PRAVA ZAPOSLENIH NA ZARADU PO OSNOVU PROCJENJENEDOBITI I NA PRIHODE OD KAPITALA PO OSNOVU

OSTVARENE DOBITI

Imajući u vidu šarolikost propisa, učešće zaposlenih u dobiti poslodavca može da bude dvojako:

1. Zaposleni prima nagradu (bonus) po osnovu svog doprinosa u ostvarenju dobiti poslodavca. Ovakvo primanje ima tretman zarade i kvalifikujemo ga kao „učešće zaposlenog u očekivanoj dobiti“

2. Zaposlenom se, odlukom skupštine ili drugog nadležnog organa poslodavca, raspodjeljuje dio ostvarene dobiti. Ovakvo primanje ima tretman prihoda od kapitala i kvalifikujemo ga kao „učešće zaposlenog u ostvarenoj dobiti.“

Ovakva podjela zarade iz dobiti prisutna je i u Opštem kolektivnom ugovoru. Opštim kolektivnim ugovorom propisano je: „kolektivnim ugovorom kod poslodavca može se, u skladu sa zakonom, utvrditi pravo zaposlenog na zaradu iz dobiti. Zarad iz dobiti se isplaćuje na osnovu utvrđenih rezultata poslovanja, po godišnjem obračunu ili na osnovu procjenjenih rezultata prije utvrđivanja godišnjeg obračuna, u skladu sa kolektivnim ugovorom kod poslodavca.“

Zakonom o radu nije predviđena mogućnost isplate zarade na osnovu procjenjene dobiti. Odredbama istog zakona uređena je mogućnost da ugovorom o radu ili odlukom poslodavca može da se utvrdi učešće zaposlenog u dobiti ostvarenoj u poslovnoj godini, u skladu sa zakonom i opštim aktom. Dakle, mogućnost isplate zarade iz procjenjene dobiti nije uređena Zakonom o radu, a eventualno pravo zaposlenih na učešće u ostvarenoj dobiti je predmet Zakona o privrednim društvima i osnivačkog akta privrednog društva, što može da bude osnov da se to pitanje dalje uredi i u opštem aktu ili ugovoru o radu u skladu sa Zakonom o radu.

Odredbama Zakon o radu uređeno je da se zarada sastoji, između ostalog, i iz zarade po osnovu doprinosa zaposlenog poslovnom uspjehu poslodavca u vidu nagrada, bonusa i sl. Isplatu zarade po osnovu procjenjene dobiti treba tretirati kao nagradu (bonus) po osnovu učešća zaposlenog u ostvarivanju procjenjene dobiti i kao takvu je prilikom isplate kumulirati sa redovnom mjesečnom zaradom, odnosno iznos nagrade treba uključiti u redovnu mjesečnu zaradu. Po pravilu, to se iskazuje kao decembarska zarada.

Pri tome, porez na zarade i doprinosi za obavezno socijalno osiguranje obračunavaju se na ukupan iznos decembarske zarade (decembarska zarada uvećana za iznos po osnovu doprinosa zaposlenog u procjenjenoj dobiti), s tim da se doprinosi obračunavaju i uplaćuju na tako utvrđenu zaradu, ali ne nižu od najniže mjesečne osnovice za uplatu doprinosa.

Kriterijum za određivanje učešća zaposlenog u procjenjenoj dobiti mora da bude uređen u opštem aktu ili ugovoru o radu. Najčešći način za određivanje tog učešća je utvrđivanje srazmjere učešća ukupne zarade zaposlenog u ukupnom iznosu zarada poslodavca, a zatim primjena tako utvrđenog procenta učešća na dio procjenjene dobiti za tekuću godinu, a koji se daje zaposlenim kao nagrada (bonus).

Pravo na isplatu uvećane zarade, na primjer za decembar tekuće godine, po osnovu učešća u ostvarenju procjenjene dobiti trebalo bi da imaju zaposleni samo po osnovu ostvarene zarade, a ne i naknade zarade, mada se ovo pravo u cjelini uređuje opštim aktom poslodavca. U opštem aktu ili ugovoru o radu potrebno je izvršiti usklađenja sa Zakonom o radu, odnosno izvršiti izmjena eventualne odredbe o „trinaestoj plati“ na osnovu procjenjene dobiti, na slijedeći način:

„Zaposleni mogu da ostvare pravo na nagradu kao dio zarade po osnovu posebnog doprinosa poslovnom uspjehu poslodavca za tekuću godinu.Doprinos zaposlenog poslovnom uspjehu poslodavca određuje se utvrđivanjem srazmjere učešća ukupne zarade zaposlenog u ukupnom iznosu zarada poslodavca i primjenjivanjem tako utvrđenog procenta učešća na dio procjenjene dobiti za poslovnu godinu, a koji se daje zaposlenima kao nagrada i isplaćuje zajedno sa decembarskom zaradom za tekuću godinu.Odluka o isplati navedene nagrade donosi poslodavac.“

Prema Zakonu o radu, ugovorom o radu ili odlukom poslodavca može da se utvrdi učešće zaposlenog u dobiti ostvarenoj u poslovnoj godini, u skladu sa zakonom i opštim aktom. To primanje nema karakter zarade, već karakter prihoda od kapitala (dividenda), u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak.Navedenim zakonskim odredbama uređeno je da se prihodom od kapitala smatraju i primanja zaposlenih i članova uprave privrednog društva po osnovu učešća u dobiti – u novcu ili putem dodjele ili opcije kupovine vlastitih dionica.

Uslov za isplatu prihoda od kapitala zaposlenim po osnovu učešća u dobiti je da pravo i način utvrđivanja visine tog prava moraju biti uređeni u osnivačkom aktu ili u ugovoru članova društva u skladu sa Zakonom o privrednim društvima. S obzirom na to da je pravo na raspodjelu dobiti pravo vlasnika kapitala, znači osnivača, odnosno članova ili dioničara preduzeća, pravo zaposlenog na dio ostvarene dobiti mora da bude uređeno od strane tih lica u osnivačkom aktu ili u ugovoru članova, odnosno dioničara društva, pa tek nakon takvog normativnog uređenja to pravo može da se predvidi i u opštem aktu ili u ugovoru o radu u smislu Zakona o radu. Odluku o isplati dijela dobiti zaposlenim donosi nadležni organ poslodavca u skladu sa osnivačkim aktom ili ugovorom o radu.

Svim primanjima (zaradama) zaposlenih bavi se MRS 19 – Primanja zaposlenih. Prema MRS 19, pored ostalog, primanja zaposlenih uključuju:

Kratkoročna primanja zaposlenih, kao što su zarade, plate i doprinosi za socijalno osiguranje, plaćen godišnji odmor i plaćeno bolovanje, učešća u dobiti i premije (ako dospijevaju za plaćanje u toku dvanaest mjeseci od kraja datog perioda) i nemonetarna primanja (kao što su medicinska njega, smještaj, automobil i besplatna ili dotirana dobra ili usluge) za trenutno zaposlene

Za sva kratkoročna primanja zaposlenih priznaje se obaveza (obračunati rashod) u periodu u kojem je zaposleni izvršio svoju uslugu tj.u periodu u kojem je radio. Pravno lice treba da prizna očekivani trošak učešća u dobiti i isplata bonusa kada i samo kada:

a) taj entitet ima sadašnju zakonsku ili izvedenu obavezu da izvrši takve isplate kao rezultat prošlih događaja, i

b) se može sačiniti pouzdana procjena takve obaveze

Pravno lice može da sačini pouzdanu procjenu svojih zakonskih ili izvedenih obaveza po osnovu učešća u dobiti ili bonusa, kada i samo kada:

a) formalni uslovi datog plana sadrže formulu za određivanje iznosa primanjab) entitet određuje iznose koji će biti isplaćeni prije nego što se financijski izvještaji odobre za

objavljivanje, ilic) prethodna praksa pruža jasan dokaz o iznosima izvedenih obaveza datog entiteta

Imajući u vidu prethodno, jasno je da se:

zarada iz očekivane dobiti (nagrada, tj.bonus) računovodstveno evidentira na teret rashoda, a u korist obaveze. Naime, kao uvećanje (dio zarade) za decembar zarada i očekivane dobiti se na dan bilansa knjiži na rashode i obavezu, bez obzira na to kada će ta zarada biti isplaćena (ukalkulisavanje zarade)

zarada iz ostvarene dobiti knjiži se na teret neraspoređene dobiti. Naime, ova zarada (prihod od kapitala) isplaćuje se na osnovu odluke skupštine ili drugog nadležnog organa o raspodjeli dobiti. Odluka o raspodjeli dobiti donosi se na osnovu već usvojenih i odobrenih financijskih izvještaja, pa na osnovu MRS 19, ovakva isplata zarade iz dobiti ne ispunjava uslove da, na dan bilansa, bude priznata kao obaveza i rashod. Drugim riječima, zarad iz očekivane dobiti ne može da se ukalkuliše jer se njena visina određuje odlukom o raspodjeli dobiti koja se donosi na osnovu već usvojenih financijskih izvještaja.

Zarada iz ostvarene dobiti knjiži se na teret neraspoređene dobiti, pa kako pravno lice ne iskazuje rashod po ovom osnovu, i ne postavlja se pitanje rashoda u poreskom bilansu.