Prosvjetni list [broj 948, mart 2008.]

SARAJEVOMART / OŽUJAK 2008.BROJ / 948 / GODINA LXIIINOVA SERIJA / BROJ 116 / GODINA XII

Dobar đak – šta je zapravo to?Hoće li moje dijete postati nasilnik?Kovači sreće

Narudžbe se mogu izvršiti:

narudžbenicom na adresu:PROSVJETNI LIST, Ali-pašina 4/I

SARAJEVO

uplatnicom na račun:338-900-22078869-47

telefonom / faxom na brojeve:(033) 203-755

(033) 203-750 (fax)

PROSVJETNI LIST, mart/ ožujak 2008. 3

Iz sadržaja

Prvi broj “Prosvjetnog lista” izašao je novembra 1945. godine, a prvi broj nove serije septembra 1996.Predsjednik Upravnog odbora: Branko Alagić

Direktor i glavni i odgovorni urednik: Mujo MusagićUrednica: Maida Vodeničarević

Grafičko uređenje i DTP: Dizajn Studio MRAKAdresa Redakcije: Ali-pašina 4/I, Sarajevo. Telefoni: (033) 203-750 i 203-755; Fax: 203-750. E-mail: [email protected]

List izlazi jednom mjesečno, a u julu i avgustu ne izlazi. Cijena jednog primjerka 2 KM. Godišnja pretplata (sa poštarinom) 24 KM.

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke i informisanja Kantona Sarajevo “Prosvjetni list” je upisan u Registar medija, pod brojem ŠM44/99 dana 15. 12. 1999. godine.

“Prosvjetni list” je registrovan u Republičkom komitetu za informisanje 18. maja 1981. godine pod rednim brojem 390.

Štampa: “Tipografija” D.O.O., SarajevoRukopisi, fotografije, CD i diskete se ne vraćaju, niti honorarišu.

Žiro-račun “Prosvjetnog lista”: 338-900-22078869-47 UNICREDIT BANK, Sarajevo.

4. Mujo Musagić: OBRAZOVANJE I ŽUTE TRAKE

6. Elma Durmišević: Utjecaj engleskog jezika na bosanski jezik danas

9. Selma Rizvan: Dobar đak – šta je zapravo to?

10. Medina Jusić-Sofić: Značaj igrajućeg rada u nastavi

12. Alma Avdić: Naučiti djecu da se prilagođavaju

14. Gorana Jovanović: Hoće li moje dijete postati nasilnik?

18. Šefket Arslanagić: Veliki matematičari: Starokineska matematika

19. Fikreta Kenović-Salihović: Kovači sreće

20. Aida Kršo: Iz jezičke prakse

22. Ukratko

26. Povodi, mišljenja, reagovanja…

29. Zanimljivosti iz svijeta obrazovanja

30. Priča “Prosvjetnog lista”: Donald Bartelmi: “O anđelima”

32. Iz historije bosanskohercegovačkog školstva

4 PROSVJETNI LIST, mart / ožujak 2008.

BIJELO NA CRNOM

OBRAZOVANJE I ŽUTE TRAKE

Navikavanje zaista može biti opasna bolest, o čemu sam u više navrata, posredno ili neposredno, pisao u ovoj rubri-ci, uvijek misleći na onu vrstu navikavanja uz koja nam

neke nenormalne i neprihvatljive stvari postaju normalne i sasvim prihvatljive. A ljudi su, znamo to iz ukupne ljudske historije, sklo-ni prilagođavanju, nekada zbog toga da bi se aklimatiziralo, adap-tiralo, preživjelo...a nekad, opet, samo zbog toga da se ne bi zamjeralo moćnijim i važnijim od sebe, da se ne bi remetio vlastiti mir, da se ne talasa, da se „veže konj gdje ti aga kaže“. Ovdje, svakako, moramo pomenuti i one koji će svoje mirenje sa postojećim stanjem pravdati riječima: „...dobro je, kako je bilo...,“ ili: „...dobro je, kako može biti...“, ili: „...dobro je, samo neka ne puca...“ Zato sam, u više navrata, svjestan i mogućeg ponavljanja, na-glašavao potrebu za podizanjem praga tolerantnosti, jer dugo se već sve i svašta opravdava ratom i rat-nim posljedicama, kao što smo nekada sve moguće probleme opravdavali „objektivnim okolnostima“ i „subjektivnim slabostima“.

Tako više i nije nikakva vijest (kao što vijest nije ni to da je pas ujeo čovjeka...) da, i pored višegodišnjih oštrih kritika svih mogućih relevantnih međunarodnih faktora (domaći su već odavno prestali o tome i govoriti i ljutiti se) i dalje egzisti-raju „dvije škole pod jednim krovom“. Problem nastaje tek onda kada dođe do fizičkih sukoba učenika različitih nacionalnosti, kao nedavno u Žepču, jer „projektanti“ ovih „inovativnih“ i „kompro-misnih“ rješenja nisu imali dovoljno znanja, ili dovoljno vremena i prostora, da rasporede učenike po ulazima, hodnicima i smjena-ma, tako da među njima ne dolazi do bilo kakvog kontakta. Ako se ne viđaju u školskim dvorištima, vidjet će se već na autobosnoj stanici, na ulici, u kafiću, na stadionu, i tada će se ponašati kao potpuni stranci, puni nepovjerenja (da ne kažem mržnje) jednih prema drugima. Ako dođe do fizičkog sukoba učenika različitih nacionalnosti, sa teškim posljedicama, kao što se to dešava, onda se to zove međunacionalna mržnja i maloljetnička delikvencija. Javnost se tada počne pitati: gdje su uzroci ovim pojavama, ko su krivci, šta čini država u kažnjavanju maloljetnih prestupnika?! A dvije škole pod jednim krovom i dalje djeluju li djeluju, kao trajno prelazno rješenje, nacionalni i vjerski simboli vihore se na vjetru ili stameno stoje na betonskom fundamentu.

Dakle, već smo prevazišli sam problem „dvije škole pod jednim krovom“ tako što smo svikli smo na taj fenomen. Ta nam pojava, poslije prvih šokova, čuđenja, iznenađenja, postaje pomalo pri-rodno stanje. Samo da ne bude gore, a ovo stanje, evo vidjeli smo, nije baš tako ni strašno kako nam se prvobitno činilo. Nisu ni en-titeti više tako strašne ratne posljedice, naspram, recimo, moguć-

nosti da prerastu u federalne jedinice, pa da onda mogu da traže otcjepljenje, pa tako mirnim putem urade ono što se ni ratom nije moglo – da konačno rasture Bosnu i Hercegovinu. Zato, moglo bi se zaključiti, nenamjerno i pogrešno: dobro je ovo što imamo, mada se donedavno toj nevolji nismo mogli načuditi. Dobro je, jer može biti gore, toliko gore da nam se sadašnje nevolje mogu

učiniti poželjnim stanjem stvari.A okuda sad, u naslovu ovog uvodnika, žute tra-

ke? Ko to, tako neoprezno, koristi taj simbol segre-gacije i zla iz Drugog svjetskog rata, kada su Je-vreji, sa žutim trakama na rukavima, bili obilježeni kao narod predodređen za nestanak? Uradili su to, nedavno, roditelji 175 učenika bošnjačke i srpske nacionalnosti osnovne škole u Čapljini, tražeći od obrazovnih vlasti u Federaciji i HNK da se njihova djeca ne deložiraju iz prostora koga sada koriste u Đački dom, mjesto gdje je tokom prošlog rata dje-lovao logor Hrvatskog vijeće odbrane, u kojem su bili zatvarani bošnjački civili, žene i djeca.

Iz šturih i površnih informacija koje prenose dnevne novine teško je potpuno shvatiti problem

obrazovanja djece Bošnjaka i Srba u Čapljini. Stoga bi bilo po-grešno uzeti sebi pravo na donošenje pouzdanih sudova i ocjena o ovom slučaju. Ono što se, ipak, da zaključiti jeste to da bošnjačka i srpska djeca ne idu u istu školu sa svojim hrvatskim vršnjacima. I to, izgleda, više nije problem sam po sebi. O tome niti se piše, niti je to predmet nesporazuma. Na to smo stanje, kao što sam već rekao, već navikli. Problem je nastao onda kada su se ta djeca, prema odluci općinskih vlasti, morala iz Srednjoškolskog centra preseljavati u Đački dom. Ako su se, dakle, trebale stavljati žute trake, onda ih je trebalo stavljati onoga časa kada se vidjelo da vlasti, po svaku cijenu, žele razdvojiti djecu prema njihovoj naci-onalnoj pripadnosti, a ne zbog, manje-više, tehničkog problema, kakvim se može smatrati ovaj zahtjev općinskih vlasti u Čapljini. Jer, nije segregacija to što djeca sele iz Srednjoškolskog centra u Đački dom, nego to što ta djeca nisu sa svojim vršnjacima hrvat-ske nacionalnosti u zgradi osnvne škole, tamo gdje im je, po svim civilizacijskim i pedagoškim normama, i mjesto.

Moguće je da imam pogrešnu predstavu o problemu sa obrazo-vanjem djece bošnjačke i srpske nacionalnosti u Čapljini, ali mi se čini da, baveći se tehničkim modalitetima ovog problema, zabo-ravljamo početno, suštinsko pitanje: zašto, uopće, u Čapljini po-stoji problem sa prostorom za obrazovanje i odgoj učenika samo ove ili one nacionalnosti. Nije li već tu osnovni problem iz kojeg, uzročno-posljedično, proizlaze svi drugi nesporazumi?! Pa i žute trake na rukavima roditelja ovih učenika, u pogrešno vrijeme, na pogrešnom mjestu, zbog pogrešno utvrđenih uzroka.


Između dva broja

Rekli su...Prva konferencija ministara obrazovanja u BiH

Na Prvoj konferenciji ministara obrazova-nja u BiH, održanoj 11. marta u Sarajevu,

ozvaničen je završetak dvogodišnjeg projekta pomoći EU reformi obrazovanja pod nazivom “Razvoj institucija i kapaciteta obrazovnog si-stema u BiH”.

Ministar civilnih poslova BiH Sredoje No-vić istakao je zadovoljstvo što je resorno mi-nistarstvo, zajedno s entitetskim i kantonalnim ministrima i Distriktom Brčko, uspjelo doći do izuzetno kvalitetnih zakonskih rješenja na čijem će se provođenju raditi u narednom pe-riodu. Posebno je istakao značaj uspostavljanja Konferencije ministara obrazovanja u BiH, kao najvišeg savjetodavnog tijela u domaćem obra-zovanju.

Prvo zasjedanje svih ministara obrazovanja u našoj zemlji pozdravili su i visoki predstavnik u BiH Miroslav Lajčak, šef Delegacije EU u BiH Dimitris Kurkulas, te predsjedavajući Vi-

jeća ministara BiH Nikola Špirić.- Najbitnija lekcija koju možemo naučiti iz

ovog projekta jeste da, bez obzira na to kakve složene situacije bile pred nama, ako postoji politička volja, teškoće se mogu riješiti - kazao je Kurkulas.

Ministarsku konferenciju Lajčak je ocijenio konstruktivnim i uspješnim sastankom, uz nadu da novi zakoni koji se tiču obrazovanja neće ostati mrtvo slovo na papiru, te istakao kao pri-oritete zaustavljanje diskriminacije u kantoni-ma sa “dvije škole pod jednim krovom”, kao i hitno uvođenje evropske dimenzije i sadržaja u škole i univerzitete u BiH.

Špirić je poželio da konferencije ministara budu tijelo koje će inicirati prijeko potrebne reformske procese, te ocijenio da je ovo “prak-tično doprinos realizaciji poštivanja ustavne strukture BiH.”

O reformi visokog obrazovanja

Nedavno je zamjenik ministra civilnih po-slova BiH Senad Šepić održao sastanak

sa predstavnicima krovnih univerzitetskih stu-dentskih organizacija u našoj zemlji na kome se razgovaralo o reformi visokog obrazovanja.

Brže usklađivanje zakona na nižim nivoima s Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju u BiH, uključivanje studenata u univerzitetska tijela, reguliranje zakona o studentskom organi-ziranju i o standardu, kao i jačanje koordinacije studentskih organizacija na državnom nivou, neki su od zaključaka ovog sastanka.

Šepić je mišljenja da oni koji će biti tretirani

zakonom trebaju direktno biti uključeni u pro-ces donošenja odluka.

- Ono što me raduje jeste da su ovi ljudi spre-mni kvalitetno diskutirati, postizati potreban nivo konsenzusa i na najbolji način biti korek-tori naših zakonskih rješenja - kazao je Šepić.

Zajednički rad studenti svih osam univerzi-teta u BiH žele pokazati i organiziranjem prve univerzijade u BiH, a takva bi manifestacija, smatra Šepić, morala imati državni karakter i značaj. Neki od zaključaka, kako je izjavio, bit će realizirani prije narednog susreta s predstav-nicima studentskih organizacija koji će biti odr-žan u aprilu u Banjoj Luci.

Sindikat o suzbijanju maloljetničke delikvencije

Sindikat srednjeg i visokog obrazovanja, od-goja, nauke i kulture BiH organizirao je u

Sarajevu panel diskusiju o temi “Maloljetnička delikvencija: problemi odrastanja i kriminal-nog ponašanja”. Sindikat je osudio posljednja dešavanja eskalacije nasilja u Sarajevu i BiH, te pokrenuo inicijativu izmjena i dopuna Peda-goških normativa i standarada za srednje škole radi stvaranja evropskog obrazovno-odgojnog prostora, prevencije, sprečavanja i suzbijanja delikventnog ponašanja među djecom i mladi-ma, te stvaranja kvalitetnijeg života u BiH.

Postojeći Pedagoški standardi i normativi ne otvaraju gotovo nikakav prostor za kolektivnim i individualnim radom nastavnika na odgoju učenika i Sindikat cijeni da će ova inicijativa biti dobrodošla i podržana od državnih, entitet-skih i kantonalnih nivoa vlasti. Dženana Tano-vić-Hamzić, predsjednica Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja rekla je da je srednje škola prvenstveno obrazovna institucija, da je u njoj odgoj kao segment zastupljen, ali nedovoljno, te da je srednjoškolsko obrazovanje prvenstve-no obrazovno, a tek poslije odgojno, za razliku od vrtića koji su izrazito odgojni ili od osnovne

škole koja je odgojno-obrazovna institucija.- Procjenjujući ozbiljnost situacije, Sindikat

želi dati svoj konkretni doprinos te je u proteklih mjesec dana radio na izmjeni i dopuni Pedagoš-kih normativa i standarda koji će biti ponuđeni svim kantonalnim ministarstvima obrazovanja i kolegama u RS-u. Vjerujem da ćemo, u okviru ovih izmjena, zajedno s ministarstvima, ponu-diti normative koji će osigurati manje optereće-nje u nastavnoj sedmici, manje nastavnih pred-meta, kvalitetniji rad učenika, otvaranje sala za tjelesni odgoj učenicima, smanjenje nastavnog fonda - kazala je Tanović-Hamzić.

Bit će zatražena promjena dužine nastavnog sata (da traje 40 minuta), te da se planine otvore za učenike, odnosno da mladi imaju besplatne karte za odlazak na planinu koje bi finansirali kantoni.

- Jedini put za sprečavanje maloljetničke de-likvencije je prevencija. Mi u školama ne dje-lujemo na maloljetničku delikvenciju, mi djelu-jemo na devijantna ponašanja koja u konačnici kasnije prerastaju u delikvenciju - kazala je Ta-nović-Hamzić.

“… Bili smo šokira-ni onim što smo vidjeli. Nama su učenici poka-zivali video-snimke na mobitelu demoliranih učionica; njihov rječ-nik u 80% su psovke; mnogi od njih rekli su nam da maštaju da postanu kriminalci, jer njima taj način života pomaže da ispo-lje bunt prema društvu u kojem se smatraju odbačenim. Većina njih potječe iz siromaš-nih, disfunkcionalnih porodica, u kojima je otac poginuo u ratu ili je invalid, majka je alkoholičarka ili se dešava nasilje u poro-dici…”

(Haris Pašović, reditelj, govoreći o pripremi predstave

“Klasni neprijatelj”)

“… Jedan od velikih problema je što malo roditelja prisustvuje roditeljskim sastanci-ma. I oni koji se oda-zovu su roditelji đaka koji dobro uče i ne-maju izostanaka. Zato moramo ostale staratelje na neki način pri-morati da češće dolaze i komuniciraju sa nastavnicima i pedagozima…”

(Sretko Žmukić, stručni savjetnik u Ministarstvu obrazovanja i nauke KS)

“... Kod nas na na-čelnoj razini svi jeziko-slovci poštuju dijalek-te i govorni jezik, ali ih ipak mnogi između redaka smatraju manje vrijednima. A to je, na-ravno, potpuno pogre-šan stav. Sve su jezične varijante jednako vrijedne. Po meni, govor-ni jezik je čak i vrjedniji od standarda (ako se baš mora govoriti u takvim okvirima) jer je standard velikim dijelom umjetan. A govorni jezik je pravi jezik kojim svi mi govorimo. Protivnik sam negativna odno-sa prema nestandardnom jeziku. Pogotovo u osnovnim školama gdje mnogi profesori govore učenicima “nemoj tako govoriti!”, “ružno govoriš!”, “krivo govoriš!”, što je skandalozno! Nekome govoriti da nepra-vilno govori maternji jezik!”

(Dr. Mate Kapović, viši asistent Odsjeka za lingvistiku Filozofskog

fakulteta u Zagrebu)


Aktuelnosti

Utjecaj engleskog jezika na bosanski jezik danas

Mjera je najvažnija u svemuNedavno je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Elma Durmišević uspješno odbranila diplomski rad pod nazivom:

Utjecaj engleskog jezika na bosanski jezik danas. S obzirom na to da je riječ o veoma aktuelnoj tematici (pa i problematici) u našem svakodnevnom životu, odlučili smo da najinteresantnije dijelove ovog rada objavimo u dva nastavka. U ovom broju našeg lista objavljujemo drugi dio iz diplomskog rada E. Durmišević koja je od nedavno

asistentica na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Na slijedećim stranicama ću dati pregled riječi iz engleskog jezika, kao i

opis onih najreprezentativnijih, ali podijeljenih po područjima i sferama koje čine naš život i s kojima se svakodnevno susre-ćemo, bilo posredno – tako što samo tu riječ čujemo u prolazu, ili neposredno – tako što je sami, po vlastitom izboru koristimo, upotrebljavamo i naglašavamo, jer nam je stilistički izražajnija i markiranija nego “domaća”.

Te sfere su: sport, moda, muzi-ka, televizija – novinarstvo, teh-nika, automobili, reklame (jedan ogroman svijet izmiješanih, kako žanrova, stilova tako i jezika), domaćinstvo: hrana, živo-tinjski svijet, pojmovi vezani za različite naučne discipline, nazivi objekata različi-tih namjena (najčešće su to restorani, trgo-vački centri i sl.), ekonomija.

Naglasit ću riječi – posuđenice koje se više i ne smatraju posuđenicama jer za njih nemamo adekvatnu zamjenu, kao i koje su to engleske riječi koje potiskuju sve više i jače domaće riječi, tj. koje to anglizme go-vornici nauštrb domaćih sve više koriste. Ove druge su zanimljivije i one se direktno tiču i same teme mog diplomskog rada, koji je prilično konkretiziran i “sužen” zahvaljujući odrednici, tj. prilogu danas. Pojam “danas” podrazumijeva u mom di-plomskom radu period posljednjih deset-petnaest godina. Pojam “danas” podrazu-mijeva i baš ono semantičko “danas”, jer svakog dana jedan novi govornik odluči uzeti novu englesku riječ i “ubaciti” je u svoj vokabular, i koristiti tu riječ u igri, u svađi, u radosti, u tuzi, dakle, u različitim kontekstima.

Sjećam se jednog četverogodišnjeg dje-čaka koji je kao pjesmicu znao recitovati engleski alfabet i brojati do deset na engle-skom. Naglašavam da je dječak govornik bosanskog jezika, kao i njegovi roditelji, kao i najbliža rodbina i prijatelji. Nije nikad

živio van BiH, ali uspio je naučiti dosta za-htjevne stvari za njegovu dob. Naglašavam također da nije znao “pjevati” ni azbuku ni abecedu, niti brojati na bosanskom jeziku tako uspješno kao na engleskom. Možemo to protumačiti kao magijski i ludički pri-zvuk “stranih i nepoznatih riječi”, i “do-sadni prizvuk učenja” kad se moraju učiti pojmovi iz maternjeg jezika, ili “samo” dosta dobar televizijski školski obrazovni program, ili samo jedan od mnogih sate-litskih programa koji promovišu engleski jezik, širom planete. Nedavno, u dnevnim novinama sam mogla pročitati izjavu mini-stra obrazovanja kako kaže: ”Razvoj škol-stva mora ići step by step, a ne jump by jump…” - korak po korak”, a ne “skok po skok” bukvalno prevedeno, tj. “trčati pred rudu”.

U jutranjem programu TVSA, kad se “prelistavaju” dnevne novine, voditelji imaju običaj reći: “Evo, novi headlinesi iz dnevnih novina…” Možemo primijeti-ti da je umjesto bosanske riječi “naslovi” upotrijebljena engleska riječ i to u množini “headlines”, ali posebno je zanimljivo to što je ta riječ u množini tretirana kao riječ u jednini jer joj je dodan nastavak za mno-žinu -i iz bosanskog jezika.

Na NTV Hayat, kad je počela nova te-levizijska serija “Žene s broja 13”, reditelj Sulejman Kupusović je izjavio: “U svakoj epizodi će izvjesna glumica biti special gu-

est star…“ Ova sintagma “spe-cial guest star”, tj. “posebna zvijezda gost” (moram priznati da ovu konstrukciju na bosan-skom jeziku nikad nisam čula), na engleskom je dosta zvučnija i izraženija. Kad nju izgovo-rimo, istog trena znamo šta to znači i na čemu je naglasak. Da li je to utjecaj američke, tj. holivudske (Hollywood) kine-matografije, i ogromnog broja premijera i zvijezda (stars) na “crvenom tepihu”? Obratite pažnju na reportere koji izvje-štavaju sa Sarajevo film festi-

vala. Uvijek će reći “red carpet” umjesto “crveni tepih”, jer engleski naziv je “svečaniji i prigodniji” za manifestaciju ovakvog ugleda i značaja i ta sintagma nas odmah podsjeti na velike holivudske pre-mijere, bogatstvo, sjaj i glamur.

Opet, nedavno na jednoj od televizijskih stanica bila je reportaža o sarajevskom Domu mladih i glasnogovornica te ustano-ve kaže: “Imamo staff koji se brine o higi-jeni…” Nevjerovatno da nije upotrijebila riječ “osoblje” koja je svima razumljiva, koja je dosta često u upotrebi, i sasvim bi bilo za očekivanje da je glasnogovornica upotrijebila domaću riječ umjesto strane, engleske.

Sport Riječ “sport” je iz engleskog jezika.

“Fudbal” je igra koja je nastala u Engle-skoj, tako da svi pojmovi vezani za fud-bal, također su engleske riječi. Naravno, taj utjecaj nije “od danas”, već odavno, jer fudbal (nogomet) se igra već dugo vreme-na. “Footboll” je na engleskom jeziku, a na bosanskom “fudbal”, dakle fonetska posu-đenica / prilagođenica.

Kad u jednoj fudbalskoj utakmici igrač dodirne rukom loptu, čut ćete spikera kako kaže da je to bio “enac”. Naravno, i ovo je engleska riječ; od riječi ruka, tj. ruke: hands [henc] > enac.

Zatim, prilikom prijenosa čujemo: “Fud-


Aktuelnosti

balski meč (match) je startovao / počeo na vrijeme”, ali “Protivnički tim (team) je tre-nirao (training) za play-off (završnica ne-kog takmičenja)”, kao i “Izveden je korner (corner); postignut je gol / pogodak (goal); bio je to ofsajd (off-side); šutirao je (shoot) penal (penalty kick); u bordo dresovima (dress) istrčali su igrači, obećavši fair-play (fer igru); centarfor (center forward) ovog tima je pozvan da nastupi za dream-team (dream tim); bio je to faul (foul); bili su autsajderi (outsider), ali je njihov tim posti-gao het-trick; bio je to veliki derbi (derby), u kojem su postali šampioni (champions); u finishu (finish) je postignut gol; driblao je (dribble) veoma uspješno…”

I drugi sportovi i pojmovi u vezi s njima su dobili nazive prema engleskim riječima, samo su se donekle fonetski prilagodili:

“Bokser (boxer) je nokautiran (knock-out) u ringu (ring); bio je to izvrstan aper-kat (uppercut); u tenisu (tennis) postoje set (set), gem (game), bekhend (backhand), forhend (forehand), smeč (smash); igrati tenis singl / pojedinačno (single); postigla je rekord (record) u sprintu (sprint) i to pobijedivši u foto-finishu; vaterpolo (wa-terpolo) je popularan sport; stil njegovog plivanja je kraul (crawl), surfao je (surf) usprkos nevremenu; skauti (scout) su došli posmatrati basketbol (basketball); kriket (cricket) i polo (polo) su zanimljivi spor-tovi; aeroklub (aeroclub) je potreban ovom gradu; svi se žele baviti aerobikom (aero-bics) ili fitnesom (fitness); svi sportisti će biti podvrgnuti doping testu (doping-test); biti džokej (jockey) danas je veoma teško; golf (golf ) je zanimljiv sport…”

MuzikaMuzička sfera djelovanja i stvaranja je

pod velikim utjecajem engleskog jezi-ka. Bila je i prije, a taj je utjecaj poseb-no izražen danas, prvenstveno kod imena muzičkih grupa i umjetničkih imena pje-vača. Pjevači danas ne žele stvarati kari-jeru (career) samo na govornom području maternjeg im jezika. Tako i bosankoherce-govačko tržište je preplavljeno “domaćim pjevačima” stranih / engleskih imena. Mu-zičke grupe “ovih prostora” sa engleskim imenima su i “Knock Out”, “Colonia”, “Defence”, “Unplugged Plugg”, “If”, “Emir and frozen camels”, “Mostar Sev-dah Reunion”, ali i one kojima je naziv fonetski prilagođen bosanskom jeziku, tj. izgovoru: “Partibrejkersi”…

Pojmovi kao muzička kaseta (cassette), singlica, (single), bluz (blues), džez (jazz), mjuzikl (musical), fokstrot (foxtrot), tvist (twist), swing (sving), čarlston (charle-ston), step-dens (stepp dance), party, pop

( pop), rok (rock), rokenrol (rock ‘n’ roll), rege / regtajm (ragtime), evergreen, mik-seta (mix), koncert (concert), efektmen (effect-man ), longplej ploča / longplejka (longplay), HI-FI sistemi…su također fo-netski prilagođene našem jeziku, s izuzet-kom nekih koje su “originalne” engleske riječi, kao evergreen i slično, koje se i pišu izvorno.

Današnji utjecaj engleskog jezika na bo-sanski jezik u sferi muzike izražen je po-sebno kod mlađe generacije muzičara koji pjevaju na engleskom. To su tzv. music talents. Pjesme te mlađe generacije muzi-čara se zovu: “Brown eyed girl”,” Don’t you miss me”, “No sikirly man, be hairly man” i sl. Posebno je zanimljiv ovaj drugi naziv gdje imamo jedan “anglizirani tra-dicionalni uzdah” – “Ne sekiraj se, bit će sve hairli!” Ova postmodernistička igra s tradicijom i ispreplitanje starog i novog, govori o jednoj kreativnosti, tako da danas često možete čuti upravo: “No sikirly, be hairly!” To je sve zanimljivo ako posma-tramo kako je jezik fleksibilan i šta može-mo s njim učiniti – turcizme izgovarati na engleski način, a da komunikacija i razu-mijevanje nije narušeno.

MTV (muzička televizija) je jedno ko-mercijalno (commercial) čudo, i pjevači s neengleskog govornog područja će učiniti da se pojave na toj televiziji (television) pa tako i snimati pjesme na engleskom jeziku. Valjda “umjetnost” nema granice, pa sve-jedno je na kojem jeziku pišemo, pjevamo, stvaramo – bitna je originalnost i kvalitet. A nije li upravo stvaranje na “tuđem” jezi-ku jedan vid kopiranja (copy).

Reklame i naslovi “Reklame su u tolikoj mjeri postale dio

suvremenog života i jedno od obilježja masovne kulture i civilizacije da nije neo-bično što se njima bavi cijeli niz disciplina – od psihologije, sociologije, preko mar-ketinga do semiotike.” (Katnić-Bakaršić, Marina: Stilistika, Sarajevo, Ljiljan, 2001, str. 186)

Reklame jesu sastavni dio našeg živo-ta, gdje god se okrenemo džambo plakati (jumbo-plakat) nas zapljuskuju svojim po-rukama, dosta često na engleskom jeziku. Bilo koje novine da listamo, opet reklame, i to na engleskom jeziku.

“To je ‘fantastično’!” – reklama je za pivo, kao i “The fun stars here!” a “Ne moraš biti bogat da bi bio rich!” reklama je za cigarete. “Rich” i “bogat” imaju isto značenje, ali u ovom slučaju engleska riječ za pridjev bogat – “rich” ima za nijansu markiranije i izraženije značenje. Ta riječ, sad u prenesenom smislu, znači i poseban,

drugačiji, nesvakidašnji…Jedna od mnogobrojnih reklama u dnev-

nim novinama izgleda ovako:“ Hair dresserservicesYou want to change your image?Let our dresser team to do that for you.”Naglašavam da je ovo reklama bosan-

skohercegovačke firme koja nudi na en-gleskom jeziku svoje usluge.

Ali “Mladinska knjiga – Sarajevo” tako-đer, traži: “Product managera koji je team-builder”. Vašu jetru će spasiti “Liveraid” (slobodni prijevod – spasilac za jetru) kojeg proizvodi “Farmavita – Sarajevo”. Oglas je, doduše, na bosanskom jeziku, što je pohvalno, ali lijek ima engleski naziv.

A jedan od naslova u dnevnim novina-ma ima englesku riječ u svom sadržaju: “Pravih greenfield investicija koje donose nova radna mjesta, ima još manje nego tu-rista.”

I to me upravo dovodi do “jake pozicije teksta” – a to je između ostalog i naslov.

“Birajući naslov ili podnaslov, produk-tor teksta polazi od potrebe da što sažetije pruži osnovnu informaciju o sadržaju toga teksta, da privuče pažnju recipijenta, izrazi vlastitu osobnost.” (Katnić-Bakaršić, Ma-rina: Stilistika, Sarajevo, Ljiljan, 2001, str. 269)

S obzirom na navedeno, onda nazivi ra-zličitih objekta širom Bosne i Hercegovine “govore dosta toga o sebi”. Tako ako ide-te u kino “Meeting Point” onda za vas to znači da idete da sretnete nekoga, i da je to središte susreta, u prenesenom značenju, to je “centar svijeta”, jer ovo “Point” upravo ide u srž.

Ako izlazite u objekte s nazivima: “Ho-llywood”, “Planet”, “Oscar”, “Stars caf-fe”, “Boss”, “Delicatess” – onda vas je si-gurno privukao sjaj, glamur i dobra zabava u ovim objektima, jer vas podsjećaju na one holivudske “partyje”, svečane toalete, bogatstvo i slično.

Naravno, ima još mnoga mjesta i naziva koja vas privlače upravo zbog svoje neo-bičnosti i tog stranog, nepoznatog prizvu-ka: ”City Pub”, “Orange”, “Green”, “Inter-net”, “Light”, “Blue Caffe”, “Ginnes Pub”, “Access”, “Blue Sky”, “Sa Club”, “Con-cept”, “Sixty”, “Mash Eat Club”…

Nazivi robnih kuća su najčešće engle-ski, posebno ako se radi o kvalitetnijoj i skupljoj robi: “Sam Shop”, “Living”, “Si-sters”, “Air steps”, “For kids”…umjetnič-ke poklon-galerije nose nazive: “For me”, “Gift”…


AktuelnostiA i nazivi televizijskih emisija opet nas

svojom jakom pozicijom “tjeraju” da ih re-dovno gledamo: “New look”, “Talk Show: Face to Face”, “Reality show: Big Brot-her”.

Tzv. “lov na knjige” je “bookcrosser” – traganje za knjigom, koju pročitate i osta-vite negdje u parku, na klupi, u restoranu, da bi je neko drugi pronašao i pročitao.

Benzinska pumpa se zove “Green Oil” gdje bi nas ovo “zeleno” trebalo asocirati na prirodu, parkove, šume, te da vjerujemo kako su vlasnici ekološki osviješteni.

A naravno međunarodna ekološka orga-nizacija “Green Peace” s razlogom se ne prevodi ni na jedan jezik zbog svog uni-verzalnog karaktera i mislim da bi bilo zbunjujuće kad bismo jednog dana rekli: “Zeleni mir”.

Televizija / novinarstvoIako sam veliki broj pojmova koji bi pri-

padali sferi televizije i novinarstva analizi-rala u sferi reklamnog stila, opet ima dovo-ljan broj primjera koji su reprezentativni i koji pokazuju kako je engleski jezik domi-nantan. S obzirom da je ova sfera usisala u sebe veliki broj pojmova iz drugih oblasti, kao npr: socioloških pojmova, pojmova iz svijeta filma, svijeta tehnike, nastojat ću konkretizirati ovu analizu i ne “lutati” pre-više od naslova ovog poglavlja.

Pojmovi kao “intervju” (interview), “spiker” (speaker), “raport / izvještaj” (report), “mass-mediji / masovni mediji” (mass-media), “spika / govor” (speak), “ti-tlovani film” (title - [taitl]), “dedlajn” (de-adline), “backstage [beksteidз]”, “talent” (talent), “hot-line”, “videoklip” (video clip), “show” (show) stalno ćemo slušati na televiziji, radiju, čitati u dnevnim novi-nama. Neki od njih pripadaju novinarstvu, a neki nekim drugim sferama, ali ih naj-češće čujemo zahvaljujući različitim tele-vizijskim emisijama, od kojih mnoge nose engleske nazive.

Pa tako, prateći program domaćih te-levizijskih i radio stanica i kanala (cha-nnel) moći ćete gledati emisije kao: “Top model”, “Best of”, “Trendy”, “Make up”, “Top ten”, “Top five”, “Foto shooting”…

A glasati kao najveći “fan” (fun) za najdraže izvođače možete “televotingom, live” (televoting, live) ili preko “video-zi-da” (video- wall).

Opet, u toku pisanja ovog rada, na radiju sam mogla čuti:

“Rekao je da neće raditi, no way…”“Nudimo vam stand-by aranžmane…”“Bio je to happy end za sve putnike…”

“Biti spender u našoj zemlji nije lah-ko…”

“Iz aviona će izbaciti pola miliona flyera kao podrška akciji ‘Kupujmo domaće’.”

“To su naše drage bosice.”“Novo žensko pismo je chicklit, a femi-

nistički pokret je pitchwise.”“Iz press-centra se javlja…”I ovi primjeri pokazuju koliko nesvjesno

koristimo engleske riječi, i to u većini slu-čajeva bez potrebe, jer imamo adekvatnu riječ na bosanskom jeziku.

EkonomijaEkonomija (economy) je jedna sfera u

društvu koja mora pratiti svjetske trendo-ve i ukoliko želi ravnopravno učestvovati u svjetskim tokovima i dešavanjima mora pratiti i trend važnosti engleskog jezika. Pojmovi u ekonomiji su skoro svi engle-ski, s tim da su fonetski prilagođeni. Mada u pisanoj formi, mnogo češće susrećemo pojmove u vezi s ekonomijom koji su na-pisani onako kako se pišu i u engleskom jeziku.

“Biznis je biznis” (business) dosta čest je izraz u poslovnom svijetu. Znamo svi šta znači, ali rijetko ćete čuti da “Posao je posao”.

“Kompanija” (company), “export-im-port”, “agenda”, “fifty-fifty”, “biznismen” (business-man ), “dispečer” (dispatcher), “lider” (leader), “lobi” (lobby), “broker” (broker), “samit” (summit), “tender” (ten-der), “integracija” (integration), “ofis” (office), “boss” (boss), “proces” (process), “relacija” (relation), “kompromis” (com-promise), VIP (Very Important Person), “presing” (pressing), “partner” (partner), “standard” (standard), “department” (de-partment), “menadžer” (menager), “pro-jekt” (project), “slogan” (slogan), “in and out”, “akaunt” (account), pojmovi su koje svakodnevno susrećemo. Katkad su napisani izvorno, na engleskom, katkad prilagođeni bosanskom izgovoru, ali je ne-sumnjivo da za veliki broj ovih pojmova nemamo adekvatnu zamjenu.

Tehnika / kompjuteriSfera kompjutera i tehnike gotovo je

identična sa sferom ekonomije. Sama ri-ječ “kompjuter” je engleska (computer), i svi pojmovi u vezi s tehnikom i kompju-terizacijom “dolaze” iz engleskog jezika. Naravno, mnogi pojmovi su fonetski i gra-fijski prilagođeni bosanskom jeziku, ali ne tako mali broj je i onih pojmova koji se pišu kako engleska etimologija i pravopis nalažu. Ukoliko ste kompjuterski “freak” pa svakodnevno “surfate” internetom, ili ste poslovno vezani za kompjuter pa se

vaš radni dan sastoji od višesatnog “druže-nja sa tastaturom i monitorom” (monitor), onda znate o čemu se radi.

Tokom kompjuterske obrade ovog rada, satima sam zurila u sve ikone (icon) Micro-soft Worda i samo tu ćete naići na stotine engleskih riječi koje savršeno razumijete, ali problem nastaje ako ih želiti prevesti na bosanski jezik.

Najčešći pojmovi u vezi s tehnikom i kompjuterskim svijetom su: “softver” (software), “hardver” (hardware), “link” (link), “dial-up” (dial-up), “provajder” (provider), “laptop”, “konekcija” (co-nection), “diskonekcija” (disconection), “konektovati” (conect), “folder” (folder), “printer” (printer), “monitor” (monitor), “čip” (chip), “disketa” (disk, floppy), “dis-plej” (display), “chat”, “msn messenger”, “start”, “dokument” (document), “save – spasiti, sačuvati neki dokument”, (save), “fajl” ( file), “junk”, “hotmail”, “mail”, “google”, “search”, “compose”, “delete”, “send”, “help”, “miš” (mouse)…

Mislim da je donekle besmisleno na-brajati sve riječi iz “tehničkog i kompju-terskog svijeta”, ali ovo su samo najrepre-zentativniji primjeri koji pokazuju kako je engleski jezik na ovom polju doslovno preuzeo primat nad domaćim riječima.

Zaključak / coclusionTreba reći na samom kraju rada da sam

mislila da nikad neću biti u mogućnosti re-zimirati sve prikupljeno i analizirano, jer i u toku posljednjeg čitanja padale su mi na um nove ideje, a što je bilo mnogo teže – uspjela sam čuti i pročitati tako mnogo no-vih primjera koji su dokaz više da je tema diplomskog rada veoma aktuelna i nikad do kraja iscrpna.

Nadam se da će meni, ali i drugima po-služiti kao uvertira za nova istraživanja i analize čovjeka, jezika, društva…

Na kraju, nadam se da je ovaj rad pružio jednu realnu sliku društva i jezika, te utje-caja engleskog jezika na bosanski jezik. Posebno bih naglasila utjecaj američke kulture i načina života i to baš kroz engle-ski jezik.

Budimo svjesni razvitka i vrtloga eko-nomije, sporta, muzike, kulture svjetskih tokova, i logično je pokušati razumjeti “čovjeka” da on želi uključiti se što brže u te svjetske tokove, tako što će se jezič-ki približiti najutjecajnijem jeziku, a to je engleski jezik. Ne želim diskutovati da li je to loše ili dobro, jer to nije tema mog rada, ali samo ću napisati da za sve postoji mjesto i vrijeme, a mjera je najvažnija u svemu.

Elma Durmišević


Aktuelnosti

Dobar đak: šta je zapravo to?

Samopouzdanjem do uspjehaMože li samo ocjena biti indikator školskog (ne)uspjeha?

Dobar đak je “dobar đak”. Svi smo su-glasni u suštinskom značenju pojma “dobar đak“. Jer svi znamo da drugi

misle kao mi, a drugi znaju da mi mislimo kao oni. A da li je tako? Šta stvarno znači biti dobar đak? Da li to znači biti uspješan u učenju, dobar u vladanju, vrijedan u radu ili pak sve to? Da li je dobar đak onaj koji ima sve petice ili je dobar đak koji ima i petice, i trice i četvrtice, ili je dobar đak i onaj koji izuzetno crta ali nema sve petice? Da li je dobar đak onaj koji ima sve petice ali je u vladanju loš?

Ovakva pitanja mogli bismo postavljati u ne-dogled, ali bi odgovori na njih pokazali da ono što je “svima jasno” nije potpuno jasno.

“Lovac na ocjene”U današnjoj konstelaciji pojma “dobar đak”

uglavnom se podrazumijeva đak koji je “lovac na ocjene”. Dobar učenik je onaj koji ima naj-više ocjene u dnevniku. Nije bitno šta učenik stvarno zna, šta stvarno hoće i šta stvarno može. Visoke ocjene su važan preduslov za uspjeh u školovanju, ali ne i za uspjeh u životu. Ako se “dobar đak” vrednuje prema kriteriju sve pe-tice = dobar đak, onda se iz škole kao odgoj-no-obrazovne institucije briše “obraz” i odgoj. Tako škola ostaje samo obrazovna institucija. Instrumentalizacija odgoja dovela je do reduk-cije samog pojma obrazovanja. Iz obrazovanja se sve više istiskuje “obraz”. Odgoj i obrazo-vanje su kao dvije biljke kojima su žile ispret-pletene. Ako bi se rastavile povrijedile bi se i uvehnule obje. Sve petice u dnevniku ne smiju postati sinonim za dobrog đaka, jer sve petice znače da je učenik savladao znanje o pojmu, ali to ne garantira da je ta visoka ocjena, osigurala uspješno odgojno djelovanje.

Prof. dr. Mujo Slatina (2006.) u svojoj knji-zi Od individue do ličnosti - uvođenje u teoriju konfluentnog obrazovanja, govori o tzv. “lije-nom mišljenju” koje se javlja onda kada se ne zadovolje djetetova radoznalost, znatiženja i prirodna pronicljivost. Ova lijenost može uzro-kovati usporeni razvoj intelekta što dovodi do slabijeg uspjeha. Međutim, problem je što se u našim školama govori o “lijenom mišljenju” kao da je riječ o sporom shvatanju, pa je to če-sto razlogom što se djeci sa školskim neuspje-hom ne nastoji pomoći, jer su ona “nesposobna da shvate”, te je neuspjeh jedini mogući ishod.

Šta zapravo dijete čuje kada se prozove? Šta ono osjeća? Kakve su njegove fantazije i njego-ve želje? Šta ono pokušava da uradi? Kakve se navike kod njega stvaraju? Kakav uticaj on ima na učitelja? Šta učitelj razmišlja, osjeća i čini dok očekuje odgovor? Da li on razumije zna-čenje odgovora koje mu dijete daje ili ga samo vidi kao ispravan ili kao neispravan? Da li nje-gova veza sa djetetom ima onu intimnost koja

je u idealnom slučaju neophodna za intelektual-ni rast ili je ona beživotna, naprosto ugovorena, veza koja dovodi do neučenja kao i do učenja?

Naravno da ne možemo očekivati da svi uči-telji budu klinički psiholozi. Ali isto tako ne očekujemo da muževi, žene ili roditelji ima-ju doktorate iz bračnog i porodičnog života. Od njih očekujemo da budu osjećajna ljudska bića, koja će se truditi da zapaze mnogo stvari u svojim međusobnim odnosima da bi oni bili što uspješniji. U odnosu poučavanje/učenje ima isto toliko intelektualne prisnosti kao što u od-nosu muž-žena ima emocionalne prisnosti.

Promijeniti metodologiju radaNo, svaki učitelj nije u stanju, niti je čak vo-

ljan, da prihvati vezu koja podrazumijeva toliku prisnost, a isto tako ni svaki učenik. Međutim, bilo bi razumno očekivati od učitelja da se više potrudi od učenika radi bolje međusobne sarad-nje. Senzitivnost i prisnost ne mogu se uvesti zakonskom odredbom. Mi možemo da defini-šemo program ili da teorijski raspravljamo o motivaciji ali percepciju ne možemo razvijati putem naredbe. Samo putem specifičnih, kon-kretnih primjera možemo ohrabriti učitelje da se nauče da vide učenike, a ne svoj predmet. Jedino ako nanovo pokazujemo šta dijete radi u učionici možemo konačno shvatiti kako ono uči i kako doživljava neuspjeh u učenju.

Neuspjeh u jednoj kulturi koja je sva okrenu-ta uspjehu teško se prihvata. Mi doživljavamo neuspjeh, a i naša djeca doživljavaju neuspjeh u školama u stepenu koji treba da nas zaintere-sira. Čak i djeca koja dobijaju visoke ocjene ne uspijevaju da nauče mnogo od onoga čemu se nadamo da ćemo ih naučiti. Sadržaj nekog pro-grama u školi je često naprosto sredstvo da se postignu obrazovni ciljevi, pa ipak isuviše često sadržaj postaje sam sebi cilj.

Ako živimo u uvjerenju da je ocjena pravi i najbolji indikator znanja i sposobnosti tada uče-nik i ne može da ispolji svoju individualnost, da pokaže sve ono što stvarno može i zna, da poka-že i ono što se od njega ne traži, a što je isto tako važno, ako ne i važnije, od jedne nejasne brojke u dnevniku. Ocjena je vrlo često rezultat pre-tenzije nastavnika da sazna šta učenik ne zna, a ne šta zna. Mi moramo promijeniti metodolo-giju rada u školi i prestati direktno ili indirektno djeci slati poruku da su učenici koji imaju viso-ke ocjene “dobri đaci”, a oni koji imaju nešto slabiji prosjek “loši đaci”. Time poručujemo da ne vodimo računa o kreativnim sposobnostima, praktičnoj, ili interpersonalnoj inteligenciji, jer se ove sposobnosti vrlo rijetko ocjenjuju. Nije rijedak slučaj da roditelji (čak i nastavnici) vi-soku ocjenu iz matematike cijene mnogo više neko istu iz likovne ili muzičke kulture. Ako ne promijenimo strategiju u školi u kojoj postoje

“loši đaci”, takav odnos prema njima rezultirat će da oni stvore lošu sliku o sebi, izgube samo-pouzdanje i u takvom uvjerenju neuspjeh će i dalje biti jedini mogući ishod.

Slika o sebiPravim uspjehom trebalo bi smatrati odgoj

samopouzdanog djeteta koje otvoreno ide u ži-vot, koje je sigurno u sebe i u roditeljsku ljubav i podršku. Djeteta koje djeluje iz kreativne svi-jesti, uči zbog znanja i raduje se tome. Može se bez stresa suočiti i s neuspjehom i samostalno rješavati probleme, birati aktivnosti koje ga za-nimaju, donositi odluke i odgovorno se ponaša-ti. Na mentalnoj razini najvažnija je slika kakvu imamo o sebi. Ona se stvara već u djetinjstvu: ako nas omalovažavaju (glup si, nesposoban, loš, lijen…), vjerojatno ćemo i sami o sebi tako razmišljati. Iz negativne slike o sebi slijede i negativna očekivanja, ponašanje žrtve i stalna potvrda niskog samopouzdanja. Žrtva razmi-šlja u kategorijama “moram” i “trebam” nešto učiniti, a da se i ne zapita “zašto”. Ispitivanja pokazuju da na takvo pitanje obično odgovara bez ikakvog svog razmišljanja:

- jer tako svi rade;- jer tako kaže moj otac;- jer će se mama naljutiti ako to ne učinim;- jer se to od mene očekuje.

Kreativne osobe (visokog samopouzdanja) razmišljaju u kategorijama “mogu”, “želim”, “voljela bih” nešto učiniti. Očekuju dobar ishod i ulažu trud da ga postignu. Uspjeh povratno jača njihovo samopouzdanje.

ZaključakOcjena nije i ne smije biti jedini indikator

školskog uspjeha. Ako živimo u uvjerenju da je ocjena pravi i najbolji indikator znanja i spo-sobnosti tada učenik i ne može da ispolji svoju individualnost, da pokaže sve ono što stvarno može i zna, da pokaže i ono što se od njega ne traži, a što je isto tako važno, ako ne i važnije, od jedne nejasne brojke u dnevniku. Potrebno je mnogo više obratiti pažnju na učenikove kre-ativne sposobnosti, na interpersonalnu inteli-genciju i to nagraditi isto kao kognitivno znanje o nekom pojmu. To će pomoći jačanju samo-pouzdanja i inih učenika koji nemaju visoke brojke u dnevniku. Ima mnogo dokaza da takvi učenici promjenom ponašanja postižu vrlo po-željne rezultate.

Prevazilaženje stereotipa o “dobrom đaku” otklonilo bi mnoge stereotipe. Bili bismo re-alniji u procjeni pojedinih mogućnosti svakog učenika, ne bismo vršili podjelu među đacima, bolje bismo shvatili potrebe svakog pojedinog učenika i učinili bismo da škola postane mjesto u kojem bi se svi učenici osjećali podjednako prihvaćenim bez obzira na ocjene.

Selma Rizvan


Iz prakse, za praksu

Kreativne ideje nastavnika

Značaj igrajućeg rada u nastaviIgra u nastavi se ne shvata samo kao zabava, već kao aktivnost pogodna za usvajanje određenih

pojmova, razvijanje vještina, utvrđivanje naučenog i kao aktivnost kroz koju učenici igrajući se rade i radeći igraju se Igra je dječija potreba i samim tim najlakši način da se učenicima približe teška

školska gradiva i prilagode njihovim intelektualnim sposobnostima, ali i emocionalnosti

Jedan od najučinkovitijih načina učenja najmlađih jeste učenje kroz igru koje se u razvijenim školskim sistemima odavno primjenjuje. Igra u nastavi se ovdje ne shvata samo kao za-

bava, već kao aktivnost pogodna za usvajanje određenih pojmo-va, razvijanje vještina, utvrđivanje naučenog i kao aktivnost kroz koju učenici igrajući se rade i radeći igraju se. To je dječija potreba i samim tim najlakši način da se učenicima približe teška školska gradiva i prilagode njihovim intelektualnim sposobnostima, ali i emocionalnosti. Osim toga, igra pozitivno djeluje i na konativnu ili voljnu sferu ličnosti učenika, jer praksa pokazuje da je dovoljno da se čak samo spomene učenicima da će se taj čas igrati (makar to bili školski zadaci koje će rješavati kroz igru), pa da učenici budu dodatno motivisani za rad.

Doživljajna nastava i vježbe vizualizacijeU Francuskoj, nastavnici u posljednjih nekoliko godina prakti-

kuju da učenici na času odjeljenske zajednice sami osmisle neke igre i pravila, a potom dobre dječije ideje koriste kao formu u koju će inkorporirati nastavni sadržaj i tako ga obraditi na ostalim pred-metima. Dakle, kada nastavnici iscrpe sve svoje ideje da nastavu približe učenicima i učine je što zanimljivijom (tzv. doživljajna nastava), onda pomoć potraže od učenika, jer, ko bolje od djece može da osmisli neku igru?!

U Engleskoj se učenje historijskih činjenica odvija kroz uživ-ljavanje u uloge, pa jedan učenik glumi kralja, a ostali njegove savjetnike, svećenstvo, protivnike, neki učenici narod, tako da na-stavnik lekciju iz historije učenicima predstavlja kao svojevrsnu dramatizaciju priče u kojoj su oni svakako glavni akteri. Na taj na-čin lakše pamte imena historijskih ličnosti, stvarajući asocijacije na osnovu kojih se sjećaju pojedinih detalja iz lekcije. Prethodno bi na času likovnog napravili od kartona krune, kape, oklope i sve ono što bi bilo potrebno kao svojevrsno obilježje neke uloge, a na času muzičkog bi učili pjesme iz tog perioda tako da bi i među-predmetna korelacija mogla doći do izražaja.

Danas u razvijenim državama učenici usvajaju gradivo putem tzv. virtualnog svijeta, odnosno računarskih programa u kojima su im slikovito predstvaljeni događaji i ličnosti iz prošlosti. Jedan od takvih programa jeste i u vidu kompjuterske igrice u kojoj djeca posjećuju muzej i upoznajući se sa eksponatima, istovremeno rje-šavaju zagonetke, traže uljeza i sl.

Dakle, da bi učenici prikupili što više poena i pobijedili u igrici, trebaju dobro da zapamte koje su i čije umjetničke slike prethodno vidjeli u galeriji, koja vajarska djela, čije portrete i sl., i na osnovu tih zapažanja da odgovaraju na pitanja i prelaze na slijedeći nivo u igrici. Dakle, uživljavanje u ulogu je izuzetno značajno za usva-janje određenog gradiva.

Vizualizacija ili zamišljanje situacija je također sredstvo koje pomaže učeniku da bolje doživi nastavne sadržaje i stvori asocija-cije. Tako npr. na času muzičke kulture, dok učenici slušaju kom-

poziciju, nastavnik/ca im može sugerisati da zatvore oči i zamisle da se nalaze kraj obale mora, te da u skladu sa promjenom ritma i jačine zvuka, zamišljaju kako valovi udaraju o hridi, kako se spre-ma oluja i sl. Različite vježbe vizualizacije u kojima ćete učeni-cima sugerisati da se opuste, da zamisle kako sanjaju, da maštaju kako se nalaze na livadi, igraju se i sl., mogu se primjenjivati u kratkim pauzama tokom i ostalih časova, posebno kada primijetite da je učenicima opala koncentracija i da im je potreban predah.

Dopunjaljke, rebusi, ukrštenice u službi nastaveOvdje ćemo navesti nekoliko primjera primjenljivih u nastavi

matematike i jezika. Zanimljiv način da djeca lakše nauče pojam množenja jeste i slijedeći rebus:

M E NJ E

A za usvajanje pojma dijeljenje, možete napraviti ovakvu ili sličnu igricu:

Popuni prazna polja i čitanjem označenih polja dobit ćes rješe-nje:9x10 D E V E D E S E T6x5 T R I D E S E T = J E D N A K O 7 X 10 S E D A M D E S E TZa rješavanje matematičkih problema potrebno je M I Š LJ E NJ E 2756 – 2745 = J E D A N A E S T Računska operacija sa znakom x (puta) M N O Ž E NJ E Računska operacija suprotna sabiranju O D U Z I M A NJ E



Konačno rješenje je...Kao što je oduzimanje suprotna operacija sabiranju, tako je i dijeljenje suprotna operacija... Čemu, slutite li? Odlično, dijeljenju!

Ponavljanje dijeljenjaZa ponavljanje dijeljenja ili bilo koje druge računske operacije, može vam poslužiti slijedeća dopunjaljka:Izračunaj, popuni prazna polja slovima i dobit ćes rješenje!

54 : 9 =____ T 3 x 5 = ___ M 18 : 9 = ___ A25 : 5 =____ L 6 x 4 = ___ A 16 : 4 = ___ O21 : 3 =____ M 49 : 7= ___ U 70 : 7 = ___ E5 x 4 = ____ I 8 x 9 = ___ K 21 : 9 = ___ M6 x 3 = ____ V 4 x 4 = ___ T 4 x 10 =___ M 40 : 5 = ___ O 4 x 8 = ___ I 45 : 5 = ___ I

40 20 18 8 5 9 3 4 7 2 6 10 15 24 16 32 72 7

Učenici glume historijske ličnostiU Engleskoj se učenje historijskih činjenica odvija kroz

uživljavanje u uloge, pa jedan učenik glumi kralja, a ostali njegove savjetnike, svećenstvo, protivnike, neki učenici na-rod, tako da nastavnik lekciju iz historije učenicima predstav-lja kao svojevrsnu dramatizaciju priče u kojoj su oni svakako glavni akteri. Na taj način lakše pamte imena historijskih lič-nosti, stvarajući asocijacije na osnovu kojih se sjećaju pojedi-nih detalja iz lekcije. Prethodno bi na času likovnog napravili od kartona krune, kape, oklope i sve ono što bi bilo potrebno kao svojevrsno obilježje neke uloge, a na času muzičkog bi učili pjesme iz tog perioda tako da bi i međupredmetna kore-lacija mogla doći do izražaja.

Danas u razvijenim državama učenici usvajaju gradivo pu-tem tzv. virtualnog svijeta, odnosno računarskih programa u kojima su im slikovito predstvaljeni događaji i ličnosti iz proš-losti. Jedan od takvih programa jeste i u vidu kompjuterske igrice u kojoj djeca posjećuju muzej i upoznajući se sa ekspo-natima, istovremeno rješavaju zagonetke, traže uljeza i sl.

(Rješenje: Mi volimo matematiku)Na časovima bosanskog ili nekog stranog jezika možete organi-

zovati slijedeću igricu:Učenike podijelite u grupe od po šest učenika. Svakom učeniku

dajte po šest kartica na kojima su ispisane riječi. Zadatak je da učenici sastave rečenicu, prethodno provjerivši koje riječi imaju njihovi prijatelji iz grupe. Da bi im drugi učenik pokazao koje riječi ima ispisane na karticama, ovaj treba da ga lijepo zamoli (na bosanskom ili stranom jeziku), kaže “hvala”, ili upotrijebi još neke riječi na stranom jeziku za koje nastavnik želi da ih učenici usvoje.

Bodovi za znanjeAko se radi o času stranog jezika, nakon što učenici sastave

rečenice, trebaju ih i prevesti da bi dobili poene. Pobjeđuje ona grupa učenika koja najbrže i najtačnije sastavi rečenice od zada-tih riječi. Dodatni zadatak može biti da učenici na poleđini svake kartice napišu kojoj vrsti riječi pripada data riječ (imenica, glagol, zamjenica i sl.). Učenici na taj način ponavljaju gradivo, uče se učtivosti, vježbaju (strani) jezik i praktikuju kolaborativno uče-nje.

Na časovima stranih jezika učenici također mogu ponavljati na-učeno uz igru ˝”vješala”, pri tome ponavljati spelovanje glasova i pogađati prvo slova, a potom riječi (kasnije rečenice). Naravno da bi osvojili konačne poene trebaju znati prijevod rješenja. Također je u nastavi primjenljiva i igra rješavanja osmosmjerki u kojima učenici treba da prepoznaju riječ na stranom jeziku i kažu prijevod da bi osvojili poen.

Prilikom ponavljanja gradiva, može se koristiti lopta. Učenik kod kojeg je lopta treba da na stranom jeziku postavi pitanje i baci loptu nekome od svojih prijatelja iz kruga, a on treba da odgovori, postavi naredno pitanje i baci loptu nekom trećem. Iz igre ispadaju učenici koji ne znaju odgovore na pitanja. Međutim, da se učenici koji ispadnu iz igre ne bi osjećali zapostavljenim i odbačenim, za njih se također pripreme zadaci koje trebaju da riješe na nastavnim listićima i sl.

To bi bilo sve za ovaj put. Očekujemo vaše ideje, cijenjeni čitaoci Prosvjetnog lista, koje možete poslati poštom na adresu Ali-pašina 4|1, Sarajevo, faxom na br. 033|203-750 ili mailom na [email protected].

Medina Jusić – Sofić



Specifičnosti i uzroci najčešćih poremećaja u ponašanju djece i mladih

Naučiti djecu da se prilagođavajuU savremenoj školi nastavnik je dužan da nalazi najcjelishodnija rješenja u odgoju “ problem-djece” Ako učenika samo kažnjavamo ukorom, opomenom, ocjenom lošeg vladanja, ponavljanjem razreda, preseljenjem u drugu školu, time se problem još više

komplikuje i odugovlači Ono što škola propusti da uradi – to se teško kasnije ispravlja

Dijete je ličnost u razvoju. Odmah po rođenju ima potrebu za sigurnošću,

ljubavlju i toplinom. Ono ima potrebu da se hrani, da bude či-sto, da se igra, da nekome pripa-da, da ga okolina cijeni i voli, da njegova ličnost dođe do izraža-ja. Svako dijete treba da raste u emocionalno stabilnoj sredini, u atmosferi ljubavi i povjerenja.

Djeca su kao zvijezde za koje je rimski filozof Seneka rekao:

“Kad bi se zvijezde vidjele samo s jednog mjesta na Zemlji, ljudi ne bi prestajali tamo dolaziti i diviti se toj čudesnoj pojavi...”

Dakle, svako je dijete svojevrsno čudo, a poneko je i “čudo od djeteta”.

“Djeca sa poremećajima u ponašanju su ona djeca čije ponašanje uzrokuje konflik-tne situacije. U tom slučaju govorimo o emocionalno oštećenoj ili o socijalno ne-prilagođenoj djeci. Ako ponašanje ličnosti u određenoj okolini dobije oblik prekrša-ja onda se govori o delinkventnom pona-šanju. Delinkvencija je zakonski pojam i odnosi se na onu djecu i omladinu koja su zbog svog ponašanja došla u sukob sa za-konom”.

Zašto su djeca neprilagođena i u čemu su neprilagođena?

Teoriju prilagođavanja razvili su pred-stavnici filozofije pragmatizma. Na školi i vaspitanju leži odgovoran zadatak – nauči-ti djecu da se prilagođavaju.

Ako se ima u vidu da su ta djeca živje-la u vrlo teškim i nepovoljnim uslovima za razvoj i vaspitanje, da su im često bile uskraćene osnovne potrebe i da su duže vremena živjela pod negativnim uticaji-ma, onda se može reći da su se ta djeca prilagodila takvim uslovima. Niko ih nije učio kako treba da se ponašaju, niko ih nije ni upoznao sa etičkim normama zajednice u kojoj žive. Uzrok vaspitne zapuštenosti

i neprilagođenosti djeteta, znači, leži u uskraćivanju i neispunjavanju određenih potreba.

Karakteristike i uzroci poremećaja

Karakteristike djece s poremećajima u ponašanju su:1. teško se motivišu za rad i potrebno je

Djeci je potrebna sigurnost, ljubav i toplina

Šansa za uspjehU nastavnom procesu mora se vodi-

ti računa da postoje agresivne situacije koje podstiču na agresivno ponašanje u školi, a to su: socijalna prezasiće-nost, tj. kada je mnogo djece u malom prostoru, pretrpana učionica u školi sa velikim brojem učenika, te kada djeca dugo i mirno sjede poslije čega dolazi na odmoru do eksplozije motorike što je često praćeno agresivnim ispadima.

Da bismo umanjili moguće izvore agresivnih ponašanja kod djece, pogod-na su takmičenja učenika. Ona stvaraju emotivno oduševljenje i velika su po-kretačka snaga ako se pravilno postave propozicije, a to znači da takmičenje mora imati elemente igre i da svi mora-ju imati šansu za uspjeh.

stalno podsticati ih da bi zavr-šili posao koji su započeli;2. ne vole školu i često odsu-stvuju s nastave;3. često su nepažljiva, indife-rentna, nezainteresirana, lijena;4. ispoljavaju nervozne reak-cije, kao npr. često grickanje nokata, uvrtanje kose, čupka-nje odjeće, češanje, duboko i često uzdisanje, uznemirenost i vrpoljenje;5. odvajaju se od druge djece kad god to mogu;

6. ne uspijevaju u školskom radu i postižu manji uspjeh nego što bi trebalo s obzirom na svoje sposobnosti;

7. često su neraspoložena i izgledaju nesretnija od druge djece.

Društveno loše prilagođena djeca (od-gojno zapuštena djeca i maloljetni delin-kventi) često skitaju, bježe iz škole, sklona su prestupima: krađi, prostituciji, pljački, uništavanju imovine, lažima.

Osnovni simptomi ovakve djece su: ank-sioznost, hostilna agresija (posljedica do-življene frustracije) i povučenost u sebe.

Nastanak poremećaja u ponašanju uzro-kuju: biološki faktori (od početka razvoja embrija, a djeluju i poslije rođenja) i od-gojni faktori (uslovi u kojima dijete raste i koji ga pripremaju za život).

Prema Stevanoviću (1988.), poremećaji u ponašanju mogu se pojaviti kod sljedeće djece: prvo dijete, jedinče i najmlađe dije-te u porodici, neželjena i odbačena djeca, suviše lijepa i suviše ružna djeca, umno zaostala i suviše bistra djeca, djeca siro-mašnih roditelja, vanbračna djeca i djeca iz nesrećnih brakova, djeca bez jednog ili oba roditelja, usvojena djeca, djeca razvedenih roditelja, djeca pastorčad, djeca kod čijih roditelja postoji velika razlika u godinama starosti, te djeca sa tjelesnim manama i ne-dostacima.



N.N. DJEČAK

POLICIJA

SUD

PEDAGOG

VRŠNJ. DELIKV.

REDOVNI VRŠNJ.

OBITELJ

CENTAR ZA SOC. RAD

ŠKOLA

Laži, krađe, bježanje sa nastave…

Laži su svjesni, pogrešni iskazi kojima se postiže određeni cilj. Laž se pojavljuje između četvrte i pete godine starosti.

Dr. Pehar daje sljedeću klasifikaciju laži: laž u igri; laž zbog zabune (nesposobnost da se precizno saopće detalji nekog do-gađaja); laž zbog taštine (posljedica želje da se privuče pažnja); laž iz osvete; laž iz opravdanja zbog straha (kruta disciplina); sebična laž; lojalna ili konvencionalna laž (da bi se zaštitio neki prijatelj).

Kod dječijih krađa se radi o prisvajanju predmeta za koje dijete zna da mu ne pri-padaju, a koja prisvaja većinom potaknut željom za snažnim osjećajnim interesom, teži da zadovolji svoju tjelesnu ili duševnu potrebu ili teži da naškodi osobi prema ko-joj ima negativan osjećajni odnos. Pljačke i krađe djeca često vrše u skupinama.

Bijegom sa nastave smatramo nedozvo-ljeno i neprikladno udaljavanje iz vaspitne sredine na kraće ili na duže vrijeme.

Najčešći uzroci bježanja su: bježanje zbog neuspjeha u školi; bježanje neurotič-nog djeteta iz nepovoljne situacije; bježa-nje kao posljedica psihičkog oboljenja.

Najveći broj djece koja bježe potiču iz loše obiteljske sredine. Ova djeca i u uče-nju postižu neuspjeh. Kod njih se javljaju i skitnje.

Istraživanja su pokazala da je izostaja-nje sa nastave učestalije kod dječaka, nego kod djevojčica, da se povećava u periodu između jedanaeste i dvanaeste godine sta-rosti.

Izostajanju s nastave pribjegavaju djeca koja postižu slab uspjeh u učenju u školi. Izostajanje s nastave se najčešće povezuje sa krađama.

Agresivnost i teorija o njenom porijeklu

Agresivnost se označava kao napad na drugu osobu s namjerom da se drugoj oso-bi nanese šteta. To je oblik ponašanja pri kojem dolazi do ugrožavanja pojedinih lica, društva, nekad i vlastite ličnosti, žive prirode i imetka.

Prkos i negativizam kod djece vode ka agresiji.

Djeca koja ispoljavaju agresivnost u igri su ustvari ona koja su fizički zlostavljana u porodici.

U porodicama gdje su česte zabrane, fizička kažnjavanja, pridikovanje, autori-tativan stav roditelja prema djeci, gdje se sputava sloboda djece da ispolje svoju lič-

nost, češće se javlja agresivno ponašanje kod djece.

Prema biologističkoj teoriji agresivnost proizlazi iz filogenetskog, programiranog instinkta koji je urođen i traži rasterećenje i povoljne situacije da se ispolji.

Lorenz je mišljenja da je agresija kori-sna i služi održavanju vrste. Agresivnost je urođena energija nagomilana u nervnim centrima. Kad se nagomila dolazi do ek-splozije. Po njemu je agresija slična nago-nu smrti i služi da osigura preživljavanje jedinke i vrste.

U nastavnom procesu mora se voditi računa da postoje agresivne situacije koje podstiču na agresivno ponašanje u školi, a to su: socijalna prezasićenost, tj. kada je mnogo djece u malom prostoru, pretrpana učionica u školi sa velikim brojem učeni-ka, te kada djeca dugo i mirno sjede po-slije čega dolazi na odmoru do eksplozije motorike što je često praćeno agresivnim ispadima.

Da bismo umanjili moguće izvore agre-sivnih ponašanja kod djece, pogodna su ta-

kmičenja učenika. Ona stvaraju emotivno oduševljenje i velika su pokretačka snaga ako se pravilno postave propozicije, a to znači da takmičenje mora imati elemente igre i da svi moraju imati šansu za uspjeh.

Uloga škole i pedagoške službe Škola treba da omogući takve uslove koji

će kod svakog učenika podstaći svestrani razvoj njegove ličnosti. Na sjednicama ra-zrednih i nastavničkih vijeća nastavnici iz-vještavaju o slučajevima “problem-djece”. Oni obično navode samo simptome i mani-festacije takvog ponašanja: neposlušnost, tvrdoglavost, laganje, skitnju, bježanje od škole, agresivno ponašanje itd.

Manje se traga za onim što je, po našem mišljenju, bitno, a to su uzroci i motivi. Nastavnik se mora zainteresovati za cjelo-kupni tok učenikova života i sa solidnim poznavanjem pedagoških i psiholoških na-učnih dostignuća, moći će da otkrije uzro-ke. U savremenoj školi nastavnik je dužan da nalazi najcjelishodnija rješenja u vaspi-tanju “problem-djece”. Ako učenika samo kažnjavamo ukorom, opomenom, ocjenom lošeg vladanja, ponavljanjem razreda, pre-seljenjem u drugu školu, time se problem još više komplikuje i odugovlači.

Ono što škola propusti da uradi – to se teško kasnije ispravlja.

Mnogi od njih se svete za svoje izgublje-no djetinjstvo.

“Niko nije htio da zna za mene, da mi pomogne. Sada neka svi znaju za mene. Neka me čuju i zapamte.”

To su riječi jednog od onih kome na vri-jeme nije ukazana pomoć. Kažnjavanje i progoni iz škole, udaranje žiga na učenika zbog lošeg ponašanja, ne rješava problem. Uloga škole je mnogo odgovornija i mno-go složenija u profilaksi ovog problema. Njena efikasnost doći će do izražaja u pre-ventivnom djelovanju – u sprečavanju ili bar ublažavanju pojava nepoželjnog pona-šanja.

Uloga pedagoške službe u otklanjanju poremećaja u ponašanju je: pedagogizaci-ja, intervju u svrhu savjetovanja, metoda grupnog rada, vođenje grupe, tematske i iskustvene diskusije, grupne aktivnosti, igranje uloga, realitetna terapija, psihote-rapija.

Ako dijete ima lošu socijalnu adaptaci-ju potrebno je: upućivati ga na poštivanje pravila igre, na mogućnost sticanja više prijatelja iz razreda, naučiti ga da pruža pomoć drugima, da nauči kontrolisati svo-je ponašanje, da nauči da ne smije odbijati suradnju kada je na njega red.

Alma Avdić

Neprilagođena djecaZašto su djeca neprilagođena i u čemu

su neprilagođena?Teoriju prilagođavanja razvili su

predstavnici filozofije pragmatizma. Na školi i vaspitanju leži odgovoran zada-tak – naučiti djecu da se prilagođavaju.

Ako se ima u vidu da su ta djeca ži-vjela u vrlo teškim i nepovoljnim uslo-vima za razvoj i vaspitanje, da su im često bile uskraćene osnovne potrebe i da su duže vremena živjela pod negativ-nim uticajima, onda se može reći da su se ta djeca prilagodila takvim uslovima. Niko ih nije učio kako treba da se pona-šaju, niko ih nije ni upoznao sa etičkim normama zajednice u kojoj žive. Uzrok vaspitne zapuštenosti i neprilagođeno-sti djeteta, znači, leži u uskraćivanju i neispunjavanju određenih potreba.



Kutak za roditelje

Hoće li moje dijete postati nasilnik?Identifikacija agresivnog ponašanja i rad s agresivnom djecom

Kakvom to djetetu prišiva-mo etiketu “agresivac”, pa i “nasilnik”? Koja nas

njegova ponašanja navode na to? To su, prije svega, takva djeca koja konstantno a ne sporadično krše propisane norme ponašanja, pretje-rano su borbena, boje ih se druga djeca i izbjegavaju ih jer su prema njima (a često i prema životinjama), najblaže rečeno, grubi, uništavaju materijalna dobra, ponekad kradu, često lažu, obično bježe iz škole ili od kuće.

Takvo ponašanje ukazuje na osje-ćaj ugroženosti, bijesa zbog nemo-ći da se nešto drži pod kontrolom ili postigne željeni rezultat, a često i na strah od nečega.

Agresivno ponašanje općenito, pa i agresivno ponašanje djece i mladih ima, pored najvidljivije, one fizičke komponente, i dvije dodatne – emocionalnu i kognitivnu (umnu, razumsku). Zato se u prevenciji i tretmanu agresivnog ponašanja tre-ba baviti sa sve tri dimenzije.

Koje signale moramo prepoznati?

Šta je uopće agresivnost? Defini-cija ima nekoliko, a najjednostav-nija i svima razumljiva je ona koja kaže da je riječ o reakciji (fizičkoj ili verbalnoj), usmjerenoj ka tome da se nekom drugom nanese povreda ili neka druga šteta.

“Betoniranje” agresivnih crta ličnosti dešava se, kao i kod svih ostalih crta lič-nosti, u predškolskom dobu, dakle, do pete godine života. Koje signale moramo prepoznati? Ne zaboravimo, pri tome da se oko treće godine života (nekad ranije, nekad kasnije) pojavi kod svakog djeteta takozvana “pozitivna agresivnost” koja vodi ka osamostaljivanju djeteta. Tada su djetetu potrebna jasna uputstva kako da se ponaša, da zna šta je dobro a šta ne. Ako nam taj momenat promakne, počnu se jav-ljati i drugi signali:

1. Dijete vlastita prava i potrebe stav-lja ispred prava i potreba drugih. Takvo ponašanje je normalno za taj uzrast i mora

se odgojno rješavati, čim se pojavi. Zato zaboravite rečenicu: On je još mali, to će se samo promijeniti. Neće!

2. Dijete je neosjetljivo za tuđe potre-be. To je, također, normalno za ovaj uzrast, ali se empatija (sposobnost uživljavanja u emocije drugih ljudi) mora razvijati u naj-ranijem djetetovom dobu. Tu su najveći gubitnici jedinci, ali se empatija ne mora razvijati samo na braći i sestrama – i potre-be odraslih dijete mora shvatiti što je prije moguće.

3. Dijete je sklono da omalovažava sve osobe oko sebe ističući sebe u prvi plan. Naučite ga da biti prvi, u bilo čemu, treba zaslužiti, prije svega trudom, a onda i re-zultatom.

4. Takva djeca ne vjeruju nikome i ne-

odgovorna su. Upitajte se ko je, kada i kako iznevjerio djetetovo povjere-nje i nastojte da svi u njegovoj okoli-ni drže riječ. To se može postići samo ako se ne daju svjesno lažna obećanja koja u startu ne mislite održati, a na vrijeme objašnjavati objektivan ra-zlog neispunjenja obećanja. Ne kaže narod uzalud: “Čovjek se drži za riječ a vo za rogove!“

5. Dijete je željno pažnje i moći po svaku cijenu. U tom uzrastu pa-žnju (a time i moć) je lakše steći ne-gativnim ponašanjem. Preusmjerite to na pozitivno čim primijetite takvo dječije ponašanje. I insistirajte na tome.

6. Dijete je nesretno i izražava to kroz cinizam ili depresiju. Mala djeca su nesretna najčešće zbog od-nosa u porodici, u svom mikro-svije-tu. Ako zbog toga postanu depresiv-na to je gore za njih, a ako su zbog toga agresivna to je loše i za njih i za okolinu. Ovdje je posebno nemoguće rješavati posljedice dok se ne riješe uzroci. A to je moguće samo u poro-dici gdje je problem i nastao.

7. Dijete zanemaruje osjećaje ili ih ne zna kontrolirati. Veoma je važno dijete što ranije naučiti da pre-pozna i imenuje svoje emocije. Za-boravite rečenicu “dječaci ne plaču”

i slično. Roditelji prvo moraju prepoznati emociju svog djeteta ali i imenovati pred njim svoju i emociju ostalih odraslih iz njegovog okruženja kako bi je adekvatno objasnili i time izbjegli ishitrenu ili agre-sivnu reakciju.

8. Dijete ima problema s koncentraci-jom, pa time i pamćenjem, što direktno utiče na usvajanje znanja. Niko ne voli biti neznalica i logična posljedica je agre-sivnost prema onima koji to nisu. Danas se ovi poremećaji uspješno liječe, ali je važno ne zanemariti ih još u predškolskom uzra-stu misleći da će se stvari automatski pro-mijeniti nabolje. Neće.

9. Dijete je destruktivno, lomi igrač-ke, iskaljuje svoj bijes na slabijima od sebe. Ovo je tipično za djecu koja dolaze iz destruktivnih porodica gdje je nasilje svakodnevni način rješavanja problema.

Naučiti dijete da zna šta je dobro a šta ne


Iz prakse, za praksuNasilnici u porodici nesvjesno odgajaju buduće nasilnike i to traje generacijama. Budite vi ta generacija koja će u vašoj po-rodici prekinuti začarani krug!10. Ovo su samo neki od najvidljivijih

znakova koji se mogu prepoznati u ranom djetinjstvu. Sigurno ih ima još. Što bolje upoznate svoje dijete u raznim situacijama, što znači da treba mnogo vremena provoditi s njim, lakše ćete prepoznati eventualne simptome budućeg agresivnog pona-šanja. Tada obavezno potražite stručnu pomoć.

Očigledno je da mnogi simptomi na vri-jeme mogu upozoriti na poremećaj u pona-šanju. Samo se potrudite da ih ne shvatite olako i na vrijeme potražite pomoć. Ipak je najvažnije shvatiti da i potpuno mala djeca vide, čuju i osjećaju.

Šta učiniti?Kada su školska djeca u pitanju najvaž-

nije je da se pravila ponašanja usklade u porodici i školi. Banalan primjer: Ako di-jete u kući ne smije stavljati noge na stol ili psovati, neće to raditi ni u školi.

Također treba pomoći djetetu da pravil-no organizira svoje vrijeme i ispuni ga korisnim sadržajima.

Nezamjenljivi su porodični rituali: naj-manje jedan zajednički obrok dnevno, obi-lježavanje za porodicu značajnih datuma kao što su rođendani, zajednički izlasci, šetnje, izleti koji su idealni za razgovor i “otvaranje” djeteta.

Dijete treba svjesno učiti socijalnim vještinama – verbalno i primjerom. Na primjer, ako dijete vidi da pomažete ne-kom slabijem, bolesnom, starijem biće još efektnije da to i kažete da treba tako raditi, ako želite da ono usvoji socijalne vještine koje će spriječiti agresivnost.

Opće je poznato da su organizirane sportske aktivnosti u djetinjstvu jako dra-gocjene za pravilan razvoj ličnosti, a za djecu sklonu agresiji gotovo nezamjenlji-ve. Nema smisla za sport? Jeste li sigurni? Provjerite kod stručnih osoba!

Nikad nije kasno!Ako ste propustili sve do sada navedeno,

nikad nije kasno! Sve navedeno vrijedi pri-mijeniti i kad je do agresije već došlo ili je uzela maha. Razlika je samo u tome što će vam trebati intenzivnija stručna pomoć.

Važno je djelovati “ovdje i sada” kad do agresivnog istupa dođe. Izbacite iz svog rječnika rečenicu: “Vidjećeš ti kad ti otac dođe!” Ili: “O ovome ću odmah obavije-stiti školu, pa neka ti snize vladanje!” Naj-

gore što možete reći jeste: “Poslaću te u dom!” Ili: “Zvaću policiju!” Za vas je to preventivna prijetnja a djetetu činjeni-ca, ako to, naravno, ne govorite prečesto. Kako postupiti?

- Približite se djetetu, pogledajte ga u oči i zagrlite. Recite mu ozbiljnim, ali ne ljutitim i agresivnim glasom, da nije uredu to što radi. Recite mu da duboko udahne i izbroji naglas, zajedno s vama, do deset. Nakon toga ga podsjetite da trenutnim ne-primjerenim ponašanjima krši neka dogo-vorena pravila ili neke vrijednosti ili ugro-žava odnos sa nekom osobom. Ne osuđujte dijete nego postupak!

- Kad ste tako “ugasili požar” mirno porazgovarajte na način da mu stavite do znanja da vam je jasno da dijete takvim ponašanjem šalje poruku na svoj način da se osjeća zbog nečega ugroženim i da mu je situacija izmakla kontroli. Navedite ga da vam se povjeri. Neka se osjeti voljeno i zaštićeno pa će se “otvoriti”. Neka vam prepriča po sjećanju, što detaljnije, šta je mislilo i osjećalo za vrijeme agresivnog ponašanja. Zatim ga pitajte šta misli kako ste se vi ili ugrožena osoba osjećali dok je ono ispoljavalo agresiju. A onda vi, even-tualno i ugrožena osoba, to također kažite. Na kraju dogovorite kako ćete se svi pona-šati ako se situacija ponovi i recite nešto, kao : “Zar nije bolje ovako nego kako si ti to htio riješiti? Ako opet dođeš u sličnu si-tuaciju sjeti se toga, udahni duboko, izbroj do deset pa ćemo opet ovako lijepo razgo-varati i mirno riješiti tvoj problem.”

Važno je ne obećavati da ćete riješiti ono što ne možete. Kažite da sigurno ima neko ko može pomoći i onda tu pomoć i potraži-te. Prije svega, od školskog pedagoga-psi-

hologa koji će stručno procijeniti je li nje-gova pomoć dovoljna i uputiti vas dalje.

Još nekoliko savjeta- Prevazići shvatanje da su “dječaci ta-

kvi”.- Ne stidite se potražiti pomoć jer možda

mislite da niste bili dobar roditelj.- Ne postavljajte prevelike zahtjeve, na-

ročito kad je školski uspjeh u pitanju.- Govorite svom djetetu kako ste pono-

sni na njegove pozitivne osobine.- Ne upoređujte ga sa sobom (“I ja sam

bio isti takav pa šta mi danas fali?”).- Ne izgovarajte se na genetske predis-

pozicije (“povukao” je na nekog iz poro-dice).

- Čim osjetite zabrinutost tražite stručnu pomoć – bolje unaprijed nego unazad!

- Ne postavljajte sebi pitanje: “Šta će biti od njega”, nego reagirajte sada.

- Ako ste nesigurni u to da sami može-te držati svoje dijete “pod kontrolom” ili situacije vezane za vaše dijete – potražite stručni savjet!

- Ne stidite se svog djeteta, ma šta da je učinio! Pomozite mu da to ne ponovi – sami ili uz stručnu pomoć.

- Nemojte dopustiti da vaše dijete počne samo o sebi misliti kao o nasilniku – do-pašće mu se jer nije svjesno posljedica u budućnosti.

- Za svaki pojedinačan slučaj postoje i pojedinačni savjeti.

Potražite ih!

Gorana Jovanović

Dijete učiti socijalnim vještinama



Humanizacija odnosa u školi

Izgradnja partnerskih odnosa sa roditeljimaPromjenom odnosa između nastavnika i učenika, nastavnika i roditelja, roditelja i učenika postižemo najdragocjeniji cilj, a to je humanizacija odnosa između učenika Dijete prema

kojem se postupa na ovaj način može postati humano

Kvalitetniji i humaniji odnosi u školi podrazumijevaju uvažavanje, slu-šanje, iskrenost, ljubav, vođenje i

organizaciju rada između nastavnika i na-stavnika, nastavnika i učenika, nastavnika i roditelja i između samih učenika.

Savremena škola iziskuje da nastavnik bude saradnik koji pomaže u radu, usmje-rava vaspitno-obrazovne aktivnosti, stvara uslove za izgradnju boljih i humanijih od-nosa i razvija dvosmjerno pozitivnu komu-nikaciju. Nastavnik, takođe, treba da bude efikasan organizator kao i onaj koji će uložiti dosta truda i strpljenja pri pomoći učenicima u radu, kao i pri samom razvoju kvantiteta i kvaliteta komunikacijsko-inte-rakcijskih odnosa i sa učenicima i sa na-stavnicima.

Jedan od važnijih zadataka škole je da izgradi partnerske odnose sa roditeljima i da samim tim doprinese stvaranju humani-jih odnosa unutar škole. Cilj partnerstva je prvo zainteresovati roditelje za izgradnju kvalitetnijih odnosa, zatim uključiti rodi-telje u timski rad i saradnju gdje bi razvi-jali i uvažavali prava, interese, mišljenja, želje, različite vjere i etničke pripadnosti. Kao ravnopravni članovi tima donosili bi zajedničke odluke koje bi pomogle njiho-voj djeci da se odgoje i obrazuju na jedan zdrav način, da se (ako to nisu) nauče i uz to utvrde kulturne norme ponašanja i da razvijaju i njeguju prijateljske odnose sa vršnjacima i ostalom djecom.

Partnerski odnos podrazumijeva “dijete u centru aktivnosti” i teži da ostvari one ciljeve koji su u interesu djeteta. Bazira se na potpunoj iskrenosti i otvorenosti obje strane i otuda je partnersko susretanje ro-ditelja (obitelji) i škole dalo mnogo vred-nije i dragocjenije rezultate nego što je to mogla saradnja.

Iskustva u saradnjiKad je u pitanju partnerski odnos izme-

đu porodice i škole, prije svega, postavlja se osnovno pitanje:

Kome je značajna ta saradnja/partner-stvo? Učenicima, porodici, nastavnicima, školi?

Djeca osjećaju veću sigurnost, imaju

potporu u radu i postižu bolji uspjeh u ško-li.

Porodica dobiva realnu sliku o svom djetetu i razmjenjuje iskustva s drugim po-rodicama.

Nastavnik ima pomoć roditelja kao volontera. Dobiva potrebne informacije o djetetu što mu omogućava lakši i djelo-tvorniji rad.

Škola partnerstvom daje materijalnu po-dršku koja je neizostavno bitna za njenu odgojno-obrazovnu funkciju.

Nastavnici se u saradnji sa roditeljima susreću i sa nekim poteškoćama koje one-mogućavaju njihovu uspješnu međusobnu saradnju. Neke od njih su sljedeće:

Roditelj, koji je prvi i najvažniji učitelj svoga djeteta, kaže da za tu saradnju nema vremena i najčešće izjavljuje:

“Neka učitelj radi svoj posao.” “Vi ste za to plaćeni.” “Imam ja i drugih problema.” “Učiteljica će mi reći nešto loše o mom djetetu.”

Komentar nastavnika na izjavu roditelja najčešći je:

“Trebate naći vremena za svoje dijete.” “Posao roditelja je da zajedno sa nastav-nikom uči i vaspitava dijete.” “Nije nam cilj da govorimo loše o djetetu, nego nam je cilj da zajedno sa roditeljima otkrijemo i riješimo izvjesne poteškoće u učenju i vla-danju.”

Prevazilaženje prepreka u saradnji

Nastavnici prevazilaze prepreke u sa-radnji na taj način što:

- Određuju termine za informacije rodi-teljima

- Organizuju posjetu porodici- Organizuju zajedničke aktivnosti (pri-

preme za priredbe, radionice na određenu temu, zajednički izleti i sl.).

- Pomagnje na času (volonteri).U svemu tome roditelji predstavljaju re-

surse za dopunjavanje učenja u razredu, što se očituje i iz sljedećih aktivnosti:

- Na zidu učionice nalazi se chart/hamer papir na kome su ispisana imena i prezi-mena roditelja, datumi i aktivnosti u koji-

ma su učestvovali. Chart služi kao okvirni prikaz učestvovanja roditelja u školi i kao podsticaj drugim neaktivnim roditeljima da se uključe.

- Popratna pisma uz portfolio u cilju do-bivanja povratne informacije od roditelja.

- Prezentiranje određenih tema na rodi-teljskom sastanku ili radionici.

- Pisanje zahvalnice roditeljima od stra-ne djece.

- Upitnik za roditelje u cilju evaluacije školske godine.

Ostvarivanje humanijih odnosa u školi

Da bi se ostvarili humaniji odnosi u školi potrebno je sljedeće:

- Nastavnici, roditelji i učenici trebaju promijeniti svoj stav prema školi i obrazo-vanju da bi se ostvarili humani odnosi.

- Nastavnik nije “sveznalac” nego po-magač u nastavi. Nije “šef” u razredu. On posjeduje ogromnu snagu i ne bi trebalo da učini dječiji život jadnim nego radosnim. On je osoba za inspiraciju. Ne treba povri-jediti ili poniziti učenike nego ih oraspolo-žiti i izliječiti. U svim situacijama nastav-nik odlučuje da li će kriza eskalirati ili ne i dijete humanizirati ili ne.

- Roditelji se nadaju da će njihovo dije-te biti najuspješnije, ali to zahtijeva dosta truda, napora, angažovanja i ulaganja.

- Roditelji i nastavnici treba da ostvare srdačne kontakte, što će omogućiti nastav-niku da se lakše upozna sa konkretnim pro-blemima djeteta.

- Škola treba da ima vodeću ulogu u obrazovanju roditelja, jer oni se suočava-ju sa mnogim odgojnim problemima. U rješavanju tih problema mogu im pomoći školski pedagozi i psiholozi.

- Promjenom odnosa između nastavnika i učenika, nastavnika i roditelja, roditelja i učenika postižemo najdragocjeniji cilj, a to je humanizacija odnosa između učenika. Dijete prema kojem se postupa na ovaj na-čin može postati humano.

Nevenka Marković, Selma Mujezinović,Marica Iličković i Alma Đedović


Nagrada “Duško Kondor” našem saradniku Lazaru Manojloviću

Priznanje za građansku hrabrost

Manojlović je, kao direk-tor OŠ “Radojka Lakić” u Bijeljini 1992., pored

ostalog, odbio naređenje da u školu idu samo djeca

jedne etničke grupe i odbio da sprovede odluku tadašnje vlasti da “otpu-sti nacionalno nepodobne

nastavnike”

Evropska NVO GARIVO iz Sarajeva, čiji je direktor dr. Sve-tlana Broz, osmislila je i ustanovila nagradu za građansku hrabrost koja nosi ime Duška Kondora, svirepo ubijenog

profesora i humaniste iz Bijeljine. Nagrada “Duško Kondor” prvi put je dodijeljena proteklog 22. februara, na godišnjicu ubistva ovog bijeljinskog profesora i svake naredne godine će se dodjelji-vati na taj dan istaknutim ličnostima iz BiH koji su pokazali ili će pokazati građansku hrabrost u borbi protiv svake vrste zla i koji se bore za istinu, pravdu, slobodu malog čovjeka…

Među prvim ovogodišnjim dobitnicima Nagrade “Duško Kon-dor” je i Lazar Manojlović iz Bijeljine, dugogodišnji saradnik “Prosvjetnog lista”, poznat kao kritičar i analitičar naših društve-nih i prosvjetnih zbivanja.

U obrazloženju ove nagrade, između ostalog, se navodi da je Lazar Manojlović “kao direktor Osnovne škole “Radojka Lakić” u Bijeljini 1992. godine odbio naređenje onih koji su provodili etničko čišćenje da u školu idu djeca samo jedne etničke grupe i da im preda spiskove ostale djece, odgovorivši pred kamerama stranih televizija da u školi postoje samo dvije nacije: nacija UČE-NIKA i nacija UČITELJA.” Također je odbio da sprovede odlu-ku tadašnjih vlasti i otpusti “nacionalno nepodobne nastavnike”. Suprotstavio se uvođenju vjeronauke u školu u vrijeme etničkog čišćenja. Odbio je i naređenje da sa učenicima sruši spomenik na-rodnom heroju Radojki Lakić, a njegovom zaslugom oslobođeno je nekoliko Bošnjaka iz logora Batković. Nakon rušenja bijeljin-skih džamija pred kamerama stranih televizija izjavio je “da je učinjen veliki zločin prema mnogoljudnoj naciji, a istovremeno i vandalizam najgore vrste, jer su pucali u svetinje, što je neoprosti-vo.” Zbog svoje građanske hrabrosti da kaže ono što misli i učini ono što može, Lazar Manojlović je istjeran iz škole sa mjesta di-rektora. “Kontinuirano se, kao novinar i publicista, javno suprot-stavlja svim negativnim autoritetima, bez obzira na cijenu koju plaća,” navodi se na kraju obrazloženja ove nagrade Manojloviću koji ne krije zadovoljstvo što je prvi dobitnik ovog novoustanov-ljenog priznanja. A nagrada mu je, kako kaže, “lijepa kao sunce i velika do neba, jer nosi ime mog druga, prijatelja, kolege, profeso-ra humaniste, altruiste i kosmopolite Duška Kondora.”

Crtica iz života

Nema fajde ako nisi “nečiji”

O maloljetničkoj delikvenciji na drugi način

Malo mi je, kao nezgodno, ovih dana govoriti, odnosno pisati o maloljetničkoj delikvenciji jer su mediji, vizu-elni i pisani, prenatrpani govorima i člancima o tom

problemu kojeg želim makar teoretski pojednostaviti pa kazati da je to klasično krivično djelo kojeg su učinila ili čine maloljetna djeca srednjih škola, čak i starijih razreda osnovnih škola.

Vidjeh i čuh kako porodica, nastavnici, policija, sudstvo, mediji, izvršna vlast i ko sve još ne, prebacuju “vruć krompir” drugome, odnosno prebacuju krivicu na svakog drugog braneći vlastite po-zicije, a ne poštujući ono pravilo da smo svi odgovorni i krivi i da gorki kolač odgovornosti moramo razumno podijeliti.

Da ne nabrajam šta se sve uvezlo i ubacilo u BiH u ovom posli-jeratnom periodu, kao zemlju u tranziciji. Za to bi, zasigurno, u najmanju ruku, trebalo puno vremena i prostora. Da bih to izbje-gao ponešto ću, u najkraćem, iskazati u nekoliko primjera iz sva-kodnevnog života.

Direktor jedne osnovne škole opomenuo je učenika (imena po-znata autoru) da nije lijepo to što radi pred njegovim očima u dvorištu škole (a uradio je nešto ružno) i da bi mu se zbog toga mogla izreći kazna. Umjesto da se postidi, učenik ga upita: “Ka-kva kazna? Znadeš li ti čiji sam ja?”

Drugi primjer je kako pored policajca ide automobil pola kolo-vozom pola trotoarom. Jedan od prolaznika zapita policajca što ga ne zaustavi. A policajac će: “Pa zar ti ne znaš ko je on i čiji je? Od nas ga niko ne zaustavlja, pa ni ja!”

Navodim i treći primjer. Pošao momak sudiji za prekršaje pa priča drugovima: “Idem samo forme radi, a sve je već završeno. Da ne pričam ko je zvao.”

E, takva je, ili slična, situacija u školi, na fakultetu, prilikom za-snivanja radnog odnosa, na sudu… Nema fajde ako nisi “nečiji”, čija riječ k’o zakon vrijedi.

Televizijski program je posebna priča, a utisak je da se 80% programa svelo na nasilje, zlostavljanje, neprimjerene filmove, sapunice ili, u najmanju ruku, na rekonstrukciju naprijed pobro-janog. Roditelji na sve to šute, kao – šta bude neka bude, a učo čuva svoj posao, jer treba djeci hljeba zaraditi, a ako kojim slu-čajem dadne slabu ocjenu dobit će odgovor: “Vidjet ćeš, doći će novi školski odbor!”

I tako ja o tome jadikujem sa svojim jaranom, pa velim: Šta ćeš, imamo demokratiju i ljudska prava. Ma kakva prava,

kakva demokratija, kakva Evropa na Balkanu. Lijepi naš vakat. Ja za jednu jabuku tri puta batine dobio. Prvo od vlasnika, pa od učitelja, i najžešće od babe i još me lopovom prozvali. A danas ukradeš milion i kažu: “Otuđio imovinu.”

Imamo demokratiju, a šta nam fali…

Sejad Hakalović


Veliki matematičari: Starokineska matematika

Devet poglavlja vještine računanja

Kinezi nisu u svojim starim knjigama ostavili ni aksiome ni dokaze kakve “zapadna” matematika poznaje, ali njihove metode koje su

jednostavno različite od nama poznatih izazivaju i divljenje i čuđenje zbog činjenice da su se koristile prije mnogo vijekova Najstarija

knjiga je “Knjiga o računanju” iz 180. godine prije nove ere, a najpoznatije djelo je “Matematika u devet knjiga”

Pripremio: prof. dr. Šefket Arslanagić

Različita su shvatanja o tome koliko je kineska matematika uticala na mate-matiku u starim civilizacijama Indi-

je, Egipta, Mesopotamije, Grčke, ali postoje i činjenice koje dokazuju da su neka otkrića u matematici potekla iz Kine ili da su speci-fično kineska, tj. nisu se pojavila ni u jednoj od navedenih civilizacija. To zaključujemo na osnovu činjenica o datiranju arheoloških nalaza, kao što su pločice od bambusa sa “Knjigom o računanju” iz 180. godine prije nove ere i drugi slični nalazi.

Kasnije je bilo dosta knjiga, i u nekima su samo ponavljani već poznati rezultati, a neki autori su u njima donosili i nove rezultate.

Jasno je da te knjige nisu bile namijenjene početnicima, jer su se neka znanja podrazu-mijevala, kao što je jasno i da nije bilo mno-go matematičara u Kini. Moguće je da su kineski matematičari, kao i kineski filozofi, birali svoje učenike i samo odabrane upući-vali u postupke rješavanja zadataka. Također je, već od šestog vijeka, matematika bila i dio ispita koji se polagao radi prijema u državnu službu, ali i za utvrđivanje napredovanja u službi.

Mjerne jediniceNajpoznatija starokineska knjiga zove se

“Devet poglavlja vještine računanja” (pozna-tija kao “Matematika u devet knjiga”). Sadrži 246 zadataka koji su podijeljeni u devet obla-sti: 1. Površine geometrijskih figura (“mjere-nje polja”), razlomci; 2. Procenti i proporcije, mjerne jedinice; 3. Proporcionalna podjela, progresije; 4. Kvadratni i kubni korijen, pro-računi na osnovu površine i zapremine figu-re; 5. Zapremina tijela; 6. Raspodjela poreza, račun smjese; 7. Premalo i previše; 8. Sistemi linearnih jednačina; 9. Pravougli trouglovi, “Pitagorina” teorema (gou-gu).

Kinezi nisu u svojim starim knjigama osta-vili ni aksiome ni dokaze kakve “zapadna” matematika poznaje (na osnovu nasljedstva iz Grčke). Njihove metode su jednostavno različite od nama poznatih, ali izazivaju i divljenje i čuđenje zbog činjenice šta su sve, prije toliko vijekova, Kinezi znali da riješe.

Posebno je značajno da su imali mjerne

jedinice za dužinu, površinu, zapreminu i težinu u velikom rasponu do reda veličine mikrometra, kvadratnog milimetra i mikro-grama.

Nabrojaćemo neke od rezultata.Kinezi su znali za razlomke i operacije sa

razlomcima. Kod razlomaka kojima je vri-jednost brojioca manja od vrijednosti imeni-oca koristili su termine: sin (brojilac), majka (imenilac).

Znali su za rješavanje proporcija.Pri radu sa polinomima koristili su, sigur-

no od 13. vijeka, a možda i ranije, postupak koji mi nazivamo Hornerova šema.

U jednom sačuvanom rukopisu, za koji se tvrdi da je iz perioda prije nove ere, čak 1000 godina prije nove ere, je tekst koji govori o osobinama pravouglih trouglova.

Također su znali nekoliko dokaza Pitago-rine teoreme, a primjenjivali su je pri rješa-vanju raznovrsnih zadataka. Poznavali su i opšti slučaj pravouglog trougla, a ne samo “osnovni” sa katetama 3 i 4 i hipotenu- zom 5.

Enciklopedija matematikeIzvođenje formula pomoću geometrijskih

figura je često primjenjivano u Kini.Sisteme linearnih jednačina su rješava-

li šematski, a postupak je razvijen polazeći od kineske table za računanje. U zbirkama se tačno znalo kako se koji od koeficijenata uz nepoznatu naziva i uputstva su bila tako i formulisana. Zadatke su rješavali i raču-nanjem determinante sistema i determinanti koje odgovaraju nepoznatim, što je i danas u upotrebi. Drugi način koji su primjenjivali jeste onaj koji se u “našoj” matematici naziva Gausova metoda eliminacije. Karakteristično je da su u tim najstarijim zbirkama sistemi jednačina uvijek bili sa jednakim brojem jednačina i nepoznatih. U početku srećemo uglavnom sisteme sa 2 ili 3 jednačine, a ka-snije i sisteme sa više jednačina.

Znali su da rješavaju i nelinearne jedna-čine i sisteme nelinearnih jednačina. Rješa-vanje kvadratne jednačine vršili su približno metodom koju danas nazivamo linearna in-terpolacija.

Mnogobrojni zadaci su u vezi sa djeljivo-šću brojeva za koje su rješenja davali u sva-kom posebnom slučaju, pa su nama original-na rješenja koji put nejasna.

Aritmetičke progresije su poznavali i znali izraze za zbir aritmetičke progresije, sigurno od 5. vijeka nove ere.

Kinezi su znali za princip izračunavanja zapremine jedne vrste tijela preko zbira za-premina velikog broja jednakih tijela.

Kinezi su koristili šemu koju danas nazi-vamo Paskalov trougao u vezi sa stepeno-vanjem binoma, tj. određivanjem stepena izraza A+B, i određivanjem korijena drugog, trećeg i višeg reda. Smatra se da su procedu-re određivanja kubnog korijena primjenjivali prije nove ere.

Postoje i arheološki nalazi iz perioda 200 godina prije nove ere do 200. godine nove ere na kojima se vidi igranje hazardnih iga-ra, tako da se može pretpostaviti da su znali i određene probleme iz kombinatorike. Si-gurno su znali za permutacije i kombinacije. Mnogobrojni su zadaci u kojima se koristi sličnost trouglova da se odrede dimenzije ne-poznatih objekata.

Liju Hui, jedan od poznatih matematičara iz trećeg vijeka nove ere je, računajući povr-šinu pravilnog mnogougla sa 3072 stranice, koji je upisan u dati krug, dobio približnu vrijednost broja p na 5 decimala. Rezultat koji je dobio Liju Hui je 3.14159.

Izračunavali su zapremine raznih geome-trijskih tjela, pa i zasječenog konusa. Broj p su uzimali sa različitom preciznošću.

Interesantno je pomenuti i to da su i Kinezi imali svoju čuvenu porodicu matematičara – porodicu Mei u 17. i 18. vijeku (kao što je to u Evropi bila porodica Bernuli). Jedan od članova te porodice je, na carski zahtjev, na-pisao enciklopediju matematike.

Treba odati priznanje Kinezima što poslije upoznavanja evropske matematike svoju ma-tematiku nisu u potpunosti odbacili.

Tabla za računanjeIzvođenje formula pomoću geometrij-

skih figura je često primjenjivano u Kini.Sisteme linearnih jednačina su rješavali

šematski, a postupak je razvijen polazeći od kineske table za računanje. U zbirka-ma se tačno znalo kako se koji od koe-ficijenata uz nepoznatu naziva i uputstva su bila tako i formulisana. Zadatke su rje-šavali i računanjem determinante sistema i determinanti koje odgovaraju nepozna-tim, što je i danas u upotrebi.

Drugi način koji su primjenjivali jeste onaj koji se u “našoj” matematici naziva Gausova metoda eliminacije. Karakteri-stično je da su u tim najstarijim zbirkama sistemi jednačina uvijek bili sa jednakim brojem jednačina i nepoznatih.


Zapis

Kovači srećeO susretu sa članovima Novinarske sekcije sarajevske OŠ “Kovačići”

Kovači sreće! Ko su oni? Gdje su? Od čega to kuju

sreću? Zar se sreća može iskovati? Od čega? Od srebra, od zlata... Samo pitanja pomislit ćete. Ali strpite se malo, saznat ćete...

Upoznala sam te div-ne kovače sreće. Tu su, u našem šeheru, blizu vas, možda ih srećete, a ne znate ko su oni. Upoznala sam ih u Osnovnoj školi “Kovačići”, u Sarajevu, na Grbavici, školi koja je u ratu, kao i mnoge druge, bila spaljena i uništena, od onih što se raduju tuđim mukama, paljevini, rušenju, ubijanju ne samo ljudi, već i škola, džamija, crkava i toplih ljudskih domova.

Ali, bolje je da nastavim priču o kova-čima sreće.

Pjesma nastala iz ljubavi“Kovači sreće” je naziv lista OŠ “Kova-

čići”, na Kovačićima. Okupljeni oko svog lista učenici starijih razreda, zajedno sa svojom nastavnicom bosanskog jezika Zi-netom Beganović, “kuju sreću” pišući svo-je stihove, svoje priče, zapise... Ne treba njima taj posao, ni srebro, ni zlato. U njiho-vim čistim srcima redaju se riječi, stihovi, ideje, vizije. U njihovim očima sja plamen ljubavi za čovjeka, za rodni grad, za volje-nu Bosnu, za sve dobre ljude, za cio svijet. Riječi su to zlato, to srebro, njihove lijepe, tople, iskrene riječi, što kao ptice polete iz srca, pa jedna uz drugu nižu se u stihovlje, u bajku, u neki zapis. Kako je lijepo vidjeti na okupu te buduće pisce, naučnike, slika-re, novinare, te buduće stvaraoce srećnih godina koje će darovati ne samo sebi, već i svom Šeheru, svojoj Bosni i Hercegovini, svim dobrim ljudima na svijetu.

Svaki rad se pročita, pažljivo sasluša pa onda komentariše, ispravlja; kuje se s lju-bavlju, zanosom, mladalačkim poletom. I dok ih gledam, vjerujem da su oni zaista kovači sreće, koja će uskoro zasjati među nama. U njihovim mislima nema ništa što

bi povrijedilo bilo koga, samo lijepa riječ, list i na njemu pjesma, nastala iz ljubavi, prema dragim očima, koje će se pamtiti za cio život kao što će se pamtiti đačka ljubav, ovi zajednički sastanci, odabiranje najbo-ljih radova za školski list. Tu su pjesme o majci, o Bosni, o ljubavi, o šehidima. Ko-liko je sreće u njihovim srcima, koliko ra-dosti u blistavim očima učenika i učenica – članova redakcije Novinarske sekcije.

Pogled mi se zaustavi na lijepom licu nastavni-ce Zinete, koja rukovodi ovom sekcijom. Sigurno je ta osoba prenijela na svoje učenike i članove Sekcije dobrotu i ljubav; inspirisala ih svojim ide-jama, toplom i blagom riječju. Upoznala sam je još bolje u našim kasni-jim susretima i uvjerila se da su moja zapažanja bila ispravna.

Radost susretaNastavnica Zineta Be-

ganović predložila je tako poetičan naslov za škol-ski list “Kovači sreće”, a

članovi Sekcije ga oduševljeno prihvatili. A ko ne bi? U tom listu učenici pišu o svo-joj školi, nastavnim predmetima, o sportu. Tu su naravno i literarni prilozi ove i Lite-rarne sekcije, crteži itd.

Smatram da treba istaći i ko su članovi Novinarske sekcije: Anes Čerkez, Lamija Milanović, Dijana Duškaj, Zana Oprašić, Merima Mujanović, Ana Veljović, Nejla Ašimović, Ajla Jusufović, Lejla Zajković, Amina Hadžimusić, Melisa Miros i Emina Katila. U redakciji lista su: Zineta Bega-nović, nastavnica bosanskog jezika, Enver Dervišhalidović, profesor istorije i Kenan Ćemo, profesor islamske teologije. U ovoj kao i u mnogim drugim školama vrijedno rade i ostale sekcije, pa i o njima treba da se piše, jer to zaslužuju...

Iz ove velike i lijepe zgrade OŠ “Ko-vačići” u Sarajevu izađoh u sunčan dan, osjećajući radost zbog susreta s učenicima i kolegicom Zinetom i dara koji dobih. Po-nesoh nekoliko primjeraka školskog lista “Kovači sreće”, pa odlučih, prolazeći kroz ovaj raskošni dan, da napišem reportažu o njima. Neka to bude moj dar za njih uz ne-koliko pjesama koje sam im govorila.

O, neka u našoj Bosni i cijelom svijetu bude više “kovača sreće”, dobrote, ljubavi i sloge, da u miru stvaraju, sanjaju, žive sa-dašnje i buduće generacije mladosti.

Fikreta Kenović-Salihović

OŠ “Kovačići”

List u kome mladi stvaraoci nižu svoje pjesme, zapise, priče...


Iz jezičke prakse

Mi bismo išli, a biste li vi?

Piše: mr. Aida Kršo

(O pogrešnoj upotrebi glagola biti)

Ovoga puta riječ je o obliku aorista pomoćnog glagola biti i greškama koje se javljaju u 1. licu jednine,

i 1. i 2. licu množine navedenog glagola. Počnimo od grešaka koje čitamo, čujemo ili čak govorimo. Evo nekoliko takvih pri-mjera:

- “Mi smo cijelu sezonu radili da bi došli u taj Kup Uefa” , a pravilno je reći: .... da bismo došli.... www.sportin.ba

- “kad bi tako bilo mi bi bili ...”, umjesto da se kaže: mi bismo bili ... www.jedinstvo.org/forum/

- “... sad bi vi rekli:”, umjesto: sad biste vi rekli:... www.kondor.blog.ba

- “i vi bi tužno gledali!”, umjesto: vi biste... www.teen.co.ba/

- “kako bi vi gledali čovjeka”, a pravilno je: ... kako biste vi gledali... www.fahro.blog.ba/

- “Svi bi mi željeli...”, a treba: svi bismo mi željeli... http://www.freewebs.com

- “Možda bi im mi mogli dati...”, a treba: Možda bismo im mi mogli dati..... www.rule19.org/danielpwel-ch

- “da bi mu mi vratili... Svi bi došli, kao jedan...”, a pravilno je: ... da bismo ... Svi bismo došli.... www.bjbikers.com/index.php

- “Da su danas izbori vi bi glasali za?”, a pravilno je reći: .... vi biste glasali ... www.mojbloger.blogger.ba/

- “... mi bi dobili Olimpijadu”.... Pravilno je reći: ... mi bismo dobili Olimpijadu ... http://forum.infobar.ba/

- “... a znali bi, shvatili bi, kad bi svi-jet gledali mojim očima.” Pravilno je: a znali biste, shvatili biste, kad biste svijet gledali mojim očima. www.mevlana.blogger.ba/

- “Mi bi se nadali... ”, a treba reći: Mi bismo se nadali .... http://www.bosnjaci.net/prilog.

- “i mi bi se vraćalì?” a treba: i mi bismo .... http://www.ferhadija.com/

komentari- “Bez znanja mi bi bili niko i ništa;

mi jednostavno ne bi mogli egzisti-rati.” a pravilno je: Bez znanja mi bismo bili niko i ništa; mi jedno-stavno ne bismo mogli egzistirati. http://www.galaksija.com/metafizika/znanje.htm

Ovom prilikom skreće se pažnja na če-stu pojavu pogrešne upotrebe oblika gla-gola biti u svakodnevnoj jezičkoj praksi. Upotreba oblika bi umjesto bismo i biste preovladava u svim našim sredinama. Iz razgovornog jezika taj oblik se prenosi i u elektronske i štampane medije. Činjenica je da je pogrešnih oblika u štampanim me-dijima manje, jer se lektori trude da ispra-ve greške, ali u otvorenim programima i kontakt emisijama, gdje razgovor teče bez pripremljenog i pregledanog teksta, greške se odmah javljaju. Na Internet stranicama, posebno otvorenim forumima i privatnim stranicama, Internet dnevnicima - pozna-tim blogovima, govornici našeg jezika iznose svoje misli onako kako govore, ne ispravljajući jezičke greške. Zbog toga je jednostavno naći za kratko vrijeme na sto-tine primjera pogrešne upotrebe glagola biti.

Pomoćni glagol biti ima isti oblik u 2., 3. licu jedinine i u 3. licu množine i glasi bi. Za ostala lica ima drugačije oblike i glase: ja bih, mi bismo, vi biste. I upravo zbog tri ista oblika, analogijom i ostala tri lica dobijaju isti oblik aorista glagola biti.

I umjesto da bude: Ja bih išao. Ti bi išao. On bi išao. Mi bismo išli. Vi biste išli. Oni bi išli; u svakodnevnoj jezičkoj praksi de-šavaju se ovakve greške: Ja bi išao. Ti bi išao. On bi išao. Mi bi išli. Vi bi išli. Oni bi išli. Po tome bi glagol biti postao nepro-mjenjiva vrsta riječi, što ne može nikako! Pravilno je samo: ja bih, vi biste, mi bi-smo, a ostali – bi!

Treba dodati i upitne oblike u kojima se najčešće griješi. Upitan oblik glasi: bih li (ja), bi li (ti), bi li (on), bismo li (mi), biste li (vi), bi li (oni)? Biste li vi sutra išli na koncert? Nikako ne bi bilo pravilno reći: Bi li vi sutra išli na koncert?

I još jedna greška može da se desi! Kada se neko potrudi da govori pravilno i ne za-boravlja da treba reći: mi bismo, vi biste ili biste li vi?, greška se potkrade, ali sada u pisanju. Dešava se da se oblik bismo piše odvojeno: bi smo, vi bi ste željeli, mi bi smo došli, itd. To nije pravilno. Ovo smo nema nikakve veze sa oblikom smo u re-čenici: Mi smo dobro. Oblici bismo i biste su jedna riječ!

Kad govorimo o ovom glagolu, napo-menimo još jednu grešku koja je česta. To je gubljenje glasa h u obliku aorista 1. lica jednine glagola biti koji glasi: bih. Gublje-nje glasa h je često u razgovornom jeziku, u učeničkim, pa i studentskim radovima, te kao i sve ostale greške pismenih ljudi, brzo se šire na sve strane. Redukcija glasa h de-šava se ne samo u obliku pomoćnog glago-la biti, nego i u aoristu svih glagola prvog lica jednine. Ne smije se zaboravljati glas h u primjerima: rekoh, sjedoh, legoh, pa-doh, itd. U rečenici: Ja im reko', a oni ni-šta! – možda će se u pisanom govoru glas h ipak naći (rekoh), ali u usmenom govoru finalno h se u toj poziciji često izostavlja, što je greška. U toku jedne predizborne kampanje bio je slogan: BIH je prvo lice jednine! Tu se h ne smije izostaviti.

Da rezimiramo: 1) pravilno je samo: ja bih, mi bismo, vi biste; 2) upitan oblik gla-si: bih li (ja), bi li (ti), bi li (on), bismo li (mi), biste li (vi), bi li (oni)? 3) Oblici bi-smo i biste su jedna riječ! 4) Glas h je oba-vezan u 1. licu jed. aorista svih glagola: bih, rekoh, sjedoh, legoh, padoh, itd.


Promocija

Priznanje polustoljetnom naučnoistraživačkom radu

Izabrana djela akademika Asima Pece I-VI promovirana na Filozofskom fakultetu u Sarajevu

U prepunom am-fiteatru Filozof-skog fakulteta

u Sarajevu ovih su dana promovirana Izabrana djela akademika Asima Pece, najistaknutijeg bosanskohercegovač-kog lingviste.

Riječ je (da podsje-timo naše čitaoce, jer smo o izlasku Izabranih djela već pisali) o šest knjiga brižno i znalač-ki izabranih radova iz izuzetno plodnog i vri-jednog naučno-istraži-vačkog opusa profesora Pece:

- Govori istočne i centralne Hercegovi-ne (priredio dr. Senahid Halilović)

- Govori zapadne Hercegovine (prire-dio dr. Josip Baotić)

- Ikavskošćakavski govori zapadne Bosne I (priredio dr. Dževad Jahić)

- Ikavskošćakavski govor zapadne Bosne II (priredio dr. Senahid Halilović)

- Radovi o turcizmima (priredila dr. Hanka Vajzović) i

- Jezik književnog teksta, Bibliografija (priredila dr. Hasnija Muratagić-Tuna).

Pomenuti priređivači, uz mr. Selenu Se-ferović, činili su Redakcioni odbor Izabra-nih djela, čiji je izdavač Bosansko filološ-ko društvo, a suizdavač Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Idejni pokretač i glavni nosilac ovog veoma za-htjevnog, značajnog i složenog izdavačkog podhvata bio je prof. dr. Senahid Halilović, jedan od brojnih bivših studenata profeso-ra Pece, koji je, govoreći na promociji, uz ostalo istaknuo da su Izabrana djela štam-pana povodom 80 godina života akademi-ka Pece i njegovog polustoljetnog naučno-istraživačkog rada.

I ostali promotori, a to su bili priređivači pojedinih knjiga, te akademik Muhamed

Filipović, ukazivali su na izuzetno znača-jan pedagoški i naučni rad profesora Pece, koji nikada nije prekidao vezu sa Bosnom i Hercegovinom, i pored toga što je veći dio svog radnog vijeka proveo u Beogra-du, u kojem je, pored ostalog, u više na-vrata bio biran za šefa Katedre za južno-slavenske jezike na Filološkom fakultetu. Profesor Peco je u članstvo Akademije nauka i umjetnosti BiH primljen 1978. go-dine, uređivao je Bosanskohercegovački dijalektološki zbornik, sudjelovao u broj-nim domaćim i međunarodnim naučnim projektima, držao predavanja na mnogim evropskim univerzitetima, od Upsale i Bo-lonje do Krakova i Moskve. Bio je, istakli su promotori, uporan i strastven istraživač narodnog govora. „Gdje je profesor Peco prolazio i istraživao, tu se više nije imalo šta istraživati...“, rekao je, pored ostalog, prof. dr. Josip Baotić, naglašavajući struč-nost, metodičnost i istraživački nerv aka-demika Pece.

Bosansko filološko društvo i Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, priređivanjem i objavljivanjem Izabranih djela akademika Asima Pece, pokazili su kako se treba odgovorno odnositi prema stvaralačkom radu istaknutih naučnih rad-nika, još za vrijeme njihovog života, umje-sto uobičajne rezigniranosti i čekanja ne-kih boljih vremena za nauku i valorizaciju naučnog rada.

Na osnovu svoje Odluke broj: 03-135 od 18. 2. 2003. godine Ma-

tični odbor Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” objavljuje

redovni godišnji

KONKURSza najbolje literarne i likovne radove

učenika osnovnih škola na temu

“Uz knjigu sam upoznao/upoznala

domovinu”

1. Pravo sudjelovanja na konkursu imaju učenici osnovnih škola u Bo-sni i Hercegovini, uz preporuku da se odabir i slanje radova vrši preko predmetnih nastavnika i sekretarijata škola.

2. Tri najbolja literarna i tri najbolja likovna rada bit će nagrađena novča-no i prikladnim knjigama iz izdavač-ke produkcije BZK “Preporod”, a također će biti nagrađeni prosvjetni radnici čiji učenici na konkursu po-kažu najbolje rezultate.

3. Od likovnih radova koji uđu u najuži izbor za dodjelu nagrada bit će priređena prigodna likovna izložba u Galeriji “Preporod” u Sarajevu, ko-jom prilikom će se saopćiti rezultati konkursa i pročitati nagrađeni literar-ni radovi.

4. Radove treba, izravno ili preko predmetnih nastavnika i sekretarija-ta škola, dostaviti na adresu: BZK “Preporod”, Branilaca Sarajeva 30. Sarajevo, najkasnije do 15. 4. 2008. godine.

5. Prispjeli radovi se ne vraćaju

Za dodatne informacije zainteresirani se mogu obratiti na

tel. 033/444-078 i 663-835


Ukratko

Sarajevo

Školama potrebni psiholoziNa Filozofskom fakultetu u Sarajevu

krajem februara održan je okrugli sto o temi: “Prevencija nasilja među djecom i adolescentima kroz sistem obrazovanja, zdravstva i socijalne zaštite”. Između osta-log je naglašeno da su poremećeni odno-si unutar porodice, da su kriza društvenih vrijednosti i morala neki od razloga što je nasilje među djecom sve prisutnije u BiH.

Naglašena je i potreba da sve osnovne i srednje škole imaju psihologe koji bi zajedno sa pedagozima i socijalnim rad-nicima radili na osmišljavanju i provedbi preventivnih programa, a uz saradnju sa stručnjacima sa fakulteta.

Mjere protiv maloljetničke delikvencije

U Sarajevu je 14. februara kantonalni ministar obrazovanja i nauke Safet Kešo održao sastanak sa svim direktorima i pedagozima osnovnih i srednjih škola, te predstavnicima Prosvjetno-pedagoškog zavoda kako bi utvrdili zajedničke mjere protiv maloljetničke delikvencije.

Jedna od tih mjera je zajednička baza podataka o odgojno zapuštenoj i zanema-renoj djeci koji će biti dostupni Centru za socijalni rad, što će biti još jedan od načina prevencije i rješavanja problema maloljet-ničke delikvencije.

Također je 6. marta održan sastanak Ko-ordinacionog tima za izradu akcionog pla-na za sprečavanje maloljetničke delikven-cije na kome je, pored ostalog, predloženo da se provede obuka roditelja o odgoju dje-ce, potom da se učenici kroz obrazovanje više educiraju o odgoju.

- Prema akcionom planu, koji bi trebalo biti razmatran na narednoj sjednici Skup-štine KS, neophodno je utvrditi zakonsku obavezu prema kojoj će se maloljetni deli-kventi morati javljati centrima za socijalni rad svakih 15 dana - izjavio je Željko Mi-jatović, ministar unutrašnjih poslova KS.

Užina za 904 učenikaOpćina Novi Grad Sarajevo i ove godine

finansira projekt đačke užine za djecu sla-bog materijalnog stanja.

Tim povodom je načelnik ove općine Damir Hadžić izjavio:

- Projekt smo započeli 2003. godine ponukani time da puno roditelja ne radi ili imaju male prihode. Tako će užine do-bivati 904 učenika, te 17 štićenika Centra “Vladimir Nazor.”

Osnovci će nositi uniformeU Osnovnoj školi “Alija Nametak” 6.

marta je održana revija školskih uniformi koje će kao radnu odjeću obavezno nositi učenici u svim osnovnim školama na po-dručju sarajevske Općine Centar. Učenici svake osnovne škole odabrali su svoju za-štitnu boju, a takve je boje i radna odje-ća. Uprave škola su prepustile učenicima da modeliraju uniforme, a jedna uniforma košta 25 KM.

Općina Centar, kako je kazao načelnik ove općine Dževad Bećirević, obezbije-dila je svakoj školi po 2.000 KM za soci-jalno ugroženu djecu kako bi i oni dobili

uniforme.

Austrijsko-finsko veče U Prvoj bošnjačkoj gimnaziji u Saraje-

vu 4. marta je održano austrijsko-finsko veče. Riječ je o programu koji su osmislili učenici iz finske gimnazije “Oulunkylän Yhteiskoulu” i učenici gimnazije “Bun-desgymnasium Rein” kod Graca. Program je izvelo deset učenika iz obje škole koji su predstavili svoju zemlju. Finski učeni-ci su, pored ostalog, priredili mali kviz, a austrijski gimnazijalci su otplesali polku u tradicionalnoj nošnji. Ovi učenici su sa svojim profesorima u Sarajevu boravili do 11. marta.

Projekt saradnje Prve bošnjačke gimna-zije sa gimnazijama iz Finske i Austrije uspostavljen je 2006. godine posredstvom Ureda austrijske kooperacije u Sarajevu.

Stipendije za učenike i studenteStotinu učenika i studenata sa područja

Općine Novo Sarajevo potpisali su ugovo-re o stipendiranju sa načelnikom ove op-ćine Nedžadom Koldžom. Mjesečno će dobivati 100 KM, a Općina će isplaćivati novac za deset mjeseci.

Prezentiran pilot projektSredinom proteklog februara u Sarajevu

je britanska nevladina organizacija “Hope and Homes for Children” prezentirala re-zultate pilot projekta “Podrška porodicama i djeci kroz saradnju sa školama”. Projekt je proveden u pet osnovnih škola sarajev-ske Općine Novi Grad.

Projekt je pokrenut radi poboljšanja uvjeta života i obrazovanja djece radom sa roditeljima i školama, a rezultati poka-zuju da je zajedničkim djelovanjem svih relevantnih aktera moguće postići značaj-ne promjene u životu, školskom uspjehu i

Vjeronauku odvojiti od redovnog obrazovanja

Nedavno je visoki predstavnik u BiH Miroslav Lajčak, komentirajući inicijativu za uvođenje vjeronauke u javni bh. obrazovni sistem, izjavio da vjeronauka treba da bude odvojena od redovnog obrazovanja i lišena bilo ka-kvog pritiska.

“Rekao bih da postoje različiti modeli, a za mene je ključna upravo mogućnost izbora. Ovo mora da bude bez pritiska i ključno je da osim vjeronauke, svi đaci u školi imaju alternative ako ne žele da idu na vjeronauku, da imaju neki drugi predmet i bitno je da nemamo nikakvih trikova”, rekao je Lajčak.

Lajčak je naveo i to da je pitanje vje-ronauke svakako pitanje savjesti, vrlo privatno i intimno za svakog čovjeka.


Ukratko

ponašanju djece.

Saradnja kulturnih i obrazovnih ustanova

Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo, Univerzitet u Sarajevu i 13 kan-tonalnih kulturnih ustanova potpisali su krajem februara Sporazum o međusobnoj saradnji.

Na osnovu ovog sporazuma bit će omo-gućeno studentima da besplatno prate sva kulturna dešavanja u gradu, te da se na taj način upoznaju sa predstavama, muzej-skim postavkama, izložbama, koncertima i drugim programima koji se nalaze u re-dovnoj programskoj produkciji svih javnih ustanova.

Prema riječima kantonalnog ministra kulture i sporta Emira Hadžihafizbegovi-ća, svi potpisnici su sa oduševljenjem pri-hvatili ovu ideju i njenu realizaciju.

Slična akcija se uskoro planira i za osnovce, srednjoškolce i penzionere.

Novi stipendisti “Bosnalijeka”U ovoj godini će kompanija “Bosna-

lijek” stipendirati 71 učenika i studenta. Stipendisti su učenici srednjih škola svih profila i studenti, među kojima su najbroj-niji studenti humanističkih nauka.

Pored toga, “Bosnalijek” podstiče i stručno usavršavanje zaposlenih i ulaže u specijalistička usavršavanja i postdiplom-ske studije. Tako će ove godine stipendirati devet specijalizanata i 38 zaposlenih koji pohađaju različite postdiplomske studije. S novim stipendistima “Bosnalijek” u 2008.

godini stipendira ukupno 302 stipendista.

Podrška u odgoju djeceResorni ministri u Vladi Kantona Sa-

rajevo Safet Kešo, Emina Dubravić i Mustafa Cuplov, te v.d. direktora Centra “Vladimir Nazor” u Sarajevu Marko Gru-jičić potpisali su protokol o međusobnoj saradnji.

Protokol se odnosi na podršku u odgo-ju i obrazovanju djece sa poteškoćama u razvoju.

Pomoć školi i vrtićimaOpćina Centar Sarajevo izdvojila je iz

budžeta 5.000 KM za sanaciju dotrajale i devstirane ograde oko Osnovne škole “Na-fija Sarajlić”. Također će biti postavljeno i 30 metara nove ograde na do sada neogra-đenom dijelu dvorišta ove škole.

Općina Centar izdvojila je i 10.000 KM za potrebe Javne ustanove “Djeca Saraje-va”. Sredstva će biti utrošena za uvođenje sistema za automatsku dojavu požara u vr-tićima “Lane”, “Makovi” i “Vrapčići”, te postavljanje hidranata u vrtićima “Mako-vi”, “Slavuj”, “Višnjik”, “Iskrica” i “Lep-tirica”.

Rekreacija za predškolceOpćina Centar Sarajevo već nekoliko

godina izdvaja novac kako bi organizira-la sportsko-animacijske aktivnosti za dje-cu predškolskog uzrasta. Tim projektom obuhvaćeno je 685 mališana. Oni dva puta sedmično u FIS-u imaju mogućnost da se bave rekreacijom prilagođenom svom uzrastu, a Općina je organizirala i bespla-tan prevoz.

Besplatan predškolski odgojNacrtom zakona o predškolskom odgoju

i obrazovanju KS predviđeno je da će dje-ca u godini pred polazak u osnovnu školu morati provesti jedno vrijeme u odgojnoj ustanovi predškolskog tipa. Ova obaveza bi, kako je izjavio ministar obrazovanja i nauke KS Safet Kešo, stupila na snagu školske 2009./2010. godine kada bi u vr-tiće, kako se procjenjuje, bilo upisano više od 4.000 predškolaca.

- Ukoliko uvedemo obavezno jednu go-dinu predškolskog obrazovanja, roditelji neće ništa plaćati. Stoga ćemo uraditi ela-borat o ekonomskoj provodivosti zakona jer će biti potrebno zaposliti dodatni kadar, osigurati prostor i jedan obrok za svako di-jete. Isto tako ćemo morati riješiti pitanje prevoza za djecu koja žive daleko - nagla-

sio je Kešo. On je dodao da još nije pre-cizirano koliko će djeca dnevno provoditi vremena u predškolskim ustanovama.

- Najbliži smo varijanti, kaže, da dijete u vrtiću provede 150 časova. Znači pet časo-va sedmično, a to bi se moglo organizovati na različite načine tako da dijete ne mora svaki dan ići u vrtić.

Istraživanje o narkomanijiRezultati istraživanja o problemu narko-

manije koje je među 1.000 učenika osnov-nih i srednjih škola provela sarajevska Općine Novi Grad su zabrinjavajući. Ovo je kazao Adis Arapović, autor istraživanja, ukazujući na alarmantan podatak da se po-makla dobna granica prvog konzumiranja droge, pa se sa sigurnošću može reći da je droga ušla i u osnovne škole.

Arapović kaže da je oko 50 posto anke-tiranih učenika izjavilo da poznaje nekog među svojim prijateljima i poznanicima koji konzumiraju drogu, što znači da svako drugo dijete ima kontakt sa narkoticima.

- Na pitanje: “Da li si ti ikad probao dro-gu?”, osam posto učenika je odgovorilo potvrdno. Kad se ovaj procenat primijeni na ukupan broj školaraca na području ove općine, što je oko 8.000, to znači da je njih 700 već probalo drogu - kazao je Arapo-vić, dodajući da postoji inicijativa da se istraživanje sprovede na području cijelog Kantona Sarajevo što će omogućiti da se kreira adekvatna strategija i poduzmu kon-kretne mjere.

Sredstva za lektiruOpćina Centar Sarajevo izdvojila je

5.000 KM za nabavku lektire za osnovne škole s ovog područja.

Sredstva u iznosu od 2.000 KM dobila je OŠ “Silvije Strahimir Kranjčević”, a po 1.500 KM pripalo je KŠC “Sveti Josip” i OŠ “Safvet-beg Bašagić”.

Takmičenje u folkloru i modernom plesu

U okviru desete revije kulturno-umjet-ničkog stvaralaštva, učenici osnovnih ško-la sa područja Općine Ilidža takmičili su se u folkloru i modernom plesu. Takmičenje je održano u Multimedijalnom centru na Ilidži.

U oblasti folklora prvo mjesto osvojila je Šesta osnovna škola, drugo Deveta, dok je na trećem mjestu Prva osnovna škola. Naj-bolji u plesu su bili učenici Devete osnov-ne škole, drugi su učenici Šeste, a treći učenici Četvrte osnovne škole.


Ukratko

Takmičenje iz engleskog jezikaTuzla – Učenici osnovnih škola Tuzlan-

skog kantona su se 16. februara takmičili na općinskom nivou u znanju iz engleskog jezika. Za odličnu realizaciju takmičenja zasluge pripadaju nastavnom osoblju i direktorima škola koje su bile organizato-ri takmičenja. Ostvareni su veoma dobri rezultati. Na kantonalnom takmičenju se plasiralo po troje prvoplasiranih iz svih op-ćina TK i svi ostali učenici koji su osvojili 70 i više bodova.

Učenici osnovnih škola Općine Tuzla su se takmičili u Osnovnoj školi Simin Han i priredili Bilten koji je podijeljen svim školama učesnicima takmičenja. U ovoj publikaciji se nalaze takmičarski zadaci, koji su korišteni i na ostalim općinskim takmičenjima, fotografija četiri najboljih takmičara Općine Tuzla i niz drugih zani-mljivosti.

Srednja škola radi nelegalnoStolac – Srednja škola Stolac, u kojoj se

nastava odvija na bosanskom i hrvatskom jeziku, već godinama radi bez statuta i pra-vila usaglašenih sa Zakonom o srednjem obrazovanju Hercegovačko-neretvanskog kantona.

O tome je nedavno ministar obrazovanja HNK Esad Dželilović kazao:

- Ako do početka nove školske godine škola ne ispuni svoju zakonsku obavezu, neće dobiti saglasnost te tako neće moći raditi.

Školovanje nastavnika u JapanuNedavno je ataše za kulturu Ambasade

Japana u Bosni i Hercegovini Yuka Naka-mura uputio bh. obrazovnim institucijama obavještenje kojim se nastavno osoblje u našoj zemlji poziva da aplicira za stipendi-je koje se dodjeljuju 2008. godine za istra-živanje o obrazovanju u japanskim škola-ma i na univerzitetima.

Pravo apliciranja imaju svi nastavni-ci mlađi od 35 godina, spremni da uče i japanski jezik u svrhu komuniciranja na istraživačkim projektima.

Sve informacije o ovoj stipendiji sa poje-dinostima o prijavljivanju, obrascima koji se tu mogu preuzeti i ostalim procedurama, objavljene su na engleskom jeziku na web-stranici: http:/www.bosnia.emb-japan.go.jp/En/Culture Education/index.html

“Napretkovi” stipendistiMostar – Hrvatsko kulturno društvo

“Napredak” Mostar dodijelio je stipendije uspješnim studentima za tekuću akadem-sku godinu u iznosu od po 100 KM mje-sečno.

Stipendije je dobilo 15 studenata.

Isključenje iz školeVitez – Nastavničko vijeće Srednje ško-

le Vitez donijelo je odluku o isključenju tri učenika iz te škole, a nakon što su če-tiri puta u nekoliko dana djelatnici policije morali isprazniti školske prostorije, te tra-žiti na temelju anonimne dojave neposto-jeće bombe.

Povodom toga oglasilo se i Učeničke vi-jeće Srednje škole Vitez koje izražava du-boko žaljenje zbog lažnih dojava o postav-ljenim bombama u školi, a koje su pristigle od učenika te škole i najoštrije osudili ovaj čin.

Učeničko vijeće smatra da onima koji nisu spremni poštovati pravila kućnog reda i štititi dignitet, odnosno ugled škole, nije ni mjesto u toj školi, te da se isklju-če iz rada škole. U saopćenju Učeničkog vijeća izražava se potpuna podrška upravi Srednje škole Vitez na čelu sa ravnateljem Vatroslavom Matićem.

Školi zemljište za praktičnu nastavu

Srebrenik – Mješovitoj srednjoj školi iz Srebrenika, za potrebe Poljoprivredne škole, Općina je odobrila da u naredne če-tiri godine, uz naknadu od 60 KM, koristi devet dunuma i stotinu kvadrata poljopri-vrednog zemljišta pored gradskog stadio-na.

- Cilj nam je da polaznicima omogućimo sticanje i usvajanje znanja iz oblasti poljo-privredne proizvodnje, gdje bi se učenici osposobili da razumiju karakteristike i osobine intenzivne biljne proizvodnje - ka-zao je direktor MSŠ Safet Omerović.

Na ovoj parceli vlastitim mikroogledima učenici će imati priliku da vide i saznaju sve što se odnosi na rast i razvoj biljaka i biljnih kultura, te da usvoje znanja o op-timalnim rokovima, načinima i sistemima obrade zemljišta.


Ukratko

Šezdeset godina Narodne tehnike BiH

U znaku tehničke kulture i stvaralaštva

O ovogodišnjim aktivnostima i teškom materijalnom položaju Saveza udruženja tehničke kulture u BiH

Narodna tehnika Bosne i Herce-govine u ovoj godini obilježava 60-godišnjicu svog postojanja i

rada. U čast ovog značajnog jubileja, 2008. godina će biti godina tehničke kulture i naučno-tehničkog stvaralaš-tva. Ovo su na konferenciji za novinare, održanoj 27. februara, saopštili pred-sjednik Saveza udruženja tehničke kul-ture u BiH Zdravko Petrović i general-ni sekretar Udruženja Selim Berisalić. Prezentirajući, pored ostalog, dio ovo-godišnjih programskih aktivnosti STK BiH i udruženih saveza, naglasili su da u Savezu već duži niz godina pokuša-vaju obnoviti rad, aktivnost, prostor, kadrove, ali da u tome nemaju nikakvu podršku.

“U budžetima nema sredstava za nas, ali rezultati naših inovatora, vazduho-plovaca, radioamatera su i dalje značaj-ni kako u BiH, tako i u inostranstvu”, kazao je Petrović.

Najavljujući obilježavanje jubilarne godišnjice Saveza, a u sklopu nje i po-stavku izložbe “Prezentacaaija tehnič-ke kulture” u Parlamentarnoj skupštini BiH (izložba je trajala do 14. marta), naglasio je da je to “posljednji vapaj upozorenja da odgovorni vide gdje je budućnost zemlje.”

Iznesen je i podatak da se Zakon o tehničkog kulturi, donesen 1993. godi-ne, ne provodi, a da Savez još čeka na razmatranje prijedloga novog zakona predloženog prošle godine.

“Tehnički razvoj zemlje se mjeri i po tome koliko su ljudi ovladali tehnikom, a u našoj zemlji je malo takvih. Moramo više ulagati u mlade kadrove, povećati broj sati tehničke kulture, obrazovati

mlade i na taj način ih skloniti sa ulice”, rekao je Berisalić.

U BiH je prije rata bilo 16 saveza učlanjenih u Savez organizacija tehnič-ke kulture sa po 50 klubova u pojedinim organizacijama. Da su sredstva i nakon rata ulagana u ove klubove djeca bi se, smatra Petrović, povukla sa ulica i pro-blem maloljetničke delikvencije bio bi puno manji.

I pored iznesenih problema Savez ide dalje. U ovoj godini će se održati niz manifestacija koje će realizirati udruže-ne organizacije, savezi i klubovi, i sve će biti u znaku jubilarne godišnjice teh-ničke kulture u BiH.

Od tradicionalnih i prepoznatljivih akcija za učenike, njihove nastavnike i škole su dobro poznate smotre naučno-tehničkog stvaralaštva, od školskog do državnog nivoa. Državna smotra pla-nirana je krajem maja i bit će održana u Sarajevu ili Bihaću. Krajem aprila, kako je predviđeno programom ak-tivnosti Saveza, u Zenici će se održati Deveti festival rada srednjih stručnih i tehničkih škola u BiH.

Planirano je i održavanje simpozi-juma predstavnika tehničkih i stručnih organizacija većih gradova zemalja jugoistočne Evrope o temi “Tehnička kultura i naučno-tehničko stvaralaštvo mladih imperativ 21. vijeka”. Ostvarit će se i niz kontakata sa predstavnicima zvaničnih državnih organa i institucija uz regulisanje statusa tehničke kulture za period do 2015. godine (donošenje zakona o tehničkoj kulturi), te ostvariti kontakti i potpisati protokoli o saradnji sa srodnim organizacijama susjednih zemalja i šire.

Ponovo na vrhuGradačac – Pored plakete za najbolje re-

zultate ostvarene u oblasti sporta za 2007. godinu, koja je Osnovnoj školi “Dr. Safvet-beg Bašagić” dodijeljena na manifestaciji za izbor najboljih sportista Gradačca i pri-znanja za najuspješniju školu u protekloj godini, učenici, nastavnici i menadžment ove odgojno-obrazovne ustanove i ove školske godine se imaju čime ponositi. To se prvenstveno odnosi na općinska i kanto-nalna takmičenja, humanitarni rad, te uče-šeće u raznim radio i TV-emisijama.

Već u oktobru ove školske godine uče-nici su imali razloga za slavlje. Oni neko-liko godina uzastopno pokazuju najviše znanja o minama i neeksplodiranim ubo-jitim sredstvima. I ove godine zadržali su se na samom vrhu zauzevši prvo mjesto na nivou Općine. Uspješni su bili i na takmi-čenju iz engleskog jezika. U nizu uspjeha koji su uslijedili ubrzo su se našli i člano-vi dramske, recitatorske, horske, ritmičke i folklorne sekcije. Sve navedene sekcije osvojile su prva mjesta na općinskom ta-kmičenju pod nazivom “Smotra kulturnog stvaralaštva”, pa su time stekli pravo da idu na kantonalno takmičenje i da se pred-stave tuzlanskoj publici. Ni tu nisu ostali nezapaženi. U modernom plesu učenici ove škole su osvojili treće mjesto, članovi folklorne sekcije drugo, recitatorske prvo, dramske sekcije drugo, a hor i orkestar treće mjesto. Zapažen je i uspjeh članova likovne sekcije na općinskom takmičenju.

Uz sve navedeno, učenici OŠ “Dr. Safvet-beg Bašagić” istakli su se i u humanitarnoj akciji pod nazivom “Učenici pomažu Na-rodnu kuhinju u Tuzli” koju je pokrenuo “Merhamet”. Prikupljena su znatna sred-stva, pa je škola po drugi put uzastopno dobila priznanje za najbolje rezultate na području Tuzlanskog kantona. Ovih dana realizuju se i emisije za djecu na talasima Radio-Gradačca u kojima, između ostalih, učestvuju i učenici ove škole.

Od 1999. godine u ovoj školi se uspješ-no provodi i projekt inkluzivne nastave za djecu sa posebnim potrebama. O tom pro-jektu je TV TK 4. marta 2008. godine sni-mila emisiju pod nazivom “Putokaz”. TV ekipa je snimila nekoliko časova u ovoj školi, u odjeljenjima u kojima se provodi inkluzivna nastava.

Bliži se proljeće, a ono pored ljepote i draži donosi i nova takmičenja, nove ak-cije, vjerujemo, i nove poduhvate učenika ove gradačačke škole.


Povodi, mišljenja, reagovanja…

Pustimo djeci da sama oblikuju svoje rečeniceReagovanje na tekst Elmedine Alić: Odstupanje od gramatičke i leksičke norme u radovima

učenika osnovne škole: Učenici ponavljaju iste greške, Prosvjetni list br. 113/114

Napokon se neko pozabavio i pro-blemima iz jezika! U Prosvjetnom listu br. 113/114 objavljena su čak

dva članka o aktuelnim problemima iz je-zika, što je pomalo i nevjerovatno u vre-menu u kome stručnjaci za jezik šute i dok se gotovo privikavamo i usvajamo izraze i konstrukcije zbog kojih su nekad lektori ostajali bez posla. Nije nimalo pretjerano reći da je najveći sunovrat u ovoj zemlji doživio upravo jezik.

Napor kolegice Alić vrijedan je svake pohvale. Očigledno se radi o osobi koja i te kako vodi računa o jeziku. Ima neja-snoća, tvrdnji i primjera koji su nedore-čeni, ali se vjerovatno radi o štamparskim greškama. Moram, međutim, reći, iskreno i dobronamjerno, nešto što je i meni na pr-voj godini fakulteta (Odsjek jugoslavenske književnosti i sh./hs. jezik) rekao profesor Svetozar Marković u vezi sa mojim prvim seminarskim radom: “Kolegice, u jeziku ne smijete biti isključivi, ne smijete tvrditi da je nešto samo tako i nikako drugačije”. Dobro je čuti tako nešto na samom početku studija, čuti i upamtiti. Upravo su me neke isključivosti iz ovog teksta, prije svih one o leksici i redu riječi u rečenici, i ponukale da napišem ovaj osvrt.

Pitanje leksike i tvrdnje da su neke riječi norma, a da druge nisu u povelikoj su opre-ci sa zaključkom teksta Učenici ponavljaju iste greške. Zaključak je izvanredan: “...važno je stalno razvijati svijest o mnoštvu, o mogućnostima koje stoje pred nama, o radosti izbora, koji graniči s igrom, kre-acijom.” Zašto onda prihvatati kao nor-mu uopće, također, sretan, inozemstvo, uvjet, otok... a izopćavati kao nepravilno uopšte, takođe, srećan, inostranstvo, uslov, ostrvo... Zašto ne ostaviti i jedno i drugo pa neka jezička praksa prihvati ili odbaci pojedina rješenja? Nemamo pravo toliko sakatiti jezički fond, nemamo pravo niko-me precrtati riječ srećan kad ona za nekoga ko istinski osjeća nijanse u jeziku nije isto što i riječ sretan. Pravo pitanje koje se na-meće u vezi sa leksikom jeste pitanje nazi-va jezika. Naziv bosanski jezik za mnoge već odavno nije sporan. Međutim, ako se kaže da su riječi, historija, sretan, uopće, uvjet, također, četverica... leksička nor-ma u bosanskom jeziku, povijest, sretan, također... leksička norma u hrvatskom, a istorija, srećan, uslov, takođe, četvorica, itd., norma u srpskom jeziku, onda se ja

pitam s kojim pravom iko ovaj jezik na-ziva bosanskim? Gdje su granice Bosne? Počnimo konačno govoriti iskreno, ne zbunjujmo više nikoga pa ni sami sebe i re-cimo: ako se naš jezik zove bosanski, onda on pokriva i jezički izraz Hrvata i Srba koji žive u Bosni. Oni svoj jezik mogu nazivati kako god hoće, ali mi nemamo pravo bo-sanski jezik reducirati na jezički izraz koji se profilira, pošteno govoreći, kao izraz Bošnjaka. A kad su se to Bošnjaci odrekli Bosne? Federalna televizija, mogućnost da putem satelita gledamo programe sa ci-jelog područja bivše Jugoslavije, “lijepe” u naš jezički izraz i kroatizme i srbizme, uho se navikava i na riječi od kojih nam se ne tako davno kosa dizala. Niko ne zna šta će se zadržati u jeziku kojim mi govori-mo, u našoj leksici, pa se doimaju pomalo i donkihotovski napori da se pod plaštom norme koje nema favoriziraju neke riječi u odnosu na druge. Do prije posljednjeg rata to je bilo moguće i izvodivo, Televizija Sa-rajevo, Radio-Sarajevo i list Oslobođenje, ali i druge dnevne i sedmične novine, pro-vodili su zajedničku i dogovorenu jezičku politiku, postojalo je nešto što se zvalo bh. standard. O tome su brinuli lektori uz najužu saradnju sa Institutom za jezik. Za-što taj standard nije ostao kao osnova na koju će se nadograditi sve ono što je novo vrijeme donijelo? Ne bismo li tada zaista s punim pravom svoj jezik mogli nazivati bosanski?A niko ne može reći da bh. stan-dard nije bio tolerantan i prijemčiv za sva rješenja. Znam da će na ovu tvrdnju reago-vati bošnjački jezički stručnjaci, no, evo im današnjeg trenutka pa neka pošteno kažu šta je za ovih 15-ak godina od svega onoga što je izvučeno iz nekog vremena, kao za-boravljeno i na silu potisnuto, prihvaćeno, a šta odbačeno na planu leksike, pravo-pisnih rješenja, gramatičkih oblika. Malo toga (bilo bi zaista zanimljivo napraviti ta-kvu analizu). Jedan primjer govori kako je moguće postići da se usvoji novi oblik: sve opštine postale su poslije rata općine. Na-rod i dalje u svakodnevnom govoru teško prihvata, barem u ovom sarajevskom dije-lu, oblik općina, ali polahko ipak prihvata, zato što je ta riječ među najfrekventnijim u medijima, zato što se gotovo redovno na-vodi uz ime mjesta i zato što su je usvojili svi mediji u Federaciji. S druge strane, ri-ječ tisuća i dalje je u upotrebi tamo gdje je bila i prije rata, nametanje u ovom slučaju

jednostavno nije uspjelo. Kroz cijeli tekst kolegica Alić poziva se

na normu. Šta je za nas norma? Za koga – za nas? Ko smo to mi? Moramo i tu biti konačno iskreni pa reći: za Bošnjake! Ni jedan dokument iz oblasti jezika nije done-sen na nivou Federacije, a kamoli na nivou Bosne i Hercegovine. Kako onda možemo govoriti o normi bosanskog jezika? Ne određuje li, zapravo, normu svaki profesor jezika na bilo kojem fakultetu bilo kojeg univerziteta u federalnom dijelu BiH? Ono što pomaže nastavnicima bosanskog jezika i lektorima danas jeste Pravopis bosanskog jezika Senahida Halilovića i njegov Pravo-pisni priručnik, koji je korigovao i doradio neka rješenja iz Pravopisa (zato Gnijezdo lijepih riječi, nastalo na temelju izvoda iz Pravopisa, ne može biti valjana pomoć ni djeci ni nastavnicima). Od prošle godine značajnu pomoć na leksičkom planu pred-stavlja i Rječnik bosanskog jezika u izdanju sarajevskog Instituta za jezik. Ovaj rječnik puno je tolerantniji u odnosu na Halilovi-ćev Pravopisni rječnik uz Pravopis i dosta realnije odražava jezičko stanje u cijeloj BiH. To jeste barem osnova bosanskog jezika! Mogli bismo još navesti Jahićevu trilogiju ili Isakovićev Rječnik bosanskog jezika, ali svi veoma dobro znamo da sve to kao normu prihvata samo bošnjački dio populacije u ovoj zemlji.

Nedostatak norme ipak nije razlog da, najblaže rečeno, nespretno tumačimo ono što je odavno naučeno i nepromijenjeno. Kolegica Alić piše: “Naša sintaksička nor-ma propisuje: kada su u rečenici uz jedan predikat ostvareni i bliži i dalji objekat, najprije dolazi bliži, pa tek onda dalji.” To je tačno, ali budući da se tekst bavi anali-zom grešaka u pismenim radovima, jasno je da citiranu rečenicu ne možemo posma-trati kao gramatički primjer kojim pokazu-jemo osnovni red riječi. Jedan od normi-raca sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu, profesor Dževad Jahić, u svojoj Gramatici bosanskog jezika navodi da bosanski je-zik razlikuje tri vrste reda riječi: osnovni, aktualizirani i obavezni red riječi. Re-čenica u pismenom radu učenika (ili bilo kojem drugom pismenom radu) jeste “kon-tekstualno uključena rečenica, tj. rečenica sastavnica vezanog teksta“. (DŽ. Jahić: Gramatika bosanskog jezika, str. 470). “... Budući da članovi gramatičkog i oba-vijesnog ustrojstva rečenice ne stoje ni u


Povodi, mišljenja, reagovanja…kakvom nužnom odnosu, primjena pravila aktualiziranog reda riječi najčešće dovodi do različitih promjena osnovnog reda”. Je-dan od primjera koje navodi profesor Jahić: “Crvenim linijama sam povezao kružiće”. Ovdje je sve ispreturano, sa aspekta osnov-nog reda riječi, ali zar će iko prekrižiti ovu rečenicu i napisati: Povezao sam kružiće crvenim linijama! Ne učimo djecu kalupi-ma, pustimo ih da oblikuju svoje rečenice kako oni osjećaju, ali ih neizostavno nau-čimo, pored osnovnog, obaveznom redu riječi, koji je u bosanskom jeziku “uvje-tovan prozodijskim razlozima“ (isto). Te vrste pogrešaka preplavile su naše medije, i printane i elektronske podjednako (upo-treba prezenta pom. glagola biti – je – iza zareza ili pauze, naprimjer).

U vezi sa ovom temom nemoguće je ne pomenuti lektore. Oni su uvijek i svugdje čuvari jezika, posrednici između normiraca i naroda. U našoj zemlji doživljavaju svoje najteže trenutke. Mislim, naravno, na istin-ske lektore, vlasnike diploma sa katedri za jezik, a potom obučene u praksi, u izdavač-kim kućama i medijima, u tijesnoj i nepre-stanoj vezi sa Institutom za jezik. Dobro je što je ogromna većina onih koji nešto izdaju i štampaju naučila da tekst mora pregledati lektor, ali je tragikomično da pri tome lektor može biti svako: nastavnik bo-sanskog jezika, nastavnik fizike, sociolog, psiholog, profesor stranog jezika, bibliote-kar... (Nije li sramotno i poražavajuće da jednu od verzija Prostornog plana Kantona Sarajevo kao lektori potpisuju sociolog i psiholog!?).

Bojim se da već beremo plodove sjeme-na koje su posijali razno-razni samozvani normirci našeg jezika. Tužno je što našu djecu danas uče nastavnici i profesori koji su dobili skromno obrazovanje, koji su naučeni pogrešno ili nedovoljno i koji se nemaju za šta uhvatiti ako hoće da budu profesionalci u svom poslu. Mislim da se samo o tome radi u slučaju kolegice Alić. A nje se očigledno tiče i ona je očigledno od onih što se uživljavaju u svoj posao. Ne sumnjam zato da će se ubuduće koristiti raznovrsnijom literaturom prilikom pisa-nja ovakvih radova. Treba se odlijepiti od naučenog sa “svog” fakulteta i univerzite-ta, od “svog” profesora, pa rješenja traži-ti i u “tuđim” knjigama i skriptama. Prije skriptama, nažalost, jer naši profesori ne-maju vremena da se bave naučnim radom, mnogi od njih već odavno su profesori na točkovima, profesori na fakultetima, a u svojim kućama instruktori svojim studen-tima koje za novac “nauče” ono što ne mogu u amfiteatrima, profesori – prodava-či diploma i ispita...

Ifeta Hasibović

Vandalizam na školski način

Za sada se samo zna da su štete velike

Praktično nema srednje škole koja ne izdvaja velike pare za štete i ošteće-nja zbog pravih vandala u redovima

učenika. Obično su najviše na udaru utič-nice i prekidači. Nisu pošteđene ni sijalice i sijalična grla. Zidovi od šaranja i paranja. Nisu rijetkost oštećenja vrata, pa i razbija-nje školskih prozora.

Da i ne govorimo o školskim zidovima išaranim upadljivim i neukusnim grafitima i porukama.

Za sada se samo zna da su štete od svo-jevrsnog srednjoškolskog vandalizma vrlo velike, i ništa više. A to je tako iz prostog razloga što se niko time bar malo studio-znije nije pozabavio. Posebno u situaciji sve izrazitijeg rasta i eskalacije ovakvih rušilačkih ponašanja.

Nije da se nije štošta pokušavalo i pre-duzimalo. Upozoravani su roditelji na ne-primjerena i nasilnička ponašanja svoje djece. Nastavnicima je preporučivano da pomnije prate ovakva učenička ponašanja. Represija očigledno nije dala očekivane rezultate, preventiva još manje.

Ostaje da se cijela ova stvar temeljitije sagleda i potraže pravi uzroci školskog vandalizma. Konstatovati da je to prisutno u sistemu u kome živimo a ništa praktič-no ne poduzimati, znači mirenje sa jednim stanjem koje je sve ozbiljnije. Kao i da se sve to ispoljava kao rezultat frustraci-je mladih opštim prilikama i stanjem oko njih. Jer škola je u svemu tome valjda na-mjanje kriva, kao i njena imovina. Osim toga, stvari treba svesti u okvire prepozna-vanja počinitelja ovakvog ponašanja. Jer, kao prvo, nisu baš svi učenici opterećeni takvim rušilačkim nagonom, treba otkriti i pronaći one prave. Kao drugo, roditelji su najneposrednije odgovorni za postupke svoje djece i uspostavljanje otvorenog di-jaloga je neminovnost. I, kao treće, tu su i odgojni zadaci same škole koji podrazu-mijevaju pojačano angažovanje škole na jednom ovakvom pitanju. Sve to, naravno, mora biti dobro koordinirano i usklađeno sa uslovima tolerancije i razumijevanja svih strana: od učenika, preko učeničkih roditelja, do škole koja iz defanzive i mir-nog posmatranja mora preći u pravo ofan-zivu zaštite same sebe i svog ugleda.

Teško će to ići, bar na samom početku. Nije lahko ni jednostavno, ali će prvi re-zultati pokazati da je ipak odabran pravi put – što manje školskog vandalizma, to više para u školskoj kasi za neke druge pa-metnije i potrebnije stvari.

Ešref Berbić

Molba za pomoć nastavnici Nadžiji

Nedavno je na adresu naše re-dakcije upućena dopis JU Pete osnovne škole Sokolovići Ilidža

koji je svojevrstan apel za finansijsku pomoć teško oboljeloj Nadžiji Glavo-vić, nastavnici ove škole. Ovu molbu zaposlenih Pete osnovne škole za pomoć njihovoj kolegici objavljujemo u nadi da će mnoge naše škole, druge institucije i pojedinci svojim donacijama pomoći da nastavnica Nadžija uspješno riješi svoj životni problem.

U pismu Pete osnovne škole se navo-di:

G-đa GLAVOVIĆ NADŽIJA je ro-đena 1967. godine, a zaposlenica je JU Pete osnovne škole Sokolovići Ilidža na radnom mjestu nastavnice razredne na-stave.

Nadžija je supruga nezaposlenog demobilisanog borca – RVI-a i majka osmogodišnje djevojčice, sama je hrani-lac svoje porodice.

Od 1996. godine joj je uspostavljena dijagnoza biposijom bubrega – Glome-rulonephritis membranoproliferativa, In-suffientio renalis shr. Terminalis Hyper-tensio arterialis nephrogenes, Anaemia sec.

Na osnovu nalaza i mišljenja ljekarske komisije Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, Klinika za nefrologiju, jedina mogućnost izlječenja pacijentice je tran-splantacija bubrega.

Imenovana je kandidat za kadaveričnu transplantaciju jer nema podobnog živog davaoca bubrega. Trenutno je na hemo-dijalizi.

Kako nema finansijskih sredstava za operaciju koja bi se obavila u Francu-skoj, Italiji ili Rusiji (zavisno od odgo-varajućeg bubrega) prinuđeni smo tražiti finansijsku pomoć za ovu operaciju naše zaposlenice.

Troškovi operacije bi bili od 65000 – 85000 eura.

Molimo vas da medijski pokrijete ovu našu akciju i pokrenete apel za novčanu pomoć.Donacije je moguće uplatiti na račun u KM: Nadžija Glavović40057706000 HVB Central Profit BankaNadžija Glavović

Ul. Marka Marulića br. 15/2 Sarajevo Tel. 0387 33 655-266

v.d. direktora školeHuso Ramić


Preneseno

Igra u nastavi“Razlog zbog kojeg većina djece ne voli školu nije to što je rad pretežak, nego jer je potpuno

dosadan” (dr. Seymour Papert, prof. na Institutu tehnologije u Massachusettsu).

Prema izvještaju Ame-ričke akademije za pedijatriju (American

Academy of Pediatrics) ne-strukturirana igra je zdrava i predstavlja temelj za po-moć u usvajanju socijalnih, emocionalnih i kognitivnih vještina, ali i kao pomoć u nošenju sa stresom.

Različite igre štite djete-tov emocionalni razvoj, a nedostatak slobodnog vre-mena i užurban način živo-ta izvor je stresa, tjeskobe, a kod mnoge djece može dovesti i do depresije.

Kroz igru djeca otkrivaju svoje mogućnosti, razvijaju sposobnosti i vještine, stje-ču iskustva, uče i stvaraju. Igra potiče maštu i kreativnost. Djeca uži-vaju u igri, što ih motivira za sudjelovanje, a pozitivno raspoloženje tako se prenosi i na učenje. Igra je učenicima najzabavniji oblik učenja. Znanje stečeno kroz igru je trajnije od znanja stečenog na neki drugi način.

Pedagozi su uočili moguće prednosti igre kao oblika učenja:

vrlo je lako postići najveću moguću koncentraciju pažnje; emocionalni stav djece prema igri je pozitivniji nego prema “ozbiljnom” učenju; aktivnost djece u igri veća je nego u drugom obliku učenja; u igri se djeca manje umaraju nego pri ozbiljnom radu; igra povećava motivaciju, interes, izaziva veću pažnju, te učenje čini zani-mljivijim nego drugi način rada; učenje i pamćenje činjenica podjednako je u igri kao i pri korištenju teksta ili izlaganja, ali je pojedinim ispitivanjima ustanovljeno da je igra ipak djelotvornija; naučene sadržaje djeca duže pamte i lakše primjenjuju ono što nauče u igri; igre simulacije pozitivno utiču na osjećaj kontrole okoline i vlastite sudbine, jer učenik tako može steći drago-cjeno iskustvo, što na drugi način nije mo-guće; igre se mogu primijeniti s učenicima različitih uzrasta i različitih sposobnosti, ali se pokazalo da su posebno korisne za djecu koja se ne mogu iskazivati, djecu iz deprimiranih socijalnih sredina ili onu koja

imaju neke druge poteškoće. Međutim korištenje igara u nastavnom

procesu zahtijeva velik angažman nastav-nika. Nastavnici moraju znati zašto uvode neku igru u nastavu i što žele tom igrom postići. Da bi se igre svrhovito koristile naj-važnije je prvo upoznati učeničke potrebe. Treba voditi računa da je igra prilagođena dobi i intelektualnim sposobnostima uče-nika, a izuzetno je važno prilagođavanje igre pojedinim učenicima unutar razrednog odjela. Igra prilagođena slabijim i prosječ-nim učenicima često će biti prelagana i ne-zanimljiva boljim učenicima, dok će igra prilagođena boljim učenicima biti preteška slabijim učenicima, te je oni jednostavno neće moći pratiti. Kako bi igra bila što di-namičnija, zadaci ne bi trebali biti predu-gački, treba procijeniti koliko će vremena igra trajati, a da ne postane dosadna.

Igre se mogu koristiti pri: ponavljanju usvajanju različitih novih

sadržaja uvježbavanju ili kao uvod u novo gradivo.

Mogu se koristiti za: individualan rad, rad u parovima ili gru-

pni rad.

Učenje kroz digitalne igreUčenje kroz digitalne igre može biti

nadopuna predavanju u učionici. Učenje

kroz digitalne igre otkri-va nove načine dizajna nastave pomoću informa-tičke i komunikacijske tehnologije i istovremeno pruža učenicima moguć-nost stjecanja vještina i sposobnosti.

Učenicima korištenje igara za učenje može predstavljati učenje i za-bavu, suočavanje s iza-zovom i postizanje boljih rezultata, isprobavanje različitih uloga, razvija-nje sposobnosti eksperi-mentiranja i promatranja rezultata istog, sposob-nost izražavanja osjećaja, razmišljanje o određenim konfliktnim situacijama.

Nastavnici primjenom igara za učenje efikasno dopiru do nove generacije učeni-ka koji takve alate koriste od ranog djetinj-stva. Kroz igru nastavnici mogu dati uvod u novu temu učenja, kojom se povećava zanimanje učenika za tu temu ili kao do-datnu aktivnost za mnoge druge svrhe, npr. za stvaranje složenih mogućnosti učenja, povećanje motivacije učenika, ili kao dru-gi način interakcije i komunikacije.

Digitalni urođeniciU članku “Digitalni urođenici, digitalne

pridošlice: Razmišljaju li doista drugači-je? Marc Prensky kaže: “Djeca današnjice socijaliziraju se na bitno drugačiji način od svojih roditelja. Brojke su zapanjuju-će: više od 10.000 sati igranja videoigara, više od 200.000 primljenih i odaslanih e-mailova i trenutno razmijenjenih poruka na Internetu (IM poruka); više od 10.000 sati razgovora na mobitel; više od 20.000 sati provedenih pred televizorom (čemu je uvelike pridonio MTV), pogledano više od 500.000 promidžbenih poruka – i to prije nego što mladi diplomiraju, te, možda, u najboljem slučaju, 5.000 sati provedenih u čitanju knjiga. To su “digitalno urođeni” studenti današnjice.”

(“Prosvjetni rad” broj 3-4)


Zanimljivosti iz svijeta obrazovanja

Fondovi za dodatno obrazovanjeZahvaljujući radu tzv. sektorskih vijeća,

koja povezuju obrazovanje i gospodarski sektor, nizozemski je nacionalni stručni centar za prehranu i okoliš dosad po-vezao ukupno 57 koledža i obrazovnih centara, koje polazi oko 400.000 učeni-ka i naučnika, sa 180.000 tvrtki koje im omogućuju praktično osposobljavanje. Uz pomoć Evropskog socijalnog fonda u industriji hrane i pića, osposobljeno je više od 70.000 nizozemskih radnika, a u naredne 3 godine nizozemska će vlada osigurati stručno usavršavanje za 90.000 odraslih. Uspješni primjer Nizozemske u povezivanju škole i gospodarstva pre-zentiran je na konferenciji “Strukovno obrazovanje kao temelj razvoja hrvat-skog gospodarstva”, što ju je organizira-la Agencija za strukovno obrazovanje. U svakom sektoru odabrano je po jedno prioritetno zanimanje za koje će se razvi-ti standard zanimanja i kvalifikacija, što znači da će poslužiti kao primjer za razvoj standarda drugih zanimanja u sektoru. U okviru prilagodbe problema trži-šta rada, agencija je broj zanimanja u strukovnim školama sa 1.400 smanji-la na ukupno 323 zanimanja koja uče-nicima mogu osigurati zaposlenje. Za razliku od Hrvatske, koja je s procesom tek započela, Nizozemska ima više od 70 aktivnih fondova u svim granama indu-strije koji financiraju unapređenje kom-petencija radnika i potiču cjeloživotno učenje i opstanak na tržištu rada

Droga u svakoj drugoj školiU testiranju 40 beogradskih srednjih i

osnovnih škola, u svakoj drugoj otkrive-ni su tragovi bar jedne vrste narkotika, a u pet škola iz strogog centra grada nađeni su tragovi svih psihoaktivnih supstanci. Rezultati bi navodno bili još porazniji da pojedine škole nisu temeljito očišćene pri-je dolaska stručnjaka iz Zavoda za bolesti ovisnosti.

“Istraživanje provedeno u 36 srednjih i četiri osnovne škole u Beogradu pokaza-lo je da su učenici u 50 posto škola bili u kontaktu sa marihuanom, spidom i koka-inom. Podaci su nešto bolji u odnosu na prošlogodišnje testiranje, kada su otkriveni tragovi ekstazija i morfija, ali ta je razlika zanemariva”, rekla je Jasna Daragan-Save-ljić, direktorica Specijalne bolnice za bole-sti ovisnosti.

Linkolnovo pismo djeci na aukcijiJedna od najznačajnijih kolekcija pisama

Abrahama Linkolna na aukciji u posljed-njih nekoliko decenija sadrži i odgovor predsjednika SAD grupi djece koja su od njega tražila da oslobodi svu djecu američ-kih robova.

Pismo koje je Linkoln napisao 1864. godine moglo bi postići najvišu cijenu za neko njegovo svojeručno napisano pismo. Procijenjeno je na iznos između tri i pet miliona dolara.

Peticiju naslovljenu kao “Dječija peti-cija predsjedniku za oslobađanje sve male djece robova u ovoj zemelji” potpisalo je 195 djevojčica i dječaka.

800 metara do mjesne škole na kurseve za odrasle, čiji su polaznici u prosjeku stari 20 godina. Oliveira sada namjerava završi-ti osnovnu školi.

“Još mu nešto teže idu kompliciranije riječi, ali to je normalno za njegovu dob i probleme vida. On je primjer za sve nas”, kazala je njegova učiteljica Dilmar Sava-gnago.

Sebastiao je zadovoljan što je postao samostalniji i tvrdi da mu se život bitno popravio. Objasnio je da kao dijete nije mogao ići u školu jer je nije bilo u regiji, a zatim je morao raditi kako bi prehranio svoje 12 djece koje je sve školovao. Danas ima 80 unučadi i praunučadi.

“Svi studiraju, a moja žena Karmelinda, koja ima 74 godine i koja je pomalo znala čitati, sada čita zajedno sa mnom”, kazao je Sebastiao.

Osmogodišnjak položio prijemni za pravo

Žoao Viktor Portelinja iz Gojanije, 200 kilometara od Brazilije, položio je prije-mni ispit za upis na Pravni fakultet Uni-verziteta Paulista.

Njegovi roditelji odmah su platili škola-rinu kako bi mogao slušati predavanja, ali je uprava Univerziteta odbila da ga primi, uz argument da nije završio srednju školu.

“Želim da učim pravo na univerzitetu. Želim da budem federalni sudija. Eto, to sam odlučio”, kazao je dječak.

Njegova majka ocijenila je da dječak nije natprosječno inteligentan, već da živi u ambijentu u kojem se podstiču učenje i diskusije.

“On je normalno dijete koje je uvijek učestvovalo u našim diskusijama, intere-suju ga aktuelni događaji i uvijek je okru-žen odraslima”, ispričala je majka dječaka Žoaoa.

Student zarađuje izležavanjemHolanđanin Yde Van Deutekom, 22-go-

dišnji student, voli spavati i ništa ne raditi. Pošto se od nečega mora živjeti on je smi-slio kako zarađivati novac, a istovremeno se izležavati po cijeli dan.

Tajna ovog zanata je da Deutekom pro-daje oglasni prostor na internetu s prije-nosom njegovog izležavanja. Mladić je pametno zaigrao na kartu ljudskog voaje-rizma, te je u 23 dana, koliko se izležava, zaradio 9.000 dolara.

Njegov site do sada je posjetilo oko 125.000 ljudi.

Linkoln: Pismo na aukciji

Mladi ne znaju ko je HitlerAmerički srednjoškolci nisu pretjerano

zainteresirani za historiju, književnost, pa ni za teme koje spadaju u domen opšte kul-ture. Ovo pokazuju najnovija istraživanja američkog instituta u Vašingtonu.

Rezultati istraživanja pokazuju da go-tovo jedna četvrtina anketiranih srednjoš-kolaca ne zna ko je bio Adolf Hitler, dok deset posto njih misli da je bio proizvođač oružja.

Naučio pisati u 101. godiniBrazilac Sebastiao Oliveira, koji ima

101 godinu, dobit će u malom gradu Pa-rana svjedočanstvo o pismenosti. On je posljednjih mjeseci svakodnevno prelazio


Priča “Prosvjetnog lista”

Donald Bartelmi *)

O AN\ELIMA

Po smrti Božijoj anđeli su se našli u neobičnom položaju. Iznenada im se nametnulo jedno suštinsko pitanje. Mogli biste pokušati da zamislite taj trenutak. Kako su izgledali

dok ih je pitanje osvajalo, dok je napredovalo, strahovitom sna-gom potapajući anđeosku svijest. Pitanje je glasilo: “Šta su to an-đeli?” Neiskusni sa pitanjima, nesvikli na strah, nevični samoći, anđeli su /vjerovatno/ pali u očaj. Pitanje šta su to anđeli ima dugu historiju. Naprimjer, Svedenborg je razgovarao sa mnogim anđeli-ma i vjerno je zapisivao sve što je čuo. Svedenborg kaže da anđeli izgledaju kao ljudska bića. “Da su anđeli ljudskog oblika vidio sam hiljadu puta”. I opet: “Na osnovu svog cjelokupnog iskustva, koje skupljam već mnogo godina, mogu reći da su anđeli po svom obliku sasvim nalik ljudima, imaju lica, oči, uši, tijela, ruke, šake i stopala...” Međutim, čovjek ne može vidjeti anđela očima tijela, već samo duhovnim očima.

Svedenborg nam može reći još dosta toga o anđelima, i sve je to veoma zanimljivo: to da nijednom anđelu nikada nije bilo dozvo-ljeno da stoji iza drugog anđela i gleda u njegov potiljak, jer bi to poremetilo priliv dobra i zla od Boga, pa to da je anđelima stalno pred očima istok, gdje vide Boga kao sunce, kao i to da su anđeli odjeveni u skladu sa svojom inteligencijom. “Neki od najinteli-gentnijih imaju odjeću koja blješti kao plamen, drugi imaju odjeću koja blista svjetlošću; drugi, manje inteligentni, imaju odjeću koja je blistavo bijela ili bijela bez sjaja; još manje inteligentni nose

odjeću u raznim bojama. Međutim, anđeli unutrašnjeg neba uopće nisu odjeveni.”

Sve to /vjerovatno/ više ne važi.U svom veoma korisnom Rječniku anđela Gustav Dejvidson je

prikupio dobar dio onoga što se o njima zna. Njihova imena su: anđeo Elubatel, anđeo Friagne, anđeo Gap, anđeo Hatifas /anđeo otmjenosti/, anđeo Murmur /pali anđeo/, anđeo Mktro, anđeo Or, anđeo Raš, anđeo Sandalfon /duži od petogodišnjeg putovanja pješice/, anđeo Smat.

Dejvidson razlikuje sljedeće kategorije anđela: anđeli trešenja, koji okružuju nebeski prijesto; vještaci zavijanja i majstori vika-nja, čiji posao je hvala; kuriri, posrednici, posmatrači, upozoritelji. Dejvidsonov rječnik je veoma obimna knjiga; njegova bibliografi-ja broji preko hiljadu i sto naslova.

Nekadašnju anđeosku svijest lijepo je opisao Džozef Lajons /u radu pod naslovom Psihologija anđela, objavljenom 1957. godi-ne/. Svaki anđeo, piše Lajons, zna sve što se može znati o sebi i svakom drugom anđelu. “Nijedan anđeo nikada nije mogao posta-viti pitanje, jer postavljanje pitanja proizlazi iz situacije neznanja i neke vrste svijesti o tome neznanju. Anđeo ne može biti radoznao; on nema razloga da bude radoznao. On se ne može čuditi. Pozna-vanjem svega što se može znati, svijet dostupnog znanja njemu mora izgledati kao uređen skup činjenica, koji je sasvim iz njega, definitivno fiksiran i izvjestan i uvijek na dohvat ruke...”


*) Donald Bartelmi (Donald Barthelme) je rođen 1933. godine u Filadelfiji. Jedan je od najple-menitijih američkih pripovjedača. Objavio je dva romana “Snježa-na” (1967.) i “Mrtvi otac” (1975.), te sedam zbirki kratkih proza. U knjizi “Šezdeset priča” nalazi se izbor njegovih najboljih priča. Bartelmi je, bez sumnje, najdo-sljedniji američki postmoderni-stički pripovjedač. Možda je, baš i zbog toga, poznat i cijenjen u re-lativno malom krugu istomišljenika, boraca s vjetrenjačama. I sam je dosta eksperimentisao, baštinio iskustva avangarde, pozajmljivao teme i junake iz mitova i legendi.

Ali, ni ovo više ne važi.Neobično je to što se pisanje o anđelima veoma često pretvara

u pisanje o ljudima. Teme su uparene. Tako na kraju shvatamo da Lajons, naprimjer, zapravo ne piše o anđelima, nego o šizofreni-čarima – razmišlja o ljudima prizivajući anđele. To važi i za dobar dio drugih tekstova na ovu temu – što, pretpostavljamo, anđeli nisu zaboravili kada su počeli da razmatraju svoj novi položaj u kosmosu i kada su počele da se javljaju različite teze / da li je an-đeo sličniji perjanici ili čovjeku? ili muzici?/.

Možemo pretpostavljati da je bilo i pokušaja samodefinisanja anđeoske funkcije. Anđeo je ono što anđeo čini. Zato je bilo po-trebno istražiti moguće nove uloge /podsjećam vas da je ovo ne-čista spekulacija/. Pošto su tužaljke potrajale stotinama i stotina-ma onoga što anđeli koriste za mjerenje vremena, jedan anđeo je predložio da im to bude posao zauvijek, kao što im je ranije bilo obožavanje. Oblik lamentiranja bila bi tišina, kao kontrast nepre-stanom slavopojanju na prethodnom poslu.

Ali, šutnja nije u prirodi anđela.Dat je protivprijedlog da anđeli slave haos. Postoji pet glavnih dokaza postojanja haosa, od kojih je prvi

samo nepostojanje Boga. Sigurno bi pronašli i ostala četiri. Posao definisanja i tumačenja, ako bi se temeljno obavljao, mogao bi zauvijek zabavljati anđele, kao što je suprotno usmjeren rad oku-pirao ljude teologe.

Ali, anđeli nisu baš oduševljeni haosom.Po svojoj radikalnosti najozbiljniji prijedlog koji su anđeli raz-

matrali bilo je odbijanje, izvući se iz postojanja i – ne biti. Ogro-mno dostojanstvo koje bi anđeli stekli takvim činom bilo je shva-tano kao manifestacija duhovnog ponosa.

Odbijanje je odbijeno.Bilo je i drugih prijedloga, manje ili više složenih, ali nijedan

nije bio posebno privlačan.Vidio sam čuvenog anđela na televiziji; odijelo mu je blistalo

svjetlošću. Govorio je o trenutnoj situaciji anđela. Anđeli su, re-kao je, u nekim stvarima kao ljudi. Problem obožavanja smatra se centralnim pitanjem. Rekao je da su anđeli neko vrijeme pokuša-vali da obožavaju jedni druge, kao što to čine ljudi, ali su na kraju zaključili da to “nije dovoljno”.

Rekao je da se potraga za nekim novim načelom nastavlja.

AMBIS

Imao sam dimnjakna dimnjaku roduimao sam kućui drvo i voduimao sam životi od smrti jačia onda su došlinebeski jahači.

Popališe kućegrad u ambis odeporušiše gnijezdomoje bijele rodea ja sam skrivenlež'o u papratii šaptao sebimorali bi znatiko god gnijezdo rušinesreća ga prati.

Prosvjetni radnici – pjesnici:

Muhidin ŠarićNakon dužeg vremena, javio

nam se naš stari saradnik, pjesnik i dugogodišnji prosvjetni radnik, Muhidin Šarić. On je napisao i objavio veliki broj knjiga za dje-cu i odrasle, a neke od njih su mu uvrštene i u lektiru. Nakon logor-skog staža u Keratermu, deseto-godišnjeg izbjeglištva u Austriji, Šarić se 2002. godine vraća u svoj Kozarac, i sada je tamo direktor osnovne škole. Da je još uvijek u dobroj „pjesničkoj kondiciji“ potvrđuje i njegova nova knjiga po-ezije „Testament“( izdavač Zadužbina „Petar Kočić“, Banja Luka, 2007.) iz koje smo, ovom prilikom, za ovu rubriku, izabrali nekoliko pjesama.

BESMISAO

Jedan je logoraš izašaoiz svoje stvarnostii krenuoizvan bodljikave žice.Gledao je pravo sincu u nosi mahao rukama-Ja sam ptica!- vikao je-Ja sam ptica!Zrelo augustovsko ljetoigralo se lišćem mladih topola.Jedna je puška vrisnulai ja sam vidiokako je bijela golubica prhnulai odletjela put neba.

KOZARA

Dok sam boravio u izgnanstvu, svakodnevnosam se penjao na Schlossberg, brdo u sredGraca i tamo negdje u daljini hvatao obriseKozare i slutio povratak.

Tvoj pogled koji mi šalješ Kozarou osmijeh se rascvjetavasa ovog mjestavidim ti nebo plavona ramenu naslonjenoi pticu tvoju čujempticu budilicuu osvitu jutrakako sriče našu pjesmu.


Iz historije bosanskohercegovačkog školstva

Škola po uzoru na carigradsku preparandiju

U Sarajevu, po uzoru na carigradsku preparandiju, otvorena 1869. godine prva muslimanska učiteljska škola s nešto drugačijim nastavnim planom ali sa istom namjerom da školuje obrazovan učiteljski kadar za mektebe koji će prenositi i savremene poglede na život

Prva muslimanska učiteljska škola Dar-ul-muallimin

Dolaskom Osmanlija u Bosnu i Hercegovinu 1463. godine zavodi

se novi društveno-ekonom-ski poredak, širi islam, razvija školstvo i islamska kultura pod utjecajem već formiranog škol-stva u Turskoj.

Širenjem islama i uspostav-ljanjem osmanske uprave u Bosni i Hercegovini otvaraju se obrazovne ustanove, prvenstve-no mektebi i medrese. Mektebi su bile početne vjerske škole. U njima su se stvarala prva sazna-nja o životu, upečatljiva, trajna do smrti. Težilo se da mektebi dobiju općenarodni karakter, kao osnovne školske institucije, zato je mreža mekteba u Bosni i Hercegovini bila vrlo razgra-nata. U njima su se izučavali isključivo vjerski predmeti. Nastava se izvodila organizira-no. Postojali su muški, ženski i mješoviti mektebi. Pohađala su ih djeca od šest godina, čak do punoljetstva. Obrazovanje vremenski nije bilo ograničeno. To pravi-lo trajalo je dok učenik ne ovlada učenjem Kur’ana, čitanjem i pisanjem arapskog pisma i osnovnim vjerskim obrazova-njem. Vakufnamama (zadužbinska pove-lja, isprava o uvakufljenju) je bio određen kriterij o izboru učitelja (muallima) kao i ono što treba da se uči u mektebu. Najveća pažnja poklanjana je učenju Kur’ana i od-goju djeteta u islamskom duhu. Ipak, mek-tebi su imali i nedostataka, zbog zastarjele nastave koja se stotinama godina izvodila na isti način.

Škola na BendbašiIslamska zajednica i njeni organi, pro-

svijećeni intelektualci, prilično rano su uvidjeli da je potrebno izvršiti reformu vjerskih škola čuvajući vjerski i nacional-

ni identitet, običaje i tradiciju, što nije bio lahak zadatak.

U cilju unapređenja mektepske nastave i kao posljedica reformi u obrazovanju koje su se odnosile na cijelu Carevinu, u Saraje-vu se po uzoru na carigradsku preparandiju otvara 1869. godine prva muslimanska uči-teljska škola s nešto drugačijim nastavnim planom ali sa istom namjerom da školuje obrazovan učiteljski kadar za mektebe koji će prenositi i savremene poglede na život.

Ovu školu u Sarajevu osnovao je vali-ja Safvet-paša 1869. godine, po naredbi velikog vezira od 21. sefera 1286. godine (2. juna 1869.).1 Zvala se Dar-ul-mualli-

min, što znači “Dom učitelja”, dakle učiteljska škola.

Škola je otvorena krajem jula ili početkom augusta 1869. go-dine u prisustvu valije i koman-danta vilajetskog, mutesarifa centralnog vilajeta i svih viših činovnika Bosanskog vilajeta.2

Škola je bila smještena u zgra-di medrese Gazi Isa-begova va-kufa na Bendbaši.

Za njenog prvog upravitelja imenovan je Hajdar ef. mufetiš hukjam (sudski inspektor) Bo-sanskog vilajeta. Cilj škole bio je obrazovanje učitelja “malih škola” – mekteba.

Objavljena je školska uredba koja se sastojala iz devet člano-va.3

Broj polaznika Dar-ul-mu-allimina je bio ograničen na 20 (član 1). Škola je zamišljena kao dopuna medrese i zahtijevala se odgovarajuća predsprema. U drugom članu uredbe se kaže “da bi za kratko vrijeme tu sposob-

nost mogli steći” (da budu učitelji u mektebima), moraju najmanje da znaju iz arapskog jezika “Meten izhar”, iz per-zijskog “Pend-i Atar”, da ove knjige mo-raju čitati i razumjeti i da su uz to pošteni i odgojeni.

Ispiti svakih šest mjeseciNastavni predmeti su bili: čitanje novi-

na, moralna nauka, Mulem izhar, Šahidija i Tehve Vehbi, iz vjeronauke prijevod Ha-lebija i Mirzaki ilmihal, osnovna računica i stilistika. Svaki predmet predavao bi pose-ban učitelj (član 7). Predmeti su nosili ime po udžbeniku iz kojeg se učilo:

- Izhar – gramatika arapskog jezika. - Pend-i Attar – perzijska književnost

čiji je autor Feriduddin Muhammed

Hasan ef. Spaho (1841.-1915.) je bio jedan od najvećih alima svoga

vremena


Iz historije bosanskohercegovačkog školstvaAttar Nejsaburi. Sadrži didaktičko-moralne propise u stihu na perzij-skom jeziku.

- Mizrakli ilmihal autora Mustafe Rafima. U sadržaju ovog udžbenika se navode:

Božiji poslanici koji se spominju u Kur’anu, namaz, vrste namaza, zejkat, farz sunet, svojstva Allaha dž. š., uvod u propi-se vjerovanja, hadž, ibadet-dobročinstvo.

- Halebija je udžbenik iz obredoslovlja na arapskom jeziku čiji je autor Ibra-him ibn Muhammed El-Halebi.

- Tuhfei Vehbi je perzijsko-turski rječ-nik u stihu turskog pjesnika Sumbul zade Vehbije.

- Tuhfei Šahidi je arapsko-perzijsko-turski rječnik u stihu turskog pjesnika Ibrahima Šahidije.

- Novinske vijesti, koje su se čitale, služile su i kao materijal za diktira-nje i vježbanje u turskom pravopisu, kome se, kao i pismenim sastavima, posvećivala velika pažnja. Čitajući novine, učenici su se upoznavali i sa savremenim zbivanjima u svijetu, njihov duhovni vidik postajao je širi što je svakako bilo progresivno.

Svakih šest mjeseci održavali su se ispiti učenika. Učenici koji su navedene pred-mete “izučili” dobivali su svjedočanstvo o svršenoj školi, štampano u vilajetskoj štampariji, a na njihovo mjesto primali su se drugi (član 3). “Rečeni učenici, pošto po gore rečenom načinu nauke svrše, te svje-dočanstva prime, postaviće se s pristojnom platom za učitelje osnovnijeh škola” po varošima i varošicama (član 4). Oni uče-nici koji nisu završili propisano gradivo do ispita, ostajali bi u školi dok to ne postignu (član 5). Vrijeme pohađanja cjelokupne nastave nije bilo određeno, zavisilo je od individualnih sposobnosti i zalaganja sa-mog učenika.

Škola internatskog tipaNastava je ljeti trajala dvokratno. “U

ljetne dane moraće svi učenici u dvanaest sahata biti sabrani u školi i tu se s naukom zanimati do četiri sahata, a poslije će imati sahat i po odmora radi ručka i molitve, a poslije od pet i po do deset sahata nepre-stano će se naukom zanimati, a u zimske dane opet će se prema potrebi red posta-viti” (član 6). Postojala je i mogućnost vanrednog posjećivanja ove škole (član 8). Upravitelj škole bio je zastupnik mufetiša. Da bi imao bolji nadzor nad učenicima, upravitelj je postavljao zastupnika kao di-rektora školskog “koji će nad učenicima katalog držati” (član 9). Učenici su dobiva-li za vrijeme školovanja 30 groša mjesečno

(član 4). Škola je bila internatski uređena i izdržavala se iz sredstava zemaljske bla-gajne.

Šesnaestog jula 1870. u ovoj školi je obavljen ispit da bi se doznao uspjeh uče-nika.4

Ispit je obavljen na svečan način u pri-sustvu Njegove preuzvišenosti Valije vila-jetskoga, svih viših vilajetskih činovnika, konzula i drugih. Učenici su odgovarali na postavljena pitanja i pokazali dovoljno znanja dobivši pohvale od prisutnih. Kao nagradu za dobro učenje i trud učenici su dobivali knjige, dok su zaslužni učitelji pohvaljeni. Za vrijeme ispita održavala se molitva za život i zdravlje Njegovog veli-čanstva sultana.

Od 1873. upravitelj škole bio je hadži-Hasan ef. Spaho.5

Perzijski jezik predavao je šejh Arif ef., rodom iz Dijarbekra (Turska), odličan po-znavalac ovog jezika.6

Pred okupaciju ova škola je brojala tri učitelja: prvi muallim hadži Hasan ef., drugi muallim hadži Sadik, muallim Za-riku Mehmed, odgojitelj za učenike i 20 učenika, navedeno je u salnami (godišnji kalendar) Bosanskog vilajeta za godinu 1295. po hidžri (1878.).

Škola Dar-ul-muallimin ubraja se u po-seban vid specijalnih srednjih škola i zasi-gurno je predstavljala svijetlu tačku u mu-slimanskom školstvu za vrijeme osmanske vladavine.

Prestaje sa radom dolaskom Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu. Obnov-ljena je dvanaest godina nakon okupacije, pod istim imenom ali sa drugim reformisa-nim nastavnim planom, te je bolje posluži-la svome cilju.

Suada Huković

(Nastavak u sljedećem broju)

1 Ova naredba nalazila se u dokumentu Acta turcica broj 3227 u Orijentalnom institutu u Sara-jevu koji je za vrijeme agresije 1992.-1995. izgorio, a zajedno s njim i brojno kulturno blago Bošnjaka.

2 Sarajevski cvjetnik br. 31, Sarajevo 31. jula 1869.3 Ibidem4 “Bosna”, br. 215 Sarajevo, 21. jula 1870. (Ova škola se naziva i manje poznatim imenom “Me-

dresci edeb”/ Škola za dobar odgoj).5 Tridesetogodišnji izvještaj Šerijatske sudačke škole u Sarajevu, 49-546 Kasumović dr. Ismet: Školstvo i obrazovanje u bosanskom elajetu za vrijeme osmanske uprave,

Islamski kulturni centar, Mostar, 1999., str. 179. U drugoj polovini XIX stoljeća, odnosno 1868., na mjesto muderisa došao je Arif-ef., rodom iz Dijarbekra, prethodno muderis u Fojnici (od 1849. g.). On je bio poznat pod nadimkom “Zelenjak” a nakon okupacije Bosne, od 1878. do 1880., bio je i šejh Gazi Husrev-begova hanikaha. Bio je posebno poznat po znanju perzijskog jezika kojeg je predavao i u Učiteljskoj školi, Dar-ul-mualliminu.

Faksimil sa potpisom


Iz historije bosanskohercegovačkog školstva

Kozaračka mala škola

Iako nosi simbolični naziv “mala škola” ovaj prvjenac predš-kolskih ustanova u dogledno vrijeme će sigurno biti najraši-renija dječija institucija u našoj zemlji. To, bar za sada, posti-

gnuti rezultati obećavaju. Uspjehu su prethodile ozbiljne pripreme u osnovnoj školi “Rade Kondić” u Kozarcu kod Prijedora kojoj pripada ova eksperimentalna “mala škola”. Upraviteelj škole Pero Kovačević, nastavno osoblje škole i mještani učinili su sve da se mala škola dopadne mališanima koji će je pohađati, roditeljima koji treba da šalju svoju djecu i nastavnom osoblju koje će raditi tamo.

Učionice su divno opremljene. Više liče na vrt iz bajki, nego na učionice. Prekrasno i ukusno dekorisani zidovi sa egzemplarima iz dječijeg života, podesan namještaj, daju učionici ugodan izgled.

Ova škola obuhvata predškolsku djecu – najčešće u 6. godini života, koja treba naredne godine da pođu u I razred osnovne ško-le, a zadatak joj je da djecu što bolje pripremi za “pravu” školu.

Zapravo, ove škole rade po specijalnom planu i programu Repu-bličkog zavoda za unapređivanje školstva.

Prva generacija ove škole u Kozarcu radila je četiri mjeseca u prošloj školskoj godini. Obuhvatala je 110 polaznika. Upočetku je bilo neshvatanja i ljutnje od nekih roditelja, a poslije, kada su vidjeli njenu namjenu i djelatnost, svi su pohrlili da im djeca budu primljena i da pohađaju ovu neobičnu ni školu, ni zabavište. Na žalost, zbog pomanjkanja prostora škola nije mogla da primi sve interesente. Zato već na početku ove školske godine treba prići proširenju prostora za još jednu učionicu. Tada će broj polaznika porasti, a radiće se u dvije smjene – jedna u prvom, a druga poslije prvog polugodišta.

Sa polaznicima rade tri odabrane učiteljice iz Kozarca: Nevenka Radulović, Katica Dobrovacki i Emira Slutaj. Sa njihovim radom u prošloj godini upravitelj je jako zadovoljan.

Za pomoć oko otvaranja ove škole može se najviše zahvaliti Skupštini opštine Prijedor koja je iz Fonda dječije zaštite izdvojila 3.000.000 starih dinara za adaptaciju zgrade i nabavku namještaja i Mjesnoj zajednici iz Kozarca. Zatim, iako sa skronmim sredstvi-ma, i škola je dala učešće za otvaranje ove korisne ustanove.

Krajem juna u Tomini kod Sanskog Mosta održano je republič-ko savjetovanje u vezi sa radom malih škola i učesnici savjetova-nja su se najpohvalnije izrazili o radu, dejstvu i prihvaćanju ovih škola u mjestima gdje postoje, naravno uz teškoće i slabosti koje prate svaki početak.

Ovo su sve eksperimenti – put do afirmacije je dug.Ipak, nadajmo se uspjehu.

Mićo Stojanović(“Prosvjetni list”, 1. X 1969.)

Vremeplov “Prosvjetnog lista”Početkom aprila 1970. godine u Brislu je održan internacionalni

seminar pod nazivom “Nedjelja informisanja i pedagoškog usa-vršavanja” sa temama “Raspored vremena djece i nastavnika” i “Vrijeme kojim škola raspolaže i vrijeme kojim škola ne raspo-laže”.

Ukupno je održano šest ekspozea iz oblasti osnovne nastave, s posebnim osvrtom na značaj dobrog školskog kalendara i sedmič-nog rasporeda sati u petodnevnoj radnoj sedmici, na koju Belgi-janci postepeno prelaze. Vidno mjesto u predavanajima zauzimala je tema slobodnog vremena učenika, a naročito onog kojim škola ne raspolaže.

(15. V 1970.)

Osnovna škola “Avdo Adilović” u Velikom Čajnu proslavila je 10. maja 30-godišnjicu rada. Tog dana prvi učitelj ovog kraja Esad Bakšić održao je svečani čas svojim bivšim prvačićima. Referat o tridesetogodišnjem razvoju škole podnio je njen direktor Ibrahim Salčinović na svečanoj sjednici savjeta. Veoma uspješna izložba učeničkih likovnih radova bila je u zgradi škole i tri dana u Domu kulture u Visokom. Ovom prilikom štampan je svečani broj škol-skog lista “Pionir”. Na “teferiču” i sijelu tog dana bilo je oko pet hiljada ljudi iz ovog kraja i susjednih sela.

(15. VI 1970.)

Šestog novembra selo Potkalinje, smješteno na proplancima Grmeča, dobilo je novu školsku zgradu i osvjetljenje. Na ovaj događaj se nije mnogo čekalo, jer su mještani ovog sela odluku o gradnji školske zgrade i uvođenju svjetla, donijeli prije godinu dana. Školskoj zgradi su se najviše obradovali učenici ovog sela, koji su do sada radili u jednoj zapuštenoj kući koja ni po čemu nije ličila na školu.

Otvaranju školske zgrade prisustvovao je i otvorio je poznati dječiji pisac, inače komšija ovog sela Branko Ćopić, koji je ovom prigodom poklonio i školsku biblioteku.

(15. IX 1970.)

Ostvarivanje programa izgradnje osnovnih škola na području kakanjske opštine, usvojenog još 1967. godine, čija realizacija treba da traje sve do 1975, već na početku ove školske godine pokazalo je svoju dinamiku. U tri sela su otvorene novoizgrađe-ne školske zgrade. Seljani Zagrađa, 20 kilometara udaljenog sela od centra opštine – Kaknja, u septembru su prvi put svoju djecu uputili u novu školu, koju su, uzgred rečeno, i sami gradili, jer već treću godinu uplaćuju samodoprinos za ovu školu.

(1.XI 1970.)Preko 1500 djevojčica u opštini Zvornik ne pohađa osnovnu

školu. Približno toliki broj nije posjećivao nastavu i proteklih go-dina. Najveći broj djece koja ne pohađaju nastavu je iz Kamenice, Grbavaca, Raštošnice i drugih sela. Različiti su razlozi zbog kojih djevojčice na području zvorničke opštine ne posjećuju nastavu. Najčešće je u pitanju veoma loša materijalna baza roditelja. Neki su toliko siromašni da ne mogu da nabave svojoj djeci odjeću, obuću, knjige i potreban pribor za nastavu.

Neke objektivne teškoće koje ometaju djecu, prvenstveno žen-sku, da usvoje osnove pismenosti, otklanjaju se posljednjih godina brže nego ranije. U proteklim godinama izgrađene su pune osnov-ne škole u pet sela. To je uticalo da se smanji broj djevojčica koje ne pohađaju školu, a naročito u selima Ročeviću i Kamenici…

Protiv onih roditelja koji nisu slali djecu u školu iz subjektivnih razloga preduzeće se zakonske mjere. Sudija za prekršaje je zbog toga prošle godine kaznio 50 roditelja…

(28. XI 1970.)

OSNOVNIM I SREDNJIM ŠKOLAMA, FAKULTETIMA, UČENICIMA, STUDENTIMA, NASTAVNICIMA I PROFESORIMA

U izdanju Instituta za jezik iz štampe je izišao

RJEČNIK BOSANSKOG JEZIKA

Rječnik se može kupiti u Institutu za jezik (ul. Hasana Kikića 12 Sarajevo) po cijeni od 125,00 KM, ili naručiti putem telefona:

033/200-117 i faxa: 033/206-864, te dopisom na našu e-mail adresu: [email protected]

Prosvjetni list [broj 948, mart 2008.]

Documents

Transcript of Prosvjetni list [broj 948, mart 2008.]