PRVO POGLAVLJE - Znanje · sve žene — inače bi i ona pala. ... Dell joj uputio osmijeh koji je...

PRVO POGLAVLJE

»Hajde, dušo«, šapnuo je. »Odustani zbog mene. Znaš da želiš.«

Jade Bennet dala je sve od sebe da zanemari način na koji je zbog tihog, seksi glasa zadrhtala. Osim toga, nije bilo upućeno njoj. Dr. Dell Connelly — šaptač psima, šaptač mačkama, šaptač konjima i poznati šaptač ženama — razgo-varao je sa zalutalim mačićem.

Dotična mačkica jadno se skutrila ispod klupe u čekaonici Dellova veterinarskog centra i zurila u njega kroz poluza-tvorene oči, očito odbijajući bilo kakvo laskanje. Bila je zapuštena, sivkasto-smeđa, s oštrim zelenim očima te, kao i Jade, ne pod utjecajem šarmera.

»Ha«, oglasila se Jade iza pulta recepcije. »Većina žena ti odmah, i na najmanji poticaj, padne u naručje.«

Dell je nakrivio vrat i promotrio je očima tamnim kao i njegove tajne. »Ne sve.«

Nastao je trenutak tišine za vrijeme kojeg je ona davala sve od sebe da ne prekine kontakt očima. Imao je pravo. Ne sve žene — inače bi i ona pala.

Odlaziš za mjesec dana; sad je prekasno…Kao da je odjednom shvatila da je Dell u prostoriji,

ogromna ženka bernardinca koja je hrkala iza Jadeina stolca probudila se uz frktanje i dignula glavu. Kad je vidjela svog voljenog, Gertie se podigla na ogromne šape uz radostan

Divlja privlacnost_LJ&S.indd 5 02/12/2016 12:07

Jill ShalviS6

lavež dobrodošlice i jurnula prema Dellu, poskliznuvši se malo po glatkom linoleumu dok se dokoprcala iza ugla stola i… pala u Dellovo naručje.

Bilo je dobro što frajer nije laka kategorija jer se Gertie kretala brzinom teretnog vlaka. Dell se pripremio, a i sva ta njegova divna topla koža boje moke — zahvaljujući majci Indijanki — krila je impresivnu količinu žestokog testosterona i mišića. Ipak, čak i izvanrednog veterinara od 190 cm i 80 kg mogla je srušiti silom teretnog vlaka zdepasta ženka bernardinca, pa je pri udaru Dell pao na dupe. Samo se nasmijao i zagrlio psa, ne mareći naizgled ni za pod ni za traljavi poljubac po bradi.

Nosio je tamnomodru radnu odjeću koja je na njemu izgle-dala iritantno dobro, donji dio koje je spao nisko u natezanju i otkrio centimetar ili dva šumsko zelenih pamučnih bokserica i traku glatke, neznatno bljeđe kože, da ne spominjemo i naznaku prvorazrednog dupeta.

Nezabrinut izloženim, Dell je Gertie počeškao po čitavom tijelu, a zatim je gurnuo sa sebe.

Zalutalo mače koje se činilo staro tri do četiri mjeseca, dovoljno staro da nakupi dosta opreza, nije odobravalo Gertiein zanos. Ispod stolca, mačkica se stisnula bliže zidu i zasiktala.

»O, dobro si«, rekao joj je Dell trljajući si vilicu dok ju je proučavao. Imao je nagovještaj brade, kao da je možda spavao predugo da bi imao vremena za brijanje tog jutra.

Nije trebao biti toliko prokleto seksi.Gertie mu se opet prikradala pokušavajući ga voljeti iz

blizine.Životinje su uvijek voljele Della. I mala djeca.I žene. Ne zaboravimo koliko ga je žena voljelo.Sagnuo se duboko da bi šapnuo mačetu, koristeći taj tihi,

neporecivo autoritativan, ali, oh, tako hipnotizirajući glas, koji je mogao rastopiti gaćice na ženi s pet koraka udaljenosti.


DivlJa PRivlaČNOST 7

Dobro je što je Jade bila udaljena barem sedam koraka.»Gertie je samo jedna velika maza«, uvjeravao je mače.

»Naglasak na velika. Sjedni, Gert«, zapovjedio je nježno preko svog ramena.

Gertie se promigoljila s jedva obuzdanom radošću, ali je sjela. A zatim se nacerila.

»Eto«, rekao je Dell mačetu. »Vidiš? Svi smo bezazleni.«Bezazleni? Molim te. Opasno uglađeni, možda. Šarmantni

bez napora, da. Hodajući orgazam… bez ikakve sumnje.Ali bezazlen? Ne, i na samu pomisao Jade je frknula.»Ignoriraj i nju«, rekao je Dell mačetu. »Ona je tu najpa-

metnija, ali nikad se nije naučila opustiti. Zapravo, jako je slična tebi, sva čvrsta i oprezna i čangrizava, ali kladim se da ste obje iznutra dvije velike maze.«

»Čujem te, znaš«, rekla je Jade.»Jako duboko iznutra…«Jade je pokušala ignorirati njegov privlačan dječački

osmijeh — kojem nije povjerovala ni na tren jer ništa u vezi njega nije bilo dječačko — i nastavila učitavati raspored za sutrašnje pacijente.

Želiš ga…Trudila se izbjeći i taj glasić. Puno je toga trebalo izbjeći.

Ali odlazi, vraća se kući u Chicago krajem mjeseca. Sve je isplanirala, otkaz najavila. Bilo je skoro gotovo.

Mače je ponovno bilo ljuto na čitav svijet. A Dell se tiho nasmijao. »Sad imam dvije žene koje me

potpuno ignoriraju. Dobit ću komplekse.«Kao da dr. Dell Connelly poznaje značenje te riječi. Bio

je siguran i samopouzdan, uvijek. Čvrst kao stijena. Nikad se nije preispitivao.

To je bilo jako iritantno.»Dođi, maco«, rekao je Dell. »Vjeruj mi.«Jade joj je mogla reći da se ne trudi opirati se, da će

kad-tad popustiti. Uvijek bi. Bilo je to zato što je Dell iskren


Jill ShalviS8

i životinje bi to razumjele. Životinje su mu značile sve. Iako su žene hrlile k njemu kao pčele na med, nikad nije vidjela da stavlja svoj privatni život ispred posla. Bio je to zaista fascinantan paradoks. Taj prekrasan muškarac mogao je imati koga poželi, pa ipak se činilo da ne želi puno više od onog što ima. Uspješan centar za životinje, nekoliko bliskih prijatelja i pizzeria na brzom biranju.

Jade je znala da je sklona isključiti ljude i držati ih na distanci. I Dell također, ali on je to radio drugačije, na raspo-laganju svemu i svima… a istovremeno je sve bilo površno.

Ništa nije uzimao pretjerano ozbiljno, kamoli žene.Ali mače je nastavilo zuriti u Della sa srceparajućim

prkosom koji je Jade prepoznala svaki put kad bi se pogledala u zrcalo.

Gertie je zacviljela i mahnula repom, brišući pod svakim korakom, nadajući se novoj prijateljici.

To se neće dogoditi.»U redu, idemo ovako«, rekao je Dell. »Izađi i častim

te večerom.«Mače nije ni trepnulo.»Ispadaš iz štosa«, promrmljala je Jade sortirajući kartone.Dell joj uputio osmijeh koji je govorio Mo’š mislit, a

njezine bradavice su se ukrutile. Što je značilo da ima pravo — nije ispao iz štosa. Ni blizu.

Dell je promotrio nesretno mače i poželio da može razgovarati s njim. Poželio je isto i za svoju zagonetnu asistenticu iza sebe.

Jade je radila na svom računalu svojom uobičajenom pomalo opsesivno kompulzivnom učinkovitošću, koja je bila u potpunoj suprotnosti s njezinim drečavo zelenim pahuljastim džemperom od angore koji ga je podsjećao na lizalicu. Lizalicu sa zaista sjajnim grudima. Papiga Peanut smjestila se na printeru njoj zdesna. I Peanut i Gertie bili su



dio Belle Havena, a budući da je Belle Haven bio Dellova velika veterinarska klinika, životinje i sve na tom mjestu pripadalo je njemu. Pa, sve osim Jade.

Jade nije pripadala nikome.»Koliko sam shvatila«, rekla je s pogledom još uvijek

uprtim u tipkovnicu, »mače je napušteno u nekom trenutku za vrijeme gužve besplatnog cijepljenja danas popodne. A«, dodala je istim razgovornim tonom, »ako saznam tko je to učinio, upucat ću ga.«

Ništa nije brže dopiralo do Dellove beskompromisne asistentice meka srca brže od zanemarene ili napuštene životinje.

To im je bilo zajedničko.»Pronaći ćemo joj dom«, uvjeravao ju je gledajući mače u

oči. »Obećavam. A sada što ti se čini, ti, jesi li spremna izaći?«»Spremna izaći!« zacvrkutala je Peanut, dajući sve od

sebe da oponaša Dellov duboki glas.Dell nije skinuo pogleda s mace. »Znam da si imala

užasno odvratan dan. Dođi i ispričaj mi sve svoje nevolje.«»Upali li ti to zapravo ikad?« upitala je Jade.»Pssst, ti«, rekao je i laganim i jednostavnim pokretima

posegnuo ispod stolca. »Dođi, ljepotice.«»Mijau«, reklo je mače.»Mijau«, rekla je Peanut.»Sve će biti u redu«, uvjeravao je Dell mače. »Nitko te

neće povrijediti.«Kad je mače samo nastavilo zuriti u njega, Dell je polako

gurnuo ruku ispod njezinog trbuha koji je bio gotovo udubljen. Njezina rebra toliko su stršala da ih je mogao prebrojati, što ga je razbjesnilo, ali iako je zarežala i još jednom po posljednji put mijauknula u protestu, dopustila mu je da je izvuče ispod stolca a da ga nije posjekla svojim kandžama. »Dobra cura«, promrmljao je te je prislonio na svoje grudi i počeškao ispod brade.


Jill ShalviS10

Promatrala ga je pomno, ali bilo je kao da zna da on zna. Dovraga, možda se napuštene duše prepoznaju, nije bio siguran, no polako se opustila sve dok konačno nije, ne mogavši se oduprijeti nježnom češkanju, zatvorila oči i naslonila glavu na njegove grudi.

»Da, tako je«, rekao je tiho. Podignuo je glavu i nasmi-ješio se Jade. »Da je barem tvoja vrsta tako jednostavna.«

»Oboje znamo da za tebe jest.« Odmahnula je glavom. »I to bi trebalo biti nezakonito.«

»Što?« upitao je nevješto. »Šarmirati m —«»Ako kažeš mačkicu«, upozorila ga je, »pobrinut ću se

da sutra od izlaska do zalaska sunca budeš do vrata zatrpan cijepljenjem i pregledima zdravih štenaca.«

»Volim štenad.«»Šišaš štenad. Jesam li rekla štenad? Mislila sam na

istiskivanje analnih žlijezda. Pronaći ću sve velike životinje u Sunshineu kojima to treba napraviti i dati im termin, samo za tebe.«

Dell se nasmijao. To je često činila, ta njegova snažna, zajedljiva asistentica oštra jezika. Nasmijavala ga.

Kao i prijetila mu.Bio je naviknut na to. Dovraga, čak mu se to i sviđalo,

što ga je činilo jako bolesnim, znao je. Možda je to bilo zbog činjenice da je stajala na recepciji njegove veterinarske klinike u toj odjeći za modnu pistu, a ne bi ni trepnula kad bi bila prekrivena psećom ili mačjom dlakom. Ili nečim gorim.

Možda je to bilo zbog njezine sposobnosti da se nosi s pacijentima i njihovim vlasnicima s jednakom sigurnošću ili da nikad ne trpi njegova sranja. Ili da zna kako mu pojedno-stavniti život — čudo s obzirom da je došla tu bez bilo kakvih referenci. Dell još uvijek nije imao pojma što mu je bilo da ju je zaposlio, ali jest i dao joj je posao koji je navodno bio samo privremen, dok ne nađe nekog kvalificiranijeg.



Pa ipak nije tražio nikog drugog.Prošlo je osamnaest mjeseci, no taj je brod otplovio.

Ona se vraća svom starom životu, što god on bio — bila je frustrirajuće škrta s detaljima — i napušta ih.

Njega.Nije imao pojma što će učiniti bez nje koja sjedi na kormilu

njegova svijeta i upravlja njime hladnokrvnom, suzdržanom učinkovitošću. Da ne spominjemo da ju je lijepo vidjeti. Njezina svilena crvena kosa bila je savršeno pričvršćena na vrhu glave, osim nekoliko zalutalih pramenova koju su ispali i dodirivali ramena. Oči su joj bile zelene, ispresijecane linijama jantara i vidjele su sve. Imala je i usta. Pametna, cinična i stvorena za mušku fantaziju.

A budući da on uopće ne bi smio krenuti u tom pravcu i razmišljati o tim ustima sa sjajilom s okusom vanilije koje je uvijek htio polizati, odmahnuo je glavom da je razbistri. Obično je imao više razuma, ali bilo je nešto u vezi Jade i cijelog njezinog nedodirljivog stava zbog čega je htio biti dorastao izazovu.

I to je ozbiljno namjeravao. Njezini prsti su kuckali po tipkovnici, a ekran je pokazivao

njezin omiljeni program za tablice za koji je znao da sadrži bilješke o svemu i svačemu, od pacijenta kojeg će pregledati sutra do sljedeće boje koje će biti njezini nokti.

Njegova je omiljena bila jarka »poševi me« crvena. »Adam se javio iz Boisea«, rekla je govoreći o njegovom

bratu. »Nastava mu se odužila, prespavat će tamo.« Ustala je. Bila je prosječne visine i prosječne građe, ali ništa drugo u vezi nje nije bilo prosječno.

Nikad.Nagovorila je Peanut da joj se popne na ruku i jednostavno

prenijela papigu s printera u ptičju noćnu krletku.»Ajati?« pitala ju je Peanut.


Jill ShalviS12

»Da, Peanut ide ajati«, rekla je Jade s tolikom umilnošću koja nikad nije bila upućena Dellu. Promatrao ju je kako šalje poljubac ptici, prima jedan zauzvrat uz tiho oponašanje mijaukanja, a onda je uz tihi smijeh Jade je prekrila krletku prekrivačem.

Njezine crne hlače imale su nabore, primijetio je Dell, i bile su pripijene uz najbolje dupe koje je ikad vidio. Sva poslovna sprijeda, a za zabavu straga...

Činilo se da taj uočljivi džemper koji pristaje uz njezine oči i ime svjetluca ispod stropnih svjetala. Jednom ju je pitao za ime i rekla mu je da ga je dobila po baki koja je upravljala obitelji snagom i elegancijom poludragog kamena žada.

Očito je svoje ime shvaćala ozbiljno. Dell je imao osjećaj da sve shvaća ozbiljno kad se radi o obitelji o kojoj nije često govorila.

Nosila je sićušne blještave naušnice duž jednog uha s odgovarajućom hrpom narukvica na ruci te potpetice za koje nije bio siguran kako na njima održava ravnotežu, iako ih je uživao slušati kako lupkaju po njegovim podovima čitav dan. I njegovi su pacijenti uživali u tome, a osobito njihovi vlasnici. Muški vlasnici. Koliko je puta vidio frajera kako dođe i pokuša je upecati? Točno onoliko puta koliko je vidio da ih Jade pristojno i čvrsto odbija.

Jedan mali dio njega je u tome jako uživao. U redu, veliki dio, ali nikad joj nije pokušao prići. Kao i vlada, i on je radije odvajao državu i crkvu; neka se nikada to dvoje ne spoje. No to ga nije sprečavalo da se pita kakve to tajne krije njegova seksi asistentica da je u celibatu.

Ili dovraga, možda jednostavno odlazi iz Sunshinea i provodi se vikendom negdje drugdje, dalje od središta pozornosti njihovog malog rančerskog grada u Idahu.

Hodala je po prostoriji i pospremala prije zatvaranja. Belle Haven bila je klinika s punom uslugom. Iza ove glavne zgrade



nalazio se i veliki štagalj u kojima su bili njihovi konji i dodatna oprema, i njegova i bratova. Adam je bio lokalni trener, uzgajivač i stručnjak za potragu i spašavanje.

Njihova recepcija bila je velika i prozračna, sa širokim drvenim parketom na kojemu su bile poredane udobne klupe za čekanje. Na jednom kraju bio je veliki pult — Jadein — a iza njega bilo je središte čitavog mjesta.

Jadeina jurisdikcija.Upravljala je ovom prednjom prostorijom kao narednik

za obuku, a polovicu vremena Dell joj je htio staviti ruke oko vrata i stisnuti ih.

Drugu polovicu vremena htio je staviti ruke na nju zbog nečeg potpuno drugačijeg. Budući da mu je život bio mio, oba ta poriva ostavio je za sebe.

»Što ćemo s ovom jadnicom?« pitala je Jade. »Odvesti je kući? O, čekaj. Ti nikad ne vodiš svoje žene kući.«

To je bila istina. Nije vodio žene kući.On je išao k njima. Uputio je letimičan pogled maci. Osim

što je bila premršava, činila se dovoljno zdrava. »Trebat će je sterilizirati i cijepiti.«

»Hoćeš da nazovem Lilu za noćas?« upitala je Jade.Lilah je vodila štenaru pored Belle Havena, a bila je i

Društvo za zaštitu životinja kao i jedna od Dellovih najbližih prijateljica. Lilah bi uzela mače i zadržala je dok je ne spremi u dobar dom. »To bi bilo najbolje«, rekao je. »Jer ja imam —«

»Spoj«, rekla je vrteći se na stolcu kako bi mu okrenula leđa. »Šok.« Vratila se zatvaranju.

Sve je kod nje imalo svoje mjesto. Kartoni su uvijek bili pedantno pohranjeni; kopirka, faks i računalo bili su pažljivo prekriveni da ih se zaštiti od prašine. Olovke, kemijske i druga razvrstana oprema pospremljena na svoje mjesto u ladicama. Dell se nikad ne bi umorio gledajući je i uvijek bi se nasmiješio kad bi posljednje što bi napravila bilo konzultirati


Jill ShalviS14

različite tablice s popisom zadataka kako bi se uvjerila da je sve učinjeno, iako je prokleto dobro znala da jest.

Nikad ne bi ništa zaboravila.»Nije to spoj«, rekao je. Ili ne baš. »Idem u Coeur d’Alene

na rođendansku zabavu prijatelja od prijatelja.«»Da, znam. Primam poruke preko sekretarice, sjećaš se?«

Kliknula je na jednu od tablica na računalu. »Tvoj prijatelj od prijatelja ostavio je poruku da te podsjeti da te želi upoznati s — i daj da ga citiram« — pročitala je s ekrana — »Mandy, prsatom plavušom koja se nada da će se igrati zločestog doktora s doktorom.« Jade se okrenula natrag na stolcu i podignula obrvu u njegovom smjeru.

Slegnuo je ramenima. »Ne možeš vjerovati svemu što Kenny kaže.«

»Kolikom postotku?«»Što?«Njezin izraz lica poručivao je nemoj me zajebavati. »Koli-

kom postotku Kennyjevih riječi se ne može vjerovati?«»Pola.« Podignuo je rame. »Možda četrdeset posto.«»U redu, dakle prema pukoj vjerojatnosti, ti ćeš se dakle

ili naći s prsatom plavušom ili igrati zločestog doktora.«Dell se nasmijao i zaobišao pult. Dragi Isuse, je li mirisala

tako zanosno čitav dan? Nagnuo se preko njezinog stolca i još jednom pomirisao.

»Što radiš?« pitala je.»Gledam što je još ostalo na tvojoj tablici.«»Hej.« Odgurnula ga je s ramenom. »Upadaš u osobni

prostor.« Opet ga je gurnula dok je birala Lilin broj. Morala je ostaviti poruku, što i jest, istovremeno ga motreći polu-zatvorenim očima. Istim takvim poluzatvorenim očima ga je još uvijek promatralo i mače.

Dvije žene, obje sumnjičave. Obje oprezne.Obje povrijeđene.



Dell bi se kladio u novac da Jade nema pojma koliko o sebi odaje kad ga gleda na taj način. A budimo iskreni, istovremeno ga motreći.

No on je bio bolji. Tu je vještinu na težak način stekao u godinama odrastanja, a dalje ju je izbrusila priroda njegovog posla. Kad se radilo o životinjama nisu postojale riječi i iz potrebe je postao majstor u čitanju bilo koga i bilo čega. Vidio je mimo Jadeine blistave odjeće i vanjštine čvrste djevojke, mimo ukočene perfekcionistice, sve do ranjive žene ispod.

Da, ta se žena definitivno skrivala.Ono što nije znao je zašto. Imao je nekoliko ideja od

kojih mu se niti jedna nije sviđala, ali koji god da je razlog, malo ga je boljelo srce zbog nje, isto kao što je suosjećao s mačetom koje je sjedilo tiho ali ne poslušno na pregibu njegove ruke. Nažalost, znao je bez ikakve sumnje da će mu samo maca dozvoliti da joj se pomogne. Nasmiješio joj se dok ju je gladio ispod brade, što se činilo pravim potezom jer je zaprela duboko i hrapavo. »Draga si«, promrmljao je i svojom bradom protrljao vrh njezine glavice.

»Oooh, hvala«, rekla je Jade. »Trudim se.«Dell se nasmiješio jer je to bila laž i oboje jesu to znali.

Zatim ga je iznenadila.»Ja ću uzeti mače«, rekla je i na svoj uobičajen učinko-

viti način odmaknula se od stola i kritički promotrila čistu površinu dok je prebacivala torbu preko ramena. Lupkajući potpeticama, došla je do zida s ormarićima za pohranu stvari. Bez oklijevanja otvorila je jedan i izvukla transporter za mače. Zatim je otišla do drugog ormarića i sagnula se kako bi dohvatila plahtu te stručno obložila transporter za mače. »Dohvatiš mi malo hrane? I kutiju s pijeskom«, rekla je preko ramena.

Nije se pomaknuo. »Ti ćeš odvesti mače kod sebe da prenoći«, ponovio je sumnjičavo.


Jill ShalviS16

»Da.« Dlanom i rukom okrznula je njegova prsa dok je uzimala mače od njega. »Zašto izgledaš toliko zaprepašteno?«

»Pa, možda zato što nikad prije nisi učinila tako nešto. Dovraga, Jade, nikad nisi čak ni nekom od nas dala da dođe kod tebe.«

Zanemarujući rečeno, Jade je pažljivo spustila mače u transporter i okrenula mu leđa uputivši se prema vratima.

Njih dvoje bili su posljednji u zgradi. Keith, njegov laborant, i Mike, njegov veterinarski tehničar, već su obojica otišli. Jade je pogasila sva svjetla osim onog unutarnjeg koje je bacalo slabašan odsjaj. »Vidi«, rekla je. »Moj je posao upravljati ovom recepcijom kao dobro podmazanim strojem, zar ne? To uključuje i bilo kakve nezavršene poslove.«

Stao je između nje i vrata. »A napuštena životinja je nedovršeni posao?«

»U ovom trenutku, doktore, ti si nezavršeni posao. Je li sve straga riješeno?«

»Straga« se sastojalo od dvije ordinacije, operacijske dvo-rane, sobe za rendgen i ultrazvuk, te njegovog i Adamovog ureda. »Sve je zatvoreno«, uvjeravao ju je.

»Hmmm.« Nije izgledala impresionirano. Više je voljela kad je ona bila ta koja bi obavila posljednju šetnju. I to s dobrim razlogom. Bio je poznat po tome da je toliko smeten da zaboravi nešto isključiti ili čak da izađe, a ključ ostavi unutra. Otvorio joj je je prednja vrata, a zatim joj je stavio dlan na ruku i pričekao da podigne pogled prema njemu. »Tvoj sam dužnik. Ručak sutra?«

»Nikad se ne možemo dogovoriti za mjesto.«»Onda ti reci«, rekao je. »Reci koja je tvoja cijena.«Činilo se da ju je ovo zainteresiralo s obzirom na to kako

je nakrivila glavu. »To je velika moć.«Nije imala pojma koliku moć već ima. »Bilo što.«Razmišljala je o tom tako ozbiljno da se nasmiješio. Zatim



mu je uputila jedan svoj osmijeh, toliko rijedak da mu je srce zapravo preskočilo. »Neće ti se svidjeti«, upozorila je.

O, koliko je bila u krivu. »Nema mnogo toga što mi se ne sviđa, Jade.«

Bocnula ga je prstom u grudi. »OK, što sam ti rekla o očijukanju sa mnom, o izgovaranju mog imena na taj seksi način?«

Sad je to probudilo njegovo zanimanje. »Misliš da je moj glas seksi?«

Opet ga je bocnula. Sviđalo mu se misliti da je to zato što joj se potajno sviđa dodirivati ga, ali ipak, bio je realist. Da ga je htjela na taj način, već bi mu do sad dala do znanja.

»Želim da me pustiš da se pobrinem za hrpu računa na tvom radnom stolu«, rekla je. »Onu koja prijeti da će se srušiti i pasti na pod.«

Oboje su znali da je stanje njegovog radnog stola, koji je izgledao kao da je bomba pala na njega, apsolutno izluđivalo njezino organizirano, pedantno srce. Kao i to što možeš računati na to da će on izgubiti ključeve, novčanik ili dovra-ga, mozak u tom neredu barem jednom tjedno. Ali iako je mrzio papirologiju istom strašću kojom je mrzio povrće, nije namjeravao predati uzde svog nesumnjivo aljkavog knjigo-vodstva. Shvatio je da to znači da više vjeruje povjerenim mu životinjama nego ljudima, ali dovraga, svi imaju svoje mane. »Da se pobrineš za nered na mom stolu«, rekao je, »to bi značilo da ti činiš meni uslugu.«

»Zapravo ne. Moram pospremiti taj stol, Dell. A ti se mrziš baviti računima, čula sam kako psuješ na njih baš jutros.«

»Psovao sam na vijesti. Sinoć je opljačkana još jedna veterinarska klinika.« Prošlog tjedna između ovog mjesta i Spokanea desio se niz pljački veterinarskih klinika. Prijetnja da se to desi ovdje, na ovom mjestu, koje je izgradio vlastitim znojem i krvlju, ga je izluđivala. »Odmah nakon zatvaranja.


Jill ShalviS18

Ovog puta tehničar je još uvijek bio u zgradi, radio do kasno, i nokautirali su ga.«

»O, Bože«, rekla je prekrivajući usta. »Što su uzeli?«»Ketamin.«»Ketamin.« Namrštila se. »Sedativ za konje?«»Čini se i da je dobar narkotik za ljude.« Da ne spominje-

mo i učinkovita droga za silovanje, ali ona se jako umirila i jako problijedila. »Hej. Jesi li dobro?«

»Zato si ostao večeras«, rekla je. »Htio si me ispratiti da budeš siguran da sam dobro.«

»I mače. Htio sam i da mače bude dobro.« Nasmiješio se, no Jade nije. Umjesto toga, zagledala se kroz prozor u mračno parkiralište s očitom nelagodom zbog čega mu je bilo dvostruko drago što je ostao.

Belle Haven nalazio se odmah izvan njihovog gradića Sunshine, pet milja niz usku, zavojitu cestu. Njihov najbliži susjed — Lilina štenara — bila je udaljena četiristo metara. Bili su okruženi nepristupačnim, veličanstvenim planinskim lancem Bitterroot u Idahu, visoko uzdignutih vrhova. Malo bi bilo reći da su izolirani.

S obzirom na to da je Jade i dalje stajala i gledala kroz prozor, Dell je od nje uzeo transporter za mačke i kutiju s pijeskom i gurnuo je kroz vrata.

Bila je rana jesen i hladnoća noćnog zraka prodirala je do kosti, podsjećajući ga da će zima doći za čas.

Kod svog auta Jade je natrag uzela mače i postavila tran-sporter na stražnje sjedalo, a on se nasmiješio kad je pažljivo zakopčala pojas preko njega. Uspravila se i opet okrenula prema njemu. »Ti i ja, i tvoj užasni stol vidimo se sutra.«

Mobitel u njegovom stražnjem džepu je zavibrirao. Kasnio je i znao je to, pa je ignorirao poziv. »Zaboravi na moj stol. U neredu je i trebat će ti dani.«

»Moja najveća fantazija«, rekla je.



»To je zapravo tužno, Jade.«»Nemoj me zbunjivati sa svojim perverznim umom. Rođena

sam za to.«»Što, rođena si s potrebom da pospremaš?«»Ne, rođena sam u bogatoj obitelji. Potreba za posprema-

njem je samo hir, jedno od životnih čuda.«Poznata po svojoj zatvorenosti, Jade nije često govorila

o sebi. Rođena je i odrasla u Chicagu, toliko je znao. I da tamo ima obitelj, obitelj kojoj je obećala da će se vratiti.

I sam poprilično zatvoren, Dell nikad nije navaljivao da otkrije više, no svaki put kad bi otkrila kakvu sitnicu o svojoj prošlosti i pružila mu mali pogled unutra, zatekao bi se sve više zadivljenim njome.

Bogata obitelj… Ako je to istina, onda nisu mogli različitije odrasti.

»Dakle, što kažeš?« upitala je. »Pustit ćeš me unutra ili ne?«

Zapravo, pitanje je bilo — hoće li ona njega ikad pustiti unutra… »Ti si šašava«, rekao je. »Znaš to, zar ne?«

»Kad ti očistim ured, zvat ćeš me boginjom.«»Zvat ću te kako god hoćeš, ali zaboravi na —«Mobitel mu se opet oglasio. Posegnula je iza njega i

gurnula ruku u stražnji džep njegovog radnog odijela. Kroz tanki pamuk svojim mu je prstima dodirnula stražnjicu, a njegov se mozak isključio. U potpunosti se isključio. To se stanje nije popravilo kad je dojkom okrznula njegovu ruku dok je uzimala njegov mobitel.

»Telefon dr. Connellyja«, javila se profesionalno, licem toliko blizu njegovog da se mogao okrenuti i zarobiti njezine usne svojima.

Bio je to njezin miris, pomislio je. Drogirao ga je. Oglupio. Možda je to bila i njezina koža, tako blijeda u usporedbi s njegovom, tako mekana i varljivo krhka izgleda.


Jill ShalviS20

Dovraga. Bila je to ona. Sve u vezi nje.Noć oko njih bila je toliko tiha da mu nije bio problem

čuti ženski glas iz telefona kako pita gdje je.»Samo da provjerim«, rekla je Jade, pogleda ponovno upr-

tog u njegove oči. »Molim vas, pričekajte.« Stišala je telefon i pogledala ga, s lažno maznim glasom koji je odgovarao onom na telefonu. »Jesi li… dostupan?«

Budući da je imao problema doći do operativnih stanica u mozgu, trebalo mu je malo vremena da odgovori. »Koliko znam.«

Pritisnula je dugme na telefonu, snalazeći se bolje od njega. »Da, dr. Connelly je još uvijek ovdje. Tko zove?« Jade je slu-šala s pomnom učtivošću, u suprotnosti s dugačkim pogledom kojeg mu je uputila netom prije nego što je zakolutala očima.

Ne ženi.Njemu.Pljesnula je telefonom o njegova prsa. »Kaže da kasniš.«

Sjela je za upravljač i odvezla se u noć, ostavljajući ga u prašini.

Doslovno.Još je gledao sve dok njezina stražnja svjetla nisu nestala

i onda je dignuo mobitel do uha.


PRVO POGLAVLJE - Znanje · sve žene — inače bi i ona pala. ... Dell joj uputio osmijeh koji je...

Documents

Transcript of PRVO POGLAVLJE - Znanje · sve žene — inače bi i ona pala. ... Dell joj uputio osmijeh koji je...