1. Procjenjivanje znanja

2. Mjerenje znanja

3. Ocjenjivanje znanja

4. Svrha provjeravanja znanja

5. Vrste ocjenjivanja

6. Ocjenjivanje i motivacija uĉenika

Procjenjivanje znanja

sustavan proces u kojem uĉitelj prikuplja podatke, analizira ih i tumaĉi ih

u kojoj su mjeri uĉenici savladali obrazovne ciljeve

ukljuĉuje mjerenje znanja i nekvantitativne tehnike (npr. opaţanje)

pitamo se npr. je li uĉenicima jasan pojam sile, koliko su uĉenici napredovali u savladavanju nekog programa...

moţe ukljuĉivati i vrednovanje, npr. Ivan dobro napreduje u savladavanju Power Pointa

Mjerenje znanja

proces odreĊivanja toĉne mjere neĉijeg

postignuća

ne ukljuĉuje kvalitativni opis ni prosudbe

uspjeha, npr. Ivan je riješio osam od

deset postavljenih zadataka

ako se izmjerenom postignuću pridruţi

interpretacija i prosudba, radi se o

vrednovanju izmjerenog znanja

Ocjenjivanje

ukljuĉuje prosudbu uĉenikovog znanja u

odnosu na neke unaprijed zadane

kriterije ili u odnosu na druge uĉenike

Svrha provjeravanja znanja

povratna informacija, motivacijska svrha, vrednovanje,

selekcija

do 7. razreda – najvaţniji ciljevi vrednovanja postignuća:

podizanje kvalitete uĉenja

razvijanje motivacije za uĉenje

uĉenik treba dobiti odgovore na pitanja:

○ „Što se od mene oĉekuje?“ (što moram znati i umjeti)

○ „Što sam kvalitetno nauĉio?“

○ „Što trebam nauĉiti još kvalitetnije?“

○ “Što trebam ĉiniti da bih to postigao?“

Ocjena bi trebala biti povratna informacija:

1. uĉeniku - koliko zna - da bi ga motivirala na što

kvalitetniji rad

2. uĉitelju - koliko uĉenici znaju - da bi im prilagodio naĉin,

metode i tempo pouĉavanja

3. roditeljima - koliko njihova djeca znaju - da bi ih potakli

da nauĉe ono, što bi još trebala

4. struĉnoj sluţbi škole - kakva je kvaliteta rada - radi

unapreĊenja nastave

5. srednjim školama i fakultetima - da bi znali koje će

uĉenike upisati i da bi predvidjeli kvalitetu rada

6. prosvjetnim vlastima - koliko su nastavni programi i

metode pouĉavanja primjereni - preporuke uĉiteljima

Vrste ocjenjivanja Formativno - ocjenjivanje kojemu je cilj poboljšati uspjeh u

uĉenju uĉenika Sumativno - ocjenjivanje koje odreĊuje standard postignuća u

odreĊenom trenutku, najĉešće na kraju obrazovnog razdoblja Dijagnostiĉko - preklapa se s formativnim, ali precizno

odreĊuje poteškoće u uĉenju ili probleme Normativno - uĉenikov se uspjeh mjeri u usporedbi s

uspjehom drugih uĉenika Na temelju mjerila - da li je zadovoljen odreĊeni opis

postignuća (mjerilo) npr. stupnjevani testovi u matematici Interno - osmišljava nastavnik i dio su njegova nastavnog

rada Eksterno - osmišljavaju ispitivaĉi izvan škole ili ih

provjeravaju ukoliko su ih radili razredni nastavnici

Vrste ocjenjivanja

Neformalno - utemeljeno na praćenju rada u razredu

Formalno - unaprijed se najavljuje

Trajno - završna ocjena se temelji na raznim oblicima ocjenjivanja tijekom duljeg razdoblja

Jednokratno - završna ocjena se temelji na postignuću na kraju nastavne cjeline

Objektivno - podudaranje ocjena razliĉitih ocjenjivaĉa

Ocjenjivanje postupaka - temelji se na neposrednom promatranju rada uĉenika (voĊenje pokusa)

Ocjenjivanje na temelju završnog proizvoda - utemeljeno na opipljivom radu koji se predaje sa

svrhom da se ocijeni

Sumativno (pr)ocjenjivanje

Sumativno (zbirno) procjenjivanje ĉinimo nakon završetka uĉenja (bilo na razini nastavne jedinice / nastavnog sata, bilo na drugim razinama – kraju teme, polugodišta, godine...) – da bismo vidjeli postignuće uĉenika s obzirom na odreĊene standarde.

Što je procjenjivanje bliţe nastavnoj jedinici – veći je utjecaj na daljnje uĉenje i napredovanje – sumativno vrednovanje treba biti sustavno organizirano tijekom godine.

Formativno (pr)ocjenjivanje

integrirano u sam nastavni proces, u

funkciji je optimalizacije uĉenja.

sluţimo se njime za provjeru uĉeniĉkih

predznanja i znanja usvojenih tijekom

pouke

vaţno je za planiranje i za provjeru

uspješnosti pouĉavanja

Formativno (pr)ocjenjivanje

Informacije dobivene procjenom se ne koriste za ocjenjivanje postignuća uĉenika kao kod sumativnog procjenjivanja, nego za poboljšavanje procesa uĉenja.

Stalni je proces.

Ne mora dovesti do brojĉane ocjene.

Ne smije poprimiti obiljeţja kazne zbog pogrešaka u procesu uĉenja.

Zasniva se na opaţanju rada, a ne osobina uĉenika te uĉenika treba dovesti do samoprocjene znanja i potaknuti na uĉenje.

Sumativno i formativno ocjenjivanje

Pogreške podloga

poboljšanja

Pogreške nepoželjne

Poticajno, motivirajuće Neutralno

Mogućnost poboljšanja Konačno

Orijentirano na proces Orijentirano na rezultat

Za vrijeme faze učenja Na kraju faze učenja

Formativno ocjenjivanje Sumativno ocjenjivanje

nuţni pomaci na podruĉju provjeravanja

i ocjenjivanja znanja u osnovnoj školi -

veća vaţnost dijagnostiĉkog i

formativnog provjeravanja znanja

Načini formativnog ocjenjivanja

Cilj formativnog ocjenjivanja je spoznati što uĉenici znaju (ili ne znaju) - radi odgovarajućih promjena u tehnikama pouĉavanja i uĉenja - kao oblike koristimo opaţanja uĉitelja, rasprave u uĉionici te analizu testova i domaće zadaće, portfolio, rad na projektima...

Black i Wiliam (1998) preporuĉuju korištenje pitanja i razredne diskusije za povećanje uĉenikova znanja i poboljšanje razumijevanja. MeĊutim, upozoravaju da uĉitelji trebaju postavljati pitanja koja zahtijevaju razumijevanje i razmišljanje, a ne jednostavna pitanja i pitanja koja zahtijevaju samo ĉinjenice, te naglašavaju da uĉenicima treba dati dovoljno vremena za odgovor.

(Duţe ĉekamo na odgovor kod uĉenika od kojih više oĉekujemo. - Što više oĉekujemo od djece više ćemo dobiti.)

(Niţi razred: uĉitelji na odgovor ĉekaju u pravilu 0,9 sek.)

Neke ideje

Pozvati uĉenike da

prodiskutiraju o

pitanju ili temi u

parovima ili manjim

skupinama, zatim

zamoliti predstavnike

manjih skupina da

iznesu ta razmišljanja

u većoj grupi.

Neke ideje

Iznijeti nekoliko

mogućih odgovora na

pitanje te pozvati

uĉenike da glasuju.

Neke ideje

Zamoliti sve uĉenike

da zapišu odgovor na

postavljeno pitanje, a

zatim zamoliti

nekoliko odabranih

da proĉitaju naglas.

Neke ideje

Zamoliti uĉenike da

zapišu svoje

razumijevanje

vokabulara ili

pojmova prije i poslije

objašnjenja.

Neke ideje

Zamoliti uĉenike da

saţmu glavne ideje

koje su zapamtili na

predavanju, tijekom

diskusije ili iz

zadanog ĉitanja.

Neke ideje

Zamoliti uĉenike da

odgovore na par

problemskih ili sliĉnih

pitanja na kraju sata

te provjeriti

odgovore.

Neke ideje

Intervjuirati uĉenike

individualno ili u

grupama o njihovim

razmišljanjima

tijekom rješavanja

problemskih pitanja.

Neke ideje

Dodijeliti kratke

pisane zadatke u

razredu.

Neke ideje

Postaviti pitanje i dati

4 moguća odgovora

(A, B, C i D).

Svaki uĉenik ima

kartice s tim slovima i

podiţe karticu sa

slovom za odgovor

koji smatra

ispravnim.

Neke ideje

Uĉenici na kraju rada

odgovaraju na dva

pitanja:

1. Što je najvaţnije što

sam danas nauĉio /

nauĉila?

2. Što mi nije jasno?

Neke ideje

Uĉenici prireĊuju na

zadanu temu ili

izabrani dio teme

dosije, mape,

referate, kratke

izvještaje, postere...

Neke ideje

Stupnjevita kontrola

postizanja ciljeva –

Uĉenik u dogovorene

datume ispituje zna li

odgovor na

postavljeno pitanje,

zatim to ĉini netko od

suuĉenika i na kraju

uĉitelj / uĉiteljica.

Neke ideje

Nedovršene reĉenice :

Ovaj tjedan sam

nauĉio / nauĉila...

Ţelio / ţeljela bih...

Najviše mi se

svidjelo...

Sada trebam...

Neke ideje

Procjenjivanje uz pomoć raĉunala (CAA - Computer Assisted Assessment) – mogu odmah dobiti povratnu informaciju o postignuću, osim broja bodova ili ocjene, daje i informacija o uspjehu na pojedinom zadatku, a mogu se i dati pojašnjenja ili komentari vezani za pogrešne odgovore.

Povratne informacije o uspješnosti uĉenja su

vaţne u svakom procesu obrazovanja.

Uĉenik mora biti svjestan svoje uspješnosti i

napredovanja i preuzeti odgovornost za

svoje uĉenje.

Dobar i uspješan uĉitelj prilagoĊava nastavu

svojim uĉenicima ovisno o njihovom

napretku (i sposobnostima).

Školsko (pr)ocjenjivanje

1. procjena predznanja (na poĉetku

pouĉavanja)

2. formativno procjenjivanje (nadgledanje

napredovanja uĉenika tijekom

pouĉavanja)

3. dijagnostiĉko procjenjivanje (utvrĊivanje

poteškoća u uĉenju)

4. sumativno procjenjivanje (evaluacija

postignuća nakon pouĉavanja - ocjene)

AnĊelko Teĉić: Ocjenjivanje

napretka i vrednovanje

postignuća uĉenika u školama

Kakva je vrijednost ocjena?

Što one mjere? ocjene - na temelju informacija koje učitelj dobije provjeravajući znanje učenika

provjeravanje znanja = postupak u kojem se pitanjima i uputama potiče učenika da pokaţe svoje znanje o nekom sadrţaju

tijekom ili nakon pokazivanja znanja učitelj procjenjuje vrijednost odgovora i procjenu izraţava ocjenom od 1-5.

po bitnim obiljeţjima mjerenje znanja:

○ ima predmet mjerenja (znanje),

○ instrument kojim se mjeri (nastavnik) i

○ tehniku mjerenja (različiti načini ispitivanja).

da bi mjerenje bilo ispravno

○ rezultat mora biti određen veličinom onoga što se mjeri

○ mjerni instrument ne bi smio utjecati na rezultat mjerenja

○ ocjena bi morala biti određena učenikovim znanjem, a ne nastavnikovim osobinama

različiti učitelji daju različite ocjene za ista iskazana znanja (pismene provjere) - neobjektivni su (ocjena ne ovisi samo o iskazanom znanju već i o osobinama ocjenjivača)

više se slaţu kod ekstremnih ocjena, a manje kod onih oko središnje pozicije

ocjenjivači su i nedosljedni: ne slaţu se sami sa sobom (iste pismene provjere će nakon godinu dana drugačije ocijeniti)

statističkim postupcima procijenjena je pogreška koju čine ocjenjivači: nešto viša od 1 ocjene (1,176)

veći broj mjerenja - manja pogreška mjerenja

Istraživanja

znanje nije direktno dostupno mjerenju – o njemu samo posredno

zakljuĉujemo na temelju odgovora uĉenika

uĉitelj se pojavljuje u ulozi i instrumenta i mjeritelja - sam definira

znaĉenje ocjene

○ definira što mjeri

○ i kriterije (kako učenik treba odgovoriti da bi dobio odgovarajuću ocjenu)

brojĉano ista ocjena ima razliĉito znaĉenje kod:

○ razliĉitih uĉitelja

○ istog uĉitelja ovisno o uĉeniku i raspoloţenju uĉitelja

(učitelji spontano mijenjaju vlastite kriterije ocjenjivanja i predmete

mjerenja)

ocjena odreĊena utjecajem velikog broja faktora koji se odnose na

○ uĉitelja

○ uĉenika

○ tehniku ispitivanja

kad je osoba svjesna faktora ocjenjivanja, oni djeluju znaĉajno

manje (može ih kontrolirati)

nije naĊena povezanost duţine staţa i toĉnosti ocjena

uĉitelji rano oblikuju kriterije ocjenjivanja - nisu ih skloni mijenjati

Ocjenjivanje i motivacija učenika

ocjene kao plaća za rad - uĉenje

ekstrinziĉno motivirano

ocjena kao izvor anksioznosti -

negativan utjecaj ocjene na motivaciju

ocjena kao indikator napredovanja

(povratna informacija) - uĉenje intriziĉno

motivirano

Ocjenjivanje i motivacija učenika

Da bi ocjena bila prava motivirajuća povratna informacija, uĉenik iz nje mora doznati ne samo kakav je njegov uĉinak u odnosu na kriterij ocjenjivanja, nego mu ocjena mora pruţiti i korektivnu informaciju - pokazati u ĉemu griješi i kako to moţe ispraviti.

Kad povratna informacija pokazuje uĉeniku da jedan dio gradiva nije dobro svladao i da njegov trud nije bio dovoljan za postizanje cilja, on moţe uloţiti više truda u daljnje uĉenje ili promijeniti naĉin uĉenja.

Ocjenjivanje i motivacija učenika

Istraţivanja - Uĉenici koji uz ocjenu

dobivaju i opisne povratne informacije

više poboljšavaju uradak i više od drugih

vjeruju da je uspjeh posljedica uloţenog

napora, a ne nekih vanjskih ĉinitelja.

Ocjenjivanje i motivacija učenika

Ako povratna informacija potvrdi da je cilj postignut,

uĉenik će se osjećati zadovoljno, ponosno i

kompetentno te će postaviti nove, još više, ciljeve u

uĉenju. Cilj ovakve povratne informacije je motivirati

uĉenika, a ne samo informirati o postignutom.

I negativna povratna informacija moţe biti motivirajuća

– treba je usmjeriti na ono što je uĉenik uĉinio, a ne na

njegove sposobnosti. Treba, kad god je to moguće,

negativnu povratnu informaciju dati u kombinaciji s

pozitivnom povratnom informacijom. Na taj naĉin

navodi se uĉenika na pripisivanje uĉinka (ocjene) trudu

(na koji moţe sam utjecati), a ne sposobnostima ili

sreći.

Povratna informacija i motivacija

svaka povratna informacija neće nuţno pozitivno utjecati na uĉenje

istraţivanja utjecaja povratne informacije koje je izvela Ruth Butler

(1988.) - utjecaj razliĉitih povratnih informacija u skupini djece od

jedanaest godina iz Izraela - uĉenici podijeljeni u tri jednake

skupine:

Prva skupina primala je individualizirane komentare koji su se

odnosili na postizanje ocjenjivaĉkih kriterija i koji su svima u

skupini bili prethodno obrazloţeni.

Druga je skupina primala povratnu informaciju u vidu ocjena, a

treća ocjene s komentarom.

Prva je skupina za vrijeme eksperimentiranja postigla 30 % bolja

postignuća. Uĉenici te skupine bili su snaţno motivirani za rad.

U drugoj i trećoj skupini nije bilo bitnih razlika. Nisu napredovale

u znanju, a njihova motivacija za rad temeljila se prije svega na

ocjeni. Uĉenici s boljim ocjenama su i dalje pokazivali zanimanje

za uĉenje, dok uĉenici s niţim ocjenama nisu.

Ocjenjivanje i motivacija učenika

Ako su provjere znanja kraće i ĉešće,

rezultati će biti bolji nego kod rijetkih i

dugih pismenih ispita.

Ĉešći ispiti navode uĉenike da redovito

prate gradivo.

Povratne informacije su tada ĉešće i

neposrednije vezane uz uloţeni trud i

njihova je motivacijska vrijednost veća.

Puno su korisnije česte i kratke provjere

znanja nego rijetke i dugačke.

Uĉenik realnije percipira kvalitetu svog znanja i tako usvaja kriterije za njeno vrednovanje.

To ga potiĉe na bolji i redovit rad.

Istraţivanja pokazuju da uĉenici više nauĉe kada znaju da će biti ocjenjivani.

Što ĉešće ispitujete djecu, manji će biti njihov strah i stres zbog ispitnih situacija.

Vaţno je stvoriti opuštenu atmosferu tijekom ispitivanja, a ne izbjegavati ispitne situacije. Treba ukloniti prijetnje lošom ocjenom i stvoriti atmosferu usmjerenosti na postizanje uspjeha. 80% teškoća uĉenja uzrokovano je stresom. Strah ometa proces uĉenja i dosjećanja.

Najavite djeci kada će se provjeravati njihovo znanje, kaţite im kako ćete to ĉiniti i kakvi će biti kriteriji ocjenjivanja znanja.

Ocjenjivanje i motivacija učenika

Roditelji i djeca su ĉesto nezadovoljni ocjenama. Ponekad se radi o nerealnoj procjeni kvalitete vlastitog znanja odnosno znanja svoga djeteta, ali ponekad je nezadovoljstvo i opravdano. Jako je vaţno da dijete dobije ocjenu koju zasluţuje zbog nekoliko razloga: Samopoštovanje i samopouzdanje školske djece najviše

ovisi o njihovom školskom uspjehu (temelj mentalnog zdravlja).

Loša ocjena je najĉešći izvor stresa kod djece školske dobi. Kroniĉan stres moţe imati za posljedicu ozbiljne zdravstvene i psihiĉke probleme. Školski neuspjeh je jedan od riziĉnih ĉimbenika za razvoj ovisnosti i delinkvencije. Ako dijete uĊe u 7. razred doţivljavajući kombinaciju velikog stresa, slabe podrške roditelja i slabog uspjeha u školi veća je vjerojatnost da će razviti oblike neprimjerenog ponašanja.

Školski uspjeh limitira mogućnosti daljnjeg školovanja.

Ništa ne ubija motivaciju za uĉenje kao osjećaj da uloţeni trud i postignuto znanje nisu primjereno «nagraĊeni».

Motiv za postignućem

Sva ljudska bića imaju potrebu osjećati se vrijednima, kompetentnima i to pokušavaju postići na dva temeljna naĉina: stremeći uspjehu ili izbjegavajući neuspjeh.

Osobe sklone izbjegavati neuspjeh bjeţe od svih aktivnosti u kojima bi ga mogle doţivjeti da bi saĉuvale samopoštovanje. Takvo dijete kad dobije slabu ocjenu vrlo vjerojatno će izbjegavati uĉenje da bi "saĉuvalo obraz" (ako ne uĉim, nitko mi ne moţe reći da sam glup jer imam slabe ocjene - uĉenje me jednostavno ne zanima). Isto će ĉiniti kada naiĊe na zadatke u kojima ponavljano ne uspijeva. Onda kada se znanje uĉenika ocjenjuje na naĉin da samo mali broj uĉenika opetovano postiţe zadovoljavajući uspjeh, većina odustaje od uĉenja.

I loša ocjena može biti poticaj za učenje ako

zadovoljava nekoliko uvjeta

1. da uĉenik vjeruje da o njemu ovisi hoće li je i kada ispraviti i da ima mogućnost za to. (Svi ljudi najviše nauĉe na vlastitim pogreškama, pod uvjetom da ih se ne plaše.)

2. da zna kako to uĉiniti – vaţno je djeci pokazati kako uĉiti

3. da povratnu informaciju (ocjenu) dobije neposredno nakon obavljenog zadatka (što prije ispraviti kontrolne zadaće) (Ako proĊe puno vremena od izvedbe zadatka do dobivanja ocjene, dijete ju neće moći povezati s onim što je napravilo. To je posebno izraţeno kod mlaĊe djece.)

4. da roditelj informaciju dobije na vrijeme

5. da ocjenjivanje bude javno, ali informiranje roditelja o ocjenama individualno (o tome se nikada ne smije govoriti na roditeljskim sastancima)

6. da uĉenik toĉno zna što je napravio dobro, a što treba uĉiniti još kvalitetnije

Posljedice loše nastave ne mogu se otkloniti tek postupcima strogoga

ocjenjivanja, a osim toga, loše ocjenjivanje ĉesto deformira prednost dobre

nastave. Zato na vaţnosti sve više dobiva provjeravanje znanja, raširenost

situacija u kojima se provjeravanje odvija i promjena naĉina provjeravanja

što posljediĉno utjeĉe i na uĉenje. Provjeravanje i ocjenjivanje sastavni su

dijelovi nastavnoga procesa. Svoju ulogu imaju kako u procesu

poduĉavanja, tako i u procesu uĉenja. Naĉin provjeravanja i ocjenjivanja

utjeĉe na to kako će uĉenici uĉiti, kakvo će znanje usvojiti i kakav će stav

prema uĉenju i znanju zauzeti. Na napredak u uĉenju prije svega utjeĉe

provjeravanje znanja koje daje informaciju o tome odakle treba krenuti,

provjeravanje koje obavještava o napretku uĉenika u postizanju zacrtanih

ciljeva te govori o tome jesu li pristupi uĉitelja uĉinkoviti i u kojoj mjeri

uĉenici ovladaju zacrtanim ciljevima. Uĉitelj koji provjeravanje poima kao

sastavni dio uĉenja, smisao nastave vidi u tome da uĉenicima omogući

izgradnju i produbljivanje znanja te preuzimanje nadzora nad vlastitim

uĉenjem jer samo tako moţe bitno utjecati na njihovo uĉenje. Samo dobra

provjera znanja omogućuje kvalitetno uĉenje.

Marjana Penca Palĉić

POBOLJŠANJE OCJENJIVAČKIH POSTUPAKA:

ODREĐENOST PEDAGOŠKIH CILJEVA

PUNO FORMATIVNOG OCJENJIVANJA

OCIJENITI VIŠE ASPEKATA POSTIGNUĆA

UKLJUĈIVANJE UĈENIKA KAO PARTNERA

U OCJENJIVANJE

INDIVIDUALIZIRANA BRZINA UĈENJA

Literatura

Boston, C. (2002). The concept of formative assessment. Practical Assessment, Research & Evaluation, 8(9). URL: http://PAREonline.net/getvn.asp?v=8&n=9

Grgin, T. (1994). Školska dokimologija. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Jelavić, F. (1995). Didaktičke osnove nastave. Jastrebarsko: Naklada Slap

Kyriacou, Ch. (2001). Temeljna nastavna umijeća. Zagreb: Educa.

Matijević, M. (2004). Ocjenjivanje u osnovnoj školi. Zagreb: Tipex

Nimac, E. Kako unaprijediti ocjenjivanje znanja u školi

Penca Palčić, M. Utjecaj provjeravanja i ocjenjivanja znanja na učenje. Ţivot i škola br. 19

Stern, T. Förderliche Leistungsbewertung. URL: http://www.bmukk.gv.at/medienpool/17212/mat_stern.pdf

Tečić, A. (2006). Ocjenjivanje napretka i vrednovanje postignuća učenika u školama. Šibenik: Exp edit

Vizek-Vidović, V. i dr. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP.