profesionalnih oboljenja zdravstvenih radnika...Zaštitni položaji su položaji koji primenjujemo u...
Transcript of profesionalnih oboljenja zdravstvenih radnika...Zaštitni položaji su položaji koji primenjujemo u...
Zaštitni položaji u prevenciji
profesionalnih oboljenja zdravstvenih
radnika
spec.struk.med.sest.Slavica Đorđević
struk.spec.fizioterap. Žarko Radović
Zaštitni položaji su položaji koji primenjujemo
u svakodnevnom životu, kako bi smo sačuvali
i smanjili pritisak na bolna mesta i bolove u
kičmi.
Najveće opterećenje tela trpi krsno-lumbalni
deo kičme, mesto gde se trup vezuje za karlicu
i donje ekstremitete.
Telo čuvamo i štitimo kroz zaštitne položaje i
pokrete.
Profesionalna bolest je nastala kao direktna i
jedina posledica izloženosti štetnim faktorima
na radnom mestu. Procenjuje se da godišnje
oko 25% populacije u svetu oboli od neke od
bolesti koštano-zglobnog sistema.
Najčešća bolest vezana uz rad na lokomotornom
aparatu je sindrom bolnih leđa (low back
pain), a sledi sindrom bolnog vrata,
uključujući i tortikolis (neck pain).
Od sindroma bolnih leđa povremeno boluje od
20 do 40 % , a trajno približno 18% svih
radnika mlađih od 45 godina.
Vrlo se često u medicini rada govori o bolestimavezanim uz rad, a da se ne razjasneprofesionalne bolesti od ostalih bolesti na čijinastanak, iako ne isključivo, uteču štetnifaktori sa radnog mesta. Razlog je tome dvostruk:
a) profesionalne bolesti čine manje od 1% svihbolesti u čijem nastanku učestvuju faktoririzika sa radnog mesta.
b) saniranje radnog mesta i uklanjanjeprofesionalne štetnosti je jedini način da se spreči nastanak i profesionalnih bolesti iostalih bolesti vezanih uz rad.
Većina zdravstvenih radnikaje pod rizikom za razvoj mišićno-koštanih poremećaja. Medicinske sestre su izložene kontinuiranim fizičkim naporima, dok su stomatolozi češće izloženi statičkom opterećenju.
Kako bi se sprečio nastanak poremećaja, potrebno je prikupljati podatke o rizicima na radnom mestu, kao i upoznati zdravstvene radnike sa mogućim opasnostima.
U industrijskim zemljama je visoka prevalencija mišićno-koštanih poremećaja povezanih sa radom. To su najčešće povrede leđa, ali i vrata, kolena, ramena, ruku.
Zbog bolova u leđima sve je više izgubljenih
radnih dana, što utiče i na samu zdravstvenu
negu (Troup & Rauhala 1987; Waters 2010;
Waters, Lloyd et al. 2011). Nespecifična bol u
donjem delu leđa je neugodno medicinsko
stanje koje može onemogućiti rad i čest je
razlog izostanaka sa posla. Medicinske sestre
obavljaju veliki deo fizičkog rada.
Zdravstveni radnici često pate od bolova u
donjem delu leđa.
Većina sestara pati od određenog poremećaja
koji je nastao zbog podizanja preteških
pacijenata, guranja teške opreme, premeštanja
pacijenata ili pridržavanja teških instrumenata
operacijskim salama.
Jedna od strategija za smanjenje simptoma
prolongirane boli u donjem delu leđa je
aktivna rehabilitacija (Staal, Hlobil et al. 2004;
Staal, Hlobil et al. 2008; Macedo, Smeets et
al.2010).
Prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji
(SZO), procena opasnosti po ljudsko zdravlje
je „postupak kojim se procenjuje priroda i
verovatnoće štetnih faktora na ljudsko zdravlje
usled izlaganja jednom ili više faktora fizičkog
ili psihičkog stresa“ (WHO 1981).
Opasnosti u zdravstvu klasifikovane su kao:
- biološke, (hepatitis)
- hemijske, (lekovi)
- organizacijske ili psihosocijalne koje
uključuju i nasilje vezano uz rad.
Medicinske sestre, bolničari i ostalo osoblje su
među 10 zanimanja s najvećim rizikom od
istegnuća mišića i zglobova.
Nažalost, medicinske sestre i danas većinu posla
obavljaju manuelno.
Potrebno je svakog zdravstvenog radnika
upozoriti na rizike kojima su izloženi svaki
dan (Berguer 1999). American Nurses
Association (ANA) procenjuje da 12%
medicinskih sestara napušta posao zbog
povreda leđa, dok se 52% sestara žali na
hroničnu bol u leđima.
Smatra se da je više od trećine povreda leđa
među medicinskim sestrama povezano sa
premeštanjem i rukovanjem pacijentima.
Premeštanje pacijenata i rukovanje njima pati
38% svih medicinskih sestara pogođeno
povredama leđa, gotovo sve te povrede (98%)
nastale su usled toga što su sestre ručno
podizale i premeštale pacijente (Meier, 2001.).
Medicinske sestre koriste 30% više bolovanja
nego ostali zdravstveni radnici.
Prenošenje pacijenata iz kreveta u stolicu i
nazad, prenošenje sa stolice na toalet, stolice
na nosila i obrnuto su poslovi za koje je
utvrđeno da su visoko rizični za nastanak
mišićno-koštanih poremećaja.
Procena rizika u tim poslovima obuhvata
razmatranje:
1. Fizičke zahtevnosti posla (potrebna sila,
nezgodan položaj tela, učestalost i
trajanje posla).
2. Karakteristika pacijenata (visina, težina,
saradnja).
3. Radnog prostora (raspored kreveta)
4. Organizacije rada (rad u smenama, broj
osoblja).
Mere upravljanja rizikom se mogu razvrstati u :
- tehničke (oprema, način rada).
- administrativne (mere kojima se kontrolira
izlaganje).
- mere koje menjaju ponašanje. (obuka o
zaštitinim položima, kao i edukacija).
Preporučuju se tehničke mere (uređaji za
rukovanje pacijentima), te pomoćne sprave
(npr. dizala) (Chavez 2005; Waters, Baptiste et
al. 2011;Waters, Lloyd et al. 2011; Waters,
Spera et al. 2011).
Da bi se sprečila pojava profesionalih oboljenja
neophodna je ergonomija svih zaposlenih u
medicinskim ustanovama.
Ergonomija je disciplina koja s pozicije
različitih nauka nastoji prilagoditi rad i radnu
sredinu psihičkim i somatskim
karakteristikama čoveka. Ergonomija je način
da se radi pametnije - sa manjim naporom -
prilagođavanjem načina rada, mašina, uređaja,
alata, radnog mesta i radne sredine čoveku –
NE čoveka radu.
Ergonomski rizici u zdravstvu su:
- Rad u nefiziološkim (prinudnim) položajima
tela – statički rad .
- Ručno podizanje, prenošenje i repozicija
nepokretnih bolesnika (intenzivna nega) .
- Uvrtanje tela pri podizanju .
- Neočekivana promena opteredenja prilikom
nošenja .
- Dugo stajanje i hodanje (hirurzi i
instrumentarke, fizioterapeuti u intenzivnoj
nezi) .
Prosečno opterećena sestra na bolničkom
odeljenju podigne približno 1,8 tona tereta u
toku jedne smene.
Uvrtanje trupa ili prinudni položaji čine oko 20-
30 % svih pokreta a u toku radne smene 98 %
podizanja pacijenata još uvek se obavlja ručno
(ANA, 2000).
Kod podizanja pacijenata, razvija se sila
kompresije L5/S1 u rasponu od 4000-12000 N,
što je značajno više od 3400 N (Maras, 1999)
Pri 3400 N, očekuje se pojava mikrofraktura
koštanog i zglobnog tkiva kičmenih pršljenova
3400-6400 N, oko 50% populacije bi razvilo
mikrofrakture kičmenih pršljenova.
Pri podizanju pacijenata nepohodne su mere prevencije zdravstvenih radnika kao što su:
- Eliminacija ručnog podizanja pacijenata iprimena mehanizovane opreme za dizanje iprenošenje pacijenata.
- Upotreba nosila, kolica i kreveta podesivevisine – smanjenje podizanja tereta u koristbočnih pomeranja koji nose manjeopteredenje.
- Čaršavi, vazdušni dušeci za bočno pomeranje. - Formiranje adekvatno edukovanih timova zapodizanje i prenošenje pacijenata.
- Korišćenje kolica ili stolova sa točkima zapremeštanje teških predmeta i opreme.
Transfer bolesnika ili prelaz iz stolice u uspravni
stav, prelaz iz invalidskih kolica na stolicu ili
krevet, prelaz iz kolica u kadu, prelaz na pod i
drugo su aktivnosti svakodnevnog života koje
pacijent mora savladati a veliki značaj zauzima
zdravstveni radnik koju mu omogućava
transfer.
Uz pravilno izvodjenje transfera, cilj programa
je da pacijet savlada transfer osamostali se.
Pravilno podizanje pacijenata, okretanje,
smanjuje rizik nastanka povrede ili pojave bola
kod zdravstvenih ranika/sestre koji u ovom
slučaju imaju veliku ulogu u osposobljavanju
pacijenata za svakodnevni život.
Pacijent prebacuje nogu preko noge u stranu na
koju hoće da se okrene (leva noga preko desne
kod okretanja na desni bok i obrnuto). Nakon
toga zamahom suprotne ruke ili obema rukama
okreće trup i karlicu sam, ili uz pomoć
tehničara.
U proniranom položaju pacijent se obučava da
savlada podizanje gornjeg dela trupa na
podlaktice, kada su u pitanju teški nepokretni
pacijenti medicinska sestra uz pomoć
fizioterapeuta zauzima zaštitini položaj pri
podizanju gornjeg dela trupa, a zatim ispruža
jednu ruku uz oslonac na šake i na kraju
ispruža drugu ruku.
Prelaz iz ležećeg ledjnog položaja u sedeći položaj
Pacijent leži na krevetu ili podu u supiniranom
položaju. Zamahom jedne ili obe ruke, pacijent
izvodi snažnu torziju ramenog pojasa, gornjeg
dela trupa i glave na jednu stranu uz oslanjanje
na lakat, podlakticu i šaku na toj strani. Na
suprotnoj strani istovremeno pacijent postavlja
ruku u upor preko šake. Lakat je u punoj
ekstenziji. Medicinska sestra, ovaj transfer
pacijenata izvodi iz čučnja kako bi zauzela
odgovarajući položaj.
Pomeranje unazad iz sedećeg položaja
Pacijent pomera jednu pa drugu ruku unazad iza
karlice. Podiže se na ruke i rotiranjem karlice
privlači trup ka rukama koje su u uporu.
Pacijent može, ako su ruke snažne da
zamahom pomeri trup unazad bez bočnog
rotiranja karlice. Obrnutim sledom aktivnosti
pomera se unapred. Ovaj transfer ne zahteva
veće angažovanje medicinske sestre.
Prelaz iz kreveta u kolica
Invalidska kolica se postavljaju pored kreveta i
zakoče. Pacijent se bočnim pomeranjem
prebacuje na ivicu kreveta. Skine se rukohvat
na strani kolica koja je do kreveta. Pacijent sa
rukom koja je na strani kolica hvata rukohvat
kolica, a drugom rukom se oslanja na šaku u
položaju upora. Nakon toga podiže trup i
rotiranjem karlice premešta trup na sedište
kolica. Nakon toga spušta jednu pa drugu nogu
na papučice kolica.
Po redosledu obuke transfera treba najpre
obučiti pacijenta da savlada transfer na istom
nivou (na istoj visini), a zatim transfere na viši
ili niži nivo od početnog. Sve transfere
bolesnika, obučava medicinska sestra koja ima
veliku ulogu.
Zaštitini položaji imaju veliku ulogu u
samnjenju i pojavi profesionalnih bolesti.
Istaživanja pokazuju da se uz primenu i pravilnu
edukaciju zdravstvenih radnika, bol u ledjima i
lokomtornom aparatu smanjuje i do 50%
slučajeva.
Hvala na pažnji
Puno uspeha u rešavanju
testa