PROF. DR. SC. ZVONIMIR MARIĆ – ČOVJEK KOJI SE...

1221GRAEVINAR 67 (2015) 12

Graevinar 12/2015PREDSTAVLJAMO

sumnjivo je Hercegovina prava "domo-vina" Maria gdje ih i danas ivi vie od 2500. Zanimljivo je da se, ovisno o naci-onalnosti i lokalitetu, to prezime potpuno drugaije izgovara. Najei se oblik izgo-vora, koji se uobiajeno moe uti i na ra-diju i na televiziji, odnosi na Hrvate iz Po-suja, Grud, veeg dijela irokog Brijega i okolice Prozora. Poneki u Hercegovini to prezime izgovaraju kao da ima dva glasa i (Marii), a drugi (uostalom kao i gotovo svi Bosanci) ne izgovaraju nenaglaeno i, pa se ini kao da ga uope nema (Mar). tovie, navodno u stolakom kraju po-stoji i varijanta s naglaenim samogla-snikom a (Maari).Vjeruje se da mnogi Marii najee nisu ni u kakvu rodu i da potjeu od nekih

ukupno ima vie od 180.000. ini se da takva prezimena postoje i u nekim dru-gim slavenskim zemljama, primjerice u Ukrajini, ali su se iseljavanjem proirila i irom svijeta (najee u oblicima Maric ili Marich).Vjeruje se da je veina hrvatskih Maria podrijetlom iz Hercegovine (iako neki, kako se ini, potjeu iz Podravine), a na-vodno ih je najvie u posljednjih stotinjak godina roeno u Stolcu i okolici, gdje se svaki deseti stanovnik tako prezivao. Ne-

PROF. DR. SC. ZVONIMIR MARI OVJEK KOJI SE SLUI S DESETAK STRANIH JEZIKA

PRIPREMIO:Branko Nadilo

Neobina sudbina nesuenog jezikoslovca

Njegov je studij i cijeli ivot snano obiljeio jedan dogaaj koji se zbio 8. svibnja 1965. kada su bacani prosvjedni apirografirani letci s nebodera po Trgu bana Jelaia

Strunjak kojega predstavljamo znatno se razlikuje od onih koje smo dosad imali prigodu upoznati. Ponajprije je to zbog injenice to graevinarstvo u kojemu je proveo cijeli radni vijek zapravo nikada nije volio i da je mogao birati, to sasvim sigurno ne bi bio njegov izbor. Naime, od najranijeg je djetinjstva naginjao proua-vanju jezika, i materinskog i stranih, i to je cijeli ivot ostala njegova preokupacija. Ipak, injenica da ga struka i nije previe privlaila nije ga sprijeila da u njoj posti-gne najviu moguu strunu, znanstvenu i nastavnu razinu. Rije je, dakako, o prof. dr. sc. Zvonimiru Mariu, umirovljeno-me profesoru Graevinskog fakulteta Sveuilita Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, ali i negdanjem diplomatu te glavnom i odgovornom uredniku asopi-sa Ceste i mostovi.

Natuknice o podrijetlu

Nekako je ve postalo uobiajeno da predstavljanje naih uglednih suvreme-nih graevinskih strunjaka na kraju ili pri kraju njihove strune, znanstvene ili nastavne karijere zapoinjemo s nekoliko natuknica o njihovu prezimenu. Marii su etvrto prezime po brojnosti u Hrvatskoj (iza Horvata, Kovaevia i Babia), a ima ih tono 11.617 (koliko ih je nabrojeno u popisu 2001.) u vie od etiri tisue ku-anstava. Nalaze se u svim hrvatskim upanijama, a najvie ih je dakako u Za-grebu (priblino 2300). No prezime Mari vrlo je esto i u ostalim dravama bive Jugoslavije, posebno u Bosni i Hercego-vini, ali i u Srbiji i Crnoj Gori te neto ma-nje u Sloveniji (u Prekmurju). Navodno ih Prof. Zvonimir Mari snimljen tijekom jednog razgovora

1222 GRAEVINAR 67 (2015) 12

Graevinar 12/2015 PREDSTAVLJAMO

Mara, uglavnom udovica, pa bi to prezi-me zapravo bilo matronimik. Postoji mo-gunost i da je rodonaelnik neki Maro ili Maroje, to je esto ime na dubrovako-me podruju. Takoer je mogue, barem za hercegovake Marie Bonjake, i jed-no drugo tumaenje. Naime, turska rije mari, koja se izgovara kao da ima dva glasa i, znai "veliki dim", a zna se da su se za turskih vremena obitelji brojile po kuama odnosno dimnjacima. Valja jo istaknuti, a taj smo podatak uoili na jed-nome braniteljskom portalu, da su Ma-rii najbrojniji meu stradalima tijekom Domovinskog rata. Naime, od ukupno 16.018 poginulih Hrvata najvie ih je no-silo prezime Mari (86), a slijede ih Mar-kovii (82), deseti po brojnosti.Glavnina posukih Maria, kojima pripa-da i prof. Zvonimir Mari, potjee iz Vinja-na, tonije iz zaselka Maria Doci, jednog od dvanaest koliko ih ima u tome her-cegovakom mjestu s 1435 stanovnika (prema popisu iz 2013.). To je raspreno hercegovako mjesto podijeljeno 1718. nakon razgranienja Osmanskog Carstva i Mleana pa je jedan dio Vinjana ostao na mletakoj, a drugi na osmanskoj strani. Granina se crta, nazvana Linea Mocenigo (prema mletakome pregovarau Alvizu Mocenigu), protezala od Kleka do ap-ske gore te iznad Metkovia, Imotskog, Sinja, Vrlike i Knina, a i danas je ta crta hrvatska dravna granica. Posebnost su tog rjeenja koridori izmeu Neuma i Kleka te u Sutorini u Boki kotorskoj, koji-ma su Dubrovani i fiziki bili odvojeni od mletakih posjeda u Dalmaciji. Danas se negdanje jedinstveno selo nalazi u dvije drave, a podijeljeno je i na tri upe, od kojih je upa Vinjani Gornji i Donji u Hr-vatskoj, u Hercegovini istoni dio pripada upi Posuje, dok je zapadni ukljuen u upu Vinjani, koja je nastala 1972. izdva-janjem od upe Vir.Prvi se pisani spomen Vinjana nalazi u jednoj sudskoj ispravi iz 1371. u kojoj pre-suuje vojvoda Krasimir od Imote, to je ujedno prvi pisani spomen Imotske krajine nakon doseljenja Hrvata. Izvorno se naziv Vinjane odnosio samo na predio izmeu Vira i Posuja u dananjoj Hercegovini, na granici Imotske krajine, a vjerojatno je obuhvaao i Vinjane Gornje s druge strane

dananje dravne granice, dok su Vinjane Donje znatno mlaeg nastanka. Pretpo-stavlja se da je naziv vezan uz talijansku rije vigne (vinograd). Meutim, kako se u cijelome kraju nije sadila vinova loza (u Imotskom polju poela se saditi tek u dva-desetim godinama prolog stoljea, i to nakon to je boleu poharana autohtona sorta), sve su popularnije teorije koje na-stanak naziva vezuju uz junu Ukrajinu i ri-jeku Juni Bug, tonije Volinsko-podolsku visoravan u kojoj su nekada boravili stari Hrvati. Za to se potvrde pronalaze u broj-nim slinim toponimima poput Bukog blata (negdanjeg esto plavljenog polja, a sadanjega akumulacijskog jezera) na sjeverozapadu te brda Volinjak izmeu Ri-ica, Proloca Gornjeg i Vira.

Glavnina posukih Maria potjee iz Vinjana, hercegovakog mjesta

koje je podijeljeno 1718. pa je do danas jedan dio ostao na

hrvatskoj, a drugi na bosanskoj strani

Vinjani su sastavni dio Posuja, grada i sredi-ta istoimene opine u upaniji zapadnoher-cegovakoj, u junome dijelu Bosne i Hercego-vine. Prema posljednjem popisu stanovnika, grad ima 6386 stanovnika na povrini od 11,6 km2, a opina kojoj je sredite prostire se na 461,1 km2 i ima 20.698 stanovnika, meu kojima 99 posto ine Hrvati, pa je to uz Grude i iroki Brijeg te-ritorijalna jedinica s naj-veim postotkom Hrvata u Bosni i Hercegovini. Osim toga, Posuje ima i najmlae stanovnitvo u toj dravi. Uz Posuje i Vinjane, ostala su nase-lja u opini: Bare, Batin, Broanac, itluk, Gradac, Osoje, Podbila, Pokle-ani, Rastovaa, Sutina,

Tribistovo, Vir, Vrpolje, Vuipolje, Zagorje i Zavelim.Posuki kraj obuhvaa etiri stupnjevito poredane krke zaravni (Posuko i Virsko polje, Tribistovo, Rakicki biser te planin-sko podruje oko Blidinjskog jezera) i na raskriju je mnogih putova. Grad je smje-ten juno od brda Radovanj, a udaljen je 29 km od irokog Brijega i 54 km od Mostara te 10 km od Imotskog i 71 km od Makarske.

Djetinjstvo, mladost i "politiko" iskustvo

U obitelji graevinskog poslovoe i po-duzetnika Jerka Maria i Ane Mari (ro. Penava) rodilo se ukupno jedanaestero djece, od kojih je preivjelo njih osmero (sedmero brae i jedna sestra) jer je jedan sin roen kao mrtvoroene, a dvije su djevojice stare est godina i est mje-seci preminule od posljedica saveznikog bombardiranja. Sestra je Zdravka (ro. 1935.) bila uiteljica koja je najprije radila u Bosanskoj Gradiki, pa godinu dana u Posuju, a potom do kraja radnog vijeka

Zajednika snimka sa "suplemenicima" Mariima u Mostaru 1962.

1223GRAEVINAR 67 (2015) 12


u studentskoj referadi na Vioj konfekcij-skoj koli u Zagrebu. Trojica su od brae graevinari, s time to je najstariji Tomi-slav (1932.) inenjer graevinarstva, a Trpimir (1946.) diplomirani inenjer koji je do 1991. radio u Dalekovodu, a zatim do umirovljenja vodio vlastiti ured za projek-tiranje, nadzor i vjetaenje. I preostala su braa diplomirani inenjeri, s time to dvojica vie nisu meu ivima, i to Miro (1948.) diplomirani inenjer agronomi-je (radio u Poljoopskrbi i bio poduzetnik), Juraj (1950. 2010.) diplomirani inenjer informatike, Ivan (1952. 2010.) diplo-mirani inenjer brodogradnje i Jeronim (1954.) diplomirani inenjer rudarstva (direktor rudnika boksita u Posuju).

Bilo ih je ukupno osmero sestra uiteljica i sedmero brae koji su svi inenjeri, od ega su trojica

graevinari, a ostali su agronom, informatiar, brodograditelj i

rudar

Zvonimir Mari, tree dijete meu pre-ivjelima i ivima u obitelji, roen je 1. travnja 1944. Osnovnu je kolu polazio u rodnome Posuju, a srednju graevinsku tehniku kolu u Mostaru. Godine 1962., zahvaljujui sestri koja ga je kolovala prve dvije godine, upisao je Graevin-ski fakultet Sveuilita u Zagrebu. Bio je dobar student, ali je na njegov studij, pa tako i na cijeli ivot, snano utjecao je-dan dogaaj koji se zbio 8. svibnja 1965.

Mnogi o tome do-gaaju malo zna-ju, ak i studenti iz tog razdoblja. Isto tako, ni mno-gi ne znaju da su u tim zbivanjima presudnu ulogu odigrali studenti graevinarstva. Taj je dogaaj odjeknuo poput prave bombe, iako tisak o njemu i nije previe pisao.Naime, tog se

dana slavila 20. obljetnica osloboenja Zagreba, zapravo dana kada su partizan-ske jedinice ule u Zagreb, student Brani-mir Petener, od trojice najboljih u genera-ciji na studiju graevinarstva, organizirao je akciju s namjerom da omete i zasjeni inae pompozno pripremljenu proslavu. Izraeni su posebni apirografirani letci (tada jo nije bilo fotokopirnih aparata, op. a.), na kojima je otprilike, jer ni jedan nije sauvan, pisalo: "Hrvatski narode, otrijezni se! Ovo nije bilo nikakvo oslo-boenje nego ponovni pad u robstvo!". Letci su bacani s nebodera po Trgu bana Jelaia, a izravni je izvritelj bio Ivan Pa-vli Pajo, koji je tako "zaradio" novi na-dimak Pajo Neboderac, takoer student graevinarstva.Ondanje je svemona UDBA (Uprava dravne bezbednosti) bila konsternirana, posebno zato to je i sama esto orga-nizirala sline akcije kada bi ondanjemu partijskom rukovodstvu odgovaralo da upozori na tzv. neprijateljsku aktivnost. Zapravo, puna tri tjedna nita nije mo-gla pronai, a onda su 3. lipnja iz jureeg vlaka pokraj studentskog doma u aren-gradskoj ulici ponovno baeni isti letci. Iz-vritelj te akcije bio je Krunoslav Nikoli, jo jedan student graevinarstva. Uslije-dila su brojna uhienja pa se pomalo ulo u trag "zloincima". Procjenjuje se da je u tome prvom naletu bilo privedeno goto-vo 2000 osoba, uglavnom studenata. Svi su bili podvrgnuti ispitivanjima i tekome zlostavljanju pa su nakon tri etiri tjed-na bili puteni, kada bi se utvrdilo da su nevini.

Zvonimir Mari nije sudjelovao ni u baca-nju letaka ni u pisanju njihova sadraja, ali se druio i s Branimirom i s ostalim okrivljenim studentima. I on je zajed-no sa sobnim kolegom Zvonimirom Ni-koliem Nikom doao na red 29. lipnja 1965., dana kada je trebao putovati na studentsku praksu u Poljsku. Umjesto na putovanju sedam i pol mjeseci pro-veli su zajedno u istranom zatvoru na Trgu Nikole ubia Zrinskog 7, u zgradi u kojoj je danas Ministarstvo vanjskih po-slova (od toga osobno 186 dana u samici u oblinjoj Petrinjskoj 7). Na suenje je izvedeno etrdesetak optuenih koji su bili podijeljeni u etiri skupine. Zvonimir Mari bio je svrstan u etvrtu najlaku. Suenje njihovoj skupini trajalo je devet dana i prema prvostupanjskoj je presudi osuen tek na neto malo dulju kaznu nego to je proveo u istranome zatvoru. Nisu mnogo vie dobili ni prvooptueni u toj skupini Nik i Baj Mata (Mato Petro-vi).Iz zatvora su izili 12. veljae 1966. Slje-deeg su tjedna poeli bojaljivo dolaziti na fakultet, a zatim i polagati ispite. Sve je to trajalo do 26. lipnja kada je pok. Tomo Peri javio Zvonimiru Mariu kako je uo od kolega da su izbaeni s fakulte-ta, iako o tome nisu dobili nikakav doku-ment. Nedugo je potom na oglasnoj ploi osvanuo poziv kolegama da ih se klone jer su zasluili opu osudu i izopenje. To su mnogi, uz asne iznimke, zaista i uinili, ali treba ih i razumjeti jer su bila takva vremena. Zvonimir i ostali kolege od ondanjega su predsjednika disciplin-ske komisije traili nekakav dokument na temelju kojega bi se mogli aliti vioj in-stanci, no nisu nita dobili, jedino su do-znali da su uvjetno protjerani s fakulteta na dvije godine, a oni koji su zadrani u zatvoru jer su bili osueni na dulje kazne (Branimir Petener bio je dobio devet go-dina) izbaeni su doivotno.Nisu znali to raditi. Otili su do onda-njega tajnika Gradskog odbora omladine Mirka Bolfeka koji ih je primio vrlo hlad-no i suzdrano. Pokuali su kontaktirati Miku Tripala, tajnika Gradskog odbora Saveza komunista, no on je bio odsutan pa ih je primio njegov zamjenik Marinko Gruji koji ih je otpravio s porukom da

Prvi studentski izlet na Sljeme

1224 GRAEVINAR 67 (2015) 12


su preblago kanjeni. Zato su i odustali od pokuaja da razgovaraju s Vladimi-rom Bakariem, svemonim partijskim efom. Kolega Lovorko Barbari se sje-tio Miroslava Krlee pa su odetali do Leksikografskog zavoda na Zrinjevcu. Nije ga bilo, ali ih je primio sutradan. Na sastanak su stigli sveano odjeveni, a Krlea je iziao u tajniinu sobu i ve-selo ih pozdravio pitanjem: "Robijai?", na to su svi uglas odgovorili potvrdno. Uslijedilo je dodatno pitanje: "Kontrare-volucionarni banditi?" Na ponovljeni po-tvrdni odgovor Krlea je uzvratio: "Znai, lajali ste". Jedan je iz skupine odgovorio: "Samo usmeno", na to je slavni knji-evnik uzvratio: "Ne moe se pismeno lajati".Krleu je zanimalo odakle su, a znalaki pitao je i za sva okolna mjesta. Pomalo ih je zbunilo i zapanjilo da ne zna to je to graevinski fakultet, ali inilo se da je shvatio kada su mu rekli da je grae-vinarstvo srodno arhitekturi. Onda ih je zamolio da meu sobom odaberu dvojicu koja e navratiti za etiri tjedna i kojima e rei to je poduzeo. Ranko Oruli i Zvonimir Mari navratili su u dogovo-reno vrijeme pred Leksikografski zavod i susreli Krleu na izlasku iz automobila (upravo se vraao iz Cetinja gdje je primio Njegoevu nagradu) i odmah im je uz-vratio da nije napravio nita jer da je " javnost zaokupljena vanijim zbivanjima". Otili su pokunjeni, iako se Krleino obra-anje odnosilo na tada odrani Brijunski plenum koji je promijenio mnogo toga.U meuvremenu su otili u Ljubljanu gdje su se pokuali upisati na tamonji fakul-tet (bilo im je reeno da e to moi, ali je pri upisu bilo problema). Kako bi sprijeili odlazak u vojsku, upisali su umarski fa-kultet gdje je Rucin (Zdenko Rukavina) tetak predavao matematiku. Tek potom stigle su pravomone presude u kojima su sve uvjetne kazne pretvorene u bezu-vjetne, a Niku je kazna ak poveana na godinu i pol. Svi su otili u Staru Gradiku, a jedino je Mari svojih 18 dana odsluio u Zagrebu. Radio je na iskrcavanju repe u Francku te na pakiranju prezervativa i ljekovitog bilja. Kada je iziao iz zatvora, radio je na tui ugovor preko Student-skog servisa u Institutu za naftu (poslije

Industroprojekt) kao crta. U tih se etr-desetak dana preporodio, a i pristojno je zaradio.Meutim, do velikog je preokreta dolo sredinom prosinca kada ga je Ruco, koji se upravo bio vratio iz Gradike, pozvao da se pokuaju upisati na fakultet. U studentskoj referadi nisu nita znali pa su otili dekanu prof. dr. sc. Ervinu No-novelilleru, kojega su odmila zvali No-ni, i on ih je doveo do upisnog mjesta, na ope uenje slubenica, ali i stu-denata koji su se tamo zatekli. Potom su poeli prikupljati potpise, u emu, uz

jednu iznimku, nisu imali nikakvih pro-blema.Nikada nisu pouzdano doznali kako im je ipak bilo doputeno studirati. Dodu-e, Rucin je otac bio studentski kolega prof. dr. sc. Olega Mandia, sociologa i pravnika, ondanjeg predsjednika Sve-uiline disciplinske komisije. Zato su odmah i doznali za ukidanje odluke o izgonu s fakulteta, no bili su uvjereni da je takvu odluku izborio netko znatno moniji. Uvjereni su da je to ipak uinio Krlea, koji je od progona spasio mno-ge ljude zaslune za hrvatsku kulturu

Prof. Zvonimir Mari ispred nebodera koji je obiljeio cijeli njegov ivot

1225GRAEVINAR 67 (2015) 12


kao to su Mate Ujevi, Kruno Krsti, Tomislav Ladan i drugi, ali to vjerojat-no nikada nee moi potvrditi. Potpuno su sigurni u to da im kazne ne bi bile ublaene da tada nije bio svrgnut mo-ni Aleksandar Rankovi, a ini se i da su Mari i njegovi kolege na Krleu ostavili dobar dojam kao bistri mladii i idealisti koji ne znaju gdje ive. Uostalom, te-ko je i zamisliti zato je Zvonimir Mari dobio osam mjeseci zatvora, a prema presudi osuen je zbog irenja "nepri-jateljske propagande" jer je negdje iz-govorio da su "u njegovu rodnom mje-stu nakon 1945. pobijeni mnogi Hrvati". ak i pretpostavlja tko ga je prijavio, ali to ne moe dokazati.

Nikada nisu doznali kako im je ipak bilo doputeno studirati, ali su uvjereni da je to uinio Krlea koji je od progona spasio mnoge

ljude zaslune za hrvatsku kulturu

Za kraj prikaza ovog dijela biografije prof. Maria valja dodati i nekoliko reenica o tome to se poslije dogaalo sa sudioni-cima zbivanja u svibnju i lipnju 1965. go-dine. Branimir Petener bio je osuen na devet godina, a odsluio je pet i pol. Nije zavrio fakultet i dugo je ivio u Austri-ji. Bio je aktivan sudionik Domovinskog rata, ak i pripadnik tzv. Somborske sku-pine koja je pokuala minirati most preko Dunava kod Batine. Bio je i meu onima koji se preko Maarske uspjeli vratiti u domovinu, a danas ivi u Rijeci. Ivan Pa-vli (Pajo Neboderac) bio je osuen na pet godina, a odsluio je tri. Radio je na kami-onskome terminalu u Jankomiru, a danas je umirovljenik. Krunoslav Nikoli bio je osuen na pet godina, a odsluio je dvije i pol. Radio je u zagrebakim graevinskim tvrtkama, a bio je zaposlen i u gradskoj upravi. Zvonimir Nikoli bio je zaposlen i u Industrogradnji te je dugo radio u Iraku. Ranko Oruli radio je u Hidroelektri, a po-slije je otiao u Njemaku, potom u Pariz i bio direktor za graevinske investicije u Renaultu. Uspjenu je profesionalnu kari-jeru ostvario i Zdenko Rukavina Ruco.

Nadarenost za uenje stranih jezika

Zvonimir Mari vrlo je rano osjetio sklo-nost prema uenju stranih jezika. Sasvim je sigurno da bi to za njega, da je mogao birati, bio profesionalni izbor, no u obitelji s mnogo djeca svatko se morao opredi-jeliti za onu profesiju koja e mu osigurati ivotnu egzistenciju. Priznao je kako bi vjerojatno bio najsretniji da se u mladosti mogao povezati s nekim uglednim jezi-koslovcem poput akademika Radoslava Katiia jer, kae, ne bi se libio da mu za znanje koje bi mu pruio bude pravi "po-silni". Ipak, ivot ga je odvukao na drugu stranu.

Engleski je kao prvi strani jezik poeo ui-ti ve s deset godina u osnovnoj koli u Posuju, a dobro ga je nauio zahvaljujui uiteljici Vjeri Milii, inae sestri prof. dr. sc. Jake Miliia koja je bez ustruavanja dola raditi u ondanju hercegovaku za-bit. Kao mladi i uspjean nogometa u Posuje je navraao i budui utemeljitelj Graevinskog fakulteta u Splitu. Ruski je uio u srednjoj koli u Mostaru. U tom mu se jeziku, posebno kada bi sluao izvor-ne govornike kojih je nakon Oktobarske revolucije poneto bilo i u Hercegovini, sviala injenica da je rije o slinom, ali

ipak drugaijem jeziku. Na fakultetu i u zatvoru, a poslije i na teaju koji je bio or-ganiziran u IGH-u, uio je njemaki jezik. Osobito ga je zanimao i poljski pa je preko IAESTE elio otii na studentsku praksu, u emu ga je sprijeilo uhienje. Budui da se nakon svrgavanja Rankovia moglo slobodnije putovati, zajedno s dvojicom prijatelja otiao je u turistiki obilazak Poljske. Trokove su putovanja podmirili ondanjim slavnim "ukavcima", odno-sno jeftinim vjetrovkama, i najlonskim kouljama. Tada je nauio poljski, a utvr-dio ga je uenjem iz knjiga, dopisivanjem i estim putovanjima u Poljsku. eki ga je poeo vie zanimati 1968. kada su trupe Varavskog pakta zauzele ondanju e-hoslovaku. Uio ga je u ekoj besedi, a proirio znanje tijekom petnaestodnev-nog boravka u ehoslovakoj 1973. pri povratku iz Poljske. Slovaki razumije, ali ga ne govori aktivno.Maarski ga je osobito zanimao jer je to jezik u kojemu se gotovo ni jedna rije ne moe razumjeti ni dovesti u vezu s dru-gim poznatim jezicima. Zato je odluio, jer u ondanjem je IGH-u u kojemu je ra-dio bilo takvih mogunosti, otii na spe-cijalizaciju u Budimpetu, na Graevinski fakultet ondanjega Tehnikog sveui-lita (danas Budimpetansko sveuili-te tehnologije i ekonomije Budapesti Mszaki s Gazdasgtudomnyi Egyetem). Uostalom, beton je beton i u Maarskoj.

Maarski ga je jezik zanimao jer se u njemu gotovo ni jedna rije

ne moe razumjeti ni dovesti u vezu s drugim poznatim

jezicima i zato je odluio otii na specijalizaciju u Budimpetu

Svojevrstan mu je poticaj bila i injeni-ca da je jedan od najpoznatijih svjetskih slavista Maar Istvn Nyomrkay, inae dopisni lan HAZU-a, koji je kao lektor na Filozofskom fakultetu pokrenuo te-aj maarskog jezika. Prijavio se i poeo uiti jezik, ali je kolovanje morao pre-kinuti jer je zbog posla otiao u Popovo polje na akumulaciju HE-a Trebinjica. Nedugo je potom stigla obavijest da mu

Mladi Zvonimir Mari u Budimpeti 1976. godine

1226 GRAEVINAR 67 (2015) 12


je odobrena maarska stipendija, pa se tijekom jeseni zatekao u Budimpeti. Dobio je mentora i poeo raditi, a uz po-mo kolege dr. sc. ure Dekanovia sa-stavio je i program istraivanja ispiti-vanje greda na poprene sile. U Budim-peti ga je zapanjila savrena knjinica, a ustanovio je da su Maari vrlo veseli, duhoviti i drueljubivi ljudi. Dok nije svladao maarski, u komunikaciji sluio se engleskim i ruskim. Uoio je da su ta-danji Maari (ali i Poljaci, esi i Slovaci te Nijemci u Istonoj Njemakoj), za ra-zliku od nas, slavili Boi i ostale crkve-ne praznike. U Budimpeti se i oenio. Francuski je uio u koli za strane je-zike u Vodnikovoj ulici (tri semestra), a potom redei i na teaju u Aliru, dok je talijanski, kojim se takoer slui, uio spremajui razredbeni ispit iz mate-matike. U srednjoj je koli nauio es-peranto, ak ga je i predavao uenicima osnovne kole, a razumije, ili kako sam kae "razbira", slovenski, makedonski i bugarski. Uglavnom, zna dobro ili po-znaje dvanaestak jezika. Toan broj nije mogue odrediti jer jezik se moe i za-boraviti ako se njime ne slui redovito. Prieljkuje da e u mirovini imati vreme-na da naui latinski koji nikada nije uio, a koji je baza mnogih europskih jezika. Nije siguran hoe li to biti u stanju jer vie nema onako dobro pamenje. Ipak, pokuat e.

Ukupno radno iskustvo

Diploma i zaposlenja u struci

Nakon to su ponovno upisani na fakultet, svi su negdanji "zloinci" bili dobri stu-denti. Uili su redovito i u skupini, ak i po tri puta dnevno. Tada se posebno zbliio s neformalnom grupom, spontano nazva-noj Savski mamut, koju su utemeljili neto mlai kolege (Zdravko Domjani Crva, Ivan Muhovec Muc i Andrija kari ). Otad se sastaju svakog petka kad su u Zagrebu, a spremaju se proslaviti i pe-desetu obljetnicu druenja. Smatraju da su po tome jedinstveni i na Fakultetu i na Sveuilitu, a imali su i mnogo zajednikih izleta po Hrvatskoj i inozemstvu.Diplomirao je 1968. i bio je meu 25 pr-vih u generaciji. Odmah je poeo raditi o ondanjoj Hidrotehni, koja ga je stipen-dirala dio studija. Vojni je rok odsluio u Karlovcu, to za jednoga dokazanog "na-rodnog neprijatelja" nije bilo nimalo lije-po iskustvo. Ipak, puten je mjesec dana prije isteka roka pa je odsluio samo de-set mjeseci. Vojsku pamti i po tome to je neko vrijeme proveo i u vojnoj bolnici jer se bio zarazio crijevnim amebama.U Hidrotehni je radio 15 mjeseci. Bio je stalno na gradilitu, a to razdoblje pamti po estim problemima sa elucem koji su ga muili jo od boravka u zatvoru. U In-stitutu graevinarstva Hrvatske (IGH), u

kojemu je radio gotovo cijeli radni vijek, zaposlio se 1970. nakon to se javio na raspisani natjeaj. Prvih je 15 mjeseci ra-dio u Odjelu za beton koji je vodio ore Vikrestov, dipl. ing. gra. (1921. 2009.), a zatim je doao u Odsjek za mostove, u kojem je vladalo vrlo poticajno ozraje, a uspjeno ga je vodio Marijan Koak, dipl. ing. gra. (1923. 2007.). Odsjek je, naime, u toj instituciji prednjaio svojim znanstvenim i strunim radom. Bila je to vrlo dobra i zdrava radna sredina, a najvi-e se druio s dr. sc. urom Dekanoviem i Vladimirom Zetoviem, dipl. ing. gra. Naalost, oni su relativno brzo napustili IGH. Dr. ukanovi postao je direktor u Viaduktu, a ing. Zetovi zaposlio se u Za-vodu za izgradnju grada Zagreba. Njihovu je ulogu preuzeo nedavno preminuli prof. dr. sc. Vinko andrli (1930. 2014.).

Mari se u IGH-u posvetio strunome radu i znanstvenom usavravanju. Na-kon to je 1979. postao doktor tehnike (mszaki doktor) svoju je titulu potvrdio i 1982. kada je na zagrebakome Grae-vinskom fakultetu postao doktor teh-nikih znanosti. Tada se inilo da je sve u redu, to bi i bilo da nije bilo relativno estih jutarnjih gnjavaa. Naime, gotovo bi pri svakom dolasku Tita u Zagreb ili u povodu nekog drugog politikog dogaa-ja rano je ujutro po njega dolazila milicija i zadravala ga dok bi taj povod trajao.

Vjenanje u Budimpeti 1976.

Fotografija sa sluenja vojnog roka

1227GRAEVINAR 67 (2015) 12


Takvi su se postupci prorijedili nakon to je njegova supruga, iznervirana maltre-tiranjima, digla veliku dreku i poteno izvrijeala "posjetitelje". Ipak, najvie je problema imao s produivanjem isteklih dokumenata, osobito putovnica. To je obino trajalo vrlo dugo, ak toliko dugo da je ponekad ugroavalo i redovite ob-veze koje je prof. Mari imao u inozem-stvu. Na kraju bi sve zavravalo razgovo-rom s nekim referentom ili referenticom i svojevrsnim "ispiranjem mozga".

Strune i znanstvene referencije

Iako zapravo nije volio svoju struku, prof. Mari ima dojmljive strune referencije. Ne moe se pohvaliti nekim velikim projek-tima jer su u doba njegove projektantske zrelosti sve vee mostove projektirali be-ogradski strunjaci koji su tada bili goto-vo jedini dorasli takvim zadaama. Meu svoje uspjelije projekte i proraune nosivih konstrukcija svrstava nekoliko prednape-tih betonskih nadvonjaka na autocesti izmeu grada Alira i zrane luke iz 1983. i 1985., vijadukt Drenik u Karlovcu iz 1997. (zajedno s dr. sc. Petrom Sesarom), pred-napeti betonski most zavren 2005., a koji je zamijenio dva elina eljeznika mosta u Osijeku (zajedno s prof. dr. sc. Damirom Markulakom i izv. prof. dr. sc. Damirom Va-revcem) te popravak Pakog mosta nakon ratnih oteenja 1995. Osobno je najzado-

voljniji s dva vijadukta, i to vijaduktima Mr-zlii na Istarskome ipsilonu (1988.) i Jamani na brzoj cesti Solin Klis (1990.). Na tim je vijaduktima prvi u hrvatskoj mostograd-nji primijenio djelomino prednapinjanje. Radio je i u nadzoru, a osobito istie most preko Krke kod Skradina, na autocesti Za-greb Split (dovren 2005.) na kojemu je radio punih 15 mjeseci i ve spominjani most u Osijeku.

Kao projektant je najzadovoljniji s vijaduktima Mrzlii u Istri i

Jamani pokraj Splita gdje je prvi put u hrvatskoj mostogradnji

primijenjeno djelomino prednapinjanje

Zbog znanja je svjetskih jezika djelovao u mnogim znanstvenim institucijama i tijelima. Bio je lan Tehnikog odbora za dimenzioniranje Meunarodnog odbora za beton (CEB Comit euro-international du bton) od 1989. do 1994. i posebno-ga FIP-ova (Fdration internationale de la prcontrainte) povjerenstva (FIP Com-mission 10) od 1995. do 1998. Bio je i lan znanstvenih odbora na mnogim

meunarodnim znanstvenim skupovi-ma RILEM-a, FIB-a CSSE-a i CCCE-a koji su odrani u trbsk Plesu u Slovakoj (1997.), Pragu (1999.), Bratislavi (2001.), Dubrovniku (2006.), Hradec Krlovu u ekoj (2006.) i maarskom Viegradu (2007.). Ujedno je od 2005. do 2013. bio lan Matinog povjerenstva za podruje tehnikih znanosti, polje arhitekture i ur-banizma, geodezije i graevinarstva.

Detalj iz 1981. s proslave 50. obljetnice braka njegovih roditelja

Uspomena na boravak u Aliru (u pozadini glavna pota)

1228 GRAEVINAR 67 (2015) 12


Bio je struni konzultant Tehnikog ureda Europske unije u Mostaru pri obnovi Ca-rinskog mosta (1996.) i mosta na ekrku zvanog Hasan Brki (1997.) te lan Teh-nikog povjerenstva za tehniki pregled obnovljenoga Starog mosta (2005.) u Mostaru, a bio je lan i ondanjih jugosla-venskih odbora za beton i prednapinjanje te tehnikih odbora betonske konstruk-cije i za nazivlje u Hrvatskom zavodu za norme. Bio je i u urednikome odboru za publikacije Hrvatskog drutva graevin-skih konstruktora, a uredio je dvije dvo-jezine knjige (1994. i 1998.) Prikaz hr-

vatskih postignua koje je izdao ondanji Institut graevinarstva Hrvatske. Objavio je brojne znanstveno-strune radove u asopisima i zbornicima meunarodnih i domaih znanstveno-strunih skupova, uglavnom o mostovima i prednapetim nosaima, a odrao je i mnoga pozvana predavanja u zemlji i inozemstvu. Bio je predava na seminarima za struno usa-vravanje, a u sklopu tehnike pomoi projektiranju 1985. i 1986. pouavao je inenjere tvrtke SEROA u Aliru.Nakon to se vratio iz diplomatske slube, radio je kao glavni nadzorni

inenjer na gradilitu autocestovnog mosta preko rijeke Krke kod Skradina. Potom je punih deset godina (2004. 2014.) bio na Graevinskom fakultetu u Osijeku. Predavao je predmete Mosto-vi I i Mostovi II te Prednapeti beton na sveuilinome diplomskom studiju. Na tom je fakultetu biran u zvanje redovi-tog profesora u trajnome zvanju. Prof. Mari govori kako u toj sredini vlada vrlo lijepa i poticajna atmosfera te da su mu rad, ali i druenje sa studentima i kolegama ostali u vrlo lijepom i ugod-nom sjeanju.U 2014. otiao je u zasluenu mirovinu.

Neki posebni poslovi

Kao dugogodinji lan Urednikog odbo-ra znanstveno-strunog asopisa Ceste i mostovi Hrvatskog drutva za ceste (1983. 1998.), ali i zamjenik glavnog urednika (1987. 1992.), a na poticaj glavnog i odgovornog urednika dr. sc. Darka Mlinaria, meu ostalim, pokre-nuo je rubriku s prikazima svih naih mostova. Ti su napisi esto navoeni kao izvori jer su bili i ostali neiscrpan izvor brojnih i provjerenih podataka. Stoga nikoga i nije posebno iznenadilo to to je nakon diplomatske slube u Peuhu postao glavnim urednikom tog asopisa. tovie, s obzirom na nje-govo znanstveno i struno iskustvo te sklonost pisanju, mnogi su ga smatrali najboljim moguim izborom. Na tome mjestu nije ostao dugo (neto vie od dvije godine).

Najsretnije su mu godine bile one koje je proveo kao generalni

konzul u Peuhu, ali ni to nije prolo bez problema, posebno pri preuzimanju funkcije, ali i u

naglom kraju

Prema osobnome priznanju, najsretnije su mu godine bile one koje je od 1998. do 2002. proveo kao generalni konzul u Peuhu, ali ni to nije, kao uostalom i sve ostalo u njegovu ivotu, prolo bez odreenih problema, posebno prije pre-

Zajednika snimka iz 1998. s kolegama na kongresu na Brijunima

Posjet Maarskoj 2005. s kolegama s Graevinskog fakulteta u Osijeku

1229GRAEVINAR 67 (2015) 12


uzimanja funkcije. Naime, za konzula ga je bio preporuio prof. dr. sc. Aleksandar olc (1934. 2014.), ondanji hrvatski veleposlanik, koji je i utemeljio generalni konzulat u Peuhu.Spominjanje nas je prof. olca nekako kosnulo jer nam je promaknulo da je umro prije neto vie od godinu dana (6. rujna 2014.) i to, naalost, nismo obi-ljeili u naem asopisu. Bio je kemiar koji je velik dio svoga radnog vijeka po-vezao s graevinarima. Roen je u Ve-likim Gejovcima (zakarpatska Ukrajina, ondanja ehoslovaka), a u Hrvatsku se doselio u dobi od dvije godine. Zavr-io je gimnaziju u Rijeci i Kemijsko-teh-noloki fakultet u Zagrebu, gdje je 1965. i doktorirao. Radio je i Ininu institutu, a od 1970. u IGH-u. Nakon toga bio je re-doviti profesor (1971. 1990.) i dekan (1978. 1980.) Graevinskog fakulteta u Zagrebu. Na Graevinskom fakulte-tu Sveuilita Josip Juraj Strossmayer u Osijeku bio je redoviti profesor i dekan (1988. 1990.) te ratni rektor (1990. 1992). Potom je etiri godine (1992. 1996.) proveo u diplomaciji kao prvi hrvatski veleposlanik u Maarskoj, a za profesora emeritusa Osjekog sveuili-ta izabran je 2006. Dirljivim ga je rije-ima na internetskom portalu Graevin-skog fakulteta u Osijeku ispratio upravo na sugovornik prof. Zvonimir Mari.Prof. olc je kao iznimno cijenjen i sa-vjestan veleposlanik odluio utemeljiti

generalni konzulat u Peuhu, gradu u ko-jemu ivi najvei broj Hrvata i u kojemu djeluje najvie hrvatskih kulturnih insti-tucija u Maarskoj. S obzirom na to da je i sam na temelju vlastite prakse uviao vanost znanja maarskog jezika, koji je govorio od djetinjstva, sasvim je razu-mljivo da je za poziciju generalnog kon-zula predloio svog kolegu iz iste tvrtke, i to nakon to je dobio njegovu suglasnost.Cijeli je postupak trajao pune etiri godi-ne. Prvo je o tome razgovarao s dr. Ivom Sanaderom, ondanjim zamjenikom mi-nistra vanjskih poslova, koji mu je obeao "brda i doline". Budui da je od tog razgo-vora prolo dosta vremena, a da se nitko

nije javljao, intervenirao je prijatelj dr. sc. Anelko Mijatovi, povjesniar i ondanji savjetnik za kulturu predsjednika Tuma-na, koji ga je spojio s mnogim djelatnici-ma Ministarstva vanjskih poslova. Prof. Mari razgovarao je i s ondanjim mini-strom vanjskih poslova dr. Matom Grani-em, koji mu je ak izravno rekao da izbije iz glave pomisao da bude generalni kon-zul. Nakon mnogobrojnih peripetija, pre-davanja ivotopisa i testa iz engleskog jezika i ope kulture, konano je na radiju objavljena vijest da je imenovan za gene-ralnog konzula. No peripetije time nisu bile zavrene jer su ga optuili za to to je na radiju objavljena odluka o imenova-nju, iako jo nije bila dobivena suglasnost maarske strane. Ne treba isticati da mu

je vijest na radiju dugo bila i jedina infor-macija. Ipak, sredinom je listopada 1998. stupio na dunost generalnog konzula u Peuhu, a s njim su otili supruga Mria i najmlai sin Zvonimir Zoltn, dok je dvoje starije djece ostalo u Zagrebu.Peuh (maarski Pcs) jest grad u junoj Maarskoj te administrativno i gospo-darsko sredite maarskog dijela Ba-ranje, ali i najvee dravno sveuilino sredite s vie od 34.000 studenata. S gotovo 160 tisua stanovnika peti je po veliini grad u Maarskoj. To je multikul-turalni grad s velikom koncentracijom nacionalnih manjina Hrvata i podunav-skih vaba koji ive s gospodarskom i

Zvonimir Mari kao generalni konzul govori na proslavi Dana dravnost 2000. u Peuhu

Susret generalnog konzula s predstavnicima Hrvata iz Mohaa 2000.

1230 GRAEVINAR 67 (2015) 12


kulturnom autonomijom. Procjenjuje se da u Maarskoj ivi ukupno 90.000 Hr-vata koji govore najmanje sedam razli-itih dijalekata. Prema popisu iz 2011., slubeno ih je 26.774 (najvie u Baranj-skoj upaniji 7185). Pretpostavlja se da ih gotovo 15.000 s lanovima obitelji ili prijateljima komunicira hrvatskim je-zikom, a da jo priblino 20.000 njih ima sklonost prema hrvatskim kulturnim vrijednostima i tradicijama. Pripadnici su hrvatske manjine najvie stradali ti-jekom Staljinova sukoba s Titom jer su njih tisue uz dravnu granicu raseljeni irom Maarske, gdje su i asimilirani. U Peuhu djeluju hrvatski vrti, osnovna kola i gimnazija te ueniki dom Miro-slav Krlea, Hrvatsko kazalite, Znan-stveni zavod Hrvata u Maarskoj i Kul-turno drutvo August enoa.Prof. Zvonimir Mari izvrsno se snaao u novoj ulozi te se uspjeno povezao i s nositeljima maarske dravne, regional-ne i gradske vlasti, ali i s predstavnicima

hrvatske nacionalne manjine. Bio je ak-tivan sudionik i poticatelj svih kulturnih, znanstvenih i zabavnih zbivanja, a us-postavio je veze i s Hrvatima iz Bake koji su se dotad osjeali pomalo zapo-stavljenima. Organizirali su ak i zajed-nike izlete u strane zemlje, a jednom su obili i Bosnu koju veina Hrvata Peuha i okolice smatra svojom pradomovinom. Svojim je poslom bio prezadovoljan, a smatrao je da su time bili zadovoljni i njegovi nadreeni. Prieljkivao je da na-kon isteka mandata bude veleposlanik i u nekoj drugoj njemu dragoj zemlji, pri-mjerice Poljskoj. S tim je upoznao i svoje izravno nadreene. Meutim, ondanja je SDP-ova vlast nije za to "imala slu-ha", a ministar ga nije htio ni primiti na razgovor. Jednostavno su pometeni svi "kadrovi" bive vlasti, a to se na isteku mandata dogodilo i njemu, iako nikada nije bio lan HDZ-a. Tako se zapravo nje-gova kratka diplomatska karijera teko i dugo raala, ali je i vrlo brzo zavrila.

Privatni i obiteljski podaci

Privatne smo obiteljske podatke svjesno ostavili za sam kraj jer smo igrom sluaja u nekoliko navrata razgovarali samo neko-liko mjeseci nakon to je od teke bolesti naglo umrla njegova ivotna druica Mria. Stoga smo pomalo izbjegavali sva obitelj-ska pitanja da ne bismo dirali "svjee rane". inilo se da se na sugovornik i nije puno promijenio jer u razgovoru nisu izostajali njegovo prepoznatljivo i kieno izraavanje te humor, bez uzgrednog smjeka, zbog ega su ga uvijek voljeli, nerijetko i oboa-vali, svi prijatelji i znanci, ali i studenti. No za one koji ga dugo poznaju, a u takve se svrstava i pisac ovih redaka, dobri i smireni prof. Mari u svom pogledu skriva jo jednu teku traumu u ne osobito sretnom ivotu. Vjerojatno najvie ali to ga je njegova i-votna druica napustila u trenutku kada su se zajedno mogli odmoriti i opustiti nakon mnogobrojnih odvajanja uzrokovanih po-slovnim obvezama.

Zajednika obiteljska fotografija iz Peuha 2000. godine

1231GRAEVINAR 67 (2015) 12


Upoznali su se na Graevinskom fakul-tetu u Budimpeti 1975. tijekom njego-va strunog usavravanja, gdje je mlada Mria, inae podrijetlom iz istone Ma-arske (iz okolice Debrecina), bila slube-nica. O tome kako se to zbilo doznali smo iz jednoga enskog asopisa iz 2005. u kojemu je prikazano nekoliko tzv. mijea-nih brakova. Mria Mari besprijekorno je (uz pomo supruga i rjenika) nauila hrvatski, bez prepoznatljiva maarskog akcenta (govorili su joj da je Slovenka ili Skandinavka). U spomenutom je aso-pisu spremno priznala da je, kao svaka ena, svjesno odabrala svog supruga jer je bio "ljubazan, zgodan i besprijekorno dotjeran". Dva dana nakon to su se upo-znali ukrala mu je olovku pa mu je vratila nakon nekoliko sati i pozvala ga u menzu na ruak.Vjenali su se nakon nekoliko mjeseci, a nakon povratka u Zagreb rodila se njiho-va ki Ana, poznata rokerica, pjevaica, manekenka i televizijska voditeljica. Za neto vie od godinu dana rodio im se sin Jeronim Szabolcs (svi ga zovu Jerko), pjeva, skladatelj, producent i radijski re-alizator. Nekoliko godina poslije rodio im se i drugi sin Zvonimir Zoltn, kompju-terski strunjak koji sada ivi u Berlinu. Sve troje izvrsno govore i hrvatski i ma-arski, a odluka da sinovi nose dvostruka

imena bila je najvie potaknuta eljom maarske rodbine da se i po imenima potomstva vidi da ih je rodila Maarica. Zapravo su sva imena djece vrlo tradicio-nalna jer se i sin i ki zovu po djedu i baki, a najmlai prema ocu. U meuvremenu se ki bila udala u Ljubljani (brak je sada razvrgnut) i onda se vratila u Zagreb sa sinom Gaperom (12 godina) i to je zasad jedini unuk prof. Maria. U ali su znali govoriti da im je u obitelji ponovno uve-dena Austro-Ugarska.

Nedavno je nakon samo nekoliko mjeseci od teke bolesti umrla ivotna druica Mria, to je jo jedna teka trauma u ne osobito

sretnom ivotu prof. Maria

S prof. Zvonimirom Mariem razgovara-li smo upravo u vrijeme kada se u nje-gov stan doseljavala ki s unukom pa su zbog toga raena vea preureenja.

Razigrana djeca Mrije i Zvonimira Maria Ana, Zvonimir Zoltn i Jeronim Szabolcs

Maskirana uspomena na Poljsku veer 1997. u Zagrebu

Uspomena na Posuko ljeto 2008.

1232 GRAEVINAR 67 (2015) 12


Nije mu se dalo ivjeti u velikome stanu, a to je ujedno prigoda da se vie posve-ti unuku i da mu pomogne u uenju, u emu zaista ima mnogo iskustva.esto, priblino pet est puta godi-nje, navrati u rodno Posuje, a obvezno na Dan grada odnosno na blagdan Velike gospe. Tada se okupe svi Posuaci ra-trkani irom svijeta i mnogobrojna rod-bina. Igraju se i tradicionalne igre poput ijavice, ali i pjevaju nezaobilazne gange. Dakako da je to prigoda i za gastronom-ske uitke te za ples i ope veselje. Tu je atmosferu oboavala njegova pokojna supruga jer je tvrdila da takva poveza-nost s rodnim krajem ne postoji u njezinu zaviaju, ali ni u cijeloj Maarskoj. Osim toga, tvrdila je da se u nas rodbina i prija-telji mnogo vie drue i meusobno po-mau.Prof. Mari bio je i predsjednik Odbora za podizanje spomenika fra Grgi Mar-tiu (1822. 1905.), skupljau narod-nih pjesama, pjesniku, preporodnome knjievniku te kulturnome i politikome djelatniku. Taj mu je Posuak iz Rasto-vae vjerojatno posebno blizak i zato jer je takoer bio poliglot, odnosno govorio je latinski, talijanski, francuski, turski, maarski i njemaki jezik. Dva metra visok bronani spomenik, rad kipara Mladena Mikulina, postavljen je 1994. u malome parku u Martievoj ulici kao dar Zaviajnog drutva Posuja Zagre-bu u povodu 900. obljetnice Zagreba-ke biskupije. Godinu je dana poslije po-stavljen bronani kip Grge Maria pred starom crkvom Blaene Djevice Marije u Posuju (rad kipara Izvora Oreba). Po-

slije je prof. Mari bio i predsjednik Za-viajnog drutva te organizator brojnih skupova i akcija, a zapameno je da je uspjeno prikupljao novac i za kupnju zvona za novu upnu crkvu u rodnome gradu.Danas je prof. Mari lan Upravnog vije-a Hrvatskoga diplomatskog kluba, gdje je i urednik Glasnika HDK-a koji izlazi ve punih 12 godina. Unato svojoj sklonosti i hrvatskom i drugim jezicima, ali i inje-nici da je mnogo toga napisao, iznenadio nas je podatak da pie vrlo teko i uz ve-like muke.

Umjesto zakljuka

Pokuali smo prikazati prilino buran i uz-budljiv ivot prof. dr. sc. Zvonimira Maria. Smatramo da je rije o pravome primjeru o-vjeka koji nije mogao raditi ono za to je ne-sumnjivo bio predodreen, odnosno da bude jezikoslovac. Zbog egzistencijalnih je proble-ma postao graevinar, ali ga to nije sprijeilo da u svojoj struci postigne najvie strune i znanstvene domete. Nije poput drugih gubio vrijeme u vjenim jadikovkama i samosa-aljenju. Upravo to, uz mnogo toga drugog, svjedoi i o njegovoj ljudskoj estitosti.

Turnir u ijavici 2010. (ukupno 12 sudionika)

PROF. DR. SC. ZVONIMIR MARIĆ – ČOVJEK KOJI SE...

Documents

Transcript of PROF. DR. SC. ZVONIMIR MARIĆ – ČOVJEK KOJI SE...