PSIHOLOGIJA ODGOJA I OBRAZOVANJA 2 – 2.KOLOKVIJ

1. DOKIMOLOGIJADOKIMOLOGIJA - određenje pojma- DOKIMOLOGIJA ima djelomično različita određenja prema znanstvenim područjima koja je proučavaju: ▪ PEDAGOGIJA - znanstvena disciplina koja proučava tehniku i organizaciju ispita i pitanja objektivnosti i adekvatnosti ocjena u školi ▪ PSIHOLOGIJA - disciplina koja sistematski proučava točnost, sistematičnost, objektivnost i pouzdanost ispita, ocjenjivanja, različitih metoda takmičenja i sl. ▪ DIDAKTIKA - disciplina koja proučava sisteme ocjenjivanja i ponašanja ispitivača i ispitanikaDOKIMOLOGIJA - procjenjivanje znanja- ocjenjivanje i procjenjivanje znanja može se vršiti uporabom testova ili ih može provoditi ispitivač- TESTOVI ZNANJA dijele se u 2 osnovne skupine: 1) STANDARDIZIRANI 2) ZADACI OBJEKTIVNOG TIPA (ZOT) - alternativni, višestrukog izbora, ispravljanja, dopunjavanja, sređivanja, interpretativni, dosjećanja, esejskiDOKIMOLOGIJA - nastavnik- nastavnik kao ocjenjivač --> proces ocjenjivanja je vrsta indirektnog mjerenja koja otvara 2 pitanja: što se zapravo mjeri?, čime, odnosno kako se mjeri? --> svako mjerenje uključuje 3 nezavisne veličine: PREDMET MJERENJA, NAČIN MJERENJA, INSTRUMENT MJERENJA- kod ocjenjivanja te veličine nisu nezavisne- o znanju se zaključuje INDIREKTNO --> na temelju napisanog ili izrečenog --> uspoređuje se sa znanjem ostalih učenika --> utječu i marljivost, rječitost, poslušnost, emocionalna stabilnost i sl.* stroge definicije predmeta mjerenja nema i ona se često mijenja tijekom ispitivanja- nastavnik može ispitivati različite VRSTE ZNANJA: ▪ ČINJENIČNO ili FAKTOGRAFSKO ▪ INTERPOLATIVNO (poznavanje zakonitosti, načela, teorija, uzročno posljedične veze, analize, sinteze) ▪ OPERATIVNO (upotreba apstrakcije u realnim, poznatim situacijama) ▪ EKSTRAPOLATIVNO (zaključivanje o nečemu novom na temelju postojećeg znanja, produžavanje smjera i tendencije izvan dosega već usvojenih modela reagiranja)- METRIJSKE KARAKTERISTIKE ocjenjivača i ocjena: ▪ OBJEKTIVNOST - provjera se vrši uspoređivanjem ocjena koje je više ocjenjivača dalo istom odgovoru ili zadaći * 4 ocjenjivača iste struke ponekad kod ocjenjivanja zadaća mogu dati različite ocjene; najveće slaganje bilo je za matematičke zadaće, a najmanje za hrvatske; ocjenjivači se nisu slagali ni u sudu je li zadaća pozitivna ili negativna; slaganje je nešto bolje za nedovoljne i odlične ocjene zbog

širine intervala koji pokrivaju ▪ DOSLJEDNOST (POUZDANOST)- ona je to veća što se sadržaji koji su predmet ocjenjivanja mogu

objektivnije ocijeniti * u ocjenjivanju iste zadaće, bolje se jedan ocjenjivač slaže sam sa sobom nego različiti ocjenjivači međusobno; ipak je i slaganje sa samim sobom relativno nisko (r=0.77) što pokazuje da nastavnici nemaju čvrste kriterije iz čega proizlazi nedosljednost postupaka ▪ OSJETLJIVOST - osjetljivost mjerne skale ocjena * nastavnici koji jako diferenciraju zadaće (skala od 12 ocjena) manje se slažu s ostalima u ocjeni; nastavnik nije jednako osjetljiv na svim dijelovima skale; pogreška je najveća za ocjene 3 i 4 ▪ VALJANOST (TOČNOST)- ovisi o tome koliko poznajemo stvarnu veličinu onoga što mjerimo * provjerava se uspoređivanje ocjene jednog ocjenjivača s nekim valjanim kriterijem znanja (uspjeh u testu znanja) ili s prosječnom ocjenom dobivenom od većeg broj ocjenjivača --> usporedba ocjena s uspjehom u testu znanja pokazala je da je to slaganje značajno samo unutar istog razreda * ocjene NISU točna mjera znanja - imaju samo relativnu vrijednost unutar ocjenjivane skupine * valjanost testa raste s brojem pitanja, vrijedi li to i za ocjene? - 6 nastavnika ispitivalo je 60 učenika koji su bili raspoređeni u skupine koje su bile usmeno pitane po 3, 6, 10, 15 ili 25 min. - ocjene su korelirane s rezultatima učenika u testu znanja iz fizike --> optimalno trajanje ispitivanje bilo je 7 minuta --> s povećanjem broja informacija raste vjerojatnost da sve ne budu u istom smjeru, tada ocjenjivač postaje nesiguran i to se očituje u točnosti ocjena- nastavnik kao mjerni instrument: nedovoljno objektivan, nedosljedan, neosjetljiv ili neopravdano osjetljiv i netočan pa su ocjene koje daje bez metrijske vrijednosti--> sustavna ispitivanja metrijskih karakteristika ocjena pri pismenom i usmenom ispitivanju dovele su do ovog zaključka- UZROCI POGREŠAKA pri ocjenjivanju: 1) U MJERNOM INSTRUMENTU - mijenjanje kriterija, nejednaki intervali na skali mjerenja, osobna jednadžba, halo-efekt, pogreška kontrasta, prilagođavanje kriterija uzorku 2) U PREDMETU MJERENJA - nije jednoznačno definiran, nastavnik ispituje onaj aspekt koji trenutno smatra važnim, uz znanje često mjeri marljivost i disciplinu... 3) U NAČINU ISPITIVANJA I OCJENJIVANJA - način ispitivanja, trajanje ispitivanja, „vrsta“ ispitivača,

vrsta pitanja- PREDNOSTI NASTAVNIKA pred testovima znanja: --> može provjeravati različite varijetete znanja dok se testovima najčešće provjerava samo činjenično znanje --> može razlikovati anti-znanje od kvazi-znanja --> može se prilagoditi specifičnim karakteristikama svakog učenika --> može učeniku omogućiti da se smiri ako je jako uzbuđenOPISNO OCJENJIVANJE- veća osjetljivost; moguće je upotrijebiti više različitih jezičnih formulacija da bi se izrazio uspjeh u određenom području- opisna ocjena TREBA: ▪ biti operacionalizirana ▪ uključivati inicijalno stanje ▪ biti individualizirana

- opisnom ocjenom trebalo bi pratiti: ▪ INTERESE (prema predmetu, u odnosu na sposobnosti) ▪ SPOSOBNOSTI (intelektualne, motoričke, senzorne) ▪ RADNE NAVIKE (aktivnost, temeljitost, ustrajnost, discipliniranost, marljivost, samostalnost, koncentracija) ▪ SOCIJALNE I EMOCIONALNE ELEMENTE (položaj u grupi, primjenjivost i trajnost znanja, socijalna prilagođenost)- opisna ocjena NE SMIJE BITI: ▪ optužba ▪ nepouzdana i proizvoljna ▪ neopravdana generalizacijaSTRAH OD ISPITIVANJA- naziva se još i ISPITNA ANKSIOZNOST- najčešći UZROCI straha su: * nepovjerenje prema sebi * sklonost strahovanju u socijalnim komunikacijama * količina znanja * intelektualna razina (visoko inteligentni učenici mogu svoju anksioznost iskoristiti kao poticaj) * roditelji (razina očekivanja) * ispitivač (spol, način ispitivanja, ponašanje) * ispitna situacija * opća atmosfera, prostorija, vrijeme ispita, prisustvo slušatelja- EMOCIONALNE REAKCIJE pri polaganju ispita: --> TREMA - normalna reakcija, najčešće djeluje poticajno --> PREDISPITNA NAPETOST - manifestira se kao stanje uzbuđenosti i nemira (prekomjerno učenje) ili kao stanje apatije i povlačenja (bijeg u san) --> PSIHOSOMATSKE REAKCIJE --> STRAH OD ISPITA - panika, potpuna blokada na ispitu, često odlaženje u WC, pogreške u pismenom radu koje očito nisu rezultat neznanja --> FOBIJA OD ISPITA - često odjavljivanje ispita koje može ugroziti studiranje --> FOBIJA OD ISPITIVAČA - rijetko se javlja- postotak studenata sa veoma izraženim strahom od ispita se znatno povećava u kategoriji neuspješnih studenata- strah bitno utječe na koncentraciju tijekom učenja i tijekom ispita- strah od ispita može se javiti KAO POSLJEDICA nekoliko ČINITELJA: ▪ opasnost od procjenjivanja ▪ složenost i težina zadataka ▪ nazočnost slušatelja na ispitu ▪ razina opće anksioznosti kod studenta

2. ZLOUPORABA DROGA- sve ovisnosti postoje na jednom kontinuumu, na čijem se jednom kraju nalazi apstinencija, zatim se može govoriti o normalnoj upotrebi, nakon čega slijedi zlouporaba i na kraju ovisnost- KARAKTERISTIKE ovisnosti: ▪ tolerancija ▪ apstinencijski simptomi ▪ uzimanje tvari u većoj količini od namjeravane ▪ žrtvovanje važnih aktivnosti ▪ nastupanje štetnih posljedica ▪ želja za kontroliranjem situacije, ali uspjeh slab ili nikakav- UZIMANJE NEKIH SUPSTANCI (pušenje, pijenje, droga, lijekovi, hrana) ima za CILJ: * izazivanje ugode ili smanjivanje neugode * promijenjeno stanje svijesti * bijeg iz realnosti * promijenjena percepcija- IZLAGANJE NEKIM SITUACIJAMA (igre na sreću, rizični sportovi, video igre, TV) ima za CILJ: * povećanje uzbuđenja * materijalni dobitak * iluziju kontrole * bijeg iz realnosti u virtualni svijet- rizični ČINITELJI za OVISNIČKO PONAŠANJE: 1) LEGALNOST - mnoga su ponašanja u svim društvima određena pravilima te kulture - dostupnost određene supstance svakako utječe na raširenost konzumacije 2) UTJECAJ OBITELJI - ponašanja u obitelji vezana za konzumaciju različitih supstanci utječu na ponašanje djece - tolerantnost i odobravanje od strane roditelja - odnosi u obitelji, povezanost među članovima 3) UTJECAJ VRŠNJAKA - u procesu socijalizacije važan je socijalni pritisak koji vršnjaci vrše - dok roditelji imaju važniju ulogu u započinjanju s konzumiranjem alkohola, uloga vršnjaka je značajnija u nastavljanju pijenja - kod droga vršnjaci imaju veći utjecaj u obje faze - ako obitelj djeluje kao rizični faktor, vršnjaci će u većoj mjeri utjecati na pojedinca 4) DEVIJANTNA PONAŠANJA - mnogi su istraživači ustanovili devijantna ponašanja koja se javljaju u klasteru, tj. povezana zajedno kao što su: pijenje, pušenje, buntovništvo, delikvencija, riskantna vožnja, agresija, loš školski uspjeh, rijetko odlaženje u crkvu, nezainteresiranost za rad, rano seksualno iskustvo, nezaštićena seksualna aktivnost 5) PSIHOLOŠKI FAKTORI - uočeno je da određena očekivanja vezana za djelovanje alkohola postoje znatno prije njegova kušanja --> što su mladi imali veća očekivanja od djelovanja alkohola to je bila veća vjerojatnost da će i početi s konzumiranjem - najbolji prediktori za konzumaciju su bili „alkohol mijenja socijalno ponašanje“ i „alkohol poboljšava mentalne i motorne sposobnosti“

- što je netko bio suočen s više stresnih događaja u životu to je veća vj. za posezanjem za drogom - također je i nisko samopoštovanje značajan prediktor za uzimanjem različitih supstanci

- uz promatranje RIZIČNIH FAKTORA nužno je govoriti i o PROTEKTIVNIM odnosno ZAŠTITUJUĆIM FAKTORIMA: obiteljska kohezija, socijalna kontrola, konvencionalni načini ponašanja vršnjaka, visoko akademsko postignuće, pozitivni temperament - to su činitelji koji mogu djelovati zaštićujući na mladu osobu i pomoći joj da ne postane ovisnikom- kako je liječenje ovisnika dug proces s neizvjesnim ishodom, izuzetno je važno pokušati DJELOVATI PREVENTIVNO --> taj pojam uključuje 3 razine:▪ PRIMARNA PREVENCIJA - uključuje djelovanje u vrijeme dok problema ovisnosti nema i ona je usmjerena na podizanje kvalitete življenja mladih▪ SEKUNDARNA PREVENCIJA - odnosi se na rad s onim pojedincima ili skupinama koje su probale neku supstancu ili povremeno konzumiraju jednu ili više droga. Vrlo je važno pokušati utvrditi razloge takvog ponašanja.▪ TERCIJARNA PREVENCIJA - znači rad s ovisnicima, bilo da ih se pokušava pridobiti za neku vrstu liječenja ili da se radi na programu „smanjenja štete“. Takav je program zamjene igala koje su ovisnici koristili.SAVJETI RODITELJIMA:1. Ne bi smjela postojati dvostruka mjerila-jedna za odrasle, druga za djecu (alkohol, sredstva za spav)2. Ne sve droge svrstavati u isti koš, ne lažno prijetiti3. Stav roditelja mora biti argumentiran4. Upozorenje „uništit ćeš svoje zdravlje“ mladima najčešće ništa ne znači (ne cijene ga kao odrasli)5. Odmah reagirati na promjene u ponašanju (gubitak interesa, popuštanje u učenju, razdražljivost, pasivnost, neurednost, crvene oči, povećanje zjenica, kašalj, želučani problemi)6. Zloporaba droge može biti i rezultat razvojne krize7. Razgovarati s argumentima, ne podcjenjivati situaciju, ali ni ne stvarati paniku8. Dijete mora znati da su mu roditelji potpora, ali ne nabavljači droge. Mora shvatiti da primarno uništava svoj život, a ne život roditelja.9. Prevencija bi se trebala temeljiti na unapređivanju socijalnih kompetencija - razviti osjećaj kompetentnosti, naučiti rješavati probleme, podići toleranciju na frustraciju, razviti sposobnost komunikacije.

3. UČENICI S POSEBNIM POTREBAMAKRITERIJI POSEBNIH POTREBA- svaki učenik ima neke svoje individualne potrebe, ali kod nekih su one izraženije zbog određenih teškoća ili smetnji u psihofizičkom razvoju- granica „oštećenosti“ i tzv. normale nije oštra i ponekad je teško odredljiva (važno odrediti gr. odst.)

- (gledano s aspekta odgoja i obrazovanja odstupajućim se smatra ono) psihofizičko stanje djeteta zbog kojeg su neophodne odgojno-obrazovne mjere u posebnim grupama i posebnim organizacijama- pod nazivom „djeca s posebnim potrebama“ podrazumijeva se svako dijete koje se razlikuje od prosječnog djeteta po: ▪ SENZORNIM SPOSOBNOSTIMA (oštećenje vida, sluha) ▪ KOMUNIKACIJSKIM SPOSOBNOSTIMA (govorne smetnje) ▪ INTELEKTUALNIM SPOSOBNOSTIMA (teškoće u učenju, mentalna zaostalost) ▪ TJELESNIM OSOBINAMA (invalidnost i kronična oboljenja)

▪ SOCIJALNOM PONAŠANJU I EMOCIONALNOM DOŽIVLJAVANJU 1. SENZORNE SPOSOBNOSTI ▪ OŠTEĆENJE VIDA - dijete trlja oči, žali se na glavobolju, ne razlikuje neka slova, knjigu drži preblizu/predaleko - slabovidnost (vizualno doživljav. prostora je nepotpuno,nejasno, česte psihoneurotične smetnje) - sljepoća (govor se razvija sporije, ne imitira geste ni mimiku koji inače pomažu u razumijevanju)- u radu koristiti sva sredstva kao i sa ostalom djecom- bitne su makete i reljefno izraženi crteži, poseban aparat za čitanje običnog pisma, optakon- nužno je što više koristiti sluh ▪ OŠTEĆENJE SLUHA - ostavlja možda najveći trag na razvoj djeteta, na inteligenciju, komunikaciju, opću prilagodbu - nagluhost (30-60 db), gluhoća (više od 80 db), gluhonijemost (posljedica gluhoće)- nužan je što raniji tretman- potrebno je glasno govoriti, okrenuti usta prema djetetu (čitanje s usana)- važno je puno individualnog rada, strpljenja i ljubavi- škola bi morala imati audiopedagoški kabinet, u razredu ne bi smjelo biti više od 20 djece- bitno je što češće koristiti pisanje na ploči2. KOMUNIKACIJSKE SPOSOBNOSTI ▪ GOVORNE SMETNJE - otežavaju ili onemogućavaju sporazumijevanje na verbalnom planu - uzroci poremećaja mogu biti u ranom djetinjstvu ili čak u prenatalnom razdoblju - alalija - dijete razumije, ali govori vrlo malo ili uopće ne govori (bez govora) - afazija - poteškoće u razumijevanju riječi - dizartija - posljedica cerebralne paralize očituje se u neadekvatnoj koordinaciji govorne muskula. - poremećaj govornog ritma - može uzrokovati ubrzan i usporen govor. Zastajkivanje u govoru, ponavljanje nekih riječi ili dijelova riječi, gutanje pojedinih glasova, neujednačeno trajanje pojedinih riječi - dislalija - (teškoće u artikulaciji), nedostajanje nekog glasa, nedovoljno jasno izgovaranje nekog glasa, zamjenjivanje glasova - mucanje - uzrok najčešće psihološke prirode - tepanje - loš govorni uzor- logoped je nositelj rehabilitacije i korekcije3. INTELEKTUALNE SPOSOBNOSTI ▪ TEŠKOĆE U UČENJU - raskorak između stvarnih intelektualnih potencijala i djelovanja - razvojne teškoće (smetnje pažnje, smetnje u mišljenju i pamćenju, teškoće u govoru, perceptivne i motorne smetnje) mogu biti uzrok teškoćama u školskom učenju - disleksija, disgrafija, diskalkulija, ADHD - većini djece sa specifičnim teškoćama najveći problem je savladavanje početnog čitanja i pisanja (disleksija i disgrafija) - u školskom se kontekstu pojam ADHD/ADD (attention deficit hyperactivity dysorder) - ranije MCD, najčešće koristi kad se radi o teškoćama učenja, osobitostima kognitivnog funkcioniranja i nekim poremećajima u ponašanju učenika - ove smetnje proizlaze iz neurofizioloških osobitosti središnjeg živčanog sustava djece bilo da se radi o konstitucionalnom ili stečenim traumama (prije, tijekom poroda ili u najranijem djetinjstvu)

- osobe s ADHD sindromom često su nesposobne za procjenu posljedica vlastitog ponašanja --> na njihovo ponašanje često nagrađivanje i kažnjavanje nema učinka --> to može biti posljedica snižene aktivnosti u živčanom sustavu - primarni problem ADHD je nedostatak u motivacijskom sustavu koji čini nemogućim ostanak na jednom zadatku, bilo kojeg trajanja, osim ako ne postoji konstantna nagrada - djeca s ovim smetnjama pokazuju sljedeće: * kratak raspon pažnje * poteškoće u prostornoj i vremenskoj orijentaciji * smetnje memoriranja i apstraktnog mišljenja * sklonost brzom zamoru * disleksiju, disgrafiju, diskalkuliju * hiperaktivno ponašanje * emocionalnu labilnost, nezrelost * pomanjkanje zadovoljstva nekim uspjehom * nespretnost (česte nezgode) * dezorganiziranost * noćne strahove * poteškoće u kontroli sfinktera - česta primarna enureza i enkopreza - najčešće POTEŠKOĆE U ŠKOLI: -> u frontalnim oblicima rada ne prate upute ispitivača pa zbog toga nisu u stanju rješ. zadatke -> često glasno komentiraju svoje aktivnosti ili rad druge djece -> vrpolje se, traže gumicu, gledaju što drugi rade, tužakaju -> ne udubljuju se u rad, motivacija im opada s porastom složenosti zadataka -> lako i brzo se zamaraju što pokazuju vanjskim znacima: razgibavaju ruku, rastežu se, zijevaju ▪ MENTALNA ZAOSTALOST - mentalno zaostalo dijete je ono koje je zbog zaostajanja u mentalnom razvoju u znatnoj mjeri usporeno u općem sazrijevanju i oštećeno u sposobnosti za učenje i prilagođavanje zahtjevima društvenog života i rada - potrebni su mu zaštita, odgoj,njega,obrazovanje i osposobljavanje za rad pod posebnim uvjetima - laka mentalna zaostalost, umjerena mentalna zaostalost, teška mentalna zaostalost LAKA MENTALNA ZAOSTALOST - u ranoj dobi se ne razlikuju mnogo od svojih vršnjaka - radije se igraju s mlađom djecom, pažnja im je nestalna, zaostaju u razvoju govora, fina motorika lošije razvijena, teško barataju olovkom - mišljenje je konkretno, egocentrično, pamćenje na temelju prostorno-vremenskih asocijacija - mašta je nerazvijena kao i emocije, česta ravnodušnost - bez inicijative su, druže se s mlađima4. TJELESNE OSOBINE ▪ TJELESNA INVALIDNOST I KRONIČNA OBOLJENJA mogu se javiti kao: - posljedica oštećenja lokomotornog aparata (išćašenje kuka, stopala, distrofija, deformacija kralježnice, amputacije) - posljedica oštećenja središnjeg ili perifernog živčanog sustava (dječja paraliza, epilepsija) - posljedica kroničnih tjelesnih oboljenja (oštećenje srca, tuberkuloza, šećerna bolest, teži oblici astme, hemofilija)

5. SOCIJALNI I EMOCIONALNI PROBLEMI ▪ TEŠKOĆE U PONAŠANJU I EMOCIONALNE TEŠKOĆE - bitan je osjećaj neprihvaćenosti, nesigurnosti u sredini u kojoj osoba živi --> zbog toga je stav prema okolini pun nepovjerenja, straha i neprijateljstava - teškoće u ponašanju mogu se razvrstati u 4 skupine: 1) suprotstavljanje autoritetu, neprijateljski osjećaj, nedostatak osjećaja krivnje 2) plašljivost, anksioznost, osjetljivost, potištenost 3) socijalna nezrelost, nespremnost na suradnju 4) socijalna agresivnost, uz prihvaćenost od vršnjaka, često vođe maloljetničkih bandi - ponekad pojedinac nema snage ili želje za suprotstavljanje bilo aktivno ili pasivno --> tada se sukob seli u sferu nesvjesnog i izražava u vidu različitih neuroza (konverzivnih) - one se mogu pojaviti na gotovo svim organskim sustavima: * PROBAVNOM - nedostatak apetita, povraćanje, zatvor, enkopreza * DIŠNOM - mucanje, tepanje, kašalj * MOKRAĆNOM - dnevna i noćna enureza * SPOLNIM ORGANIMA - neurotska masturbacija * KOŽI - crvenilo * KRVOTOKU - srčane smetnje * MOTORNOM - tikovi, sisanje prsta, grickanje noktiju * BOLOVI U RAZNIM DIJELOVIMA TIJELA - glavobolja, bol u trbuhu * SNU - nesanica, noćni strah