Travanjski rat Rat voen izmeu 6. i 17. travnja 1941. izmeu osovinskih sila (Njemaka, Italija, Maarska i Bugarska) i Kraljevine Jugoslavije. Odluku o napadu na Jugoslaviju donio je Adolf Hitler 27. oujka, nakon dravnog udara u Beogradu.Jugoslavenske vlasti pokuale su uiniti sve da zemlja ne bude ukljuena u rat, pa su odravale dobre odnose i s nacistikom Njemakom i s Velikom Britanijom.25.03.1941. jugoslavenska vlada pristupila je Trojnom paktu. inilo se da je time osiguran mir, ali skupina visokih asnika jugoslavenske vojske je 27.03.1941. potaknuta britanskom tajnom slubom izvrila dravni udar (pu), smijenila vladu Cvetkovi-Maek i svrgnula kraljevsko Namjesnitvo na elu s knezom Pavlom (prethodile su jake demonstracije s porukama Bolje rat nego pakt, Bolje grob nego rob). Kralj Petar II Karaorevi proglaen je punoljetnim i zauzeo je prijestolje. Vladu je osnovao jedan od voa puista, general Duan Simovi. Mnogi puisti eljeli su obnovu potpune srpske dominacije i ukidanje Banovine Hrvatske.Simovi je zbog mogueg njemakog napada istaknuo privrenost Jugoslavije Trojnom paktu i ponudio Vladku Maeku i HSS-u da ponovo uu u vladu. Sporazum sa Hrvatima za ulogu je imao stabilizirati unutarnje stanje u dravi. Maek je ponudu prihvatio, jer je mislio da je mogue sauvati mir, a Banovina Hrvatska dobila je proirene ovlasti.Meutim, Hitlera su razbjesnile vijesti o dravnom udaru i napad na Jugoslaviju poeo je 06.04.1941. njemakim bombardiranjem Beograda. Kraljevina Jugoslavija nije mogla pruiti jai otpor. Rat je zavren potpisivanjem kapitulacije 17.04. Kralj Petar II. Karaorevi i jugoslavenska vlada otili su u emigraciju jo 14.04., a znatni dijelovi Jugoslavije prikljueni su Treem Reichu, Italiji, Maarskoj, Bugarskoj i Talijanskoj Albaniji.Razgovori Ciana i Ribbentropa o podjeli Jugoslavije odrani su u Beu 21. travnja 1941. Meimurje je pripalo Maarskoj; Istra, otoci i dio Dalmacije Italiji; Banska, Primorska Hrvatska i BiH do Drine NDH, Banat Rumunjskoj, dio Srbije i Makedonije Bugarskoj. Srbija je bila pod nemakom okupacijom, ali je imala svoju vladu, redarstvene i oruane snage. Upravljanje okupiranom Srbijom povjereno je Nediu (kvislinki reim). Crna Gora bila je pod talijanskom okupacijom.

NDHNijemci su pokuali iskoristiti hrvatsko nezadovoljstvo Jugoslavijom i nadali su se da bi HSS i Vladko Maek mogli prihvatiti uspostavu neovisne hrvatske drave uz njemaku pomo. Maek je odbio suradnju, a Nijemci su tada odluili poduprijeti ustae koje su smatrali talijanskim tienicima.Pribliavanje njemakih postrojbi Zagrebu potaknulo je vou ustake domovinske skupine Slavka Kvaternika da 10.04.1941. u dogovoru s njemakim izaslanikom proglasi uspostavu NDH u ime ustakog poglavnika Ante Pavelia. Pristaa Ustake organizacije nije bilo mnogo, iako je bilo mnogo onih koji su sa zadovoljstvom doekali proglaenje hrvatske drave, jer se inilo da e Hrvatska tako izbjei ratna stradanja i stranu vojnu okupaciju.Podruje NDH obuhvaalo je nekadanju Bansku Hrvatsku (sa Srijemom), BiH i dio Dalmacije (Rimskim ugovorima od 18.05.1941. je Paveli bio prisiljen prepustiti najvei dio obale i otoka Italiji). NDH se nastojala uklopiti u osovinski Novi poredak i pokuala uspostaviti unutranje ureenje usuglaeno s onim u nacistikoj Njemakoj i Italiji.Karakter NDH od poetka je bio odreen potinjenou Njemakoj i Italiji.Uvedena je jednostranaka diktatura Ustaki pokret jedina doputena politika organizacija, ostale stranke (i HSS) su zabranjene i rasputene.Ante Paveli poglavnik Ustakog pokreta i dravni poglavar. Nastoje od Hrvatske stvoriti totalitarnu dravu u kojoj nema mjesta za drukije miljenje, sve treba biti podreeno poglavniku. Ustanove graanske drave i parlamentarne vlasti su potisnute, sve vane odluke donosi poglavnik.Oruane snage NDH inile su dragovoljake postojbe, a glavninu snaga je inila redovita vojska domobrani (kopnena, zrana, mornarica). Domobranstvo je popunjavano novaenjem, tj. temeljilo se na opoj vojnoj obvezi.Iako je njemaka uloga u uspostavi NDH bila kljuna, tijekom 1941. je talijanski utjecaj bio znatno jai. Rimski ugovori od 18.05.1941. i injenica da su talijanske snage drale pod nadzorom veliki dio dravnog podruja gdje je njihova dominacija potpuno oduzela suverenost vlastima NDH i razoran talijanski utjecaj na gospodarstvo, nepovoljno su utjecali na stanje u NDH. Pokuaji da zatite hrvatske interese ostali su ogranieni na pisanje prosvjeda. Talijansko interesno podruje u NDH dijelilo se u 3 zone - I je izravno prikljuena Italiji, dok su u II i III Talijani imali civilnu i vojnu vlast. Sa stanovnitvom su nasilno postupali, posebno nakon jeseni 1941. kako je jaao partizanski pokret.U podrujima pripojenima (anektiranima) Italiji I zona vrena je talijanizacija. Uvedeni su talijanski nazivi gradova i sela, uklonjeni su brojni spomenici i natpisi, mnogi hrvatski inovnici i nastavnici su otputeni. U kole je postupno uveden talijanski jezik. Rastao je otpor stanovnitva, a time i nasilje talijanskih vlasti. Prijeki sudovi su izricali smrtne presude i upuivali u logore (istaknut na otoku Molatu). Do raspada talijanske uprave dolo je tek nakon kapitulacije Italije 08.09.1943.Njemaka nazonost u NDH utjecala je na razvoj unutarnjih politikih prilika i na gospodarstvo. Ustaki reim kopirao je mnoge obrasce nacionalsocijalistike politike posebno o rasnoj politici. Nakon talijanske kapitulacije, njemaki utjecaj je preao i na podruja koja su do tad bila pod talijanskim utjecajem. NDH je kraj rata doekala kao drava pod stvarnom njemakom vojnom okupacijom.Ustae su provodile represivnu politiku prema nehrvatskom stanovnitvu posebno Srbima, idovima i Romima, ali i prema Hrvatima koji nisu podravali NDH. Nastojali su rijeiti idovsko pitanje potkraj travnja 1941. doneseni su rasni zakoni (svrha: iskljuivanje idova iz ivota hrvatskog drutva, kasnije se primjenjivalo i na Rome). Provodili su ih Ustako redarstvo i pokretni prijeki sudovi (este presude na kaznu smrti).U ljeto 1941. su poela masovna uhienja i deportacija idova u koncentracijske logore najtei oblik represije. Najvie ljudi stradalo je u logorima Jasenovac (oko 72.000) i Stara Gradika. U Jasenovcu su bili zatoeni i Vladko Maek i knjievnik Mihovil Pavlek Mikina (ubijen 1942.).Rasni zakoni nisu se odnosili na Srbe, ali su iskljueni iz javnog ivota, progona, mnogi su smaknuti. Negirano je srpsko ime, Srpska pravoslavna crkva bila je izloena progonu. Progoni Srba postali su neodrivi velikom broju hrvatskih graana i mnogima u vlasti NDH, pa je potkraj 1941. dolo do promjene. Progoni i ubojstva su u veoj mjeri prekinuti, vlasti potiu osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve. Reim i dalje u manjoj mjeri proganja Srbe. ak 106 hrvatskih graana je od jeruzalemskog drutva Yad Yashem dobio priznanje Pravednika meu narodima zbog pomaganja idovima. Katolika crkva se takoer protivila nasilju, a Alojzije Stepinac zagrebaki nadbiskup bio je jedan od najeih protivnika ustakom teroru.Vlasti NDH su kulturi i medijima posveivali veliku pozornost i nadzirali kulturne ustanove i nakladnike. Zadrana je cenzura, djela mnogih (posebno idovskih) pisaca bila su zabranjena. Hrvatska prolost i dravnost su esto idealizirane i mitologizirane.Unato nadzoru je ostvaren veliki uspjeh u izdavatvu nastavak rada na izdavanju Hrvatske enciklopedije zapoet u vrijeme Banovine Hrvatske. Tisak je bio sredstvo irenja politike promidbe. Prvi put je posveena briga razvoju radija (Hrvatski krugoval) i filma (Hrvatski slikopis). Snimljen je prvi hrvatski cjeloveernji film Lisinski, redatelja Oktavijana Miletia.Iako je u Meimurju proglaena vlast NDH, ipak je u travnju 1941. ula maarska vojska, okupirala ga i ubrzo protjerala predstavnike vlasti NDH, tvrdei da treba pripasti Maarskoj jer je do 1918. pripadalo Ugarskoj. U prosincu 1941. pripojeno je Kraljevini Maarskoj to NDH nikad nije prihvatila. U urede i kole uveden je maarski jezik, a istaknuti Hrvati bili su protjerani ili zatvoreni. Napadi na predstavnike maarske vlasti bile su este, a jedini stvarni otpor pruio je partizanski pokret. Slom maarske vlasti dogodio se u proljee 1945., Meimurje su oslobodile postrojbe bugarske vojske (saveznica Crvene armije i postrojbe Jugoslavenske armije).

Napad Njemake na SSSRNakon sklapanja saveznitva s Rumunjskom i Bugarskom i osvajanja jugoistone Europe, Njemaka je imala otvoreni put za napad na SSSR, nazvan operacija Barbarossa 22.06.1941., bez objave rata i uz podrku rumunjskih, maarskih, slovakih, finskih i talijanskih snaga.Staljin nije vjerovao da e Njemaka napasti, pa su napad doekali nespremni. Njemaki prodor je bio brz, u rujnu 1941. Lenjingrad je bio pod opsadom, a u prosincu 1941. okupacijske snage bile su pred Moskvom. Na junom krilu napada stigli su do Rostova na Donu.Sovjetska vlada premjestila se izvan Moskve, a premjestili su na istok i svoje ratne tvornice (Ural). Usporedo s povlaenjem su radili i na organizaciji obrane provedena je opa mobilizacija.1942. je Crvena armija koristei se zimskim uvjetima krenula u protunapad potiskujui Nijemce na zapad (to dalje od Moskve). Nijemci su u proljee 1942. na istono bojite doveli pojaanje, ali je otpor Crvene armije bio je jak. Bitka za Staljingrad trajala je od kraja srpnja 1942. do poetka veljae 1943. Sudjelovalo je vie od 2 milijuna vojnika, 2000 tenkova i oko 2000 zrakoplova. Okupacijske snage su teko poraene. U ljeto 1943. kod Kurska su Nijemci izgubili jo jednu veliku bitku. Nakon te bitke je Crvena armija krenula u opi protunapad. Te dvije bitke su prekretnice II svjetskog rata.

Atlantska poveljaU vrijeme poetnih napada na SSSR, Velika Britanija i SSSR sklopile su sporazum o meusobnoj suradnji tijekom rata. Britanci su nastojali dobiti podrku SAD koji nije bio slubeno u ratu, ostajui odan svojoj izolacionistikoj politici, ali je materijalno pomagao Velikoj Britaniji i SSSR-u da bi sprijeio irenje rata na svoj teritorij. SAD je pristao pokazati na ijoj je strani i 14.08.1941. na palubi ratnog broda Prince of Wales u Atlantiku, sastali su se Churchill i Roosevelt da bi utvrdili politiku koju namjeravaju voditi tijekom rata i potpisali su povelju (8 toaka) za pravedno novo ureenje svijeta. Toke su sadravale naela o pravu svih naroda kojima je u ratu oduzeta neovisnost da nakon rata samo odaberu drano ustrojstvo: 1) SAD i Velika Britanija ne trae nikakvo teritorijalno ili drugo poveanje; 2) svaka teritorijalna promjena mora biti u skladu sa slobodno izraenom voljom naroda; 3) narodi imaju pravo izabrati oblik vladavine po svojoj volji; to pravo treba vratiti svima kojima je bilo silom oduzeto; 4) sve drave imaju pod jednakim uvjetima pristup trgovini i sirovinama svijeta potrebnima za njihov gospodarski napredak; 5) organiziranje suradnje radi poboljanja stanja radnika, gospodarskog napretka i socijalne sigurnosti; 6) nakon unitenja nacistike vladavine uspostava mira koji e osigurati ljudima opstanak slobodan od straha i oskudice; 7) slobodan promet morima za sve, bez ikakvih ogranienja; 8) narodi svijeta moraju se odrei primjene sile; sve dok se ne uspostavi irok i stalan sustav ope sigurnosti, treba razoruati narode opasne po mir; treba poduprijeti svaku mjeru koja bi olakala terete naoruanja. Time je osigurana obnova Jugoslavije, a o dravnom ustrojstvu bi se odluivalo nakon rata.Atlantsku povelju prihvatili su SSSR i mnoge druge zemlje. Krajem 1941. i poetkom 1942. u Washingtonu je odrana konferencija 26 drava koje su prihvatile povelju, nakon ega je potpisana Deklaracija o Ujedinjenim narodima. Tako je ujedno stvorena i antifaistika koalicija savez drava koje su vojnim i gospodarskim mjerama nastojale unititi faizam, nacizam i japanski militarizam. Glavnu ulogu u koaliciji imali su SAD, Velika Britanija i SSSR.

Kapitulacija ItalijeKapitulaciji je prethodio preokret u ratu za Sjevernu Afriku. 07.11.1942. su se angloamerike jedinice pod zapovjednitvom Eisenhowera iskrcale u Sjevernoj Africi i zauzele Maroko i Alir. U listopadu 1942. je s Nila krenula britanska armija pod zapovjednitvom Montgomeryja i u odlunoj bitci kod El-Alameina potukla Rommelov afriki korpus. Njemako talijanske trupe su u lipnju 1943. konani poraz i nakon golemih gubitaka su morale kapitulirati.Nakon uspjeha u u Sjevernoj Africi saveznici su u kolovozu 1943. izvrili desant na Siciliju. U Italiji je izbilo veliko nezadovoljstvo protiv Mussolinija, koji je odlukom Velikog faistikog vijea bio smijenjen i ubrzo uhien. Kralj Viktor Emanuel pozvao je umirovljenog generala Pietra Badoglija da sastavi novu vladu koja je potpisala primirje i bezuvjetnu kapitulaciju Italije 08.09.1943, nakon ega je objavila rat Njemakoj. To je bio kraj faistike stranke.Poetkom rujna 1943. saveznici su se iskrcali i na jug Apeninskog poluotoka pripremajui se za sukobe s Nijemcima koji su se uvrstili u sjevernoj Italiji. Nijemci su oslobodili Mussolinija i omoguili mu da pod njemakim nadzorom u ajevernoj Italiji uspostavi Talijansku Socijalnu Republiku, sa sreditem u gradu Salo (Republika Salo).Kapitulacija Italije je oteala poloaj Njemake, jer je sad morala ratovati na istoku i na jugu Europe.

Teheranska konferencijaPrvi zajedniki sastanak vodeih dravnika triju najveih saveznikih sila: Roosevelta, Churchilla i Staljina odran je krajem studenog i poetkom prosinca 1943. u Teheranu. Utvrena su zajednika stajalita o nastavku ratovanja. U vrijeme odravanja konferencije bilo je jasno da Sile Osovine gube rat (Italija je ve kapitulirala). Zakljueno je da prednost imaju borbe za oslobaanje Europe i da se u skladu s tim otvori drugo europsko bojite u zapadnoj Francuskoj. Tako bi se SSSR-u olakala obrana i omoguio protunapad. Staljin je obeao da e nakon sloma Njemake navijestiti rat Japanu.Naelno je dogovoreno: sudbina Njemake nakon rata, utvrivanje granica posebno izmeu Njemake i Poljske. Churchill je strahovao od mogue sovjetske prevlasti u Europi, ali su ipak dogovorili da e suraivati u miru kako surauju u ratu. Podrana je Rooseveltova ideja o osnivanju svjetske meunarodne organizacije - Organizacije ujedinjenih naroda nakon rata.

Poetak antifaizma i partizanski pokretZbog prikljuenja velikih Hrvatskih podruja na Jadranu Italiji, Meimurja Maarskoj, stvarne njemake i talijanske okupacije preostalog podruja NDH i nasilja ustakog reima, mnogi Hrvati razmiljali su o otporu okupatorskim snagama i NDH.HSS je bio izvrgnut nasilju ustakog reima, pa vodstvo stranke (proljee 1941) nije bilo u stanju organizirati otpor. Jedina politika stranka koja je imala odlunost i sposobnost da organizira otpor bila je KPH. Kao sastavni dio KPJ, slijedila je politiku njenog vodstva kojemu je uzor bio Staljinov SSSR. Mnogi komunisti proli su obuku u SSSR-u ili su sudjelovali u panjolskom graanskom ratu. Kao ilegalna i revolucionarna stranka, KPH je nauila djelovati u uvjetima policijskih progona.Ubrzo nakon Travanjskog rata, KPJ je donijela odluku o organiziranju otpora. Na dan njemakog napada na SSSR, 22.06.1941. skupina sisakih komunista(i neki lanovi HSS) je u umi Brezovica osnovala prvi partizanski odred Sisaki partizanski odred. Time je zapoela antifaistika borba (datum se obiljeava kao Dan antifaistike borbe).Komunisti su radili i na pridobivanju ljudi u drugim dijelovima Hrvatske, posebno pridobivanju Srba. No, tekoe su inili etnici koji su uvjeravali srpsko stanovnitvo da otpor treba usmjeriti protiv NDH, a tvrdili su da Hrvate i muslimane u BiH treba ubijati zbog njihove kolektivne odgovornosti za ustake zloine.Ubrzo nakon izbijanja ustanka srpskog stanovnitva u ljeto 1941., dosta Srba slijedilo je etnike i uspostavili su suradnju s Talijanima, ali mnogi su prihvatili suradnju s komunistima.Partizanski pokret se razvijao na podruju cijele Jugoslavije pod vodstvom KPJ i Josipa Broza Tita. Zastupali su ideju borbe protiv okupatora i domaih izdajnika, obnovu jugoslavenske drave kao zajednice ravnopravnih naroda koja e obraunati s buroazijom i donijeti drutveno ureenje slino omome u SSSR-u i provoenje komunistike revolucije. Zagovarali su ateizam, napadali vjeru i Crkvu (ak ubijali sveenike i obeaivali i unitavali crkve).U prvom planu bila je borba za nacionalno osloboenje. Prihvatili su ideju federalnog ureenja Jugoslavije u kojoj bi svaki od naroda imao svoju federalnu jedinicu koja bi bila i njegova nacionalna drava. Iznimka je BiH, koja bi zbog posebnosti (nemogunost jasnog razgranienja izmeu Hrvata i Srba, muslimani) bila uspostavljena kao posebna federalna jedinica.rti Uz takva razmiljanja vee se ideja o uspostavi slobodne hrvatske drave u sklopu nove, federativne Jugoslavije, to je potaknulo mnoge Hrvate da se prikljue partizanskom pokretu. KPH je javno zagovarala okupljanje svih antifaista bez obzira na stranaku i vjersku pripadnost, to je privuklo i brojne HSS-ovce. Djelovali su u sklopu JNOF-a (Jugoslavenske narodnooslobodilake fronte) koja je predstavljena kao vodea organizacija utemeljena na ravnopravnosti svih stranaka, ali komunisti su nastojali nadzirati pripadnike drugih stranaka i onemoguiti njihovo samostalno djelovanje. Samo KPJ je zadrala svoje organizacije, a ostalim strankama je to bilo zabranjeno. Suradnja s drugim strankama i proklamirana demokracija bile su samo taktiki potezi koji su trebali ojaati partizanski pokret, odnosno Narodnooslobodilaku vojsku (NOV) sa to vie boraca. Sve to je, naroito od druge polovine 1942., utjecalo je na znatno jaanje partizanskog pokreta u Hrvatskoj. Po brojnosti i organiziranosti je bio najjai u Jugoslaviji i takav ostao do kraja rata.

Konferencija u Jalti i Potsdamuod 4.-12. veljae 1945. godine u Jalti na Krimu (dananja Ukrajina), sastali su se Roosevelt, Staljin i Churchill, svjesni da e pobijediti u ratu, kako bi se dogovorili o o zavrnim ratnim operacijama i postupanju prema poraenim protivnicima. Na Jaltskoj konferenciji postignut je sporazum u nekoliko glavnih toaka:1. da se nakon saveznike pobjede Njemaka podijeli u okupacijske zone (britansku, ameriku, sovjetsku i francusku) i da se osnuje zajedniko nadzorno povjerenstvo u Berlinu radi koordinacije okupacijske uprave. 2. da se nakon rata provedu mjere za iskorjenjivanje nacizma u Njemakoj (denacifikacija), da se osigura plaanje reparacija (ratne odtete i da se poduzme sve da Njemaka vie ne bude opasnost za svjetski mir (demobilizacija)3. da e se nakon zavretka rata osnovati Ujedinjeni narodi, ija osnivaka konferencija je dogovorena za 25.04.1945. u San Franciscu i na nju su pozvani predstavnici svih naroda koji su sudjelovali u borbi ili koji se ukljue u borbu do 01.03.1945.4. da e SSSR ui u rat protiv Japana u roku od 90 dana nakon to bude poraena Njemaka, zauzvrat su obeani teritorijalni ustupci na Dalekom istoku. Dogovoreno je da e se u Poljskoj odrati slobodni izbori, ali je Staljin izigrao dogovor i nametnuo komunistiku vlast u svim istonoeuropskim zemljama u koje je ula Crvena armija. Oduprijeti se uspjela samo Grka u kojoj je izbio graanski rat izmeu komunistikog i prozapadnog pokreta otpora trajao je do 1949.5. da e saveznici suraivati u progonu nacistikih ratnih zloinaca,6. da saveznici sporazumno rade i nastupaju u osloboenim zemljama.Ovim sporazumom dogovorena su vana pitanja, ali su do izraaja dole i suprotnosti velikih sila oko ideja o poslijeratnom ureenju Europe

Potsdamska konferencija odrana je od 17.07.1945. - 02.08.1945. Sastali su se Staljin (SSSR), Truman (SAD, Roosevelt je umro) i Churchill (do 28.07. kad ga je zamijenio Attlee). Na konferenciji su jo jae dole do izraaja ideoloke i interesne suprotnosti pobjednikih sila. Konferencija je bila posveena preustroju poraene Njemake, pojedinim teritorijalnim pitanjima, problemima ratne odtete. 26.07. je doneena Potsdamska deklaracija, kojom je Japanu dan ultimatum za kapitulaciju i trane kanjavanje ratnih zloinaca, a Japanu je obeana neovisnost. Iz Japana nije stigao nikakav odgovor.2.08. Potsdamski sporazum, kojim je postignut naelni dogovor oko osnovnih pitanja o poloaju Njemake nakon poraza. Radi iskorjenjivanja njemakog nacizma i militarizma te ogranienja njemake moi, bilo je odlueno da se potpuno razorua i da se njene ratne tvornice unite ili stave pod nadzor, da se provede: rasputanje svih nacistikih organizacija (denacifikacija) i kazne ratni zloinci (suenje u Nrnbergu). Bilo je dogovoreno da o pitanjima od zajednikog interesa odluuje Savezniko kontrolno vijee u Berlinu, u kojem su bili zapovjednici etiriju okupacijskih zona.Odlueno je da se mirovni ugovor s Njemakom sklopi kad bude sastavljena jedinstvena Njemaka vlada. Sjeveroistoni dio istone Pruske pripao je SSSR-u, a juni dio Poljskoj, kao i sva podruja istono od Odre i Nise. Zemlje koje su imale pravo na odtetu (SSSR i Poljska) dobile su pravo da dio odtete podmire oduzimanjem industrijskih postrojenja i proizvoda.Jedan od najvanijih uspjeha konferencije je bilo osnivanje Savjeta ministara pet velikih drava sa sjeditem u Londonu iji je hitan zadatak bio izraditi nacrt mirovnih ugovora s Italijom, Rumunjskom, Bugarskom, Maarskom i Finskom. Neutralne drave vedska, vicarska i Portugal dobile su pravo da postanu lanovi UN.

AVNOJ odluke i zasjedanjaUtemeljiteljsko i 1. zasjedanje AVNOJ-a odrano je 26. i 27.11.1942. u Bihau. AVNOJ je konstituiran kao openarodno i opepolitiko predstavnitvo NOP-a. Na 2. zasjedanju AVNOJ-a 29. i 30.11.1943. u Jajcu donesena je odluka o utemeljenju Nacionalnog komiteta osloboenja Jugoslavije, s funkcijama privremene vlade. Odobrena je Odluka o ureenju budue Jugoslavije na federativnome i demokratskome naelu uz priznavanje prava svim njenim narodima, koja je odluka imala kasniji ustavotvoran znaaj. AVNOJ je postao glavno zakonodavno i predstavniko tijelo (parlament) nove DFJ (Demokratske Federativne Jugoslavije) tijekom rata. Osnovan je NKOJ (Nacionalni komitet osloboenja Jugoslavije) na elu s Titom, koji je postao vlada DFJ. Tito je dobio in marala. Kralju Petru II zabranjen povratak u zemlju do kraja rata.Odlukama AVNOJ-a uvedeno je federalno ureenje. Jugoslavija se trebala sastojati od 6 federalnih jedinica: Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Makedonije, Slovenije i Srbije. Naglaeno je da federativno ureenje jami ravnopravnost svim narodima i potvruje njihovo pravo na samoodreenje i na vlastitu dravu. Samoodreenje je tumaeno kao pravo svakog naroda na odcjepljenje ili udruivanje s drugim narodima u drugu dravu. To je privlailo mnoge Hrvate razoarane ustakom politikom, ali koji su i dalje eljeli slobodnu hrvatsku dravu. 3. zasjedanje AVNOJ-a odrano je 07.-10.08.1945. u Beogradu. AVNOJ se preoblikovao u Privremenu narodnu skuptinu Demokratske Federativne Jugoslavije sa zadatkom pripremanja Ustavotvorne skuptine. 11.11.1945. odrani su izbori za Ustavotvornu skuptinu. Izbori su provedeni u atmosferi prijetnji i straha, tako da oporbene stranke poput HSS-a nisu istaknuli svoju listu

ZAVNOH odluke i zasjedanjaRazvoj NOP-a u Hrvatskoj omoguio je uspostavu sredinjeg politikog tijela federalne Hrvatske ZAVNOH-a.Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Hrvatske (ZAVNOH) bilo je najvie tijelo narodne vlasti u Hrvatskoj tijekom antifaistikoga rata. 1. zasjedanje odrano je u Otocu i na Plitvikim jezerima (13.14.06.1943.). ZAVNOH je formalno preuzeo funkciju najviega politikog tijela Narodnooslobodilakoga pokreta, ali je de facto obavljao i funkciju najviega organa vlasti Hrvatske. Za predsjednika je izabran Vladimir Nazor, koji je u jesen 1942. napustio Zagreb razoaran ustakom politikom. Pozivao je sve Hrvate da se prikljue partizanskom pokretu istiui cilj stvaranje slobodne i ujedinjene hrvatske drave. To je privuklo mnoge lanove HSS da pristupe partizanima i da u sklopu ZAVNOH-a i JNOF-a organiziraju svoj rad, nasuprot vodstvu HSS-a i Maeka koji su provodili pasivnu politiku i prema NDH i prema NOP-u. Od jeseni je djelovao Izvrni odbor (IO) HSS-a u kojem su glavnu rije dobili prokomunistiki lanovi.2. zasjedanje odrano je u Plakom (12.15.10.1943.), donesen je proglas o vraanju Istre, Zadra, otoka i drugih teritorija pod talijanskom okupacijom Hrvatskoj. Na 3. zasjedanju u Topuskom (8.9.05.1944.) ZAVNOH je proglaen vrhovnim zakonodavnim i izvrnim predstavnikim tijelom i najviim organom dravne vlasti demokratske Hrvatske, donesena je odluka o pristupanju Hrvatske u federativnu Jugoslaviju na temelju prava na samoodreenje. Vodea osoba partizanskog pokreta u Hrvatskoj bio je Andrija Hebrang. Vjerovao je u ideju slobodne hrvatske drave u sklopu DFJ-a i elio uvrstiti hrvatsku suverenost, to je kod nekih u jugoslavenskom komunistikom vrhu izazavalo sumnje da je rije o nepotivanju vodstva i Tita i o provoenju hrvatske separatistike politike.14. 04.1945. izvrna funkcija ZAVNOH-a prenesena je na prvu narodnu vladu Hrvatske koju je sastavio Vladimir Bakari. Na 4. zasjedanju u Zagrebu (24.25.07.1945.) ZAVNOH je promijenio ime u Narodni sabor Hrvatske. Odluke ZAVNOH-a bile su ustavno-pravni temelj suvremene Republike Hrvatske.

OUN i granice Europe nakon II svjetskog rataU San Franciscu se u skladu s dogovorima velikih sila tijekom rata odrala od 25.04. do 26.06.1945. utemeljiteljska skuptina Ujedinjenih naroda na kojoj su sudjelovali predstavnici 50 zemalja. Na toj skuptini doneena je Povelja Organizacije ujedinjenih naroda koja je potpisana 26.06.1945. u San Franciscu, a stupila na snagu 24.10.1945., pa se taj datum slavi kao Dan UN. Poveljom su utvrene glavne zadae UN ouvanje mira i sigurnosti, zatita ljudskih prava, nemijeanje u unutarnje poslove pojedinih zemalja, odranje dobrosusjedskih odnosa, briga za gospodarski i drutveni poredak.Glavna tijela UN su Opa Skuptina (sve zemlje lanice; sastaje se jednom godinje uz mogunost izvanrednog zasjedanja; raspravlja o svim pitanjima iz djelokruga UN, ali ne moe donositi odluke, samo preporuke) i Vijee Sigurnosti (15 zemalja lanice od kojih je 5 stalnih, a 10 bira Opa Skuptina na vrijeme od 2 godine). Stalne lanice Vijea sigurnosti su SAD, Velika Britanija, Francuska, Rusija i Kina. Svaka od njih ima pravo veta. Zadatak Vijea sigurnosti je uvanje meunarodnog mira i sigurnosti. Sastaje se po potrebi i ima pravo donositi odluke koje obavezuju. Sjedite UN je u New Yorku, a u enevi je europski ured UN.Pod pokroviteljstvom UN-a djeluje niz organizacija: UNICEF, UNESCO, Svjetska banka, FAO, Svjetska zdravstvena organizacija itd.Na prijedlog Vijea sigurnosti Opa skuptina bira glavnog tajnika UN.

Blokovi i hladni ratSuparnitvo izmeu SSSR-a i SAD-a bilo je djelomino motivirano borbom za prevlast u svijetu, a djelomino nesuglasicama i nazvano je hladni rat, a granica izmeu njihovih sfera u Europi prozvana je eljezna zavjesa. SSSR je teio irenju socijalistikih ideja na to vei broj drava, a SAD je titio kapitalistiki poredak. Predsjednik SAD Truman je uveo doktrinu prema kojoj treba upotrijebiti sva sredstva da se onemogui prodor komunizma Trumanova doktrina. Na podruju vanjske politike izraena je Marshallovim planom (ministar vanjskih poslova SAD) po kojem je SAD pomagao pojedinim europskim zemljama u posljeratnoj obnovi.Hladni rat bio je politiki sukob izmeu zapadnih sila predvoenih SAD-om i istonih sila predvoenih SSSR-om koji je trajao od 1945. do 80-ih godina. Obiljeen je ekonomskim, politikim i propagandnim "sukobima" izmeu Zapada i Istoka, radi suzbijanja utjecaja neprijateljskog bloka. Glavno je obiljeje rata utrka u naoruanju, no hladni rat je donio i znatne napretke na podruju kulture, sporta, znanosti i tehnologije, od kojih je najznaajnija svemirska utrka iji je rezultat bio odlazak ovjeka u svemir.Blokovska je podjela uvrena stvaranjem vojno-politikih saveza. Na jednoj je strani bio blok kojeg su predvodile SAD (kapitalistiki sustav) , a drugi je blok predvodio SSSR (socijalistiki sustav). Sjevernoatlantski savez (NATO) osnovali su 1949. ministri vanjskih poslova SAD-a, Velike Britanije, Francuske, Nizozemske, Belgije, Luksemburga, Norveke, Islanda, Kanade, Italije, Portugala i Danske. Njegovo sjedite bilo je u Bruxellesu a osnovna zadaa bila je sprijeiti Sovjetski Savez prodrijeti u zapadnu Europu.1955. godine SSSR i zemlje istone Europe stvorili su Varavski pakt. SSSR i njegovi saveznici htjeli su stvoriti besklasno drutvo u kojem se sve dijelilo podjednako. Njegove lanice bile su SSSR, Bugarska, ehoslovaka, Istona Njemaka, Maarska, Poljska i Rumunjska, a do 1968. i Albanija. Imao je svoje organe i jedinstven glavni stoer te svoje sjedite u Moskvi.Mnogo drava nije se eljelo pridruiti nijednome bloku. Stoga su one, predvoene Egiptom, Indijom i Jugoslavijom, 1961. godine utemeljile Pokret nesvrstanih.

Nabrojati lokalne krize i ratove nakon II svjetskog rataKorejski rat (1950.-1953.), Izraelsko arapski ratovi, Kubanska kriza 1962., Indijsko pakistanski sukob 1971., Sovjetska intervencija u Maarskoj 1956., Vijetnamski rat, Sovjetska intervencija u ehoslovakoj 1968., Napetosti u Latinskoj Americi, Iraki ratovi, Rat u Kambodi, Rat u Afganistanu 1979.-1989., Zaljevski rat 1990.

Granice Hrvatske nakon II svjetskog rataGranice izmeu jugoslavenskih republika utvrene su na temelju povijesnog i etnikog naela. Razgranienja je provodila Skuptina FNRJ, ali samo uz pristanak republike na koju se razgranienje odnosi. Granice Hrvatske su dosta izmijenjene, izgubila je neka podruja koja su joj po tradiciji pripadala. Izgubila je vei dio Srijema i Boku Kotorsku. U odnosu prema podruju koju je obuhvaala Banovina Hrvatska i NDH izgubila je BiH i primorski koridor kod Neuma (pripao Bih), gdje je Hrvatska razdvojena na dva dijela. Dobila je Baranju i Istru, Rijeku, Zadar i otoke Cres, Lastovo, Loinj i Palagruu.Hrvatska je svoje granice konano utvrdila 1956.

Ustavi, nazivi i karakteristike Jugoslavije nakon II svjetskog rataJugoslavija je tijekom svog postojanja u nekoliko navrata mijenjala naziv i ustave:1. od drugog zasjedanja AVNOJ-a (29.11.1943.) drava se zove Demokratska Federativna Jugoslavija (DFJ) U sastavu DFJ su bile: Federalna Drava Crna Gora, Federalna Drava Bosna i Hercegovina, Federalna Drava Hrvatska, Federalna Drava Makedonija, Federalna Drava Slovenija, Federalna Drava Srbija (Autonomno Kosovo i Metohija, Autonomna Vojvodina).2. deklaracijom Ustavotvorne skuptine od 29.11.1945. drava se zove Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ) U sastavu FNRJ su bile: Narodna Republika Bosna i Hercegovina, NR Crna Gora, NR Hrvatska, NR Makedonija, NR Slovenija, NR Srbija (u okviru NR Srbije bile su AP (autonomna pokrajina) Vojvodina i Autonomna Kosovsko-metohijska oblast. Novi je Ustav donijet 31. sijenja 1946. godine. Ustavom je priznato pet junoslavenskih nacija (uz Slovence, Hrvate i Srbe priznati su kao nacije Makedonci i Crnogorci). Jugoslavija je ureena kao federacija est republika: SR Bosna i Hercegovina, SR Crna Gora, SR Hrvatska, SR Makedonija, SR Slovenija i SR Srbija s Autonomnom Pokrajinom Vojvodinom i Autonomnom Oblau Kosovom i Metohijom. Iako je drava imala ustroj federacije, njome su vladali centralizirano Predsjednitvo SFRJ i Tito. Izvrena je nacionalizacija imovine, komasacija (okrupnjavanje zemljita) i arondacija (pripajanje manjih zemljita veem posjedu), a po uzoru na sovjetski model, i kolektivizacija (prijenos privatne imovine u kolektivna gospodarstva, zadruge - oblik ukidanja privatnog vlasnitva)3. Ustavom od 7.04.1963. drava se zove Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ4. Ustav od 21.02.1974. omoguuje jaanje samostalnosti republika i pokrajina. AO Kosovo i AP Vojvodina su dobile status slian statusu republika, ali su bile i dalje dio SR Srbije. Uvedeno je naelo pariteta (ravnopravne zastupljenosti) i konsenzus (jednoglasnost) s pravom veta. Ustavom se eljela sprijeiti majorizacija jedne nacije i republike nad drugima. Cilj je bio slabljenje sredinje moi i centralizma. Josip Broz Tito izabran je za doivotnog predsjednika SFRJ i SKJ.

Sukob Tita i StaljinaZbliavanje KPJ s ostalim europskim komunistikim strankama doseglo je vrhunac utemeljenjem Informbiroa ili Kominform-a u rujnu 1947., koji je obuhvatio partije Bugarske, ehoslovake, Francuske, Italije, Jugoslavije, Maarske, Poljske, Rumunjske i SSSR-a.Sukob s Moskvom poeo je jo u ratu kad je Staljin zauzdavao revolucionarni ar KPJ, a nastavio se nakon rata. Staljin je nastojao izbjei zaotravanje odnosa sa zapadom, a Jugoslavija je nastojala proiriti granice na zapad na raun Italije i Austrije (Trst i Koruka). Staljin je estoko reagirao, smetao mu je Titov radikalizam koji je ometao sovjetizaciju istonoeuropskih zemalja i jugoslavenska suzdranost prema osnivanju mjeovitih jugoslavensko-sovjetskih poduzea. Neovisnost, pretjerana revolucionarnost i apetiti na raun susjeda naveli su Staljina da izbaci jugoslavensko vodstvo iz Informbiroa. U lipnju 1948. Informbiro je donio rezoluciju s optubama da KPJ vodi revizionistiku i protusovjetsku politiku, a jugoslavenski komunisti pozvani su da odaberu novo vodstvo. KPJ je povela radikalan obraun sa svima koji su podrali Informbiro ili se usudili kritizirati stanje u zemlji. Ukupan broj onih koji su oznaeni kao Informbiroovci bio je oko 55.000, a metode su bile jednake onima onih koji su neovisnost ugroavali. Osnovani su logori Goli otok i Sv. Grgur u ljeto 1949. i tamo je bilo smjeteno oko 16.000 logoraa.Nakon sukoba sa Staljinom zapadu je bilo vano odrati stabilnu Jugoslaviju kao branu od sovjetskog utjecaja. Nakon Staljinove smrt 1953., odnosi Jugoslavije i SSSR-a su se postupno popravili.

Pokret nesvrstanihKraj 2.svjetskog rata ubrzao je raspad kolonijalnih carstava. Velika Britanija jo je 1941. Atlantskom poveljom priznala svim narodima pravo na izbor oblika vlasti pod kojim ele ivjeti. Tako je 1946. neovisnost prva dobila Indija, a slijedile su jo 40-ih godina Burma Cejlon, 50-ih godina Sudan, Gana (Zlatna obala), 60-ih godina Nigerija, Kenija, Uganda, Zambija, Kuvajt Jemen itd. Ipak se zadrala uska povezanost s nekadanjim posjedima. Londonskom deklaracijom 1949. stvorena je udruga drava bivih britanskih kolonija Commonwealth (ima oko 50 zemalja-lanica)Francuska je vodila tvrdokorniju politiku i ratove da bi zadrala posjede. Ipak su morali 1954. priznati poraz i neovisnost Laosa , Kambode i J. Vijetnama, 1962. Alira a nakon toga i ostalih zemalja zapadne i ekvatorijalne Afrike. Slian razvoj je bio u nizozemskoj Indoneziji koja je neovisnost stekla nakon 4.-godinjeg rata.Doprinos dekolonizaciji dali su i UN sa svojim deklaracijama: Deklaracija o ljudskim pravima iz 1948. i Deklaracija o davanju nezavisnosti kolonijalnim narodima iz 1960 .Dekolonizirane zemlje nisu htjele ponovo zapasti u ovisnost od velikih sila a u vremenu Hladnog rata nisu se htjele prikloniti ni jednoj ni drugoj strani. Sukob s SSSR-om uvjerili su Tita da usmjeri vanjsku politiku prema dekoloniziranim zemljama koje su traile novi nain povezivanja, neovisan o blokovskoj podjeli. Tito je s predsjedncima Egipta i Indije Naserom i Nehruom na Brijunima 1956. kreirao strategiju nesvrstanosti.Prva konferencija odrana je u Beogradu 1961., a predstavnici su se zalagali za miroljubivu aktivnu koegzistenciju. Odbacili su blokovsku podjelu svijeta, utrku u atomskom naoruanju, osudili uplitanje velikih u poslove malih zemalja. Do 1976. pokret je imao 86 zemalja lanica, ali prestankom hladnog rata gubi smisao.

Hrvatsko proljee, Ustav 1974.Hrvati su bili nezadovoljni sve veom srbizacijom hrvatskog jezika te zanemarivanjem nacionalne prolosti i kulture. Vrhunac je bio Novosadski dogovor iz 1954. kad je dogovoreno da je rije o jednom jeziku, dvama izgovorima i varijantama. Posebno je na to upozoravala Matica hrvatska. 1967. Matica je uz pomo jo 16 kulturnih ustanova objavila Deklaraciju o poloaju i nazivu hrvatskog knjievnog jezika kojom su upozorili na potiskivanje hrvatskog jezika, jer se putem upravnog aparata i sredstava javne komunikacije namee srpski jezik. Pozivali su se na neotuivo pravo da se hrvatski jezik zove vlastitim imenom (dotad hrvatskosrpski). To su bili poetci Hrvatskog proljea.Nezadovoljstvo Hrvata postojeim centralizmom i unitarizmom u Jugoslaviji bilo je sve vee. Smatralo se da Srbi zauzimaju mjesta u SK, dravnim strukturama, policiji i vojsci nesrazmjerno svom udjelu u broju stanovnika, da su ugroeni hrvatska posebnost (jezik) i hrvatsko gospodarstvo. Smatralo se da Hrvatska treba nadzirati svoja davanja federaciji i vie brinuti za svoju kulturu i jezik, da treba biti suverena nacionalna drava hrvatske nacije koja jami manjinska prava.Deseta sjednica CK SKH odrana je u sijenju 1970. Povod su bile optube nekih hrvatskih unitarista o sustavnom nadziranju nacionalizma u Hrvatskoj, meutim unitarizam i centralizam su oznaeni kao najvee opasnosti za samoupravljanje i Jugoslaviju. Deseta sjednica bila je obraun s unitaristima u Hrvatskoj, to je omoguilo slobodnije izraavanje hrvatskih nacionalnih osjeaja i potaklo javne rasprave o poloaju Hrvatske i naroda.Mnogi su smatrali da je pitanje hrvatskog nacionalizma gospodarsko pitanje. Centraliziranim sustavom oduzimao se hrvatskom gospodarstvu vei dio zaraenog novca, pa su Hrvati sve vie isticali politiku istih rauna. Hrvatska i Slovenija alile su se da odvajaju velika sredstva u savezne fondove za nerazvijene, koje nerazvijeni neracionalno troe. Ostale republike uzvraale su da te dvije republike dobijaju jeftinu energiju i sirovine, a imaju zajamenu prodaju svojih proizvoda.Postojala su 3 glavna sredita nacionalnog pokreta: dio SKH (Savka Dabevi Kuar i Miko Tripalo), Matica Hrvatska (ime odan, Vlado Gotovac, Marko Veselica, Franjo Tuman) i studentsko vodstvo (Draen Budia, Ivan Zvonimir iak). Vodstvu SKH nije bio cilj stvoriti samostalnu Hrvatsku dravu, ve dobiti vie autonomije.Tito je sazvao sastanak s hrvatskim vodstvom 30.11.1971. u Karaorevu. Nakon dvodnevnog razgovora otvorena je 21. sjednica Predsjednitva SKJ na kojoj je hrvatsko vodstvo osueno i iznuene su njihove ostavke. Na elo SKH dolazi Milka Planinc.Studenti su sredinom prosinca prosvjedovali u znak potpore smijenjenom vodstvu, izbili su neredi. Krajem 1971. i poetkom 1972. zaredala su uhienja, izvreno je na stotine pretresa. Za kaznena djela osueno je oko 2000 osoba.Nakon 1971. je federalizacija pojaana, uspostavljena je vrsta uloga SKJ, a uzlet trinog socijalizma bio je sprijeen.Novi ustav koji je dao vei stupanj samostalnosti republikama i pokrajinama prihvaen je 1974. Uvedena su dva bitna elementa: konsenzus (jednoglasnost) s pravom veta i paritet (jednaka zastupljenost). Ustavom se eljela sprijeiti majorizacija jedne nacije i republike nad drugima. Cilj je bio slabljenje sredinje moi i centralizma.Na kreiranje novog ustava bitno su utjecali slovenski politiar Edvard Kardelj i hrvatski Vladimir Bakari. Novi Ustav mogao se mijenjati samo konsenzusom. Nakon donoena Ustava SFRJ, nove su Ustave donijele i sve republike. Ustav SRH iz 1974. ponavlja staro deklarirano pravo da je hrvatska nacija uspostavila svoju dravu SRH na temelju prava na samoodreenje, ukljuujui i pravo na odcjepljenje.Dodani su radniki amandmani kojima su se eljele premostiti nacionalne suprotnosti u ime zajednikih ciljeva Kao bitna kategorija za napredovanje na poslu uvedena je moralno-politika podobnost, to je znailo da se pojedinac mora ulaniti u SKJ. Uvedeno je kolektivno Predsjednitvo SFRJ od 9 lanova (8 lanova iz federalnih jedinica i predsjednik SKJ). Tito je 1974. izabran za predsjednika SKJ i predsjednika drave bez ogranienja.Ustav iz 1974. donio je vei stupanj samostalnosti republika i pokrajina.

Raspad komunizma i socijalizma u Europi i svijetuNakon smrti sovjetskog voe Leonida Brenjeva 1982. u samo tri godine na elu Sovjetskog Saveza izmijenila su se trojica lidera. Prva dvojica nisu pokretala nikakve reforme, ali 1985. vodstvo preuzima Mihail Gorbaov.Koliko je SSSR bio u krizi i u zaostajanju za Zapadom najjasnije se vidjelo u svibnju 1986. kada se dogodila nuklearna katastrofa havarija u nuklearnoj centrali u Ukrajinskom gradu ernobilu.Gorbaov je poveo paket drutvenih, politikih i gospodarskih reformi. Perestrojka (rekonstrukcija, preureenje) je trebala u gospodarstvo unijeti elemente trinog gospodarstva, ponovo obnoviti privatno vlasnitvo, a glasnost (glasnost, otvorenost) promjeniti jednoumlje i dozvoliti stranaki pluralizam, slobodu govora i okupljanja, te demokraciju. Zalagao se i za mir u svijetu uspostavljajui povjerenje s SAD-om (predsjednik Ronald Reagan).Posljedica reformi bilo je i rasputanje Varavskog ugovora 1991., a val promjena zahvatio je i sve istonoeuropske komunistike drave.Zbog svoje politike je Gorbaov imao mnogo protivnika u redovima sovjetske Komunistike partije i vojske. U kolovozu 1991. su pokuali izvriti dravni udar, ali su to sprijeile pristae promjena na elu s Borisom Jeljcinom.Zapoeo je proces raspada SSSR-a. Prve su se 1990. odvojile pribaltike republike (Litva, Letonija i Estonija), a tijekom 1991. ostale sovjetske republike. Umjesto starog SSSR-a stvorena je Zajednica Neovisnih Drava (ZND), u kojoj je Rusija trebala imati vodei, ali ne i odluujui utjecaj. Gorbaov je dao ostavku na poloaj. Rusija je pod Jeljcinovim vodstvom nastavila provoditi reforme.Usporedo s otvaranjem sovjetskog drutva poputao je i pritisak Moskve na zemlje istonog bloka. Najznaajnije promjene izazvala su dogaanja u Istonoj Njemakoj. Potkraj 1989. odrani su brojni masovni prosvjedi koji su rezultirali ruenjem Berlinskog zida - uslijedilo je ujedinjenje Njemake 1990.Najburniji dogaaji odvijali su se u Rumunjskoj gdje je svrgnut rumunjski diktator Nicolae Ceausescue. Vodio je zemlju vie od trideset godina i doveo stanovnitvo na rub gladi i neimatine. Narod se pobunio, a vojska je dobila zapovijed da ugui pobunu. Meutim, vojska se pridruila narodu. Ceausescue i njegova ena Elena osueni su i strijeljani. U Rumunjskoj je poeo proces demokratizacije.U Poljskoj su se promjene poele nazirati ve 1981. kad je sindikat Solidarnost i njegov voa Lech Walesa pokuao pokrenuti promjene. Zalagao se za demokratizaciju i slobodu govora (1983. nagraen je Nobelovom nagradom za mir). Sindikatu se pridruio i narod, ali je vojska izvrila vojni udar i sprijeila promjene. Novi voa Wojciech Jaruzelsky ipak nije mogao zaustaviti promjene koje su dovele do pada komunizma i uvoenje viestranake demokracije1989. U ehoslovakoj su promjene uspostavljene najmirnije, pa su zato ti dogaaji nazvani barunasta revolucija. Prvi predsjednik viestranake ehoslovake postao je disident prakog proljea2 iz 1968., knjievnik i novinar Vaclav Havel. esi i Slovaci razdvojili su se dogovorno i 1993. su nastale dvije drave: eka s glavnim gradom Pragom i Slovaka s glavnim gradom Bratislavom.Do ukidanja socijalistikog sustava dolo je i u Maarskoj, Bugarskoj i Albaniji.Nakon svih tih promjena, ameriki predsjednik George Bush stariji je 1991. objavio da je hladni rat zavren, a sve zemlje biveg Varavskog pakta, izuzevi Rusiju i nekadanje lanice SSSR (osim pribaltikih drava) postale su lanice NATO-a.

Nastanak EUNakon II svjetskog rata u Europi je teka ekonomska i politiki neizvjesna situacija. Winston Churchill je u jednom svom govoru predloio stvaranje Sjedinjenih Europskih Drava. Prvi koraci prema ostvarenju poduzeti su 1951. osnivanjem Europske zajednice za ugljen i elik. Osnivaem se smatra francuski ministar vanjskih poslova Robert Schumman, a inile su je Francuska, Zapadna Njemaka, Italija, Belgija, Nizozemska i Luxemburg. Uslijedilo je osnivanje Europske ekonomske zajednicu (EEZ) Rimskim ugovorom iz 1957. radi stvaranja velikog zajednikog trita. ezdesetih godina se irenje usporava zbog protivljenja Francuske ulasku Velike Britanije U EEZ, jer joj je smetala povezanost Britanije i SAD. Francuskoj je bila blia Zapadna Njemaka, pa su te dvije zemlje bile kljune za jaanje EEZ. Velika Britanija postala je lanicom 1973., zajedno s Danskom, Irskom, Grkom, panjolskom i Portugalom. Do 1990. se broj poveao na 12 lanica.1990. je na zasjedanju u Rimu dogovoreno uspostavljanje zajednike vanjske, monetarne i gospodarske politike. Ugovorom u Maastrichtu 1992. postavljen je okvir za stvaranje EU i njeno irenje, koje je zapoelo 1995. prikljuivanjem Austrije, vedske i Finske. 2004. su se prikljuile Estonija, Letonija, Litva, Poljska, eka, Slovaka, Slovenija, Maarska, Malta i grki dio Cipra. Rumunjska i Bugarska pridruile su se 2007., a Hrvatska 01.07.2013. Sjedite EU je u Bruxellesu, a veina lanica ima zajedniku valutu euro.U zakonodavstvo EU integriran je Schengenski sporazum, to je znaajno doprinijelo ostvarenju slobodnog kretanja robe i ljudi, jednom od najvanijih naela zajednikog trita. Potpisan je 1985., a stupio je na snagu 1995.

Raspad SKJ i SFRJ, viestranaki izbori u HrvatskojTito je umro 1980. SFRJ je ula u krizne godine velika gospodarska kriza, nemiri Albanaca na Kosovu, velikosrpski nacionalizam itd. Pad Berlinskog zida, ujedinjenje Njemake, promjene u SSSR-u i raspad Varavskog pakta dali su poticaj raspadu SFRJ. Veliku ulogu u demokratizaciji odigrali su mediji. Promijenio se i odnos prema vjerskim blagdanima.U Srbiji je Titova smrt bila znak za poetak redefiniranja federacije i otvaranje srpskog pitanja. Nezadovoljstvo Srbije zbog podjele na 3 dijela (ua Srbija, Kosovo, Vojvodina) potaknuto je albanskim prosvjedima na Kosovu u proljee 1981. Pokrenuta je kampanja protiv Ustava, tumaenjem da republike granice nisu ni nacionalne ni povijesne, a da su Srbi u drugim republikama obespravljeni. Zahtijevalo se da se zastupnici za saveznu skuptinu biraju po naelu jedan ovjek - jedan glas bez obzira na federalni sustav, to bi Srbe dovelo u povoljniji poloaj (zbog brojnosti). To bi bilo u suprotnosti s naelima federalnog sustava.Nastali su prvi politiki programi izvan SKJ. U Sloveniji je skupina oporbenjaka 1987. napisala slovenski nacionalni program.U Srbiji se 1986. pojavio Memorandum Srpske akademije nauke i umetnosti (SANU), u kojem su izneene neutemeljene ocjene o loem poloaju Srba u Hrvatskoj i BiH. Pozivalo se na reviziju ustava, da se Kosovo i Vojvodina vre veu uz Srbiju, a da se konfederalna naela izbace iz ustava (mogunost otcjepljenja). Zapravo se zahtijevala uspostava jedinstvene Srbije koja e se nametnuti Jugoslaviji, ime bi bio ugroen federalni sustav. 1987. je Slobodan Miloevi postao predsjednik CK SKS i prihvatio program SANU. Organiziranjem masovnih prosvjeda je promijenio vodstva Kosova, Vojvodine i Crne Gore. Miloevi je u najveoj mjeri pridonio jedinstvenosti nesrpskih nacija. 1990. mu se otvoreno priklanja JNA, koja se plai hrvatskog nacionalizma, ali tolerira srpski nacionalizam.Razjedinjenost meu republikim vodstvima dovela je do raspada SKJ na 14. kongresu 22.01.1990. u Beogradu nakon to su slovenski i hrvatski delegati napustili kongres.U travnju i svibnju 1990. god. odrani su prvi viestranaki izbori. Nekomunistike stranke pobijedile su u svim republikama osim u Srbiji i Crnoj Gori.

Balvan revolucija i domovinski rat, meunarodno priznanje RHSKH je potkraj 1989. priznao pravo na stranako organiziranje. Prve oporbene stranke osnivale su se ve od poetka 1989. Meu prvima su bile HSLS, HDZ i obnovljena HSS. Prvi slobodni i viestranaki izbori odrani su 1990. Pobijedio je HDZ s Franjom Tumanom. Viestranaki sabor konstituiran je 30.05.1990.U Kninu je osnovana SDS (Srpska demokratska stranka) koja je smatrala da Srbi imaju pravo na odcjepljenje i ostanak u Jugoslaviji, ako Hrvatska iz nje istupi. Najavljen je referendum. Predstavnici SDS odbili su sudjelovati u Saboru iako im je to bilo ponueno.Hrvatska je zbog najavljenog referenduma povukla oruje priuvnog sastava u jestima s veinskim srpskim stanovnitvom. 17.08.1990. pobunjeni Srbi su blokirali sve putove prema Benkovcu, Graacu i Kninu, a pobuna se poslije proirila i na ostala podruja s veinskim srpskim stanovnitvom. Putove su preprijeili balvanima, pa je pobuna nazvana balvan revolucija. Na stranu pobunjenika stala je i JNA koja je sprijeila intervenciju Hrvatske. Udar je dobio potporu Srbije i Srba u BiH. 1990. je proglaena SAO Krajina. Pokrenut je postupak za razdruivanje od Hrvatske s ciljem ostanka u Jugoslaviji. Proveden je i referendum o prisajedinjenju Srbiji. Srbija je odluku odbila, jer nije htjela otvoreno priznati svoje agresivne ciljeve.U oujku 1991. je hrvatska policija uguila pobunu srpskih policajaca u Pakracu, a 31.03.1991. na Plitvicama je pala prva rtva Josip Jovi (krvavi Uskrs). U Borovu kod Vukovara ubijeno je 12 policajaca.25.06.1991. Hrvatska proglaava Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti (Dan dravnosti), na osnovu provedenog referenduma. Rat se sve vie intenzivirao. 08.10.1991. dan nakon raketiranja Banskih dvora, primijenjena je Odluka o raskidanju dravnopravnih sveza Hrvatske i SFRJ (Dan neovisnosti).Do ljeta 1991. teret obrane bio je na Ministarstvu unutarnjih poslova, a u travnju 1991. osnovan je u sklopu MUP-a Zbor narodne garde (ZNG), koji se kasnije razvio u Hrvatsku vojsku. Poetkom jeseni 1991. hrvatske redarstvene i vojne postrojbe uspjeno su provele blokadu vojarni JNA u mnogim hrvatskim gradovima.Potkraj lipnja 1991. JNA i srpski pobunjenici krenuli su u osvajanja. Dalmacija je ostala gotovo potpuno odsjeena (Pag i Paki most). Potkraj rujna je glavnina snaga JNA usmjerena na Vukovar, koji je pao 18.11.1991., a agresori i pobunjenici strijeljali su ranjenke i dio branitelja na Ovari. JNA je blokirala jadranske luke. Blokirala je Dubrovnik iscrpljujui stanovnitvo sprjeavanjem dovoza hrane i vode. Bombardiranjima su oteeni i Osijek, Vinkovci, Gospi, Zadar, ibenik i mnogi drugi gradovi. Razaranja nije bio poteen ni Dubrovnik, grad pod zatitom UNESCO-a. U zranom napadu raketiran je i Zagreb. S okupiranih podruja protjerano je ili izbjeglo vie od 300.000 Hrvata. U odnosu prema jugoslavenskoj krizi se meunarodna zajednica podijelila. Vijee sigurnosti UN uvelo je embargo na uvoz oruja u Jugoslaviju jednako za dobro naoruane pripadnike JNA i za razoruanu Hrvatsku. Badinterova komisija je u prosincu 1991. zakljuila da se Slovenija i Hrvatska nisu odcijepile, nego da se SFRJ raspala, pa su granice njenih republika trebale postati granice novih drava. Potkraj 1991. je u enevi dogovoren mirovni plan - Vanceov plan. Predviao je deblokadu vojarni i povlaenje JNA iz Hrvatske, odnosno rasporeivanje snaga UNPROFOR-a (plave kacige) u okupirane i pobunjene dijelove Hrvatske. Preduvjet za provedbu mirovnog plana bio je prekid neprijateljstava, to je ostvareno 02.01.1992. u Sarajevu, kad su JNA i Hrvatska potpisale sporazum o primirju.Meunarodno priznanje je uslijedilo 15.01.1992., a 22. 05.1992. primljena je u UN. JNA se morala povui iz Hrvatske (konano se povukla krajem svibnja 1992.). No, Hrvatska jo nije bila slobodna jer je dio teritorija ostao u rukama pobunjenih Srba. Reintegracija je ostala mrtvo slovo na papiru.Bljesak i Oluja, zavretak rata, Daytonski i Erdutski sporazumU akciji Bljesak 01.-04.05.1995. osloboeno je podruje zapadne Slavonije. 04.08.1995. je zapoeta akcija Oluja za oslobaanje Dalmacije, Like, Banovine i Korduna. 05.08. osloboen je Knin (Dan domovinske zahvalnosti). Zavretak akcije Oluja je i kraj RSK. S Olujom je zavrio rat, a vojni porazi e srpsku stranu prisiliti na pregovore.U studenom 1995. uz ameriko posredovanje u zranoj bazi Dayton u SAD voeni su pregovori izmeu trojice predsjednika: Hrvatske (Franjo Tuman), BiH (Alija Izetbegovi) i Srbije (Slobodan Miloevi), koji su rezultirali prihvaanjem sporazuma o zavretku sukoba (Dejtonski sporazum). Dejtonski sporazum predviao je mirnu reintegraciju ostatka hrvatskog teritorija u Podunavlju. Mirna reintegracija zavrena je u sijenju 1998. ime je cjelovit prostor Hrvatske osloboen i ujedinjen.Erdutski sporazum je sporazum o mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja (Baranja, istona Slavonija i zapadni Srijem). u RH. Potpisan je 12.11.1995. u Erdutu. Vijee sigurnosti UN-a uspostavilo prijelaznu upravu za istonu Slavoniju. Otvoren je dvogodinji proces postupnog ulaska hrvatskih vlasti na prostor hrvatskog Podunavlja. Punu upravu je dobila 15.01.1998.