti podražaji i informacije, često nebitnio Mogu se javiti i halucinacije

- Da bi se postavila dijagnoza, povišeno, ekspanzivno ili razdražljivo raspoloženje treba biti prisutno najmanje tjedan dana

o Bolesnik treba imati barem tri od navedenih simptoma:o Svijest – očuvanao Izgled – upadano Afekt – egzaltiran, disforičano Psihomotorika – hiperaktivnao Mišljenje – ubrzano i ideje veličineo Pažnja – hipervigilna, hipotenacitetnao Opažanje – rijetko halucinacijeo Volja – hiperbulijao Nagoni – pojačanio Pamćenje – očuvanoo Inteligencija – očuvanao Kritičnost – smanjena

114

.

o Spavanje – skraćenoo Vegetativne funkcije – hiperaktivne

e) Diferencijalna dijagnoza

- Maniju treba razlikovati od hipomanije te odrediti radi li se o BAP-u ili unipolarnoj maniji- Treba isključiti shizoafektivnu psihozu, shizofreniju, moriju, p. ličnosti, smetnje nagona,

bolesti ovisnosti- Često se ne prepozna u adolescentnoj dobi pa se pogrešno dijagnosticira kao SH, granični ili

disocijalni p. ličnosti

S PREDAVANJA:- Unipolarna manija- Simptomatska (organska) → zbog tumora frontalnog režnja- Reaktivna → npr. dobitak na lotu dovodi do manije; alkohol i amfetamini također uzroci

BIPOLARNI AFEKTIVNI POREMEĆAJ

- Obuhvaća depresiju i epizode manije ili hipomanije- Spomenuta stanja nisu uzrokovana psihoaktivnim tvarima, lijekovima, hormonima ni

tjelesnim bolestima

a) Epidemiologija

- Životna prevalencija 0,4 – 1,6%- Oko 1% odraslog stanovništva ima BAP- Podjednako kod oba spola- Češći u samaca i razvedenih osoba

b) Etiologija

- Naslijeđe → rođaci oboljelog 8-18 puta češće obolijevaju od BAP-a i 2-10 puta češće od depresije (veća vjerojatnost obolijevanja od depresije nego što je imaju srodnici depresivnih bolesnika)

o Oko 50% bolesnika ima barem jednog roditelja s p. raspoloženjao Ako roditelj boluje onda dijete u odrasloj dobi ima 25% vjerojatnosti da će oboljeti

Između 50 i 75% ako oba roditelja boluju- Patoanatomske i metaboličke promjene → slične promjenama u depresivnih bolesnika

o Smanjenje volumena prefrontalnog korteksa te promjene u amigdalama- Neurotransmiterska podloga → smanjenje koncentracije serotonina i njegovih metabolita

o Disregulacija noradrenergičke i dopaminergičke aktivnosti- Endokrinološka istraživanja → povišena razina kortizola- Polisomnografske promjene → slične promjenama u depresiji

c) Komorbiditet

- Pojavljuje se s anksioznim p., bolestima ovisnosti, p. ličnosti

d) Klinička slika

- Izmjena epizoda sniženog i povišenog raspoloženja i stanja eutimije (normalnog raspoloženja)

- Depresivni ili manični podtip bipolarnog poremećajao Individualne varijacije za svakog bolesnika – kod nekih više depresivnih faza koje

slijedi jedna manična ili obratno

115

.

- Mješoviti podtip BAP-a → ako je broj depresivnih i maničnih epizoda podjednak - Bipolarni poremećaj tip I → ako se depresivna faza izmjenjuje s maničnom- Bipolarni poremećaj tip II → izmjena depresije s hipomanijom- U nekih bolesnika između epizoda nastupa remisija, a kod nekih jedna faza prelazi u drugu- Brzoizmjenjujući bipolarni afektivni poremećaj (BIBAP) → oblik s brzim izmjenama

faza i s kratkim razdobljem remisije (ili bez nje)o Katkad nastaje kao posljedica intenzivne farmakoterapijeo Vjerojatnije se radi o sprecifičnom tijeku BAP-a, a ne o zasebnom entitetuo Više se pojavljuje kod ženao Češće ppčinje depresivnom nego maničnom fazomo Depresivne faze nastaju postupno (obično imaju obilježja velike depresivne

epizode) dok manična epizoda nastaje naglo

S PREDAVANJA:

- BAP II može imati različite izmjene faza

→ ako se ne liječi ili je terapija prejaka ili neadekvatna, sve se više smanjuju faze između maničnih i depresivnih faza

→ jatrogeno (kad je terapija lijekovima neadekvatna) →

manija odmah prelazi u depresiju (greška liječnika), nema neke prijelazne faze

- terapija održavanja→ korištenje stabilizatora (lijekovi kojima se maksimalno produžava zadovoljavajuća razina raspoloženja) kojima smo maniju i depresiju pretvorili u blaže oblike→ najpoznatiji i najstariji: litij + smanjenje doze antipsihoticima i antidepresivima

- trajanje → manična epizoda traje par dana/tjedana, a depresivna par mjeseci (i do 6 mjeseci)

PERZISTIRAJUĆI POREMEĆAJI RASPOLOŽENJA

- Označuju trajne promjene raspoloženja koje ne dosižu razinu depresije, manije ili hipomanije

- Traju veći dio odrasle dobi i mogu dovesti do smetnji funkcioniranja, pa i onesposobljavanja- Ciklotimija → perzistirajuća promjenjivost raspoloženja koja uključuje depresivna stanja i

blaže povišeno raspoloženjeo Da bi se postavila dijagnoza, promjene raspoloženja moraju biti prisutne dvije

godineo Životna prevalencija 1%o U žena 1,5 puta češće nego u Mo Obično započinje između 15.i 25. godineo U trećine osoba s ciklotimijom se razvije veliki depresivni p. samostalno ili u

kombinaciji s epizodama hipomanijeo Pojavljuje se s p. ličnosti, anksiozno-depr. p. i bolestima ovisnostio Simptomi slični kao kod bipolarnog p. tipa IIo Oscilacije raspoloženja su brže i traju kraće nego u BAP-u

116

.

- Distimija → stanje kroničnog neraspoloženja (traje neprekidno najmanje dvije godine), uz izostanak manije i hipomanije, koje nije uzrokovano tjelesnim bolestima, lijekovima ili psihoaktivnim tvarima

o Osim depresivnog raspoloženja trebaju biti prisutna barem tri od ovih simptoma: oslabljeni tek ili prejedanje, nesanica ili pospanost, gubitak energije, nisko samopoštovanje, oslabljena koncentracija ili teškoće pri donođenju odluka, osjećaj beznađa

o Nema psihotičnih simptomao Blaži oblik depresivnog poremećajao U 5-6% odrasle populacije bez spolnih razlikao Dolazi u komorbiditetu s drugim p. raspoloženja, anksioznim p., ovisnostima, p.

ličnostio U oko 20% bolesnika se razvije velika depr. epizoda, kod 15% bipolarni p. tipa II, a

do 5% bipolarni p. tipa I.

OSTALI DEPRESIVNI POREMEĆAJI

- Mali depresivni poremećaj →ima osnovne depresivne simptome samo su oni manje izraženi nego kod velikog depresivnog p., kojem odgovaraju po trajanju

o Osnovni simptom je sniženo raspoloženje, a prisutni su i bezvoljnost, umor, nezainteresiranost te smanjene nagonske funkcije

o Učestalost oko 5% u općoj populacijio Češće kod ženao Pojavljuje se s ostalim p. raspoloženja, anksioznim p., bolestima ovisnosti, p.

ličnosti, somatoformnim p.- Kratki depresivni poremećaj → ponavljajući depresivni p. koji po simptomima odgovara

velikoj depresivnoj epizodi, ali traje kraće od 2 tjednao Nema spolnih razlika, a učestaliji je u mlađim dobnim skupinamao Pojavljuje se zajedno s drugim p. raspoloženja, anksioznim p., ovisnostima, p.

ličnosti te kod tjelesnih bolesti- Premenstrualni disforični poremećaj → obuhvaća simptome promijenjenog raspoloženja,

ponašajne i tjelesne simptomeo Javlja se u određeno vrijeme menstrualnog ciklusa, povlači se početkom

menstruacije, a simptomi potpuno izostaju u tjednu nakon mesntruacijeo 30-80% žena ima blaži oblik ovog poremećaja, a 5-10% žena teži obliko Dolazi s drugim depresivnim poremećajima, ovisnostima, anksioznim i p. ličnosti

117

.

ANKSIOZNI POREMEĆAJI

- Danas su, uz depresiju, anksiozni poremećaji najčešći u psihijatriji ('era anksioznosti') jer smo daleko više i češće izloženi ispitnim situacijama (ispunjavanje normi različitog tipa)

- Sociološko objašnjenje → svijet više nije siguran - radi se o realnoj opasnosti koja objektivno postoji i kojoj smo svi izloženi (Ovo su sve neki pokušaji objašnjavanja zašto proporcija anksioznih poremećaja raste jer se još uvijek ne zna točan uzrok)

- Najznačajniji su: panični poremećaji ( s i bez agorafobije), agorafobija bez postojanja paničnog p., socijalna fobija, specifične fobije, opći anksiozni p. i OKP

- Anksioznost je jedini i glavni simptomo Riječ je o pretjeranom stanju pobuđenosti koje je obilježeno neizvjesnošću,

anksioznošću i strahom

ŠTO JE ANKSIOZNOST?- Pojam anksioznost označava različite osjećaje koji svi imaju zajedničku karakteristiku –

strah. - Anksiozni fenomeni su međusobno različiti obzirom na karakter, intenzitet i trajanje.- Oni se javljaju kao nelagoda, uznemirenost, strepnja, plašnja, tjeskoba, strah (difuzan ili

fobičan – usmjeren prema nekoj situaciji, predmetu), panika.

Normalna anksioznost- Česti pratilac svakodnevnih situacija- Ona prati donošenje odluka, razmišljanje o budućnosti, stresove, ispitne situacije, putovanja. - W. H. Auden je rekao da živimo u „eri anksioznosti”.- Anksioznost je strah da će se u našim životima nešto loše dogoditi (bolest, nesreća,

siromaštvo, bol, patnja). o Ona ima adaptivnu funkciju – čini nas opreznijim, tjera nas da promišljamo,

planiramo, omogućuje izbjegavanje ili suprotstavljanje opasnosti- Spontano se povlači nakon prestanka uznemirujuće situacije ili realne opasnosti- Nemoguće ju je u potpunosti ukloniti, ali se može naučiti kako je kontrolirati- Ona može svojim intenzitetom i kvalitetom prijeći u poremećaj

Patološka anksioznost- Kada osoba više ne može kontrolirati anksioznost, već anksioznost kontrolira pojednca- Javlja se:

izvan ili mimo opasnosti postoji dugo nakon stresa ili opasnosti remeti funkcioniranje osobe

- Kod anksioznih p. anksioznost prevladava kliničkom slikom, dok se kod ostalih p. (npr. SH, paranoidni p., depresija) javlja kao sekundarni simptom

Fiziološka anksioznost- javlja se zbog realne opasnosti (npr. prometna nesreća), ona je evolucijska datost, bez nje

nema preživljavanja

Kada fiziološka anksioznost prezlazi u patološku?- Ako mi kontroliramo anksioznost tada je ona fiziološka- Ako ona kontrolira nas (ometa naše funkcioniranje) tada je patološka- -ako se strah javi mimo opasnosti ili dugo nakon što je opasnost prošla, također se radi o

patološkoj anksioznosti

118

. a) Epidemiologija

- Pojavljuju se u svim životnim razdobljima, najčešće u ranim 20im i na prijelazu iz 30ih u 40e godine života

- Češći u žena (iznimka OKP kod kojeg nema spolnih razlika)- Učestalost svih AP u općoj populaciji kreće se od 5 do 10%, životna prevalencija 16,6%- AP se međusobno razlikuju po učestalosti, tako da je OKP najrjeđi, a generalizirani AP i

socijalna fobija su najčešći od svih AP

b) Etiologija- Anksioznost je multifaktorijalno uzrokovana- Biološke teorije → obično se govori o genetskoj predispoziciji za razvitak AP na koju se

nadograđuju drugi, ne samo biološki čimbenici• Naslijeđe – rizik od pojave AP kod bliskih rođaka oboljelog je od 16-17%• Hiperfunkcija autonomnog živčanog sustava

• Preosjetljivost i hiperreaktivnost amigdala• Povećanje koncentracije metabolita noradrenalina • Promjene serotoninergičke ravnoteže

- Psihodinamske teorije → transformacija libida u strah• Signalna teorija straha – anksioznost se javlja kao odgovor ega na nesjesne impulse

iz ida i ona je signal za buduću opasnost• Teorija o strahu od separacije

- Bihevioralni model → AP je uvjetovana reakcija na okolinske čimbenike- Kognitivne teorije → kognitivne distorzije zahvaćaju percepciju (iz mnoštva podražaja

selekcioniraju one koji su moguća prijetnja), interpretaciju (skloniji nejasne podražaje tumaćiti kao opasne) i pamćenje (skloniji bolje upamćivanju i lakžem dosjećanju anksioznih situacija)

c) Komorbiditet- Pojavljuju se zajedno s nizom drugih psihijatrijskih i/ili tjelesnih bolesti i stanja- Najčašće u komorbiditetu s drugim anksioznim p. i depresijom

1. Panični poremećaj s agorafobijom- Intenzivan strah od otvorenog prostora, javnih mjesta, prisustva mnoštva ljudi, kada se

bolesnik ne može skloniti na sigurno mjesto- Javlja se panični napadaj s uznemirenošću, neugodom, lupanjem srca, vrtoglavicom,

nesvjesticom, tjelesnim simptomima i senzacijama, općom slabošću- Prisutan osjećaj užasa, nadolazeće smrti, gubitka kontrole- 3 X češće u žena- Godišnja prevalencija 3-4%- Pojavljuje se s depresijom, AP te OKP-om

2. Panični poremećaj bez agorafobije- Uključuje napadaje paničnog straha koji nastaju spontano i nisu uvjetovani životno opasnom

situacijom niti prisutnošću drugih prihijatrijskih i/ili somatskih p.- Ozbiljna anksioznost (panika) koja nije ograničena na posebnu situaciju, nepredvidiva je, a

počinje naglo u obliku kratkotrajnih napadaja intenzivnog straha te osjećaja užasa i nadolazeće propasti – napadaji traju do desetak minuta

- Prisutni su lupanje srca, suhoća usta, znojenje, drhtanje, mučnina, gušenje, bol u prsima, vrtoglavica, nesvjestica, strah od gubitka kotnrole/od smrti

- 2 X češće u žena

119

. 3. Agorafobija bez paničnog poremećaja

- Strah od mjesta i situacije (ili njihovo izbjegavanje) iz kojih bi bijeg bio otežan ili nemoguć - Kod osobe koja je sama izvan doma, na putovanju, u gužvi, u redu- Ne radi se o strahu od otvorenog prostora, već o strahu od velikog prostora (npr. košarkaška

dvorana)- Prati ju misao kako se s takvih mjesta neće moći brzo otići, tj. kako je pomoć na takvim

mjestima teško dostupna- Strah se javlja u određenim situacijama ili kad se one očekuju

• Bolesnik izbjegava takve situacije ili zahtjeva stalnu prisutnost drugih ljudi• U najtežem obliku osoba ne izlazi iz kuće te joj je funkcioniranje smanjeno

- 2x češća kod žena- Učestalost kod odraslih 0,6 – 1,6%- Može se javiti s drugim fobijama, OKP, p. ličnosti i depresijom

4. Socijalna fobija- Strah od ljudi i socijalnih situacija u kojima bolesnik ima doživljaj evaluacije - Poglavito kod javnog nastupa- Bolesnici misle da ih druge osobe pozorno promatraju te da ih mogu poniziti i uvrijediti- Osoba izbjegava takve situacije pa se javljaju poteškoće u socijalnom funkcioniranju, na

radnom mjestu, u emocionalnoj vezi- Osoba prepoznaje da je strah pretjeran i nerazuman- Životna prevalencija 10-13%, češća kod žena u općoj populaciji, a među psihijatrijskim

bolesnicima nema razlike- Najčešća u djetinjstvu i adolescenciji, a obično započinje prije 18e

5. Specifična fobija- Jednostavna ili izolirana fobija- Strah od specifičnih situacija i objekata koji djeluju zastrašujuće pa ih bolesnik izbjegava i

zbog toga postoji radna i socijalna disfunkcija- Strah od životinja (zmije, pauci), prirodnog okoliša (visina, voda, grom), krvi, injekcije,

povrede- Pri izlaganju fobičnom podražaju nastaje neposredna anksiozna reakcije koja može poprimiti

razinu paničnog napadaja- Osoba prepoznaje da je strah pretjeran i nerazuman- Prevalencija 10-12%, dvostruko učestalije kod žena

6. Opći anksiozni poremećaj- Obilježava ga opća, neodređena anksioznost, uznemirenost, psihomotorna napetost

o Slobodnolebdeća anksioznost- Osjećaj strepnje, tjeskobe, iščekivanja da će se nešto loše dogoditi, briga oko različitih

situacija koja je praćena somatskim obilježjima anksioznostio Mogu se javiti umor, glavobolja, vrtoglavica, suhoća usta, znojenje, crvenjenje,

lupanje srca, mučnina proljev- Moraju biti zadovoljeni ovi kriteriji:

o Pretjerana zabrinutost i anksioznost, osoba teško kontrolira zabrinutost, katastrofična razmišljanja

o Tri ili više od ovih simptoma: neimr, osjećaj kao da je osoba na rubu živaca, lako umaranje, teškoće koncentracije, razdražljivost, p. spavanja

- Ovo stanje mora trajati barem 6 mjeseci- Učestalost do 5%, 2 do 4 puta češće javlja kod žena (za tu spolnu razliku ne postoji

objašnjenje; npr. za depresiju postoji-hormoni)

120

. 7. Mješoviti anksiozni i depresivni poremećaj

- Pojava anksioznosti i depresivnosti pri čemu ni jedna simptomatika ne prevladava pa nisu zadovoljeni kriteriji za postavljanje dijagnoze samostalnog anks. ili depr. poremećaja

- Glavni simptom je disforija, a prisutni su i zabrinutost, uznemirenost, napetost, tjeskoba i strah

- Istodobno postoje umor, sniženo osnovno raspoloženje, nezainteresiranost, bezvoljnost, psihomotorna usporenost.....

- Smetnje trebaju biti prisutne barem mjesec dana za dijagnozu

8. Opsesivno kompulzivni poremećaj- Prisustvo prisilnih misli (opsesija) i radnji (kompulzija) pri čemu bolesnik shvaća njihovu

iracionalnost- Prisilne se misli javljaju mimo volje oboljelog, on shvaća njihovu besmislenost, ali se ne

može njima oduprijeti- Opsesije su prisilne, ponavljajuće i nametajuće misli, ali i osjećaji i doživljaji- Kompulzije su svjesna,ponavljajuća ponašanja i radnje koje bolesnik doživljava nametnutima- Oko 80% bolesnika ima oba simptoma (i opsesije i kompulzije) zajedno

o Opsesivni poremećaj – prisutne samo opsesije, tj misli, ruminacije i idejeo Kompulzivni p. – prevladavaju prisilne radnje i opsesivni rituali

- Prisilne radnje: pranje ruku, tuširanje, pokreti tijela, način hodanja... - Nakon što učini prisilnu radnju bolesnik ne osjeća zadovoljstvo, ali je smireniji i anksioznost

je manja- Dovode do teškoća u svakodnevnom funkcioniranju- Obično se javlja oko 20. godine, a može početi i u djetinjstvu te često nakon stresnih događaj- Podjednaka spolna zastupljenost, ali se u M javlja ranije (s prisilama provjeravanja), a u Ž

kasnije (s prisilama čišćenja)- 50% bolesnik s OKP-om ima i depresivni p.- Blaži oblici → kraćeg trajanja, ne dovode do oštećenog funkcioniranja, dobro reagiraju na

liječenje (lijek ili psihoterapiju)- Srednje teški oblici → veći problem za bolesnika, ali i njegovu okolinu

o Smetnje u radnom, socijalnom, emoc. i obiteljskom funkcioniranjuo Nužna kombinirana primjena racionalne farmakoterapije i psihoterapije

- Najteži oblici → kronični i refrakterni na psihoterapiju i farmakoterapiju, čak i na neurokirurške uahvate

o Osoba prestaje raditi, prekida emoc. i obiteljske veze, do iznemoglosti je opsjednuta mislima i radnjama

o Slom kontrole mišljenja i ponašanja

REAKCIJE NA TEŠKI STRES I POREMEĆAJI PRILAGODBE

- Uključuju akutnu reakciju na stres, PTSP i poremečaje prilagodbeo Uzrokovani su različitim traumatskim iskustvima (stresorima)

- Stres → specif. stanje koje se sastoji od nespecifično potaknutih promjena u sklopu biološkog sustava

o Psihofizička reakcija na različite uzroke, a ti su uzroci stresorio Predstavlja biološki i ponašajni odgovor organizma na djelovanje stresora, a

pojavljuje se kada pojedinac procijeni da novonastala situacija premašuje njegove prilagodbene mogućnosti i sposobnosti

- Krizna situacija → situacija u kojoj je narušena individualna psihosocijalna ravnotežao Osoba nije u mogućnosti ponovno ostvariti ovu ravnotežu

121

.

- Krizno stanje → stanje poremećene prilagodbe koje nastaje kada se osoba ne može prilagoditi zahtjevima koje pred nju postavljaju životni događaji (stresori)

o Poremećaj prilagodbe koji je „lakši“ i dulje trajeo Naziva se psihičkom ili pshosocijalnom krizom

- Koncept životnih događaja → obuhvaća niz uobičajenih situacija koje se gotovo svakodnevno događaju te su manjeg intenziteta od tramuatskog događaja

o Smatra se da svaki pojedinac u svakom trenutku doživljava neki životni događajo Osnovno obilježje životnih događaja jest potreba za većom ili manjom prilagodbom

na novonastalu situaciju- Traumatski događaji → nakon njega sadržaj reakcije je usmjeren na mjesto, javlja se

poricanje osjećaja i izbjegavanje svega što podsjeća na događaj te neželjeno proživljavanje događaja (snovi, flashback epizode)

- Gubitak → može biti predvidljiv i nepredvidljiv te vezan uz emoc, materijalno ili soc. stanje

o Nakon gubitka sadržaj reakcije je usmjeren na izgubljenu osobu (ili drugi objekt gubitka)

o Osoba traži podršku drugih, prisjeća se izgubljene osobe i želi razgovarati o njojo Reakcije tugovanja

1. Akutna reakcija na stres (akutni stresni poremećaj)

-Prolazni psihički poremećaj koji se javlja kao reakcija na stresni događaj- Akutna reakcija na stres(or) koja se javlja u roku od nekoliko minuta do nekoliko dana- Traje od nekoliko dana do 4 tjedna (ako je duže može se javiti PTSP)- Poremećaji pažnje i koncentracije, smetnje orijentacije, disocijativni fenomeni, p. svijesti- Osoba je ustrašena s vegetativnim znakovima anksioznosti, razdražljiva te brzo i žestoko

reagira na najmanji povod

2. Posttraumatski stresni poremećaj- Odgođen ili produljen odgovor na stresni događaj- Osnovni preduvjet za pojavu PTSP-a je izlaganje ekstremnom traumatskom iskustvu

(prisustvovanje zlostavljanju, ranjavanju, smrti druge osobe ili je bio ugrožen sam bolesnik).- Traumatski događaji mogu biti izazvani od drugih ljudi (rat, otmica, zarobljavanje, mučenje,

fizičko i spolno zlostavljanje), u prometu, u stanju teških bolesti, kod prirodnih nepogoda (potres, poplava).

- Osjećaj bespomoćnosti je ključan za razvitak PTSP-a.- Zatim dolazi do izbjegavanja svega onoga što podsjeća na traumatski stres- Ponovno proživljavanje traumatskog iskustva (flash back epizode, „ ružni” snovi)- Simptomi pojačane pobuđenosti- Klinička slika ovisi o intenzitetu i karakteru samog traumatskog događaja, premorbidnom

funkcioniranju, ranijim zlostavljanjima i agresivnom ponašanju, socioekonomskom statusu, inteligenciji

- Životna prevalencija 1-3% pa sve do 6,8%- Može se javiti u bilo kojoj dobi, a najčešći je kod mlađih odraslih osoba- U civilnoj domeni je podjednako zastupljen među spolovima, u vojnom smislu je više

oboljelih muškaraca

122

.

- Rizični faktori za razvitak PTSP-a: o Osobine stresora

Broj 1 je silovanje - preko 90-95% žrtva silovanja razvije PTSP Broj 2 su specijalne (vojne) postrojbe - oko 70% pripadnika razvije PTSP Broj 3 su obične ratne postrojbe ili civili u bombardiranju tj. sudionici općih

ratnih događaja - do (manje od) 50% pripadnika razvije PTSP Broj 4 su žrtve ekstremnih prirodnih nepogoda (tsunami i sl.) - do 20% žrtva Broj 5 su žrtve teških prometnih nesreća - 10-15% sudionika razvije PTSP

o Socijalni status (obrazovanje, prihodi) → niži SES je vulnerabilnijio Karakteristike ličnosti (načini nošenja, coping)

Ako postoji neki poremećaj ličnosti Ako je osoba ranije imala neki psihijatrijski entitet Ako je neki psihijatrijski entitet u početnoj fazi Ako postoji heteroagresivno, asocijalno, antisocijalno ili autodestruktivno

ponašanjeo Intelektualni status – niži IQ (viši IQ je faktor zaštite)

- MORAJU biti prisutni simptomi iz tri skupine simptoma za dijagnozu: o Ponovno proživljavanje traumatskog iskustva

Tijekom dana, javljaju se slike-tzv. intruzivni fenomen (žive slike) Tijekom noći, javljaju se ružni snovi (obično u drugoj polovici spavanja u

REM-u)o Izbjegavanje svega onoga što podsjeća (realno ili simbolično) na traumu o Simptomi pojačane pobuđenosti - imaju nizak prag tolerancije na frustraciju, na

sitnice žestoko reagiraju (heteroagresivno ili autodestruktivno)o Simptomi moraju trajati više od mjesec dana, traju različito dugo, a mogu biti

prisutni i 30 godina nakon traumatskog događaja- Terapija PTSP-a:

o Farmakoterapija (anksiolitici, antidepresivi, antipsihotici)o Psihoterapija (BK, suportivna, gestalt, psihoanalitički orijentirana; individualna,

grupna, partnerska, obiteljska)o Socioterapija

- Najbolji je prognostički ishod oporavak koji uslijedi u godinu dana nakon traumatskog događaja

o Oko 30% ih doživi potpuni oporavako 40% djelomični (imaju blaže simptome PTSP-a)o 20% ih ima srednje izražene simptomeo 10% je nepromijenjenog ili pogoršanog stanja

3. Poremećaji prilagodbe- Krizna stanja u užem smislu- Posljedica nepovoljnih životnih događaja koji se mogu i kumulirati- Karakteristično je stanje jake uznemirenosti koje ometa funkcioniranje- Dva osnovna simptoma su anksioznost (zabrinutost, uznemirenost, napetost, tjeskoba, a

mogu se javiti i fobični i panični strahovi) i depresivnost ( neraspoloženje, potištenost, socijalno povlačenje, pad nagonskih dinamizama)

- Osoba se osjeća krivom zbog nemogućnosti rješavanja novonastalog stanja, ne može planirati budućnost, javljaju se depresivne interpretacije, ideje besperspektivnosti i nemoći

- Sve to može pratiti i suicidalnost

123

.

DISOCIJATIVNI POREMEĆAJI

- Disocijacija → potpuni ili djelomični gubitak ujedinjavanja sjećanja, svijesti o sebi i/ili okolini, osjeta i kontrole pokreta

o Obuhvaća nemogućnost integriranja sebe i vlastite svijesti s traumatskom situacijomo Javlja se kada osoba nije kadra traumatska iskustva prihvatiti i uključiti u vlastito

iskustvoo Primarna disocijacija – kada traumatska iskustva nisu integrirana već su odvojena od

ostalih sjećanjao Sekundarna – stanjem u kojem osoba „napušta“ svoje tijelo i traumatski događaj

promatra „sa strane“o Tercijarn a – stvaranje odvojenih ego stanja pri čemu su neka svjesna traumatskog

događaja, a neka to nisu- Akutni oblik → simptomi se javljaju naglo, obično kao posljedica različitih traumatskih

životnih događaja- Kronični oblik → vezuje se uz nerješive probleme, međuljudske odnose, emoc. konflikte- Pokazuju iznimno velike geografske i etničke razlike u učestalosti

1. Disocijativna amnezija- Stanje u kojem se javlja nagla amnezija, a pri tome ne postoji organska podloga u smislu

oštećenja mozgao Traje od nekoliko sati do nekoliko tjedanao Kognitivne i druge funkcije su očuvane

- Nastupa nakon stresnog događaja i reverzibilna je- Najčešći disocijativni p., učestalost 1,8%

2. Disocijativna fuga- Neuobičajeno ponašanje u kojem bolesnik neočekivano otputuje u druga mjesta te se ne

može sjetiti svog identiteta (potpuno ili djelomično)o Osoba u drugom gradu može preuzeti novi identitet i započeti novi život

- Traje nekoliko dana ili tjedana, a za to razdoblje se javlja amnezija

3. Disocijativni stupor- Stanje bez motoričke aktivnosti koje se javlja nakon nedavnog stresnog događaja,

neriješenih emocionalnih ili drugih značajnih problema- Bolesnik ne izvodi voljne pokrete i ne reagira na podražaje, leži ili sjedi psihomotorno

ukočen te ne govori, ne prati pogledom i potpuno je „odvojen“ od okoline

4. Stanje transa i opsjednutosti- Obilježava nagli, privremeni gubitak vlastitog identiteta- Riječ je o gubitku svijesti o sebi i okolini- Osoba je u promijenjenu stanju svijesti, ne reagira ili slabo reagira na vanjske podražaje- Ovo stanje se doživljava kao nametnutim izvana- Kada trans završi nastupa više ili manje izražena amnezija za to razdoblje

5. Višestruka ličnost (disocijativni poremećaj identiteta)- Riječ je o barem dvama odvojenim identitetima koji ne znaju jedan za drugoga- Dugotrajna stanja koja se ne mogu objasniti organskim uzrocima

124

. 6. Ganserov sindrom

- Stanje u kojem se bolesnik ponaša kao da je intelektualno trajno oštećen- Nije riječ o svjesnom simuliranju bolesti, nego o nesvjesnom izbjegavanju neugodnih

događaja

7. Konverzivni poremećaj- Uklučuje niz simptoma koji navode neurološku bolest, a medicinska obrada isključuje takvu

mogućnosto Riječ je o motoričkim, senzornim i visceralnim simptomima

- Često je vidljiv izostanak zabrinutosti koja bi trebala pratiti teške simptomeo Prekrasna blažena ravnodušnost

SOMATOFORMNI POREMEĆAJI

- Osoba se ponavljano žali na tjelesne simptome i traži medicinsku obradu- Svrstavaju se u zasebnu skupinu s anksioznim i disocijativnim poremećajima (nekadašnje

neuroze) jer imaju neka zajednička obilježjao Pojava je obično vezana uz neko stresno iskustvo, a anksioznost uvijek prati taj

poremećaj

1. Somatizacijski poremećaj- Somatizacija kao glavni simptom- Bolesnik iznosi brojne, višestruke, ponavljajuće tjelesne simptome koji se ne mogu objasniti

medicinskom obradom- Te simptome prati anksioznost, depresivnost, disforija, umor

2. Hipohondrijski poremećaj- Somatoformni poremećaj u kojem postoji neosnovana zaokupljenost tjelesnim funkcijama i

strahom da se boluje od neke teške, ozbiljne bolesti- Pretjerano reagiraju na uobičajene tjelesne senzacije i promjene- Nikakva medicinska obrada ih ne može uvjeriti da nisu bolesni- Najčešće se razvije u kronični oblik ovo poremećaja

3. Dizmorfofobija- Poremećaj sheme vlastitog tijela- Osoba je zaokupljena vlastitim izgledom ili zamišljenim nedostatkom vlastita tijela- Bolesnik je zabrinut i traži pomoć kako bi promijenio svoj izgled- Ima dojam da je fizički neatraktivan, čak odbojan i ružan- Sve to ometa svakodnevno funkcioniranje

o Dolazi do povlačenja iz društva, prekida emoc. veza, zatajivanja u aktivnostima

4. Bolni poremećaj- Stanje praćeno kroničnom, tvrdokornom, opterećujućom boli koja se javlja u različitim

dijelovima tijela, nejasno je lokalizirana- Ona se ne može u potpunosti objasniti tjelesnim stanjem ili poremećajem, a povezana je sa

stresnim događajem, emoc. poteškoćama i problemima- Bol mora trajati najmanje 6mj da bi se postavila dijagnoza- Bol dovodi do zabrinutosti, anksioznosti, depresivnosti, suicidalnih misli i pokušaja

samoubojstva

125

.

BIOLOŠKE METODE LIJEČENJA

BIOLOŠKA TERAPIJA- Psihofarmakoterapija- Elektrokonvulzivna terapija- Transkranijalna magnetna stimulacija- Neurofeedback- Fototerapija- Regenerativna terapija- Neuromodularna terapija- Hormonalna terapija

Psihofarmakoterapija- Anksiolitici → smanjuju ili uklanjaju anksiozne fenomene u liječenju anksioznih p. te

anksioznosti u drugim p. i bolestimao Smanjuju napetost, uznemirenost, agitiranost, tjeskobu, strah, panikuo Ne oštećuju spoznaje i opažajne procese.o Nisu učinkoviti u djelovanju na depresivne i psihotične simptome, ali se i kod njih

koriste kao dodatna terapijao Najstariji su bromidi i barbiturati koji su imali najviše nuspojava i brzo su izazivali

ovisnost te su zamijenjeni anksioliticima II. generacijeo II. generacija su benzodiazepini koji djeluju preko GABA receptora te mogu izazvati

ovisnoto Zato se koriste oni III. generacije koji djeluju na serotoninergičke receptore

- Hipnotici → izazivaju hipnotski učinak, olakšavaju usnivanje, omogućuju prosnivanje, povećavaju kvalitetu spavanja i poboljšavaju jutarnju budnost

o Kod nesanice i drugih p. spavanjao Prvi su bili barbiturati koje su zamijenili bezodiazepini te najnoviji

nebenzodiazepinski agonisti GABA-benzodiazepinskih receptora- Antipsihotici → smanjuju ili uklanjuju psihotične simptome (sumanutosti, halucinacije...)

o Imaju antipsihotični efekt, a pritom ne sedirajuo Zbog izazivanja neuroleptičkog učinka (reduciraju psihomotornu aktivnost te dovode

do emoc.-afektivnog smirenja) nazivaju se i neurolepticimao SH, psihotična depresija i manija, psihoza u sklopu drugih psihijatrijskih poremećaja

(demencija, p. ličnosti, PTSP), psihoze kod somatskih bolestio Prvi antipsihotik - klorpromazin

- Antidepresivi → smanjuju ili uklanjaju depresivne simptomeo Kod depresivnih poremećaja i svih ostali p. kod kojih postoji depresija

- Stabilizatori raspoloženja (litij, antiepileptici) → lijekovi koji onemogućuju izmjene raspoloženja te su indicirani kod BAP-a

- Lijekovi u tretmanu ovisnosti

Elektrokonvulzivna terapija- Kod SH i epilepsije uočeno povlačenje SH simptoma nakon epi atake- Danas se primijenjuje na potpuno drugačiji način i uz pristanak bolesnika- Kod terapijski refrakterne depresije i katatone SH

o Tek nakon što smo isprobali najmanje 2 lijeka koji ne djeluju- Može se primijeniti i kod kronificirane psihoze, BAP-a koji ne reagira na uobičajenu

terapiju te kod teških oblika OKP-a

126

.

127

.

PSIHOZE

Sve psihijatrijske termine možemo podijeliti na:

1. NEUROZEo NEUROZA je zastarjeli (opsoletan) pojam i odnosi se na lakše poremećajeo Danas govorimo o SOMATOFORMNIM POREMEĆAJIMA/HISTEROIDNIM

P./HISTERIČNIM P./ANKSIOZNIM POREMEĆAJIMA.2. PSIHOZE

PSIHOZA

- Osoba ne testira realitet- Generalna slika: dezorijentiranost, halucinacije, sumanute misli, prisilne misli, precijenjene

misli, neorganizirani govor, 'vidi' promjene na sebi i drugima

1. PODJELA PSIHOZA:

a) shizofrene psihoze-paranoidne SH, katatone SH, rezidualne SH...

b) neshizofrene psihoze- RAZLIKA: SH imaju 4 velika A (autizam, ambivalencija, poremećaj (kvalitativni)

afektiviteta, poremećaj asocijacije), s time da nije nužno da sva 4 simptoma budu prisutna kako bi se dijagnosticirala SH; SH imaju strogo specifične simptome, svijest je UVIJEK očuvana (kod drugih psihoza ne mora biti očuvana), prisutne su kvalitativne promjene afekta, nije povezana s halucinacija, tj. halucinacije nisu patognomonične za SH (ako imaju, onda su slušne, vidne vrlo rijetko; kod ostalih psihoza vidne halucinacije su vrlo česte), SH se javlja najčešće između 15 i 25 godina.

RAZLIKE IZMEĐU PARANOIDNE PSIHOZE KOJA NIJE SH I PARANOIDNE SH

PARANOIDNA PSIHOZA KOJA NIJE SH PARANOIDNA SHIZOFRENIJA- potpuno logični-počiva na realitetu,

nema šanse da će ga se razuvjeriti- sustav je u realitetu, vrlo jasan- često stvar počne na realitetu, a

nadograđuju ga sumanutostima

- ekstremna nelogičnost, iracionalnost (npr. osoba misli da ju je oteo vanzemaljac i sl.)

- nema halucinacija - prisutne su slušne halucinacije (naređuju osobi da nešto napravi)

NESHIZOFRENE PSIHOZE

1. manične psihoze - prisutne su megalomanske i erotomanske ideje, te promjene afekta; manija je UVIJEK psihoza

2. depresivne psihoze - prisutne su ruminacije; kod obične depresije nisu prisutne sumanute misli depresivnog karaktera i osoba testira realnost

- SUICIDALNOST kod psihotične depresije može i ne mora biti prisutna; suicidalnost NIJE kriterij za određivanje stupnja depresije ili njene psihotičnosti

128

. SHIZOAFEKTIVNE PSIHOZE

- Osoba ima neke izolirane simptome, ali ne dovoljno njih da bi bila prava SH→ ''mali a simptomi''

- ANHEDONIJA-osoba ne može doživjeti zadovoljstvo u nečemu u čemu je prije uživala- Anhedonija nije nužan uvjet SH, ali ako je prisutna uz varijante simptoma manično-

depresivne psihoze, tada se radi o shizoafektivnoj psihozi

MANIČNO-DEPRESIVNA PSIHOZA - MANIJA je uvijek psihoza- DEPRESIJA može i ne mora biti psihoza

2.PODJELA PSIHOZA: PO ETIOLOGIJI, TJ. UZROKU

a. ENDOGENE PSIHOZE (funkcionalne) - Uzrokovana iznutra, tj. pojavljuje se bez vanjskog, organskog razloga; npr. SH, većina

manija, često depresija

b. EGZOGENE PSIHOZE- Uzrokovane izvana - Uzrokovane intoksikacijom (alkohol, kombinacija opijata, psihostimulansi, kombinacija

lijekova i alkohola); npr. marihuana je čast uzrok SH (tj. taj rizičan stil života, a ne sama marihuana)

- Uzrokovane visokom temperaturom, trovanjem olovom, radijacijom, hipoksijom- Uzrokovane promjenom u funkcioniranju središnjeg živčanog sustava, tzv. AKUTNI

MOŽDANI SINDROM rezultira kliničkom slikom psihoze- Egzogene psihoze imaju ograničeno trajanje i bez posljedica su (samo mali % završi u

kronicitetu, ali oni bi ionako tamo završili)

c. REAKTIVNE PSIHOZE- Izazvane su obično neugodnim traumatskim životnim događajem ili iskustvom (anksioznim

ili depresivnim); psihotična reakcija na takav događaj je u stvari psihička kompenzacija- Postoje reaktivne manije i reaktivne depresije, ali NE i reaktivne SH; neugodni događaji

mogu biti trigger za SH, ali ne i njen uzrok!

d. SIMPTOMATSKE PSIHOZE- Podgrupa egzogenih-uzrokuju ih tumori, promjene u cirkulaciji mozga, dijabetes

- Psihoze se uvijek liječe antipsihoticima, a kod simptomatskih psihoza se, osim terapije antipsihoticima, radi i na rješavanju pretpostavljenih uzroka organiteta koji je doveo do psihotičnog stanja

129

. 3. PODJELA PSIHOZA: S OBZIROM NA TO KOLIKO JE DOMINIRAJUĆA SIMPTOMATIKA ILI VELIKIH (SUMANUTOST, DEREALIZACIJA, DEPERSONIZACIJA) ILI NEGATIVNIH SIMPTOMA (POVLAČENJE, AUTIZAM)

a. POZITIVNE I NEGATIVNE PSIHOZE- Danas se sve više razlikuje terapija antipsihoticima ovisno o prevladavajućoj kliničkoj slici

(je li + ili – forma psihoze)- Pozitivne psihoze ili produktivne psihoze ili + forme; pozitivni simptomi: sumanutost,

derealizacija, depersonizacija, halucinacije- Negativne psihoze ili neproduktivne psihoze ili – forma; negativni simptomi: autizam,

ambivalencija, negativizam- Stari antipsihotici su puno učinkovitiji za pozitivne simptome; danas se sve više razvijaju

antipsihotici za negativne simptomeb. AKUTNA PSIHOZA

- Oznaka da je psihoza naglo počela i da traje kratko vrijeme- Može biti uvod u SH, ali i ne mora (tj. može proći bez posljedica)

AKUTNA P. → SUBAKUTNA P.→ SUBKRONIČNA P.→ KRONIČNA P.

ADOLESCENTNA KRIZA je termin koji se koristi:- Kada se radi o akutnoj psihozi ili čak SH- Zbog umanjivanja stigmatizacijskih efekata- Kada nismo sigurni da li je SH (neznaje)

c. ALKOHOLNE PSIHOZE - Javljaju se uslijed konzumacije alkohola ili kombiniranjem alkohola i lijekova

4. PODJELA PSIHOZA:

a. TIPIČNEb. ATIPIČNE - npr. alkoholne psihoze, postpartalne psihoze (nakon poroda)

130