ÈASOPIS HRVATSKOGPLANINARSKOG SAVEZA

ISS

N 0

35

4-0

65

0

GODIŠTE

98

PROSINAC

2006

12

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:34 Page 1

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje(za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja1898. Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do1948., a od 1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

PRETPLATA za 2007. godinu iznosi 140 kuna (za inozemstvo 35eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinar-skog saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici, urubrici »Poziv na broj«, mora biti upisan Vaš pretplatnièki broj.Pretplata za inozemstvo uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HRXX 25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, kojaje nalijepljena na omotnici zaslanje èasopisa. Nakon uplate, uz adresu æete moæi vidjeti na-znaku o obavljenoj uplati. Tako možete provjeriti je li Vaša uplataza tekuæu godinu uredno primljena i evidentirana u Hrvatskomplaninarskom savezu (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za primanje èaso-pisa, trebaju se telefonom, e-mailom ili pismom javiti Hrvatskomplaninarskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primitiuplatnicu i brojeve koji su izašli od poèetka godine, a zatim æe,nakon uplate, svaki mjesec na svoju adresu redovno primati svojprimjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna (+ poštarina).

CJENIK OGLAŠAVANJA šaljemo zainteresiranima na zahtjev.

SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili poštom.Krajnji rok za primitak priloga je deseti dan prethodnoga mjeseca(20 dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæenjai urednièke obrade tekstova, posebno dužih priloga. Svi se primljenimaterijali na zahtjev vraæaju autorima. Prednost imaju prilozi sazanimljivim temama koji su popraæeni boljim izborom ilustracija.Slike se mogu slati poštom ili u digitalnom formatu (e-mailom,na DVD-u, CD-u ili disketi, ali ne unutar Wordovih dokumenata!).Detaljnije upute nalaze se na web-stranici èasopisa.

WEB-STRANICA ÈASOPISA: www.plsavez.hr/hps/HP

STAVOVI i mišljenja izneseni u èasopisu nisu nužno stajalištaHrvatskog planinarskog saveza i Urednièkog odbora.

»HRVATSKI PLANINAR« – ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« – JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

NAKLADNIKHrvatski planinarski savezKozarèeva 22, 10000 Zagrebtel. 01/48-23-624tel./fax 01/48-24-142e-mail: hps@plsavez.hrhttp://www.plsavez.hr

UREDNIŠTVOe-mail adresa za zaprimanje èlanaka:hrvatski.planinar@plsavez.hr

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIKAlan ÈaplarPalmotiæeva 27, 10000 Zagrebe-mail: caplar@plsavez.hrmob.: 091/51-41-740tel.: 01/48-17-314

UREDNIÈKI ODBORDamir BajsDarko BerljakVlado BožiæFaruk IslamoviæGoran GabriæŽeljka KasapoviæZdenko KristijanBranko MeštriæKrunoslav MilasŽeljko PoljakRobert Smolec

LEKTURA I KOREKTURAŽeljko PoljakRobert SmolecRadovan MilèiæGoran Gabriæ

TISAKEkološki glasnik, Donja Lomnica

ISSN 0354-0650

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIKADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZKOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

=140,00

2360000-1101495742

XXXXX

IMPRESSUMIMPRESSUM

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:34 Page 2

GodišteVolume

BrojNumber98

Prosinac – December 2006

12

410

www.plsavez.hr

414

Gran Paradiso i Mont Blanc

425

Veliki Draški vrh i Tosc

430

Orjen i Subra

www.plsavez.hr ..........................................................410

Branko Meštriæ i Jure Kodžoman

Igra oblaka i sunca na Gran Paradisu i

Mont Blancu ..............................................................414

Slavko Pataèko

Na velikoj laði ............................................................420

Faruk Islamoviæ

Veliki Draški vrh i Tosc ..............................................425

Damir Bajs

Planinarski kalendar za 2007. godinu ....................428

Subra i njezine silne stijene ......................................430

Gordana Burica

Dragiæeve špilje u Svilaji ..........................................433

Vlado Božiæ

Bila sam na Mjesecu ................................................436

Jasna Žagar

Planinarski putovi ......................................................441

Planinarski tisak ........................................................441

In memoriam: Ružica Henneberg ............................442

Pisma èitatelja ..........................................................442

Vijesti ..........................................................................443

Kalendar akcija ..........................................................446

Sadržaj 98. godišta »Hrvatskog planinara« ............447

TEMA BROJAInternetska stranica HPS-a www.plsavez.hr

SADRŽAJ

SLIKA NA NASLOVNICIPogled s Kredarice prema Stenaru i Razoru

foto: Darko Berljak

SADRŽAJSADRŽAJ

409

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 409

Otkada je 1999. godine otvorena prvaweb-stranica HPS-a na adresi pubwww.srce.hr/hps pa zatim na hps.inet.hr, te sustranice postale središnje planinarsko mjesto nahrvatskom Internetu. Istodobno, poèelo se uHPS-a na raznim razinama razmišljati i razgo-varati o sadržajima koji bi se trebali naæi naweb-stranici HPS-a te o naèinu njihove prezen-tacije. Prirodno, sadržaj se razvijao usporednos porastom broja posjetitelja web-stranicaSaveza, no zbog velike kolièine materijala i vrloraznolike djelatnosti unutar HPS-a, bio jeuvijek dostupan tek razmjerno malen dio sadr-žaja koji bi posjetiteljima interneta bili zanimljivi.

O pitanju kako prezentirati HPS, planinar-stvo i planine, a istodobno zadovoljiti potrebe,moguænosti i želje svih komisija, društava i pla-ninara bilo je raznih, èak i izrazito kvalitetnihideja, ali nijedna nije naišla na dovoljno velikooduševljenje, a ni na plodno tlo kod planinara.Svakoj kao da je nešto nedostajalo. Jedno je odkljuènih pitanja bilo kako osmisliti jednostavani pregledan web za preko 200 samostalnihsubjekata, planinarskih društava, najèešæe bezprofesionalnih i struènih suradnika, dapaèe, smnogo nevještih za internet, ali vrlo upuæenihu planine i planinarstvo.

Negdje u veljaèi ove godine sinula je jednasmjela ideja – nešto sasvim drugaèije, novo naovim stranicama: wiki! Ako ne raèunamo dvijegodine raznih pilot projekata, testiranja i ispiti-vanja mišljenja, od prve ideje trebalo je samotri mjeseca instalacije, prevoðenja i prilagoða-vanja wikija saveznim potrebama, odnosno,paralelnog rada na koncipiranju sajta, priku-pljanju i prilagoðavanju materijala, i krajemsvibnja nova je stranica veæ bila ne samo živa,veæ i ugodno popunjena informacijama, otvo-rena i spremna za rad svima koji to žele i mogu.

Internet uživoBuduæi da više raznih saveza i politièkih

stranaka ima istu kraticu kao i Hrvatski plani-narski savez (Hrvatski plivaèki savez, Hrvatskiplesni savez, Hrvatska puèka stranka...) inter-netska domena www.hps.hr veæ je davno za-uzeta, pa je za novu adresu Hrvatskog planinar-skog saveza odabrana domena www.plsavez.hr.Iako je ime u poèetku zvuèalo èudno, nekakosmo srcem srasli uz njega, pa sada sve planinar-ske aktivnosti Saveza koje se odvijaju na inter-netu zovemo interno jednostavno »plsavez«.

Osim toga, i skuæili smo se – dok smo doprije bili podstanari kod Iskon interneta, zanovu domenu Savez je kupio poslužitelj, a Hrvat-ske šume, kao sponzor, dale su vezu na majkusvih mreža i sada postojimo na svom vlastitomserveru, dakle doslovno – svoji na svome. Akonas trebate, slobodno potražite: www.plsavez.hr.

Smisao ovog èlanka nije zamarati èitateljanepotrebnim tehnièkim detaljima, ali za znalcenapomena da iza adrese www.plsavez.hr stojiDebian GNU/Linux operativni sistem, Moin-Moin wiki »motor« koji smo sami prilagodilisvojim potrebama, te Exim mail server zaelektronsku poštu. Stroj je P4 na 2.8GHz i 512Mb RAM-a, te 160 Gb diska. Cijev premainternetu široka je 10 Mb/s. Administratori suBranko Meštriæ i Jure Kodžoman, a za tehnièkise dio skrbe Jure Kodžoman i Davor Oceliæ.

Tko održava podatke na stranici HPS-aNo, reæi æete – što je tu tako posebno? Pa

danas svaki mali obrtnik i srednji poduzetnikima svoju domenu i stranice. To je istina, ali...HPS je savez koji okuplja preko 200 raznihdruštava, razlièitih profila i interesa. A u timèlanicama djeluje više od 20000 planinara:penjaèa, alpinista i speleologa. Cilj je zato bio

410

INTERNET I PLANINARSTVOINTERNET I PLANINARSTVO

www.plsavez.hrNova internetska stranica HPS-a

Branko Meštriæ, Zagreb i Jure Kodžoman, Sinj

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 410

izraditi mjesto koje æe okupiti sve naše èlanice,dati potrebnu informaciju svakom našem (sada-šnjem i buduæem) èlanu, cijelom svijetu, a ibližoj okolici. Ujedno je bio cilj osigurati dasvaka èlanica i svaki èlan koji to želi i neštomalo zna, može doprinijeti oblikovanju i sadr-žaju na tom webu. Do sada, osim Planinarskogforuma, stranice HPS-a gotovo da i nisu imalenikakvu interakciju sa èlanstvom.

Princip wikija to omoguæava: onaj tko imainformaciju iz prve ruke pozvan je, èak i izaz-van, da informaciju podijeli sa svima drugima.Svatko tko primijeti pogrešku, zastarjeluinformaciju ili uoèi da nešto nedostaje pozvanje da tu informaciju promijeni. Kako? Otiæi æena internetsku stranicu, kliknut æe »Uredi« – ipromijeniti je ili napraviti novu stranicu! Za tone treba biti nikakav specijalni web dizajner,programer ili veliki poznavatelj raèunala, veæsamo dobar poznavatelj planine. E to je wiki!

Za planinare bi se moglo reæi da su speci-fièna zajednica osobenjaka koji vole planine ikoji se udružuju radi zajednièkog planinarenja,ali i radi zajednièkih interesa. Jednako im možebiti hobi lunjanje planinom i prikupljanje poda-taka o nekoj planini, nekima èak i pisanje o pla-ninama. Sigurni smo da æe se oko ovog projektas vremenom okupiti velik broj zanesenjaka, kojiæe obraditi sve važne podatke o hrvatskom pla-ninarstvu i planinama. Spomenimo tek kao lijepprimjer da se veæ na poèetku projekta pojavioVibor, kojeg znaju tek redoviti posjetiteljiBiokova, koji je sam, iz èiste ljubavi premaBiokovu, opisao veæinu pristupnih putova na

mnoge biokovske vrhove. Takvih primjera imasve više i više, a mi se nadamo da æe se naša wikiobitelj proširiti i da æemo imati ne samo naj-svježije opise svih hrvatskih planina, kuæa, pu-tova, jama i stijena, veæ i našim èlanovima zani-mljivih stvari izvan naše domovine. A moždajednog dana netko sve to odluèi i prevesti na tajuniverzalni svjetski jezik. I na to smo spremni.

Dakle, na webu HPS-a danas svaka èlanicaima svoje stranice koje može sama postavljati iodržavati, svaki planinarski dom i kuæa imasvoju stranicu, a svaki pravi planinar koji to želimože oblikovati i postaviti svoje osobne stranice.

411

Zaglavlje web-stranice www.plsavez.hr – kljuèan gumbiæ je »UREDI« – prvi lijevo dolje (na zelenoj traci)

Administratori Davor Oceliæ, Jure Kodžoman i BrankoMeštriæ kraj netom postavljenog raèunala na kojem sefizièki nalazi www.plsavez.hr

ALA

N È

AP

LAR

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 411

Polazište je, dakako, da svako društvo brine osvojim stranicama i, ako ima dom, da održavapodatke i o njemu. Sve to radi veæ ovog tre-nutka, uèinkovito, jednostavno i sigurno.

Što i zašto Wiki?Ako vam se sama rijeè wiki èini èudnom i

egzotiènom, sasvim ste u pravu. Naziv dolazi odhavajske rijeèi koja oznaèava nešto jednostavnoi polako. A otprilike zato smo i odabrali wikitehnologiju.

Glavno je da svatko tko to želi može krajnjejednostavno oblikovati kvalitetan i upotrebljivinternetski sadržaj. Da biste postavili svoju stra-nicu na internet ne treba vam doslovno ništa –samo pristup internetu. Ako možete surfati pointernetu – a to znaèi da imate vezu i da stepismeni – znaèi da možete kreirati i svoje stra-nice na www.plsavez.hr. I to bi, što se wikija tièe,bilo sve.

Ipak smo namjerno malo zakomplicirali, jerbi bilo nezgodno kad bi baš svatko, »sa ceste«,mogao doæi i »brljati« po svojim, ali i tuðim

stranicama. Stoga smo uveli uvjet da svi sura-dnici wikija moraju biti èlanovi HPS-a i da semoraju predstaviti svojim imenom i prezime-nom kad žele nešto raditi.

Kad jednom uðete, možete raditi zaista svena svojim, ali i na tuðim stranicama: možeteizbrisati neèiji višesatni trud i napisati da se Svi-laja nalazi u Slavoniji. No, Wiki bilježi tko jekada što radio, a sigurno ne biste razbijali tuðeprozore kad biste znali da kod svakog prozorapiše »razbio taj i taj, juèer u 12:48«. Za razlikuod razbijenih prozora iz primjera, na Wikijunema ni brige oko staklarskih radova: tu postojimali vremeplov koji æe vratiti stanje na trenu-tak prije nego se nezgoda dogodila. Dakako,veæ sljedeæi put Wiki neæe pustiti nevaljalca dapristupi.

Što ima na webu HPS-a?A sad malo prizemnih stvari. Najprije – ove

internetske stranice postavio je HPS i logiènoje da su one najprije (ali to i nije najvažnije!) islužbene stranice te organizacije, dakle svojegavlasnika. To je normalno i smisleno, od inter-netskih stranica jedne ozbiljne organizacije to seoèekuje. Meðutim, glavna namjera i namjena ovihstranica jest da upravo adresa www.plsavez.hrbude središnja adresa na kojoj se u ovoj zemljimogu dobiti sve informacije koje imaju ikakveveze s planinarstvom, planinama i planinarima.Želimo da svatko tko na internetu potražiinformaciju s ovih podruèja zakuca upravo nanaša vrata. Dakle, da plsavez.hr bude hrvatskiplaninarski portal.

Radi lakšeg snalaženja, pojasnimo detalj-nije svaki dio.

Cjelina Planinarstvo okuplja sve stranicekoje se bave formalnom strukturom planinar-ske organizacije, sastavom i djelatnošæu tijelaHPS-a te planinarskim djelatnostima. Svakaèlanica HPS-a, dakle svako planinarsko društvo,ima ovdje svoju internetsku stranicu koju možesamo ureðivati i nadograðivati, ali može i s njenapraviti preusmjerenje na svoje postojeæe kla-siène web-stranice, ima li ih. Tu su stranice svihkomisija HPS-a, svih djelatnosti u Savezu itd.

Cjelina Planine još je jasnija. Tu su inter-netske stranice svih planina, ali i veæine plani-narskih putova i obilaznica, planinarskih kuæa...

412

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 412

dakle svega što se odnosi na planine. Netko tkobi htio urediti, recimo, katalog gorskog cvijeæa,radio bi to na ovom dijelu.

Planinari. Treæi glavni segment posveæen jeplaninarima i mjesto je koje govori o planina-rima i za planinare, gdje planinari mogu reæisvoju. Veæ u startu ovdje možete pronaæi web-stranice s podacima o više od 800 najuglednijihhrvatskih planinara iz povijesti i sadašnjosti,osobne stranice svakog pojedinca tko želi po-staviti svoje stranice, a pronaæi æete tu i ponekizanimljiv èlanak, korisnu informaciju, koristanlink. Osim toga, tu se nalazi i najpopularniji diostarih web-stranica, Planinarski forum (forum. plsavez.hr) u novom ruhu. On je ostao ono štoje bio i na starim stranicama, ali smo proširiliopseg tema na njemu, pa sada djelomièno služii za koordinaciju èlanova wikija, koji na njemurješavaju odreðene nejasnoæe.

Osim ova tri osnovna segmenta, tu su i stra-nice HGSS-a, èlanice HPS-a, a istodobno i samo-stalne službe, a naravno da na webu moraju bitii stranice HPS-ova èasopisa »Hrvatski planinar«.

Èasopis je predstavljen najavom sadržaja novihbrojeva, ali i arhivom iz njegove bogate stogo-dišnje povijesti, a tu su i korisne upute za autoreèlanaka.

Kako nam se pridružitiJeste li na stranicama primijetili kakvu po-

grešku, piše li negdje da je na vrhu gumeni žig,a vi ste juèer primijetili da je potrgan, ne oklije-vajte i pošaljite prijavu sa svojim podacima oèlanstvu, imenom, prezimenom i adresom na e-mail prijave@plsavez.hr i potrudit æemo se davrlo brzo postanete dio naše obitelji. Nakontoga, što god da vam zapne za oko moæi æetelako promijeniti èim se naveèer vratite do svoginterneta.

Bavite li se nekim posebnim segmentomplaninarstva, imate podatke koji bi mogli bitikorisni i drugim planinarima, znate li i pišetezanimljive stvari o planinama ili neèemu odinteresa za planinare – takoðer ste pozvani dase prijavite. Ako pak imate nove velike ideje ilièak mislite da sve ovo nije dobro – javite se, uðiteu tim, i poènite raditi. Sve ovo do sada napra-vili su volonteri entuzijasti i naravno da æe bu-duænost ovog sajta odreðivati samo dobra volja,znanje i inventivnost upravo vas, nekih buduæihplaninara-znalaca dobre volje i široka srca.

Zanimljive èinjenice i brojkeKao zanimljivost, dovoljno je možda

reæi da je i ovaj èlanak napisan na wikiju.Statistike radi, reæi æemo da se na wikijutrenutno nalazi 2300 stranica koje mje-seèno posjeti oko deset tisuæa ljudi. Mje-seèno se pregleda oko 100.000 stranica, štoznaèi u prosjeku deset po posjeti. Najvišesmo posjeæeni u vremenu od 9–17 sati, i totijekom tjedna. Osim toga, možda je za-nimljivo napomenuti da je za potrebe ovogprojekta Jure Kodžoman potpuno preveoMoinMoin wiki alat na hrvatski jezik, te zanj izgradio i temu, koja je danas i službenoMoinMoin tema. Neko vrijeme dizajn stra-nica www.plsavez.hr bio je na top-listi 10najboljih wiki stranica u svijetu.

413

U trenutku izlaska èasopisa »Hrvatski planinar«, sadržajnovog broja veæ je na svojoj internetskoj stranici

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 413

NA NAJVIŠIM VRHOVIMA ALPANA NAJVIŠIM VRHOVIMA ALPA

San je dosanjan. Osvojen je Mont Blanc,najviši vrh Alpa, a donedavno i najviši vrhEurope. Raspadom SSSR-a primat mu jeoduzeo Elbrus, u masivu Kavkaza, koji sa svoja5633 m daleko nadvisuje sve alpske vrhove.

Pošto smo u Samoboru pokupili jedinogženskog èlana naše peteroèlane ekipe, krenulismo prema Pontu, u dolini Savarenche (Val Sa-varenche), gdje poèinje staza za dom VittorioEmanuelle. Plan je sljedeæi: prvo se popeti naGran Paradiso, radi aklimatizacije, a onda uiduæa dva do tri dana osvojiti Mont Blanc, na-ravno, dopusti li nam vrijeme.

Pravac putovanja je Ljubljana – Trst –Venecija – Milano – Aosta. U Aosti silazimo sautoceste i lokalnom cestom nastavljamo jošnekoliko kilometara do skretanja za Val Sava-renche. Put baš nije prošao u najboljem redu.Poslije Milana, pri brzini od 150 km na sat, pro-bušila nam se prednja desna guma i pri za-ustavljanju se toliko oštetila da ju je bilo nemo-guæe popraviti. Tako su nam barem rekli uvulkanizerskoj radionici u Aosti. »Jedino jerješenje nova guma«, znaèajno se smješkao našmajstor u crvenom kombinezonu. Cijena?Prava sitnica! Kad su mu iz usta izletjele brojke,

Igra oblaka i sunca na GranParadisu i Mont Blancu

Slavko Pataèko, Zagreb

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 414

samo smo se pogledali i povukli na konzultacije.Nakon kraæeg vijeæanja, izgovorili smo: »Grazie!«,na teènom talijanskom, i pozdravili se sa simpa-tiènim majstorima u crvenim kombinezonima.

Glede nevolja s autom, to nije bilo sve.Samo dva dana prije polaska nazvao me Pero ižalosno priopæio da mu je otkazala klima u autute da smo osuðeni na znojenje tijekom takodalekoga puta. Kety je na to odmah dobacila dato nije dobar znak i da se dobro pripazimo. Eto,»coprnica« Kety dijelom je imala pravo.

Od Ponta na Gran Paradiso i natragStaza od Ponta do doma nije markirana i

po kvaliteti slièi Leustekovoj stazi na Sljeme.Dom Vittorio Emanuelle izgraðen je na visiniod 2732 m, a društvo mu prave dva tritisuænjakai maleno jezero. Za bajku je potrebno još samomalo mašte. Gore je pravi krkljanac, no mi smona vrijeme rezervirali spavanje pa nas gužvanije prestrašila.

Èeone svjetiljke prvih penjaèa poèele susvjetlucati na padini iznad doma veæ oko dvaujutro. Uskoro smo i mi krenuli. Razdanilo sekod prvog ledenjaka. Stavljamo dereze. Penjaèiispred nas veæinom su navezani. Mi smo se pakdolje dogovorili da æemo iæi pojedinaèno, beznaveza.

Sa svakim novim korakom otvaraju se noviprizori, a kako se približavamo èarobnoj graniciod 4000 metara, scena je sve bogatija i sve višedominira glavni glumac Mont Blanc. Svudauokolo vjeèiti je snijeg i led. Kako se èovjekosjeæa neznatnim u ledenom prostranstvu!

Dobro mi ide. Ne osjeæam nikakve tegobezbog visine. Prije malenoga sedla, na kojemostavljam štapove i dereze, treba prijeæi prekopukotine ne šire od metra, no zato duboke toli-ko da vas proðu trnci kad pogledate u nju. Prije-laz omoguæava maleni ledeni mostiæ, koji sam,za svaku sigurnost, preskoèio. Što je sigurno, si-gurno je. Sa strane su prislonjene željezne lje-stve – jedino rješenje u sluèaju da se mostiæuruši. Vršna stijena izgleda kao hrpa velikih legokocaka, ne viša od tridesetak, niti duža odsedamdesetak metara, koja se blago uspinje.

Poteškoæe nastaju tek nekoliko metaraprije samoga vrha. Stijena ispod koje zjapi du-boka provalija osigurana je samo dvama spito-

vima, meðusobno udaljenima dva i pol do trimetra. Taj se dio obièno prelazi tako da jedanpenjaè osigurava drugoga. No, ako se ne bojitevisine, taj dio možete, uz malo pozornosti, iodsolirati.

A onda vrh! Gran Paradiso – 4061 m. Obgrlivšikip Madone, s mislima uza svoje najmilije, pozi-ram lagano zbunjenom Èehu koji je u trenutkunapravio dvije nedopustive pogreške. Najprije jemoju hrvatsku zastavu prekrstio u jugoslavensku,na što sam ja samo zakolutao oèima, a glavommi je preletjelo kako bi bilo zgodno èeškoganeznalicu ritnuti nogom, a zatim je poèeo i nešto»šarafiti« po mojem foto-aparatu. Ukoèio se kadsam vrisnuo: »Pa što radiš?« Ne znam je li merazumio, samo je klimnuo glavom, ali fotke suna kraju »ispale« dobre.

U kamp smo se spustili kasno popodne.Hladna voda iz korita imala je èudotvoran uèi-nak na naše umorne noge. Veseli smo i sretni,a kako i ne bismo bili: iza nas je najviši vrhItalije, a u našim rukama najbolje pivo na svi-jetu, stara dobra »žuja«.

415

Autor teksta na vrhu Gran Paradisa

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 415

Na sreæu, rendžer nas je probudio kad smose veæ naspavali. Da ne bismo plaæali noæenje ukampu, zavukli smo se sa šatorima u šumicuudaljenu nekoliko kilometara od Ponta (kampa)i tamo prenoæili. Tu stratešku odluku donijelismo još sinoæ, a prihvaæena je jednoglasno.Zašto bismo plaæali noæenje u kampu kaduokolo ima toliko lijepih mjesta gdje se mogupostaviti šatori? (Napominjem da je u ekipi bioi jedan Podravac.)

Kroz Mont Blanc pa na njegaPrije no što smo posjedali u naš sharan,

šutke smo se navirili u smjeru prednjeg dijelaauta, gdje je svojim izgledom odskakala pri-èuvna guma. Pred nama je bio put u Francusku.Prolaskom kroz 11 i pol kilometara dugaèak tu-nel, koji je prokopan ispod samog Mont Blancai nosi njegovo ime, ulazimo u Francusku. Inaèe,Mont Blanc se nalazi na samoj talijansko-fran-cuskoj granici, a svojataju ga kao svoj najviši vrhi Talijani i Francuzi.

Za bazu u sljedeæa tri dana izabrali smokamp Les Cimes, koji se nalazi izmeðu Chamo-nixa i Les Houchesa. Još kod kuæe, prije puta,pomno smo pratili vremensku prognozu, jer bezdobrog i stabilnog vremena možete zaboravitina Mont Blanc. S naših TV-ekrana danima su

nam se smješkale poznate meteorološke »face«i govorile da je cijela zapadna Europa pod utje-cajem snažne anticiklone te da æe takve vre-menske prilike još dugo potrajati. Krasno!Avantura može poèeti.

No sad, kad u planinarskoj kuæi u Chamo-nixu zabezeknuti gledamo u oglasnu ploèu s vre-menskom prognozom, ne možemo vjerovatisvojim oèima: promjenljivo, nestalno, moguæigrmljavinski pljuskovi! Kao da su nam u tre-nutku sve laðe potonule. Pitamo jednog zaposle-nika za mišljenje. Osim što je potvrdio toènostprognoze, savjetovao nam je da sutra nipošto nekrenemo gore veæ da prièekamo do èetvrtka.Grom i pakao! Da èovjek ne povjeruje!

Pošto smo se malo pribrali, dogovorili smose da æemo sutradan ujutro, èim se kuæa otvori,doæi po svježe informacije. Grmljavina, a zaèasi hladna kiša, podsjetile su nas da su dežurnimeteorolozi dobro obavili svoj posao.

Kiša se dobro ispadala tijekom noæi. Pre-stala je tek prije svitanja. Izvlaèim se iz šatora.Svježe je alpsko jutro, bez oblaka, vedro, sdivnim vidicima prema našoj planini. Meðutim,naše nade da su se prognostièari malo »prešli«,ubrzo su splasnule kad smo u planinarskoj kuæis nevjericom proèitali nove vremenske mate-rijale. Ništa nova. Isto kao i juèer, èak i gore,

416

Zasniježeni vrh Mont Blanca iz kampa »Cime«

SLA

VK

O P

ATA

ÈK

O

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 416

jer sad i za èetvrtak najavljuju loše vrijeme, a zauspon predlažu tek petak. Ako je tome tako,možemo se odmah pokupiti za Zagreb ili se štobrže spremiti i krenuti gore, pa što Bog da!

Domovi su udaljeni jedan od drugog oko trisata hoda i sklonit æemo se u njima u sluèajunevremena. Živèano sam mlatarao rukama,naglašavajuæi svaku rijeè. Reèeno – uèinjeno! Ukampu smo postigli svjetski rekord u brzini spre-manja stvari i, na sreæu, ništa nismo zaboravili.

Zvuk iz crnog oblakaVrijeme je još uvijek kao ujutro: vedro i

sunèano. Iz Les Houchesa smo se gondolompodigli do gornje postaje, Bellevue, odakle sedalje vozimo malenim vlakom, bolje reæi tram-vajem, koji pokreæe sustav zupèanika.

Kad smo na posljednjoj postaji, Nid d'Aigle(2386 m), izašli iz tramvaja, bilo je oko jedansat poslijepodne. Odmah smo primijetili prije-teæe tamnoplave oblake, koji su sa zapada puto-vali baš u smjeru gdje se otprilike nalazi prvidom. Prva kišica uhvatila nas je veæ na prvojpadini. Na sreæu, brzo je prestala.

Iznad pastirskoga stana, na zaravni, odaklestaza u zavojima svladava oštru strminu, imalismo susret i kratki foto session s desetak kozo-

roga, koji su nam prilazili gotovo nadohvatruke. Ipak smo se držali malo podalje i s pošto-vanjem gledali u njihove dugaèke, oštre rogove.

Sad smo veæ prilièno visoko, oko 3000metara. Najednom se zamraèilo. Prekrili su nasgusti, crni oblaci i vidljivost se smanjila na neko-liko metara. Izlazimo na maleno sedlo, gdjestaza prividno završava. U novonastalim uvje-tima ne uspijevamo otkriti gdje se nastavlja. Štosad? Sreæom, zaèulo se brundanje agregata izdoma. Vuèeni poput magneta tim spasonosnimzvukom, nismo ni primijetili, sve dok nam segojzerice nisu poèele opasno sklizati po ledu,da hodamo zaleðenom kosinom. I kao da tonije bilo dovoljno, iznenada se na nas obrušilagusta solika, toliko gusta da nikada za takvo štonisam ni èuo, a kamoli doživio.

Sreæom, dom je zaista bio blizu. Dok smose unutra pokušavali pribrati i posušiti opremu,vani se dogaðalo nešto što bi se moglo nazvativremenskim fenomenom: ne samo da je pre-stalo padati, veæ se i potpuno razvedrilo. Tamnioblaci preselili su se na planine tamo daleko sdruge strane Chamonixa, a još uvijek visokosunce obasjavalo je oko 600 metara visokustijenu, na èijoj se oštroj litici smjestio dom duGouter (3817 m).

417

Kozorog kod prve veèe strmine na putu prema domu Tete Rousse

SLA

VK

O P

ATA

ÈK

O

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 417

Ruski ruletOhrabreni provalom lijepog vremena, brzo

pakiramo stvari, naguravajuæi se s Kinezima,koji su doslovno okupirali dom Tete Rousse, iodlazimo prema stijeni izmeðu dva doma. Tuje prijelaz koji od milja zovu »ruski rulet«.Treba prijeæi preko tridesetmetarske, kame-njem pokrivene ledene strmine, koja razdvajagreben kojim smo došli i drugi, srednji, kojimse nastavlja staza. Taj se dio u pravilu prelaziujutro, kad je temperatura još niska i kad jeledenjak dobro zamrznut. Popodne, kad tempe-ratura naraste, sve to otpusti i tada se na prije-laz obrušava na tone kamenja.

Kad smo došli do »ruskog ruleta« bilo jekasno popodne i upravo se s visine od oko 200metara obrušavao jedan takav slap. Obièno svepoène sitnim kamenjem, koje pokrene onomalo veæe, a onda se stvori prava lavina, da binaposljetku zrakom letjele gromade nerijetkoteške više desetaka kilograma. Tutnjava i lom,èiji se zvuk odbija o okolne stijene, jezoviti su.Nakon nekoliko minuta sve se smiri. To trajedesetak sekundi i onda se ponovno sve po-krene. U tim kratkim intervalima trebalo je pre-trèati to nadasve opasno mjesto.

Dok se penjemo grebenom, dom nam jestalno iznad glava i imamo osjeæaj da nam jesvakim korakom sve dalje, a ne bliže. A ondase, otprilike pola sata prije nego što smo zako-raèili u sigurno okrilje doma, vrijeme opet po-igralo s nama. U poèetku susnježica, a zatimgust snijeg zaèas su zabijelili okolinu. Prošlo je9 sati naveèer kad smo ušli u sablasno prazandom. Nije nam mnogo trebalo da shvatimo oèemu se radi. Oni koji su imali rezervacijudavno su otišli na spavanje, a svi oni koji sudanas namjeravali iæi gore, ostali su u dolinièekati bolje vrijeme. Èast iznimkama! Odmahsmo zauzeli svaki svoj stol i zavukli se u vreæe.

S Mont Blancom nema šaleDva su sata ujutro. Pale se svjetla. Po kome-

šanju koje je uslijedilo, može se naslutiti da jevrijeme za buðenje. Moramo se maknuti i oslo-boditi stolove za doruèak onima koji se spuštajuiz spavaonica, jer je valjda u aranžman ukljuèeni taj za njih nezaobilazan obrok. Stisnuli smo seonako sneni oko jednog stola u kutu sobe i

prièekali da se nastala zbrka i strka malo pri-mire pa da se možemo na miru spremiti. Pustilismo i posljednje penjaèe, a potom i sami odla-zimo u mrklu noæ.

Jako je hladno i puše ledeni vjetar. Isprednas je desetak naveza. Cijela se padina svjetlucai krijesi od svjetiljaka penjaèa. Najedanput suse svjetla zaustavila i poèela nekako èudnokretati. Trljam oèi, žmirkam i tresem glavom.Prva pomisao koja mi je prostrujala cijelimbiæem bila je: »Prasnula me visinska. Ma, nijemoguæe!?« Ali svjetla se zaista vraæaju. Jedanod vodièa dobacio nam je u prolazu da ne želeriskirati po tako ružnu vremenu. Svi su se spu-stili. Niti jedno svjetlo više nije ispred nas.

No, po nekakvim se slabo vidljivim trago-vima èini da je netko ipak nastavio. Po izlaskuna zaobljeni vrh, na kojem se smjestio dom duGouter, tragovi su nestali. Što sad? Ostati pri-bran u ovakvim situacijama od presudne jevažnosti. Trebalo je nešto uèiniti. »Ostanite naokupu, a ja æu napraviti jedan krug, možda štopronaðem.« Redam oèenaše i njuškam uokolone bih li našao nešto što bi upuæivalo na tra-gove. No, uzalud. Vjetar je sve izbrisao.

Odjednom, kao da se nešto ukazalo. Malosam bolje naciljao èeonom svjetiljkom i samsebe nagovorio na zakljuèak da je to otisakgojzerice. Mora da sam bio prilièno uvjerljiv, jersu ostali krenuli za mnom. Prvo sramežljivo, aonda sve jaèe, na istoku se poèelo pojavljivatidanje svjetlo, a noæ i oblaci bili su na pravomeputu da izgube još jednu bitku. Tada smo ihugledali! Sklonište Vallot i meteorološkupostaju.

Velièanstveni Mont BlancSmrad i nered što smo zatekli u skloništu,

u koje se ulazi kao na tavan, nisu bili dovoljnojaki argumenti. Pobacali smo se na vlažne ma-drace, a prostorijom je zaèas zavladao zvukujednaèenog disanja. Instinktivno su mi nakonpetnaestak minuta iz grla pobjegle dvije rijeèi,koje bih u tom trenutku najradije smjestioduboko u želudac: »Idemo, ljudi!« Mogu zami-sliti kakav je to udarac bio za njihove uši.

Navezali smo se i krenuli. Èekao nas je veli-èanstveni Mont Blanc. Nebesko plavetnilo isunce na djelu. I ta nestvarna, èudesna planina.

418

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 418

Ogromna, strašna i prelijepa. I mi. Osjeæam sepoèašæenim i privilegiranim. Dopustila mi je nesamo da joj se približim, nego i da gazim njezi-nim strminama!

Divljenje i radost. I moji ranojutarnjikrmelji, tjerani suzama. Dižem pogled k nebu izahvaljujem Savršenstvu. Hvala Ti što si namodškrinuo vrata i pokazao dio raja!

Daleko ispred nas, duboko u njedrima pla-nine, ugledali smo šest malih crnih toèkica. Tosu znaèi »krivci« za noæašnje tragove.

Polako napredujemo, nogu pred nogu, aliide. Pred samim vrhom planina nam je jošjednom pokazala svoju zlu æud. Poèela je snje-žna meæava, koja nas je dopratila do samoga vrha.

Bilo je toèno podne kad smo stupili naMont Blanc, planinu visoku, po najnovijim mje-renjima, 4810 metara i 40 centimetara. Nijenam dopustila nikakvo veselje i pretjeranuradost. Tek kad sam skinuo rukavice i smrznu-tim prstima stavljao novi film u fotoaparat,osjetio sam koliko je hladno i kako planinamože biti opaka. Brže-bolje smo se poslikali ikrenuli natrag. Oluja je nakon nekog vremena

prestala i do Vallota je vrijeme opet bilo vrlolijepo. Onda je malo sniježilo, pa se opet razve-drilo i tako stalno, do Goutera. Kad smo se veæsmjestili u domu, koji je za razliku od pretho-dne noæi bio dupkom pun, otvorilo se nebo ipoèela je padati gusta solika, ista onakva kakvanas je uhvatila dan prije kod Tete Roussea.

Poslije još jedne noæi na stolovima, napu-štamo Gouter. Tijekom noæi sve se smrznulo,pa je silazak zaleðenim stijenjem bio sve samone ugodan i lagan. Na sajlama se uhvatio tanakledeni sloj, što nam je dodatno otežavalo iona-ko složenu situaciju. Na sreæu, dereze su dobro»grizle« pa smo se u takvim teškim uvjetimaprilièno dobro snalazili. Iznenadili smo se koli-ko smo brzo došli do »ruskog ruleta«, koji smosad, ujutro, prešli bez ikakvih poteškoæa. Mimo-ilazimo se sa stotinama penjaèa koji su doèekalipetak i bolje vrijeme.

I na kraju, spremili smo se i pokupili stvariu kampu, navratili još jednom u Chamonix, po-gledali u pravcu Mont Blanca i sa smiješkomkrenuli put Zagreba.

P. S. Prièuvna je guma izdržala do kraja.

419

Djevièanska ljepota vrha Mont Blanca

TOM

ISLA

V M

AR

KO

VIÆ

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 419

Pretpostavlja se da je planina Korab nagranici Makedonije i Albanije ime dobilaprema staroslavenskoj rijeèi kuraba, kojaznaèi laða. Najviši vrh planine u nazivu ima joši pridjev golem, što prevedeno s makedonskogznaèi velik. Prema tome, onaj tko se popne naGolem Korab može reæi da je bio na VelikojLaði.

Na neki je naèin to istina, jer se mnogimakad plove na laði pomalo vrti u glavi, a baš takoje bilo prilikom ovogodišnjeg pohoda na GolemKorab, kojem se pridružilo mnogo hrvatskihplaninara. Je li od uzbuðenja, ili od ljepotekrajolika, beskrajnih livada koje sežu do samihvrhova, ili su planinare možda opili potoèiæi kojižubore na mjestima gdje nikad ne biste oèeki-vali... ostat æe tajna. Jedno je sigurno: Korab jeposeban, on opija, mami i oduševljava.

Pomama za mjestom u autobusuMnogo je snage i truda trebalo uložiti da

bih pripremio izlet u Makedoniju. No, èim samu svojem HPD »Zanatlija«, Zagreb, objavioplan uspona na Golem Korab, zavladalo jeneviðeno zanimanje. Kako drugaèije objasnitièinjenicu da je zadnje mjesto u autobusu bilopopunjeno veæ 18. svibnja, tri mjeseca prije po-laska, a samo mjesec dana nakon objave izleta?Moram priznati da je takvo zanimanje i meneiznenadilo. Kada sve tako sjajno krene, jedno-stavno mora tako i završiti.

Za putovanje od 1000 km do Skoplja i daljedo skijališta Popove Šapke na Šar-planini, gdjesmo imali osiguran smještaj, trebao nam je cijelidan. Netko æe reæi: »Ma vi planinari ste uistinuneki èudni ljudi – tolik put prevaliti samo zatoda biste se penjali na neku planinu.« Eh, neznaju oni kakav je to gušt i koliko su to velikimotivi, ali tu vjeènu temu ostavit æemo za nekudrugu priliku.

Vodno – skopska MedvednicaPrvi dan u Makedoniji bio je lagan, više

turistièki nego planinarski. Posjetili smo Skoplje,popeli se na vrh Vodno (1066 m) i prošetalikanjonom Matke.

Tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeæaimao sam priliku dvaput posjetiti Skoplje. Tadaje to bila prava mala metropola, koja je živjelai u kojoj se živjelo punim pluæima. Iako Skopljeu proteklom desetljeæu nije bilo izravno naudaru rata, nestabilno okruženje i ekonomskesankcije koje je uvela Grèka ostavili su teškeposljedice. Stara se slava još nazire, a nade ubuduænost ipak ima. Stara èaršija, tvrðava Kale,stari kameni most, kuæa Ristiæ, spomenik MajciTerezi i stara željeznièka stanica najvažnije suturistièke atrakcije skopskog središta.

Zbog velike vruæine autobusom smo skra-tili dio uspona na Vodno. Ta je planina Skopljuisto što je Medvednica Zagrebu – kuæna planina.Staze su dobro utabane, a naš vodiè Toni iza-brao je jednu koja stalno vodi hladovinom.Unatoè tome, nakon 50 minuta, kada smo stiglina vrh, bili smo potpuno mokri od znoja.

Bez obzira na izmaglicu, pogled s vrha bioje velièanstven. S njega se grad vidi kao nadlanu, a na drugoj strani grada, nasuprot pla-nini Vodno, uzdiže se planina Skopska Crnagora, èiji najviši vrh Ramno doseže 1626 metara.Na sjeverozapadu se lako uoèava osamljenistožac Ljuboten (2498 m), koji pripada Šar-pla-nini. Prema zapadu se na Šari vidi vrh Bistra(2651 m). Sasvim na zapadu nazirali su se jošneki vrhunci, ali zbog izmaglice nismo bili si-gurni je li meðu njima možda Titov vrh (2748 m),najviši na Šar-planini. Na jugu se uzdiže golemmasiv planine Jakupice, na kojem se istièe naj-viši vrh Solunska glava (2540 m). Na Vodnomse nalazi planinarski dom i velik, 67 metaravisok èelièni križ, koji dominira nad gradom.

420

USPON NA GOLEM KORABUSPON NA GOLEM KORAB

Na velikoj laðiFaruk Islamoviæ, Zagreb

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 420

Zadovoljni viðenim, spuštamo se brzonazad do autobusa te nakon kratke vožnjestižemo na ulaz u kanjon Matku. Laganomdesetminutnom šetnjom stižemo najprije doplaninarskoga doma, a zatim prolazimo poredumjetne kajakaške staze za slalom na divljimvodama. Na toj je stazi 1975. godine održanoSvjetsko prvenstvo u kajaku na divljim vodama.Nešto dalje je 85 metara visoka brana koja je ukanjonu Matki zaustavila rijeku Tresku i stvo-rila umjetno jezero. Staza na tom dijelu postajesve zanimljivija, jer je mjestimièno potpunousjeèena u stijenu koja se okomito spušta ujezero.

Nakon nekoliko zavoja stižemo do mana-stira sv. Andreja, a tik do manastira je planinar-ski dom »Matka«. Staza nastavlja dalje uz jeze-ro, no mi ostajemo na terasi ispred doma kakobismo se nauživali pogleda na stjenovite verti-kale i mirnu vodenu površinu. Posjet Matki bioje šeæer na kraju jednog lijepog dana.

Uspon od 1500 metaraKonaèno je svanuo treæi dan i dugo oèeki-

van trenutak – polazak prema Korabu. Ta jeplanina u pograniènom podruèju pa je uspon na

nju dozvoljen samo jednom godišnje, uz skupnudozvolu koju osigurava organizator PD »Korab«iz Skoplja. Makedonski planinari veæ petnaestgodina organiziraju uspon na svoj najviši vrh,povodom Dana makedonske državnosti, asvake im se godine pridružuje velik broj plani-nara iz drugih zemalja.

Nakon dvosatne vožnje preko Tetova,Gostivara i Mavrovih Anova stižemo do mjestagdje se Mavrovska reka ulijeva u rijeku Radiku.Tu se s glavne ceste za Ohrid odvaja 12 kilo-metara duga cesta do polazne toèke uspona.Cesta je prilièno loša, pa vozaè nezadovoljnovrti glavom. Ispred i iza nas je po jedan auto-bus, pa odustajanja nema. Nakon gotovo 40minuta vrlo spore vožnje stižemo do križanjagdje izlazimo iz autobusa. Brzo uzimam stvari,pritežem štapove i – put pod noge.

Buduæi da je rijeè o organiziranom pohodu,nije potrebno kretati se u skupini veæ svatkoodreðuje tempo prema svojim moguænostima iželjama. Uspon nije lak jer treba svladati višeod 1500 metara visinske razlike. Prvi dio putaje pješaèenje po makadamu do bivše vojne ka-raule »Pobeda«. Vojska je prošle godine napu-stila granicu, pa je u europskoj maniri karaulu

421

U stijenu usjeèena staza u kanjonu Matki

FAR

UK

ISLA

MO

VIÆ

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 421

preuzela policija. Uz granicu s Albanijom biloje mnogo takvih karaula i bilo bi lijepo kad biovu makedonski planinari uspjeli dobiti i ure-diti kao planinarsku kuæu.

Pored staze huèi rjeèica Štirovica, a visokoiznad ceste naziru se prvi vrhunci. Buduæi dasmo malo zakasnili na službeni poèetakpohoda, kod karaule smo zatekli samo nekolikoorganizatora, pa žurimo dalje bez zadržavanja.Od karaule poèinje klasièna planinarska staza,koja kraæe vrijeme vodi kroz gustu bukovušumu, a zatim izlazi na nepreglednu travnatupadinu koja se zove Belandža.

Magla zaklanja vidike, no ubrzo sam udaljini ugledao dugu kolonu planinara. Malo-pomalo i stižem do pastirskog stana ili – kakoto ovdje zovu – »baèila«. Tu se odmara veæ veæaskupina planinara. Staza dalje vijuga po nepre-glednim valovitim travnjacima, a magla postu-pno otkriva ljepote Koraba. Visoko iznadBelandže otkriva se prvi korabski dvotisuænjak,

Nistrovski Korab, visok 2261 metar. Ime jedobio po selu Nistrovu koje se nalazi duboko udolini.

Uspon po Belandži prilièno je naporan, pamnogi sjede u travi i hvataju dah. Oni koji nisuponijeli dovoljno vode ne moraju se brinuti jerje uza stazu mnogo izvora pitke vode. Nakonsat i 50 minuta stižem na sedlo izmeðu Nistrov-skoga Koraba i vrha Guri i Delpnis (2083 m).Tu se staza poèinje približavati granici, pa natom dijelu susreæemo graniène policajce. Slijedikratak uspon po južnim padinama NistrovskogKoraba do sedla izmeðu tog vrha i vrha KepiBard (2585 m). S tog se dijela puta otvarajuvidici prema jugu, na vrhove Šila Vort (2044 m)i Kabaš (2391 m). Korab ukupno ima 52 vrhakoji premašuju visinu od 2000 metara.

Napokon prestaje uspon i sada staza dugovodi istom nadmorskom visinom, južnom padi-nom Kepi Barda. Vrh je na samoj granici, pasusreæemo još jednu skupinu pograniènih poli-

422

FAR

UK

ISLA

MO

VIÆTipièan korabski pejzaž

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 422

cajaca. S desne nam je strane Kepi Bard, a slijeve prelijepo Kobilino pole (polje). Slika jeprekrasna, potoci izviru iz brojnih izvora narubu polja i prije no što se sjedine u jedan tok,tvore brojne vijugave tokove. Malo tko je topropustio zabilježiti fotoaparatom. Dug, ravandio doista je dobrodošao da se malo odmorimod napornog uspona po Belandži i pripremimza završni uspon na vrh.

Na kraju ravnog dijela stiže se na zaravangdje je GSS napravio svoju malu bazu. Tko ježelio, mogao je kod GSS-ovaca provjeriti svojkrvni tlak. Veæina je planinara ovo mjesto isko-ristila za kraæi odmor i pripremu za završniuspon.

Osim trave, koja i dalje prevladava nastazi, sada se poèinje pojavljivati kamen škri-ljevac. Ponovno dolazimo na jednu zaravan,gdje se nalazi manje jezero i potoèiæ. Od togjezera kreæe strm dio, iskljuèivo po travi, dosamoga vrha. Prvi planinari su na vrh stigli zadva i pol sata, ja sam stigao za 4 sata, a poslje-dnjima je trebalo 5 sati. Pod vrhom samsusreo veæ prve planinare kako se vraæaju, ana vrhu je bila prava gužva – po mojoj pro-cjeni oko 200 ljudi.

Najviši vrh dviju državaGolem Korab je gola glava prekrivena tra-

vom i kamenom. Svi se žele slikati pored vršnogi ujedno graniènoga kamena, svatko sa svojomzastavom, ali, za uspomenu, i s makedonskomzastavom. Neki su se slikali i s graniènim poli-cajcima koji su na vrhu stajali s puškama.

Magla se gotovo posve razišla pa se otvoriolijep vidik na sve strane. Prema sjeverozapaduse na albanskoj strani vidi široka dolina Stani iPrešit, koju tvori rijeka Radomires. Na sjeveru,takoðer na albanskoj strani, pogled privlaèestjenoviti vrhunci Šulani i Radomires (2716 m).Istoèno od Golemog Koraba je veæ spominjaniKepi Bard. Prema jugu je pozornost veæineprivlaèio markantni bezimeni vrh, visok 2567metara – vjerojatno zato što je bio u protusvje-tlu pa su njegovi tamni sipari u kontrastu snekoliko zasniježenih kuloara djelovali pomalozastrašujuæe.

Nakon dužeg odmora poèinjem se spuštati.Magle više nema pa sam veæinu fotografijasnimio prilikom spuštanja. Kod baze GSS-aopet sam si priuštio odmor da bih uživao upogledu na Kobilino polje. Južno od njega seuzdiže nekoliko vrhova, a onda slijedi duboka

Kobilino pole

FAR

UK

ISLA

MO

VIÆ

423

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 423

dolina koju je napravila Dlaboka reka, pritokaRadike. Iznad Dlaboke reke prema jugu seuzdižu novi kameni dvotisuænjaci Guri i Kuj(2034 m) te veæ spominjani Kabaš. Na Kobili-nom polju pojavilo se veliko stado ovaca. Sprijevoja iznad Belandže prema jugu otvorio selijep vidik na zanimljivu valovitu dolinu koju jenapravila rjeèica Proi i Bukavenit.

Tko je pažljivo èitao, mogao je veæ pri-mijetiti da se na Korabu stalno miješaju alban-ski i makedonski toponimi. Ovo podruèje danasnastanjuju pretežno Albanci, ali ima i make-donskih sela, a svaki narod ima svoje nazive zarijeke i vrhove.

Spust po Belandži je, za razliku od vrlonapornog uspona, pravi užitak. Korak po korakstižem do karaule, gdje su vrijedni organizatoriiz skopskog PD »Korab« za sva planinarskadruštva koja su imala barem jednog predstav-nika pripremila prigodno priznanje. Zgodnauspomena na još jedan nezaboravan izlet!

Svi sudionici pohoda duguju veliku zahval-nost organizatorima za dobru pripremu i izvedbu

pohoda, a ja se posebno zahvaljujem BogoljubuNikolovu. Bez pomoæi domaæih planinarajednostavno nije moguæe organizirati ovakav izlet.Sve je to plod volonterskog rada, pa je zahvalai stisak ruke sve što ti ljudi dobiju zauzvrat.

Posebno i nezaboravnoZa kraj, evo i malo statistike! Ukupno je na

pohodu bilo 1200 planinara iz 17 država Euro-pe i svijeta. Hrvati su na ovogodišnjem pohodubili najbrojniji stranci – bilo ih je 165. Meðunjima je bilo èlanova iz ukupno 30 hrvatskihplaninarskih društava i više od 15 gradova.

Ostao je još povratak kuæi, pa je èetvrti danprotekao u vožnji prema Zagrebu. Nakonuspješnog prošlogodišnjeg izleta na Magliæ, bioje to još jedan lijep izlet u inozemstvo u orga-nizaciji HPD-a »Zanatlija« iz Zagreba. Svi meveæ pitaju što je sljedeæe godine na redu.Mnogo je lijepih planinarskih odredišta – sigu-ran sam da æe to opet biti nešto posebno inezaboravno.

424

Najviši vrh planine Korab – vrh Golem Korab

FAR

UK

ISLA

MO

VIÆ

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 424

Meðu alpskim vrhovima mnogo je lije-pih i atraktivnih. Veliki Draški vrh iTosc svakako spadaju u kategorijuvrhova koji svakoga planinara mogu oduševitisvojom ljepotom i širinom vidika, pa zato evonekoliko rijeèi o njima.

Iz Zagreba do Pokljuke i Rudnog polja imaoko 3 sata vožnje. Automobil se može ostavitikod parkirališta na Rudnom polju, a nije lošeznati da se tamo, »Pri Jurèku«, može popitiodlièna kava. Želimo li skratiti hodanje, auto-mobilom možemo produžiti dobrom makadam-skom cestom još kilometar u smjeru Viševnika.

Veæ na poèetku možemo birati kojom sta-zom želimo poæi. Jedna vodi pokraj planine

Konjšèice, a druga ispod samih južnih stijenaViševnika. Oni koji se odluèe za prvu stazu,mogu u gospodarstvima na Konjšèici probatikiselo mlijeko i sir, a oni koji odaberu drugustazu uživat æe u dubokoj hladovini crnogoriènešume, ali æe morati pripaziti jer se po staziponegdje preprijeèilo sklisko korijenje. Obje sestaze spajaju malo iznad Konjšèice.

Za sat i pol hoda stiže se do suhoga koritas golemim kamenim blokovima koji su se nekaddavno obrušili s Viševnika na istoènoj strani iAblance na zapadnoj. Ablanca je atraktivan vrhjužno od Velikog Draškog vrha i s njim jepovezana Studorskim prevalom. Ubrzo nakonkorita put stiže na Jezerce, zaravan koja je s tri

425

Veliki Draški vrh i ToscDamir Bajs, Zagreb

Studorski preval

DA

MIR

BA

JS

JULIJSKE ALPEJULIJSKE ALPE

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 425

strane okružena visokim vrhovima. Osim veæspomenutih vrhova, pogled na sjeveroistoènustranu privlaèi Mali Draški vrh.

Veliki Draški vrh preko Studorskog prevalaUpuæujemo se prema Studorskom prevalu

(1892 m), do kojega se stiže za pola sata. Put jevijugav, a šljunèano tlo zahtijeva poveæan oprez.Pokraj staze ima još zaostalog snijega koji hladiokolni zrak pa je ugodno unatoè kasnopro-ljetnoj toplini. Zgodno bi bilo zakopati kojulimenku piva za povratak, ali dovoljno dubokoda ne okopni do sutra. To smo sutradan i uèi-nili, prilikom uspona na Tosc.

Studorski preval je ishodišna toèka za usponna Veliki Draški vrh, koji, gledan s tog mjesta,izgleda poput piramide. Na poèetku nailazimona vrlo gustu klekovinu bora, pa se jedva probi-jamo, ali odmah potom slijedi alpski užitak:staza dalje prolazi kroz polja tek rascvjetanihrunolista. Neke smo nažalost morali nagaziti,jer nemamo krila da bismo preletjeli preko njih.Takvo mnoštvo tih cvjetnih ljepotana rijetko seviða! Možda je razlog to što vrh nije markiran,pa ga obilazi malo planinara.

Do Velikog Draškog vrha (2243 m) trebalonam je nešto više od sat i pol. S vrha se vidikširi na sve strane: na zapadu se vidi Tosc, na sje-

veru Triglav, Rž i Rjavina, na istoku MaliDraški vrh i Viševnik, a na jugu Ablanca. Kakvomnoštvo alpskih velikana! Atraktivan je i pogledtisuæu metara u dubinu, u dolinu Krme. VelikiDraški vrh nalazi se toèno iznad kraja doline,pa se s njega dolina vidi kao na dlanu. Kolori-stièki se jasno razlikuje svijetlozeleno dnodoline, tamno zelena poboèja crnogorice na

Alpski runolist (Leontopodium alpinum)

DA

MIR

BA

JS

DA

MIR

BA

JS Vidik s Velikog Draškogvrha prema istoku

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 426

nižim položajima i sivo-bijele stijene kao krunakoja nadvisuje dolinu. Iznad svega je plavo nebo.

Buduæi da se bližio sumrak, požurili smo doVodnikove koèe (1805 m) na noæenje. Ljubaznadomarka pobrinula se da se ugrijemo toplomjuhom i šaljivim dosjetkama.

Tosc – prekrasan vidikovac na TriglavVrh Tosc (2275 m) bio nam je cilj sljedeæi

dan. Kao što mu i samo ime kaže, jedan je od»debeljuca« slovenskih planina. Za uspon nanjega treba se najprije od Vodnikove koèe vra-titi istom stazom oko 45 minuta, ali to nije teškojer je pogled na Zgornje bohinjske gore i mar-kantne vrhove Mišelj i Debeli vrh, dok ih osvje-tljava prvo jutarnje sunce, prekrasan.

Na mjestu gdje se desno odvaja staza zaUskovnicu, mi polazimo lijevo strmo uzbrdojužnom padinom Tosca. Iako staza nije marki-rana, tehnièki je lagana i nigdje se ne treba kori-stiti rukama. S visinom koju postižemo uspi-njuæi se brojnim zavojima, vidici nam se šire naSpodnje bohinjske gore, Vogel, Èrnu prst, Šiju,Rodicu, a posve desno ukazuje se Krn s prepo-znatljivim »odrezanim« rubom ispod vrha.

Tosc ima dva vrha: južni je niži, a sjeverniviši. I s jednog i s drugog zastat æe vam dah pripogledu na Triglav, koji se nadvio nad njima. S tih je vrhova možda najljepši pogled na naj-viši slovenski vrh.

Izmeðu dva vrha Tosca vodi široka staza pojoš širem grebenu. U magli treba biti oprezan ine približavati se rubu grebena, osim južnom,jer su sve druge strane vrlo strme, gotovo oko-mite. S višega, sjevernog vrha lijepo se vidi stazakoja iz Vodnikove koèe vodi do Konjskog pre-vala i na njoj ljudi, sitni poput mrava. Vide se iplaninarski domovi »Planika« i »Kredarica« skapelicom, a susjedni je Vernar sasvim blizu.Na istoènoj strani vidimo sve vrhove što smo ihprošli na obilaznici »Pokljuški gams«, sve doDebele peèi, najzapadnijeg dvotisuænjaka Julij-skih Alpa.

Buduæi da je toga dana pred nama bilo joštisuæu metara spusta, na vrhu smo se zadržalikratko. Doduše, priznajmo da smo požurili izbog »mirisa« ovaca, koje ovdje ostavljaju svojetragove. Gotovo tri sata nam je trebalo do Rud-nog polja i tu smo mogli konaèno odahnuti.Razlog je, naravno, bilo izuvanje gojzerica.

427

DA

MIR

BA

JS

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 427

428

NARUÈITE PLANINARSKI KALENDARZA 2007. GODINU!

Sredinom studenoga iz tiska je izašao atraktivni zidni kalendar HPS-a za 2007.godinu. Uz motive hrvatskih planina unjemu je objavljen pregled svihznaèajnijih akcija u sljedeæoj godini inajnoviji adresar èlanica HPS-a. Formatkalendara je 48×33,5 cm, a kao iprijašnjih godina, tvrda poštanskaomotnica štiti ga od ošteæenja na putu donaruèitelja. Autor slika u kalendaru jevrsni fotograf Tomislav Markoviæ.

Cijena kalendara je 35 kuna, a za narudžbe od 10 i više primjeraka prekoplaninarskih društava odobrava se popustod 20% (u društvu se sastavi popis inarudžbom društva naruèuje se odreðenibroj kalendara, a HPS društvu potomšalje raèun). U narudžbi (telefonskoj, faksom, poštom ili putem e-maila) trebanaglasiti hoæe li se kalendar izravnopreuzeti u Uredu HPS-a ili ga treba slatipoštom, a u tom sluèaju u raèun æe bitiukljuèeni i pripadajuæi poštanski troškovi.

Informacije i narudžbe

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ

Kozarèeva 22, 10000 Zagreb

tel./fax 01/48-24-142

tel. 01/48-23-624

e-mail: hps@plsavez.hr

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 428

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 429

Jednom godišnje PK »Split« organizira više-dnevni planinarski izlet u inozemstvo. Ovegodine, zbog nesretnih okolnosti, kada suna Velebitu stradala trojica èlanova, nismomogli na planirani ljetni pohod u Sloveniju, nos èlanovima HPD »Zaprešiæ« osmislili smo i od22. do 25. lipnja izveli pohod na Subru i Orjenu Crnoj Gori.

Goste iz Zaprešiæa doèekali smo u Splitu iput prema jugu nastavili zajedno. Preko Trebi-nja došli smo u malo mjesto Kruševice, gdje nasje prema dogovoru s dubrovaèkom planinarimaèekao kamionèiæ za prilaz do Vrbanja (1007 m),gdje se nalazi obnovljena planinarska kuæadubrovaèkih planinara. Uz puno smijeha smjesti-li smo se u košaru kamiona, zajedno s ruksacima.Bila je to vožnja »kao u stara dobra vremena«,kad je putovanje kamionom bio luksuz. Putemsmo rastjerali nekoliko stada ovaca, a oblaciprašine nakratko su nam zaklanjali prizore kojisu se otkrivali pred našim oèima. Zahvaljujuæi

kamionèiæu izbjegli smo dugotrajno hodanjeuzbrdo putom koji je za autobus neprolazan.

Iskoèivši iz kamiona, našli smo se predkuæom koja je vlasništvo dubrovaèkog planinar-skog društva od 1939. godine. Kuæa je tijekomDomovinskog rata opustošena, ali je voljom itrudom entuzijasta najprije vraæena HPD-u»Dubrovnik«, a zatim i dobrim dijelom obno-vljena. Kuæa raspolaže kuhinjom u kojoj seposjetitelji mogu okrijepiti kavom, èajem,pivom i vinom, a u kuæi može prenoæiti pede-setak planinara.

Dežurna ekipa doèekala nas je fritulama ièajem, radovi su bili u punom jeku, a kreveti zanaše noæenje upravo su se montirali. Èim smose snašli i prepakirali, veliki ruksaci su spremlje-ni u kuæu, a s jednodnevnom opremom krenulismo na Zubaèki kabao (1894 m), najviši vrhOrjena.

Orjen je najviši planinski masiv uz jadran-sku obalu. Prostire se jugozapadnim dijelom

430

PLANINE CRNE GOREPLANINE CRNE GORE

Subra i njezine silne stijeneGordana Burica, Split

Planinarska kuæa dubrovaèkih planinara na Vrbanju na Orjenu

GO

RD

AN

A B

UR

ICA

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 430

Crne Gore, a manjim je dijelom u Hrvatskoj.Površina cijele planine malo je veæa od 400 kva-dratnih kilometara.

Planirali smo da svi idemo do Orjenskogsedla, a najizdržljiviji da nastave dalje na vrh. Kadsmo krenuli, dan je veæ bio poodmakao i sunceje bilo visoko, a i temperatura. Èekao nas je vruæi naporan dan. Dio planinara slabije kondicijezbog toga je odmah na startu usporio, a dva-desetak izdržljivih, kreæuæi se zelenim terenompo kojem rastu mnogobrojne munjike, požuriloje prema vrhu. Munjika, bjelokori bor, tercijalnije relikt i endemska vrsta Balkanskog poluotokai južne Italije. Raste na siromašnim terenima, aupravo na Orjenu predstavlja pravo bogatstvo.

Popevši se na vrh, nismo se mogli nauživatiljepote. Pogled na suprotnoj strani privlaèiimpozantna Subra, a kamo god okreneš glavu,nižu se vrhovi, vrhovi...

Sutradan smo se uputili na Subru (1679 m),vrh za koji bi se moglo reæi da je savršen spojzelenih livada, proplanaka, kamenih tornjeva i

Zubaèki kabao (1894 m), najviši vrh Orjena

GO

RD

AN

A B

UR

ICA

GO

RD

AN

A B

UR

ICA

Kad se naðe pod impresivnim stijenama Subreèovjek se osjeæa sitan poput mrava

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 431

litica. Zbog iscrpljujuæeg planinarenja dan prije,mnogi su ostali u »galeriji« u podnožju Subrekako bi uživali u prekrasnim krajolicima, ali ida posjete pastire i kupe sir. Ostali su prekomalog, veæeg, pa još veæeg sipara polako napre-dovali markiranom stazom prema vrhu. Veæ sputa pogled nam se prikovao uz golemu ravnustijenu prije prijevoja. Kameni tornjevi položenisu u nizu kao da su gigantskom rukom poslo-ženi jedan uz drugoga, a ujedno su slojeviti, pase doimaju kao torte posložene od razlièitihslojeva namaza.

Penjemo se na »balkon«, okrugli vidikovac,na kojem ima mjesta samo za jednu munjiku idvoje planinara. Fotografiranje... Ne znamojesmo li više oèarani što smo se popeli na takovelièanstveno i posebno mjesto ili onim štovidimo oko sebe.

Nakon toga, èarolija nakratko ustupa mje-sto oprezu jer prelazimo preko stijene sa saj-lama. Napredujemo pažljivo, pazeæi na svakipokret, prsima okrenuti prema stijeni. Sreæom,nemamo veæih nevolja. Meðu nama ima i onihkoji su spretni, ali i onih koji iza sebe nemaju

baš puno ispenjanih osiguranihputova. Nakon stijena, ponovnodolazimo na travnato podruèje.

Vrh je kamenit i travnat. Udaljini se vide Bokokotorski zaljev,Durmitor i Lovæen, a s drugestrane juèerašnji Zubaèki kabao iOrjenski masiv. U daljini je Sni-ježnica, a vide se i mnoge hercego-vaèke planine. Liježem u travu,sretna kao da sam pojela sve onetornjeve èokolade. Opijam se pro-stranstvima, plavetnilom, planin-skim vrhuncima...

Spustivši se u Vrbanj, skuplja-mo se u planinarskoj kuæi, gdjeboravimo još jednu ugodnu veèeri noæ. Sutradan ujutro po nasdolazi kamion. Ponovno se njimevozimo do Kruševice, odakle auto-busom idemo u Herceg Novi.Tamo nas doèekuju domaæi plani-nari, koji æe nam pokazati Boko-kotorski zaljev, a zatim autobusomobilazimo Cetinje i Lovæen. Noæi-mo u Kotoru, a sutradan posjeæu-jemo Perast i Gospu od Škrpjela.Na povratku, u Dubrovniku, od-mor za kavu i kratko razgledava-nje grada, a neki su i zaplivali umoru.

Sjeæajuæi se dragih lica s poho-da, vidim ih na nekom lijepommjestu koje smo pohodili i pože-ljeh da ih ponovno susretnem nanekom posebnom mjestu kao štosu Orjen i Subra.

432

GO

RD

AN

A B

UR

ICA

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 432

Ubroju 9/2006 ovoga èasopisa dr. ŽeljkoPoljak pisao je o usponima na vrhSvilaje i napomenuo da su neki prilazitom vrhu danas nedostupni zbog miniranogterena. Toj se tvrdnji pridružujem s napo-menom da se to odnosi na cijeli sjeveroistoèniobronak planine, jer je u vrijeme Domovinskograta to bilo podruèje razgranièenja, pa je mi-nirano.

Speleolozi su se zainteresirali za to po-druèje za vrijeme speleološkog logora Speleo-loškog odsjeka HPD »Željeznièar« održanog uzizvor Cetine 2005. godine, kada su biospeleoloziskupljali podzemnu faunu okolnoga podruèja.Na temelju podataka iz literature poznato je dasu neke špilje i jame na sjeveroistoènomobronku Svilaje istraživali strani i domaæispeleolozi i biolozi, od kojih potjeèu podaci opodzemnim životinjama u njima (J. Müller i P.Novak 1901.; U. Girometta 1932.; J. Bole, F.

Verhovnik i B. Sket 1964.; B. Sket 1965. i1971.). Posjeæivali su ih i neki nizozemski speleo-biolozi, ali o tome nema pisanih podataka. Odsvih posjeæenih špilja posebno su zanimljiveDragiæeve špilje koje su od ljeta 2005. poèeliistraživati hrvatski speleolozi i speleobiolozi.

Dragiæeve špilje udaljene su oko 4 kmzraène linije sjeverno od vrha Svilaje (1508 m),a nalaze se u sjeveroistoènom podnožju pla-nine, u uskoj udolini koja ima sve osobine kra-škog polja. Proteže se usporedo s pružanjemplanine, tj. u smjeru sjeverozapad – jugoistok,od Otišiæa, sela s više manjih zaselaka na sjeve-rozapadu udoline, pa do sela Maljkova na jugo-istoku, na magistralnoj cesti Vrlika – Sinj, uzPeruèko jezero. Udolina je duga desetak kilo-metara, na sjeverozapadu široka oko 400 m, ana jugoistoku 100 – 200 m. Pojedini dijeloviudoline imaju nazive: Gornje polje, Donje poljei Dragiæi.

433

SPELEOLOGIJASPELEOLOGIJA

Dragiæeve špilje u SvilajiVlado Božiæ, Zagreb

Ulaz u Dragiæevu špilju 1

VLA

DO

BO

ŽIÆ

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 433

U podnožju Svilaje, na rubu udoline, nalazise niz otvora koji vode u podzemlje, a imajufunkciju estavela, što znaèi da za velikih kiša itopljenja snijega na Svilaji iz njih istjeèe voda ipoplavljuje udolinu, a kad se podzemna vodapovlaèi, u te otvore ponire voda s udoline. Usušnom razdoblju u špilje se može uæi priliènoduboko i uvijek naiæi na više manjih jezera.

Pogleda li se topografska karta sjevero-istoènog obronka planine, obraslog u gustubukovu šumu, može se naæi više topografskihznakova za špilje i jame, neke i s nazivom.Meðutim, treba naglasiti da je cijelo podruèjeminirano i nije uputno u njega zalaziti. Za sadaje od mina slobodno samo dno udoline, ravnitravnati dio, po kojem pasu stada krava i koza,dok na obronke udoline, u grmlje i šumu iznadlivade, ne treba iæi.

Speleologe su ovamo 2005. doveli domaæiljudi i pokazali im Ðurkinu jamu na Donjempolju (oznaèena na topografskim kartama),sada pokrivenu željeznom rešetkom, i u Dragi-æima Dragiæeve špilje, koje nisu oznaèene natopografskim kartama. Udolina Dragiæi duga je

oko 2 km i široka 100 – 200 m. Do nje se sigur-no dolazi s ceste Vrlika – Sinj u smjeru zapadaprema Otišiæu. Kod ruševina sela Kružiæa, oko2 km od magistralne ceste, treba skrenuti usmjeru juga na lošu makadamsku cesticu inakon stotinjak metara doæi na livadu (udolinu)Dragiæe. Duž puta se od magistralne ceste dolivade nalaze ploèe »NE PRILAZITE – MINE«,koje upozoravaju da je miniran i ovaj, istoènidio, izmeðu udoline i ceste.

Oko 200 m u smjeru sjeverozapada nalazise gornji zaselak Dragiæi, a stotinjak metarajužnije od njega, u vododerini, ulaz u špilju kojusu speleolozi imenovali Dragiæevom špiljom 1.Iduæi livadom u smjeru jugoistoka, prolazi se uzzaselak Špiku (lijevo) i Miljance (desno) i nakraju preko livade do donjeg zaselka Dragiæa.Zgrade u zaselcima su u ratu bile razrušene, asada su samo neke obnovljene. Dvadesetakmetara južno od posljednjih kuæa donjegzaselka Dragiæa nalazi se ulaz u špilju koju su speleolozi nazvali Dragiæevom špiljom 2.Domaæi ljudi (sada ih u Dragiæima živi samodvoje) nemaju posebnih naziva za špilje. Udo-

434

Podzemno jezero u Dragiæevoj špilji 2

VLA

DO

BO

ŽIÆ

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 434

lina se nastavlja do sela Maljkova, ali obra-sla je u šikaru.

Da bi speleolozi bili sigurni pri istraži-vanju špilja, nabavili su topografske kartena kojima su oznaèena minska polja.Meðutim, od domaæih ljudi, posebno onihiz Vrlike, doznali su da nije sigurno ni po-druèje izvan oznaèenoga, jer su tamo naišlina mine, pa ga izbjegavaju. Zbog toga suspeleolozi nabavili ploèice s oznakom»MINE« i odgovarajuæe crvene trake tenjima oznaèili podruèje oko špilja izvankojeg se nisu kretali.

U prvih nekoliko istraživanja, obavlje-nih 2005., istraženo je više od kilometrašpiljskih kanala, ali zbog nadolazeæegkišnog razdoblja i dizanja podzemne vode,istraživanja su prekinuta. U kolovozu 2006.SO HPD »Željeznièar« je u donjem zaselkuDragiæima organizirao speleološki logor,kroz koji su u dva tjedna prošla 32 speleo-loga. U Dragiæevoj špilji 2 topografski jesnimljeno 1625 m špiljskih kanala, a istra-ženo je još nekoliko stotina metara kanala,koji se nastavljaju. Špilja ima tri razinekanala. Donji kanal je pun vode i u njemuje istraživanje prekinuto zbog porasta ra-zine vode. Iznad glavnoga kanala nalazi seviše odvojaka koji, kao i glavni kanal, èeka-ju daljnje istraživanje. Kako cijelu špilju po-vremeno ispuni voda, sve su stijene prekri-vene blatom, što jako otežava prolaženješpiljom. Špilja se najprije proteže okomitona smjer pružanja planine, a onda u smjerupružanja (prema sjeverozapadu).

Ni u Dragiæevoj špilji 1 nije završenoistraživanje. Iako je prijeðeno (istraženo)više stotina metara kanala, topografski jesnimljeno samo 240 m. Ulazni dio špiljeobzidan je suhozidom, uski dijelovi su kopa-njem prošireni, a u strmim dijelovima ukle-sane su stube, pa je tako omoguæen lakši pri-laz do dva jezera, do kojih su, u sušnim razdo-bljima, stanovnici Dragiæa, dolazili po vodu.

Istraživanja æe se nastaviti. Nadam seda æe i speleolozi iz Šibenika i Splita datisvoje podatke o prodiranju u utrobu Svilajena jugozapadnim, pristupaènim obroncimaplanine.

435

VLA

DO

BO

ŽIÆ

Kanali Dragiæeve špilje 2

VLA

DO

BO

ŽIÆ

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 435

Nanese li vas jednoga dana put na Krk,drugi po velièini jadranski otok, pa jošk tome na njegov južni dio i u Bašku,osvrnite se pogledom na kameno brežje što seuzdiže nad tim prostranim zaljevom zvanimBašæanska draga. Iako æe vam se uèiniti da nisuodviše visoki, nad ovim se dijelom Krka uzdižudva najveæa otoèna planinska lanca s Obzovomnad Plakarom i Hlamom na Mjeseèini. Ako stepri tome radoznalac poput mene, poæi æete uotkrivanje skrivenih tajni otoka i traženjemirnih kutaka tek nekoliko trenutaka udaljenihod gradske vreve i okolnih plaža, kampova ihotela. Stoga uzmimo kartu u ruke i prošeæimootokom.

Sve šetnice i ozbiljne planinarske stazepoèinju na obali pored hotela »Velebit«. Zapoèetak, krenut æemo laganim korakom krozautokamp Zablaæe i predio Zarok i silno sezaèuditi pravoj pješèari u sjeni podno blistavihotoènih vrhunaca te diviti cvijeæu što se izboriloza svoje mjesto u gotovo nemoguæim životnimuvjetima. Staza se blago uspinje i gotovo nepri-mjetno ulazi u mirisnu borovu šumu. Katkadameka od borovih iglica, onda pak kamena narubu ponad mora s pogledom na Bašku iBašæanski zaljev, a nadasve cvjetna i raspjevanaod kosovog poja.

Svakoga se trenutka iz zelenila diže plavaperunika. Nisam ni znala da je baš ona hrvatskinacionalni cvijet. Takvim ga je 2000. godineproglasila Hrvatska akademija znanosti i umjet-nosti. Ime je dobila po Perunu, staroslavenskombogu gromovniku, jer je prema legendi rasla namjestu koje je pogodio grom.

Iznad šumskog pojasa napustit æemo šare-nilo biljnih zajednica i uæi u carstvo bijeloga ka-mena i trave. Dobre cipele i štapovi dobro æenam doæi, jer tko æe odustati od sedla Vracakad ga zaèaraju kamene glave Baga i Ljubimera

i vratiti se u Bašku? I još kad zaèuje meketanjeovaca i zvonki zvon zvonèiæa, što zvone s njiho-vih vratova, može biti samo malo oprezniji iobvezno zatvoriti vrata u suhozidu, da ovce nepobjegnu od svoga vlasnika.

Pripaziti treba i na zmije. Mislim da mojanije bila otrovnica, ali iznenadni susret s gotovonevidljivim vitkim gmazom u sivom kamenjarunije ugodan, èak ni kad je on sasvim bezopasan.Opasno je stati na poskoka, ali to je, vjerujem,veæ svima dobro znano.

Prijevoj Vraca nalazi se 150 metara ponadmora. Iznenaðenje je teško opisati rijeèima.Samo vas nešto vuèe dalje na 35 metara višiBag, brdo koje je dalo ime Baški. Ime mu po-tjeèe od latinske rijeèi pagus, što znaèi kotar,manja regija iz doba Rimskog Carstva. Inaèe,ulice u gradu i lokaliteti u okolici nazvani suprema položaju, susjedstvu i svrsi kojoj služe.Na dlanu vam se iznenada naðu Senjska vratas rtom Škuljicom i svjetionikom, otok Prviæ, ana obzoru i Velebit sa svojim snjegovima uusjeklinama. Sve modro i bijelo. Nestvarno!

I molim vas, zapamtite ovu moju »tužnu«prièu iz modrobijelog raja. Èini mi se da uopæene stojim na brdu ponad mora, nego plovim nabijelom oblaku ponad nebeske ravnice. Izne-nada se neka sjena poèela obrušavati na mene,a ja pomislih: »Avion!« A onda se skamenih, aline od straha, nego od èuda neviðenog. Bjelo-glavi sup stvorio se ni od kuda, i lebdi, krilimane mahne. Gledam ga, ruku mu pružam, a samojedan klik moga fotoaparata uèinio bi ovaj tre-nutak vjeènim. Odlebdio je prema VelikomHlamu, ali se nije vratio. Bjeloglavi supovi živena otoku, ima ih na otoèiæu Plavniku, na Cresui još samo nekoliko parova na Rabu.1

436

PLANINARSKI IZAZOVI NA OTOKU KRKUPLANINARSKI IZAZOVI NA OTOKU KRKU

Bila sam na MjesecuJasna Žagar, Sesvete

1 Vidi èlanak »Sve moje Osoršèice«, HP 2/2005.

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 436

I tako, šetaèi æe se spustiti na kupanje, akosu dovoljno hrabri, s obzirom na temperaturumora, na rt Škuljicu i polako se istim putomvratiti u Bašku. U veèernjim satima tišinu æe improparati æukanje æuka, a uspavat æe ih šummora. Snivat æe od ljepote, a ne zbog umora, jerje ovo srednje teška staza duga pet kilometarai traje dva sata. Izdržljiviji æe se uputiti sa sedlaVraca Vaclavovim putom k Obzovi, najvišemotoènom vrhu. Staza je duga deset kilometarai prehoda se za èetiri sata. To je stjenovita, vrlozahtjevna staza i preporuèuje se obilazak uskupini. Strmim se usponom penje na Ljubimer(220 m), potom grebenskom stazom prekoGabra i Bratinca (300 m) na prijevoj Vratudih(350 m) i konaèno preko Velikoga Hlama(482 m), Lipice (400 m) i Zminja (537 m) stižena Obzovu (568 m).

S Obzove se onda nekamo treba i spustiti,npr. na autobus u Bašæansku Dragu. I ta jestaza veoma zahtjevna, duga je pet i pol kilome-tara, traje dva i pol sata i takoðer je trebasvladavati u skupini. Ako se nisam prevarila, toje 5 + 10 + 5,5 = 20,5 km. I još èetiri kilome-tra do Baške, ako niste uhvatili posljednjiautobus.

Èudno, ali istinito: sljedeæe je sunèano ju-tro idealno za šetnju po Mjeseèini. Zašto od-mah ne bismo krenuli? Cestom prema crkvisvetog Ivana Krstitelja s poprsjem bašæanskogaklerika Petra Dorèiæa (1829. – 1887.), koji je1851. godine na tlu crkve svete Lucije u Juran-dvoru pronašao kamenu ploèu, poslije nazvanuBašæanska ploèa. Na ovome se brežuljku u rim-sko doba nalazila Baška. Tada je bila kaštel, au doba hrvatskoga kralja Zvonimira veæ jepostojala kao Besca. Kaštel Baška spaljen je1380. godine u ratu izmeðu hrvatsko-ugarskogakralja Ludovika I. i Mleèana pa su stanovnicipoèeli graditi kuæe na obroncima brda i svebliže moru.

Ptice pjevaju, jutro miriše na drveæe i cvijeæe.Staza nas blagim usponom vodi kroz ostatkekaštela u borovu šumu, a povremeno se otva-raju bajni vidici na grad i Senjska vrata s Prvi-æem i Bagom. U trenucima usamljenosti tješilasam se da na otoku nema divljih svinja i me-dvjeda pa nema ni brige zbog susreta s njima.Sutradan doznah od domaæina da na otoku živimnoštvo divljih svinja i, neæete vjerovati, trimedvjeda. Da sam susrela kojeg, bila bih sigurnada s mojim vidom nešto nije u redu, ali nema

437

Prizor s uspona iz Baške prema Bagu

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 437

mjesta strahu, i jedni i drugi žive u središnjemdijelu otoka.

Nakon pet i pol kilometara i oko dva laganasata hoda stiže se na Mjesec (380 m). Nedo-voljno radoznao posjetitelj mogao bi se razoèa-rati misleæi da ploèa na boru oznaèava cilj nje-govog puta. Dovoljno radoznao posjetitelj zavi-rit æe preko obližnjeg suhozida, otvoriti vrata uogradi i kroèiti na Mjesec.

Ne nalazim rijeèi kojima bih opisaka pro-strtu sliku. Stoga treba jednostavno u tišiniprošetati mjeseèevim krajolikom pored lokveKaliæ na znaèajni vrh Hlam (461 m). Ovce su iovdje nerazdvojni dio planine. Zgodan je poda-tak da na otoku uz 14.000 stanovnika živi i14.000 ovaca. Pasu u prostorima ograðenimsuhozidima što razgranièavaju privatne posjede,ali služe i kao klopka lovcima pri lovu na divljesvinje.

To je daljnjih jedan i pol kilometra i polasata hoda. Šetaèima preporuèujem povratakistim putom, a spretni æe odabrati strmu,zahtjevnu kamenu stazu, što se oko Zakmaspušta prema Baški. Naravno, u skupini. Dugaje pet kilometara i prijeðe se za malo manje odsat i pol. Pri silasku dobro doðu slobodne ruke,

u protivnom su padovi zajamèeni. Tko imasnage, može i na Zakam (160 m) pa jošprodužiti strmom cestom do Svete Lucije uJurandvoru. Po mojoj raèunici to bi bilo 7 + 3,5+ 4 = 14,5 km ili 2,5 + 1,2 + 2 = gotovo 6sati2. Dovoljno za mirnu, usnulu noæ.

Planinar-hodoèasnik za treæi æe dan oda-brati doista laganu šetnju do svetišta MajkeBožje Gorièke (127 m, 5,5 km, sat i pol hoda).Ovce više nisu novost, ali ljubitelj magaraca,poput mene, doista æe uživati u ljupkom po-gledu ove simpatiène životinje. Do zavjetnecrkve u krugu samostana vodi 237 kamenihstuba duž kojih se nižu postaje križnoga puta.Šuma i ovdje pjeva.

Svetište Majke Božje Gorièke najveæe je uKrèkoj biskupiji i meðu najstarijim je marijan-skim svetištima u Hrvatskoj. Potjeèe iz 11. sto-ljeæa, a nalazilo se u predjelu Gorièice u dana-šnjem Jurandvoru. Predaja kaže da su djeca

438

2 Vremena se odnose na stazu Baška HTL Velebit –Mjesec – Hlam – ispod Zakma – Zakam – Jurandvor.Povratak autobusom Jurandvor – Baška 4 km. Mjesec– ispod Zakma 3,5 km.

Pogled s Baga prema otoku Prviæu i Senjskim vratima

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 438

1415. godine tri puta na èudesan naèin pronašlana ovome brijegu kip Majke Božje iz crkvice uJurandvoru. Ovo podruèje se od starine zvaloGrad. Zanimljiva je predaja o plemiæu KvirinuDesantiæu, koji se 1587. godine junaèki borioprotiv Osmanlija, ali je u borbi kod Senja paou zarobljeništvo. Zavjetovavši se da æe pohoditiovo svetište, èudesno je osloboðen okova, kojeje darovao Svetištu. Ovdje su ih dugo èuvali, aonda su prekovani za nosaèe crkvenih vrata.Zavjetna molitvica, zapaljena svjeæica, èudesanmir.

Na kraju ove moje krèke prièe iznenadasam shvatila da se osjeæam poput Klare, koju jeHeidi dovela k djedu na planinu i koja je na njojizlijeèila i dušu i tijelo. Moæ je to jednog nestaš-nog janjeta, raspjevane ptice i mirisnog cvijeta,iz mora izronjene planine. I dok stojim tako nanjezinim vrhuncima, s kojih su vidici na besko-naèno morsko plavetnilo, ne mogu se ne zapi-tati zašto je more slano. Bilo je to ovako3:

Jednom u davna vremena, iza sedam morai sedam gora, na malome je pustom otokuživjela baka sa svojim unukom. Živjeli su veomaskromno. Baka je brinula o ovcama, pripremalasir i pekla kruh, a unuk je svakoga dana odla-zio na more loviti ribu. I bili su sretni.

Jednoga se dana digla strašna oluja. Silo-vita je bura puhala èetrnaest dana i èetrnaestnoæi. Baka nije mogla brinuti o ovcama, a unuknije mogao odlaziti na more loviti ribu. Pomalosu nestajale i posljednje zalihe hrane. Jedne jeveèeri baka pronašla u kuæi posljednji komadstaroga kruha te su sjeli da veèeraju. U taj je èasna vrata zakucao prosjak. Bio je gladan i pro-mrznut i zamolio je baku da ga nahrani i ugrije.Baka je bila dobra srca i dala mu je posljednjikomad kruha da se najede i spremila mu jeležaj pored vatre da se ugrije.

Sljedeæeg je jutra nestalo oluje. Nebo jebilo sunèano a more mirna plavetna površina.Bilo je to prosjakovo djelo. Bio je on, naime,sam sveti Petar. Htio je nagraditi baku za nje-zinu dobrotu. U kuæi je bio jedan stari mlinacza kavu. Sveti Petar je nauèio unuka kako æe namlincu mljeti sol. Trebao se samo tri putaprekrižiti i reæi mlincu da melje, a kad bi soli

439

Krševit teren oko Mjeseca (u blizini vrha Zakma)

3 Autorica je prièu zabilježila kako ju je èula od ljudi naotoku pa su moguæa odstupanja od izvorne prièe, koja seotokom prenosi putem usmene predaje

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 439

bilo dovoljno, samo je mlincu tre-bao reæi da stane. Tako je i bilo.Unuk je prodavao sol i lijepo za-raðivao, a život im je postao ljepši.

Ali baka je bila stara i ubrzoje umrla. Unuku je bilo dosadnosamome na pustom otoku pa sepreselio u veliki grad. Kupio jeveliku kuæu punu zlata i oploèenumramorom. Zabavljao se s prija-teljima na najluðe naèine. Ali itakav mu je život ubrzo dosadio.Prodavao je sol za zlato pa jeuskoro mogao kupiti laðu s trijarbola. Napunio ju je jelom ipiæem te je s prijateljima zaploviomorem oko svijeta. Zabavljali suse i opijali, pa zaspali. Svi su zabo-ravili da mlinac negdje dolje upotpalublju i dalje melje sol. Ubrzoje laða bila puna soli i potonulazajedno sa svim putnicima, pa imlincem. I tako vam mlinac još idanas negdje na dnu mora meljesol. Zato je more slano.

440

Stjenoviti vršak Zakam (160 m)

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 440

441

LAKŠE PREMUŽIÆEVOM STAZOMPrigodom sedamdesete godišnjice dovršenja Pre-

mužiæeve staze, 2003. godine, èlanovi HPD »Prpa«prosjekli su i oèistili oko dva kilometra najzapuštenijedionice kod Radlovca. Akciji se tada prikljuèilo i PD»Visoèica« iz Gospiæa. U kolovozu ove godine ista sudruštva ponovno èistila Premužiæku na dionici odRadlovca pa sve do Korita ponad Mliništa. Ova dioni-ca bila je, nažalost, toliko zarasla da se mjestimicehodalo pored staze. Osim toga, tijekom ljetnih mje-seci planinari »Prpe« i »Visoèice« rašèistili su odporušenih stabala više križa-nja s novoprobijenim šum-skim cestama i obnovili mar-kacije u blizini Baških Ošta-rija. O tim i ostalim aktivno-stima spomenutih udruga nasrednjem Velebitu može seviše proèitati u »Lièkom pla-ninaru« br. 3, 2006.

U akciji održanoj poèe-tkom listopada 2006. teme-ljito je proèišæena i iduæa dio-nica Premužiæeve staze odDabarske kose do njezinakraja kod Prpiæ kosice, a utome su se posebno istaknuliplaninari iz Kaštel Suæurcakoji su èlanovi HPD-a »Prpa«.Nije prvi put da su se anga-žirali na održavanju planinar-

skih putova na Velebitu – proljetos su, primjerice,obnovili planinarski put preko Badnja.

Pitanje kako održavati Premužiæevu stazu stalnoje aktualno. Stara je prièa o tome kako bi sva plani-narska društva iz Hrvatske trebala voditi brigu o ovojjedinstvenoj planinarsko-turistièkoj stazi, dugoj okopedeset kilometara. U Lijepoj Našoj danas ima višeod 200 planinarskih društava, pa bi Premužiæka, kadbismo ove kilometre podijelili na samo sto društava(onih s brojnijim èlanstvom), zasigurno bolje izgledala.

Vlado Prpiæ

Radovi na Premužiæevoj stazi

VLA

DO

PR

PIÆ

TURISTIÈKA KARTA VELEBITAJavna ustanova »Park prirode Velebit« u Gospiæu izdala je ove jeseni, u povodu

25 godina proglašenja Velebita parkom prirode turistièku kartu koja obuhvaæa cijelopodruèje Parka. To je prva karta koja obuhvaæa cijeli Velebit, a koja, premda nisu ucr-tani svi planinarski putovi, može biti korisna i planinarima koji žele imati pregledosnovnih turistièkih moguænosti na našoj najveæoj planini. Karta se može nabaviti ugradovima i opæinama na podruèju PP Velebit (knjižare, informativni centri, hoteli isl.) te u upravi Parka prirode »Velebit« u Gospiæu (Kaniža bb, 53000 Gospiæ, tel.053/560-450, fax. 053/560-451, e-mail: velebit@gs.t-com.hr). Autori karte ujedno pozi-vaju planinare da na istu adresu jave svoje primjedbe i komentare, uoèene greške iprijedloge za ispravke.

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 441

442

Poštovano uredništvo, ovim pismom želim se za-hvaliti na vrijednom daru koji mi je poklonio zagre-baèki planinar i èitatelj »Hrvatskog planinara« Mari-jan Wilhelm. Naime, u lipnju ove godine ŽeljkoPoljak opisao je kratkom viješæu u èasopisu mojutragediju i zamolio planinare za pomoæ, a g. Wilhelmpotaknut tim pozivom darovao mi je preko urednikaAlana Èaplara i èlana uredništva Faruka Islamoviæakomplet zadnjih 20-ak godišta »Hrvatskog planinara«.Dar je to koji mi mnogo znaèi, i svima èetvorici, a na-pose gospodinu Wilhelmu, najljepša hvala!

Starija godišta èasopisa veoma æe mi koristiti jersam u tijeku prikupljanja graðe za leksikon poznatih

planinara u BiH. Veliku pomoæ u tome veæ mi jepružio Željko Poljak, a ovim putem pozivam da mi sejave planinari koji trenutno žive ili su živjeli u Hrvat-skoj, a kroz svoje planinarsko djelovanje su ostavilizapažen trag na planinarstvu u BiH. Moja adresa je:Buliæi 41, 70101 Jajce, BiH.

Sarajevski dnevnik »Osloboðenje« petkom obja-vljuje planinarsku rubriku, pa u njoj redovno predsta-vim HP i druga planinarska izdanja iz Hrvatske. Osimna taj naèin, gosp. Wilhelmu i èitateljima »Hrvatskogplaninara« najbolje æu se zahvaliti prilozima kojeupravo pripremam.

Sakib Kliko, Jajce, BiH

DAR KOJI MI MNOGO ZNAÈI

RUŽICA HENNEBERGU Zagrebu je 8. rujna umrla prof. dr. Ružica

Henneberg, dugogodišnja èlanica grupe »Goranin« uHPD »Zagreb-Matica«. Ispratili smo je na vjeèni poèi-nak 12. rujna, ali da Ružice više nema meðu namateško nam je pojmiti. Prikljuèivši se grupi »Goranin«1951. godine postala je neizostavnom njezinom èlani-com, što je ostala do kraja života.

Roðena u Zagrebu 24. studenoga 1920., Ružicaje svoj radni vijek posvetila znanstveno-istraživaèkimdjelatnostima. Diplomirala je agronomiju 1943. naGospodarsko-šumarskom fakultetu (od 1945. g. Poljo-privredni fakultet), te biologiju 1955. na Prirodoslov-no-matematièkom fakultetu, a doktorat znanostiobranila je 1962. godine. Bila je zaposlena najdulje naPoljoprivrednom fakultetu, na èijem je Zavodu zagenetiku i oplemenjivanje bilja radila od 1957. Godine1965. postala je znanstvenom suradnicom, 1975.izvanrednom i 1981. redovitom profesoricom u tomZavodu. I nakon umirovljenja 1991. godine nastavilaje raditi, redigirajuæi magistarske i doktorske radnjemlaðih suradnika. Objavila je Ružica velik broj znan-stvenih i struènih radova te stekla ugled i priznanja iu inozemstvu. Suraðivala je u Europskom istraživaèkomcentru, FAO (Organizacija za ishranu i poljoprivre-du), te u Europskom oplemenjivaèkom programu zasoju, a u suradnji s Europskom ekonomskom zajedni-

com istraživala je sredozemne vrste – bob, slanutak ileæu.

Usporedo s tim intenzivnim znanstvenim-radomRužica je svoje slobodno vrijeme provodila ponajvišeplaninareæi i družeæi se s èlanovima grupe »Goranin«,osobito nakon vjenèanja s Andrijom Modriæem, tako-ðer Goraninom. S grupom je pod vodstvom EugenaKumièiæa obišla mnoge planine naše bivše države odTriglava do Durmitora, te u inozemstvu, ponajvišeaustrijske Alpe i talijanske Dolomite. U nas je prokr-starila dobar dio Velebita sa suprugom Andrijom kojije bio rodom iz velebitskog sela Modriæi.

Povrh svega Ružica je imala još jednu sklonost,zapravo talent. Bila je obdarena smislom za pjesni-štvo, pa je u svakoj posebnoj prigodi spjevala odgova-rajuæu pjesmu u stihovima, bilo za godišnjicu grupeGoranin ili za roðendanske proslave svakog pojedi-nog èlana. Saèuvali smo mnoge njezine pjesme pro-žete srdaènošæu i duhovitim znaèajkama, veæ premaosobi kojoj su bile upuæene.

Uza sav svoj znanstveni rad i ugled Ružica jeostala uvijek skromna, jednostavna, srdaèna premasvakome, poèev od prodavaèa u susjedstvu ili bol-nièara u bolnici do sveuèilišnog profesora. Svi su jepoštovali i voljeli, a nama æe ostati u trajnoj uspomeni

prof. Ivona Ajanoviæ–Malinar

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 442

443

HELIKOPTERSKO-PLANINARSKAAKCIJA NA KLEKU

Dom na Kleku sagraðen je i otvoren davne 1958.godine, no kako su smještajni kapaciteti bili mali i nisumogli zadovoljiti sve veæu potražnju za noæenjem,1988. godine je dograðen. Nažalost, zbog »žurbe«, nadogradnji nije dobro izveden dio posla, pa su se poja-vili problemi sa sanitarnim èvorom, umivaonikom tes grijanjem spavaonica zimi. Tijekom Domovinskograta, razumljivo, održavanje je bilo u drugom planu,buduæi da je tijekom cijelog rata u domu bila vojnaposada. U to je vrijeme zamro i rad HPD-a »Klek«, as novom obnovom doma na Kleku krenulo se nakonobnoviteljske skupštine 7. svibnja 1995. Što je u tomporatnom vremenu sve napravljeno, najbolje mogupotvrditi posjetitelji doma.

Završetkom primarne obnove, postavilo se pita-nje znatnije obnove i dogradnje u domu. Buduæi da jeza to potrebno mnogo graðevinskog materijala, a tran-

sport na leðima nije dolazio u obzir, jedino rješenjebilo je dogovoriti helikopterski transport. Nakon po-dužeg dogovaranja, 26. listopada 2006. sav je materijalupravo na taj naèin, u rekordno kratkom vremenu,dopremljen do doma na Kleku. Helikopterom je pre-vezen velik i težak štednjak, koji æe ujedno služiti i zazagrijavanje spavaonica.

Zahvaljujuæi pomoæi Hrvatskog ratnog zrako-plovstva, HPD »Klek« veæ je zapoèeo s intenzivnimradovima, a glavni dio planira se završiti u 2007.godini. Društvo se zahvaljuje HRZ-u, Stanici HGSS-aOgulin i svima koji su doprinijeli organizaciji i izvedbitransporta. Miljenko Pavešiæ

DESET GODINA U SLUŽBI PRIRODEKišan i maglovit jesenji dan nije sprijeèio pede-

setak planinara iz Klane, zaljubljenika u prirodu injihovih gostiju da proslave desetu obljetnicu rada PD»Pliš«, Klana. Glavna sveèanost održana je 21. listo-pada 2006. u lovaèkoj kuæi »Prve njive« na Liscu. U autentiènom planinskom ambijentu krajolika narazmeði Gorskog kotara i Primorja, uz pucketanjevatre iz kamina i prikazivanje dijapozitiva bilo je lijepobiti gost na ovoj proslavi.

PD »Pliš« osnovano je 24. svibnja 1996. na poti-caj nekoliko klanjskih zaljubljenika u prirodu, koji suodluèili osnovati društvo i okupiti poklonike planinar-stva sa šireg klanjskog podruèja. Društvo je dobilo ime»Pliš« po najbližem vrhu u klanjskoj okolici. Tijekomdeset godina postojanja, kroz društvo je imalo oko 150èlanova, a u tom razdoblju izvedeno je 111 jednodnev-nih, 20 dvodnevnih i 6 trodnevnih društvenih izleta tenekoliko logorovanja djece i odraslih. Zimski uspon

Kreæe prva pošiljka

FRA

NJO

PE

TRU

ŠIÆ

Nova peæ pred planinarskim domom na KlekuFR

AN

JO P

ETR

UŠ

IÆ

HP 12-2006.qxp 7.12.2006 20:29 Page 443

444

na Pliš koji je prvi put organiziran 14. sijeènja 2001.postao je tradicionalan (održava se uvijek drugenedjelje u sijeènju). Svi koji su iskusili uspon na snije-gom posut Pliš složit æe se da je to osobit doživljaj, panije neobièno da se tom prigodom na Plišu okupi i do200 planinara.

Osim organizacijom izleta, društvo se intenzivnobavi i oèuvanjem prirodne i kulturne baštine širegklanjskog podruèja. Odmah po osnutku društvo je pri-stupilo oznaèivanju Klanjskog planinarskog puta. Putima deset KT, poèetna se toèka nalazi u okolici Klane,a zadnja u Studeni. Nakon što su Ivan Starèiæ, DavorValenèiæ, Rudolf Iskra i Franjo Starèiæ oznaèili staze,izdali su i vodiè koji uvelike pomaže planinarima iizletnicima. Jedan od znaèajnijih projekata PD »Pliš«je i ureðenje šetnice Klana – Kastav, koja je sveèanootvorena 8. svibnja 2005. godine. Inicijator projektabio je Boris Križan, a 15,4 km dugu stazu oznaèio jeIvan Starèiæ. U suradnji s Opæinom Klana i Društvomza povjesnicu društvo je saniralo kuæicu »Rebar«. Taneko�