Povezivanje: ljudi, mjesta, proizvodi

Povezivanje: ljudi, mjesta, proizvodi

Priručnik za promicanje kakvoće proizvoda sazemljopisnim podrijetlom i održive zemljopisne oznake

Prvo izdanje

POVEZIVANJE: LJUDI, MJESTA, PROIZVODI

Priručnik za promicanje kakvoće proizvoda sa zemljopisnim podrijetlom i održive zemljopisne oznake

Ovaj priručnik predstavlja rezultat zajedničkog rada Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO) i projekta SINER-GI

REDD Association u suradnji s

Organizacijom za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda

Prvo izdanje

Preveli i priredili: Vera Kordić i Josip Jagušt

Autori i urednici:Emilie VandecandelaereFilippo ArfiniGiovanni BellettiAndrea Marescotti

Koautori i suradnici:Gilles Allaire, Jo Cadilhon; Francois Casabianca; Peter H.G. Damary; Magali Esteve; Martin Hilmi; Charlotta Jull; Amelie Le Coent; Jerome Mounsey; Anna Perret; Erik Thevenod- Mottet; Frederic Wallet.

Published by arrangement with theFood and Agriculture Organization of the United Nations by REDD

Ovaj rad je izvorno objavila Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda 2010. godine na engleskom jeziku pod naslovom: Linking People, Places and Products.

Prilagodbu i prijevod teksta na hrvatski omogućilo je REDD. U slucaju bilo kakvih nesuglasnosti, prednost ima izvorni tekst.

Korištene oznake i prikaz materijala vezanog za proizvod ili mape ni u kom slučaju ne odražavaju stavove Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO), vezane

za pravni ili razvojni status bilo koje države, teritorija, grada, pokrajne i njihovih vlasti, i ne odnose se na razgraničenje njihovih teritorija. Navođenje nekih tvrtki ili proizvoda posebnih

proizvođača, bez obzira na to jesu li patentirani ili ne, ne znači da ih je FAO odobrio ili preporučio u odnosu na druge slične tvrtke i proizvode koji nisu spomenuti. Stavovi koji su

navedeni, a vezani su za proizvod, isključivo su stavovi autora i ne izražavaju stavove FAO-a.

Autori snose odgovornost za stavove koja su članovi SINER-GI izrazili u prilogu, a tako navedeni stavovi ne odražavaju mišljenje Europske komisije. Europska komisija, kao ni jedna osoba

koja se očituje u ime Europske komisije, nisu odgovorni za moguću uporabu ovdje navedenih informacija.

ISBN 978-92-5-106374-3

Sva prava zadržana. Reprodukcija i širenje materijala o ovom proizvodu u obrazovne ili druge nekomercijalne svrhe su dozvoljeni bez prethodnog pisanog odobrenja vlasnika autorskih prava, pod uvjetom da je izvor u potpunosti potvrđen. Reprodukcija materijala vezanog za ovaj proizvod

u svrhu ponovne prodaje ili drugih komercijalnih svrha je zabranjena bez prethodnog pisanog odobrenja vlasnika autorskih prava. Prijava za izdavanje takve dozvole se može podnijeti na

sljedeću adresu: Voditelj, Odjel za elektroničko izdavaštvo i potporu, Odsjek za komunikacije, FAO, Viale delle Terme di Caracalla, 00153 Rim, Italija, ili elektronskim putem na:

[email protected].

(C) REDD, 2013 (Croatian edition)

(C) FAO, 2010 (English edition)

iii

FAO Program za kakvoću proizvoda s zemljopisnim podrjetlomŠirom svijeta javljaju se rastuća očekivanja i zahtjevi potrošača za hranom i poljoprivrednim proizvodima koji nose oznaku određene kakvoće, posebno one kakvoće koja je povezana sa podrijetlom, tradicijom i posebnim znanjem i vještinama. Promidžba i zaštita proizvoda sa zemljopisnim podrijetlom mogu doprinjeti ruralnom razvoju, razlikovanju (diverzifikaciji) prehrambenih proizvoda i izboru potrošača. Štoviše, skorašnje usvajanje novih mapa, poput zemljopisnih oznaka, zahtjeva pravilno vođenje (usmjeravanje). FAO je, zbog toga, u cilju razvoja ruralnih područja, 2007. godine pokrenuo program o vezi između kakvoće i podrijetla proizvoda, kroz pomoć zemljama članicama i sudionicima u provedbi spomenutih programa razvoja, kako na institucionalnoj, tako i na proizvođačkoj razini, koji su krojeni sukladno pojedinim gospodarskim, društvenim i kulturnim kontekstom.Website: www.foodquality-origin.org

U samom FAO-u, ovaj priručnik je plod suradnje Odsjeka za ishranu i zaštitu proizvođača i Odsjeka za ruralnu infrastrukturu i agro-industriju. Oba odsjeka podržavaju razvoj posebnih mapa kakvoće čiji je cilj osnaživanje održivog razvoja.

FAO Služba za kakvoću i standard hrane, zahvaljuje se Ministarstvu poljoprivrede i ribarstva Francuske na potpori u tiskanju ovog priručnika i projektima povjerenstvenog fonda na temu posebne kakvoće (2007-2010), kojima se stječe znanje i rasčlamba iskustva zemalja članica u području kakvoće proistekle iz zemljopisnog podrijetla i koje je dozvolilo tiskanje ovog priručnika.

Jačanje međunarodnog istraživanja u području zemljopisnih oznaka (SINER-GI) predstavlja istraživački projekt i mrežu koji je podržavala Europska zajednica (prioritet 8.1: Istraživanje usmjereno ka donošenju strategija) od svibnja 2005. do srpnja 2008. i kojim je do 2007. godine koordinirao Bertil Sylander a od 2007. pa do svršetka projekta Gilles Allaire. Cilj projekta SINER-GI je uspostaviti (objediniti) radi zajedničke uporabe suvislu svjetsku znanstvenu bazu gospodarskih, pravnih, institucionalnih i društveno-kulturoloških uvjeta neophodnih za uspjeh zemljopisne oznake. Ovaj znanstveni projekt predstavlja potporu tijekom usvajanja uspješnih strategija. Projekt SINER-GI se nadovezuje na svjetsku mrežu prinosa brojnih istraživača, dopisnih istraživača i studija slučajeva. Konzorcijum SINER-GI zahvaljuje se Europskoj zajednici za financijsku pomoć u okviru Šestog okvirnog programa za istraživanje, tehnološki razvoj i ogledne aktivnosti (SINER-GI SSPE-CT-2005-006522)Website: www.origin-food.org


Ovaj je priručnik preveden i objavljen u okviru projekta koji su financirale Agencija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih Naroda (FAO) i poseban fond dioničarskoga kapitala Europske Banke za obnovu i razvoj (EBRD). Cilj je projekta bio dodati vrijednost lokalno proizvedenim poljoprivrednim proizvodima u Hrvatskoj uz pomoć zemljopisnih oznaka. U okviru projekta organizirana je i obuka osoblja hrvatskoga Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja koje je zaduženo za provedbu registracija zemljopisnih oznaka, te je pružena potpora dvama udruženjima proizvođača da registriraju zemljopisne oznake za svoje proizvode – Baranjski kulen i Neretvansku mandarinu. Ova registracija zemljopisnih oznaka utire put registraciji sličnih oznaka i za ostale hrvatske prehrambene proizvode visoke kakvoće koji imaju jedinstvene značajke povezane s njihovim područjem podrijetla. Projekt je također podržao Agrokor.

iv

v

Sadržaj

Predgovor .......................................................................................................xiZahvalnica......................................................................................................xiiLista akronima i kratica ............................................................................... xvii

UVOD ............................................................................................................xix

RAZLIČITI KORACI U KRUGU KAKVOĆE ZASNOVANE NA PODRIJETLU ..........11- Prepoznavanje/identifikacija ................................................................................................. 42- Ispunjavanje uvjeta/kvalifikacija ........................................................................................... 43- Vrednovanje/valorizacija ....................................................................................................... 44- Obnavljanje/reprodukcija lokalne prirodne i kulturološke baštine ..................................... 55- Uloga javnih strategija u krugu kakvoće .............................................................................. 6

Slika 1: Krug kakvoće zasnovan na podrijetlu......................................................................................... 3Studija slučaja 1: Proces stvaranja vrijednosti - ŠAFRAN IZ TALIOUINEA, Maroko .............................. 6

DIO 1. PREPOZNAVANJE/IDENTIFIKACIJA: UPOZNAVANJE S PROIZVODOM I NJEGOVIM POTENCIJALIMA .................................................................9

1.1 POVEZIVANJE: LJUDI, MJESTA, PROIZVODI ........................................................................... 11Proizvod: osobita kakvoća i tradicionalni ugled ...................................................................... 12Mjesto i lokalna prirodna i kulturološka baština .................................................................... 13Ljudi: kolektivno pravo i kolektivna akcija .............................................................................. 14Vježba ....................................................................................................................................... 17

Slika 1: Uzajamno djelovanje ljudi, proizvoda i mjesta ......................................................................... 11Prilog 1: Terroir (teren) i tipičnost ...................................................................................................... 12Studija slučaja 1: Studija slučaja 1: Utvrđivanje posebne kakvoće i tradicionalnog ugleda vučjeg trna iz pokrajine UVS (Mongolija); Sol iz Almeda (Istočna obala Balija, Indonezija) .................................... 13Studija slučaja 2: Veza s fizičkim okruženjem: KAVA PICO DUARTE (Dominikanska Republika) ....... 15Studija slučaja 3: Put od prepoznavanja (identifikacije)do kvalifikacije - KRIOLSKI KOZLIĆ (CHIVITO CRIOLLO DEL NORTE NEUQUINO), Argentina ...................................................................................... 16

1.2 ZAŠTO SE UKLJUČITI U PROCES? ODRŽIVA PERSPEKTIVA .......................................................... 19Ruralni i održivi razvoj ............................................................................................................. 19Gospodarski stup održivog razvoja: dodana vrijednost i koristi od organiziranog načina proizvodnje ............................................................................................................................... 20Životna sredina kao stup oslonac: održiva uporaba baštine ibioraznolikosti ......................................................................................................................... 22Društveni stup održivosti ......................................................................................................... 23Mehanizam u rukama lokalnih interesnih skupina za održivi teritorijalni pristup................ 24Vježba ....................................................................................................................................... 27

Prilog 2: Cjenovna premija proizašla iz (razlikovanja) diferencijacije .................................................. 20Studija slučaja 4: Utjecaj tradicionalnog ugleda na stvaranje cijene: POMMELO IZ NAKORNCHAISRIJA, Tajland .................................................................................................................. 21


vi

Studija slučaja 5: Doprinos društvenoj održivosti: BIJELI KUKURUZ IZ CUZCOA (Maiz bianco de Cuzco) – Peru .......................................................................................................................................... 24Studija slučaja 6: Proizvodnja s podrijetlom za promidžbu održivog razvoja u siromašnim područjima: LIVANJSKI SIR (Bosna i Hercegovina) ............................................................................... 25

1.3 ZEMLJOPISNE OZNAKE, LOKALNI PROPISI ZAŠTITA .................................................................. 29Što je zemljopisna oznaka podrijetla (OZP) ............................................................................ 29Uporaba i zlouporaba: neophodnost uspostavljanja jasnih pravila ........................................ 31Potreba usvajanja lokalnih pravila za uporabu zemljopisne oznake (Geographical indication)..... 33Provođenje lokalnih pravila: društveni mehanizmi i pravna zaštita ...................................... 33Vježba ....................................................................................................................................... 37

Prilog 3: dogovaranje pravila i kolektivno djelovanje; Primjer: maslinovo ulje iz Nijona .................... 31Studija slučaja 7: Imitiranje OZP-a koje provode industrijske kompanije: sir iz Chontalenoa (QUESO CHONTALENO), Nikaragva ......................................................................... 32Studija slučaja 8: Društvena kontrola i sankcije u slučaju poznatoga lokalnog proizvoda (osnovne hrane) - GARI Cassava semolina u selu Savalou, Benjin ...................................................................... 34Studija slučaja 9: Registracija proizvoda s OZP-om sprječava privatnu registraciju zemljopisnog naziva (geographical name), (Dominikanska Republika) ...................................................................... 34Prilog 4: Zemljopisna oznaka, ime podrijetla i oznaka podrijetla ........................................................ 35Prilog 5: Proizvodi zasnovani na podrijetlu, proizvodi s OZP-om i zaštićeni proizvodi s OZP-om ....... 35

1.4 ZAJEDNIČKI PRISTUP ................................................................................................................... 39Opravdanost zajedničke djelatnosti .................................................................................... 39Poticanje lokalnih sudionika ................................................................................................ 40Uključivanje vanjskih činitelja .............................................................................................. 42Vježba .................................................................................................................................. 47

Slika 2: Mogući sudionici procesa stvaranja vrijednosti ....................................................................... 39Studija slučaja 10: Početak zajedničkih djelatnosti: sir Cotija Meksiko .............................................. 41Studija slučaja 11: Uključenost sudionika tržišnog lanca (mesar); MESO IZ PAMPE, JUŽNA CAMPAHNA (Brazil) ................................................................................................................................ 42Prilog 6: Primjeri potpore restorana i glavnih kuhara .......................................................................... 43Studija slučaja 12: Uloga turista i nostalgičnih useljenika u promicanju proizvoda i jačanju njegova ugleda: MAMOU CHILI, Gvineja .............................................................................................................. 43Prilog 7: Potpora potrošača: Pokret „Spore hrane“ .............................................................................. 44Prilog 8: Primjeri putova vina ................................................................................................................ 44Studija slučaja 13: Primjer združene aktivnosti javnih vlasti i nevladinih organizacija:KAKAO ARRIBA, Ekvador ....................................................................................................................... 45Prilog 9: Primjeri projekta istraživanja.................................................................................................. 45Studija slučaja 14: Zajedničko djelovanje javnih tijela i nevladinih organizacija: CHIVITO CRIOLLO DEL NORTE NEUQUINO, Argentina ......................................................................... 46

DIO 2. ISPUNJAVANJE UVJETA (KVALIFIKACIJA): USPOSTAVLJANJEPRAVILA ZA PROIZVODE SA ZEMLJOPISNOM OZNAKOM ..............................49

2.1 ELABORAT ................................................................................................................ 51Dokument koji utvrđuje određenu kakvoću koja se odnosi na zemljopisno podrijetlo .................... 51Zašto je važno usvajanje provjerljivih pravila? ........................................................................ 52Značaj posredovanja ................................................................................................................ 53

vii

Prilog 1: Glavni elementi pravilnika (specifikacije) ............................................................................... 52Studija slučaja 1: Konstruktivnim putem do razrade Pravilnika (Specifikacije): KAVA IZ KINTAMANIJA, BALI, Indonezija ............................................................................................... 54

2.2 DETALJNO ODREĐIVANJE OSOBITE KAKVOĆE PROIZVODA ........................................................... 55Opis proizvoda .......................................................................................................................... 55Prvi korak: popis resursa i različitih praksi ............................................................................ 55Drugi korak: utvrđivanje pravila .............................................................................................. 57Vježba ....................................................................................................................................... 59

Prilog 2: Primjeri posebnih značajki koje jedan proizvod čine tipičnim ............................................... 56Prilog 3: Kvalifikacija ukusa – Argansko ulje, Maroko .......................................................................... 56Tablica 1: Primjeri pitanja za sastavljanje liste s posebnim značajkama ............................................ 57Prilog 4: Stvaranje potkategorije – primjer sira GRUYERE .................................................................. 57Studija slučaja 2: Uključivanje zanatlijskih i industrijskih podkategorija: SIR TURRIALBA, (Kostarika) .................................................................................................................. 58

2.3 RAZGRANIČENJE PROIZVODNOG PODRUČJA........................................................................... 61Što određuje teren (terroir)? ................................................................................................... 61Tradicionalni ugled i povijest ................................................................................................... 61Naziv „OZP“ i teritorij .............................................................................................................. 62Kriteriji i metode za utvrđivanje granica ................................................................................. 63Vježba ....................................................................................................................................... 69

Studija slučaja 3: Primjer teritorijalne složenosti postojećeg područja proizvodnje – GRUYÈRE naziv podrijetla (ZOP, Švicarska) .......................................................................................... 62Prilog 5: Primjeri naziva OZP koji se odnose na teritorij ...................................................................... 63Tablica 2: Kriteriji razgraničenja ............................................................................................................ 64Studija slučaja 4: Razgraničenje zemljopisne oznake: BILJNI ČAJEVI ROOIBOS Južna Afrika .................. 65Prilog 6: Poveznica sa zemljopisnim područjem: Razlika između imena podrijetla (IP) i zemljopisne oznake (OZP) ........................................................................................................................................... 65Prilog 7: Primjeri razgraničenja koji se odnose na prirodno/kulturni prostor i administrativne granice .... 66Prilog 8: Metoda i sadržaj izvješća o razgraničenju OZP-a .................................................................. 66Studija slučaja 5: Kako Pravilnik (Specifikacija) potvrđuje poveznicu između proizvoda i zemljopisnog područja u slučaju SLANINE IZ COLONNATE (LARDO DI COLONNATA), Italija ................................... .67

2.4 USPOSTAVLJANJE LOKALNOG SUSTAVA JAMSTVA .................................................................... 71Jamstveni sustav za zemljopisnu oznaku ............................................................................... 71Uloga proizvođačkih organizacija u sustavu jamstava ........................................................... 74Usvajanje kontrolnog plana ..................................................................................................... 76Upravljanje troškovima certifikacije ....................................................................................... 77Vježba ....................................................................................................................................... 81

Studija slučaja 6: Sljedljivost na proizvođačkoj razini: primjena jednostavnih mehanizama – PALMIN ŠEĆER KAMPOMG SPEU (Kambodža) ..................................................................................... 72Studija slučaja 7: Sljedivost i sustav kakvoće kontrole KOLUMBIJSKE KAVE, Kolumbija ................... 73Prilog 9: Različiti sustavi ovjere ili kontrole kakvoće ............................................................................ 74Studija slučaja 8: Razrada sustava kontrole kava iz Kintamanija (KINTAMANI), BALI, Indonezija .............. 75Prilog 10: Primjeri sankcija u slučaju neispunjenja zahtjeva ............................................................... 76Tablica 3: Primjer kontrolnog plana za biljne proizvode s OZP-om (crni papar iz Lampunga) ....................................................................................................................... 78Tablica 4: Primjer kontrolnog plana za proizvod s OZP-om životinjskog podrijetla (sir Comte) ........................................................................................................................................... 79


viii

2.5 POŠTIVANJE ILI UVOĐENJE EKOLOŠKIH ILI DRUŠTVENIH NAČELA TIJEKOM IZRADE PRAVILNIKA (SPECIFIKACIJE) .....................................................................................................83

Pravilnik (Specifikacija) i održivost ......................................................................................... 83Uspostavljanje pravila održivosti ............................................................................................. 86Vježba ...................................................................................................................................... 89

Studija slučaja 9: Proizvodi zasnovani na bioraznolikosti - KRIOLSKI KOZLIĆ IZ SJEVERNOG NEUQUENA, (CIVITO CRIOLLO DEL NORTE NEUQUINO), Argentina, KAKAO ARRIBA (Ekvador), TREŠNJA IZ LARIJA (LARI), Italija, ŠUNKA JINHUA (Kina) .................................................................. 85 Primjer 1: Uključivanje ekoloških i društvenih gledišta u Pravilnik ..................................................... 86Tablica 5: Primjeri kriterija neophodnih za uspostavljanje društvene i ekološke održivosti ............... 87

2.6 POTENCIJALNI PROBLEMI U USPOSTAVLJANJU PRAVILA I KAKO IH PREVLADATI ................................ 91Vježba ....................................................................................................................................... 93

Tablica 6: Primjeri problema i moguća rješenja ................................................................................... 92

DIO 3. NAPLATA (ISPLATIVOST, VREDNOVANJE):MARKETING PROIZVODA SA ZEMLJOPISNIM PODRIJETLOM .......................95

3.1 OSTVARANJE ORGANIZACIJE ZA UPRAVLJANJE SUSTAVOM ZEMLJOPISNE OZNAKE ............................. 97Važnost organizacije korisnika zemljopisne oznake ............................................................... 97Uloga i aktivnosti organizacije korisnika zemljopisne oznake ............................................... 97Ustroj organizacije ................................................................................................................... 98Biti ili ne biti... dio organizacije korisnika zemljopisne oznake? .......................................... 101Vježba ..................................................................................................................................... 103

Prilog 1: Primjeri aktivnosti i usluga koje pruža organizacija korisnika zemljopisne oznake ............ 98Studija slučaja 1: Organizacija za pružanje potpore proizvodu sa zemljopisnom oznakom SIR COMTÈ, Francuska .......................................................................................................................... 99Slika 1: Primjer međustrukovne organizacije korisnika zemljopisne oznake...................................... 99Studija slučaja 2: Stvaranje organizacije proizvođača PALMIN ŠEĆER KAMPOMG SPEU (Kambodža) .........100Studija slučaja 3: Ustroj organizacije sira „Gruyere“ SA ZAŠTIĆENIM IMENOM PODRIJETLA (Švicarska) ... 101Tablica 1: Moguće prednosti i nedostatci članstva u organizaciji korisnika zemljopisne oznake ..... 102

3.2 AKTIVNOSTI U OKVIRU STRATEŠKOG MARKETINGA ................................................................ 105Strateški i operativni marketing ........................................................................................... 105Razvijanje strateškoga marketinškog plana ......................................................................... 106Raščlamba tržišta .................................................................................................................. 106Segmentacija tržišta: podjela tržišta u kategorije ................................................................ 108Ciljanje: određivanje prioriteta .............................................................................................. 110Pozicioniranje: kako da potrošači razumiju proizvod? ......................................................... 111Vježba ... ................................................................................................................................. 113

Prilog 2: Strateški i operativni marketing za proizvode sa zemljopisnom oznakom u Tunisu .......... 106Studija slučaja 4: Istraživanje tržišta i navika potrošača TURRIALBA SIR (Turrialba), Kostarika ..... 107Prilog 3: Primjer ishoda SWOT analize za strateški marketing organizacije korisnika zemljopisne oznake: PARMIGIANO REGGIANO, Italija .....................................................................................................108Studija slučaja 5: Segmentacija i postavljanje ciljeva, KOLUMBIJSKA KAVA, Kolumbija, SIR COTIJA (Meksiko) ....................................................................................................................................109Slika 2: Primjer segmentacije potrošača prema prihodima i starosti ................................................ 110Prilog 4: Primjeri logotipova raznih proizvoda sa zemljopisnom oznakom ....................................... 111

ix

Prilog 5: Primjeri logotipova raznih kategorija proizvoda sa zemljopisnom oznakom ...................... 111

3.3 MARKETING MIX (OPERATIVNI MARKETING)........................................................................ 115Što je marketing mix? ........................................................................................................... 115Proizvod ................................................................................................................................. 116Cijena ..................................................................................................................................... 117Mjesto .................................................................................................................................... 118Promocija ............................................................................................................................... 121Vježba ..................................................................................................................................... 123

Slika 2: Sastavnice marketing mixa ..................................................................................................... 115Studija slučaja 9: Nove oznake kako bi se pojačale zaštita i prepoznatljivostPRŠUTA IZ PARME (PROSCIUTTO DI PARMA), Italija............................................................................. 116Studija slučaja 10: Razlikovanje (diferencijacija) kakvoće, cijena i označavanje, SIR PARMIGIANO REGGIANO, Italija .................................................................................................... 117Studija slučaja 11: Kako osvojiti novu nišu na tržištu, LIMETA IZ PICE, Čile ..................................... 119Studija slučaja 12: Određivanje distribucijskih kanala,KRIOLSKI KOZLIĆ IZ NEUQUINA (CHIVITO CRIOLLO DEL NORTE NEUQUINO), Argentina ............... 120Studija slučaja 13: Primjeri zajedničkih promidžbenih alata,SIR PARMIGIANO REGGIANO, Italija ..................................................................................................... 122

DIO 4. OPETOVANA MOGUĆNOST KORIŠTENJA DRUŠTVENIH I LJUDSKIHBLAGODATI RADI ODRŽIVOSTI ZEMLJOPISNE OZNAKE .....................................125

4.1 KLJUČNI ČIMBENICI ODRŽIVOSTI ..................................................................................... 127Obnavljanje lokalnih društvenih i prirodnih blagodati .......................................................... 127Kako prepoznati moguće negativne utjecaje? ...................................................................... 127Ključni činitelji održivosti ...................................................................................................... 129Procjena održivosti ................................................................................................................ 129Vježba ..................................................................................................................................... 133

Studija slučaja 1: Ruralni razvoj, ROOIBOS BILJNI ČAJ, Južna Afrika .............................................. 128Studija slučaja 2: Društvena održivost i održivost životne okoline TREŠNJE IZ LARIJA, Italija ..............131Prilog 1: Pitanja za vrednovanje održivosti .......................................................................................... 132

4.2 USAVRŠAVANJE PRAVILA TIJEKOM VREMENA ...................................................................... 135Živi proizvodi .......................................................................................................................... 135Zbog čega se pravila mijenjaju? ............................................................................................ 135Kako mijenjati pravila? .......................................................................................................... 137Vježba ..................................................................................................................................... 139

Studija slučaja 3: Povećani zahtjevi tržišta te manjak društvenih i prirodnih blagodati mogu dovestido izmjene pravila: TEQUILA, Meksiko .................................................................................................. 136Studija slučaja 4: Promjena pravila za zemljopisnu oznaku u okviru novih zakonskih propisa,UŽIČKI/ZLATIBORSKI PRŠUT, Srbija ................................................................................................... 138

4.3 TERITORIJALNE STRATEGIJE ŠIROKOG OPSEGA ZA POTICANJE RURALNOG RAZVOJA .......................... 141Zemljopisna oznaka kao okosnica proširenih teritorijalnih strategija ................................. 141Ulaganje u seoski turizam .................................................................................................... 141Preduvjeti za postavljanje proširenih teritorijalnih strategija .............................................. 142Uključivanje lokalnih činitelja u proširenu teritorijalnu strategiju ...................................... 143Vježba ..................................................................................................................................... 145


x

Studija slučaja 5: Teritorijalna strategija širokog opsega: korist od ugleda zemljopisne oznake zaSLANINU IZ COLONNATE (LARDO DI COLONNATA), Italija ........................................................................142Studija slučaja 6: Zemljopisna oznaka kao sredstvo za promicanje teritorija Veza između lokalnog vina i turizma - Brazil ...................................................................................... 143Studija slučaja 7: Poveznica između proizvoda sa zemljopisnom oznakom i razvoja seoskog turizma - Maroko ......................................................................................................................................... 144

DIO 5. STVARANJE UVJETA ZA RAZVOJ ZEMLJOPISNE OZNAKE: ULOGA ZAKONSKIH PROPISA ......................................................................147

5.1 PRAVNA ZAŠTITA ZEMLJOPISNE OZNAKE ........................................................................... 149Pravni lijekovi......................................................................................................................... 149Sustavi Sui generis i zakoni o robnim markama (robnim žigovima) .................................... 149Izbor odgovarajućih pravnih sredstava za lokalne sudionike ............................................... 154Pravovremena zaštita radi sprječavanja uopćavanja (generalizacije) i prisvajanja zemljopisne oznake ....................................................................................................................... 154Sredstva za djelotvoran pravni okvir ..................................................................................... 158Vježba ..................................................................................................................................... 159

Prilog 1: TRIPS i Lisabonski sporazum ............................................................................................... 150Prilog 2: Sui generis sustav za zaštićenu oznaku podrijetla i zaštićenu zemljopisnu oznaku u Europskoj uniji ...................................................................................................................................... 151Studija slučaja 1: Generičko ime ili ne? Proizvod sa zemljopisnom oznakom i zajedničkom robnom markom SIR COTIJA, Meksiko ............................................................................................................. 152Tablica 1: Osnovne razlike između sui generis zemljopisne oznake, certifikacijskog i kolektivnog žiga ........ 153Prilog 3: Kad zemljopisna oznaka postane generička, primjer CAMEMBERTA ................................ 155Prilog 4: Kada se zemljopisna oznaka registrira izvan teritorija, primjer ROOIBOSA....................... 155Prilog 5: Primjer popisa proizvoda ...................................................................................................... 155Prilog 6: Organizacija za međunarodnu mrežu zemljopisnih oznaka: OriGIn .................................... 156Studija slučaja 2: Razna pravna sredstva za zaštitu - „ČAJ DARJEELING”, Indija, TEQUILA, Meksiko ... 157

5.2 JAVNA POLITIKA U PODRŠCI SUSTAVU ZEMLJOPISNE OZNAKE .......................................161Različiti pristupi i različite uloge zakonskih propisa ............................................................ 161Različite razine određivanja zakonskih propisa za zemljopisne oznake .............................. 162Integracija zakonskih propisa u lokalne projekte koji su povezani sa zemljopisnom oznakom ...... 162Vježba ..................................................................................................................................... 167

Prilog 7: Moguće uloge javnih institucija u krugu kakvoće ................................................................. 161Prilog 8: Osnovne uloge lokalnih javnih institucija ............................................................................. 163Studija slučaja 3: Javna potpora i potpora lokalnih vlasti, LIMETA IZ PICE, Čile .............................. 163Tablica 2: Primjeri pravnih i zakonskih rješenja i aktivnosti koje je moguće provesti ....................... 164

ZAKLJUČAK .................................................................................................171

Bibliografija .................................................................................................173Pojmovnik ....................................................................................................184

xi

Predgovor

Sukladno stajalištu Svjetske konferencije o hrani iz 1996. godine, „sigurnost hrane postoji onda kada je svim ljudima u svakom trenutku fizički osiguran i i ekonomičan pristup zdravoj i hranjivoj prehrani potrebnoj za aktivan i zdrav život”. U okviru ove opširne definicije važno je razmotriti posebnu kakvoću i svojstva hrane, kao i raznovrsnost i dostupnost hrane u ugostiteljskim objektima.

Diljem svijeta generacije ljudi stvarale su stoljećima svoj mjesni identitet, usavršavale su svoja znanja i vještine (umijeće, know-how); čuvale od zaborava poznata jela ili prehrambene proizvode, štitile poseban krajobraz koji je ostao takav kakav jest upravo zahvaljujući uzajamnom djelovanju spomenutih prirodnih blagodati i organizaciji same proizvodnje. Danas je ta poveznica između proizvoda, mjesta i ljudi ne samo nasljeđe koje valja sačuvati već i vrijednost na tržištu s obzirom na to da su potrošači sve zainteresiraniji za kakvoću stvorenu iz geografskog podrijetla, tradicije i tipičnosti.

Zbog potencijala koje proizvodi sa zemljopisnim podrijetlom imaju za ruralan razvoj i zaštitu bioraznolikosti, FAO je nedavno proširio svoje aktivnosti u segmentu osobite kakvoće ne bi li tako obuhvatio i onu kakvoću koja proizlazi iz zemljopisnog podrijetla. Uspostavljena je Međuministarska radna skupina (eng. IDWG) za „Razlikovanje kakvoće prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda“, zadužena za nadgledanje i koordinaciju razvoja ovoga novog područja rada. Tijekom nekoliko posljednjih godina održani su seminari u različitim dijelovima svijeta s ciljem da se istakne važnost kakvoće koja proizlazi iz zemljopisnog podrijetla, ali i svaki „uvjet“ u smislu zakonskih okvira, certifikacije i promidžbe. Seminari su održani na području Sredozemlja (2007.), Latinske Amerike (2007.), Jugoistočne Europe (2008.) i Azije (2009.). Sudionici tih seminara predložili su da FAO izradi stručne smjernice kako bi pomogao vladinim dužnosnicima i relevantnim sudionicima u sastavljanju i provedbi programa osobite kakvoće.

FAO s ponosom predstavlja ovaj priručnik, koji je plod intenzivne suradnje stručnog tima FAO-a, članova IDWG-a i mreže stručnjaka okupljenih oko projekta Europskog udruženja „SInerGI“. Zahvaljujući toj suradnji, bilo je moguće doći do brojnih informacija o proizvodima čije značajke proizlaze iz osobitog podrijetla, procesa i organizacije proizvodnje, kao i do iskustava i najbolje prakse u spravljanju receptura takvih proizvoda.

Nadamo se da će ovaj priručnik, zajedno sa studijama slučajeva o proizvodima iz različitih krajeva svijeta, pomoći svim sudionicima – posebno malim poljoprivrednim proizvođačima i proizvođačima u zemljama u razvoju – u njihovim naporima da proizvedu i osmisle proizvode čija kakvoća proizlazi iz zemljopisnog podrijetla. Uistinu se nadamo kako će proizvođači iskoristiti prigodu koja im se pruža – sada kada potrošači pokazuju sve veće zanimanje za proizvode sa zemljopisnim podrijetlom – radi poboljšanja svog života i promicanja održive poljoprivrede i ruralnog razvoja.

Ezzedine Boutrif Direktor Odjela za hranu i zaštitu potrošača i predsjedavajući

Međuministarske radne skupine za razlikovanje kakvoće

prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda


xii

Zahvalnica

Autori priručnika ovom prigodom zahvaljuju svim suradnicima iz FAO-a (Florence Tartanac, Charlotte Jull, Jerome Mounsey, Emmanuelle Lecourtoise, Amelie Le Coent, Jo Cadilhon, Martin Hilmi) i suradnicima mreže SINER-GI (Gilles Allaire, Francois Casabianca, Denis Sautier, Erik Thevenod-Mottet, Peter Damary, Magali Esteve, Frederic Wallet i Anna Perret) na njihovu doprinosu i primjedbama.Primjedbe i smjernice što su ih uputili Dominique Barjolle, Anni Chapados, Alexandra Crazioli i Marco Perri od velikog su značaja, kao i primjedbe članova Međuministarske skupine FAO-a povezane s „Dobrovoljnim standardima i programima za osobitu kakvoću proizvoda” što su ih uputili: Renata Clarke, Doyle Baker, Cora Dankers i Janice Albert. Nadalje, zahvaljujemo se ravnatelju Odjela za hranu i zaštitu potrošača Ezzedinneu Boutrifu na korisnim savjetima i smjernicama.

Autori i suradnici:

Gilles Allaire, INRA, Jedinica za ToulouseIstraživač na Nacionalnom institutu za poljoprivredna istraživanja (INRA). Bio je znanstveni koordinator Europskoga istraživačkog programa „SINER-GI“. Bavio se raščlambom JAVNIH POLITIKA koje se odnose na zemljopisne oznake. Sudjelovao je (diljem svijeta) u nekoliko obilazaka terena, kao i u organizaciji međunarodnih seminara na temu zemljopisne oznake (2006. – 2008.) u Južnoj Africi, Turskoj, Brazilu, Argentini, Čileu i Europi.

Filippo Arfini, Katedra za ekonomiju, Sveučilište u ParmiProfesor na Katedri za ekonomiju Sveučilišta u Parmi. Posjeduje specijalistička znanja o menadžmentu lanaca poljoprivredne hrane za ZOP. Radio je na istraživačkim projektima na temu ZOI-a na domaćoj i međunarodnoj razini. Koordinirao je radom skupine koja je radila na pripremi ovog priručnika za projekte EU DOLPHINS i SINER-GI.

Giovanni Belletti, Katedra za ekonomiju, Sveučilište u FirenciProfesor agrarne ekonomije i agroekološkog i ruralnog razvoja na Katedri za ekonomiju, Sveučilišta u Firenci. Njegova su područja istraživanja organizacija opskrbnog lanca poljoprivredne hrane, kvalitativna ekonomska analiza i strategija, s posebnim osvrtom na proizvode sa zemljopisnim podrijetlom, lokalne sustave poljoprivredne hrane, agroekološke strategije, agroturizam i dinamiku ruralnog razvoja. U okviru projekta SINER-GI, radi na razradi društvenih i gospodarskih aspekata ZO-a, kao i na osmišljavanju preporuka kod izrade strategije. Osim toga, vodio je istraživanje o kavi Pico Duarte u Dominikanskoj Republici.

Jo Cadilhon, FAOStručnjak za marketing (unaprjeđenje kakvoće) pri Regionalnom uredu FAO-a za Aziju i Pacifik. Pružao je stručnu potporu unaprjeđenju kakvoće poljoprivrednih proizvoda

xiii

iz marketinške perspektive. Njegova specijalnost u menadžmentu opskrbnog lanca obuhvaća i aktivnosti poput regionalnih marketinških istraživanja, potpore projektima na terenu, određivanja strategija i potpore zemljama članicama, osposobljavanje i osnaživanje institucija.

Francois Casabianca, INRA, Jedinica za CORTEInženjer-istraživač pri INRA-i (Institut za poljoprivredna istraživanja Francuske). Član je Upravnog odbora za projekt SINER-GI. Tijekom svog boravka na Korzici, radi kao član istraživačkog odjela na razvoju stočarstva i uzgoju lokalnih pasmina goveda i svinja, s posebnim zanimanjem za izradu pravilnika (specifikacije, elaborata) o zemljopisnim oznakama, posebno o lokalnim pasminama i naslijeđenom stručnom znanju.

Peter H.G. Damary, AGRIDEAVoditelj tima koji radi na prehrambenim OPSKRBNIM LANCIMA i zemljopisnim oznakama iz AGRIDEA-e, član švicarske mreže za ZO; zadužen je za izradu međunarodnih modula obuke za ZO. Posjeduje bogato iskustvo u segmentu razvojnih aktivnosti i kakvoće prehrambenih opskrbnih lanaca. Trenutačno radi na ZO na međunarodnoj razini i na promicanju regionalnih prehrambenih proizvoda u Švicarskoj.

Magali Esteve, AGRIDEAZadužena za projekte koji se odnose na proizvodnju lokalne hrane na području Jugoistočne Europe, kao i za aspekte institucionalnih i javnih strategija za proizvode s oznakom podrijetla u međunarodnoj suradnji unutar AGRIDEA-e. U projektu SINER-GI radila je kao voditeljica za znanstvenu i stručnu suradnju sa sveučilištima i drugim lokalnim dionicima na području Balkana.

Martin Hilmi, FAOKonzultant pri Odsjeku za ruralnu infrastrukturu i agroindustriju (AGS) FAO-a (Rim), profesor predmeta „Upravljanje i marketing malih poduzeća“. U sklopu AGS-a radi na obuci za upravljanje obiteljskim gospodarstvima i savjetodavnim materijalima. Pomogao je u stručnom uređivanju ovog priručnika, u marketinškim aspektima proizvoda i organizacija ZO.

Charlotta Jull, FAOPravnica u Odjelu za pravne poslove FAO-a (u Rimu). Trenutačno radi na nekoliko projekata stručne suradnje koji se bave razvojem i pregledom zakonodavnih i institucionalnih okvira ZO. Ima bogato iskustvo u području trgovine te ekološkog prava i strategija. Prije nego što se pridružila FAO-u, radila je u nekoliko međunarodnih organizacija uključujući Unidroit i Organizaciju američkih država.

Amelie Le Coent, FAOKonzultantica FAO-a u Rimu. Trenutačno radi na dobrovoljnim standardima i sustavima osobite kakvoće proizvoda te pomaže u radu na programu (FAO) koji se bavi kakvoćom proizvoda povezanim sa zemljopisnim podrijetlom. Radila je na organskoj poljoprivredi u Francuskoj, a od posebnog je značaja to što je pomagala proizvođačima u organiziranju


xiv

lokalnih opskrbnih lanaca organske hrane (lokalne distributivne mreže i tržnice za školske kantine). Koordinirala je aktivnostima tijekom izrade ovog priručnika i sudjelovala u njegovu uređivanju.

Emmanuelle LeCourtois, FAOKonzultantica FAO-a u Rimu. Trenutačno radi na dobrovoljnim standardima i sustavima osobite kakvoće proizvoda i pruža potporu programu (FAO) „Kakvoća koja se dobiva zahvaljujući zemljopisnom podrijetlu“. Radila je na različitim modelima poslovanja koji bi omogućili malim proizvođačima da lakše izađu na tržište s certificiranim proizvodima, a posebno s registriranim proizvodima. Skupila je odgovarajuća istraživanja FAO iz prakse (studije slučaja) i pomogla u uređivanju ovog priručnika.

Andrea Marescotti, Katedra za ekonomiju, Sveučilište u FirenciProfesor agrarne ekonomije i ruralnog razvoja na Katedri za ekonomiju Sveučilišta u Firenci. U svojim istraživanjima bavi se raščlambom opskrbnih lanaca, tržištima poljoprivredne hrane, alternativnim sustavima za plasman poljoprivredne hrane, malim opskrbnim lancima, upravljanjem kakvoćom hrane, zemljopisnim oznakama i unaprjeđenjem poljoprivrede. U projektu SINER-GI jedan je od odgovornih osoba za provedbu mjera iz paketa 2 povezanih s društveno-gospodarskim pitanjima zemljopisnih oznaka, i mjera iz paketa 7 povezanih s preporukama za izradu strategije. Uz to, pripremio je studiju slučaja kave Pico Duarte u Dominikanskoj Republici.

Jerome Mounsey, FAOViši stručni suradnik FAO-a u Rimu. Radi u Službi za proizvode životinjskog podrijetla, na projektima koji se bave proizvodnjom mlijeka i mesa, ishranom, sigurnošću hrane, ekologijom i učinkovitim širenjem stručnog znanja zemljama u razvoju. Radi i na projektima FAO-a u Etiopiji, Crnoj Gori, Filipinima i Afganistanu. Anna Perret, AGRIDEASuradnica-specijalistica AGRIDE-e (Laussane) na zemljopisnim oznakama. Posjeduje iskustvo u organiziranju međunarodnih obuka i studijskih posjeta te u predstavljanju švicarske strategije za ZO zainteresiranim međunarodnim delegacijama. Za projekt SINER-GI pripremila je dvije studije slučaja iz Sjeverne Amerike (naranče sa Floride i BLEUET (borovnice) du Lac-St-Jean (Quebec). Posebno je zainteresirana za ekološke i potrošačke aspekte (QUALITY FOODS).

Denis Sautier, CIRADIstraživač ekonomike hrane, specijalizirao se za PROGRAME UPRAVLJANJA KAKVOĆOM HRANE (FOOD QUALITY SCHEMES) u francuskom Istraživačkom centru za međunarodni razvoj ruralnih područja (CIRAD), Montpellier. S kolegama sudjeluje u brojnim istraživačkim projektima i obukama za prepoznavanje lokalnih specijaliteta (ili proizvoda) diljem svijeta. U projektu SINER-GI koordinirao je izradu studija slučajeva koje su unijele mnogo novina i primjera neophodnih za ovaj priručnik.

xv

Florence Tartanac, FAOStručnjakinja je u sljedećim područjima: mala i ruralna agroindustrija, upravljanje agroindustrijom, certificiranje hrane, poslovna partnerstva i promidžba noviteta. Godine 2001. pridružila se Regionalnom uredu FAO-a za Latinsku Ameriku i Karibe, a od 2005. godine radi u Rimu.

Erik Thevenod-Mottet, AGRIDEAZadužen za znanstvene aspekte projekata AGRIDEA-e koji se odnose na zemljopisne oznake. Prethodnih godina radio je za jedno međustrukovno udruženje i agenciju za certificiranje proizvoda sa zemljopisnom oznakom podrijetla. AGRIDEA je već desetak godina uključena u europske istraživačke projekte o zemljopisnim oznakama te osigurava obuku i ekspertizu na predmetima koji se bave provedbom ZO, njezinim upravljanjem i razvojem.

Emilie Vandecandelaere, FAOReferentica zadužena za osobitu kakvoću proizvoda u Službi za kakvoću i standard hrane (AGNS) FAO-a u Rimu. Voditeljica je projekata za kakvoću stvorenu iz zemljopisnog podrijetla. Radila je na studijama slučajeva i bavila se nedostacima i prednostima provedbe programa upravljanja kakvoćom, koja se dobiva zahvaljujući podrijetlu, kao i čimbenicima ključnim za održivi razvoj. Koordinirala je aktivnostima povezanim s izdavanjem ovog priručnika i sudjelovala je u njegovu uređivanju.

Frederic Wallet, INRA, Jedinica za ToulousePodručja njegova istraživanja jesu utjecaj zemljopisne oznake na ruralni razvoj, inovativni pristup u strategijama za ruralni razvoj i zaštita ZO. Radio je na kineskim i francuskim studijama slučajeva.


xvi

Autori fotografija

Allaire, G.: Vino Goethe, str. 143 (studija slučaja 6).Alvadaro, F.: Žena na naslovnici; Feria str. 118 Arfini, F.: Queso Chontaleno sir str. 32 (studija slučaja 7).Belleti, G.: Kava Pico Duarte, str. 15 (studija slučaja 8) i Slanina iz Kolonate (Lardo di Colonnata ) str. 142 (prva fotografija u studiji slučaja 5).Bernardoni, P.: Livanjski sir str. 25 (studija slučaja 6). Biagini, L.: Slanina iz Kolonate (Lardo di Colonnata ) str. 67(studija slučaja 5 druga fotografija).Blanco, M.: Turrialba sir (Queso Turrialba) str. 58 (studija slučaja 2); str. 109 (studija slučaja 4).Cerdan, C.: Meso iz Pampe (Pampa Gaucho) koje proizvode gaučosi str. 42 (studija slučaja 11).CGIS/StudioVision: Comté str. 99 (studija slučaja 1).Konzorcij za sir Parmigiano-Reggiano (Consorzio del Formaggio Parmigiano-Reggiano): str. 122 (studija slučaja 8).Damary, P.: Argansko ulje str. 56 (prilog 3); str. 84.Durand, C.: Amedska sol str. 13 (studija slučaja 1).Fournier, S.: Gari str. 34 (studija slučaja 8).González Jiménez, E.: Cacao Chuao str. 4.GRET/CEDAC: Palmin šećer str. 51; i str. 100 (prva fotografija u studiji slučaja 2).Kpohomou, C.: Mamou Chili str. 43 (studija slučaja 12).Leclercq, M./CIRAD: Rooibos str. 65 (studija slučaja 4); str. 128 (studija slučaja 1).Marescotti, A.: Krave na naslovnoj strani i str. 12 (prilog 1) / Kava Pico Duarte str. 15 /Maremmana krave str. 20 / Trešnje iz Larija str. 85 (studija slučaja 9); str. 132 (studija slučaja 2). Mawardi, S.: Kava iz Kintamanija (Bali) str. 54 (studija slučaja 1); str. 75 (studija slučaja 8).Migracija i razvoj: Šafran str. 6-7 (prva i druga fotografija u studiji slučaja 1); str. 15; str. 144 (studija slučaja 7).Pérez Centeno, M.: Kriolski kozlić (Chivito criollo) str. 5; str. 16 (studija slučaja 3); str. 23; str. 46 (studija slučaja 14); str. 85 (studija slučaja 9).Pomèon, T.: Kotijski sir (Queso Cotija) str. 41 (studija slučaja 10); str. 109 (studija slučaja 5); str. 152 (studija slučaja 1).Quingaìsa, E.: Arriba kakao str. 22; str. 45 (studija slučaja 13); str. 85 (studija slučaja 9).Thèvenod-Mottet, E.: Vacherin Mont d’Or str. 30.Ts. Enkh-Amgalan: Vučji trn iz Uvsa str. 13 (studija slučaja 1).Vandekandelere, E.: Čovjek sa sirom, Cvijet šafrana i Masline sa naslovne strane / Limun iz Pice str. 4; str. 119 (studija slučaja 11); str. 163 (studija slučaja 3) / Azijska tržnica str. 5 (prva fotografija) str. / Šafran str. 7 (treća i četvrta slika u studiji slučaja 1); str. 43 (prilog 6) / Pummelo str. 21 (studija slučaja 4) / Bijeli kukuruz (Maiz Blanco) str. 24 (studija slučaja 5) / Masline str. 83 / Palmin šećer str. 100 (druga fotografija u studiji slučaja 2) / Pršut str. 116 (studija slučaja 9). Wang G.: Svinja Jinhua str. 85 (studija slučaja 9).

xvii

LISTA AKRONIMA I KRATICA

ARPQC Regionalno udruženje proizvođača sira CotijaAMIGHA Udruženje za zemljopisnu identifikaciju arganova ulja – MarokoCIGC Međustrukovno povjerenstvo za sir Comté CIRAD Poljoprivredni istraživački centar Francuske za međunarodni razvoj CoP Elaborat/Specifikacija/PravilnikDAI Dinarska inicijativaDO Oznaka izvornosti (oznaka zemljopisnog podrijetla)EU Europska UnijaEURONATUR Europski fond za zaštitu prirode FAO Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu FEDECACE Nacionalna federacija uzgajivača kave s EkvadoraFNC Nacionalna federacija uzgajivača kave iz KolumbijeGO Zemljopisna oznakaGMO Genetski modificirani organizmi IDA Agencija za razvoj Ibarske dolineIDIAF Dominikanski Institut za istraživanja u poljoprivredi i šumarstvuIFOAM Međunarodna federacija pokreta organske poljoprivredeINRA Nacionalni institut za poljoprivredna istraživanja (Francuska)INTA Nacionalni institut za tehnološka istraživanja u poljoprivredi (Argentina)INTERG Tehnički centar za ulja (Maroko)IP Intelektualno vlasništvoIPR Prava intelektualnog vlasništvaIUCN Međunarodna unija za zaštitu prirodeNAFTA Sjevernoamerički Sporazum o slobodnoj trgoviniNVO Nevladina organizacijaOAPI Afrička Organizacija za intelektualno vlasništvoORIGIN Organizacija za mreže međunarodnih zemljopisnih oznakaPDO Zaštićena oznaka izvornostiPGI Zaštićena zemljopisna oznakaPGS Sudionički sustav jamstvaPROCHILE Čileanska Uprava za promidžbu i izvozSICA Informativni sustav za proizvodnju kave (Kolumbija)SINER-GI Projekt EU za osnaživanje međunarodnog istraživanja zemljopisnih oznakaSTREP Projekt Europske Unije za posebna istraživanja (NAMJENSKA) i inovacijeSWOT Prednosti, Nedostaci, Mogućnosti i OpasnostiTM Zaštitni znak (žig)TRIPS aspekti Sporazuma o pravima intelektualnog vlasništva koji se odnose na trgovinuUCODEP Jedinica i suradnja za narodni razvojUNEP Program Ujedinjenih naroda za ekologijuUNESCO Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturuUNCTAD Konferencija Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju, ItalijaUNDP Program Ujedinjenih naroda za razvojUNOCACE Unija organizacija proizvođača kakaa s EkvadoraWIPO Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvoWTO Svjetska trgovinska organizacijaWWF Svjetski fond za zaštitu divljine

Povezivanje: ljudi, mesta, proizvodi.

xix

Uvod

Ljudi, mjesta, poljoprivredni i prehrambeni proizvodiJačanje veza između lokalnih činitelja, mjesta i poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda predstavlja glavni korak u uspostavljanju održivoga ruralnog razvoja. Ove veze nastaju zahvaljujući sposobnosti lokalnih činitelja da uspostave svoj lanac (mrežu) u sklopu globalnog tržišta, dok s druge strane ostaju etablirani u svom posebnom području. Proizvodi koji se povezuju s određenim područjem imaju posebna svojstva koja su neraskidivo povezana s mjestima iz kojih ovi proizvodi potječu i koja im, s vremenom, dodjeljuju ugled koji je povezan sa zemljopisnim podrijetlom, po kojem su i prepoznatljivi. Ovi se proizvodi izdvajaju po tome što mogu ostvariti vrlo posebne i profitabilne ciljeve. Potrošači su sve više zainteresirani za određena svojstva poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda koji oslikavaju kulturu, identitet i održivi način proizvodnje. Istini za volju, takvi proizvodi istodobno doprinose očuvanju bioraznolikosti, svjetske kulturne baštine, društveno-kulturnom razvoju i smanjenju siromaštva u ruralnim prostorima.

Identitet proizvoda sa zemljopisnom oznakom (ZO), kao proizvoda čija svojstva variraju ovisno o mjestu podrijetla, predstavlja jedinstvenu kombinaciju lokalnih prirodnih bogatstava (klime, zemljišta, različitih životinjskih pasmina ili biljnih sorti, uporabu tradicionalne opreme za rad itd.) i kulturoloških aspekata (tradicija, znanje i vještine koje se često prenose s koljena na koljeno) na određenom teritoriju pa takav proizvod spaja (povezuje) ljude, mjesta i proizvode.

Ponašanje brojnih činitelja u okviru jedne proizvodne djelatnosti (poljoprivredni proizvođači, prerađivači, lokalni kupci, javne ustanove, nevladine organizacije itd.) i njihovo uzajamno djelovanje sa subjektima izvan proizvodne zone doveli su do toga da se identitet proizvoda povezuje s teritorijem ili određenom skupinom ljudi. Ovaj proces uključuje brojne sudionike koji koordiniraju svoje proizvodne aktivnosti i usklađuju nastup na tržištu.

Razvijanje zemljopisnih oznaka za održivi razvoj Proizvodi s podrijetlom mogu postati centar posebnoga kruga kakvoće1 u okviru jednog područja. To znači da bi promicanje zaštićene zemljopisne oznake moglo imati pozitivan rastući utjecaj, ali i da bi moglo omogućiti zaštitu poljoprivrednog i prehrambenog sektora, kao i odgovarajućega društvenog sustava. Takav bi scenarij pomogao lokalnim činiteljima da krenu putem održivog razvoja i ostvare sve njegove dimenzije:

života, ali i ojačati dinamiku cjelokupnoga ruralnoga gospodarstva;

donošenja odluka i planiranja aktivnosti glede zemljopisnih oznaka, kao i potaknuti pravedniju raspodjelu profita i koristi (povlastica). Ovim procesom promiču se kulturni identitet i lokalno znanje i tradicija dok lokalni sudionici stječu veći ugled i svijest o važnosti njihove uloge;

lokalnog prirodnog i kulturološkog naslijeđa, jer ono ostaje generacijama koje dolaze. Tu spadaju: bioraznolikost, krajolik, voda i zemljište.

1 Povoljno, poticajno okruženje za poboljšanje kakvoće


xx

Prinos procesa zemljopisne oznake održivom razvoju zavisit će od toga kako se rabe lokalna prirodna i kuturološka bogatstva, ali i od uzajamnog djelovanja lokalnih sudionika.

Važnost uspostavljanja pravila prilikom uporabe zemljopisne oznakeVanjski pritisci i nekoordinirane aktivnosti lokalnih činitelja predstavljaju prijetnju uspostavljanju pravilnoga kruga kakvoće. Globalizacija tržišta i nove tehnologije mogu ugroziti posebnost tradicionalne poljoprivredne prakse. Osim toga, ugled i vrijednost proizvoda sa zemljopisnom oznakom često su motivi zlouporabe i pokušaja imitiranja proizvoda, a te se zlouporabe mogu odvijati i u proizvodnoj zoni i izvan nje. Obmana potrošača temelji se na korištenju naziva proizvoda i nekih njegovih obilježja kada za to nema nikakve utemeljenosti.

Ovo su samo neki od razloga zbog kojih se preporučuje usvajanje niza pravila na lokalnoj razini kojima bi se spriječile zlouporabe naziva i gubitak posebne kakvoće proizvoda. Ako bi se u tome uspjelo, učvrstilo bi se i povjerenje kupaca. Ovaj proces podrazumijeva razvijanje pravilnika koji bi pobliže opisao proizvod u odnosu na njegovo podrijetlo, ali i uspostavljanje lokalne organizacije koja bi osigurala ne samo koordinirane aktivnosti lokalnih dionika već i usuglašenost proizvoda u smislu onog što se od njega očekuje.

Zemljopisno bi podrijetlo, na taj način, moglo biti priznato i na državnoj razini te zaštićeno kao intelektualno vlasništvo – kao što je predviđeno Sporazumom o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva Svjetske trgovinske organizacije (STO), 1994. Proizvođači se mogu odlučiti prijaviti za zemljopisne oznake koje su u skladu s predviđenim državnim zakonskim okvirima. Kao takva, uporaba zemljopisne oznake moguća je jedino kroz status ovlaštenog korisnika, a do tog se statusa dolazi jedino preko koordinirane zajedničke djelatnosti.

Upravljanje tržišnim lancima zasnovanima na zemljopisnim oznakama Uspostavljanje pouzdanoga korisničkog sustava zasnovanog na posebnom lokalnom prirodnom i kulturološkom naslijeđu i grupi usuglašenih pravila za svaki proizvod sa zemljopisnom oznakom, zahtijeva uspostavljanje upravnog sustava i organiziranost proizvoda sa zemljopisnom oznakom koja je prilagođena lokalnim posebnostima. Zapravo, dobivanje pravne zaštite ne predstavlja cilj, već samo prekretnicu u procesu očuvanja profitabilnog i održivog sustava za određene ljude i područja. Ovaj zahvat podrazumijeva marketing proizvoda sa zemljopisnim podrijetlom, sljedljivost tržišnog lanca te visoku razinu odgovornosti proizvođača i prerađivača. Osim toga, neophodno je uvođenje brojnih tehničkih inovacija ili inovacija u menadžmentu.

Krug kakvoće: metodologija razvojaPrimjena zemljopisne oznake na lokalnoj razini zasniva se na različitim zahtjevima i aktivnostima. Metodologija kruga kakvoće zasnovanoga na podrijetlu mogla bi poslužiti za pružanje potpore lokalnim sudionicima koji istražuju različite aspekte razvoja proizvodnog sustava zemljopisne oznake i koji usavršavaju potencijale za održivi razvoj. Krug kakvoće zasnovan na podrijetlu, koji je predložen u ovom priručniku, sastoji se od nekoliko koraka: identifikacije lokalnog prirodnog i kulturološkog naslijeđa, ispunjavanja uvjeta za proizvod sa zemljopisnim podrijetlom uspostavljanje pravila (kvalifikacije), vrednovanja (valorizacije) i održivog korištenja lokalnih prirodnih i kulturoloških bogatstava. Javne politike mogu značajno poduprijeti odgovarajući institucionalni okvir pomoću kojeg će se ostvariti pozitivni učinci na razvoj sela.

xxi

Krug kakvoće zasniva se na proizvodu sa zemljopisnim podrijetlom

Ciljevi Priručnika Ciljevi ovog priručnika jesu:

1. objasniti što je kakvoća koja proistječe iz zemljopisnog podrijetla i objasniti koncept zemljopisne oznake;

2. podići razinu svijesti o tome kolika je potencijalna važnost proizvoda sa zemljopisnim podrijetlom za ruralni razvoj te podići razinu svijesti o uvjetima održivosti;

3. olakšati provedbu procesa zemljopisne oznake na lokalnoj razini tako što će ponuditi konkretne mehanizme i jasnu metodologiju.

Zasnovan na multidisciplinarnim istraživanjima i praktičnim primjerima iz cijelog svijeta, ovaj priručnik bi trebao imati praktičnu primjenu, a namijenjen je pomagačima, stručnjacima za razvoj sela, predstavnicima javnog i privatnog sektora, sudionicima tržišnog lanca, lokalnim liderima, trenerima i svima onima koji sudjeluju u donošenju strategija. Svrha je priručnika prvenstveno pomoći osobama koje rade na razvoju poljoprivrednog i prehrambenog sustava i koje bi, eventualno, mogle pronaći svoj interes u tome da promiču i štite lokalne prehrambene proizvode i lokalnu prirodnu i kulturološku baštinu (tradiciju, znanja i vještine te prirodna bogatstva) u skladu s potencijalima određenog područja. Istini za volju, uloga je ovih pomagača od velikog značaja jer oni mogu skrenuti pozornost lokalnim sudionicima na moguće potencijale

Lokalni sudionici

1

23

4

Posebnilokalniresursi

ProizvodTržište

Društvo

Isplativost

Javne politike

Kvalifikac

ija

5

Repr

odukcija Identifikacija


xxii

proizvoda sa zemljopisnim podrijetlom. Ti pomagači mogu upozoriti i na važnost provođenja zajedničkih aktivnosti, važnost uspostavljanja lokalnih pravila i važnost usmjeravanja sustava zemljopisne oznake prema gospodarskoj, društveno-kulturnoj i ekološkoj održivosti.

Bez izričitih preporuka i normativnih rješenja, ovaj priručnik, korak po korak, nastoji odgovoriti na osnovna pitanja s kojima se suočavaju sudionici i pomagači ovoga razvojnog procesa pokušavajući identificirati, pobliže opisati i zaštiti proizvode čija je kakvoća zasnovana na zemljopisnom podrijetlu.

Struktura priručnika Svaki dio ovog priručnika opisuje posebnu fazu metodologije kruga kakvoće zasnovane na podrijetlu, a posljednji se dio odnosi na javne politike (strategije):

Svako poglavlje sadrži koncepte, konkretne primjere iz cijelog svijeta te neke praktične vježbe. Također, sadrži smjernice ili modele za posebne aktivnosti ili izradu dokumenata koji prate korake u metodologiji.

Na kraju svakog poglavlja ponuđena je vježba (samoprocjena) kako bi oni koji čitaju ovaj priručnik mogli pažljivo razmisliti o pitanjima koja su povezana s njihovom situacijom i koja odgovaraju kontekstu.

Na kraju priručnika ponuđen je opširniji pojmovnik s opisom i pojašnjenjem stručnih pojmova.

Različiti koraci u krugu

kakvoće zasnovane na

podrijetlu

Pojedini prehrambeni i poljoprivredni proizvodi – zahvaljujući mjestu proizvodnje, prirodnom i ljudskom okruženju – dobivaju posebna obilježja kakvoće na osnovu kojih mogu postati pre-poznatljivi. Takvi proizvodi u sebi nose potencijal da postanu dijelom održivog razvoja. U takvom kontekstu, lokalni bi činitelji trebali aktivirati lokalna prirodna i kulturna bogatstva, štiteći i unaprjeđujući ta dobra dok se postupno stječu šira društvena priznanja, ali i viša vrijednost na tržištu. Ovaj dio predstavlja međusobno prožete strategije metodološkoga kruga kakvoće za održivi razvoj proizvoda s podrijetlom koje se zasnivaju na promicanju tog proizvoda.

Različiti koraci u krugu kakvoće zasnovane na podrijetlu

3

Proizvodi s podrijetlom jesu proizvodi koji se razlikuju od drugih, sličnih proizvoda zbog svoga lokalnog identiteta i tipičnosti. Identificiramo ih kao proizvode s podrijetlom na osnovu posebnog okruženja iz kojeg potječu i koje im daje posebna obilježja, ugled i vrijednost koje potrošači prepoznaju. Neodvojivost ovih proizvoda od područja u kojem se proizvode leži u osnovi kruga kakvoće. Takav krug kakvoće odgovara stvaranju dodane vrijednosti i procesu zaštite kroz četiri osnovne faze (vidi sliku). Onda kada postanu svjesni potencijala koje proizvod može imati, lokalni proizvođači mogu započeti proces kolektivnog dodavanja vrijednosti, uz istodobnu zaštitu lokalnog prirodnog i kulturološkog naslijeđa. Dodana vrijednost potječe od potrošača i vrednovanja na tržištu, a može biti dodatno ojačana pravnom zaštitom imena proizvoda koje pobliže opisuje posebnu kakvoću. Održivost i promicanje proizvoda s podrijetlom ovisit će o vrijednosti na tržištu i obnavljanju lokalne prirodne i kulturološke baštine.

Slika 1: Krug kakvoće zasnovan na podrijetlu

Glavne faze kruga kakvoće zasnovanog na podrijetlu jesu:1. prepoznavanje (identifikacija): svjesnost i procjena lokalnih činitelja o potencijalima

proizvoda;2. ispunjavanje uvjeta (kvalifikacija): uspostavljanje pravila za stvaranje vrijednosti i

zaštitu lokalnog prirodnog i kulturološkog naslijeđa;3. zarada od proizvoda koja je povezana s marketinškim aspektima;4. obnavljanje lokalnih prirodnih bogatstava koji jačaju održivost sustava;5. javne strategije koje jamče institucionalni okvir i moguću potporu tijekom bilo koje

faze kruga.Uloga svih interesnih skupina, kako lokalnih, tako i vanjskih (proizvodnja i marketing, javni činitelji, nevladine organizacije, istraživački i razvojni centri…) od suštinskog je značaja tijekom

Lokalni sudionici

1

23

4


ProizvodTržište

Društvo

Isplativost

Javne politike

Kvalifikac

ija

5

Repr


4


svih faza kruga kakvoće. Institucionalni okvir (javne strategije i uredbe) također ima važnu ulogu u promicanju i propisivanju kakvoće proistekle iz određenoga zemljopisnog područja.

1. Prepoznavanje/identifikacija (prvi dio)Prvi bi korak koji se poduzima nakon okupljanja zainteresiranih sudionika oko jednog proizvoda trebao biti jasno prepoznavanje (identifikacija) proizvoda i lokalne prirodne i kulturološke baštine neophodne za njihovu proizvodnju. Ovaj se proces uvelike oslanja na podizanje razine svijesti lokalnih proizvođača o potencijalu određene lokalne prirodne i kulturološke baštine, jer to čini osnovu zajedničkih napora za stjecanje priznanja o vrijednosti proizvoda. Točno utvrđivanje tradicionalnog ugleda, prirodnih i kulturoloških bogatstava i njihove veze s posebnim obilježjima proizvoda moglo bi zahtijevati znanstvene studije i rasčlambe. Na ovoj su razini potpora, tehnička i znanstvena stručnost od istog značaja.

2. Ispunjavanje uvjeta/kvalifikacija (drugi dio)Faza ispunjavanja uvjeta (kvalifikacije) je proces koji omogućuje društvu (potrošači, građani, službena tijela, interesne skupine unutar vrijednosnog lanca i sl.) da prepozna vrijednost proizvoda sa zemljopisnim podrijetlom. Ispunjavanje uvjeta (kvalifikacija) ne zahtijeva samo jasne zajedničke opise značajki proizvodnog područja, proizvodnog procesa i opis kakvoće proizvoda već i uporabu odgovarajućih mehanizama za prepoznavanje (identifikaciju), razvoj i zaštitu tih značajki. U tom smislu, davanje oznake „zemljopisnog” igra ključnu ulogu u utvrđivanju veze između proizvoda, zemljopisnog područja i njegove određene kakvoće čineći ga na taj način „proizvodom sa zemljopisnim podrijetlom“ Faza ispunjavanja uvjeta (kvalifikacije) zahtijeva od lokalnih proizvođača da sastave pravilnik koji sadrži kriterije i uvjete koji omogućuju postizanje određene kakvoće.

Lokalni se proizvođači stoga moraju udružiti kako bi uspostavili i primijenili ova pravila na način koji bi jamčio željenu kakvoću. Ovaj je proces od ključne važnosti, ne samo zbog toga što potrošačima jamči očekivanu kakvoću već i zato što osigurava i reprodukciju (očuvanje i unapređenje) lokalne prirodne i kuturološke baštine.

3. Vrednovanje/valorizacija (treći dio)Faza nadoknade odnosi se na mehanizme pomoću kojih se proizvođačima plaća za usluge tijekom stvaranja proizvoda sa zemljopisnim podrijetlom: za očuvanje posebnih, bitnih svojstava proizvoda, kao i za očuvanje te promociju prirodnih i kulturoloških bogatstava.

Limeta iz Pice (Čile): prepoznavanje (identifikacija) određenih svojstava proizvoda izravno na terenu

Kakao Chuao (Venezuela): žene suše zrna kakaa na tradicionalan način ispred seoske crkve; Određena vrsta poda omogućava posebne uvjete za sušenje


5

Nadoknada za proizvod sa zemljopisnom oznakom treba pokriti troškove proizvodnje koji su često veći od troškova proizvodnje industrijskih ili uvoznih proizvoda. Samo se tako može postići određena razina rentabilnosti, a samim time i održivost.

Jedan od glavnih mehanizama nadoknade jest putem tržišta (u smislu dostupnosti i naplate kroz odgovarajuću cijenu). Marketing proizvoda sa zemljopisnom oznakom zahtijeva kolektivnu strategiju za upravljanje kolektivnom investicijom – ugledom proizvoda – za stvaranje dodane vrijednosti. Stoga je važna zajednička organizacija za upravljanje zemljopisnom oznakom, proizvodnjom i marketingom.

Nadoknada za pojedina lokalna prirodna i kulturološka bogatstva može se dobiti putem netržišnih mehanizama, s obzirom na to da tržišni mehanizmi ne mogu u potpunosti nadoknaditi određene vrijednosti proizvoda, poput ukupne vrijednosti lokalne prirodno-kulturološke baštine (tradicionalna vrsta ili lokalna sorta, određen sustav upravljanja zemljištem, očuvanje krajolika i sl.). Ako je to slučaj, možda će biti neophodno da se te vrijednosti nadoknade uz pomoć intervencije vlade, primjerice, u obliku financijske ili tehničke pomoći (vidi peti dio).

4. Obnavljanje/reprodukcija lokalne prirodne i kulturološke baštine (četvrti dio)

Obnavljanje (reprodukcija) sustava znači da se lokalna i kulturološka baština, obnavlja i usavršava tijekom čitava kruga kakvoće i da se na taj način osigurava dugoročna održivost sustava za dobivanje proizvoda sa zemljopisnim podrijetlom, ali tako se jamči i opstanak proizvoda. Faza obnavljanja (reprodukcije) stoga zavisi prvenstveno od procjena o tome kako su provedene prethodne faze (identifikacije, kvalifikacije i valorizacije) i njihov utjecaj na proizvodnu zonu u gospodarskom, društvenom i ekološkom smislu.

Štoviše, očuvanje i obnavljanje lokalnih prirodno-kulturoloških bogatstava, uz proizvod sa zemljopisnim podrijetlom i njegovog sve zapaženijeg ugleda, kao i teritorija na kojem se proizvodi, može imati pozitivne učinke na druge lokalne gospodarske i društvene aktivnosti. Stoga je u ovoj fazi korisno usvojiti teritorijalnu strategiju.

S druge strane, obnavljanje (reprodukcija) određenih lokalnih prirodno-kulturoloških bogatstava nije automatski proces čak i kada proizvodnja postane unosnija, jer u velikoj mjeri ovisi o odnosu lokalnih sudionika i načina na koji će upravljati gospodarskim odnosima i lokalnom prirodnom i kulturološkom baštinom. Obnavljanje zahtjeva pravilnu raspodjelu pravila u lancu vrijednosti: kako između proizvođača i onih koji su uključeni u marketing, tako

Isplativost: lokalne tržnice u Aziji

Kriolski kozlić (mala koza, Argentina): očuvanje proizvoda i prirodnog i kulturološkog bogatstava znači da mladi ljudi ne moraju napuštati planine

6


i unutar samog sustava proizvodnje. U fazi obnavljanja (reprodukcije) lokalnog, prirodnog i kulturološkog naslijeđa mora se osigurati to da okolina, krajolik, kultura, tradicija i društvena organizacija ne budu izloženi negativnom djelovanju postojećih gospodarskih aktivnosti.

Uloga javnih strategija u krugu kakvoće (peti dio)Javni činitelji (poput države, regionalnih ili lokalnih vlada i drugih institucija koje zastupaju javni interes) mogu igrati značajnu ulogu u tome da proizvod sa zemljopisnim podrijetlom pomogne održivom ruralnom razvoju. Prije svega, oni mogu osigurati pravni i institucionalni okvir koji će omogućiti prepoznavanje (identifikaciju), određivanje pravila i zaštitu prava kolektivnog vlasništva nad proizvodima sa zemljopisnim podrijetlom.

Štoviše, javne strategije mogu osigurati povoljne uvjete za bolji razvoj proizvoda sa zemljopisnim podrijetlom, čime povećavaju pozitivan utjecaj na gospodarske, društvene i ekološke aspekte različitih faza kruga kakvoće.

Studija slučaja 1: Proces stvaranja vrijednosti

ŠAFRAN IZ TALIOUINEA, Maroko

Šafran iz Taliouinea proizvodi se na obroncima planine Antiatlas u Maroku. Promicanje i zaštita ovog proizvoda sa zemljopisnim podrijetlom viđene su od strane lokalnih sudionika i pomagača kao bitne stavke za ruralni razvoj, ali i mjesto na kojem se krug zasnovan na podrijetlu koristi kao metodologija.

1. Prepoznavanje/identifikacija Šafran iz Taliouinea posjeduje posebnu kakvoću i uživa dobar ugled. Svijest lokalnog stanovništva o važnosti proizvoda porasla je zahvaljujući promidžbenoj kampanji koju je provela marokansko-francuska nevladina organizacija Migracije i Razvoj (Migrations&Development), a koja je razvila suradnju u cilju identifikacije, kvalifikacije i nadoknade (FAO, Regionalno vijeće oSus Masa Dra, Nacionalni centar za poljoprivredna istraživanja, pokret “Spora hrana” itd.). U fazi utvrđivanja izdvojena je posebna kakvoća koja je u vezi sa zemljopisnim podrijetlom šafrana iz Taliouinea:

šafran se odlikuje vrlo kvalitetnim i posebnim ukusom koji je potvrđen laboratorijskim testiranjem, a veza ovog proizvoda sa zemljopisnim podrijetlom zabilježena je još u devetom stoljeću;lokalno prirodno-kulturološko naslijeđe igra važnu ulogu u stvaranju ove posebne kakvoće: primjerice, vulkansko zemljište „filtrira” padaline i vodu koja dolazi sa Siruanskog masiva;uvažavanje tradicije tijekom obrade zemlje (naizmjenična sjetva, prirodno gnojivo itd.) i priprema proizvoda imaju značajnu ulogu, a u tom procesu žene i mladi zauzimaju bitno mjesto;znanja i vještine usko su povezani s kulturom i mjestima u kojima žive Berberi: u njihovim se selima jako poštuje tradicija..

Stud

ija s

luča

ja

Rasčlamba zemljišta koju je proveo istraživački centar INRA


7

2. Ispunjavanje uvjeta/kvalifikacija Prepoznavanje (identifikacija) potencijala proizvoda (rasčlamba zemljišta, rasčlamba sastava, studije tržišta, proba itd.) doprinijela je pobližem opisu provedbe projekta: od početka pa do izlaska na tržište. Usavršavanje proizvoda odnosi se na sve proizvodne faze: obradu zemljišta, berbu, skladištenje i pakiranje. U nastojanju da kvalificiraju šafran, proizvođači su imali certifikat o tome da je proizvod organski i certifikat o poštenoj trgovini. Uspjeli su doći do procesa registracije imena proizvoda kao zemljopisne oznake, čime mogu upozoriti na to da je proizvod jedinstven zbog svog podrijetla (zbog teritorija s kojeg potječe). Razrada pravilnika (specifikacije) je dio ovog projekta.

3. Vrednovanje (valorizacija, isplativost) Procjena zajedničke djelatnosti zasniva se na funkcionalnim seoskim udruženjima koja su pristalice osnivanja zadruga i udruženja proizvođača. Procjena zajedničke djelatnosti pruža korisne smjernice i u vođenju što bolje marketinške kampanje. Tržišne studije doprinijele su tome da se otkriju i uspostave veze s europskim tvrtkama koje posluju po načelu poštene trgovine (fair trade), a poboljšan je i lokalni marketing (tradicionalni sajmovi, sajmovi turizma itd.). Zahvaljujući Festivalu šafrana u Taliouineu, ojačana je lokalna promidžbena kampanja dok su za promicanje izvan Maroka zaslužni slavni kuhari.

4. Obnavljanje prirodno-kulturološke baštine Projekt uzima u obzir gospodarsku, društvenu i ekološku održivost, posebno u fazi pobližeg opisivanja proizvoda i procesa proizvodnje. Prvi korak je procjena izrade pravilnika (specifikacije) i marketinga (primjerice, kojim tržištima treba dati povlašten položaj, koje poljoprivredne prakse mogu postati kriteriji itd.)

Kuhar iz Francuske Gérard Vives posjetio je u studenom 2007. godine lokaciju uzgoja šafrana, nakon čega ga je nastavio promicati u svom restoranu.

Prvi Festival šafrana u Taliouineu, studeni 2007.

Način pakiranja je dio detaljnog opisa proizvoda

Stud

ija s

luča

ja

Izvor: Garsin, D.G Saral., 2007.; Stručna suradnja Programa FAO-a


1

23

4

5

ProizvodTržište

Društvo

Isplativost

Javnepolitike

Kvalifikac

ija

Lokalni sudionici


Repr


1

Prepoznavanje/

identifikacija: upoznavanje

s proizvodom i njegovim

potencijalima

U cilju pokretanja ili jačanja promidžbene kampanje proizvoda sa zemljopisnim podrijetlom, prvi korak u krugu kakvoće jest uočavanje veze između proizvoda i teritorija, a zatim otkrivanje njegovih „potreba” i potencijala. U sljedećim poglavljima ovog djela razmotreno je nekoliko važnih pitanja koja mogu zanimati lokalne sudionike. Neka od tih pitanja jesu:

li potencijal za promicanje proizvoda zasnovanog na podrijetlu u

proizvoda sa zemljopisnim podrijetlom koja bi predstavljala osnovu za

Povezivanje: ljudi, mjesta, proizvodi 11.1

1.1 Povezivanje: ljudi, mjesta, proizvodi

Mogućnost aktiviranja kruga kakvoće, utemeljenog na proizvodu posebne kakvoće koji je povezan sa zemljopisnim podrijetlom, ovisi o tri glavna preduvjeta:

proizvod: predstavlja neke posebne značajke koje su u vezi sa zemljopisnim

mjesto:

ljudi: know-how, trebali bi biti, zajedno s ostalim lokalnim dionicima, potaknuti na sudjelovanje u

Slika 1: Uzajamno djelovanje ljudi, proizvoda i mjesta

Proizvodi s podrijetlom imaju potencijal postati dijelom održivoga kruga

kakvoće koji bi se zasnivao na njihovoj promidžbi i zaštiti lokalne prirodno-

kulturološke baštine. Ovaj potencijal temelji se na posebnoj kakvoći tih

proizvoda, koja je rezultat jedinstvene kombinacije prirodnih i kulturoloških

bogatstava (klimatskih uvjeta, obilježja zemljišta, lokalnih biljnih i životinjskih

vrsta), umijeća lokalnog stanovništva, povijesti, kulture i njegovanja tradicije

u proizvodnji i preradi određenih proizvoda. Prvi korak koji bi lokalni dionici

trebali preuzeti odnosi se na uočavanje poveznice između kakvoće proizvoda i

lokalnoga okruženja.

Uvod

PROIZVODposebna kakvoća,

ugled

LJUDIMotiviranost i kapacitet za

priključivanje procesu stvaranja zajedničke vrijednosti i zaštite

MESTOTeritorij

Lokalni prirodni i ljudski resursi: zemljište, klima,

pasmina, sorte…znanje i vještine, tradicija

11.1


Proizvod: osobita kakvoća i tradicionalni ugled Neki poljoprivredni i prehrambeni proizvodi imaju osobita svojstva koja ovise o mjestu na kojima ti proizvodi nastaju i koja tim proizvodima daju određeni ugled. Tekila, sir parmezan,

su neki primjeri proizvoda koji su stekli određen ugled zahvaljujući svom zemljopisnom podrijetlu. Osobita kakvoća pretpostavlja da neka svojstva odvajaju jedan proizvod od drugih iste vrste i da

po nečemu već je i jedinstven zbog kombinacije prirodnih i l ljudskih proizvodnih čimbenika, utemeljenih na jednom određenom mjestu.

stupnju posebnosti proizvoda i uređenosti ovih lokalnih blagodati…

primjerice, pitanje o tome postoji li posebna potražnja i spremnost za plaćanje osebujnog

procesu prepoznavanja posebne kakvoće proizvoda upozoravajući na zemljopisna imena

Primjeri posebnih svojstava

tekstura, ukus, oblik i boja, ali i vanjskoj kakvoći

konzumiranja proizvoda. Ovim se osiguravaju subjektivni, nematerijalni ili simbolički aspekti:

tradicije i know-howa, kada se osnažuju proizvođači,

PRILOG 1: TERROIR (TEREN) I TIPIČNOST

Terroir predstavlja nastanjeno zemljopisno područje s jasnim granicama u kojem je

razdoblja razvilo određeno umijeće i metodu kolektivne proizvodnje. Terroir se zasniva na

značajki, kao i na skupu ljudskih čimbenika

izvornosti, davanja tipičnosti i jačanju tradicionalnog ugleda proizvoda.

Tipičnost je nasljeđe koje sadrži povijesno i zemljopisno podrijetlo te koje je ukorijenjeno u teritorij uz pomoć daje mlijeku poseban ukus i kemijski sastav, a ta se

posebnost prenosi i na sir proizveden od takva mlijeka.

Povezivanje: ljudi, mjesta, proizvodi 11.1Mjesto i lokalna prirodna i kulturološka baština

Mjesto

i proizvođača. Taj je teritorij ograničen i počiva na uzajamnom djelovanju stanovnika i

Studija slučaja 1: Utvrđivanje posebne kakvoće i tradicionalnog ugleda

vučjeg trna iz pokrajine UVS (Mongolija)

Hippophae rhamnoides

Mongoliji se tradicionalno koristi za pripremanje sokova i ulja. Uvs je ime pokrajine iz koje potječe i u kojoj

rijeke s vrlo hladnom vodom i, povrh svega, vrlo

puna vitamina i mineralnih tvari, koja se dugo zadržavaju u plodovima. Uz posebnu klimu,

a jedinstvenom ukusu ovog ploda doprinosi i

koristi kao sirovina za spravljanje organskih sokova i kozmetičkih preparata.

Sol iz Almeda (Istočna obala Balija, Indonezija)

Morska sol iz Almede dobiva

solanama koje se nalaze na plažama. Ovaj je proces moguć zahvaljujući vrlo suhoj mikroklimi Almede. Almedska sol ima posebne značajke.

morske soli. Sol je bijelo-žućkaste boje s malim preljevima ružičaste. Ova je sol hrskavija od industrijske soli i manje je slana. Ima složenu aromu: na početku je kisela, a kasnije gorka. Dvostruko je skuplja od drugih soli.

Stud

ija s

luča

ja

11.1


okruženja. Termin terroir predstavlja sposobnost teritorija da tijekom vremena proizvodu podari posebnost i tipičnost.

fizičko okruženje obično oblikovano ljudskim izborima i prilagodbama, provedenim kako bi se određene proizvodne metode i know-how primijenili na određenom teritoriju. U tom smislu, proizvodi pripadaju

blagodati, tehnike i kulturu neophodnu za ponovnu proizvodnju tih proizvoda. Terroir know-how, rezultat su

mnogobrojnih aktivnosti na određenom teritoriju. Ovo znači da su proizvodi povezani

ni pojedinog proizvođača. Lokalna zajednica polaže kolektivno pravo na proizvod i ona treba jamčiti da je proizvod nastao u skladu s pravilima koje je ona sama propisala.

Ljudi: kolektivno pravo i kolektivna akcijaS obzirom na to da su naslijeđeni, posebnost proizvoda i tradicionalni ugled pripadaju

pristup, kojim se zaposjeda krug kakvoće, kako

ovisi o volji, poticanju i sposobnosti lokalne zajednice, a posebno o lokalnom sustavu proizvodnje i o tome želi li lokalna zajednica, i može li, upravljati svojim aktivnostima i kolektivno promicati proizvod.

U proizvodnju i proces stvaranja vrijednosti posebnog proizvoda sa zemljopisnim podrijetlom uključeni su mnogi činitelji dok, s druge strane, brojni vanjski subjekti

jedan proizvod mogu doživjeti kao proizvod iznjedren iz njihove kulture, kao dio bitne

i okoline mogu biti zainteresirani za promidžbu određenog proizvoda sa zemljopisnim

Nasljeđe i know-howGenetske su blagodati posebnih vrsta bilja

ili životinjskih vrsta, primjerice, rezultat unutarnjeg odabira koji tijekom vremena

vrsta razvijaju se na lokalnoj razini i uzimaju u obzir posebnost okruženja i sirovina.

kontekstom i nije zapisano. Dijeli se u lokalnoj zajednici i prenosi se u praksi. To se znanje prilagođava lokalnim promjenama okruženja i u sklopu procesa učenja na terenu.

Fizičko okruženje i prirodne blagodati Osobita obilježja mogu se naći u mnogim

temperature, vlažnost, nadmorska visina, vjetar, fizičko-kemijska svojstva soli i vode, izloženost

najvažnijih fizičkih blagodati koji jedan proizvod čine posebnim. Genetske blagodati predstavljaju drugu vrstu posebnih lokalnih bogatstava. Lokalne biljne ili životinjske vrste mogu se tijekom vremena prilagoditi okruženju pa često predstavljaju izvor posebnih svojstava sadržanih u poljoprivrednim proizvodima.

Povezivanje: ljudi, mjesta, proizvodi 11.1

proizvoda s oznakom zemljopisnog podrijetla. One, također, mogu prenositi svoje osobno viđenje proizvoda, kao i svoje osobne interese u cjelokupnom procesu.

strane proizvoda. S druge strane, veće i/ili moderne tvrtke zainteresirane su za druge značajke proizvoda od onih koji zanimaju obrtnike i manje proizvođače.

Studija slučaja 2: Veza s fizičkim okruženjem:

KAVA PICO DUARTE (Dominikanska Republika)

U studiji slučaja koju su proveli dominikanski

su potencijali i utjecaj na kakvoću kave i različitih

Donijeli bi samo crvene bobice kave i preradili je

od nekoliko sati nakon branja, kontrolirani proces zrenja, temeljito pranje čistom vodom, kontrola

Ova je studija otkrila posebnosti svih potencijalnih

Studija je, također, pokrenula brojne druge projekte koji su se bavili razvojem kava s podrijetlom uključujući i kave s oznakom zemljopisnog podrijetla. Uz to, započela je i rasprava među sudionicima

imala je za cilj preciznije opisati fizičke granice, posebno nadmorsku visinu i

Stud

ija s

luča

ja

Maroko

11.1


Studija slučaja 3: Put od prepoznavanja (identifikacije)do kvalifikacije

KRIOLSKI KOZLIĆ (CHIVITO CRIOLLO DEL NORTE NEUQUINO),

Argentina

cjelokupan uzgoj počiva na tradiciji lokalnih nomadskih stočara.Nacionalni Institut za istraživanje i

program tijekom kojeg se od proizvođača očekivalo da prepoznaju

tu životinjsku vrstu. Genetskim istraživanjem ovaj je program doveo do detaljnog prepoznavanja navedene vrste i njezinih genetskih značajki koje su posljedica lokalnoga okruženja i ustaljene

Ovaj program poslužio je kao dobra prigoda za spoznaju značaja i posebnosti prirodnih

pa samim time i mogućnost da se taj proizvod razvije kao proizvod s oznakom zeml-

kvalifi kacije kako bi utvrdili pravila neophodna za uporabu OI.

Stud

ija s

luča

ja

Povezivanje: ljudi, mjesta, proizvodi 11.1VJEŽBA

Sva pitanja iz ove vježbe treba primijeniti na osobnom primjeru.

Odgovorite na slijedeća pitanja:Proizvod

Mjesto i posebna prirodno-kulturološka baština

know-how povezuje s proizvodom s

Ljudi

Navedite u tablici

……

……

Povezivanje: ljudi, mjesta, proizvodi1

Zašto se uključiti u proces? Održiva perspektiva 1

19

1.21.2 Zašto se uključiti u proces? Održiva

perspektiva

Ruralni i održivi razvojUz to što proizvod s oznakom zemljopisnog podrijetla pridonosi održivom razvoju, on prati poljoprivredni rast, razvoj lokalnih aktivnosti i agropoduzetništva. Osim toga, takav proizvod ima i socijalnu dimenziju i podržava potpuno sudjelovanje svih lokalnih sudionika (kako bi zajednički pobliže označili ciljeve, stvorili društvenu jednakost, radili na rastu društvenog učinka, samopouzdanju zajednice i jačanju uloge koju imaju lokalni prirodno-kulturološki kapital).

Doprinos se, također, ogleda i u održivom razvoju, konceptu koji je proizašao iz potrebe promicanja razvoja koji „misli na sadašnje generacije, ali ne sprječava buduće u ostvarivanju njihovih ciljeva“. Promocija i zaštita proizvoda s podrijetlom mogu poslužiti kao mehanizam potpore trima dopunskim stupovima održivosti: gospodarskom, ekološkom i društvenom – a ovi su stupovi neodvojivi od razvoja proizvoda s podrijetlom.

Doprinos proizvoda s podrijetlom ruralnom i održivom razvoju ima poseban značaj u zapostavljenim područjima, u kojima bi uobičajene poteškoće u konkurentnosti proizvodnje, dodavanjem vrijednosti, mogle biti preokrenute u prednosti. U pogledu fizičke i gospodarske produktivnosti, posebna prirodno-kulturološka cjelina je,

Kakvoća proizvoda s oznakom zemljopisnog podrijetla ukorijenjena je u

lokalnim blagodatima i s njima je usko povezana pa opstanak i usavršavanje

proizvodnog sustava često imaju značajnu ulogu u održavanju gospodarstva

i načina života. Dodavanje vrijednosti takvom proizvodu, uz istodobnu

zaštitu njegovih glavnih značajki, omogućuje isplativost i obnovu lokalne

baštine doprinoseći tako ne samo sustavu proizvodnje već i razvoju sela,

lokalne zajednice i, sve češće, osjetljivom prirodnom naslijeđu. To znači i

ostvarenje sinergije s druga dva osnovna stupa održivog razvoja: okolinom

i društvom.

Uvod

Moguće koristi od uključivanja u proces stvaranja vrijednosti i zaštite:

- održavanje i/ili povećanje prihoda i broja zaposlenih (lokalnih stanovnika) u različitim dijelovima proizvodnog procesa (proizvodnja, prerada, distribucija)

- mogućnost da mještani ostanu živjeti u proizvodnom području

- održavanje tradicije u poljoprivrednoj praksi koja pridonosi očuvanju okoline, bioraznolikosti i zemljišta

- očuvanje tradicionalnih receptura i sustava proizvodnje

- održavanje lokalne tradicije i kulture u vezi s proizvodom.

20

11.2


zbog svoga svojstvenog ekološkog statusa, često manje produktivna od konvencionalne. Konkurentnost takvog proizvodnog sustava nije utemeljena na količini i cijeni, već na posebnim značajkama koje ga razlikuju od ostalih proizvoda iz te grupe. Ovo je, primjerice slučaj s mnogim autohtonim vrstama na lokalnim pašnjacima koje možda daju manje mlijeka od drugih, ali od čijeg mlijeka se, prema recepturama starih majstora, rade posebne vrste sireva.

Gospodarski stup održivog razvoja: dodana vrijednost i koristi od organiziranog načina proizvodnje

Nastup na tržištu

Pristupom novim tržišnim nišama koje su zainteresirane za drugačije proizvode, proizvodi s podrijetlom mogu stvoriti dodanu vrijednost, a isto se može postići i ako se spriječi njihov nestanak s postojećeg tržišta na kojem se pojavio novi, konkurentniji i jeftiniji proizvod. Ako se višak dodane vrijednosti pravedno raspodjeli svima prema udjelu u procesu stvaranja vrijednosti, onda takva gesta može donijeti pristojnu zaradu svim proizvođačima.

Viša prodajna cijena često je jedan od prvih strateških ciljeva za proizvode s podrijetlom, ali uvećana gospodarska vrijednost proizvoda znači i bolji pristup tržištima, bilo da je

PRILOG 2:CJENOVNA PREMIJA PROIZAŠLA IZ (RAZLIKOVANJA) DIFERENCIJACIJE

Uspoređivanje cijena kave na međunarodnim tržištima: vrste kava sa i bez oznake zemljopisnog podrijetla

43,4429,87

1211,9111,4511,3611,2811,2211,1611,14

10,0910,079,92

3,17

Jamaica Blue Mountain100 % Kona

Sulawesi

Java EstateEtiopija Harar

Papua Nova GvinejaSumatra Mandheling

Tanzanija PeaberryKostarika Tarrazu

Guatemala AntiguaKolumbija Supremo

Prosječna maloprodajna cijena

Ke AAnija

Etiopija Yirgacheffe

Izvor: Teuber R, 2007.

Maremana (maremmana) je osobita vrsta krave koja potječe iz područja Maremma u Italiji. Maremana je, u pogledu cijene i produktivnosti, vrlo nekonkurentna. Vrednovanje (Valorizacija) posebnih značajki mesa moglo bi pomoći očuvanju te vrste goveda, s obzirom na to da nema pravu zamjenu u tom području proizvodnje.


21

1.2riječ o novim, bilo o postojećim proizvodima. Drugim riječima, dodana vrijednost treba omogućiti lokalnim proizvođačima izlaz na tržišta na kojima mogu dobiti cijenu koja pokriva troškove proizvodnje unatoč postojanju konkurentnijih proizvoda koji dolaze s drugog područja.

Dodana vrijednost predstavlja i pokretačku snagu za uspostavljanje sustava jamstva kakvoće i sljedljivosti, jer time se dobiva povjerenje potrošača u podrijetlo i kakvoću proizvoda. Pristup i održavanje profitabilnih marketinških kanala imaju ključni značaj u održavanju lokalne baštine. Uz učinkovit marketing ovih proizvoda, ruralne djelatnosti mogu se održavati i njihov se proizvodni program može proširiti (primjerice, turizam), može se spriječiti i iseljavanje lokalnog stanovništva. Zaista, posebne lokalne blagodati koje se koriste u proizvodnom sustavu i koje su važne za jedinstvenost proizvoda (posebne biljne ili životinjske vrste, krajolik, običaji u prehrani i kultura), važne su i za turizam i za gastronomiju područja.

Opstanak tradicionalnog proizvoda na tržištuU nekim zabačenim područjima (poput planina i pustinja), pojedini tradicionalni proizvodi toliko su ugroženi da bi mogli nestati, jer njihova proizvodnja nije konkurentna (cijena proizvodnje je visoka, proizvod se imitira izvan izvornog područja proizvodnje). S druge strane, ovakva situacija prisiljava stanovnike spomenutih krajeva na iseljavanje. Promidžba proizvoda s podrijetlom, u cilju njegova prepoznavanja na tržištu i zaštite od zlouporaba, može pomoći opstanku i manje konkurentnih proizvoda. Vidi primjere: sir Turrialba, (studija slučaja 4. u poglavlju 3.2); sir Cotija (studija slučaja 11. u poglavlju 3.3), limun iz Pice (studija slučaja 3. u poglavlju 5.2).

Studija slučaja 4: Utjecaj tradicionalnog ugleda na stvaranje cijene:

POMMELO IZ NAKORNCHAISRIJA, Tajland

Pommelo je voće tropskog ili suptropskog pojasa, podrijetlom iz Jugoistočne Azije, prethodnik grejpfruta. Obično cvijeta na niskim nadmorskim visinama u blizini mora, ali zbog ograničene obradivosti područja u kojima ovo voće uspijeva, njegova proizvodnja potisnuta je uzgojem grejpfruta. Pommelo je među nekim kupcima Dalekog istoka popularniji od grejpfruta, a ovaj plod poznat je po svome osvježavajućem ukusu. Tvrdi se da su za ovakve osobine pommela odgovorne ljudska intervencija (posebni načini obrade zemljišta i proizvodnje) i jedinstveni zemljopisni uvjeti. Privredna komora Nakornpathoma 2005. godine priznala je ovo voće kao OI u cilju daljnje zaštite i promicanja njegove tržišne vrijednosti. Zemljopisna oznaka može biti vrlo bitna odrednica u povećavanju tržišne vrijednosti proizvoda. Nabavna cijena i kakvoća pommela iz Nakornchaisrija imaju bolje rezultate kod izvoza u odnosu na kakvoću i cijenu pommela iz drugih krajeva. Voće iz Nakornpathoma – područja označenog kao područje podrijetla – ima veću cijenu za 2 – 4 bahta (lokalna valuta u Tajlandu) u odnosu na voće iz Phetchaburija ili drugih područja iz kojih dolazi voće gotovo iste kakvoće. Kupci su spremni platiti višu cijenu za voće za koje vjeruju da dolazi iz Nakornchaisrija, čak i onda kada pomalo sumnjaju u podrijetlo proizvoda. Kada je riječ o podrijetlu proizvoda, trgovci se uglavnom oslanjaju na dobavljače, jer je između trgovaca i dobavljača uspostavljeno uzajamno povjerenje koje počiva na dugoročnoj suradnji.

Stud

ija s

luča

ja

Izvor: SC. Tongde, 2007.

22

11.2


Korist od udruživanja na lokalnoj razini

Proces stvaranja vrijednosti zahtijeva koordiniranu djelatnost manjih proizvođača (horizontalne i vertikalne veze u okviru tržišnog lanca kojima bi se ojačala teritorijalna mreža). Zahvaljujući suradnji s javnim i privatnim sektorom, lokalni se proizvođači mogu čak i nadmetati s većim i jačim tvrtkama.

Uz malo ulaganja u promidžbu i marketing proizvoda s podrijetlom, manje tvrtke mogu ostvariti dodatnu vrijednost jer nije neophodno ulagati u novi proizvod, a promidžba može biti zajednička za skupinu proizvođača.

Neovisno o aktivnostima koje su izravno povezane s tržišnim lancem proizvoda s podrijetlom (trgovina, zaštita, pakiranje, kontrole), proces stvaranja vrijednosti može ojačati lokalno gospodarstvo, posebno u sektoru turizma i ugostiteljstva.

Životna sredina kao stup oslonac: održiva uporaba baštine i bioraznolikostiPromicanje proizvoda s podrijetlom može imati dva pozitivna učinka:

Održiva uporaba prirodne i kulturološke baštine: otkrivanje veze između proizvoda i terena (terroir) povećava svijest o važnosti održivoga korištenja lokalnih prirodnih bogatstava. Proizvodi s podrijetlom često se povezuju s tradicionalnom i ekstenzivnom proizvodnjom, čiji je negativan utjecaj na okolinu mnogo manji od uporabe suvremenih tehnika.Bioraznolikost: proizvodi s podrijetlom najčešće koriste tradicionalne, endemske ili lokalne (posebno prilagođene) sorte, vrste i mikroorganizme. Promidžba ovih proizvoda može spriječiti nestajanje određenog staništa, autentičnih krajolika i genetskih blagodati te može predstavljati dobar odgovor na naglašenu specijalizaciju proizvodnje i grubu ekonomsku računicu.

Kakao Arriba s Ekvadora: promicanjem ovog proizvoda pokušalo se zaštititi staru vrste sjemena koju sve češće zamjenjuju novim i unosnijim sortama.


23

1.2Društveni stup održivostiS obzirom na to da se proizvodi s podrijetlom proizvode relativno dugo u istim (socijalnim ili ekološkim) uvjetima, oni objedinjuju iskustvo lokalnog stanovništva i njihov know-how na način koji je potreban za uspješno vođenja procesa i dostizanja najviše kakvoće. Štoviše, veza između proizvoda, ljudi i mjesta često čini da proizvod s oznakom zemljopisnog podrijetla postane društveni simbol i ključan element identiteta lokalnog stanovništva, pa tako i poticaj za razvoj ovih proizvoda ide dalje od zarade i gospodarstva.

Samim time, i socijalna dimenzija ima nekoliko strana:

tradicijom, znanjem, vještinom i načinom života u zabačenim područjima.

kroz lokalne organizacije i veću ravnopravnost u proizvodnoj zoni već i šire, s obzirom na to da su u proces uključeni brojni lokalni subjekti (javni i turistički sektor, prosvjeta itd.).

obzirom na to da se njihov identitet, uloge i način života prepoznaju kao nešto vrijedno. Ovo posebno dolazi do izražaja u zabačenim područjima u kojima se proizvodni sustav poprilično razlikuje od suvremene proizvodnje.

zapošljavanje žena afirmirajući njihov rad na društvenom i gospodarskom planu, što ženama omogućuje da se u potpunosti priključe procesu stvaranja vrijednosti.

poljoprivredi čini životni standard postojanim dok zaštita izvornih proizvoda daje potrošačima veću raznovrsnost i mnogo širi izbor.

Kriolski kozlić (Argentina): zaštita „nomadskog načina života“ i jačanje samopouzdanja čitave zajednice uz puno sudjelovanje lokalnog stanovništva (primjerice, u školskom natjecanju za najbolji zaštitni znak)

24

11.2


Mehanizam u rukama lokalnih interesnih skupina za održivi teritorijalni pristupPromidžba proizvoda s oznakom zemljopisne izvornosti može održati i poboljšati status nestandardiziranih prehrambenih proizvoda na postojećem i novom tržištu. Ona može zaštiti društveno-ekološki sustav, ali i omogućiti nesmetano odvijanje aktivnosti stanovništva u ruralnim područjima. U tom smislu, kada je riječ o krhkim ruralnim područjima, proizvodi s oznakom zemljopisnog podrijetla mogu predstavljati odskočnu dasku za cjelokupni održivi razvoj određenog teritorija.

Ipak, bitno je naglasiti kako će vođenje lokalnog procesa odrediti stvaran doprinos održivom ruralnom razvoju: pozitivan utjecaj u gospodarstvu, životnoj sredini i društvu nisu ni automatski ni istodobni, a na ovoj je razini moguće razmotriti i neke negativne posljedice.

U svakom slučaju, u cilju poboljšanja kakvoće proizvoda s podrijetlom i u cilju odgovarajućeg rasplođivanja prirodnih bogatstava, neophodno je da svi sudionici u ovom procesu s vremena na vrijeme procijene sam proces i njegov učinak. O ovome će biti više riječi u četvrtom poglavlju kada se budu uzimali u obzir drugi ključni čimbenici.

Studija slučaja 5: Doprinos društvenoj održivosti:

BIJELI KUKURUZ IZ CUZCOA (Maiz bianco de Cuzco) – Peru

Veliki bijeli kukuruz iz Cuzcoa (grad Cuzco bio je drevna prijestolnica Inka) proizvodi se u „Svetoj dolini Inka“ koja se proteže duž rijeke Vilcanota, na oko 2600 – 2950 metara nadmorske visine. Zaštita kulturne baštine: ova stara vrsta kukuruza ima vrlo važno mjesto u tradiciji i religiji područja. Dolina je dio glavnih nacionalnih i kulturnih atrakcija, poput arheoloških lokaliteta Machupiccu i Ojantajtambo, i terasaste poljoprivrede, svojstvene za područje Yucay. Promidžba ovog proizvoda kao proizvoda sa zemljopisnim podrijetlom pomogla je u održavanju drevnih poljoprivrednih načina proizvodnje i očuvanju pejzaža koje lokalni proizvođači smatraju dijelom svog nasljeđa.Samopouzdanje lokalnih proizvođača: peruanski ured za intelektualno vlasništvo proglasio je 2005. godine veliki bijeli kukuruz iz Cuzcoa kulturom sa zemljopisnom oznakom. Službeno priznanje poklopilo se i sa širim priznanjem pa su tako ojačani ugled i samopouzdanje lokalnih proizvođača, ali i cjelokupne lokalne zajednice.Jačanje društvenih veza: proces stjecanja službenog priznanja uključuje brojne predstavnike regije, među kojima su privatne osobe i predstavnici javnog sektora, ali takav proces, s druge strane, znatno utječe na jačanje međuinstitucionalnih odnosa. Na proizvođačkoj razini još uvijek ne postoji organizacija, ali organiziranost će ubuduće predstavljati ključ za postizanje suglasnosti o zajedničkim ciljevima tijekom promidžbe proizvoda.Hrana i način proizvodnje i održavanja života: kukuruz je osnovna hrana u Andama i postoji mnogo različitih vrsta ovog usjeva. Ako su turističke atrakcije doline prednost u marketingu ovog područja, one su i opasnost za lokalne proizvođače, jer zbog turizma može doći do pritisaka da obradive površine (poljoprivredno zemljište) promjene namjenu. Podizanje razine svijesti o vrijednosti ovog vida proizvodnje, ne samo za lokalne proizvođače već i za turizam, ali i za lokalnu sigurnost u hrani, moglo bi potpomoći uspostavljanju ravnoteže među gospodarskim aktivnostima turizma i poljoprivrede.

Stud

ija s

luča

ja

Izvor: Rivera Campos i Riveros Serato, 2007.


25

1.2Studija slučaja 6: Proizvodnja s podrijetlom za promidžbu

održivog razvoja u siromašnim područjima:

LIVANJSKI SIR (Bosna i Hercegovina)

Livanjski se sir u početku proizvodio isključivo od ovčjeg mlijeka. Proizvodnja je započela prije nekoliko stoljeća, a danas se za stvaranje ovog sira koristi kravlje mlijeko. Naziv „livanjski sir“ danas se odnosi na nekoliko vrsta sireva, ali u tijeku je zaštita zemljopisne oznake izvornosti, prema kojoj se ovaj sir proizvodi od ovčjeg mlijeka (najmanje 70%). Posebno proizvodno područje čine uzvisine, brda, pašnjaci, livade, planine koje obiluju žbunjem, hrastovim i borovim šumama, kao i vapnenačkim proplancima na kojima se nalaze pašnjaci, livade i bara (močvara) – poznatija kao polje. Kraško je polje prirodni trodimenzionalni krajolik koji je dobio svoj oblik otapanjem slojeva matičnih stijena sastavljenih od vapnenca. Značajke kraškog polja jesu bogatstvo bioraznolikosti, kulturno nasljeđe, rubne i ekološki osjetljive zone. Nakon otkrivanja potencijalnih prijetnji za bioraznolikost, a u cilju njegove zaštite, u sklopu Dinarske inicijative proveden je projekt za zaštitu ekološke i kulturne raznolikosti u području dinarskog luka, u kojem su sudjelovali predstavnici svih važnih sektora. U području poljoprivrede, cilj je oživljavanje ovčarstva i upravljanje pašnjacima, koji imaju bitnu ulogu u bioraznolikosti i očuvanju ravnoteže u ovom području, tako što bi se radilo na dodavanju vrijednosti livanjskom siru zahvaljujući procesu OI. Lokalni ovčari potaknuli su proces, a podržala ga je talijanska nevladina organizacija UCODEP.

Stud

ija s

luča

ja

Izvor: P. Bernardoni i dr., 2008., Dinaric Arc Initiative (FAO i drugi partneri uključujući WWF, IUCN, UNDP)

Lokalna uprava za ruralni razvoj i prirodne resurse

u Dinarskom području

Komponenta 2Upravljanjeprirodnimresursima

Komponenta 1Poljoprivredni

proizvodi vrhunske kakvoće

Komponenta 3Seoski turizam

Učešće relevantnih čimbenika-Uključenost-Odlučivanje-Provedba

Projekt podržava strateško planiranje i popratne mjere (potpora)

Projekte pokreće lokalna zajednica

Proljetne poplave u Livanjskom polju

Livanjski sir

Opći koncept

Povezivanje: ljudi, mjesta, proizvodi11.2


27

1.2VJEŽBASva pitanja iz ove vježbe treba primijeniti na osobnom primjeru.

Odgovorite na pitanja:

zemljopisnog podrijetla?

- Napravite listu mogućih rezultata i posljedica. - Povežite ove rezultate s lokalnom prirodno-kulturološkom baštinom iz koje

proizlaze.

potječu?

Navedite u tablici1) Glavne ciljeve2) Očekivane rezultate3) Poveznicu s održivim razvojem4) Precizirajte sredstva: koje su lokalne blagodati uključene i na koji način; odredite

poteškoće koje treba nadvladati

1.Ciljevi 2. Očekivani rezultati

3. Veza s održivim razvojem

4. Kako? Koje su prepreke?

… … ... ...

Zemljopisne oznake, lokalni propisi i zaštita 1

29

1.31.3 Zemljopisne oznake, lokalni propisi

i zaštita

Mnogo je razloga za uvođenje zajedničkih lokalnih pravila za proizvod sa zemljopisnom oznakom. Ipak, dva su najvažnija razloga:

a) pravila poboljšavaju suradnju između različitih proizvođačab) pravila sprječavaju prijevare i obmane potrošača koji vjeruju da kupuju proizvod sa ZO.

Što je zemljopisna oznaka podrijetla (OZP)Ime nekog proizvoda tijekom vremena poprima značenje koje u sebi sadrži svojstva proizvoda, znanje i iskustvo u procesu proizvodnje i zadovoljstvo u potrošnji tako da stečeni ugled postaje prednost u odnosu na druge proizvode. Kada se ova prednost imena veže uz neku zemljopisnu odrednicu, smatra se da je proizvod dobio zemljopisnu oznaku podrijetla.

Doprinosom brojnih lokalnih proizvođača, neki proizvodi s vremenom stječu tradicionalni ugled koji je neodvojivo u vezi s mjestom njihove proizvodnje. Za razliku od uporabe imena poduzeća, tvrtke ili žiga proizvoda, zemljopisna oznaka podrijetla može biti od koristi svim proizvođačima u regiji, jer povezuje osebujan proizvod s određenim teritorijem.

OZP obuhvaća četiri glavna elementa:1) pobliže opisano zemljopisno područje proizvodnje2) određene proizvodne metode3) osebujne značajke proizvoda4) ime i tradicionalni ugled po kojoj se proizvod razlikuje

od drugih.

Lokalne interesne skupine i potrošači često koriste imena i odrednice koje se

odnose na mjesto kako bi označili posebno podrijetlo proizvoda. Zbog toga, ove

zemljopisne oznake igraju značajnu ulogu u procesu stvaranja vrijednosti, jer

one upozoravaju na razliku između proizvoda sa zemljopisnim podrijetlom i

drugih proizvoda iz iste kategorije. Ovakav kolektivni ugled često je bio predmet

unutarnjih i vanjskih zlouporaba. Uporaba ZO zahtijeva pobliži opis zajedničkih

lokalnih pravila, jer se, uz usvajanje pravila, poboljšava povezanost lokalnih

proizvođača, ali se, također, izbjegavaju prijevare i obmane. Priznavanje

kolektivnih prava lokalnih proizvođača u odnosu na ZO predstavlja, također, i

osnovni korak u kvalificiranju proizvoda.

Uvod:

Zemljopisna oznaka podrijetla (OZP) ime je mjesta ili zemlje koje označuje proizvod čija se kakvoća, ugled i druge osobine mogu povezati s mjestom podrijetla. OZP nagovještava potrošačima da određena roba ima određene osobine koje su takve zbog mjesta podrijetla tog proizvoda. Samim time, zemljopisna je oznaka više od oznake podrijetla (indication of source) koja upozorava samo na podrijetlo proizvoda (poput made in), ali ne i na određenu kakvoću.


30

11.3

Postoji mnogo primjera etiketa koje sadrže OZP: geographical name): kada stoji samo, a kada označava

ime proizvoda Bordeaux ili šampanjac (Champagne) ili ono koje se odnosi na uobičajeno ime proizvoda (kolumbijska kava, kriolski kozlić u Argentini, kava Piko Duarte itd.)

nisu imena zemljopisnih mjesta (primjerice, tekila, feta ili basmati).

mjesta, planine ili spomenika; zastave; slike određenih objekata; folklornih simbola itd.

zajednički elementi etikete (vidi niže navedeni primjer).

Primjeri obilježavanja sa zemljopisnom oznakom

Vasherin Mont-d’Or vrsta je mekog sira koji se proizvodi s francuske i švicarske strane planine Jura. Sir se uvije u koru smreke i pakira u drvene kutije, što mu daje poseban izgled i poseban ukus.

Bocksbeutel je njemačko ime za određenu vrstu vinskih boca koja je, u skladu sa zakonom EU, rezervirana za posebne vrste vina iz određenih područja Njemačke, Grčke, Italije i Portugala.


31

Uporaba i zlouporaba: neophodnost uspostavljanja jasnih pravila OZP obuhvaća vrijednosti, ugled i povijest određenog proizvoda. Lokalne zajednice s vremenom mogu razviti neformalna zajednička pravila koja povezuju određene osobine proizvoda s nazivom tog proizvoda (kojim ga označavaju). Te zajednice tako postaju zakoniti korisnici prava na intelektualno vlasništvo koje se polaže na određenu OZP. Prema tome, OZP postaje važno kolektivno dobro u procesu stvaranja vrijednosti.

Lokalne interesne skupine mogu imati koristi od OZP-a i mogu sudjelovati u oblikovanju njegove vrijednosti. Ako su svojstva proizvoda u skladu s lokalnom tradicijom i očekivanom kakvoćom, proizvod će očuvati i uvećati vrijednost OZP-a, ali ako nisu, vrijednost OZP-a će nestati.

Drugim riječima, ponašanje interesnih skupina može koristiti ili štetiti proizvodu s OZP-om. Sve dok kolektivna prepoznatljivost koristi danom proizvodu, to znači da su u zajednici već uspostavljena pravila kojih se proizvođači pridržavaju. Ipak, prepoznatljivost može biti dovedena u pitanje ako proizvođači koriste OZP, a ne poštuju načela koja su taj proizvod učinila posebnim i vrijednim.

U cilju sudjelovanja proizvođača u očuvanju određenih značajki i vrijednosti OZP-a na tržištu, neophodno je usvojiti i pridržavati se jasnih i preciznih pravila.

Odstupanje od lokalnih pravila

Vrijednost koja prati OZP može privući imitatore, uzurpatore ili one koji ni na koji način nisu dio procesa proizvodnje – unutar i izvan proizvodnog područja. Spomenuti pojedinci ili skupine mogu pokušati izvući korist na temelju OZP-a, a da pritom ne ispune osnovna očekivanja koja se tiču zemljopisnog podrijetla i/ili kakvoće proizvoda.

1.3

PRILOG 3: DOGOVARANJE PRAVILA I KOLEKTIVNO DJELOVANJE; PRIMJER: MASLINOVO ULJE IZ NIJONA

Stari Rimljani prvi su zasadili maslinovo drvo u pokrajni Nijon (Francuska). Maslinovo ulje iz Nijona poznato je već 2000 godina. Ovo je ulje tijekom dvadesetog stoljeća doseglo odličnu cijenu. Međutim, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, lokalni proizvođači i trgovci počeli su osjećati prijetnju; jedan je broj veletrgovaca, koristeći naziv “maslinovo ulje iz Nijona”, počeo prodavati maslinovo ulje koje se uvozilo iz inozemstva i punilo u boce u Nijonu. Ove zlouporabe prisilile su lokalne proizvođače i dobavljače da utvrde i obrane svoje zajedničke interese. Postojanje lokalnih zadruga olakšalo je proces. Maslinovo ulje iz Nijona bilo je opisano kao ulje koje se dobiva isključivo iz lokalne sorte maslina Tanche koja je davno otkrivena i koja se dobro prilagodila jakim vjetrovima i mrazu koji su česti u ovom području. Zemljopisno je područje određeno u skladu s tim. Maslinovo ulje iz Nijona kasnije je postalo prvi zaštićeni proizvod s OZP-om u Francuskoj, uz vino i sir. Ovo iskustvo utrlo je put drugim proizvodima s OZP-om u različitim poljoprivredno-prehrambenim kategorijama.

Izvor: B. Pecqueur, 2001.


32

11.3 Ove skupine mogu ugroziti tradicionalni ugled proizvoda, proces stvaranja vrijednosti

i obnovu specifičnih lokalnih resursa. One, također, mogu umanjiti ili ukinuti osnovnu korist koju bi takav proizvod mogao donijeti lokalnoj zajednici.

Proizvodnja lažnih proizvoda s OZP-om ne dolazi uvijek od proizvođača koji posluju izvan proizvodne zone. Problem može nastati i u samoj proizvodnoj zoni ako osebujne značajke proizvoda i način proizvodnje nisu precizno određeni.

Oznaka koja se odnosi na različite proizvode

U nekim slučajevima prepoznatljivost OZP-a odnosi se na širi spektar proizvoda koji se u većoj mjeri mogu razlikovati po izgledu, načinu proizvodnje itd. Zbog toga razlikovanje pravog proizvoda s OZP-om od lažnog (imitacije ili drugog oblika zlouporabe) može biti jako teško.

S druge strane, ponekad se za jedan isti proizvod rabi više lokalnih naziva premda bi tijekom faze kvalifikacije bilo bolje koristiti samo jedno ime (vidi poglavlja 2.2 i 2.3). Rješenje ovog problema nije lako, ali bitno je podržati dijalog i dogovor lokalnih sudionika koji bi uzimali u obzir lokalne blagodati i lokalne običaje.

Studija slučaja 7: Imitiranje OZP-a koje provode industrijske

kompanije:

SIR IZ CHONTALENOA (QUESO CHONTALENO), Nikaragva

U zabačenim područjima Chontales u Nikaragvi, seoska domaćinstva (koja žive kao nomadski stočari) proizvode sir Queso Chontaleno. Ovaj sir ima vrlo jak ukus i osobita svojstva. Neki proizvođači iz pristupačnijih područja žele započeti proizvodnju „sira iz Chontalenoa s OZP-om“ kako bi sebi osigurali profitabilnost i izlaz na tržište. Ovaj poluindustrijski sir trebao bi zamijeniti njihove postojeće proizvode Queso filato i Queso Morolique. Istodobno, industrijske tvrtke prodaju industrijski „sir tipa Chontaleno“ u supermarketima u Managui i izvoze ga u SAD, gdje ga prodaju nostalgičnoj nikaragvanskoj dijaspori. Ovo dovodi do zbrke u vezi s pojmom „sir iz Chontalenoa”: Neki ga ljudi doživljavaju kao sir koji se spravlja na tradicionalan način uz određeno zanatsko umijeće, a drugi rabe pojam „sir iz Chontalenoa“ za svaki sir koji dolazi s područja Chontalesa. Uz to, do danas nije usvojen zakon koji bi zaštitio proizvod „sir iz Chontalenoa”. Posljedica toga je da neke mljekare proizvode „sir iz Chontalenoa“ od mlijeka koje se dobiva u područjima koja nemaju veze s izvornim podrijetlom, kao i iz intenzivnog uzgoja velikih farmi.

Stud

ija s

luča

ja

Izvor: F. Arfini, I AL, 2007.

Industrijski sir Čontalenjo koji se prodaje u supermarketima ili se izvozi u SAD


33

1.3Potreba usvajanja lokalnih pravila za uporabu zemljopisne oznake (Geographical indication)Ako se želi zaustaviti zlouporaba ili svojatanje proizvoda sa ZO i ako se želi omogućiti da proizvodi sa zemljopisnom oznakom komuniciraju s potrošačima te očuvaju osebujnu kakvoću koja se povezuje s podrijetlom, proizvođači, potrošači te lokalni i vanjski sudionici moraju navesti niz zajedničkih pravila kako bi:

među korisnicima ZO

štetu proizvodima s ZO (time što bi, eventualno, uz oznaku proizvoda s ZO, proizvodili i prodavali proizvode s drugačijim značajkama, ali pritom ne bi postizali kakvoću i svojstva koje predviđa i jamči ZO).

podrijetlo i kako bi jačali povjerenje potrošača

i podržavali koordinaciju i suradnju među proizvođačima proizvoda s ZO kako bi se stvorila, zaštitila ili poboljšala prepoznatljivost proizvoda i vrijednost imena.

Lokalni bi proizvođači, u cilju provođenja lokalnih pravila, trebali usuglasiti svoje aktivnosti s pravilima, kao i zaštititi svoje pravo na korištenje ZO. Uz to, neophodna je precizna procjena situacije kako bi se zakonski priznatim načinom rješavala pitanja koja imaju veze s normativnim okvirom, stvarnim stanjem na tržištu i strategijama proizvođača.

Provođenje lokalnih pravila: društveni mehanizmi i pravna zaštitaKorištenje (i poštivanje) sustava zemljopisne oznake prvenstveno je zasnovano na dobrovoljnoj odluci proizvođača da provode i poštuju takav sustav. Međutim, sustav ZO može se provoditi i pomoću neformalnih mehanizama, a to su oni oko kojih su se svi složili. To mogu biti društvena kontrola ili poštivanje nepisanih pravila o načinu rada i standardima (vidi studiju slučaja br. 8). Samopropisivanje i voljno poštovanje pravila mogu se primjenjivati samo u vrlo posebnom lokalnom kontekstu. Ali kada su odnosi među proizvođačima narušeni te kada postoje i zlouporabe na lokalnom i globalnom tržištu (imitacija proizvoda i uzurpiranje ZO), lokalni proizvođači moraju razmišljati o mehanizmima pravne zaštite koji bi omogućili učinkovito provođenje pravila. (Vidi poglavlje 5.1).

Usvajanje službenih pravila o uporabi zemljopisne oznake može biti od presudnog značaja, čak i onda kada ne postoje problemi imitiranja i odstupanja u lokalnoj proizvodnoj praksi: službeno priznanje zemljopisne oznake - pravno uređeno ili ne - može spriječiti druge sudionike (prevrtljivce, one koji nisu članovi) da registriraju zemljopisnu oznaku.

Bez zakonom propisane zaštite pravila i propisanog sustava za nastup na tržištu, teško se može izbjeći zlouporaba zemljopisnih naziva (geographical names), posebno onda kada proizvod uživa veliki tradicionalni ugled. Odsustvo zakonskog okvira može ugroziti zakonito pravo na zemljopisnu oznaku, ali i kolektivne napore oko promicanja i zaštite lokalnih prirodnih bogatstava. Odsustvo zakonskog okvira može dovesti i do prijevare potrošača. (Vidi studiju slučaja 7).

Ova bi pravila trebala dati jasne preporuke i jamstva koja su neophodna svim proizvođačima i drugim zainteresiranim stranama. Takva se pravila obično nalaze u dokumentu koji se naziva „Elaborat“, „Pravilnik“ ili „Specifikacije proizvoda“.


34

11.3

Postojeći instrumenti pravne zaštite OZP-a mogu se razlikovati od države do države. Ipak, neki od uobičajenih su:

i zaštitu potrošača (bilo općenito, bilo da je riječ o posebnim pravilima o prepoznavanju (identifikaciji), certifikaciji i kontroli poljoprivrednih proizvoda)

vlasništvo: posebni zakoni o proizvodima s OZP-om i robnim markama s različitim kategorijama, ovisno o zemlji.

Studija slučaja 9: Registracija proizvoda s OZP-om sprječava

privatnu registraciju zemljopisnog naziva (geographical name),

(Dominikanska Republika)

U Dominikanskoj Republici (i nekim drugim zemljama), pojedine su tvrtke registrirale brojne zemljopisne nazive (geographical names) kao privatnu robnu marku. Brojne su vrste kave, primjerice, registrirane u skladu s dominikanskim zakonom. Time su prouzročeni brojni problemi lokalnim inicijativama koje nastoje da te kave označe kao proizvode sa zemljopisnim podrijetlom, jer svi „bitni“ zemljopisni nazivi (poput naziva „Pico Duarte“ – najviše planine na Karibima) već su privatno registrirani kao robna marka.

Stud

ija s

luča

ja

Izvor: G. Belletti i dr., 2007.

Studija slučaja 8: Društvena kontrola i sankcije u slučaju

poznatoga lokalnog proizvoda (osnovne hrane)

GARI Cassava semolina u selu Savalou, Benjin

Gari je omiljena (osnovna) hrana širom zapadne Afrike. Pripravlja se od prepečene krupice koja se dobiva od ploda kasave (cassava). U selu Savalou (Benjin, zapadna Afrika), spravlja se posebna vrsta garija – Gari misee koji je poznat širom zemlje. Kontrolu kakvoće u proizvodnoj i prodajnoj fazi vrši skupina žena-proizvođača iz mjesta Savalou. Ova skupina mještanki dopušta samo poznatim osobama i osobama od povjerenja da se priključe proizvodnom procesu. Žene uključene u proizvodnju same obrađuju namirnice. U samoj je skupini uspostavljena čvrsta društvena kontrola koja jamči poštivanje proizvodnih pravila i ponašanja na tržištu. Nepoštivanje pravila povlači za sobom rizik od isključivanja iz skupine.

Stud

ija s

luča

ja

Izvor: A. Gerz i S. Fournier, 2006.


35

1.3Istini za volju, proizvodi s OZP-om na međunarodnoj su razini utvrđeni i priznati kao intelektualno vlasništvo zajamčeno Sporazumom o trgovačkim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS) Svjetske trgovinske organizacije (vidi prilog 1 u poglavlju 5.1). Štoviše, postoje dvije izričite međunarodne definicije koje se odnose na OZP: zemljopisna oznaka (geographical indication) i ime podrijetla (appellation of origin). One se razlikuju od oznake podrijetla (indication of source) koja se ne odnosi na specifičnu kakvoću (vidi prilog 4).

Pravna zaštita OZP-a može biti ili postignuće sustava upravljanja proizvodom s OZP-om ili prvi korak u uspostavljanju čvrste i namjenske kolektivne organizacije s jasno opisanim potencijalnim zaduženjima. Prepoznavanje (Identifikacija) posebne kakvoće i lokalna pravila, utvrđena od lokalnih proizvođača tijekom faze kvalifikacije, poslužit će kao osnova za primjenu zakonom propisane zaštite, osobito u slučajevima pravnih mehanizama u okviru prava intelektualnog vlasništva.

PRILOG 4: ZEMLJOPISNA OZNAKA, IME PODRIJETLA I OZNAKA PODRIJETLA

„Zemljopisne oznake“, pobliže opisane od TRIPS 1994. godine, predstavljaju „oznake koje pobliže označavaju određenu robu kao robu čije je podrijetlo s teritorija članice ili iz regije ili s lokaliteta tog teritorija, gdje se pridodana kakvoća, tradicionalni ugled ili druge značajke robe mogu bitno pripisati njezinu zemljopisnom podrijetlu.

„Ime podrijetla“ predstavlja ograničeniju kategoriju zemljopisne oznake, utvrđene Lisabonskim sporazumom iz 1958., kao zemljopisni naziv zemlje, regije ili lokaliteta kojim se označava proizvod koji otuda potječe i čija su kakvoća i osobita svojstva isključivo ili bitno uvjetovani zemljopisnom sredinom uključujući prirodne i ljudske čimbenike.

„Oznaka zemljopisnog podrijetla“ odnosi se na znak koji upozorava na to da određeni proizvod potječe iz posebnoga zemljopisnog podneblja, osobito iz neke određene zemlje. Zbog toga se ona, čak i kada se oznaka podrijetla odnosi na zemljopisni naziv, razlikuje od zemljopisne oznake i imena podrijetla koje se odnosi na određenu kakvoću.

PRILOG 5: PROIZVODI ZASNOVANI NA PODRIJETLU, PROIZVODI S OZP-om I ZAŠTIĆENI PROIZVODI S OZP-om

Nisu svi proizvodi sa zemljopisnim podrijetlom (proizvodi koji su na poseban način povezani s teritorijem s kojeg potječu) priznati kao proizvodi sa zemljopisnom oznakom: činjenica da ljudi unutar određenog područja proizvodnje misle na proizvode s podrijetlom sa posebnim imenom (zemljopisnom oznakom) upozorava na to da postoji svijest o posebnosti proizvoda. Nisu svi proizvodi sa zemljopisnom oznakom (ne bi ni trebali biti) službeno priznati i zaštićeni proizvodi s OZP-om. Premda bi, vrlo često, neka vrsta zakonom propisanog priznavanja prava lokalne zajednice na zemljopisnu oznaku mogla biti od pomoći u suzbijanju zlouporaba.

Proizvod s OZP-omProizvod

s podrijetlom

Pravno priznat i registriran proizvod

s OZP-om

Izvor: SINER-GI izvještaji WP1 WP2

36

11.3

11.3



37


Odgovorite na slijedeća pitanja:

se proizvodi, način pakiranja…) koje bi (uza sam naziv proizvoda) potrošače mogle

Navedite u tablici:1) proizvode, oznake zemljopisnog podrijetla ili druga slična obilježja koja mogu

imitirati vaš proizvod ili OZP na tržištu.

3) razlike između njih i „pravih“ proizvoda.4) učinak koji ti proizvodi mogu imati (na tržištu, na lokalni sustav proizvodnje).

1. Imitacija, miješanje određenih zemljopisnih obilježja i simbola

2. 3. Po čemu se 4. Posljedice

… … .. ..

1 Povezivanje: ljudi, mjesta, proizvodi

Zajednički pristup 1

39

1.41.4 Zajednički pristup

Opravdanost zajedničke djelatnostiProizvod s OZP-om po definiciji uključuje brojne vanjske i unutarnje subjekte. Proizvođači, prerađivači, trgovci i potrošači dijele znanje o dobroj praksi koja se odnosi na proizvodnju, preradu, zaštitu, prodaju, pa čak i uporabu ili potrošnju određenog proizvoda.

Slika 2: Mogući sudionici procesa stvaranja vrijednosti

prakticirati od početka faze označavanja (identifikacije). Početak procesa u

kojem se stvara vrijednost za proizvode s OZP-om doista zahtijeva uključenost

svih lokalnih činitelja koji imaju pravo sudjelovati u opisivanju zajedničkih

pravila za uporabu OZP-a. Ovo se može postići uz sudionički pristup koji bi

omogućio usvajanje vizije zajedničke strategije u pogledu proizvoda s OZP-

om kako bi se odredile poveznice s oznakom zemljopisnog podrijetla i stvorio

zajednički sustav zaštite. Osim toga, lokalni bi proizvođači trebali biti u stanju

stvoriti i graditi aktivne te postojane odnose s drugim partnerima, i to na

nekoliko područja: gospodarskom, političkom, društvenom i znanstvenom.

Upravo zbog toga, treba dodatno razmotriti sve teritorijalne poveznice i

vanjske mreže.

Uvod

nevladine organizacije

Lokalni sudionici

Ostale gospodarske aktivnosti

POTROŠAČI

LANAC VRIJEDNOSTI

TeritorijNadležna tijela

PRERAĐIVAČI

LOKALNI POTROŠAČI

DISTRIBUTERI

PROIZVOĐAČI

Istraživanje &

stručne službe

40

11.4


Građani, znanstvenici ili stručnjaci za razvoj mogu davati važne informacije glede vizije zaštite i promidžbe lokalnih blagodati. Takvo se znanje naziva zajedničko znanje i ono se može smatrati kolektivnom ekspertizom. Ova vrsta znanja predstavlja i raspodijeljeno znanje, a to znači da su vještine svih sudionika neophodne za dovršenje procesa. Zapravo, nijedan sudionik ne može sam upravljati svim dijelovima složenog procesa.

Prepoznatljivost na tržištu koju proizvod s OZP-om može uživati odražava sposobnost zajednice da pobliže opiše i nadgleda proizvode koji nastaju kombiniranjem prirodnih i ljudskih čimbenika. Pored opisivanja proizvoda i njegovih posebnih obilježja, kolektivna strategija može učvrstiti postojeći ugled koji je iskorišten kao strateški alat za marketing i/ili ruralni razvoj. U tom smislu, kolektivna pravila ne treba doživljavati kao prepreku, već kao preduvjet za postizanje veće učinkovitosti.

Početak kolektivnog djelovanja podrazumijeva nekoliko različitih vidova:

ali će istodobno dijeliti prava i obveze kako bi poštovali pravila povezana s oznakom zemljopisnog podrijetla;

teritorija i vanjskih sudionika, čime se olakšava razmjena informacija i znanja. Ovdje se podrazumijevaju praktične aktivnosti (sastanci, posjete itd.);

Poticanje lokalnih sudionikaPoticanje sudionika – onih na koje će utjecati krug kakvoće na određenom teritoriju (sudionici vrijednosnog lanca i lokalna zajednica) – predstavlja bitan korak i zahtijeva podizanje razine svijesti o potencijalima za ruralni razvoj i ulozi lokalnih sudionika. To poticanje podrazumijeva tri bitna aspekta:

posjeta kako bi se razmijenila gledišta o proizvodu i o tome što određuje glavna obilježja zadanog proizvoda.

sudjelovanje u procesu. Promatrano iz perspektive društvene održivosti, osnaživanje lokalnih sudionika jest ključno pitanje u procesu stvaranja vrijednosti i to je aktivnost koju bi lokalna uprava, nevladine organizacije i druge lokalne udruge trebale podržati.

Različiti partneri mogu se uključiti: - u sklopu tržišnog lanca i na samom

teritoriju: tvrtke koje sudjeluju u različitim dijelovima procesa

- izvan vrijednosnog lanca, ali još uvijek na istom teritoriju: lokalne zajednice koje proizvode i konzumiraju određeni proizvod; lokalne institucije: organizacije proizvođača, lokalna javna uprava, agencije i nevladine organizacije iz razvojnog sektora, udruženja potrošača

- neki sudionici mogu se nalaziti izvan proizvodnog teritorija, ali se iz nekoga posebnog interesa u jednom trenutku mogu priključiti procesu (bioraznolikost i ekološki aspekti, lokalna kultura i tradicija, ugostiteljstvo, okruženje itd.)

- vanjski sudionici (koji se nalaze izvan proizvođačke zone, ali na neki su način povezani s lancem vrijednosti: posrednici u trgovini, potrošači izvan proizvodne zone)


41

1.4ima osebujnu viziju proizvoda i njegova razvoja. Zbog toga je korisno razmotriti poticanje svih uključenih činitelja s obzirom na to da bi ta motivacija u procesu kvalifikacije mogla postati izvor sukoba. Neka od pitanja kojima se treba baviti jesu: kako i gdje proizvoditi? Koje bi posebne značajke taj proizvod trebao (ili ne bi trebao) posjedovati? Koja su prava svih sudionika procesa proizvodnje? Koja bi pravila zajednica trebala usvojiti kako bi se spriječila neodgovarajuća proizvodnja, prodaja ili zlouporaba proizvoda?

dobrom poticajnošću – nastupa kao predstavnik svih činitelja koji su udružili snage i dali svoj doprinos u određivanju kakvoće. To mogu biti proizvođači, prerađivači i i trgovci. U poglavlju 3.1 nalazi se više informacija o pripremi marketinga za proizvod s OZP-om.

Studija slučaja 10: Početak zajedničkih djelatnosti:

sir Cotija Meksiko

poljoprivrednih proizvođača, a ta se proizvodnja temelji na izvornoj povijesnoj baštini i kulturi koja je opet povezana s uzgojem goveda u području Jalmich u Meksiku – u raštrkanom planinskom području (12,000 stanovnika, pet stanovnika po kvadratnom kilometru).Dva meksička istraživača postala su svjesna potencijalne vrijednosti ovog proizvoda, ali i rizika od nestajanja zbog mogućnosti da mještani napuste nepristupačna sela. Ovi su istraživači alarmirali lokalnu zajednicu i upozorili je na značaj spomenutog sira pa su, u

pokrenuli zajedničku djelatnost u cilju promicanja i zaštite ovog proizvoda čija bi proizvodnja povećala prihode lokalnog stanovništva i pomogla u oživljavanju

mišljenja i suradnja u procesu određivanja i kvalifikacije proizvoda. Predstavnici 25 proizvođačkih skupina iz različitih sela (pet – deset obitelji) organizirali su, u cilju pronalaska rješenja problema izoliranosti i nedostatka vremena i blagodati, sastanke i radionice. Polovicu sudionika činili su članovi udruženja koje je sastavljeno za provođenje kvalifikacije i razvijanje marketinške strategije. Zatim je 2003. godine osnovan konzorcij Prosierra de Jalmich koji je obuhvatio prošireni krug sudionika (proizvođače, istraživače, lokalne lidere, regionalne i nacionalne javne institucije te brojne stručnjake), kako bi razvili teritorijalnu strategiju, prijavili se za službeno priznavanje posebne kakvoće zaštitom zemljopisne oznake i promicali proizvod i izvan granica u kojima je on dotad bio poznat.

Stud

ija s

luča

ja

Izvor: T. Pomeon, 2007.

42

11.4


Uključivanje vanjskih činiteljaProizvođači ne bi trebali ostati usamljeni u svojim naporima glede određivanja i kvalificiranja proizvoda s podrijetlom s obzirom na to da taj proces često pretpostavlja posebno znanje i umijeće. Upravljanje i razvijanje sustava proizvodnje proizvoda s OZP-om trebalo bi uživati potporu ostalih sudionika, jer time bi se pomoglo proizvođačima u smanjenju prepreka, u tome da bolje upravljaju samim sustavom, ali i osiguraju njegovu ekonomsku održivost.

Partnerstvo s ostalim sudionicima čini tim za potporu proizvoda s OZP-om ili cjelokupnog sustava OZP-a. Iako ti partneri nisu izravno uključeni u proizvodnju, preradu i donošenje konačne odluke o pravilima i teritorijalnim granicama (ili području proizvodnje), mreža za pružanje potpore ima svoj značaj, posebno onda kada pokreće krug kakvoće, jer time se povećava obaviještenost i svijest proizvođača, ali ta mreža može biti značajna i tijekom određivanja i kvalificiranja proizvoda.

Zbog toga bi sustav OZP-a trebao uključiti sve moguće čimbenike i sudionike koji mogu pružiti svoj pozitivan doprinos u proizvodnji ili promociji proizvoda. U studiji slučaja 11, ponuđen je primjer toga kako sudionici, koji po određenju pripadaju različitim kategorijama, mogu u određenom trenutku postati dio kruga kakvoće.

Studija slučaja 11: Uključenost sudionika tržišnog lanca (mesar);

MESO IZ PAMPE, JUŽNA CAMPAHNA (Brazil)

Meso iz Pampe koje proizvode gaučosi iz

se proizvodi na prostranim pašnjacima Pampe, a Brazilcima je već dugo poznato zbog osebujne kakvoće. Brazilski Nacionalni institut za industrijsko vlasništvo (INPI) priznao ga je 2006. kao proizvod sa zemljopisnom oznakom. Ovo je bilo moguće zahvaljujući partnerstvu između privatnih i vladinih organizacija na projektu koji je započeo 2004., a koji su vodili poljoprivredni

poboljšanje kakvoće kako bi ovaj proizvod postao što konkurentniji na domaćem i inozemnom tržištu. Pravilnik (specifikacija) upozorava na posebne blagodati koji meso iz Pampe čine osebujnim: očuvani ekosustav, genetsko podrijetlo od europskih vrsta goveda, proizvodni sustav zasnovan na ispaši, humani uvjeti prije i tijekom klanja, ekstenzivni prirodni pašnjaci, diskretno čuvano znanje proizvođača, kultura i tradicija gaučosa. Tijekom provođenja procesa zaštite OZP-a, ostvareno

Taj mesar je u trenutku sklapanja partnerstva bio jedini trgovac govedinom s oznakom zemljopisnog podrijetla Pampa Gaucho Meridionala. Ovaj mesar ima specijaliziranu trgovinu poznatu po prodaji mesa goveda najbolje kakvoće, uvezenih

kupci odlični poznavatelji mesa, prihvaćaju više cijene i mogu izdvojiti više novca za meso bolje kakvoće. Mesar je prepoznao kakvoću mesa „Pampa Gaucho da

zemljopisnog podrijetla. Takvim je potezom podržao razvoj OZP-a: omogućio je izlaz na tržište te promicao kakvoću i osebujnost mesa.

Stud

ija s

luča

ja


43

1.4Tržišni lanac – sudionici u prodaji Trgovci, prodavači, vlasnici restorana i svi oni koji pripadaju opskrbnom lancu mogu odigrati značajnu ulogu u pospješivanju gospodarske izvrsnosti proizvoda s OZP-om tako što bi podržali promidžbene i marketinške aktivnosti, pružali pomoć u pronalaženju novih rješenja i stvaranju novih prilika na tržištu.

Potrošači i potrošačka udruženjaIzbor potrošača i kupovina omogućuju obnovu i promicanje resursa koji se koriste za dobivanje proizvoda s OZP-om. Također, potrošači, mogu biti i dobar prijenosnik informacija o tradicionalnom ugledu proizvoda s OZP-om. Potrošači koji često putuju, useljenici ili turisti mogu promicati

PRILOG 6: PRIMJERI POTPORE RESTORANA I GLAVNIH KUHARA

Šefovi kuhinja i vlasnici restorana mogu pomoći u promicanju proizvoda i teritorija.Na primjeru slučaja šafrana iz Taliouinea, o čemu je bilo više riječi u dodatku 1 na stranici 7, uključenost francuskih kuhara utjecala je na to da lokalno stanovništvo postane svjesno vrijednosti ovog proizvoda. Drugi primjer odnosi se na promicanje mesa crne svinje s područja Gascogne na jugozapadu Francuske. Riječ je o izuzetnom proizvodu kojem je prijetio nestanak zbog intenzivnog smanjenja genetske raznovrsnosti

omogućen je zahvaljujući učinkovitoj potpori skupine koju su činili glavni kuhari restorana i poznate osobe, a koja je organizirala promidžbenu kampanju i u njoj sudjelovala.

Festival šafrana, Talin, 2008. godine:

kojem su prisustvovali neki proslavljeni francuski kuhari i druge poznate ličnosti.

Studija slučaja 12: Uloga turista i nostalgičnih useljenika u

promicanju proizvoda i jačanju njegova ugleda:

MAMOU CHILI, Gvineja

ljuta papričica iz Mamoua, a njezina se ljutina ne može postići na drugomu mjestu. Gvinejci koji putuju u inozemstvo uvijek kao dar nose papričice iz Mamoua. Među Gvinejcima koji žive u inozemstvu ovaj je proizvod vrlo popularan jer predstavlja nešto po čemu je ova zemlja poznata. Papričice iz Mamoua uživaju veliku

za koje ovaj proizvod ima visoku simboličnu vrijednost. Ovakvo širenje informacija o proizvodu jasno predstavlja veoma važnu potporu za ovaj lokalni proizvod.

Stud

ija s

luča

ja

Izvor: T. H. Haba Kamara, 2004.

44

11.4


Potrošačka udruženja ponekad mogu intervenirati u cilju zaštite proizvoda s OZP-om na tržištu. Organiziranjem raznih događaja i osmišljavanjem novih tržišnih kanala za prodaju, kao i pokusima u proizvodnji, ta udruženja mogu spriječiti nestajanje proizvoda.

Javne i nevladine organizacijeLokalne samouprave i neke institucije lokalne vlasti, uz pomoć NVO-a, mogu mnogostruko podržati razvoj proizvoda s OZP-om. Ta se pomoć može ostvariti potporom u istraživanjima, animiranjem ruralnog stanovništva, tehničkom pomoći i putem informativno-marketinških kampanja koje su namijenjene i trgovcima i potrošačima. (Vidi studije slučaja 13 i 14).

Javne intervencije mogu se opravdati time što proizvod s OZP-om otvara nova radna mjesta i utječe na pozitivni ugled čitava područja. Ovakav je ugled vrlo značajan za turizam, ali i za privlačniji izgled i doživljaj čitave regije.

PRILOG 7: POTPORA POTROŠAČA: POKRET „SPORE HRANE“

od 1986. godine radi u cilju očuvanja međunarodnoga gastronomskog naslijeđa (u segmentu hrane i vina). Organizacija naglašava značaj tipičnih proizvoda, promicanje kakvoće poljoprivredne hrane i uči

nastala je 2003. godine, a njezin je cilj zaštita poljoprivredne raznolikosti, folklora i tradicije u prehrani naroda cijelog svijeta. Neki od projekata Fondacije jesu:

2, gastronomska zbirka tradicionalnih proizvoda kojima prijeti nestanak.

vrsta i narodnih proizvoda.

zemljopisnog podrijetla koji bi trebao pomoći u otvaranju tržišnih mogućnosti.Organizacija Terra Madre3 svake druge godine omogućuje susret svih onih koji su na bilo koji način uključeni u sektor proizvodnje hrane (kuhari, sveučilišta, novinari; 167000 posjetitelja

PRILOG 8: PRIMJERI PUTOVA VINA

Putovi vina i specijalizirani sajmovi namijenjeni lokalnim proizvodima predstavljaju dobre primjere pozitivne potpore lokalnih institucija. Neke lokalne vlasti s juga Francuske (općine, regionalna vijeća), u suradnji s lokalnim proizvođačima vina, razrađuju mehanizme promidžbe proizvoda (putokazi, priručnici, mape itd.).

zajednice su razvile lokalne ili regionalne karte kojima promiču putove vina. Te karte upućuju turiste na vinske podrume i obližnja privlačna mjesta ili ih usmjeravaju na druge važne lokalne djelatnosti (događaje).

Izvor: E. Vandecandelaere, 2004.

– vinogradarska oaza u mjestu Tupungato u kotlini Uco.

23 Majka Zemlja


45

1.4Državne i međunarodne institucije, također, mogu pružiti značajnu potporu. Uloga javnih tijela i javne politike (u smislu postizanja održivog razvoja i uspostavljanja uravnotežene privatno-javne suradnje) detaljnije je raščlanjena u poglavlju 5.2.

Znanstvena potpora i potpora za razvojZnanstvena potpora može biti od koristi tijekom usvajanja pravila (primjerice, onda kada se sudionicima ponude studije i raščlambe zasnovane na istraživanju društvene i gospodarske održivosti) i njome se može pokazati poveznica između kakvoće proizvoda i teritorija s kojeg potječe. Ova vrsta potpore može pomoći proizvođačima i u marketinškim i promotivnim aktivnostima, kao i u kolektivnom upravljanju i organiziranju.

Druge lokalne gospodarske aktivnostiU sklopu jednog teritorija, sudionici iz privatnog sektora koji se nalaze izvan vrijednosnog

sektorom turizma, a takva je suradnja rezultat sinergije zbog tradicionalnog ugleda jednog teritorija (vidi poglavlje 4.3).

Studija slučaja 13: Primjer združene

aktivnosti javnih vlasti i nevladinih

organizacija:

KAKAO ARRIBA, Ekvador

Ministarstvo poljoprivrede Ekvadora započelo

‘’Biocomercio’’ (Konferencija UN-a o trgovini i razvoju), državne institucije i nevladine organizacije podržale su projekt. Lokalne vlasti i nevladine organizacije pomogle su proizvođačima (kroz Nacionalnu federaciju proizvođača kakaa na

za ime podrijetla.

Stud

ija s

luča

ja

Izvor: E. Kuindaisa i drugi, 2007.

PRILOG 9: PRIMJERI PROJEKTA ISTRAŽIVANJA

conservation4 koja se bavi zaštitom životne sredine.

raščlanjena i zaštićena domaća trešnja Lari (ime jednoga manjeg sela). (Vidi studiju slučaja 2 u poglavlju 4.1). Istraživanje je obavljeno u suradnji s lokalnim proizvođačima koji su razmjenjivali znanje s istraživačima i koji su podizali voćnjake trešnje uza savjete i tehničku pomoć na osnovu nalaza studije.

4

46

11.4


Studija slučaja 14: Zajednička djelatnost javnih vlasti i nevladinih

organizacija:

kriolski kozlić iz Sjevernog Neuquina (CHIVITO CRIOLLO DEL

NORTE NEUQUINO), Argentina

Nacionalni institut za tehnološka istraživanja

slučaju kriolskoga kozlića iz

je uspostavljanje kruga kakvoće uz utvrđivanje lokalne vrste (vidi studiju slučaja 3 u poglavlju 1.1), a s ciljem stvaranja održive gospodarske aktivnosti u udaljenim

je izvijestio lokalne sudionike o važnosti promicanja i zaštite lokalnih resursa: razne javne ustanove sudjelovale su u tom procesu, a na sastancima su predstavljane i razmatrane strategije za zaštitu i priznavanje posebnog proizvoda. Proces zaštite OZP-a započeo je uza sudjelovanje brojnih proizvođača koje je poticalo zamisao o održivoj budućnosti. Uzgajivači i trgovci su, tijekom brojnih radionica, razmatrali mogućnosti očuvanja tradicionalnih proizvodnih metoda i izlaz na tržište. povjerenstvo razradilo je poseban Pravilnik (specifikaciju), a 150 (od ukupno 990) proizvođača sudjelovalo je u sastavljanju zahtjeva kojim se od nadležnih vlasti traži zaštita. Udruženje OZP-a (

), osnovano je 2006. godine i iste je godine podnijelo zahtjev za zaštitu zemljopisne oznake podrijetla. Dogovoreno je da samo proizvođači i trgovci mogu biti aktivni članovi Udruženja, dok je za ostale osiguran status promatrača. Izabran je i Regulatorni savjet za razvoj proizvoda s OZP-om koji su činili postojeći proizvođači i posrednici u plasmanu proizvoda, a osnovano je

Stud

ija s

luča

ja

Proizvođači rade na iscrtavanju mape razgraničene pokrajine


47

1.4VJEŽBA Sva pitanja iz ove vježbe treba primijeniti na osobnom primjeru.


vrijednosti?

upravljanja kakvoćom, u smislu proizvodnje, prerade ili marketinga? Poklapa li se njihovo područje djelovanja s mjestom na kojem se proizvod (proizvodi) dobiva?

predstavnike ili lidere?

djelovanje?

voditi proces?

javnim čimbenicima? Koji je njihov interes i koje su im potrebe? Kako mogu pomoći sustavu OZP-a?

jedan glas; prema opsegu proizvodnje itd.)?

Navedite u tablici:1) Tko je, ili tko može postati, član vanjske mreže za potporu vašeg proizvoda?2) Koja su glavna očekivanja tog sudionika (u vezi s vašim proizvodom)?3) Koje bi inicijative mogle poboljšati veze i ojačati mrežu?

1) Članovi vanjske mreže za potporu

2) Glavna očekivanja od tog člana

3) Njihove glavne inicijative za jačanje

mreže……

……

……


23

4

5

1ProizvodTržište

Društvo

Isplativost

Javnepolitike

Kvalifikac

ija

Lokalni sudionici


Repr


2

Ispunjavanje uvjeta

(kvalifikacija): uspostavljanje

pravila za proizvode sa

zemljopisnom oznakom

Lokalni proizvođači i prerađivači u Pravilniku (specifikaciji) sami utvrđuju pravila za uporabu proizvoda sa zemljopisnom oznakom (OZP). Čak i u slučajevima kada inicijative i poticaji za provedbu kruga kakvoće dolaze sa strane, i čak i onda kada proces utvrđivanja potencijalnih sudionika zahtijeva znanje i potporu izvan regije, faza kvalificiranja zahtijeva uključenost činitelja iz vrijednosnog lanca, s obzirom na to da oni najbolje znaju odakle potječe posebna kakvoća proizvoda. Zapravo, oni se mogu smatrati zakonskim vlasnicima naslijeđenih proizvodnih vještina i metoda, koje su neophodne za utvrđivanje pravila o proizvodnji (a koja su dio Pravilnika/Specifikacije).Pravilnik (određen u Poglavlju 2.1) se sastoji od slijedećih sastavnica: određenje posebnosti proizvoda (Poglavlje 2.2), teritorijalnog razgraničenja (Poglavlje 2.3) i sustava jamstva (Poglavlje 2.4). Promatrano iz ugla ruralnog razvoja, razrada pravila predstavlja suštinski korak u očuvanju prirodnih i ljudskih blagodati, ali pod uvjetom da se ta pravila provode na pravi način (Poglavlje 2.5).Sukobi se javljaju kao rezultat sudioničkog procesa – sudjelovanja različitih subjekata, a mi nudimo neke smjernice za njihovo prevladavanje (Poglavlje 2.6).

Elaborat 2

51

2.12.1 Elaborat

Dokument koji utvrđuje posebnu kakvoću koja se odnosi na zemljopisno podrijetloElaborat (koji bi se mogao zvati i “Pravilnik”, “Knjiga zahtjeva”, “Specifikacija proizvoda” ili “Disciplinski dokument”) predstavlja dobrovoljni standard koji utvrđuje određenu kakvoću proizvoda, a namijenjen je proizvođačima proizvoda sa zemljopisnom oznakom (OZP).

Cilj je Elaborata postaviti pravila za postizanje određene kakvoće, a ta su pravila namijenjena proizvođačima u navedenom segmentu proizvodnje. Elaborat zbog toga mora opisati posebne značajke proizvoda s OZP-om koje postoje zahvaljujući zemljopisnom podrijetlu proizvoda, a na taj bi način opravdao vezu između proizvoda i određenog teritorija (isti proizvod ne može nastati na drugom teritoriju). Pravilnik mora objasniti kako su postojeća kakvoća (određeno obilježje po kojem se jedan proizvod razlikuje od drugih iz iste kategorije), tradicionalni ugled ( povijest proizvoda, trenutni ugled i ugled u prošlosti) i druge značajke (poznavanje određene metodologije) povezani sa zemljopisnim podrijetlom.

Pravila iz Pravilnika (Specifikacije) ne moraju biti ni zamršena ni brojna, ali moraju biti potpuno usmjerena na elemente koji jedan proizvod čine izvornim i tipičnim.

Pravilnik obuhvaća određenje proizvoda (naziv, svojstva, proizvodnju i metode prerade), razgraničeno područje proizvodnje i sustav jamstva (kontrolni plan). Pravilnik utvrđuje poveznicu i slaganje proizvoda s OZP-om koji posjeduje određena svojstva. Prema tome, Pravilnik (Specifikacija) je i sredstvo za provođenje unutarnje koordinacije (kolektivna pravila za pošteno nadmetanje) i stjecanje povjerenja (društveno priznanje ili informacije o kakvoći koje su dostupne trgovcima i potrošačima).

Pravilnik je dokument u kojem se nalaze pravila za uporabu zemljopisne

oznake (OZP). Njegova razrada predstavlja bitan korak koji vodi do

dobrovoljnog „standarda“ ili pravilnika kojeg se lokalni proizvođači moraju

pridržavati ako žele koristiti zemljopisnu oznaku.

Uvod

Proizvođači rade na Pravilniku za palmin šećer Kampong Speu (Kambodža).

Utvrđivanje pravila zajedničke proizvodnje suština je procesa utvrđivanja proizvoda s OZP-om. Utvrđivanje predstavlja ključni korak o kojem treba voditi mnogo računa. Pravila moraju:

proizvoda

52

22.1


Zašto je važno usvajanje provjerljivih pravila?U cilju provođenja Pravilnika (Specifikacije) i pružanja jamstva o tome da je proizvod u skladu s onim što se o njemu kaže, Elaborat mora pretpostavljati i svojstva koja je moguće izmjeriti (kemijski sastav, oblik, ukus, boja itd.) te koja se mogu pronaći u finalnim proizvodima. Štoviše, Pravilnik (Specifikacija) mora uključivati elemente koji ne moraju biti vidljivi u krajnjem proizvodu, ali koji doprinose stvaranju spomenutih značajki i izgleda proizvoda. To su: prirodne blagodati (sorte, vrste rasada itd.), poljoprivredna praksa (koja je, također, u vezi s kakvoćom zemlje i okruženjem), maksimalni prinosi, zrenje itd.

Većina zahtjeva iz Pravilnika (Specifikacije) u većoj se mjeri odnosi na značajke procesa nego na značajke finalnog proizvoda.Po pravilu, uvijek ima nekoliko različitih proizvođača istog proizvoda s OZP-om, a cilj razvoja OZP-a nije standardizacija raznih lokalnih proizvoda. Proizvod s OZP-om ukorijenjen je u kulturi i teritoriju pa su, samim time, njegove osebujnosti od velikog značaja i bolje ih je zaštititi (očuvati) nego standardizirati. U tom smislu, zahtjevi koji se odnose na rezultate neophodni su jedino kao jamstvo toga da će svi proizvodi zadovoljiti opća očekivanja (u izgledu i svojstvima koja se mogu lako uočiti).

PRILOG 1: GLAVNI ELEMENTI PRAVILNIKA (SPECIFIKACIJE)

Opis proizvodaGlavna fizička, kemijska, mikrobiološka ili organoleptička svojstva proizvoda, uz usredotočenost na obilježja koja se mogu lako procijeniti.

Sastojci i sirovineSastojci i sirovine koje treba/ne treba koristiti u procesu proizvodnje.

Utvrđivanje procesaMetoda dobivanja proizvoda s OZP-om u svim fazama proizvodnog procesa (poljoprivredna proizvodnja, transport, prerada, zrenje i završno pakiranje). U slučaju da je to neophodno, može se uvesti posebna zabrana za korištenje nekih proizvodnih metoda. Usredotočiti se na važne faze i aspekte.

Prikazati posebnu kakvoću koja je povezana sa zemljopisnim podrijetlom.Usredotočiti se na elemente koji opravdavaju povezanost specifične kakvoće i blagodati na određenom zemljopisnom području.

Utvrđivanje područja proizvodnjeOpis razgraničenog područja proizvodnje. Ako je neophodno, napraviti razliku između područja proizvodnje sirovine i područja proizvodnje, prerade i završne pripreme proizvoda za tržište.

Naziv(i) proizvoda i pravila označavanjaPopis naziv(a) koje proizvod OZP može imati i, kada je potrebno, klasifikacija svojstava i posebnih obilježja (ovisno o proizvodnoj fazi ili predstavljanje proizvoda krajnjem potrošaču).

Kontrolni plan – sustav provjere kakvoće (u sklopu Pravilnika (Specifikacije) ili u vezi s njim)Opis toga kako će se proces kontrolirati i kada je potrebno uvesti sustav certificiranja.

Elaborat 2

53

2.1Pravilnik (Specifikacija) bi trebao utvrditi dvije vrste zahtjeva:

Zahtjevi se moraju pratiti pomoću sustava koji je predviđen Pravilnikom (Specifikacijom) ili uz pomoć pravnog okvira koji vrijedi za oznake zemljopisnog podrijetla. Donošenje kontrolnog plana i sankcija za nepoštivanje predstavljaju bitan korak u kolektivnom djelovanju.

Kontrolni plan, nastao na osnovu specifikacije, predstavlja popis kontrolnih mjera koje se moraju provoditi u cilju očuvanja značajnih svojstava i sukladnosti proizvoda.

Kontrolni plan je sredstvo za upravljanje oznakom zemljopisnog podrijetla kojim se utvrđuju i prate aktivnosti neophodne za kontroliranje ključnih koraka u procesu, kako bi sam proizvod mogao dalje ispunjavati zahtjeve iz Pravilnika (vidi poglavlje 2.4).

Bitno je upamtiti sljedeće:

Značaj posredovanjaOdređivanje pravila i granica tijekom procesa kvalifikacije jest složeno, jer svako pravilo usvojeno u Pravilniku (Specifikaciji) ograničava i prijeti isključivanjem neke grupe, bilo zbog zemljopisnih, bilo zbog tehničkih zahtjeva, ili može stvoriti dodatne troškove i ulaganja. Ove je rizike neophodno utvrditi i njima uprav-ljati. Zbog toga je, tijekom utvrđivanja pravila, neophodno potrebno imati dovoljno vremena i dobro rasuđivanje, a in-formacije moraju biti potpuno dostupne svim sudionicima.

Od velikog je značaja razmotriti svako „za“ i „protiv“ bilo kojeg izbora uzimajući u obzir heterogenost, strukturu i funkciju, kao i ciljeve različitih skupina koje su uključene u proces. Zbog toga se pribjegava posredovanju koje može pomoći u izboru između različitih mogućnosti.

Tehnološke inovacije ili druge promjene koje se odnose na sustav OZP-a mogu zahtijevati nove pregovore i odluke u vezi sa samim Elaboratom (vidi poglavlje 4.2).

Slijedeća poglavlja daju detaljniji opis sastavnica koje se odnose na određene značajke proizvoda, razgraničenje zemljopisnog područja, sustav jamstava koji treba utvrditi i načine na koje to treba učiniti.

Posredovanjem do kompromisaPosredovanje mora uzeti u obzir sve vrste i podvrste proizvoda i metoda, ulogu svakog sudionika u tržišnom lancu, troškove za ispunjenje zahtjeva itd. Posredovanje se može provesti uz sudjelovanje udruženja proizvođača. Međutim, najčešće se događa da posrednici dolaze izvan primarne grupe proizvođača. Ako se želi formalna registracija i zaštita proizvoda s OZP-om, tijela javne uprave obično moraju osigurati smjernice na osnovu kojih bi se donosile odluke i posredovalo (primjerice, unutarnju usklađenost općih politika o OZP-u te moraju formalno priopćiti svoju konačnu suglasnost (vidi poglavlje 5.2).

54

22.1


Studija slučaja 1: Konstruktivnim putem do razrade Pravilnika

(Specifikacije):

KAVA IZ KINTAMANIJA, BALI, Indonezija

U planinskom području na sjeveroistoku otoka Bali, u pokrajini Kintamani, proizvodi se vrsta kave koja je čuvena po svojoj kakvoći i ukusu. Nedavno provedeno tehničko usavršavanje i napredak u organiziranju stvorili su mogućnost da ovaj proizvod podnese zahtjev za dobivanje OZP-a. Proizvođači su tijekom kvalifikacije, uz potporu pomagača, utvrdili posebnu kakvoću proizvoda, poveznicu između proizvoda i teritorija te su se složili oko kriterija za Elaborat i razgraničenja teritorija. Ovaj proces iz 2006. i 2007. mogao se odigrati zahvaljujući osnivanju CGIP-a (Zajednice za zaštitu proizvoda sa zemljopisnom oznakom) kao organizacije koja je okupila proizvođače i prerađivače kave, a čiji je cilj bio utvrđivanje OZP-a i upravljanje OZP-om.Glavni sadržaj u slučaju kave iz Kintamanija izgleda ovako:

Naziv: „Kava Arabika Kintamani Bali“.Vrsta proizvoda: nepržena i pržena kava koja se dobiva ispiranjem Arabike iz Kintamanija.Osobita svojstva: prevladava kiselkast ukus (od srednjeg do potpuno kiselog), slabije gorčine s voćkastom aromom (najčešće limuna).Opis domene proizvodnje predstavlja ključnu točku tijekom pisanja Pravilnika (Specifikacije) i dogovoreno je da područje proizvodnje mora biti iznad 900 metara nadmorske visine.Povijest i tradicija: tradicija kave proteže se do početka 19. stoljeća. Iako se površina zasađene kave vrlo često i mnogo razlikovala, kava je oduvijek bila najvažniji usjev i katalizator lokalnog razvoja. Kava se koristi svakodnevno: kao napitak ili lijek pa je, samim time, postala važan dio lokalne kulture.Proizvodne metode koje su pobliže navedene u Pravilniku (Specifikaciji) jesu: gustoća sadnje, izloženost suncu, sorte, prehrana, borba protiv nametnika, obrezivanje, rotacija parcela.Metode prerade: Pravilnik (Specifikacija) predviđa sortiranje crvenih bobica i vrijeme od žetve do prerade, flotaciju i uklanjanje opne, vrijeme zrenja, pranje i sušenje, skladištenje, čišćenje i sortiranje, prženje i pakiranje.Kontrola i praćenje: vidi studiju slučaja 8 u poglavlju 2.4Označavanje: uvedena je uporaba posebnog znaka.

Tijekom ove kvalifikacijske faze, koja je trajala šest mjeseci, održano je 12 sastanaka Upravne skupine za OZP. Na njima su razmatrane sve točke Elaborata do postizanja općeg slaganja po svim točkama. Potpora znanstvenih organizacija (CIRAD, Poljoprivredni istraživački centar Francuske za međunarodni razvoj i ICCRI, Institut za istraživanje kave i kakaa Indonezije) bila je od velikog značaja, posebno zbog toga što je osiguravala preliminarne studije i znanstvene podatke koji su pomogli prilikom izbora, ali ta je potpora značajna i u procesu pomaganja i posredovanja. „Kava Kintamani Bali“ službeno je registrirana u prosincu 2008. i predstavlja prvi proizvod s OZP-om u Indoneziji.

Stud

ija s

luča

ja

Izvor: S. Mawardi, 2009.; S. Fournier, 2009.

Detaljno određivanje osobite kakvoće proizvoda 2

55

2.22.2 Detaljno određivanje osobite

kakvoće proizvoda

Opis proizvodaJedan je od prvih koraka u oblikovanju Elaborata/Specifikacije detaljnije određivanje onoga što proizvod sa zemljopisnom oznakom čini jedinstvenim i drugačijim od drugih – u smislu njegovih značajki, sirovina koje se koriste za njegovo dobivanje i metoda preradbe.

Rezultati koji se dobiju u fazi identifikacije trebali bi podržati i usmjeriti kriterije za detaljnije određivanje osobite kakvoće proizvoda, ali bi trebali pokazati ili ukazati na povezanost proizvoda s njegovim zemljopisnim podrijetlom. Kvalifikacijska će faza možda zahtijevati posebne studije pomoću kojih bi se određeni elementi bolje pobliže odredili.

Opis proizvoda podrazumijeva:

Prvi korak: popis resursa i različitih praksi

ih vide različiti sudionici u različitim fazama tržišnog lanca – započinje sastavljanjem

opravda (prikaže) povezanost posebne kakvoće sa zemljopisnim podrijetlom.

Značajke proizvoda moraju odražavati zajedničko nasljeđe, ali, također, moraju uzeti

u obzir podrijetlo osnovnog proizvoda i njegove podvrste koje je moguće označiti

zemljopisnom oznakom. Izazov za sudionike jest postizanje dogovora o zajedničkoj

djelatnosti, uz ostavljanje prostora za pojedinačne inovacije. Prema tome, usvajanje

„pravih“ zajedničkih pravila složen je proces zbog istodobnog postojanja različitih

tehnologija i razina kakvoće proizvoda sa zemljopisnom oznakom.

Uvod

56

22.2


Taj bi se popis trebao sastojati od preciznih tehničkih i kvantitativnih podataka

U brojnim slučajevima bitno je utvrditi različite vrste proizvođača prema veličini

gore spomenutim dijelovima koji se odnose na značajke finalnog proizvoda i metoda prerade.

U cilju dobivanja ovog opisa, mogu se rabiti brojne metode: pretraga literature,

tradicije, provođenje fizičko-kemijskih raščlambi itd. Osim toga, ovome treba dodati i

nadležno za degustaciju i organoleptičko testiranje bitno je i za opis svojstava proizvoda

PRILOG 2: PRIMJERI POSEBNIH ZNAČAJKI KOJE JEDAN PROIZVOD ČINE TIPIČNIM

Proizvodi od mesa: Neki ključni koraci u utvrđivanju vjerodostojnosti proizvoda jesu:

Voće i povrće:

ukusa, arome, boje, teksture i sl.

PRILOG 3: KVALIFIKACIJA UKUSA – ARGANSKO ULJE, MAROKO

povjerenstvo za degustaciju arganskog ulja kako bi se odredila njegova posebna svojstva. Spomenuti su činitelji razradili organoleptička svojstva arganskog ulja: utvrdili su organoleptičke/senzorne značajke, usvojili poseban pojmovnik za opis arganskog ulja i započeli obuku članova povjerenstva.


57

Tablica 1: Primjeri pitanja za sastavljanje liste s posebnim značajkama

Drugi korak: utvrđivanje pravila Skupljeni podaci obično pokazuju visok stupanj heterogenosti u značajkama finalnog proizvoda, primjerice u sredstvima i metodama proizvodnje, tipu proizvođača itd. Ova široka raznolikost može dovesti do sukoba u odnosu tradicije i tehničkog napretka, lokalnih genetskih blagodati i „uvoznih“ vrsta ili sorta, malih i velikih/industrijskih

samim time, i u izboru odgovarajućih pravila koja bi umanjila ranije spominjanu heterogenost, ali i

2.2Pitanja Primjeri podataka

Koji je stupanj heterogenosti kod finalnih proizvoda/Koliko se finalni proizvodi razlikuju?

Različiti oblici, veličina, ukusi itd.

Koji su mogući načini prerade u odnosu na heterogenost finalnog proizvoda?

Uporaba različitih bioloških blagodati, različite vrste zemljišta i mikroklima, sastojci, trajanje sazrijevanja, tehnološki alati itd.

u proizvodnom lancu?

Kod proizvoda koji se dobivaju na poljoprivrednim imanjima i proizvoda koji nastaju u industrijskim

koji objedinjuju nekoliko koraka proizvodnog lanca.

Odakle potječu sirovine?Od biljnih proizvoda: podrijetla sjemena i rasada. Od životinjskih proizvoda: podrijetla životinja, prehrana životinja itd.

Koji su elementi posebnog znanja u opskrbnom lancu?

Koje faze proizvodnje/prerade

specifikacija?

Neprerađeno/prerađeno

Kako riješiti problem heterogenosti proizvoda?

postojane značajke proizvoda sa zemljopisnom oznakom, ali dopušta malu fleksibilnost glede heterogenost između različitih tipova proizvođača te ostavlja i malo prostora

jedno prijelazno pravilo koje bi utvrdilo dopušteno odstupanje ili navesti nekoliko kriterija koji bi se odnosili na heterogenost

može biti korisno utvrditi potkategorije u sklopu

PRILOG 4: STVARANJE POTKATEGORIJE – PRIMJER SIRA GRUYERE

pravila tijekom proizvodnje: sir se proizvodi isključivo u visokim planinskim područjima

posebnim oznakama potkategorije, potrošači su obaviješteni o ovoj razlici u sklopu jedne

22.2


Studija slučaja 2: Uključivanje zanatlijskih i industrijskih

podkategorija: SIR TURRIALBA, KOSTARIKA

Sir Turrialba jest bijeli sir s vulkanskih padina oblasti Cartago u Kostarici.

poznat zbog svoje kakvoće, posebnog ukusa i teksture. Lokalni proizvođači već sto godina spravljaju ovaj sir na tradicionalan način.

kategorije:zanatske mljekare — prodaju u izravnoj

tržištu i 17 posto trgovcima/posrednicima,

prodaju i deset posto lokalnim trgovcima.

uključivao je dvije vrste sira: svježi sir Turrialba i zreli sir Turrialba. Obje vrste mogle su nositi oznaku „sir iz zanatske proizvodnje“, ali ta se informacija morala posebno naznačiti na pakiranju. Ova kategorija „zanatskog sira“ podrazumijevala je da se sir proizvodi na imanjima, obično ga proizvode članovi farmerskih obitelji od mlijeka proizvedenog na njihovu gospodarstvu.

Stud

ija s

luča

ja


59

2.2VJEŽBARazmislite o tome kako se pitanja iz prethodnog poglavlja

mogu odnositi na vašu situaciju.


tradicionalnih znanja i vještina ili na osnovu mogućnosti da se pravila učinkovito

sigurnosti hrane bez preinake značajki proizvoda zemljopisne oznake?

Navedite u tablici

proizvodnje proizvoda

se uglavnom hrane travom s pašnjaka.

…

pripremanja sira od sirova mlijeka itd.

…

održavanje pašnjaka, livada itd.

...

Razgraničenje proizvodnog područja 2

61

2.32.3 Razgraničenje proizvodnog područja

Što određuje teren (terroir)?Zemljopisno je područje teritorij na kojem je nastao proizvod s OZP-om, a u skladu s fazama koje pobliže opisuju takav proizvod (sirovine, prerada itd.). Razgraničeno područje proizvodnje proizvoda sa zemljopisnom oznakom opisano je u skladu s određivanjem terena (terroir) kao postupnog uzajamnog djelovanja prirodnih i ljudskih čimbenika. Razgraničenje bi se trebalo temeljiti na poveznici između proizvoda i njegova zemljopisnog podrijetla.

Prema tome, razgraničenje bi trebalo obuhvaćati četiri glavna kriterija:

moguća lokacija). U sklopu jednog Elaborata moguće je razdvojiti nekoliko različitih zemljopisnih

područja prema proizvodnim fazama istog proizvoda OZP-a. Primjerice, ponekad može

preradu finalnog proizvoda.

Tradicionalni ugled i povijestTradicionani ugled pretpostavlja poznatost i dobar glas proizvoda zemljopisne

trgovine. Za početak, korisno je utvrditi barem „minimum“ proizvodnog područja, područja u kojima se proizvodnja uvijek održava, jer to područje posjeduje najbolje uvjete koji će poslužiti tijekom izbora kriterija za razgraničenje područja proizvoda s OZP-om. Istini za volju, razgraničenje se može donekle razlikovati od trenutačne lokacije mjesta proizvodnje, ovisno o tome kako se razmatraju mogućnosti i potencijali proizvodnje.

Povijest, također, pomaže u tome da se ojačaju veza i pripadnost teritoriju kao „ono

poveznica između proizvoda i teritorija. Povijesni podaci i dokumentirani izvori (književnost,

U procesu stjecanja OZP-a teritorijalnost se mora usko vezivati s posebnim

osobinama proizvoda i njegovom vezom sa zemljopisnim podrijetlom. Ovo je

ujedno i glavno ograničenje sustava s obzirom na to da isključuje, odnosno

sprječava proizvođače izvan teritorijalnog razgraničenja da koriste OZP. Stoga bi u

cilju uspostavljanja granica trebalo razmotriti nekoliko kriterija i prepreka.

Uvod

62

22.3


zakoni, recepture, legende i anegdote) u kojima se spominju proizvod i njegovo zemljopisno

tradicionalnog ugleda već ona omogućava da se razvoj proizvodnje, kao i sam proizvod, vide u dugoročnom izgledima. Ti dugoročni izgledi od izuzetne su važnosti

razvijaju sporije od novih tehnologija.

pretraživanje i poljoprivredne studije) uglavnom traže pomoć znanstvenika ili stručnjaka. (Vidi poglavlje 1.4)

Naziv „OZP“ i teritorijProizvod se može prepoznati zahvaljujući zemljopisnim nazivima i simbolima koji sadrže zemljopisna područja (Champagne, Parmigiano-Reggiano, Queso Chontaleno, kolumbijska kava itd.) ili drugim nazivima i simbolima koji ne predstavljaju zemljopisne nazive, ali nedvojbeno upućuju na zemljopisna mjesta i lokalno

Studija slučaja 3: Primjer teritorijalne složenosti postojećeg područja

proizvodnje – GRUYÈRE naziv podrijetla (ZOP, Švicarska)

Gruyère ZOP izvorno potječe iz istoimenog područja u kantonu Freibour (označen crvenim krugom na mapi). Proizvodnja se tijekom

na mnoga druga francuska govorna područja Švicarske (Freibour, Vaud,

se ZOP registrirao, zemljopisno je područje razgraničeno u skladu s ovim povijesnim okolnostima. Međutim, kolektivna organizacija Gruyèrea morala je uzeti u obzir i to da su neke tvornice za proizvodnju sireva u zabačenim njemačkim govornim područjima desetljećima pripremale Gruyère. Njima je priznato pravo na ZOP i oni su uključeni u razgraničeno područje, ali samo kao „satelitska

ključnog mjesta podrijetla. Satelitska područja precizno su razgraničena kao teritoriji sirovinske baze za sve mljekare koji su uključeni u proizvodnju izvan osnovnog teritorija.

Stud

ija s

luča

ja

Satelitski prikaz pokrajne F7

Zemljopisna oznaka za Gruyére ZOP


63

pomoći u utvrđivanju teritorija proizvodnje: korisno je zatražiti od iskusnih lokalnih ljudi i vanjskih stručnjaka da „iscrtaju“ granice određenog područja. Međutim, različiti izvori mogu dati različite zemljovide. Tijekom prijavljivanja za OZP, moraju se usporediti (provjeriti) moguća područja razgraničenja i, uz dogovor uključenih strana, mora se postići zajednička vizija područja razgraničenja.

U nekim slučajevima mogu se rabiti različiti nazivi za isti proizvod s OZP-om, primjerice, naziv koji se odnosi na selo, grad ili planinsko područje na jednom OZP-teritoriju, a proizvođači bi onda morali odlučiti o tome koji naziv je „pravi“. „Pravi naziv“ jest onaj koji se odnosi na prepoznatljivost ili tradicionalan ugled proizvoda.

Kriteriji i metode za utvrđivanje granicaProces utvrđivanja fizičkih granica proizvodnog područja lokalne proizvodnje ima bitan

uspostaviti ravnoteža.Neke tehnike prerade posebne su za određene skupine ljudi čije se znanje prenosilo

iscrtavanje mapa neophodni.

2.3

PRILOG 5: PRIMJERI NAZIVA OZP KOJI SE ODNOSE NA TERITORIJ

OZP-naziv ne mora u potpunosti predstavljati naziv zemljopisnog područja. Područje OZP-a može se prostirati i izvan granica koje su zahvaćene nazivom, i obrnuto. Primjerice, usvojeni i poznati naziv odgovara gradu koji

može se povezivati s nazivom zemlje, čak i kada je područje proizvodnje tek manji dio te zemlje.Primjer: kolumbijska kava odnosi se na naziv države i odgovara različitim proizvodnim

područjima u sklopu nacionalnog teritorija.

Prilikom izbora naziva, pažljivo se mora razmotriti i ugled koji mu se pripisuje. U nekim

u proizvodnom području, može predstavljati zanimljivu prigodu koja se može iskoristiti.

u poglavlju 2.1).

ima dobar tradicionalni ugled (vidi studiju slučaja 4.2.).

64

22.3


Tablica 2: Kriteriji razgraničenja

Kriteriji Što Primjeri metoda

Utvrditi fizičke značajke (reljef itd.) i agronomske parametre područja koje je odgovarajuće da bi se dobila željena kakvoća proizvoda

2) , posebna praksa i tradicija

Tehničko nasljeđe i postupci koji utvrđuju kakvoću

Popis koja sadrži , a koji se zasniva na razgovorima s proizvođačima

3) Povijest proizvodnje

Najveći i najmanji povijesni opseg teritorija proizvodnje. Tijekom

bilo isto ili su bila uključena

Istraživanje intervjuiranjem i prikupljanjem literature gdje se spominje zemljopisni naziv (primjerice, u kuharicama, romanima, pravnim sporazumima itd.).

4) Proizvodne faze i gospodarske prilike

u odnosu na osnovno područje proizvodnje i prerade. Gdje se

sirovine izvan teritorija koji je sudionici.

Potreba osnivanja dosljedne i organizirane skupine za odlučivanje o utvrđivanju proizvoda s OZP-om koju bi činili svi zakoniti proizvođači. Ta bi skupina imala ovlast donositi i provoditi zajedničke odluke.

potpunim sudjelovanjem

6) Postojeće zone

Prethodna podjela na zone koje se odnose na teritorij, poput zemljopisnih ili administrativnih granica, može se razmotriti za konačan opis područja premda ona ne smiju presudno utjecati na proces razgraničenja koji se prije svega zasniva na utvrđivanju teritorija (terroir).

Popis lokalnih upravnih jedinica, zajednica, prirodnih

drugih granica s nazivom kako bi se opisale granice područja i


65

2.3Studija slučaja 4: Razgraničenje zemljopisne oznake:

BILJNI ČAJEVI ROOIBOS Južna Afrika

Čaj Rooibos (tradicionalno) potječe iz planinskih područja u kojima je zbog nižih temperatura povećana prisutnost minerala pa to znatno utječe na kakvoću proizvoda. Proizvodno područje Rooibosa u

je Rooibos ( ) endemska vrsta.

razgraničenja za OZP Rooibos-a, uključio je oba područja (trenutačno područje

mora se proizvoditi u ekosustavu „ finbos“ biljne zajednice,

promjena s planine Stone Table;

smije prelaziti sedam.

Stud

ija s

luča

ja

PRILOG 6: POVEZNICA SA ZEMLJOPISNIM PODRUČJEM: RAZLIKA IZMEĐU OZNAKE IZVORNOSTI (ZOI) I ZEMLJOPISNE OZNAKE PODRIJETLA (OZP)

imena podrijetla (Lisabonskim sporazumom) i zemljopisnih oznaka (TRIPS), razlike između njih mogu biti pripisane i jačini poveznice između određenog proizvoda s teritorijem: u slučaju zemljopisne oznake, zadana kakvoća, tradicionalni ugled ili druge značajke proizvoda bitno se mogu pripisati njezinu zemljopisnom podrijetlu kao i u slučaju naziva podrijetla (appellation of origin

svojstva isključivo ili bitno uvjetovani zemljopisnom sredinom uključujući prirodne i ljudske čimbenike. Primjerice, u Europi su pravila razgraničenja područja povezana s

Protected Geographical Indication PGI) i ) utvrđena na sljedeći način:

potjecati s razgraničenih teritorija osim kada je riječ o sekundarnim sastojcima poput soli, primjerice, ili nekim drugim sastojcima ili blagodatima koji se ne mogu ili se nikada nisu proizvodili na razgraničenom teritoriju).

Razlika između PDO-a (Oznaka Izvornosti) i PGI-a (Oznaka Zemljopisnog Podrijetla) u sustavu Europske Unije

PDO PGI

Kakvoća i značajke uglavnom potječu iz zemljopisnog

podrijetla

Proizvod treba proizvoditi, prerađivati i

pripremati u razgraničenom teritoriju

Prikaz poveznice izmeđuposebne kakvoće i ljudskih/prirodnih

resursa

Kakvoća, tradicionalan ugled, obilježja ili posebnosti mogu

se pripisati zemljopisnim području

Proizvod se treba proizvoditi ili/i prerađivati

ili/i pripremati u razgraničenu području

Popis posebnih obilježja proizvoda koji se mogu pripisati razgraničenu

području

66

22.3


PRILOG 8: METODA I SADRŽAJ IZVJEŠĆA O RAZGRANIČENJU OZP-A

dokument trebao sastojati od sljedećih elemenata: 1. prezentacija područja koje sadrži njegov fizički i administrativni opis, 2.

proizvodnim sustavima , strukturi farmi itd.,3. povijest i ugled: povijest proizvoda, tradicionalni ugled, prepoznavanje itd.,4. 5. metode proizvodnje: proizvodne tehnike i proizvodni sustavi (proizvodne jedinice,

metode prerade itd.) i opis budućeg proizvoda s OZP-om itd.,6. analiza proizvodnje: podaci o proizvodnji po regiji, okrugu, selu, broju proizvodnih

jedinica, udio proizvodnje proizvoda s OZP-om u lokalnom gospodarstvu itd.,7. 8. dokazi o poveznici sa zemljopisnim podrijetlom: dokazi o poveznici između lokalnih,

prirodnih i ljudskih čimbenika, poveznica proizvodnog procesa i prakse s proizvodom, prijedlog glavnih kriterija za usvajanje koji bi uključili i fizičke i ljudske pokazatelje po kojima se predlaže teritorijalni opseg.

9. Primjena na primjeru, prvi nacrt prijedloga razgraničenja: simulacija putem zemljovida u kojem su ucrtane granice.

PRILOG 7: PRIMJERI RAZGRANIČENJA KOJI SE ODNOSE NA PRIRODNO/KULTURNI PROSTOR I ADMINISTRATIVNE GRANICE

Razgraničeno područje ne mora biti povezano, već može biti fragmentirano na nekoliko različitih parcela koristeći ime jednog dijela (jedne parcele) ili cjelokupnog područja. U nekim slučajevima, svaka parcela može odgovarati inačicama proizvoda OZP.

područje sastoji se od nekoliko nepovezanih područja koja su u sklopu nacionalnog teritorija. (Vidi studiju slučaja 13 u poglavlju 1.4 i mapu koja je ovdje prikazana). Vidi, također, i slučaj Gruyerea (studija slučaja 3 u ovom poglavlju).

Razgraničenje teritorija za proizvode s OZP-om ne treba biti uvjetovano (poklapati se s)

utjecaj na teritorijalnu rasprostranjenost proizvodnje tog proizvoda ili ako se jasno ne podudaraju s kulturnim i prirodnim granicama koje određuju i uvjetuju osobine proizvoda.

Primjerice, u slučaju kriolskoga kozlića iz Sjevernog Neuquina: proizvodno područje poklapa se s mjestom


67

2.3

Studija slučaja 5: Kako Pravilnik (Specifikacija) potvrđuje

poveznicu između proizvoda i zemljopisnog područja u slučaju

SLANINE IZ COLONNATE (LARDO DI COLONNATA), Italija

Proizvodnja i upotreba slanine iz Colonnate tradicionalno se povezuje s radnicima koji su vadili mramor u kamenolomima u Colonnati (Toscana, Italija). Ovaj jedinstveni prostor plod je ne samo brojnih prirodnih i klimatskih uvjeta i blagodati već i brojnih drugih

čimbenika i njihovih glavnih osobina koje se stoljećima nisu promijenile.

Poveznica je uspostavljena zahvaljujući angažiranju sljedećih čimbenika: zemljopisno područje: Područje proizvodnje Larda di Colonnate (prerada i usoljavanje slanine) obavlja se u Colonnati, malom selu u općini Carrara. S druge strane, zemljopisno područje na kojem se proizvode neophodne sirovine obuhvaća deset regija u Italiji koje se tradicionalno bave uzgojem većih vrsta svinja. Ove su regije tijekom određenog razdoblja uskladile svoju poljoprivrednu proizvodnu praksu s metodama prehrane prilagođenim proizvodnji sirovina koje imaju neophodna svojstva i prikladne su za daljnju

povijesno nasljeđe:Rimljani ili Lombardi uveli ovakav način pripremanja svinjske slanine u mramornim bazenima ili ova praksa potječe iz razdoblja gradova-država,

Ovo je, između ostalog, dokazano i otkrićem mramornih bazena koji su se

stoljeća;posebne lokalne proizvodne metode: Sustav prerade i proizvodnje svinjske slanine u mramornim posudama-kadama tijekom stoljeća nije se bitno

se klale tijekom najhladnijih mjeseci u godini (siječanj – veljača). Sada je

radnje i dalje obavljaju tijekom najhladnijih i najvlažnijih mjeseci (od rujna do svibnja). To se čini kako bi se očuvale prirodne značajke proizvodnog procesa. Tijekom 72 sata od klanja, slanina se mora odvojiti od mesa, usoliti pa zatim odložiti u posebne mramorne kade (lokalni proizvođači zovu ih conche) koje su prethodno premazane bijelim lukom i naizmjeničnim slojevima masti i nekih drugih sastojaka (svježim paprom u zrnu, svježim

(posude) napravljeni su od bijelog mramora iz kamenoloma Canaloni u Colonnati koji osigurava najbolje usoljavanje i zrenje slanine;

Nastavak na sledećoj strani

Stud

ija s

luča

ja

68

22.3


klima:

se kondenziraju nakon prijelaza priobalne ravnice, potisnute planinskim

posljedica visoka vlažnost zraka, uzrokovana čestim padalinama koje dostižu svoj vrhunac u dva razdoblja – između rujna i siječnja te travnja i lipnja. Ovi se čimbenici

struktura objekta pomažu u održavanju idealnih klimatskih uvjeta omogućujući proizvođačima da postignu najbolja organoleptička svojstva. Veza s najvažnijom lokalnom

kamenoloma uvijek bila potrebna energetski jaka i masna hrana;ljudski čimbenici:tijekom vremena. Mesari iz Colonnate nikad nisu bili samo jedna skupina

od toga kako biraju i pripremaju svinje za klanje i preradu, praćenja i održavanja procesa salamurenja, pa do stvaranja i poznavanja utjecaja posebnih uvjeta kao sto su vlažnost i relativno slaba provjetrenost u prostorijama za zrenje;ugled:proizvod već dovoljno poznat i cijenjen, a to pokazuju i sve učestaliji

Stud

ija s

luča

ja


69



Navedite u tablici:1) Važne kriterije za razgraničenje zemljopisnog područja2) Probleme koji su s tim u veziOdgovori koji se nalaze u tablici su primjeri.

2) Problemi

Isključenje nekih proizvođača

( )Udaljeni ogranci od izvorne destinacije (regije)

Lokalne sirovine Nedovoljna količina u određenom razdoblju

....... ........

....... .......

Uspostavljanje lokalnog sustava jamstva 2

71

2.42.4 Uspostavljanje lokalnog sustava jamstva

Jamstveni sustav za zemljopisnu oznakuJamstveni sustav osigurava potrošačima i prodavačima (trgovcima) da je određeni proizvod u skladu s Pravilnikom (Specifikacijom) koji je za njega predviđen. On uključuje sve mehanizme koji su uspostavljeni da bi se osiguralo poštivanje svih pravila (kontrola) i obavještavanje potrošača (certifikacija).

Jamstveni sustav ovisi o posebnim tržišnim uvjetima, ali i o gospodarskom, socijalnom i kulturološkom kontekstu. Bliskost između proizvođača i potrošača omogućuje izgradnju povjerenja te potrošačima daje prigodu da provjere usuglašenost proizvoda s onim što je o njemu rečeno. U slučaju kada povjerenje i neposrednost nisu dovoljni i ne pružaju nikakvo jamstvo, treba primijeniti jamstveni sustav koji će:

OZP-om da se pridržava pravila utvrđenim Elaboratom,

potrošačima koji kupuju proizvod sa zemljopisnom oznakom, da se obavlja kontrola usuglašenosti proizvoda s Elaboratom osiguravajući na taj način održavanje posebnih osobina proizvoda, ali i izgradnju povjerenja te vjerodostojnost određenog proizvoda s OZP-om.

Provjera usklađenosti proizvoda s Elaboratom zasniva se na tri sastavnice. To su:

označavanje, ukus...).

S obzirom na to da je tradicionalni ugled proizvoda zajednička blagodat

svih onih koji koriste zemljopisnu oznaku za marketing svog proizvoda,

neophodno je uspostaviti jamstveni sustav kojim će se potvrditi da se svi

pridržavaju pravila utvrđenih u Pravilniku (Specifikaciji). Ovakva bi praksa

jamčila da kupci neće biti prevareni, a pravi proizvođači neće biti na šteti zbog

nepoštenog nadmetanja. Prema tome, izazov je u provođenju učinkovitog i

financijski osjetljivog sustava jamstva kojem se može vjerovati.

Uvod

Važnost jamstva za potrošačeU posljednje su vrijeme potrošači sve pažljiviji tijekom kupovine, posebno prilikom kupnje prehrambenih proizvoda. Posebna se pozornost usmjerava na dva aspekta:kakvoću proizvoda (sastojci, okus, tekstura itd.) i način proizvodnje. Jesu li ispunjeni etički standardi? Poštuju li se tijekom prozvodnje okruženje i tradicija? Je li riječ o stvarno tipičnim proizvodima? Tko su proizvođači? Koje su njihove osobine, kakva je njihova kultura? Potrošači su spremni izdvojiti više novca za proizvod koji pozitivno odgovara na spomenuta pitanja. U tom smislu, kupci očekuju jamstva koja se odnose na:

72

22.4


Kritične točke i krajnje osobine proizvoda moraju se razmotriti u sklopu razrade Elaborata, gdje se moraju odrediti mjerljivi kriteriji kontrole. Certifi kacija (vidi prilog 9) jest najčešće korišten i zahtijevan sustav ovjere na međunarodnim tržištima za koje proizvođači moraju dodatno plaćati (kontrola i certifi kacija). Međutim, za nastup na lokalnom tržištu i na početku razvoja proizvoda s OZP-om, dovoljan je unutarnji ili sudionički sustav jamstva koji se lakše provodi. U svakom slučaju, sustav kontrole (visoki troškovi ovjere) ne bi trebao sprječavati male proizvođače da koriste OZP za svoj proizvod.

Studija slučaja 6: Sljedljivost na proizvođačkoj razini: primjena

jednostavnih mehanizama – PALMIN ŠEĆER KAMPOMG SPEU

(Kambodža)

Sljedljivost se može osigurati prilično jednostavnim mehanizmima poput onih koji su razrađeni u svrhu praćenja trgovine i proizvodnje palminog šećera Kampomg Speu u Kambodži (Vidi studiju slučaja 2 u poglavlju 3.1). Proizvođači moraju voditi evidenciju o svojoj proizvodnji i prodaji (za svaku kategoriju proizvoda) u formularu koji propisuje udruženje proizvođača. Svaki obrazac mora potpisati jedan od kupaca registriranih u knjizi klijenata tog prodavača. Na svakoj otpremnici prodaja je ovjerena potpisom proizvođača i kupca, a zadržava je kupac kako bi dokumentirao izvor opskrbe. Ovakve bilješke predstavljaju prvi korak u uspostavljanju sljedljivosti.

Stud

ija s

luča

ja

Izvor: P. Sereyvath, 2009 i pilot-projekt za proizvode zemljopisne oznake u Kambodži –

Sljedljivost Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO) utvrđuje sljedljivost kao „sposobnost praćenja povijesti, primjene ili lokacije proizvoda o kojem je riječ“. U slučaju proizvoda s OZP-om, sustav sljedljivosti osigurava označavanje provedenih koraka prije nego što određeni proizvod dođe do potrošača, označavanje proizvodnih subjekata uključenih u proizvodni proces u okviru vrijednosnog lanca, označavanje podrijetla i svojstava uporabljenih sirovina, kao i provjeru poštuju li se pravila predviđena u Pravilniku (Specifikaciji), ali i sankcije ako se otkriju odstupanja.


73

2.4Studija slučaja 7: Sljedivost i sustav kakvoće kontrole

KOLUMBIJSKE KAVE, Kolumbija

Kolumbijska kava uzgaja se na približno 1 480 000 hektara u 590 općina. Mali su proizvođači glavni nositelji proizvodnje koji prosječno obrađuju oko 1.5 hektara

je zahtjev za registraciju zemljopisne oznake u Kolumbiji, a u rujnu 2007. i za oznaku podrijetla u EU.

koji su zasnovani na:

registru prerađivača i pržionica u kojima se obavljaju tehničke provjere

potrebi pribavljanja certifikata o kontroli i pridržavanju uputa za prijevoz koji je namijenjen trgovcima koji prevoze kavu do odredišnih luka odakle se kava dalje izvoziregistraciji izvoznika pri Ministarstvu gospodarstva, industrije i turizma.

Tekst prijave za EU, Službeni glasnik Europske unije, 2006. izvodi:Utvrđivanje podrijetla proizvoda podrazumijeva sljedeće faze:

Nadgledanje proizvođača koje se obavlja se pomoću baze podataka

plantaže kave unutar područja proizvodnje Kolumbijske kave, kao i svako pojedino gospodarstvo. Ovaj sustav za prikupljanje informacija dio je baze

Nadgledanje procesa skidanja pergamenta - omotača zrna. Ovo postižemo pomoću pravnih akata kao što je Tranzicijski vodič ( ) i nadzora nad kupovinom koja se obavlja u postrojenjima u kojima se zrna

Nadgledanje zelene kave koje se obavlja nakon što kava prođe proces ljuštenja koji je strogo propisan sukladno Odluci br. 1 koju je Nacionalno povjerenstvo uzgajivača kave usvojilo 2002. godine. Inačica teksta Tranzicijskog vodiča, koja je uvrštena u kolumbijsku uredbu 2685 iz 1999. godine, još uvijek predstavlja pravni dokument koji se mora priložiti uz kavu

Nadgledanje izvoza. U skladu s Tranzicijskim vodičem, izvoznike nadgledaju

Nacionalno udruženje uzgajivača kave. Odluka broj 355, koju je 2002. godine donijelo Ministarstvo za vanjsku trgovinu, sadrži registar izvoznika koji ispunjavaju uvjete navedene u Odluci broj 3, koju je 2002. godine donijelo Nacionalno udruženje uzgajivača kave.Nadgledanje pržene kave. Postrojenja za prženje kave u Kolumbiji rade sukladno Odluci broj 1 iz 2002. godine koju je donijelo Nacionalno udruženje uzgajivača kave, a koja se odnosi na utvrđivanje podrijetla Kolumbijske kave. Kontrola nad kavom koja se izvozi iz Kolumbije, a čije se prženje obavlja u inozemstvu, postiže se potpisivanjem ugovora kojima se jamči kakvoća sa stranim partnerima, ali i različitim mehanizmima nadzora, kakvo je testiranje kakvoće uzoraka sakupljenih na tržištu.

normom ISO 65.

Stud

ija s

luča

ja

Izvor: Tekst prijave za EU, Službeni glasnik Europske Unije, 2006.

74

22.4


Uloga proizvođačkih organizacija u sustavu jamstava Udruženja proizvođača u sustavu jamstava mogu odigrati važnu ulogu, jer čitav sustav mogu učiniti učinkovitijim i jeftinijim (od onoga koji vode pojedinci). Nakon usvajanja kontrolnog plana, udruženje (vidi poglavlje 3.1) može provoditi jeftinije unutarnje kontrole kao i kolektivnu ekspertizu različitih aktivnosti (kontrola sljedljivosti, provjera finalnog proizvoda itd.). Udruženje bi, također, moglo zastupati proizvođače u odnosu s vanjskim certifikacijskim tijelom, kao i organizirati sustav za plaćanje naknade za certifikaciju.

Udruženje bi, također, moglo započeti kolektivnom kontrolom nekih djelatnosti kao što je, primjerice, organoleptička provjera krajnjeg proizvoda.

Prema tome, proizvođači i njihova udruženja mogu imati nekoliko uloga u sustavu jamstava:

kontrolne točke i sankcije za nepoštivanje pravila još u samom Elaboratu,

PRILOG 9: RAZLIČITI SUSTAVI OVJERE ILI KONTROLE KAKVOĆE

Samoprovjera (samokontrola) „iz prve ruke” sastoji se od jamstava koje daju sami proizvođači samokontrolom (koju provode pojedini proizvođači) ili unutarnjom kontrolom

ovakav sustav samoprovjere značio bi da proizvođači sami preuzimaju odgovornost za vjerodostojnost svojih proizvoda. Proizvođači, također, pojedinačno ili putem udruženja

povjerenje, zasnovano na kulturološkoj i zemljopisnoj bliskosti, pridonose poštivanju pravila. Sustav samoprovjere primjenjuje se kad sustav prozvodnje čine uglavnom mali proizvođači i obrtnici koji svoje proizvode prodaju izravno na tržištu.

Kontrola neke druge strane pretpostavlja postojanje posrednika ili trgovca koji ovjerava da proizvođači rade u skladu sa zahtjevima Pravilnika (Specifikacije). Mnoge se maloprodajne trgovine, i kada je riječ o proizvodu s OZP-om, oslanjaju na kontrolu „druge

samoga kontrolora – posrednika u trgovini.

„Sudionički” sustav jamstva počiva na aktivnom sudjelovanju svih činitelja, kako neposrednih sudionika u tržišnom lancu, tako i vanjskih strana (čak i potrošača), i zasnovan je na povjerenju, društvenim mrežama i razmjeni znanja. Ovakvo je rješenje potpuno moguće u kontekstu malih proizvođača i izravne prodaje na lokalnim tržištima. Takvim sustavom kontrole mogu upravljati kako lokalna udruženja proizvođača, tako i svi drugi sudionici (proizvođači, lokalne vlasti, kupci itd.).

Certifikacija „treće strane” pretpostavlja neovisno, vanjsko certifikacijsko tijelo (privatno, javno ili javno-privatno) koje nema izravnog interesa u poslovnom odnosu između proizvođača i kupca te koje može jamčiti da su poštivani svi neophodni zahtjevi. Standardi za certifikaciju proizvoda

međunarodnih trgovinskih pregovora, usvajaju ili su usvojile nacionalni okvir sustava jamstava koji je u skladu s međunarodnim standardima (usluge službene akreditacije, certifikacijska tijela itd.) za proizvode koje izvoze. Ovaj se trend ravna prema zahtjevima koji stižu od trgovaca, maloprodaje i potrošača, a osobito onda kada je riječ o tržištima razvijenih zemalja.


75

2.4moguće, sudjelovanje u radu sudioničkog sustava jamstva (zajedno s potrošačima, lokalnim vlastima itd.)

studiju slučaja 6).

Studija slučaja 8: Razrada sustava kontrole

kava iz Kintamanija (KINTAMANI), BALI, Indonezija

U cilju osiguranja vjerodostojnosti za proizvod zemljopisne oznake „kava iz

faze usvojen je opsežni plan kontrole i sljedljivosti (vidi studiju slučaja 1 u poglavlju 2.1). Putem organizacije

zemljopisne oznake), predstavnici lokalnih činitelja sudjelovali su u elaboraciji unutarnjeg kontrolnog plana u cilju pronalaženja strogog, ali primjenjivog sustava kontrole. Cilj ovoga kontrolnog sustava jest provjera ispunjenja zahtjeva iz Pravilnika (Specifikacije), a posebno podrijetla (sljedljivosti), kakvoće i posebnosti proizvoda. Kontrola ispunjenja zahtjeva iz Pravilnika (Specifikacije) počiva na tri unutarnje razine kontrole: samoprovjeri od strane samih proizvođača kave, kontroli koju vrše skupine proizvođača i

Primjerice, vršenje kontrole na plantažama trebalo bi provoditi na sljedeći način:

Svaki proizvođač mora izvršiti godišnju samoprovjeru tijekom koje provjerava jesu li plantaže u skladu s Pravilnikom (Specifikacijom). Proizvođač mora provjeriti svaki grm kave, sorte, gustoću sadnje, uzgoj biljaka (prehranjivanje, kontrola pesticida) itd.Skupine proizvođača vrše godišnju kontrolu. Voditelji proizvođačkih skupina moraju provjeriti jesu li plantaže kave njihovih članova u skladu

Odbor proizvođačke skupine može to učiniti sam ili za to može imenovati

plantažama kave.

nasumce izabere pet skupina proizvođača i onda se provjerava jesu li njihove aktivnosti u skladu s Pravilnikom (Specifikacijom).

Kakvoću i posebnost kave sa zemljopisnom oznakom podrijetla na kraju provjerava skupina proizvođača koja je obučena za provođenje organoleptičkih raščlambi. Svaka se pošiljka mora provjeriti prije certifikacije. Vanjsku kontrolu

vlasništva, kao i Ministarstvo pravosuđa i ljudskih prava.

Stud

ija s

luča

ja

76

22.4


Usvajanje kontrolnog planaKontrolni plan objašnjava kako se provjeravaju pravila iz Pravilnika (Specifikacije): za svako pravilo (zahtjev) provjerava se ključni unos (sirovina, postupak) ili ishod, precizira se način provjere i sankcije u slučaju neslaganja. Zbog toga, kao što je ranije spomenuto, vrijedi sljedeće (poglavlje 2.1):

U cilju izbjegavanja stranputica i lutanja, od bitnog je značaja za sve sudionike da tijekom izrade nacrta specifikacije imaju na umu da svaka točka (postupak ili značajka) navedena u Pravilniku (Specifikaciji) mora odgovarati kontrolnoj točki u sklopu kontrolnog plana. Zbog toga je neophodno uključiti u Pravilnik (Specifikaciju) samo one elemente koji su od bitnog značaja za posebnost proizvoda dok se istodobno uzima u obzir izvodljivost kontrolnih aktivnosti i troškovi glede istih.

Kontrolni plan sastoji se od:(što se kontrolira).

(kako i kada se kontrolira).

(Vidi primjere u tablicama 3 i 4 i u vježbama).

Izrada kontrolnog plana može se provesti u suradnji sa stručnjakom za vršenje

neovisno certifikacijsko tijelo (treća strana). Tijekom izrade kontrolnog sustava proizvoda OZP, važno je razmotriti postojeće kontrolne

programe (javne ili privatne) koji se odnose na proizvod, a koji bi mogli predstavljati konkurenciju ili dopunu pa njima ostvariti sinergiju jer tako bi se utjecalo na smanjenje troškova kontrole.

PRILOG 10: PRIMJERI SANKCIJA U SLUČAJU NEISPUNJENJA ZAHTJEVA

Općenito uzevši, postoji nekoliko kategorija manje ili više ozbiljnih sankcija. Sankcije mogu biti ekonomske (novčane kazne, zabrana uporabe zajedničkog imena, isključivanje proizvoda iz klase kojoj pripada) ili društvene (isključenje iz grupe).

koji nisu ispunjeni.Primjerice:Elementi neslaganja koji nemaju utjecaja na kakvoću proizvoda:1. primjedba2. opomena

Elementi neslaganja mogu utjecati na kakvoću proizvoda, ali dobra se namjera proizvođača ne dovodi u pitanje:3. Izdvajanje serije proizvoda, tj. povlačenje s tržišta

transakcije ozbiljno dovodi u pitanje:4. isključenje iz privremene certifikacije,5. konačno isključivanje iz certifikacijskog programa.


77

2.4Upravljanje troškovima certifikacijeBez obzira na vrstu sustava certifikacije, osiguravanje jamstva zahtijeva određene troškove (tehničke, administrativne, informativne i dr.) koje snose sami proizvođači iako je moguće da se ovi troškovi (bar djelomično) pokriju proračunskim sredstvima. U troškove spadaju:

pripremanje kvalitetne inspekcije itd.

Učinkovitom koordinacijom mogu se smanjiti troškovi certifikacije, posebno kada je riječ o:

smanjuju administrativni i inspekcijski troškovi,

certificirati i druge standarde (primjerice, onaj o organskoj proizvodnju ili neki standard kakvoće) uz mogućnost obavljanja jedinstvene inspekcije za različite specifikacije.

Kolektivna organizacija može odlučiti da svi članovi vrijednosnog lanca razmjerno pokrivaju troškove certifikacije ili da se uspostavi zajednički fond za manje proizvođače (koji se uglavnom puni zahvaljujući sustavu doprinosa utemeljenom na opsegu proizvodnje). Veliki proizvođači često pristanu na to da njihov financijski udio bude veći od stvarnog udjela nakon što uvide prednost (ili koristi) koje imaju udruženja s brojnim proizvođačima korisnika OZP-a, kao i korist od ugleda malih, uglavnom kućnih ili zanatskih, proizvodnji.

U nekim slučajevima već postoje baze podataka vlade ili neke vladine agencije pa suradnja s ovim tijelima smanjuje administrativne troškove.

Primjer uporabe korisnih mehanizama: javna baza. Korištenje nacionalne baze podataka o životinjama može pomoći u smanjenju troškova koji bi nastali u slučaju praćenja svih navedenih proizvođača (njihovih imena i lokacija). Suradnja s udruženjima za promicanje i uzgoj pojedinih životinjskih vrsta mogla bi, primjerice, pomoći u određivanju proizvođača autohtonih osobina pojedinih vrsta itd.

78

22.4


Tablica 3: Primjer kontrolnog plana za biljne proizvode s OZP-om (crni papar iz Lampunga)

Crni papar iz Lampunga (Južna Sumatra, Indonezija)

Ovaj je papar poznat po svojoj jakoj aromi i kiselosti koja podsjeća na zeleni papar.

R. broj

1 G

2 G

3

4 G

5 G

6 G

ZEMLJIŠTE

7

8 G

9

SADNJA

11

12

13 G

14 G

15

16

17 G

18

19 G

20G

BERBA I POSTUPCI NAKON BERBE

22

23

25 G

26 G

27 G

G 28

G

29 G

G30

G

PRERADA I PAKIRANJE

31 G

32 G

33 G

34 G

35 G

36 G

37 G

38

GlavneSporedne

24

Provjera


79

2.4Tablica 4: Primjer kontrolnog plana za proizvod s OZP-om životinjskog podrijetla (sir Comte)

Opis Kontrolna metoda

1. Lokacija farme

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9. Lokacija prerade mlijeka

. Vrijeme prerade mlijeka

11.

mlijeka

12. farme i mljekare

13.

14.

15.

16.

17.

18. 19.

.

Priprema za zrenje21.

22.

23. Lokacija podruma

24.

25.

26.

27. koluta sira

28. kojem se pakira sir

29.Kora sira

.

31.

33.

Prva faza prerade

Period zrenja

Rezanje (tranširanje)

Finalni proizvod

Vidi studiju slučaja 1 u poglavlju 3.1


81



Navedite u tablici:1) Svaki kriterij koji bi se trebao naći u specifikaciji proizvoda.2) Kako bi se trebala vršiti kontrola?3) Tko može vršiti kontrolu (i to na najjeftiniji način)?4) Kojom biste dokumentacijom mogli ovjeriti kontrolu?5) Kada biste trebali obaviti kontrolu?6) Koliko često treba obaviti kontrolu i kolik treba biti njezin opseg (svi proizvođači

ili neki uzorak proizvodnje)?Kontrola istih kriterija može se vršiti na nekoliko različitih načina, a može postojati i nekoliko različitih mogućnosti za organizaciju obavljanja kontrole. Prva lista kontrolnih

odlučilo koje su kontrole neophodne).

1. Kriteriji

(zahtjevi)2.

Što kontrolirati?3.

Tko vrši kontrolu?4.

Koji dokument?5.

Kada kontrolirati?6.

pokrivenost

Primjer:Obvezne sorte voća

Sorte u postojećim voćnjacima

Stručnjaci za sorte voća, posebno za one sorte o kojima je riječ

evidencija voćnjaka, upis u registar ovlaštenih proizvođača sadnica

Prije prve certifikacije novog

podnositelja zahtjeva

JednomSvi proizvođači

Novi zasadi

evidencija o voćnjaku zasnovana na certifikatima koje izdaje uzgajivač u rasadniku ili vlasnik voćnjaka iz kojeg potječe mladica

Nakon objavljivanja nove sadnje od proizvođača

JednomSvi proizvođači

Kontrole na terenu

Inspektori koji vrše godišnje kontrole (sigurnosti hrane, prinosa itd.) trebali bi uočiti svaku promjenu u voćnjacima koja ne odgovara inventaru proizvodnje

Kontrolno izvješćeIzmeđu jednog i dva mjeseca prije uobičajenog vremena berbe

Jednom godišnjeBarem 50% proizvođača

Karakterističnost konačnog proizvoda uzrokovana određenom sortom voća

Stručno povjerenstvo za krajnje, organoleptičko testiranje

Evaluacijsko izvješće za svaki uzorak

Tijekom prvih dana berbe (svježeg voća) ili tijekom utvrđenog razdoblja, a neposredno prije početka prodaje

Jednom godišnjeSvi korisnici OZP-a

………………………………… ……………………

………………… ……………………

Poštivanje ili uvođenje ekoloških društvenih načela tijekom izrade Pravilnika (Specifikacije) 2

83

2.52.5 Poštivanje ili uvođenje ekoloških

društvenih načela tijekom izrade

Pravilnika (Specifikacije)

Pravilnik (Specifikacija) i održivostPravila iz Pravilnika (Specifikacije) mogu značajno utjecati na gospodarske, društvene i ekološke aspekte i ovu bi mogućnost tijekom sastavljanja Pravilnika (Specifikacije) trebalo imati u vidu.

Zaštita bioraznolikostiPosebnost određenih proizvoda sa zemljopisnom oznakom jest u uporabi domaćih vrsta životinja i biljnih sorti kojima često prijeti nestanak (vidi studiju slučaja 9). Uz to, tradicionalan način proizvodnje u velikom broju slučajeva održava tradicionalan izgled lokalnog krajobraza pa sprječava propadanje zemljišta.

Sprječavanje pretjeranog iskorištavanjaPravila Pravilnika (Specifikacije) mogu uključivati određene ekološke i društvene kriterije koji bi jamčili održivost sustava i spriječili pretjerano iskorištavanje prirodnih i lokalnih resursa u slučaju da proizvod s OZP-om postigne veći komercijalni uspjeh.

Društvo, kultura, tradicija, okruženje i lokalne blagodati vrše izravan utjecaj na

kakvoću i ugled proizvoda sa zemljopisnom oznakom, a njihova zaštita može

utjecati i na mogućnost proizvodnje u budućnosti. Zbog toga utvrđivanje pravila u

Pravilniku (Specifikaciji), koja uzimaju u obzir prirodni i ljudski kapital, ima važnu

ulogu u njihovoj zaštiti pa, samim time, značajno utječe na ruralni i održivi razvoj.

Uvod

PDO Pravilnik (Specifikacija) za maslinovo ulje s Korzike dopušta uporabu sedam različitih sorti maslina, bez preporuke za kombinirani zasad i bez zabrane proizvodnje od samo jedne vrste maslina.

84

22.5


Zaštita kulture i tradicijeSpominjanjem tradicionalnih praksi, posebnog znanja, vještina i povijesnih elemenata u Pravilniku (Specifikaciji), tijekom utvrđivanja značajki proizvoda, prerade i veze sa zemljopisnim podrijetlom, program za zaštitu OZP-a pomaže u očuvanju kulturnih i ljudskih dobara, jačanju lokalnog identiteta i samopouzdanja, ali i sprječavanju iseljavanja stanovnika s ruralnih područja.

Društveno-gospodarski utjecajPravilnik (Specifikacija) može pomoći i u poštenoj raspodjeli političke moći za donošenje odluka u okviru vrijednosnog lanca. To uvelike ovisi o tome jesu li u proces utvrđivanja u Pravilniku (Specifikaciji) uključeni svi činitelji i društvene kategorije (bez obzira na veličinu i tip) i jesu li naglašeni svačije znanje i vještine (bez isticanja samo doprinosa prerađivača) omogućujući na taj način da svatko može uživati u koristima od dodane vrijednosti krajnjem proizvodu. Pregovori u kojima se utvrđuju pravila predstavljaju proces u kojem se dominantne pozicije mogu uravnotežiti.

Tako, primjerice, ograničenjem područja iz koje sirovine potiču, Pravilnik (Specifikacija) u pregovorima jača položaj primarnih proizvođača i ograničava mogućnost prerađivača i trgovaca u korištenju sirovine izvan naznačenog teritorija (delokalizacija proizvoda).

Teritorijalni utjecajS obzirom na njihovu povezanost s posebnim lokalnim resursima, od proizvoda s OZP-om očekuje se da pokrenu i neke aktivnosti izvan tržišnog lanca, posebno one koje se odnose na integraciju gospodarskih aktivnosti u ruralnim područjima (primjerice, da potaknu razvoj turizma ili višu vrijednost drugih lokalnih proizvoda). (Vidi studiju slučaja 7, poglavlje 4.3.)

Pravilnik za argansko ulje pretpostavlja ručno cijeđenje sjemenki kao dio procesa dobivanja ovog ulja, što je praksa koju su žene iz plemena Berbera radile generacijama i koja ih čini važnim primarnim proizvođačima u vrijednosnom lancu proizvoda s OZP-om.


85

2.5Studija slučaja 9: Proizvodi zasnovani na bioraznolikosti

KRIOLSKI KOZLIĆ IZ SJEVERNOG NEUQUENA, (CIVITO CRIOLLO DEL

NORTE NEUQUINO), ARGENTINAU suradnji s procesom razlikovanja (diferencijacije) proizvoda zemljopisne oznake, lokalna vrsta koze „Neuquen Criollo“ prepoznata je i napravljen je njezin detaljan opis (fenotip, genotip, produktivnost i proizvodni sustav) te je uvrštena u listu bioraznolikosti „FAO“. Pravilnik (Specifikacija) uzima u obzir značaj vrste, ali i značaj pašnjaka, kao i dob kozlića u vrijeme klanja, što utječe na poseban ukus mesa. Zauzvrat, ove specifikacije doprinose tome da se očuvaju sastav i bioraznolikost na pašnjacima, kao i značajke određene vrste (studija slučaja 3 u poglavlju 1.1)

KAKAO ARRIBA (EKVADOR)Ekvador ima jednu vrlo rijetku vrstu kakaa koji je poznat i kao „nacionalni“ (ili Criollo) a karakterizira ga relativno kratko razdoblje fermentacije, ugodan miris, blag ukus, a poznat je i kao „kakao uzvišene arome“. Zbog ovih osobina i tradicionalnog ugleda proizvoda, odlučeno je da se ova vrsta kakaa zaštiti prihvaćanjem Elaborata, ali i prijavljivanjem ovog proizvoda s OZP-om kao „Kakao Arriba“, što je njegovo ime podrijetla (studija slučaja 13 u Poglavlju 1.4.).

TREŠNJA IZ LARIJA (LARI), ITALIJAProizvodnja trešanja u Lariju (Toskana, Italija) ima dugogodišnju tradiciju. U ovoj se regiji uzgaja13 domaćih sorta trešanja koje nose svoja obilježja zahvaljujući zemljištu i klimi te, kao takve, nose određenu posebnost koja se prepoznaje u trešnjama iz Larija. Brojne lokalne inicijative odnedavno podržavaju istraživanja i promociju zasnovanu na lokanim sortama (studija slučaja 2 u poglavlju 4.1).

ŠUNKA JINHUA (KINA)Šunka Jinhua više se od 1000 godina proizvodi u pokrajini Zhejiang, a tradicionalno se spravlja od sirova mesa domaće vrste svinja – Jinhua (svinje koja je poznata po tome što ima crnu glavu i crni repni dio). Ministarstvo poljoprivrede Kine ovu je posebnu vrstu svinje, od koje se dobiva šunka visoke kakvoće, proglasilo jednom od ugroženih domaćih vrsta. Ovo priznavanje i uključivanje vrste Jinhua u Pravilnik (Specifikaciju) može predstavljati dobar način zaštite ove životinje od istrebljenja..

Stud

ija s

luča

ja

Izvor: M. Perez Centeno, 2007.

Izvor: E. Kuingaisa i dr. 2007.

Izvor: A. Morescotti, 2003.

Izvor: G. Wang, 2009.

86

22.5


Uspostavljanje pravila održivostiKada se usvajaju pravila za proizvod sa zemljopisnom oznakom, bitno je imati na umu kako se neki ekološki i društveni resursi nalaze u osnovi posebnosti zadanog proizvoda. Zbog toga je u Pravilniku (Specifikaciji) potrebno naglasiti neke zahtjeve koji su usmjereni na zaštitu ovih prirodno-kulturoloških blagodati kako bi se one uspješno obnavljale i usavršavale.

Također, lokalna zajednica može procjenjivati koje su to druge ekološke i društvene blagodati koje su vrijedne zaštite.

Primjer 1: Uključivanje ekoloških i društvenih gledišta u Pravilnik

Osnovne ekološke, društvene i kulturološke

posebnosti i vidne

Drugi ekološki i društveni

Pravilnik


87

2.5Tablica 5: Primjeri kriterija neophodnih za uspostavljanje društvene i ekološke održivosti

Ekološke i društvene sastavnice Uključenje u Pravilnik? Doprinos ili rizici

Biološki resursi u osnovi posebne kakvoće (biljne vrste, životinjska vrsta, prehrana...)

Spominjanje posebnih bioloških resursa

Uporaba i upravljanje ovim resursima u sklopu sustava OZP; doprinos njihovu očuvanju i reprodukciji

U slučaju da se ne spominju

Rizik od uporabe samo modernih bioloških resursa i gubitka domaće genetske baštine

Raznovrsnost (heterogenost) genetskih resursa

Ako se spominje samo jedan resurs

Rizik od specijalizacije proizvodnje i gubitka raznovrsnosti

Tradicija i know-how

Ako je spomenuto

Očuvanje i prenošenje tradicije i know-howa

Ako nije uključeno

Nove i moderne tehnike mogu umanjiti izvornost proizvoda. Moderne i konkurentne tvrtke mogu one tradicionalne istisnuti s tržišta.

Primarna proizvodnja

Ako je uključeno i obvezno da se proizvodi u razgraničenom području

Primarni proizvođači mogu postati dio vrijednosnog lanca proizvoda s OZP-om

Ako nije uključeno Rizik od nestajanja

Posebne (zanatske) metode proizvodnje za male proizvođače

Ako je spomenuto i/ili obvezno

Ako su samo spomenute, industrijske metode mogu nadjačati tradicionalne; ako su obvezne, riskira se blokiranje razvoja proizvoda OZP, poštivanje pravila previše košta

Ako nije spomenuto

Marginalizacija ili isključivanje malih proizvođača


89



tradicionalni ugled proizvoda s OZP-om?

proizvoda s OZP-om?

zaštiti bioraznolikosti?

li sve kategorije aktivne na svim proizvodnim razinama? Na koji način one doprinose procesu i koje su njihove potrebe?

know-how i vještine proizvođača ili samo prerađivača? Kako se očuvanje know-howa u primarnoj proizvodnji može dodatno poticati?

Navedite u tablici:1) Najpogodnije i najkritičnije ekološke čimbenike koji su povezani s vašim

proizvodom2) Najpogodnije i najkritičnije društvene čimbenike koji su povezani s vašim

proizvodom

Tablica: Ekološki vidovi proizvodnje

Tablica: Društveni vidovi proizvodnje

Najpogodniji čimbenici(mogućnosti)

Najkritičniji čimbenici(opasnosti) Komentari

1.…2.…3….

1.…2.…3….

1….2….3….

Najpogodniji čimbenici(mogućnosti)

Najkritičniji čimbenici(opasnosti) Komentari

1.…2.…3….

1.…2.…3….

1….2….3….

Potencijalni problemi u uspostavljanju pravila i kako ih prevladati 2

91

2.62.6 Potencijalni problemi u uspostavljanju

pravila i kako ih prevladati

Sudionici proizvodnog sustava proizvoda s OZP-om često nemaju iste vizije o proizvodu, njegovim bitnim značajkama, samom proizvodnom procesu, pa čak ni o teritoriju gdje se proizvodnja odvija. Sukobi obično izbijaju oko ključnih faza proizvodnje ili suprotstavljenih stavova ključnih činitelja o posebnoj kakvoći i jedinstvenostima proizvoda. Tako se, primjerice, interes farmera (proizvođača sirovina) često podudara s interesima prerađivača i trgovaca u fazi utvrđivanja kakvoće proizvoda, ali oni se, s druge strane, suprotstavljaju u tome tko će pridobiti veću korist u procesu stvaranja vrijednosti, kao i od zemljopisne oznake za proizvod.

Način na koji su pravila osmišljena ima mnogo utjecaja u smislu uravnoteženja uloga između različitih sudionika i raspodjele koristi (ako ih uopće i ima) u procesu stvaranja vrijednosti. Zbog toga je zaista bitno da se, prije konačnog usvajanja, ova pravila dobro razmotre i osmisle (vidi pitanja u „vježbama“).

U cilju razrješenja prijepornih situacija i prihvaćanja zajedničkih pravila, neophodno je da pomagači u procesu proizvodnje OZP-a (savjetodavci u poljoprivredi, istraživači, privredne komore itd.) potaknu stvaranje vizije različitih interesnih skupina kako bi ohrabrili pregovaranje i rasprave unutar proizvodnog sustava s OZP-om te podržali prihvaćanje poštenih pravila i dogovora.

U tablici 6 predstavljeni su neki od mogućih problema i rizika, s ponuđenim mogućim rješenjima koja se odnose na proces donošenja pravila za proizvod s OZP-om.

Iz ovoga kratkog pregleda mogućih sukoba i problema tijekom sastavljanja pravila, dva se vida nameću kao moguće rješenje za prevenciju problema i upravljanje rizikom. To su:

OZP, koja je zadužena elaborirati i upravljati procesom sastavljanja Pravilnika (vidi poglavlje 3.1), mogla bi osnažiti lokalne proizvođače i prerađivače;

kolektivne organizacije OZP (transparentnost informacija, tajno glasovanje, većinski sustav itd.).

Usvajanje i oblikovanje Pravilnika (Specifikacije) za proizvod sa zemljopisnom oznakom predstavlja dugotrajan proces. To je ujedno i proces usvajanja novih znanja korisnih u izgradnji i dijeljenju zajedničkih vizija, koje mogu učvrstiti partnerske veze skupine ljudi koji bi trebali

S obzirom na to da tijekom samog procesa može iskrsnuti veći broj problema

i poteškoća, uspostavljanje „pravih“ pravila težak je i složen zahtjev. U ovom

je procesu bitno razmotriti i prednosti i prepreke, heterogenost sudionika i

njihove ciljeve, kao i posljedice – i to iz gospodarskog i društvenog aspekta

životne sredine.

Uvod

92

22.6


preuzeti odgovornost za upravljanje zemljopisnom oznakom podrijetla. Unatoč tome što se sastavljanje Pravilnika (Specifikacije) može pretvoriti u dugotrajan proces, bitno je naglasiti da će sljedeći korak u pravcu finalnog dogovora oko projekta doprinijeti budućoj učinkovitosti.

Tablica 6: Primjeri problema i moguća rješenja

pravilima

-

-

pravila

proizvoda te

proizvoda

Potencijalni problemi u uspostavljanju pravila i kako ih prevladati 2

93



Navesti u tablici:1) Glavni rizici od izbijanja sukoba s kojima ste se sretali tijekom procesa

1) Glavni rizici koji mogu dovesti do sukoba 2) Moguća rješenja

1.…2.…3….

1.…2.…3….


3

4

5

1

2

ProizvodTržište

Društvo

Javnepolitike

Kvalifikac

ijaIsplativost

Lokalni sudionici


Repr


3

Naplata (isplativost,

vrednovanje): marketing

proizvoda sa zemljopisnim

podrijetlomSustav zemljopisne oznake, njegova organizacija i njegov(i) proizvod(i) ovise o posljednjoj fazi stvaranja povoljnog okruženja za rast kakvoće - naplate. Novčana će naplata omogućiti dugoročnu poslovnu održivost. Zbog toga se, na samom kraju kruga kakvoće, mora razmišljati o marketingu. Cilj je faze identifikacije utvrditi ima li proizvod sa zemljopisnom oznakom tržišni potencijal i može li se taj potencijal lako pretvoriti u zaradu dostatnu da se njom financira inicijativa za dobivanje zemljopisne oznake. Jednom kada projekt prođe kao “isplativ”, tek onda treba pokrenuti ostale faze stvaranja povoljnog okruženja za rast kakvoće.Posjedovanje znanja o tržištima, tržišnim kanalima, zahtjevima potrošača, prodaji i konkurenciji, odnosno o marketingu, predstavlja dobru metodu za smanjenje rizika od propadanja biznisa i pomaže u sakupljanju sredstava za organizaciju korisnika zemljopisne oznake i njezinih članova. Profit će omogućiti sustavu zemljopisne oznake, njegovoj organizaciji i članovima preživljavanje na dugoročne staze jer će troškovi biti pokriveni, a naplata izvršena, pa se može početi s novim ulaganjima.Ipak, marketing proizvoda sa zemljopisnom oznakom predstavlja izazov: mora se razmatrati iz perspektive organizacije korisnika zemljopisne oznake (kolektivni marketing) i njezinih članova (individualni marketing). Bit uspješnog marketinga očituje se u integraciji ove dvije razine. Drugi aspekti koje treba razmotriti tijekom osmišljavanja marketinga su: kakvoća, teritorij, društveno-kulturna pitanja te pitanja iz domene gospodarstva, poput turizma.Poglavlje 3.1 pruža osnovne elemente organiziranja u okviru sustava zemljopisne oznake i organizacije korisnika i objašnjava značaj odgovarajućih sporazuma, pravila, raspodjele odgovornosti i stvaranja konstrukcije koja bi vodila takvu organizaciju. Poglavlje 3.2 bavi se strateškim marketingom i marketinškim planiranjem, dok se poglavlje 3.3 bavi operativnom stranom marketinških aktivnosti.

Stvaranje organizacije za upravljanje sustavom zemljopisne oznake 3

97

3.13.1 Stvaranje organizacije za upravljanje

sustavom zemljopisne oznake

Važnost organizacije korisnika zemljopisne oznakeUspostavljanje unutarnjih pravila za zemljopisnu oznaku jača veze između lokalnih interesnih skupina, posebno kada reklamiraju svoj proizvod. Njihov zajednički interes stvara međusobnu ovisnost i zbog toga postaje osnova svih zajedničkih akcija.

Kako bi postigli da određeni proizvod ima konkretan značaj za kupca, ali i da omogući zaradu proizvođaču, proizvodni sustav zemljopisnih oznaka pretpostavlja niz aktivnosti što ih provode različite interesne skupine koje se bave različitim poslovima. Međutim, svi članovi takvog sustava proizvodnje dijele zajednički čimbenik: ugled zemljopisne oznake. Taj zajednički čimbenik opravdava stvaranje posebnoga koordinacijskog tijela koje bi okupljalo predstavnike svih koji su uključeni u sustav zemljopisne oznake. Naravno, odnos prema poslu svakog pojedinačnog proizvođača utječe na ugled cijele zemljopisne oznake, kao što i taj kolektivni ugled utječe na svakog proizvođača.

Zajedničke inicijative mogu povećati dobit i smanjiti troškove upotrebe zemljopisne oznake za reklamiranje proizvoda. Svi koji se nalaze u vrijednosnom lancu trebali bi se dogovoriti da prenesu odgovornost na zajednička tijela koja bi se bavila kakvoćom i ugledom proizvoda. To bi dovelo i do povećanja vrijednosti proizvoda sa zemljopisnom oznakom.

Uloga i aktivnosti organizacije korisnika zemljopisne oznakeVeoma je važno imati u vidu da su proizvođači proizvoda sa zemljopisnom oznakom često uključeni u proizvodnju i reklamiranje raznih proizvoda (kako proizvoda sa zemljopisnom oznakom, tako i svih drugih) dok se sama organizacija bavi isključivo reklamiranjem proizvoda sa zemljopisnom oznakom.

Mnogobrojne su aktivnosti koje takva organizacija može provesti kako bi pomogla cijelom sustavu zemljopisnih oznaka. Organizacija korisnika zemljopisne oznake omogućava proizvođačima da se usuglase oko pitanja koja se tiču proizvodnih sustava i tržišnih strategija. Organizacija korisnika zemljopisne oznake obično upravlja kontrolnim sustavom (izravno ili neizravno) kako bi i proizvođačima i potrošačima mogla pružiti jamstva da je kakvoća proizvoda sa zemljopisnom oznakom u skladu s Pravilnikom (Specifikacijom). Aktivnosti koordinacijskog tijela često pretpostavljaju i zajedničko promicanje proizvoda na tržištu. U nekim slučajevima organizacija izravno upravlja dijelom proizvodnje ili drugim aktivnostima kao što su krajnja obrada i klasifikacija ili pakiranje proizvoda.

Faza vrednovanja/isplativosti kao i kvalifikacijska faza kruga kakvoće

zahtijeva suradnju svih proizvođača koji posjeduju zemljopisnu oznaku s

ciljem da se u upravljačke strukture uključe svi dijelovi sustava zemljopisne

oznake. Preporučuje se stvaranje zajedničke organizacije koje bi se bavila

sustavom zemljopisne oznake u svim fazama (od uspostavljanja pravila,

preko kontrole procesa i komercijalizacije proizvoda, do rješavanja sukoba).

Uvod

98

33.1


Ustroj organizacijeU organizaciji moraju biti predstavnici svih sudionika u sustavu proizvodnje proizvoda sa zemljopisnom oznakom. Neophodno je jasno odrediti strukturu organizacije. Ona može biti različito ustrojena, kao udruženje, konzorcij, skupina predstavnika različitih poslovnih kategorija koje su uključene u proces proizvodnje, zadruge ili strukovna udruženja. Organizacija koja je nadležna za upravljanje sustavom zemljopisne oznake trebala bi biti ista ona koja podnosi prijavu za pravnu zaštitu zemljopisne oznake i u svoj bi rad trebala uvrstiti i saznanja stečena u fazi prijave zemljopisne oznake. Organizacija može obuhvaćati sve sudionike koji su aktivni na različitim razinama tržišnog lanca, kao što su obrađivači sirovina, primarni prerađivači, sekundarni prerađivači, ali i posrednici ili distributeri, ako je to bitno za sustav zemljopisne oznake (vidi sliku 1). Zapravo, organizacija bi trebala biti sastavljena od predstavnika svih kategorija utvrđenih Pravilnikom (Specifikacijom), odnosno od svih sudionika u procesu.

PRILOG 1: PRIMJERI AKTIVNOSTI I USLUGA KOJE PRUŽA ORGANIZACIJA KORISNIKA ZEMLJOPISNE OZNAKE

PRAVILA I KONTROLA

sustavom unutarnjih troškova i smanjenje troškova vanjske certifikacije ekonomijom obujma i upravljanje odnosima s vanjskim certifikacijskim tijelom)

objektivno povjerenstvo može izreći mišljenje o tome jesu li određene aktivnosti u skladu s Pravilnikom (Specifikacijom) ili ne.

PROIZVODNJA

savjetovanja, kao i uvođenjem inovacija u cijeli sustav.

pakiranje određenog proizvoda.

može priuštiti kao što su, primjerice, istraživački rad i razvoj, tehnička pomoć i savjeti koji se odnose na konkurenciju ili povećanje kakvoće i opsega proizvodnje proizvoda sa zemljopisnom oznakom.

MARKETING

zemljopisne oznake može odrediti najveće cijene za postizanje kakvoće i cijene između različitih kategorija proizvođača.

određivanje cijene i distribucija, ipak ostaje u nadležnosti svakog pojedinog proizvođača.).

tržišta ili promidžbe zbog bolje vidljivosti na tržištu).KOORDINACIJA, REPREZENTATIVNOST I ODRŽIVOST

pojedincima i institucijama nadležnim za primjenu pravila o zemljopisnim oznakama.

zemljopisnom oznakom.

organizacija foruma na kojima bi se raspravljalo o svim problemima, ali i o potencijalima zemljopisne oznake.

se povećala ukupna vrijednost sustava i konkurentnost svakog pojedinog proizvođača.

i socijalnoj održivosti životne sredine.


99

3.1

Ove kategorije obično predlažu njihovi predstavnici u organizaciji. Proizvođači koji pripadaju vrijednosnom lancu proizvoda sa zemljopisnom oznakom predlažu prebacivanje određenih odgovornosti na zajedničku reprezentativnu organizaciju, ovisno o svojim ciljevima. Zajedničke aktivnosti samo dopunjavaju pojedinačne poduzetničke aktivnosti, a ne zauzimaju njihovo mjesto. Sve članice imaju vlastitu financijsku autonomiju, ostaju vlasnici svojih pogona/proizvodnji, trguju s partnerima koje sami odaberu i zadržavaju određenu razinu tehničke slobode u skladu s Pravilnikom (Specifikacija).

Slika 1: Primjer međustrukovne organizacije korisnika zemljopisne oznake

certifikacija

Elaborat/Specifikacija/Pravilnik:

Studija slučaja 1: Organizacija za pružanje potpore proizvodu sa

zemljopisnom oznakom SIR COMTÈ, Francuska

Međustrukovno udruženje sireva Gruyère i Comté (CIGS) osnovano je 1963. godine. Sastavljeno je od predstavnika svih sudionika u lancu nabave i njihovih posrednika u vidu gospodarskih, administrativnih, političkih i akademskih partnera. Njegova je uloga promicanje sira Comté, obrana interesa svih sudionika u procesu, organizacija događaja iz kulture i provođenje istraživanja. Njegove aktivnosti obuhvaćaju marketing, menadžment, zaštitu i pravnu uređenost oznake podrijetla, komunikaciju, reklamiranje i upravljanje unutarnjom mrežom. Vlastitim aktivnostima, CIGS pokriva oko 95% svojih troškova. Dobiva i zajmove za pojedina istraživanja, ali oni čine svega 5% proračuna organizacije.

Stud

ija s

luča

ja

Izvor: P. Van de Kop i drugi, 2006.

100

33.1


Sustav organizacije korisnika zemljopisne oznake i pravila za njezino funkcioniranje vrlo su važni. Moraju se uzeti u obzir slijedeća ključna načela:

vrijednosni ciklus kao i svi sudionici iz svake kategorije (primjerice, zanatlije i industrijski proizvođači, pojedinačni zemljoradnici i veleposjednici); ako određena kategorija proizvođača nije u dovoljnoj mjeri predstavljena u organizaciji, može se dogoditi da ona ne poštuje postavljena pravila i da se ponaša isključivo u skladu s vlastitim interesima;

udio svakog sudionika u gospodarskim aktivnostima u sustavu zemljopisne oznake;

aktera na osnovi odnosa troškova i prihoda; u praksi se pokazalo dobrim razdvajanje naknade za članarinu (koja je ista za sve i nije previsoka) i naknade za konkretne usluge (koje bi trebale biti proporcionalne opsegu proizvodnje); u nekim situacijama može se primijeniti i načelo solidarnosti, gdje veći dioničari daju više kako bi pomogli manjim članovima organizacije korisnika zemljopisne oznake;

Studija slučaja 2: Stvaranje organizacije proizvođača

PALMIN ŠEĆER KAMPOMG SPEU (Kambodža)

Palmin šećer vrlo se dugo proizvodi u pokrajini Kampong Speu. Pjeskovito tlo i niska razina padalina u tom planinskom području u kombinaciji s vještinama proizvođača dovode do koncentracije arome, što palmin šećer Kampong Speu čini posebno ukusnim. Zbog toga je on stekao ugled na tržištu i ohrabrio proizvođače da se organiziraju kako bi stvorili i iskoristili zemljopisnu oznaku. Organizirani su izbori i sastavljena je radna skupina od 14 članova koju čine predstavnici proizvođača te predstavnici javnih i znanstvenih organizacija za potporu inicijativi. Između ostalog, ta je radna skupina bila odgovorna za organiziranje panel-rasprava i sastavljanje nacrta statuta budućeg udruženja (organizacije korisnika zemljopisne oznake). Nakon petomjesečnih priprema, stvoreno je udruženje korisnika zemljopisne oznake. Danas ga čine 142 proizvođača te ono i dalje radi na službenoj registraciji šećera od palme „Kampong Speu“ kao proizvoda sa zemljopisnom oznakom. Udruženje je radilo u fazi označavanja zajedno sa svim sudionicima na nacionalnoj razini, a sada radi na uspostavljanju pravila za korištenje zemljopisne oznake razrađujući pravilnik i kontrolni plan. Nastavit će koordinirati sustavom zemljopisne oznake kada ona bude i službeno priznata. Izvor: P. Sereyvath, 2009. i Pilot-projekt za zemljopisne oznake u Kambodži – Ministarstvo

Stud

ija s

luča

ja


101

3.1omogućava bolju koordinaciju s javnom politikom;

organizacije proizvođača sa zemljopisnom oznakom.Kao i u svakoj drugoj organizaciji, i ovdje se moraju utvrđivati unutrašnja pravila (koja

se moraju stalno unaprjeđivati), kao i mehanizmi za rješavanje sukoba. Statut bi trebao obuhvaćati dosadašnju pozitivnu praksu i razne modele pravne zaštite koji postoje na nacionalnoj razini. Poželjno je da se potraže savjeti od drugih uspješnih organizacija u zemlji i zatraži potpora od specijaliziranih agencija, opredijeljenih za poljoprivredne organizacije.

Biti ili ne biti... dio organizacije korisnika zemljopisne oznake?Proizvođači sa šireg područja zemljopisne oznake koji stvaraju proizvode zasnovane na podrijetlu moraju donijeti odluku o tome žele li biti dio organizacije korisnika zemljopisne

Pravilnikom zemljopisne oznake i rabiti je za oglašavanje svojih proizvoda. Takva odluka ima velik broj posljedica za proizvođača te ovisi o odnosu i ravnoteži između prednosti i mana zemljopisne oznake.

Studija slučaja 3: Ustroj organizacije sira

„Gruyere“ SA ZAŠTIĆENIM IMENOM PODRIJETLA (Švicarska)

Gruyère je jedan od najvažnijih švicarskih sireva sa zaštićenom oznakom podrijetla. 1997. godine, tri godine prije nego što je dobio oznaku zaštite imena podrijetla, proizvođači sira Gruyère napravili su međustrukovnu (ili strukovnu) organizaciju. Ona je okupila sve tvrtke koje su proizvodile sir. Sve su te tvrtke

kategorije proizvođača (odnosno sektori proizvodnje) imaju vlastite skupštine

mora odobriti svaka skupština. Svaka od njih delegira po četiri predstavnika u povjerenstvo. Međustrukovna organizacija dobiva širok spektar odgovornosti: osiguranje postojanosti kakvoće (pravilnik, unutarnje kontrole, organoleptički testovi, izdavanje potvrda i drugo), tradicionalni ugled, promociju (uključujući i strana tržišta), dogovor o cijeni i količinama robe itd.

Lanac nabave

2600 proizvođača mlijeka

190 mljekara(+ 60 mljekara na farmama

s alpskih pašnjaka)

20 podruma za zrenje – trgovaca

Maloprodaja

20 proizvođača

20 mljekara

10 podruma za zrenje

Predsjednik

Izabrana skupština

4 proizvođača

4 mljekare

4 dozrjevača

Predsjednik

Povjerenstvo

29 000tona

Međustrukovno tijelo Gruyère

Stud

ija s

luča

ja

102

33.1


Općenito govoreći, ulazak u organizaciju korisnika zemljopisne oznake pretpostavlja da svaki sudionik uloži svoj doprinos stvaranju i primjeni zajedničke strategije tako što će koordinirati s ostalim članovima organizacije dok istodobno zadržava vlastitu autonomiju. Što se tiče marketinga, to znači da će sam sudionik donijeti odluku o kombiniranju zajedničke marketinške strategije s vlastitom nakon što analizira sve prednosti i nedostatke reklamiranja svog proizvoda pod određenom zemljopisnom oznakom.

Tablica 1: Moguće prednosti i nedostatci članstva u organizaciji korisnika zemljopisne oznake

NEDOSTATCI PREDNOSTI

mjeri ovisi o zajedničkom marketinškom planu (strateškom i operativnom).

tvrtkama u smislu korištenja naknade za članstvo u organizaciji korisnika.

usklađivanje s Pravilnikom.

neplaćeni) koji ovise o sustavu jamstava.

Zaštita od prevare i zlouporaba primjenom pravilnika organizacije korisnika zemljopisne oznake.Mogućnost ulaska na nova tržišta.Veća vidljivost proizvoda sa zemljopisnom oznakom na tržištu i povećanje prodaje.Usluge koje nudi zajednička organizacija po nižim cijenama pomoću ekonomije obujma (vidjeti prilog 1).Poboljšanje ugleda i povećanje vrijednosti proizvoda.Poboljšanje ugleda tvrtke (korist od prodaje drugih proizvoda).


103

3.1VJEŽBA


Odgovorite na slijedeća pitanja:

Sastav organizacije korisnika zemljopisne oznake

Statut organizacije korisnika zemljopisne oznake

zadataka (utvrđivanje pravila, uspostavljanje i provođenje unutarnje kontrole,

Načinite tablicu:

1) Zadatci organizacije 2) Odgovornost i obveze 3) Odgovarajući ljudski potencijali i izvori sredstava

.…… ...

Aktivnosti u okviru strateškog marketinga 3

105

3.23.2 Aktivnosti u okviru strateškog marketinga

Strateški i operativni marketingMarketing obuhvaća sve poslove koje je potrebno obaviti kako bi se nešto prodalo. Najčešće je sročen u obliku marketinškog plana. Njegov je cilj doprijeti do potrošača u skladu s tržišnim mogućnostima, uzimajući u obzir i mogućnosti i ograničenja proizvoda, organizaciju okupljenu oko njega i dioništvo pojedinih proizvođača.

Taj se plan u načelu može podijeliti u dvije osnovne grupe: stratešku i operativnu. Strateška grupa „ocrtava put“ te pruža temeljne smjernice marketinških aktivnosti i postavlja pitanja kao što su „Kome prodati?“ i „Gdje prodati?“. Odgovori na ta pitanja dobivaju se pozornom analizom ponašanja potrošača, mogućnosti i nedostataka tržišta, kao i poslovnog okruženja, prednosti i nedostataka organizacije korisnika zemljopisne oznake, ali i njezinih članica pojedinačno. Operativni dio plana odnosi se na primjenu uobličene strategije i postavlja pitanja kao što su „Kako prodati?“ i „Kada prodati?“ (ovo se načelo često naziva i marketing mix, vidi poglavlje 3.3).

Operativni plan podrazumijeva provođenje marketinške strategije za prodaju proizvoda sa zemljopisnom oznakom. Primjerice, hoće li se proizvod prodavati potrošačima izravno na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, u veleprodaji, kod izvoznika ili u maloprodaji i hoće li se promicati na sajmovima prehrambenih proizvoda? Ovim se dijelom plana u osnovi određuje tko će što raditi i tko će za što biti odgovoran.

Marketinško je planiranje u tom smislu ključno na razini organizacije korisnika zemljopisne oznake i na pojedinačnoj razini (tvrtke). Između njih mora se osigurati jednakost i sukladnost, ovisno o stvarnoj situaciji u kojoj se nalazi sustav zemljopisne oznake. Primjerice, tvrtke sa zemljopisnom oznakom postavile su dobar ustroj i organizaciju te jasno sročile marketinšku strategiju. Tada se organizacija korisnika zemljopisne oznake može uključiti u rješavanje određenih zadataka kao što je analiza tržišta gdje je mnogo učinkovitije kada tvrtke nastupe zajedno. U drugim situacijama, posebno kada su u pitanju mali proizvođači koji imaju ograničene kapacitete i sredstva, zajednička organizacija može izraditi sveobuhvatan marketinški plan tako što će u njegovu pripremu uključiti sve kategorije članova organizacije. U takvom se slučaju izrađuje marketinški plan koji je u skladu sa zajedničkim planom.

Marketing moramo promatrati kao polaznu točku u procesu stvaranja povoljnog

okruženja za rast kvalitete. Cilj je faze prepoznavanja (identifikacije) utvrditi

ima li proizvod zasnovan na podrijetlu izglede na tržištu i mogu li se ti izgledi

lako pretočiti u zaradu dovoljnu da se njome financira inicijativa za dobivanje

zemljopisne oznake. Marketing je veoma podložan različitim rizicima: može

pospješiti zaradu, ali i stvoriti gubitak. Zbog toga valja i zajedničke i pojedinačne

marketinške aktivnosti pažljivo planirati i voditi. Strateški marketing osmišljava

„ocrtavanje puta“ za prodaju proizvoda sa zemljopisnom oznakom.

Uvod

106

33.2


Međusobni odnos pojedinačnih proizvođača, organizacije korisnika zemljopisne oznake i drugih proizvođača takvih proizvoda kombinacija je nadmetanja i suradnje. Na taj se način posebno određuje kako će svaki proizvođač integrirati svoju marketinšku strategiju sa zajedničkom i kako će se ona razlikovati od strategije ostalih članova organizacije.

Razvijanje strateškoga marketinškog planaStrateškim marketinškim planom pobliže se propisuju dugoročne i kratkoročne strategije. On određuje tržišne ciljeve na temelju mogućnosti, ograničenja, posebnih značajki tržišta, konkurencije i tako dalje. Jasno određeni zajednički ciljevi veoma su važni za organizaciju korisnika zemljopisne oznake. Svi članovi organizacije moraju imati iste ciljeve oko kojih se treba postići suglasje.Strateški dio marketinškog plana čine sljedeća dva važna koraka:

za kupovinu i kupovnoj moći, konkurenciji, mogućnostima tržišta, mogućim komercijalnim partnerstvima i slično.

u okviru analize tržišta, koji se uporabljuju za razvoj marketinške strategije.

Analiza tržištaCilj je analize tržišta prepoznavanje poslovne klime i značajki tržišta koje se odnose na konkurenciju (količina robe, strategija, cijena, kakvoća, distribucija i tako dalje) i na potrošača (osnovne karakteristike, kupljene količine, primanja, navike u prehrani, spol, starost i tako dalje).

PRILOG 2: STRATEŠKI I OPERATIVNI MARKETING ZA PROIZVODE SA ZEMLJOPISNOM OZNAKOM U TUNISU

U Tunisu je registrirano više proizvoda sa zemljopisnom oznakom. Razvijeni su strateški i operativni marketing radi ulaska na moguća tržišta i možebitno sklapanje komercijalnih partnerstva:

u zemljama Golfskog zaljeva u koje se izvozi. Kada su se proizvođači odlučili proširiti na europsko tržište, pronašli su komercijalne partnere među lokalnim izvoznicima što je dovelo do prodaje ograničene količine nara u veleprodaji u pokrajni Renjy u Francuskoj. Tada je posebno naglašena kakvoća koja proizlazi iz njegova podrijetla. Takvo iskustvo omogućilo je trgovcima u veleprodaji da utvrde koliki je njihov udio te da se uspostavi odnos između trgovaca i provjeri djelotvornost jamstvenog sustava.

Begia. Kako bi procijenili mogućnost promicanja i prodaje, Udruženje proizvođača (koje zastupa predsjednik) i trgovac u maloprodaji sastavljaju poseban komercijalni ugovor za promicanje i prodaju proizvoda sa zemljopisnim podrijetlom na lokalnim tržištima te za distribuciju kroz veleprodaju i procjenu spremnosti kupaca da se odluče za njihov proizvod. Taj ugovor propisuje primjereniju prodajnu cijenu na tržištu i diferencijaciju ovoga u odnosu na slične proizvode iste kategorije, razmjenu informacija o lokalnom uzgoju i kakvoći koju donosi njegovo zemljopisno podrijetlo.


107

3.2Potrebne informacije o tržištu mogu se prikupiti na razne načine: razgovorom s kupcima, službenim istraživanjem navika kupaca (primjerice, upitnik za anketiranje kupaca u prodavaonici, vidi studiju slučaja 4), u medijima ili na internetu. Organizacije korisnika zemljopisne oznake obično imaju prednost kod analize tržišta jer posjeduju više sredstava koja u to mogu uložiti. Članovi organizacije mogu dati poseban prinos svojim znanjem i poznanstvima. Unutarnji podaci o zemljopisnoj oznaci i računovodstveni sustav također mogu biti važan izvor informacija o tržištu. Osim toga, organizacija korisnika zemljopisne oznake može opunomoćiti stručnjaka ili agenciju, koja se bavi istraživanjem tržišta, da provedu sveobuhvatnu analizu.

Svaki član organizacije također može obaviti analizu tržišta. U neslužbenim i službenim razgovorima sa seoskim trgovcima, predstavnicima veleprodaje, trgovcima na malo i prijevoznicima mogu se steći vrijedna saznanja o tržištu. Mali proizvođači također mogu analizirati tržišta tako što će sastaviti jednostavne upitnike i organizirati prigodne skupove na kojima će potrošači probati proizvod i iskazati svoje mišljenje.

Studija slučaja 4: Istraživanje tržišta i navika potrošača

TURRIALBA SIR (Turrialba), Kostarika

Tijekom 2006. godine provedene su različite studije

sira koja proizlazi iz njegova zemljopisna podrijetla (anketiranje posjednika obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i prerađivača mlijeka; kemijske, fizičke, mikrobiološke i senzorne analize sira), ali i kako bi se spoznale mogućnosti tržišta i zahtjevi kupaca. Ispitivanje mišljenja potrošača provedeno je u prodajnim objektima na 201 ispitaniku, a dobiveni podatci pomogli su pobližem opisivanju željenih značajki sira, njegovu ugledu, navikama potrošača i njihovoj spremnosti na trošenje. Metodologija je podrazumijevala uporabu odgovora otvorenog tipa što je omogućilo korisnicima očitovanje o siru, njegovoj vidnoj prepoznatljivosti i slično.Rezultati istraživanja doveli su do sljedećeg:

veoma upečatljiv i prepoznatljiv među drugim bijelim sirevima.Na temelju toga, proizvođači određuju kako će se marketinški plan i razni tržišni kanali uskladiti s tipom potrošača i mjestom kupovine:

prodavača

organiziraju proizvođači u Turrialbi) i obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima,

Izvor: M. Blanco, 2007.

Stud

ija s

luča

ja

108

33.2


Još jedan „alat“, koji se često primjenjuje za analizu tržišta i procjenu poslovnih rezultata, jest takozvana SWOT5 analiza. Pomoću nje prepoznaje se i opisuje trenutna situacija koja obuhvaća i proizvode sa zemljopisnom oznakom i organizaciju proizvođača. Ona se bavi prednostima i nedostatcima proizvoda sa zemljopisnom oznakom, kapacitetom organizacije proizvođača i njezinih članova da se nose s tim izazovima, mogućnostima tržišta (pripravnosti potrošača da plate veću cijenu za proizvod sa zemljopisnom oznakom) i potencijalnim opasnostima (konkurencija).

Primjer SWOT analize:

Segmentacija tržišta: podjela tržišta u kategorijeSegmentacija tržišta nastala je u okviru analize tržišta. To je proces u kojem se određeno tržište dijeli na različite kategorije potrošača. Svaka kategorija (ili segment) predstavlja veliku, homogenu grupu potrošača koji imaju iste potrebe i ponašanje u odnosu na proizvod na tržištu. Primjerice, segmentacija tržišta može se obaviti na temelju starosti, mjesta stanovanja, aktivnosti, kupovne moći ili drugih činitelja. Smisao je segmentacije u tome što, ovisno o tome kakav proizvod nudi, proizvođačima pomaže prepoznati segmente koji su za njih najprikladniji, a koji imaju najveće izglede za uspjeh na tržištu. U stvarnosti je teško ponuditi proizvod koji odgovara potrebama svih potrošača, bez obzira na to gdje žive, kako se ponašaju i kakva je njihova kupovna moć, a da istodobno budu konkurentni drugim proizvođačima robe iz iste kategorije.

PRILOG 3: PRIMJER ISHODA SWOT ANALIZE ZA STRATEŠKI MARKETING ORGANIZACIJE KORISNIKA ZEMLJOPISNE OZNAKE:

PARMIGIANO REGGIANO, ITALIJA

PREDNOSTI SLABOSTI

MOGUĆNOSTI

OPASNOSTI

1. Visoki standardi sira.2. Ugled oznake Konzorcija u zemlji i inozemstvu.3. Zaštita od kopiranja kroz registraciju oznake podrijetla korištenjem mjera koje je usvojio Konzorcij.4. Razlikovanje (diferencijacija) proizvoda u odnosu na izgled i pakiranje (vakumirana pakiranja kriški sira, grickalice i ribani sir).5. Uloga zadruge u fazi prerade.6. Prinos ruralnom razvoju.

1. Usitnjenost u fazi proizvodnje (500 mljekara i 5000 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava).2. Malobrojnost prerađivača u fazi dozrijevanja (podrumi za zrenje).3. Kruta mišljenja mljekara koji proizvode samo jedan proizvod4. Neuspjeh horizontalne i vertikalne integracijske strategije za nadzor plasiranja tržišnih viškova.5. Neuspjeh u priopćavanju razlika potrošačima u kakvoći koje je ustanovio Konzorcij.6. Nepostojanje vlastitih strategija o robnim markama (brandu) pojedinačnih proizvođača/veletrgovaca.

1. Izražena volja potrošača za plaćanjem.2. Povećanje globalne popularnosti mediteranske prehrane i talijanske kuhinje.3. Otvaranje mogućnosti međunarodne zaštite prava proizvoda koji su nacionalni specijaliteti, u skladu sa odredbama STO.4. Povećanje djelotvornosti zakona EU kojima se onemogućuje neovlašteno kopiranje i korištenje zemljopisnih oznaka proizvoda na talijanskom i međunarodnom tržištu. 5. Povećanje razine osviještenosti kupaca o postojanju proizvoda sa zaštićenom oznakom podrijetla i njegovih posebnih značajki.6. Povećanje zainteresiranosti potrošača za nove proizvode (vakumirana pakiranja komadića sira, grickalice i ribani sir).

1. Povećanje koncentracije i pregovaračke moći suvremenih maloprodajnih lanaca.2. Razvoj privatnih robnih marki na račun proizvođačkih robnih marki.3. Dugotrajnost svjetske gospodarske krize i pad potrošnje proizvoda s visokom cijenom.4. Povećanje konzumiranja hrane izvan kuće i korištenje jeftinijeg, ribanog sira na trpezi.5. Bolja organiziranost tržišnog lanca u području proizvodnje sira.

5 SWOT, engleska kratica za „Prednost, Slabost (Nedostatak), Mogućnosti i Opasnost“


109

3.2Studija slučaja 5: Segmentacija i postavljanje ciljeva,

KOLUMBIJSKA KAVA, Kolumbija

Nacionalna federacija uzgajivača Kolumbijske kave izradila je marketinšku strategiju s ciljem razlikovanja Kolumbijske kave od ostalih vrsta, na različitim i unaprijed određenim tržištima.

Na narodnom je tržištu Nacionalna federacija uzgajivača Kolumbijske kave (NKF) osnovala lanac trgovina specijaliziranih za prodaju kave po imenu „Juan Valdez“. Od otvaranja u prosincu 2006. godine posjetilo ih je više od 12 milijuna

poboljšane međunarodna vidna prepoznatljivost i uočljivost Kolumbijske kave. Stvaranje „Nacionalnog parka kave” pridonijelo je i lokalnom turizmu. On je osnovan kako bi promicao tradiciju uzgajanja i konzumiranja Kolumbijske kave, a danas prinosi gospodarskom razvoju cijelog područja u kojem se kava uzgaja, tako što potrošačima nudi različit izbor kao što su posjet muzeju kave, botanički put proizvodnje i ostale zanimljivosti.Za izvoz je NFK primijenila program „Specijalne vrste kave“ (Café Especiales) i na taj način iskoristila sve prednosti postojanja različitih vrsta kave koje se proizvode u Kolumbiji. Cilj je programa ostvariti razlikovanje tih proizvoda na međunarodnom tržištu. Paleta proizvoda sastavljena je prema načelima održivosti (organska proizvodnja, društveni razvoj ili očuvanje bioraznolikosti), podrijetla (podregije u Kolumbiji) i posebnostima procesa proizvodnje (viša kakvoća). Zbog toga rastu zahtjevi potrošača za tom vrstom proizvoda na međunarodnom tržištu, ali i izvoz specijalnih vrsta kave iz Kolumbije i to s 200 000 vreća u 2002. godini na 750 000 vreća u 2007. godini.

SIR COTIJA (Meksiko) Proizvođači Cotija sira podijelili su tržište na različite segmente:

odnosi se na lokalne potrošače i na one koji žive blizu područja u kojem nastaje proizvod sa zemljopisnom oznakom. Cotija sir veoma je poznat potrošačima u područjima proizvodnje i oni mogu prepoznati njegov jedinstveni okus. Potrošači u urbanim područjima: odnosi se na potrošače koji žive u urbanim područjima bez izravnog pristupa proizvodu. Kako bi se došlo do ove vrste potrošača, potrebno je saznati nešto više o njihovim željama, potrošačkim navikama (kupuju li u supermarketima ili u lokalnim trgovinama) i tako dalje. Također, budući da krajnji kupci nisu tako precizno obaviješteni o autentičnom Cotija siru, nužno je pobijediti konkurenciju i spriječiti industrijsku proizvodnju kopije proizvoda. Tržište nostalgije: velika količina proizvoda proda se tijekom praznika kada veliki broj ljudi iz regije odlazi posjetiti svoje rodno mjesto. Segment tržišta nostalgije podrazumijeva i one koji su se odselili u inozemstvo, a posebno u

Međunarodno tržište: Cotija sir osvojio je nagradu na međunarodnom natjecanju sireva koje je održano u Italiji 2006. godine, a to je potaknulo zanimanje u inozemstvu. Zbog toga je Cotija sir postao brend kojim se ponosi cijeli narod. Istodobno, to je povećalo vrijednost tog proizvoda u očima ljudi, ali i samopouzdanje proizvođača.

Stud

ija s

luča

ja

Izvor: J. C. Gallego Gómez, 2007.


110

33.2


Osnovna obilježja proizvoda sa zemljopisnom oznakom mogu se razlikovati od proizvoda do proizvoda što nudi širok spektar osobina koje se mogu povezati s njegovim podrijetlom. Važno je prepoznati i klasificirati potrošački segment kako bi se on mogao ispravno pojmiti te kako bi se zadovoljila osobita kakvoća određenog proizvoda i za to platila odgovarajuća cijena. Potkategorije proizvoda sa zemljopisnom oznakom (zavisno od vrste, kakvoće, vidne prepoznatljivosti i tako dalje)

opisivanje i oblikovanje svakog segmenta trebalo bi se temeljiti na kriterijima koje je moguće izmjeriti; svaka grupa mora imati obilježja koja se mogu usporediti (primjerice, prema prihodima i starosti, slika 2) i mora biti dovoljno velika da može jamčiti gospodarsku korist proizvođačima.

Slika 2: Primjer segmentacije potrošača prema prihodima i starosti

Ciljanje: određivanje prioritetaOva faza sastoji se od vrednovanja različitih segmenata koji su ranije određeni i izbora onih najvažnijih, na koje će u jednom razdoblju biti usmjereni svi marketinški potezi. Procjena tih segmenata najčešće se obavlja na temelju njihove dostupnosti na tržištu (može li proizvod sa zemljopisnom oznakom doprijeti do potrošača bez velikih napora i opasnosti), bliskosti (odgovara li proizvod sa zemljopisnom oznakom očekivanjima određenog segmenta i ima li komparativne prednosti u odnosu na druge proizvode), profitabilnosti (može li taj potrošački segment platiti proizvod te je li dovoljno velik kako bi bio profitabilan i otplatio promidžbu proizvoda sa zemljopisnom oznakom tom segmentu) i izvodljivosti (mogu li se napraviti učinkoviti marketinški programi koji će privući određeni segment i postoji li povratna reakcija potrošačkog segmenta).

Za svaki od tih segmenata potrebno je pobliže opisati odgovarajuću strategiju, uzimajući u obzir posebnost proizvoda sa zemljopisnom oznakom. Postoje dva puta:

selektivna marketinška strategija koja se sastoji od usvajanja posebnih strategija za svaki izabrani segment, ovisno o njegovim obilježjima, iliusredotočena marketinška strategija koja podrazumijeva usredotočivanje na samo jedan izabrani segment i usmjeravanje svih poslova k njemu.

Visoki prihodi Niski prihodi

A B

D

F

C

GE

H

A B

D

C

FG

HE

Star

iji


111

3.2Na svaki segment koji bude prepoznat kao krajnja meta marketinške kampanje primijenit će se načelo operativnog marketinga, uporabljujući takozvani marketinški mix: kombinaciju komunikacije, promidžbe, distribucijskih kanala, veličine prodajne mreže i tako dalje (vidi poglavlje 3.3).

Pozicioniranje: kako da potrošači razumiju proizvod?Pozicioniranje se odnosi na to kako kupac vidi sve vrijednosti tog proizvoda u odnosu na konkurenciju. Zavisno od osobitih značajki, potrošači će u svojoj glavi klasificirati proizvode prema velikom broju činitelja; primjerice, prema okusu, mirisu, teksturi, pakiranju, naljepnicama ili logotipu. Kupci najčešće rangiraju proizvode od najboljeg prema najgorem, od najjeftinijeg do najskupljeg i slično.

Uloga pozicioniranja podrazumijeva uobličavanje ukupne slike tog proizvoda, odnosno „razumijevanje” što taj proizvod sa zemljopisnom oznakom ustvari jest, kako bi imali koristi i od činjenice da su dobili svoje mjesto u glavama potrošača. Prema tome, strategija za pozicioniranje ovisi o značajkama i očekivanjima svakog od ciljanih segmenata.

Važan je element za pozicioniranje da se proizvod sa zemljopisnom oznakom poveže s osobitim vrijednostima koje su važne za svaki potrošački segment, kao što su tradicija, okus, odgovornost prema životnoj sredini, socijalna jednakost, pravedna raspodjela prihoda i tako dalje. U tom pogledu, logo ili etiketa, koji govore o izvornoj kakvoći određenog proizvoda sa zemljopisnom oznakom (što je zajedničko za sve proizvode koji dolaze iz tvrtki koje rabe takvu zemljopisnu oznaku), potrošaču pružaju mogućnost da prepozna i pozicionira njegove posebnosti i kakvoću (podrijetlo i drugo), a zajednička bi organizacija trebala razviti takvu strategiju (vidi prilog 4).

Također, povećanje svijesti potrošača može se postići korištenjem uobičajenoga nacionalnog logotipa koji se može koristiti za sve proizvode s registriranom zemljopisnom oznakom (vidi prilog 5). To je slučaj sa službenim oznakama kakvoće koje izdaju državne ustanove kao potvrdu da je određeni proizvod sukladan registriranoj zemljopisnoj oznaci.

PRILOG 4: PRIMJERI LOGOTIPOVA RAZNIH PROIZVODA SA ZEMLJOPISNOM OZNAKOM

PRILOG 5: PRIMJERI LOGOTIPOVA RAZNIH KATEGORIJA PROIZVODA SA ZEMLJOPISNOM OZNAKOM

Kako bi dosegli željeno mjesto u glavama potrošača, logo se može rabiti i kao oznaka kakvoće. U tom smislu logo može doprinijeti dostizanju tog položaja i pomoći potrošačima da prepoznaju i kupe proizvod tako što im pruža pravu informaciju.

112

33.2


Sljedeći primjer izbora načina pozicioniranja odnosi se na ulogu logotipa ili robne marke (brenda) za svakog pojedinačnog proizvođača (vidi poglavlje 3.3). U nekim situacijama proizvođači uporabljuju sve prednosti robne marke i daju mu veći značaj (kada postoje jaka unutarnja konkurencija i potreba za razlikovanjem ili kada se razlikuje razina kakvoće proizvoda unutar sustava zemljopisne oznake). U drugim slučajevima proizvođači radije daju veći značaj zemljopisnoj oznaci i zajedničkom logotipu.

Još je jedan primjer za pozicioniranje proizvoda sa zemljopisnom oznakom da se etiketa samog proizvoda uskladi s drugom razlikovnom etiketom kao što je „organski proizvod” ili „fair trade” ili pak da sudjeluju na nacionalnim i internacionalnim sajmovima kako bi i sama struka službeno priznala njegovo postojanje (vidi studiju slučaja 5, Cotija sir).


113


Odgovorite na sljedeća pitanja:

njihove osnovne značajke, razlike i potrebe? Odgovara li im vaš proizvod?

Izradite tablicu:

B. Pripremite SWOT analizu za ciljano tržište u skladu s vašim proizvodom i značajkama poduzeća (ovdje su navedeni neki primjeri, a vi ih prilagodite vašem proizvodu):

Prednosti

oznakom za rješavanje unutarnjih problema itd.

Slabosti

Mogućnost

prodaje kao „fair trade”

zemljopisnom oznakom

koje ide i visoka razina usluga.

Opasnosti

- Sanitarne odredbe- Nepoštena konkurencija u inozemstvu- Postojanje jake konkurencije na istome ciljanom tržištu- - Neusklađena kakvoća

1) Značajke i mogućnost proizvodaPrimjer: jedinstvena svojstva kakvoća (miris, okus) Osobita svojstva kakvoća (vrijeme zrenja, kakvoća usluga)

2) Segmentacija tržišta

3) Ciljanje kupaca

4) Pozicioniranje proizvoda u odnosu na ostale

Primjer: uvažavanje tradicije i pravila proizvodnje

visoka razina usluga – itd.

Individualni marketing i marketing mix 3

115

3.33.3 Marketing mix (operativni

marketing)

Što je marketing mix?Marketing mix podrazumijeva sredstva pomoću kojih se postižu operativni ciljevi na

tržištu koje izabere organizacija korisnika zemljopisne oznake i njezini članovi te koji zajedno uobličuju četiri činitelja: proizvod, cijenu, mjesto prodaje i promidžbu.

Poslove koji se obavljaju u okviru operativnog marketinga najčešće kreiraju pojedinačni sudionici. Organizacija korisnika zemljopisne oznake češće je angažirana na detaljnijem opisivanju obilježja proizvoda i komunikaciji s tržištem. Ali to nije pravilo. Zajednička organizacija također može donositi odluke i davati savjete o prezentaciji proizvoda, cijeni i mjestu prodaje, a može biti uključena i u drugim vidovima promidžbe proizvoda sa zemljopisnom oznakom.

PROIZVODKakvoćaSvojstva (prema Eaboratu/Specifikaciji)MogućnostiStilIme ili robna markaPakiranjeVeličineJamstva (certifikat)Odnosi s klijentima poslije prodaje

DISTRIBUCIJADistribucijski kanaliVrsta mjesta prodaje

KOMUNIKACIJAZajednička promidžbaProdajne službePromidžba prodajeOdnosi s javnošćuIzravan marketing

Žutom bojom označeni su poslovi koji se mogu prenijeti na organizaciju korisnika zemljopisne oznake.

CIJENETarifePoreziUvjeti plaćanja

Nakon što se pobliže opiše strateški marketinški plan, svi dionici, pojedinačno,

ali i u okviru organizacije korisnika zemljopisne oznake, moraju ga staviti u

pogon, uzimajući u obzir Elaborat/Specifikaciju, odnosno pravilnik zemljopisne

oznake. Marketing mix osigurava sredstva koja se rabe u procesu donošenja

odluka tijekom primjene marketinškog plana, uzimajući u obzir stavke kao što

su optimalna cijena, tržišni kanali, komunikacija i troškovi.

Uvod

Slika 2: Sastavnice marketing mixa

116

33.3

Povezivanje: ljudi, mesta, proizvodi

Proizvod Uz posebna svojstva opisana u Elaboratu/Specifikaciji, pri promidžbi mogu se uzeti u obzir i druge osobine proizvoda. Marketing mix pomaže dostizanju važnih ciljeva, posebno u odnosu na sljedeće tri kategorije:

1. Svojstva proizvoda

Svojstva obuhvaćaju opipljive i neopipljive značajke koje čine srž proizvoda (boja, okus, aroma, miris i tako dalje) ili koja su povezana sa stupnjem proizvodnje, prezentacijom ili pakiranjem (primjerice, kava se može prodavati u zrnu ili mljevena, voće može biti svježe ili sušeno). Uvijek je moguće uvesti i neke inovacije koje pomažu da se te osobine prilagode modernom dobu, ali koje nisu u suprotnosti s tradicionalnim načinom proizvodnje ili obrade kako je to pobliže opisano u Elaboratu/Specifikaciji. Na taj se način osigurava da one budu u skladu s vidnom prepoznatljivošću sa zemljopisnom oznakom (vidi studiju slučaja 9).

2. Robna marka ili žig (brend) proizvođača

Robna marka tvrtke omogućava potrošačima da prepoznaju proizvod sa zemljopisnom oznakom, a potom i konkretnog proizvođača. Uz obilježja zemljopisne oznake (korištenje imena zemljopisne oznake na proizvodu), na etiketi se obično mogu pronaći:

odnosom cijene i kakvoće

korisnicima omogućava lakše prepoznati proizvod sa zemljopisnom oznakom te koji jamči sukladnost proizvoda s onim što se od njega očekuje, kao i razinu kakvoće.

Brend - robni žig važan je i za stvaranje ugleda i vidne prepoznatljivosti tvrtke, ali mali proizvođači često sebi ne mogu priuštiti cijenu pojedinačne izrade robnog žiga. U takvim će se slučajevima za prepoznavanje (identifikaciju) koristiti zajednički brend koji se odnosi na zemljopisnu oznaku i koji je u vlasništvu organizacije korisnika.

Studija slučaja 9: Nove oznake kako bi se pojačale zaštita i

prepoznatljivost

PRŠUTA IZ PARME (PROSCIUTTO DI PARMA), Italija

Proizvod sa zaštićenom oznakom podrijetla Prosciutto di Parma ima dva logotipa: zajednički brend organizacije korisnika zemljopisne oznake za pršut iz Parme i pojedinačne robne brendove proizvođača. Sada se pršut iz Parme može prodavati suvremenim kanalima prodaje, narezan ili u posebnom vakumiranom pakiranju. Na tom modernom pakiranju utisnut je zajednički brend pršuta iz Parme, u obliku velikog crnog trokuta, koji kupci lako prepoznaju i koji ukazuje na zajamčenu posebnu kakvoću koja dolazi iz regije Parma.

Izvor: C. Giacomini i drugi, 2008.

Stud

ija s

luča

ja


117

3.33. Pakiranje i etiketiranje

Pakiranje i etiketiranje prinose izgradnji ukupne vrijednosti proizvoda. Pakiranje može povećati razinu usluga koje idu uz proizvod. Također, može očuvati suštinsku kakvoću proizvoda, zaštiti ga tijekom prijevoza ili se rabiti kao privlačna „reklama” za kupce. Etiketa osigurava važne informacije o svojstvima proizvoda (sastav, nutricionistički podaci, preporučen način uporabe i priprave proizvoda) i o posebnostima koje se odnose na zemljopisnu oznaku. Što se tiče kakvoće i podrijetla, kada se logo zemljopisne oznake stavi na proizvod, to je važan mehanizam kojim se jamči kakvoća i pruža informacija o proizvodu (vidi primjere u prilozima 4 i 5 u poglavlju 3.2). Na taj se način pružaju informacije koje pojačavaju vidnu prepoznatljivost zemljopisne oznake, kao što su informacije o posebnostima proizvodnog procesa i prirodnih sirovina koje su korištene, vještinama izrade, vezom s kulturnom baštinom područja u kojem se proizvod izrađuje i tako dalje. Etiketa može potaknuti zanimanje za proizvod i naglasiti da ga čak i potpuni početnici mogu rabiti tako što će se promicati tradicionalne recepture, savjeti za čuvanje i slično. To kupcima može olakšati korištenje proizvoda i povećati vjerojatnost da će se kupovati i koristiti.

Prigodnim dizajnom robnog žiga te odgovarajućim pakiranjem i etiketiranjem, moguće je stvoriti nekoliko različitih linija gotovog proizvoda koji (svi) potječu od istog proizvoda sa zemljopisnom oznakom. Na taj način moguće je odgovoriti na zahtjeve kupaca za većim izborom, posebno u smislu „usluga” koje idu s proizvodom.

CijenaCijenu izravno određuje profit (ili eventualni gubici). Cijena može odrediti i vrstu kupca, ali i utjecati na konkurenciju koju će organizacija privući. Greška u određivanju cijene može poništiti pozitivne učinke svih drugih aktivnosti koje su povezane sa zemljopisnom oznakom.

Studija slučaja 10: Razlikovanje (diferencijacija) kakvoće, cijena i

označavanje, SIR PARMIGIANO REGGIANO, Italija

Zrenje Parmigiano Reggiano sira traje u rasponu od 18 do 30

tri različita znaka kakvoće koji se odnose na vrijeme zrenja sira kako bi kupci mogli raspoznati sve njegove podvrste i platiti odgovarajuću cijenu u odnosu na kakvoću i starost sira.CRVENI PEČAT: Sir koji je u procesu zrenja bio 18 mjeseci, ima do neke mjere poseban okus mlijeka koji je temelj, dok se mogu naslutiti arome trave, kuhanog povrća, a ponekad cvijeća i voća. Njegova je cijena najniža među proizvodima te vrste.SREBRNI PEČAT: Sir koji je u procesu zrenja bio 22 mjeseca te koji ima izraženiji okus, s dozom arome topljenog maslaca, svježeg voća i agruma, kao i s ponekom nijansom suhog voća. Ima uravnotežen, blag, ali ipak pun okus i punu aromu, s hrskavom zrnastom strukturom. Njegova je cijena srednje visine.ZLATNI PEČAT: Sir koji je u procesu zrenja bio više od 30 mjeseci (izrazito jak), ima najveću nutritivnu vrijednost, sušu i zrnastiju strukturu sira koji je trošan. Ima snažan okus, a dominira aroma začina i suhog voća. Cijena je ovog sira najviša.

Stud

ija s

luča

ja

Izvor: www.parmigiano-reggiano.it

118

33.3


Troškovi proizvodnje i reklamiranja proizvoda sa zemljopisnom oznakom predstavljaju donji prag osnovne cijene. Ako je cijena ispod tog praga, ishod će biti gubici jer bi dobiveni novac bio manji od troškova proizvodnje i promidžbe. Zahtjevi kupaca određuju krajnju visinu cijene. Ako proizvod stoji više nego što su kupci spremni platiti za određenu kakvoću, oni će ga smatrati preskupim i potražit će jeftiniju zamjenu.

Određivanje točne cijene proizvoda sa zemljopisnom oznakom nije lako. Potrebno je uzeti u obzir ciljeve koje članice organizacije žele postići tom cijenom, konkurentnost te cijene i želje kupaca kako bi cijena proizvoda bila na pravoj razini, između najniže i najviše moguće.

Potrebno je odrediti najbolji odnos između cijene i razine kakvoće, u usporedbi s drugim proizvodima iste kategorije, kako bi se privukli kupci. Zbog toga je važno jasno istaknuti posebna svojstva proizvoda sa zemljopisnom oznakom kako bi ga u očima kupaca u što većoj mjeri razlikovali od sličnih proizvoda te kako bi opravdali i potaknuli volju kupaca da plate višu cijenu.

MjestoMjesto prodaje određuje se u skladu s odabirom distribucijskih kanala i zemljopisnim položajem tržišta. Izbor zemljopisne lokacije za prodaju proizvoda veoma je složen i potrebno se konzultirati o tome s onima koji će taj proizvod prodavati (primjerice, trgovci u veleprodaji ili maloprodaji, izvoznici i tako dalje).Udaljena tržišta obično nude veće mogućnosti (posebno u razvijenim zemljama) jer kupci bolje prihvaćaju vrijednost proizvoda i spremniji su platiti višu cijenu za ono što vide kao „gurmanski” ili „proizvod za poseban segment kupaca”. Međutim, fizičko povećanje udaljenosti između mjesta proizvodnje i kupovine povećava cijenu, ali i kulturne razlike.

Za distribuciju proizvoda sa zemljopisnom oznakom trebalo bi uzeti u obzir tri osnovna kanala, ovisno o svojstvu proizvoda i potrebi ciljanog tržišta. To su:

Sajam ima važnu ulogu u promicanju proizvoda.


119

3.3Tradicionalna distribucija i izravna lokalna prodaja

Lokalni potrošači obično su veoma vezani za tradicionalne (zelene) tržnice i izravnu prodaju što ima i svojih prednosti i nedostataka. U načelu, jedan je od pozitivnih elemenata što lokalni trgovci već znaju sva svojstva proizvoda sa zemljopisnom oznakom i navike kupaca s kojima često imaju izravan odnos. Međutim, time su ograničene količine koje se mogu prodati i vidljivost prodajnih kanala, ali i mogućnost povećanja cijene. Osim toga, može se pokazati da lokalni trgovci nerado uporabljuju nove tehnike prodaje i promidžbe. Lokalne tržnice prikladan su prodajni kanal za proizvod sa zemljopisnom oznakom koji se proizvodi u malim serijama jer trgovci mogu prodavati male količine pritom uporabljujući prednosti poznanstva s kupcima. Istodobno, za proizvod sa zemljopisnom oznakom zainteresirane su i prodavaonice tradicionalnih proizvoda koje imaju mogućnost da odvoje svoj asortiman proizvoda od onog koji se može naći u veleprodajama.

Studija slučaja 11: Kako osvojiti novu nišu na tržištu,

LIMETA IZ PICE, Čile

U oazi Pica, regiji Atakama u Čileu, najsušoj pustinji na svijetu, raste posebna vrsta limete. Voće koje raste na tom drvetu dobro je poznato po svojem jedinstvenom mirisu i velikoj količini soka, a naročito je cijenjeno kao dodatak tradicionalnom koktelu Pisco Sour. Skupina lokalnih proizvođača uspjela je dobiti zemljopisnu oznaku za limetu iz Pice kako bi zaštitila njezinu veoma vrijednu reputaciju i kako bi utjecala na povećanje proizvodnje. Jedan od ciljeva te grupe bio je i pronalaženje novih tržišta za taj proizvod 2007. godine. Za vrijeme procesa ishođenja zemljopisne oznake proizvođači su istražili nove tržišne kanale koji se tiču izravne prodaje u Santiagu, s ciljem da višom cijenom dopru do visokokvalitetnih „niša” tržišta: restorana, hotela, barova i tako dalje.

Zadruga proizvođača, koja je organizirana kroz marketinški odjel, svakog tjedna radi selekciju proizvoda, pakira limetu i dostavlja barovima i restoranima u glavnom gradu. Taj im kanal omogućava postizanje bolje cijene, 50% više u odnosu na tržišta na kojima proizvode plasiraju posrednici i na kojima se nadmeću sa sličnim uvoznim proizvodima iz Bolivije i Perua.

Stud

ija s

luča

ja


Izbor limete iz Pice za restorane i hotele

Lokalno tržište ima korist od turizma

120

33.3


Distribucija na veliko

Distribucija na veliko jedan je od najvažnijih prodajnih kanala za agrarni sektor u razvijenim zemljama i rastući je segment tržišne prodaje u mnogim zemljama. Prednosti ovakve prodaje uključuju mogućnost trgovine velikim količinama proizvoda i usvajanjem marketinških strategija koje su fokusirane na robnu marku poduzeća. Osnovni je nedostatak što trgovci u maloprodaji zadržavaju najveću pregovaračku moć i pristup informacijama o kupcima. Osim toga, može se dogoditi da je teško ili preskupo pronaći mjesto za proizvod sa zemljopisnom oznakom među ostalim asortimanom i učiniti ga vidljivim. Proizvođači moraju jamčiti stalnu i sigurnu opskrbu kako bi osigurali odgovarajuće količine i postigli dobru cijenu proizvoda sa zemljopisnom oznakom u veleprodaji. Distribucija na veliko preporučuje se za proizvode sa zemljopisnom oznakom koji se rade u velikim količinama i koji već imaju marketinške strategije i sredstva za privlačenje novih kupaca.

Studija slučaja 12: Određivanje distribucijskih kanala,

KRIOLSKI KOZLIĆ IZ NEUQUINA (CHIVITO CRIOLLO DEL NORTE

NEUQUINO), Argentina

Distribucijska mreža za prodaju mesa sa zemljopisnom oznakom kriolskog kozlića iz sjevernog Neukena ima više različitih kanala, od kojih su mnogi i dalje neslužbeni. U slučaju te zemljopisne oznake, samo neki od njih su prihvaćeni u skladu sa zajedničkom marketinškom strategijom koja podrazumijeva postojanje

proizvod imao zemljopisnu oznaku, kozlići se moraju klati u lokalnim klaonicama u regiji nakon čega se za proizvod sa zaštićenom oznakom podrijetla uporabljuju posebni distribucijski kanali (kanali 3, 4, 5 i 6). Zbog toga se smatra da su proizvodi koji se prodaju neslužbenim kanalima 1 i 2 izvan sustava zemljopisne oznake i ne mogu nositi etiketu Chivito Criollo del Norte Neuquino koja jamči kakvoću proizvoda.

Stud

ija s

luča

ja

UZGAJI

I

VA

Udaljenaklaonica

Udaljeni posrednik

Klaonice

Vanjski

Lokalna klaonica

POTROŠA

I Nacionalni

supermarket

Lokalni supermarket

1

2

3

4

5

6

Distribucijski kanali proizvoda sa zemljopisnom oznakom

Distribucijski kanali izvan sustava zemljopisne oznake

Lokalni posrednik

Mreža distribucijskih kanala za kriolskog kozlića iz Sjevernog Neuquina

Lokalni posrednici koji

Restoran

Izvor: M. Perez Centeno, 2007.


121

3.3Inovativna distribucija

Područje inovativne distribucije brzo raste i podrazumijeva e-trgovinu, sajmove, agroturizam, poštenu trgovinu (fair trade), poljoprivrednu proizvodnju za korist lokalne zajednice i tako dalje. U posljednje vrijeme postaje sve važnija jer je u skladu s očekivanjima društva za uspostavljanjem bližeg odnosa između proizvođača i potrošača te umanjuje utjecaj na životnu sredinu, kao ishod proizvodnih i marketinških aktivnosti. Inovativna je distribucija veoma

zemljopisnih oznaka njegova je sposobnost da stvori i održi stabilan odnos s cijelom mrežom sudionika, uključenih u održivu trgovinu, kako bi osigurao tehničku pomoć i stabilnu cijenu.

Promocija Promocija je važna strana marketing mixa. Od suštinske je važnosti održati neprestanu komunikaciju i s postojećim i s budućim potrošačima te osigurati informacije o posebnoj kakvoći i svojstvima proizvoda sa zemljopisnom oznakom kako bi utjecali na povećanje želje kod kupaca da ga kupe i plate.

Promidžba predstavlja jedan od najskupljih elemenata marketing mixa. Organizacija korisnika zemljopisne oznake ima veoma važnu ulogu na tom području zbog cijene promotivnih aktivnosti i zbog značaja kolektivnog ugleda koji ima zemljopisna oznaka.

Zbog toga se, kada je u pitanju reputacija zemljopisne oznake, promidžbena strategija i komunikacijske aktivnosti moraju obavljati na kolektivnoj razini kako bi se smanjila njihova cijena, tako što će troškove podijeliti svi lokalni proizvođači koji su uključeni u proces. Potrebna je i individualna promidžba kako bi se objasnila konkretna vrijednost i druge informacije koje se odnose na svaku pojedinu tvrtku.

Primjena plana promidžbe morala bi dati odgovor na četiri osnovna pitanja koja se odnose na marketinški plan:

Tko obavlja komunikaciju? odražavaju ciljeve organizacije korisnika zemljopisne oznake i njezinih članica.Kome je komunikacija namijenjena? Tko je primatelj? Svrha je komunikacije stvaranje izravne veze između proizvođača i potrošača. Zbog toga je njezin cilj krajnji korisnik. Drugi su važni „ciljevi” i sudionici u prodajnim kanalima kao što su trgovci u veleprodaji, maloprodaji, restorani i sudionici u agroturizmu.O čemu se komunicira? Koja se poruka šalje? Posebna kakvoća proizvoda koji je povezan sa zemljopisnim podrijetlom važan je činitelj koji je potrebno naglasiti i objasniti u poruci jer on predstavlja bit razlikovanja, prepoznatljivosti proizvoda i motivacije kupaca da za njega izdvoje traženu cijenu. Informativnom komunikacijom može se objasniti što zemljopisna oznaka znači, koje su jedinstvene značajke proizvoda, kakve su njegove veze s tradicijom, teritorijem i poviješću te se može pomoći da se tipičan proizvod predstavi uporabom tradicionalnih i kreativnih metoda prezentacije i tako dalje.Kako se postiže komunikacija? Dostupna su razna sredstva kao što su dnevne novine, magazini, veliki plakati, radio i televizija. Lokalni, nacionalni ili internacionalni sajmovi izrazito su važna mjesta za komunikaciju o značajkama i posebnostima proizvoda sa zemljopisnom oznakom.

122

33.3


Što je više zajedničkog društvenog i ljudskog kapitala, to će promidžbena kampanja za kolektivnu reputaciju biti učinkovitija. Tamo gdje je to moguće i javne institucije mogu financirati dio promidžbe pojedinih proizvoda sa zemljopisnom oznakom.

Studija slučaja 13: Primjeri zajedničkih promidžbenih alata,

SIR PARMIGIANO REGGIANO, Italija

SAVJETI ZA PRIPREMU ISERVIRANJE Zrelost 18 mjeseci:U idealnoj situaciji služi se narezan na kockice s aperitivima, a posebno sa suhim, bijelim vinom ili uz dodatak svježeg voća kao što su kruške ili zelene jabuke.Zrelost 22 mjeseca:Najbolji je kada se služi s prilično jakim crnim vinima, a odlično ide i kada se služi u obliku „latica” u voćnoj salati, preliven balzamiranim octom (aceto balsamico).Zrelost 30 mjeseci:Uz ovako karakteristične sireve, idealna su crna vina punog okusa i jake arome ili bijela, desertna vina od djelomično sušenog grožđa.

PARTNER TALIJANSKOG NOGOMETNOG TIMA

Izvor: Arfini i drugi (2006)www.parmigiano-reggiano.it

Stud

ija s

luča

ja

ONLINE RECEPTI


123


Odgovorite na sljedeća pitanja:Proizvod

Cijena

Mjesto

Promidžba / Komunikacija

Napravite tablicu:Detalji o vašem proizvodu (navedeni su samo neki primjeri):

1) Svojstva proizvoda 2) Cijena 3) Mjesto 4) Promidžba

oznakom u vakumiranom pakiranju

Visoka cijena u odnosu na druge globalno brendirane kave

Fair trade prodavaonice putem interneta i

brošura


3

4ProizvodTržište

Društvo

Javnepolitike

Kvalifikac

ija

5

1

2Isplativost

Lokalni sudionici


Repr


4

Opetovana mogućnost

korištenja društvenih i ljudskih

blagodati radi održivosti

zemljopisne oznake

Opetovana mogućnost korištenja društvenih i ljudskih blagodati (reprodukcija), kao četvrta faza ciklusa kakvoće, podrazumijeva osiguranje da se prirodne, društvene i ljudske blagodati koje služe sustavu zemljopisne oznake mogu opetovano koristiti, poboljšati i očuvati. Cilj je te faze da se stvore dugoročne gospodarske i socijalne održivosti sustava i održivosti životne sredine. Opetovana mogućnost korištenja prirodnih, društvenih i kulturoloških blagodati obuhvaća i društveno i gospodarsko obnavljanje (mogućnost opetovane raspodjele vrijednosti i isplativosti) te očuvanje prirode i tradicije.

Iz tog je razloga važno pažljivo procijeniti utjecaj primjene sustava zemljopisne oznake na lokalne društvene i ljudske blagodati. Prvi je korak uspostavljanje Elaborata/Specifikacije i procjena utjecaja tijekom faze reprodukcije. To bi trebalo omogućiti povećanje pozitivnih učinaka i izbjegavanje negativnih ishoda u gospodarskom i socijalnom smislu, kao i u pogledu očuvanja životne okoline. Važno je opetovano uspostaviti ili produžiti trajanje postojeće zajedničke strategije i/ili razmotriti moguće izmjene pojedinih pravila kako bi cjelokupni teritorij s kojeg proizvod potječe od toga imao koristi.

U okviru faze reprodukcije potrebno je procijeniti utjecaj sustava zemljopisne oznake i razvijati ga u pravcu održivog razvoja (poglavlje 4.1). Različiti razlozi i događaji mogu opravdati potrebu da u određenom trenutku promijenite i unaprijedite postojeća pravila (poglavlje 4.2). Jedna je od strategija za povećanje održivosti da se ostvarivanje koristi od zemljopisne oznake proširi izvan njezina sustava, na cjelokupnom teritoriju. Lokalni dionici mogu koristiti reputaciju proizvoda sa zemljopisnom oznakom kako bi privukli ljude na teren (terroir) s kojeg ona potječe te kako bi im prodavali i druge proizvode i usluge (poglavlje 4.3).

Ključni čimbenici održivosti 4

127

4.14.1 Ključni čimbenici održivosti

Obnavljanje lokalnih društvenih i prirodnih blagodatiDruštvena i gospodarska održivost te održivost životne okoline podrazumijevaju obnavljanje lokalnih društvenih i prirodnih blagodati. S gospodarskog motrišta, obnavljanje društvenih i prirodnih blagodati povezano je s raspodjelom (distribucijom) vrijednosti. Vrijednost koja nastaje sustavom raspodjele zarade trebala bi biti pravilno raspoređena u vrijednosnom lancu između lokalnoga proizvodnog sustava i vanjskih činitelja te između različitih dionika u proizvodnji, obradi i distribuciji. Svi oni moraju biti nagrađeni u skladu sa svojim prinosom sveukupno ostvarenoj dobiti.

Kada je riječ o opetovanoj iskoristivosti društvenih i prirodnih blagodati životne okoline, ona podrazumijeva održavanje postojećeg stanja ili čak obogaćivanje blagodati prirodne baštine, osiguravanjem ravnoteže između njihove uporabe i razvoja, pri čemu je bioraznolikost očuvana ili uvećana.

Kada je riječ o društvenom i kulturnom aspektu, obnova društvenih i prirodnih blagodati podrazumijeva promidžbu tradicije i kulturne baštine, osnaživanje lokalne prepoznatljivosti i samopoštovanja kod lokalnog stanovništva, ali i borbu protiv čimbenika koji dovode do napuštanja sela kao što su siromaštvo, neinformiranost i nedostupnost tržišta.

Utjecaji koje proizvodi sa zemljopisnom oznakom imaju na lokalno gospodarstvo, društvo, kulturu i sredinu ovise o značajkama sustava proizvodnje i modalitetima procesa koji se provode u okviru sustava zemljopisne oznake. Snaga (koliko) i smjer ovakvih utjecaja (pozitivan ili negativan) ovise o pravilima i aktivnostima koje provode svi činitelji unutar zajednice ili izvan nje, a povezani su s proizvodom sa zemljopisnom oznakom (studija slučaja 1).

Kako prepoznati moguće negativne utjecaje?Proizvod sa zemljopisnom oznakom ima mogućnost pokrenuti održivi razvoj koji je dio ciklusa stvaranja kakvoće, ali može i dovesti do negativnih učinaka ako se praksa provodi na neodgovarajući način. Ovo je važno imati na umu kako bi se spriječili ili umanjili mogući negativni utjecaji.

S gospodarske i socijalne strane, negativni utjecaji tiču se isključivanja pojedinih proizvođača zbog toga što ne mogu ispuniti uvjete koje im nalaže Elaborat/Specifikacija kao što su, primjerice, mali proizvođači u marginaliziranim područjima. Još jedan rizik

Kako bi omogućili obnavljanje društvenih i prirodnih blagodati u održivom sustavu

zemljopisnih oznaka na širem teritoriju, važno je procijeniti kakav utjecaj imaju pravila

koja se provode u praksi (pobliže opisana Elaboratom/Specifikacijom), kao i zajedničke

aktivnosti koje su se provodile tijekom vremena. Očekivan pozitivan utjecaj na gospodarsku,

društvenu i životnu sredinu ne dolazi sam po sebi, a može se pojaviti i negativni učinak,

ovisno o načinu na koji je sustav zamišljen ili o načinu na koji se njime upravlja.

Uvod

128

44.1


predstavljaju i moćni vanjski činitelji koji bi mogli izvlačiti dodatnu dobit i potrošiti lokalne društvene i prirodne blagodati na području proizvodnje pa na taj način zaustaviti razvoj. Neuravnotežena organizacija kolektiva i sprječavanje pojedinih proizvođača da aktivno sudjeluju u donošenju odluka narušavaju međuljudske odnose između lokalnih proizvođača duž lanca kakvoće i potencijalno lišavaju pojedince svake dobrobiti koja dolazi od ugleda proizvoda sa zemljopisnom oznakom.

Negativni utjecaji na prirodnu sredinu također mogu biti proizvod pravila koja su zadana u Elaboratu/Specifikaciji. Primjerice, previše blaga pravila (niski zahtjevi ili nejasno određena razina kakvoće i njezine granice) mogu dovesti do toga da blagodati osobite za tu sredinu budu zamijenjene neosobitim blagodatima ili blagodatima koja dolaze s drugih područja kako bi se pojednostavio proces proizvodnje. Ovo može dovesti do povećanja obujma proizvodnje i pojeftinjenja, ali uvijek vodi ka gubitku bioraznolikosti ili kakvoće svojstvene proizvodima sa zemljopisnom oznakom. Intenziviranje proizvodnje i specijalizacija za određene proizvode (monokulture) mogu izazvati pretjerano iskorištavanje pojedinih prirodnih blagodati (vode, zemljišta i tako dalje) i na taj način utjecati na kakvoću i posebnost proizvoda sa zemljopisnom oznakom.

Studija slučaja 1: Ruralni razvoj,

ROOIBOS BILJNI ČAJ, Južna Afrika

Biljni čaj Rooibos (vidi studiju slučaja 4 u poglavlju 2.3) u pojedinim krajevima zemlje postao je ugrožena vrsta i smatra se dijelom prirodne baštine Južne Afrike. Procesi identifikacije i kvalifikacije proizvoda sa zemljopisnom oznakom ukazali su na velik broj problema povezanih s održivošću. Glavna motivacija vodećeg proizvođača za razvoj zemljopisne oznake bila je želja ukloniti uzurpaciju proizvoda i rizik da dođe do delokalizacije poslova, kao i da odgovori na rastuće zahtjeve kupaca. Međutim, nije bilo lako napraviti zajedničku strategiju. Pojedini proizvođači smatrali su kako bi inicijativa za stvaranje zemljopisne oznake trebala povećati sudjelovanje malih

proizvođača u pogledu društvene održivosti. Takva vizija razvoja nije se svidjela svim dionicima u procesu pa je inicijativa za stvaranje zemljopisne oznake izazvala sukobe i utjecala na raspored snaga među njima. Ipak, svi dionici shvatili su koliku važnost za posebnost proizvoda imaju bogata i veoma živa tradicija i očuvanje lokalnog identiteta. Pojavili su se i problemi u očuvanju životne okoline koji se odnose na proizvodni sustav. Te je probleme potrebno riješiti kako bi omogućili dugoročnu održivost proizvodnog sustava. Uključenje javnih institucija ili činitelja u taj proces može doprinijeti promicanju uključenosti različitih činitelja i riješiti druge probleme koji su značajni za taj teritorij i to društveno uređenje.

Stud

ija s

luča

ja

Izvor: E. Bienabe i drugi, 2007.


129

4.1Ključni činitelji održivostiU davanju odgovora na pitanje je li sustav održiv, najveći značaj imaju lokalni činitelji zbog uloge i ovlasti koje posjeduju, motivacije, činjenice da je u pitanju njihov društveni „kapital” te zbog svijesti o temama poput društvene jednakosti ili očuvanja životne okoline. Nedvojbeno, ovi činitelji određuju hoće li ciljevi iz sva tri aspekta (gospodarskog i društvenog aspekta te aspekta životne okoline) biti ispunjeni i u kojoj mjeri. Jačanje procesa i zajedničko upravljanje osnova su za postizanje pozitivnih učinaka.

Međutim, povezivanje privatnih i javnih činitelja, snaga i priroda „zajedničke vizije” zasigurno će utjecati na strategije glede proizvoda sa zemljopisnom oznakom. Ovakve strategije mogu biti orijentirane ili prema većoj učinkovitosti proizvodnog lanca ili prema široj strategiji teritorijalnog razvoja (vidi poglavlje 4.3).

Zajedničke i participativne aktivnosti mogu biti orijentirane na pravednu raspodjelu koristi - uspostavljanje pravila za zastupanje i donošenje odluka te pomaganje proizvođačima da riješe sukobe. Seminari, izobrazba, informiranje, tehnička i financijska potpora predstavljaju načine kojima se može postići ravnoteža u raspodjeli moći i aktivno sudjelovanje. Dioništvo u zajedničkim marketinškim pothvatima i širenje informacije o njima kod proizvođača mogu povećati razinu znanja, ali i ponosa. Kolektivna organizacija korisnika zemljopisne oznake trebala bi ostvariti komunikaciju sa širokom mrežom privatnih i javnih dionika kako bi ispunila posebne ciljeve, povezane s upravljanjem i davanjem jamstava za obnavljanje lokalnih blagodati.

Očuvanje prirodnih blagodati, kao što su voda ili bioraznolikost, zahtijeva kolektivno upravljanje podređeno zajedničkim i posebnim pravilima. Za ovo je potrebna strategija upravljanja zemljopisnom oznakom kojom se pobliže opisuje određeni broj pravila unutar Elaborata/Specifikacije, a pridržavaju ih se svi proizvođači. Ova pravila omogućavaju pozitivan utjecaj na okolinu, kulturnu baštinu i tradiciju, a mogu se i mijenjati kako bi se to i dogodilo (vidi poglavlje 4.2).

Društvene mreže u sustavima zemljopisne oznake predstavljaju još jedan važan činitelj zbog toga što povezuju različite grupe zainteresiranih strana koje su u sustav zemljopisne oznake uključene na različitim razinama kao što su obrazovne i istraživačke institucije, predstavnici vlasti, udruženja potrošača, nevladine organizacije i slično. Društvena mreža nije važna samo sa socijalnog, već i s gospodarskog aspekta. Ove mreže omogućavaju sustavu zemljopisne oznake da postigne veću razinu održivosti i da bolje prepozna potrebe za prilagođavanjem koje se mogu pojaviti na lokalnoj razini.

Procjena održivostiOd najveće je važnosti da lokalni činitelji uspostave sustav nadzora koji može pratiti utjecaj njihovih strategija i aktivnosti na lokalne blagodati i održivost i koji može pratiti uspješnost ispunjavanja pojedinačnih i kolektivnih ciljeva tijekom određenog vremena. Lokalni činitelji ovakvu evaluaciju utjecaja trebaju prihvatiti kao proces učenja koji je trajan i koji se proteže kroz cijeli ciklus rasta kakvoće. Na osnovu ishoda tog procesa mijenjaju se pravila i primjenjuju nove inicijative kojima se problemi rješavaju onako kako se javljaju.

Razgovor o vrednovanju (evaluaciji) i njezinoj primjeni trebaju biti zajednička aktivnost. Ishodi raščlambe mogu dovesti do primjene različitih rješenja kojima se uklanjaju problemi, a održivost se jamči na duge staze.

130

44.1


S obzirom na to da u vrednovanju (evaluaciji) sudjeluje velik broj činitelja koji su uključeni u proizvodnju proizvoda sa zemljopisnom oznakom i koji su za njega zainteresirani, a imaju različite ciljeve i očekivanja, ona se ne odvija jednostavno. Prilikom vrednovanja (evaluacije) u obzir se moraju uzeti bar dvije različite razine razmatranja:

1. Motrište sa pozicije proizvođača nije puki skup interesa pojedinaca, već ih povezuju zajedničke teme. Zapravo, kolektivni uspjeh sustava zemljopisne oznake može biti ishod suprotstavljenih motrišta pojedinaca: dok su neki poboljšali svoj socioekonomski položaj, kod drugih se situacija pogoršala. Zbog toga je važno raščlaniti razne utjecaje na različite vrste proizvođača.

2. Motrište sa pozicije šire javnosti. Pozitivni utjecaj na gospodarski i društveni život lokalnih proizvođača može skrivati negativne učinke koji se javljaju izvan sustava lokalne proizvodnje. Proizvođači koji nemaju korist od ugleda zemljopisne oznake (zbog toga što se nalaze izvan granica zone proizvodnje ili nemaju dovoljno tehnoloških i financijskih sredstava ili znanja da uporabljuju zemljopisnu oznaku) mogu ugroziti društvenu koheziju na razini zajednice. Zbog toga je prijeko potrebno raščlaniti te utjecaje i izvan skupine proizvođača sa zemljopisnom oznakom.

Odgovornost za pozitivne učinke koji proizlaze iz sustava zemljopisne oznake veoma je važna tema. Lokalni činitelji moraju odmjeriti i pratiti uspješnost sustava zemljopisne oznake i po pitanju ostvarivanja zajedničkih vrijednosti (društvenih vrijednosti, očuvanja životne okoline, bioraznolikosti i slično). Osim toga, njihova je uloga da i o tim učincima informiraju činitelje koji su izvan sustava lokalne proizvodnje, potrošače i druge važne činitelje (predstavnike vlasti, udruženja za zaštitu životne okoline i slično).

Pored razmatranja odvojenih aktivnosti, koje su zajednički provedene u okviru razvoja i upravljanja proizvodima sa zemljopisnom oznakom, za procjenu utjecaja u cjelini može se rabiti i konceptualni prikaz (vidi prilog 1). Pritom je potrebno voditi računa o pitan-jima gospodarske i društvene održivosti te održivosti životne okoline.


131

4.1

Studija slučaja 2: Društvena održivost i održivost životne okoline

TREŠNJE IZ LARIJA, Italija

Zbog obnovljenog zanimanja potrošača za očuvanje životne okoline i gastronomsku kulturu i tradiciju, proizvođači voća počeli su stvarati mrežu zainteresiranih za pružanje potpore sustavu zemljopisne oznake za trešnje iz Larija. Mnoge lokalne agencije, koje nisu dio tog vrijednosnog lanca ili se nalaze izvan odgovarajućeg teritorija, uključile su se u izradu strategije vrednovanja (valorizacije) proizvoda: Općina Lari, lokalno Udruženje za promicanje kulture i turizma, pokrajina Pisa, regionalna uprava Toskane, lokalna Privredna komora i pokret „Spora hrana” koji je nastao kao kritika brze hrane i koji se zalaže za očuvanje gastronomske baštine. Svi oni zainteresirani su povezati vidnu prepoznatljivost trešnje s drugim pozitivnim vidovima seoskog života kao što su krajolik, kakvoća životnog okruženja, umjetnost, kultura i tradicija, a sve s ciljem promicanja čitave regije. Uključenje zainteresiranih strana koje se nalaze izvan tržišnog lanca utjecalo je na podizanje osviještenosti proizvođača, ali i na gospodarsku i kulturološku vrijednost trešnje te na istodobno jačanje želje proizvođača da poboljšaju vidnu prepoznatljivost njezine kakvoće. U ovaj proces uključeni su i razni zastupnici koji se nalaze izvan lokalnog sustava proizvodnje, a koji provode istraživanja o očuvanju brojnih autohtonih vrsta drveta trešnje (Nacionalni istraživački savjet, ARSIA – pokrajna Toscana, Sveučilište u Firenzi i Pisi). Na njihovo uključivanje utjecala je rastuća zabrinutost za očuvanje bioraznolikosti pa su uspostavljene zajedničke inicijative za tehničku, agronomsku i marketinšku potporu. Izrađena je zajednička robna marka ili brend (žig) i zajednički pogoni za spravljanje džema. Također, pokrenute su i različite obrazovne inicijative u okviru osnovnih škola koje se bave poviješću trešnje. Na tragu toga obnovljenog entuzijazma i kohezije proizvođača, lokalna uprava ostvarila je velik utjecaj na osnivanje Nacionalnog udruženja općina koje proizvode trešnje, a koje se širom Italije bave istraživanjima i promotivnim aktivnostima koje se tiču trešanja. Sve u svemu, proces kvalifikacije donio je brojne pogodnosti. Opetovano su uspostavljene solidarnost i kohezija između posjednika poljoprivrednih gospodarstava tako što je ostvaren kontakt između njih, iako ranije nije bilo aktivnog udruženja u toj regiji. Udruženje proizvođača zastupa njihove interese u pregovorima s raznim agencijama i institucijama. Na kraju krajeva, poticanjem zaštite i promocije trešnje proces kvalifikacije poslužio je i kao katalizator za uključivanje drugih lokalnih, ali i vanjskih činitelja. On je poticao zajedničke aktivnosti u okviru vrijednosnog lanca, ali i vanjske mreže dionika u procesu.

Stud

ija s

luča

ja

Izvor: A. Marescotti 2003.

132

44.1


PRILOG 1: PITANJA ZA VREDNOVANJE ODRŽIVOSTI

Gospodarska održivost

tržištu?

imaju? Je li došlo do smanjenja nezaposlenosti u lokalnom području?

povećali prihode?

povjerenje u nju?

oznakom? Imaju li lokalni sudionici u procesu koji se nalaze izvan vrijednosnog lanca koristi od stečenog ugleda?

Sociokulturalna održivost

koja sprječavaju pravednu podjelu?

Jesu lokalni činitelji poboljšali svoje tehničke, menadžerske i upravljačke sposobnosti?

sa zemljopisnom oznakom?

oznakom?

unutar sustava zemljopisne oznake?

kakve sukobe?

kulturnog identiteta i načina života?

kulturu i tradiciju proizvodnje?

Održivost životne sredine

se primjenjuju, utjecali na očuvanje ili povećanje lokalnih prirodnih blagodati?

(kakvoća, količina), a koji se odnose na proces proizvodnje proizvoda sa zemljopisnom oznakom?

proizvod sa zemljopisnom oznakom opstanak podvrsta biljnog svijeta, lokalnog uzgoja stoke, agrobioraznolikosti ili krajolika?


133

4.1VJEŽBA


Odgovorite na sljedeća pitanja:1) Odgovorite na pitanja o društvenoj i gospodarskoj održivosti te održivosti životne

okoline uporabljujući prilog 1 iz ovog poglavlja.2)U kojoj bi regiji vaš sustav zemljopisne oznake mogao doprinijeti održivosti ciklusa

reprodukcije (društvena, gospodarska i očuvanje životne sredine)?3)Na koji način možete dati prinos ovom području?

Usavršavanje pravila tijekom vremena 4

135

4.24.2 Usavršavanje pravila tijekom vremena

Živi proizvodi Sustavi zemljopisne oznake nisu statični, oni se moraju mijenjati kako bi se prilagodili promjenama na tržištu i kako bi osigurali reprodukciju lokalnih blagodati u smislu održivosti. Zbog toga je važno da se Elaborat/Specifikacija može mijenjati i osuvremenjivati.

Bez obzira na to što lokalni proizvodi moraju stalno prolaziti kroz razne promjene, nikako se ne smije mijenjati ono što su proizvođači pobliže opisali kao suštinsku, posebnu kakvoću. Tako pojedini elementi Elaborata/Specifikacije predstavljaju ključna svojstva kojima se održava izvornost proizvoda i postojeća vidna prepoznatljivost kod potrošača, dok su drugi manje važni i mogu se mijenjati, pod uvjetom da menadžment geografske oznake i zajednica proizvođača osiguraju detaljnu tehničku evaluaciju i postignu konsenzus.

Zbog čega se pravila mijenjaju?Postoji nekoliko faktora koji mogu utjecati na različite aspekte Elaborata/ Specifikacije (definicija proizvoda, sirovine i tehnologija, određivanje granica proizvodnog područja). Slijede primjeri koji zorno prikazuju neke od razloga zbog kojih se pravila mijenjaju. Popis nije konačan.

1. Pravila više nisu u skladu sa zahtjevima tržišta na tržište neće biti plasirana

dovoljna količina proizvoda:

U slučaju zemljopisne oznake brazilske govedine „Meso iz Pampe koje proizvode gaučosi iz Južne Kampanje“ (Pampa Gaucho da Campanha meridional), radi se o ograničenju proizvodnog kapaciteta na svega nekoliko životinja tjedno zbog čega je uspješnost na tržištu nedovoljna, a novim je proizvođačima teže postati članovima te skupine korisnika zemljopisne oznake. U ovakvoj situaciji moguće je promijeniti pravila, a da proizvod ostane nepromijenjen (studija slučaja 11 u poglavlju 1.4).

Uvod

136

44.2 korisnici zemljopisne oznake

mogu ih pooštriti kako bi povećali kakvoću proizvoda ili da uz proizvod vežu određene društvene aspekte i aspekte životne okoline:

Primjerice, sir „Roquefort“ koji se radi od sirovoga ovčjeg mlijeka ima dobru reputaciju i glasovit je kao proizvod vrsne kakvoće prirodnog podrijetla. Kako bi održali reputaciju i posljedična očekivanja potrošača da će proizvod imati visoku kakvoću, uzgajivači u upravnom savjetu zemljopisne oznake „Roquefort” odlučili su zabraniti uporabu silaže te su to pravilo uvrstili u Elaborat/Specifikaciju.

što može stvoriti potrebu za promjenama u načinu proizvodnje ili predstavljanju proizvoda:

U slučaju pršuta s Korzike (Francuska) na tržištu se pojavio novi trend potražnje za manje slanim proizvodima. To je pokrenulo raspravu među lokalnim proizvođačima o minimalnoj količini soli neophodnoj za usoljavanje. Nekada je upotreba soli bila jedini način da se proizvod sačuva, ali budući da su sada dostupni rashladni uređaji, smanjenje količine soli pri usoljavanju može poboljšati kakvoću (aromu) gotovog proizvoda.

U slučaju Tequile iz Meksika, od uspostavljanja prvih službenih standarda (1949. godine), različitim promjenama Elaborata/Specifikacije uklonjena su ili značajno umanjena ograničenja proizvodnje i tržišta. Proizvodnja agave odvija se u naizmjeničnim ciklusima nestašica i viškova. Tijekom razdoblja nestašica, količina agave za destilaciju smanjena je na 70% tijekom 1964. godine, a potom na 51% 1970. godine. Kao kontrast tomu, napravljena je visokokvalitetna Tequila koja sadrži 100% agave. Zbog gljivičnih infekcija i ranih zimskih mrazeva u razdoblju od 1997. do 2000. godine, količina plave agave drastično je smanjena, za čak 50%. Nestašica agave dodatno je povećana istovremenim naglim povećanjem potražnje za Tequilom na domaćem i međunarodnom tržištu (posebno u SAD-u i Europi). Kako bi odgovorili na njih, pojedine su kompanije 2000. godine predložile da se smanji količina šećera agave na 30%. Međutim, Vlada nije prihvatila takav prijedlog kako bi zaštitila reputaciju proizvoda i izbjegla sukobe s proizvođačima.

Stud

ija s

luča

ja

Izvor: S. Bouven, 2008.


137

4.22. Novi znanstveni nalazi i tehnološke inovacije mogu ubrzati proces proizvodnje, a da pritom proizvod sa zemljopisnom oznakom zadrži svoje osnovne osobine:

moguće je ponuditi bolji opis lokalnih blagodati i njihova utjecaja na kakvoću proizvoda:

Nakon dugotrajnog razmatranja, koje je posljedica raščlambe kakvoće, 2007. godine promijenjeno je izvorno teritorijalno razgraničenje područja za proizvodnju francuskog šampanjca koji nosi oznaku imena podrijetla.

koje nisu bile dio prvobitnih planova, ali su ih proizvođači prihvatili otvorenih ruku, i koje ne utječu na posebnost gotovog proizvoda sa zemljopisnom oznakom, ponekad moraju biti uključene u Elaborat/Specifikaciju.

Primjerice, u većini vinarija sa zaštićenom oznakom podrijetla u Francuskoj naširoko se počela koristiti mehanizacija za berbu grožđa. Ona je prihvaćena zbog toga što se ispostavilo da ne ugrožava kakvoću i svojstva gotovog proizvoda.

3. Zainteresirane strane žele povećati održivost sustava: u fazi reprodukcije proizvođači mogu donijeti odluku

da promijene postojeća ili uvedu nova pravila koja bi se ticala društvenih pitanja i očuvanja životne okoline:

„Beaumes-de-Venise” čuvena je francuska zaštićena oznaka podrijetla poznatog muškatnog vina. Uprava korisnika zemljopisne oznake odlučila je promijeniti pravila proizvodnje i zabraniti izgradnju vinograda na padinama oko sela koje su pokrivene šumom. Ovaj teritorij bit će zaštićen i postat će dio zone pod javnom zaštitom. Na ovaj način uprava korisnika zemljopisne oznake jamči zaštitu zemljišta i očuvanje prelijepih krajobraza koji su nominirani za titulu „kulturni krajobraz” UNESCO-a.

4. Opće promjene u globalnoj okolini: mogu utjecati na pomicanje rokova, pa čak i na promjenu

pojedinih tehničkih aktivnosti.

Kako mijenjati pravila?Promjene gospodarskih i društvenih uvjeta te uvjeta zaštite životne okoline na lokalnoj i globalnoj razini dovode do toga da se veze između proizvoda i teritorija s kojeg potječe stalno opetovano razmatraju. Proizvođači moraju održati autentičnost proizvoda tijekom vremena i osigurati uporabu posebnih lokalnih blagodati u procesu proizvodnje, kao i njihovu reprodukciju, a sve kako bi suštinska svojstva proizvoda ostala nepromijenjena.

Potrebno je uspostaviti mehanizme kojima će se mijenjati pravila. Međutim, ova mogućnost ne bi trebala dopustiti olak odnos prema stvaranju pravila u početnoj fazi. Promjene ne treba donositi naglo, već nakon pažljivog razmatranja.

138

44.2 Proces promjene pravila treba uključivati procedure koje su već opisane u drugom

poglavlju kako bi se omogućilo interaktivno sudjelovanje lokalnih proizvođača, rasprava i demokratski način donošenja odluka nakon što su razmotreni argumenti za i protiv nje, kao i prihvaćanje vanjske potpore.

Kod zaštićenih proizvoda sa zemljopisnom oznakom promjene moraju biti sukladne zakonima koji propisuju registraciju i zaštitu zemljopisne oznake (vidi poglavlje 5.1). Složenost procedura razlikuje se od zemlje do zemlje, a također se mijenja i tijekom vremena.

Zlatiborski/Užički pršut mesna je prerađevina koja se priprema od dimljenog mesa i proizvodi u selu Mačkat, u općini Čajetina, na području Zlatibora. Radi se o jedinstvenom proizvodu čija izrada ima dugu tradiciju na Zlatiboru. Na tom se području dimljeno meso tradicionalno radi od govedine. Životinje (uglavnom one koje se uporabljuju za njegovo spravljanje) starosti između 4 i 6 godina šalju se u klaonicu tako da proizvod zadržava snažan okus mesa. Za pršut se koriste samo određeni dijelovi buta, plećke i donji dio leđa. Jedan poluindustrijski proizvođač pršuta registrirao je još 1995. godine ime „Užički pršut” kao zaštićenu oznaku podrijetla. Radilo se o društvenom poduzeću koje je potom počelo koordinirati uporabu imena kod proizvođača. Kako bi smanjili ograničenja na minimum, nisu postavljali uvjete o podrijetlu mesa i nije bilo posebnih proizvodnih značajki koje bi odvojile proces koji se odvija pod zaštićenom oznakom podrijetla od drugih procesa. Zbog toga velik broj tradicionalnih proizvođača danas prodaje proizvode znatno veće kakvoće od one koju je proizvodilo samo jedno odobreno društveno poduzeće, koje je u međuvremenu privatizirano. Godine 2006. usvojen je novi zakon kojim su pooštreni uvjeti za registraciju kako bi se jamčio minimum kakvoće te je proširena dozvola za rad na sve lokalne proizvođače koji poštuju uvjete iz Elaborata/Specifikacije i pomažu da registrirana oznaka podrijetla ostane samoodrživa. Ta nova inicijativa dobila je potporu općine i lokalne nevladine organizacije IDA, koja je u stalnom kontaktu s Ministarstvom poljoprivrede i Uredom za intelektualno vlasništvo kako bi se opetovano registrirala zaštićena oznaka podrijetla sukladno novom zakonu. Godine 2007. počelo je organiziranje sastanaka i radnih skupina s ciljem usvajanja novog Elaborata/Specifikacije, iza koga je stala većina proizvođača pršuta iz tog kraja. S obzirom na to da je u promijenjenom Elaboratu/Specifikaciji točno određeno područje primarne proizvodnje i pobliže opisan način uzgoja, to bi moglo dovesti do poboljšanja gospodarske i socijalne samoodrživosti duž cijeloga prehrambenog lanca jer je proizvod snažno vezan za lokalno područje, dok istodobno jačaju utjecaj i pregovaračka pozicija lokalnih uzgajivača stoke koji imaju konkretnu dobit od svih segmenata zaštite zemljopisne oznake. Zlatiborski/Užički pršut mogao bi biti jedan od prvih registriranih proizvoda prema novome srpskom zakonu o zaštiti oznake podrijetla i zemljopisne oznake.

Stud

ija s

luča

ja

Izvor: P. Bernardoni i drugi, 2007.


139

4.2VJEŽBA

Teritorijalne strategije širokog opsega za poticanje ruralnog razvoja 4

141

4.34.3 Teritorijalne strategije širokog

opsega za poticanje ruralnog razvoja

Zemljopisna oznaka kao okosnica proširenih teritorijalnih strategijaProizvod sa zemljopisnom oznakom, čije je bogatstvo utemeljeno na teritoriju, dopušta primjenu proširenih teritorijalnih strategija (šireg opsega). To znači da lokalni činitelji mogu koristiti proizvod sa zemljopisnom oznakom, posebne lokalne blagodati koje se odnose na taj proizvod (lokalna kuhinja, tradicija, krajobraz i slično) i njegovu reputaciju kao sredstva za povećanje konkurentnosti sveukupnosti lokalne zajednice i gospodarskog sustava. Proces oko zemljopisne oznake može osnažiti teritorijalni kapacitet kako bi privukao potrošače i turiste da posjete područje proizvodnje. On može ponuditi i bogat spektar lokalnih proizvoda i usluga utemeljenih na uporabi lokalnih blagodati. Kao rezultat proizvođači sa zemljopisnom oznakom, ali i druge lokalne tvrtke, mogu razviti ili osnažiti druge gospodarske aktivnosti.

U okviru proširene teritorijalne strategije proizvod sa zemljopisnom oznakom može izvući korist i iz kapaciteta teritorija kako bi privlačio kupce i turiste. Važna turistička mjesta, kao što su muzeji, arheološka nalazišta, prirodne ljepote, skijaški centri i drugo, također mogu imati korist od promidžbe proizvoda sa zemljopisnom oznakom.

Takve strategije zahtijevaju djelotvornu koordinaciju i sinergiju različitih aktivnosti koje se provode s ciljem izbjegavanja sukoba lokalnih tvrtki, kao i da se one nadmeću oko istih sirovina. Zbog toga je potrebno uzeti u obzir način na koji globalna teritorijalna strategija može provoditi koordinaciju između sektora.

Ulaganje u seoski turizamLokalni turizam i proizvod sa zemljopisnom oznakom u takvom su međuodnosu da razvoj jednog pridonosi razvoju drugog. Ova je interakcija najočiglednija kada je riječ o kulturnim događajima organiziranim oko proizvoda koji predstavljaju regiju i koji povezuju različite tradicije te kulturne ili gastronomske ture (muzej sira, festivali začina, dani vina i maslina i slično). Gospodarski i društveni razvoj mogu doprinijeti ugledu zemljopisne oznake. Svi koji su uključeni u turističku ponudu mogu značajno doprinijeti sveukupnoj promidžbi proizvoda sa zemljopisnom oznakom, tako što će imati ulogu veleposlanika mjesta s kojeg proizvod dolazi i tako što će pružati informacije te organizirati obilaske za posjetitelje. Ovakvi obilasci mogu biti kombinacija izleta u prirodi i gastronomskih posjeta restoranima ili mjestima proizvodnje (vidi prilog 7).

Ruralni razvoj zasnovan je na integraciji svih aktivnosti koje se zbivaju u

području proizvodnje. Poljoprivreda je samo jedan od sektora koji su uključeni

u razvojne procese. Životna okolina i lokalno stanovništvo također su važan

dio toga. U tom smislu, stvaranje zemljopisnih oznaka može predstavljati

važnu prigodu za povećanje lokalnog razvoja i stvaranje održivoga poticajnog

okruženja za rast kakvoće od čega korist ima cijela zajednica.

Uvod

142

44.3


Istodobno lokalne blagodati, koje proizvodu daju ta posebna svojstva, mogu predstavljati i dio turističke ponude. Turiste mogu privući prirodne ljepote koje je oblikovala dugotrajna primjena poljoprivrednih sustava, posebne životinjske i biljne vrste, način proizvodnje ili tradicija.

Razvoj i promidžba proizvoda sa zemljopisnom oznakom mogu poslužiti kao polazište za razvoj i promidžbu cjelokupne zemljopisne i kulturne baštine, kao i za razvoj drugih proizvoda. Pored toga što pospješuje gospodarski razvoj, tako što potiče dodatne lokalne aktivnosti, turizam može i ubrzati sveukupnu promidžbu proizvoda te otvoriti mogućnost korištenja dodatnih kanala marketinške komunikacije. Na ovaj način agroturizam povećava broj aktivnosti koje se mogu obavljati na poljoprivrednom gospodarstvu te promiče lokalne proizvode i blagodati tako što turistima i potrošačima omogućava da na licu mjesta kušaju i kupe proizvod.

Preduvjeti za postavljanje proširenih teritorijalnih strategijaPostoji nekoliko preduvjeta koji moraju biti ispunjeni za osmišljavanje teritorijalnih strategija širokog opsega utemeljenih na zemljopisnoj oznaci:

1. Proizvod sa zemljopisnom oznakom mora biti dio zajedničkog identiteta svih lokalnih činitelja, a ne samo onih pojedinaca koji sudjeluju u procesu proizvodnje te mora imati ulogu katalizatora kada je riječ o planiranju sveobuhvatne integrirane strategije za seoski razvoj.

Studija slučaja 5: Teritorijalna strategija širokog opsega: korist

od ugleda zemljopisne oznake za

SLANINU IZ COLONNATE (LARDO DI

COLONNATA), Italija

Slanina iz Colonnate (Lardo di Colonnata) priprema se u istoimenom selu u planinama Toscane u pokrajini Massa-Carrara, primjenom posebnog procesa proizvodnje. Slanina mora odstajati u mramornim kacama, smještenim u pećini ili podrumu, u kojima nema strujanja zraka (vidi studiju slučaja 5 u poglavlju 2.3). Slanina iz Colonnate postala je poznata u Italiji devedesetih godina. Područje proizvodnje ograničeno je na maleno selo Colonnata koje je željelo proizvod poistovjetiti sa selom i seljanima. Slanina je postala simbol sela i bila je temelj za stvaranje nove, realne strategije lokalnog razvoja. Sukladno rastućoj reputaciji slanine, velik broj obitelji počeo je proizvoditi slaninu, baveći se pritom i popratnim poslovima: držeći restorane, male trgovine, pansione i drugo. Slanina je utjecala na revitalizaciju turizma jer su organizirani posjeti kamenolomu u kojem se proizvodi, a koji se nalazi nedaleko od sela, u Alpama. Velik broj mladih, koji su se u međuvremenu odselili, vratili su se u selo kako bi se bavili novim poslovima, otvarajući nove restorane ili trgovine namirnica i organizirajući posjete pećinama.

Stud

ija s

luča

ja

Izvor: G. Belletti, A. Marescotti, 2006.

Tipična mramorna kaca za slaninu iz Colonnate


143

4.32.Pored toga što ugled proizvoda sa zemljopisnom oznakom mora biti povezan s određenim teritorijem, sam teritorij treba biti privlačan ili imati mogućnosti privlačenja posjetitelja (turista) koji bi kupili lokalne proizvode (i one sa zemljopisnom oznakom i druge) i koji bi koristili usluge koje su dio lokalne ponude. Na taj se način pozitivni gospodarski učinci koje ima taj teritorij maksimalno stavljaju u funkciju i to zahvaljujući kratkom lancu distribucije.

3. Značajnu ulogu ima društvena kohezija koja doprinosi izgradnji zajedničkog identiteta utemeljenog na proizvodu, koja doprinosi boljoj povezanosti različitih gospodarskih sektora i koja olakšava obavljanje zajedničkih poslova (primjerice, organizacija mjesnih sajmova ili turističkih itinerera koji povezuju mjesto proizvodnje, mjesta turističkog značaja, restorane i hotele; vidi studiju slučaja 6).

4. Lokalne blagodati (prirodne, kulturne, povijesne i druge) moraju biti karakteristične i lake za raspoznavanje.

Uključivanje lokalnih činitelja u proširenu teritorijalnu strategijuKako bi se razvila proširena teritorijalna strategija, potrebno je uključiti lokalne činitelje iz drugih sektora u proces povećavanja vrijednosti proizvoda. Važno je održavati zajedničke sastanke na kojima bi bio objašnjen proces razvoja i promicanja posebne kakvoće. Također, tu bi bile predstavljene i gospodarske mogućnosti koje bi se teritoriju kao cjelini mogle ukazati pokretanjem suradnje s drugim društvenim i gospodarskim mrežama.

Studija slučaja 6: Zemljopisna oznaka kao sredstvo za

promicanje teritorija

Veza između lokalnog vina i turizma - Brazil

Vino „Goethe“ proizvodi se dulje od jednog stoljeća u regiji Urussanga u Brazilu i svoju prepoznatljivost duguje lokalnoj vinskoj tradiciji te raznovrsnosti vinove loze. Proizvođači, u suradnji s lokalnim vlastima, agronomima, državnim vlastima i Nacionalnim sveučilištem Sveta Katarina, trude se dobiti zemljopisnu oznaku za svoje vino. Očekuje se da će „Vales da Uva Goethe” biti jedan od prvih proizvoda sa zemljopisnom oznakom koji je registriran u Nacionalnom uredu za intelektualno vlasništvo prema brazilskim zakonima. Udruženje po imenu „PROGOETHE” bavi se i popratnim turističkim poslovima u skladu s lokalnim razvojem. Oni nude vinske ture u tom području, ali i druge gospodarske aktivnosti kao što su:

posjet muzeju koji predstavlja povijest vina i tradiciju uzgajanja vinove loze u regijiposjet crkvi u kojoj se nalaze posebne svete relikvijeposjet vinskim podrumima i degustacija Goethe vinaručak u nekom od poznatih restorana u kojima se služi Goethe vino.

Zahvaljujući takvoj vrsti turističkih aktivnosti, gospodarstvo cijelog područja ima koristi od poznatog vina.

Stud

ija s

luča

ja

Izvor: www.progoethe.com.br/atrativos.php

144

44.3


Zbog toga postoji potreba da se uključe i lokalni javni činitelji koji bi pomogli integriranu razvojnu strategiju različitih sektora te društvenih skupina i interesa u otvorenoj sredini. Pri donošenju odluka oni se ne trebaju voditi samo gospodarskim i poslovnim ciljevima, već moraju uzeti u obzir važna društvena i kulturna pitanja te pitanja životne okoline. U uspješnim slučajevima seoska zajednica, privatni sektor i različita tijela vlasti olakšavaju obnavljanje (reprodukciju) ili obogaćenje blagodati prirode i društva osobitih za lokalnu sredinu te omogućavaju stvaranje drugih gospodarskih i društvenih mogućnosti i aktivnosti, tako što u partnerskom odnosu rade na ostvarivanju zajedničkih ciljeva.

Međuovisnost različitih djelatnosti, kao što su poljoprivreda i turizam, važna je i na lokalnoj i na nacionalnoj razini. Zakonski propisi, privatni standardi i pravila u domeni turizma mogu naglasiti gastronomsku baštinu i stvoriti veću vidljivost lokalnih proizvoda tako što će, primjerice, omogućiti da oni budu zastupljeni u restoranima i unutar i izvan teritorija.

Studija slučaja 7: Poveznica između proizvoda sa zemljopisnom

oznakom i razvoja seoskog turizma - Maroko

Proizvodi sa zemljopisnom oznakom u Maroku u posljednje se vrijeme rabe kao temelj za mobilizaciju čitavog spektra poslova radi razvoja turizma u seoskim područjima. To je slučaj s proizvodima kao što su šafran ili argansko ulje s planinskog lanca Antiatlas. Pojedine turističke rute organiziraju se tako da im u žarištu zanimanja budu proizvodnja šafrana ili arganskog ulja. Organiziraju se posjeti selima u kojima se proizvode i u kojima se turisti upoznaju s tehnikama proizvodnje, degustiraju proizvode, a pruža im se i mogućnost da ih kupe. Pojedine seoske grupe, uz podršku nevladinih organizacija, izgradile su i infrastrukturu kako bi se turisti mogli duže zadržati, omogućavajući im višednevni boravak u selima. To je dovelo do novih investicija u čistoću i uređenje sela. Ove aktivnosti dio su mreže „održivog turizma” koji se promiče i na internetu (www.tourisme-atlas.com) i omogućava stranim i domaćim turistima izabrati destinaciju, pronaći zanimljivosti, smještaj i restorane, a sve u svezi proizvoda koji nastaje na tom području. Ovaj razvojni projekt potpomoglo je više institucija: Agencija za društveni razvoj Maroka, NVO Migracije i razvoj, Francuska agencija za razvoj i Europska komisija.

Stud

ija s

luča

ja

Izvor: FAO, 2006. i www.tourisme-atlas.com


145


Odgovorite na sljedeća pitanja:Pitanja koja se odnose na teritorij

vašem teritoriju?

se koordinira korištenje ovih blagodati između proizvodnje proizvoda i aktivnosti vezanih sa zemljopisnim podrijetlom?

strategiji širokog opsega (komunikacija, trening i drugo)?

Potencijal za razvoj turizma

posebnog značaja, restorani, hoteli…)? Mogu li poljoprivredni na mjestu proizvodnje ugostiti turiste?

oznake ili obaviješteni o njoj?

u restoranima i hotelima (bolje pakiranje, mjesta prodaje, sklapanje ugovora s hotelima i restoranima i slično)?


1

23

4

5

ProizvodTržište

Društvo

Javnepolitike

Kvalifikac

ijaIsplativost

Lokalni sudionici


Repr


5

Stvaranje uvjeta za razvoj

zemljopisne oznake: uloga

zakonskih propisa

Promicanje kakvoće povezane sa zemljopisnom podrijetlom može pomoći razvoju ruralnih područja korištenjem svih sredstava koje omogućava zemljopisna oznaka. S obzirom na to predstavnici vlasti na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, kao i drugi činitelji koji su nositelji javne funkcije ili brane nacionalne interese, imaju važnu ulogu u osiguravanju održivosti sustava zemljopisne oznake. Ovo je posebno važno kada se određuju konkretne inicijative na lokalnoj razini.Javni sektor može imati ključnu ulogu u svim vidovima vlasti, a posebno u okviru međusobne suradnje na različitim razinama, kako bi osigurao uvjete da se zemljopisna oznaka odgovarajuće zaštiti, zakonski uredi i podrži. Održivi razvoj zemljopisne oznake zahtijeva:

- Pouzdan pravni (zakoni i uredbe) i institucionalni sustav koji omogućava prepoznavanje i zaštitu zajedničkih prava koja se odnose na zemljopisnu oznaku sa zadanog teritorija (poglavlje 5.1).

- Integriranu politiku ruralnog razvoja koja pruža potporu lokalnim sudionicima kroz različite faze ciklusa kakvoće. Javne službe moraju uzeti u obzir nekoliko različitih činitelja kako bi na pravi način uspostavile samoodrživi sustav i njime upravljale: promidžbu poštene trgovine, potporu pravednoj raspodjeli vrijednosti duž cijelog vrijednosnog lanca i na cijelom teritoriju te zaštitu javnih dobara, uključujući kulturne vrijednosti i životnu okolinu (poglavlje 5.2).

Pravna zaštita zemljopisne oznake 5

149

5.15.1 Pravna zaštita zemljopisne oznake

Pravni lijekoviJoš od 1995. godine TRIPS sporazum predviđa da sve zemlje članice STO usvoje nacionalne pravne okvire za zaštitu i ovlašteno korištenje zemljopisne oznake za pojedine proizvode (vidi prilog 1). Većina država usvojila je pravna sredstva koja štite zemljopisne oznake. Međutim, između njih postoje značajne razlike. Pravni lijekovi kojima se štiti zemljopisna oznaka kreću se od općih nacionalnih zakona koji pobliže propisuju poslovanje (zaštita konkurencije ili zaštita potrošača) do posebnih propisa koji određuju registraciju zemljopisne oznake.

Postoje dva osnovna načela na nacionalnoj razini:

zemljopisne oznake (sui generis sustav). Ovakav se pristup u osnovi sastoji od službenog prepoznavanja zemljopisne oznake kroz odobravanje statusa javnog žiga ili oznake kakvoće koji se često odvija korištenjem zajedničkog logotipa gdje vlade mogu zaštititi uporabu zemljopisne oznake ex officio (po službenoj dužnosti).

falsificiranja i zakona o žigu gdje se zaštita uglavnom temelji na privatnim aktivnostima.I druga prava na intelektualno vlasništvo mogu se koristiti za zaštitu proizvoda sa

zemljopisnom oznakom. Primjerice, zemljopisne oznake mogu imati logotipe karakterističnih oblika. Međutim, uglavnom se registriraju kao grafički prikaz zaštitnog znaka. Također, oni mogu podrazumijevati i korištenje oznaka za obradu ili pakiranje proizvoda, industrijske modele, dizajne i slično. Registracija je najčešće pravno sredstvo kojim se pobliže određuje krug službenih korisnika i osigurava zaštita zemljopisne oznake, a mogu se koristiti i posebno zakonodavstvo koje se bavi zemljopisnim oznakama (sui generis sustav) te zakon o žigu.

Sustavi Sui generis i zakoni o robnim markama (robnim žigovima)Sui generis (što na latinskom znači „iz svoje vlastite vrste”) izraz je koji se koristi kako bi se objasnila pravna klasifikacija koja zbog svoje jedinstvenosti postoji nezavisno od drugih kategorizacija i koja je rezultat stvaranja posebnog prava ili obveznih odnosa.

U okviru Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva

(TRIPS) Svjetske trgovačke organizacije (STO), sve članice STO imaju obvezu

prepoznati i zaštititi zemljopisnu oznaku kao pravo na intelektualno vlasništvo.

Postoji velik broj načina da se to učini. Mnoge su zemlje usvojile vlastite pravne

okvire kako bi omogućile provođenje tih prava. Ovo poglavlje daje presjek raznih

pravnih alata kojima se može zaštititi zemljopisna oznaka, a koji mogu biti

prilagođeni konkretnim potrebama i prioritetima, ovisno o državi i tržištu.

Uvod

150

55.1


Sui generis metode zaštite intelektualnog vlasništva mogu osigurati pravnu zaštitu oznaka i slova (fonta) koja su povezana s proizvodom, kao što su logo ili poseban oblik, tako što će ih uvrstiti u specifikaciju proizvoda. Zemljopisna oznaka može se smatrati kolektivnim sui generis pravom jer je njezina uporaba obično rezervirana za proizvođače koji posluju u skladu s Elaboratom/Specifikacijom koji su prethodno utvrdili proizvođači, a odobrila nadležna institucija. Zemljopisna je oznaka tako povezana sa zemljopisnim mjestom podrijetla i postaje neprenosiva.

Zemljopisne oznake mogu biti zaštićene i Zakonom o žigu u formi robnog znaka (TM), oznake certifikacije ili kolektivnog žiga, ovisno o kategorizaciji u svakoj pojedinačnoj državi.

Robni je žig karakteristična oznaka koju proizvođači koriste kako bi pomogli kupcima da lakše prepoznaju tog proizvođača i njegove proizvode ili usluge. To je intelektualno vlasništvo

PRILOG 1: TRIPS I LISABONSKI SPORAZUM

TRIPS I ZEMLJOPISNA OZNAKAGodine 1995. Svjetska trgovačka organizacija (STO), kao međuvladina organizacija, dobila je mandat za reguliranje uvjeta za međunarodnu trgovinu. STO je organizirala globalni forum na kojem su sve članice pregovarale o trgovini proizvodima i uslugama čime su postavile temelje za usvajanje Sporazuma o trgovačkim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS).Članak 22.1 TRIPS sporazuma pobliže opisuje zemljopisnu oznaku kao „oznaku koja označava robu koja ima podrijetlo na teritoriju zemlje članice, u regiji ili na konkretnom području unutar tog teritorija gdje postojeća kakvoća, ugled ili druge značajke te robe imaju svojstva karakteristična za njezino zemljopisno podrijetlo.”TRIPS sporazum osigurava tri različite razine zaštite zemljopisne oznake:1 Članak 22 osigurava minimalne standarde zaštite za sve proizvode, a koji su povezani

s dovođenjem kupaca u zabludu ili nepoštenom konkurencijom.2. Članak 23.1-2 osigurava višu razinu zaštite za vina i alkoholna pića. On strogo

zabranjuje uporabu zemljopisne oznake za vina i alkoholna pića koja nemaju naznačeno odgovarajuće mjesto podrijetla, čak i kada se to odnosi na prijevod naziva ili kada su navedeni izrazi kao što su „slična vrsta” ili „imitacija” ili „u tipu“.

3. Članak 23.3-4 osigurava najvišu moguću razinu zaštite za vina koja nose isto ime. On zahtijeva od svake zemlje članice da pobliže opiše praktične uvjete pod kojim će se homonimne oznake razlikovati između sebe kako bi se izbjeglo dovođenje potrošača u zabludu.

Osnivanje multilateralnog sustava određivanja i registracije zemljopisne oznake za vina i alkoholna pića koji su obuhvaćeni Člankom 23.4 otvara nekoliko ključnih pitanja na međunarodnoj razini:a) Pravne posljedice registracije zemljopisne oznake i opseg primjene registrab) Utvrđivanje postupaka u slučaju spora, a koji se tiču procesa određivanja zemljopisne

oznake za koje jedna ili više članica smatraju da ne ispunjavaju uvjete za zaštituc) Cijena administrativnih troškova registracije i održavanja registra, posebno u zemljama

u razvoju.Proširenje razine zaštite koje imaju vina i alkoholna pića pod Člankom 24.1 TRIPS sporazuma na druge proizvode dio je aktualne međunarodne rasprave.

Lisabonski sporazum i ime podrijetlaLisabonski sporazum iz 1958. godine pobliže opisuje ime podrijetla kao “zemljopisno klasiranje države, regije ili konkretne lokacije čiji je cilj imenovati teren s kojeg proizvod potječe, njegovu posebnu kakvoću ili osobine koje su ili posebno ili isključivo vezane za zemljopisno okruženje, uključujući pritom i utjecaj prirode i ljudski čimbenik”. Cilj je Lisabonskog sustava koordinirati međunarodnu zaštitu imena podrijetla. Njime upravlja posebno tijelo, Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (WIPO), koje u ovom trenutku uključuje 26 ugovornih strana. Ugovornim stranama ona daje sredstva za zaštitu imena podrijetla kroz pojedinačnu registraciju, u skladu s Lisabonskim sporazumom.


151

5.1koje čine ime proizvoda, neka karakteristična riječ, fraza ili simbol koji se povezuju s proizvodom, logo, dizajn, vidna prepoznatljivost ili kombinacija ovih elemenata. Robni žig niti mora koristiti opću terminologiju niti se odnositi isključivo na zemljopisna imena.

On ne pruža zaštitu od korištenja pojma „mješavina” ili „vrsta“ proizvoda u kontekstu zemljopisnog podrijetla. Primjerice, „vrsta Cotija sira“ nije isto što i Cotija sir (vidi studiju slučaja 1 u poglavlju 5.1).

PRILOG 2: SUI GENERIS SUSTAV ZA ZAŠTIĆENU OZNAKU PODRIJETLA I ZAŠTIĆENU ZEMLJOPISNU OZNAKU U EUROPSKOJ UNIJI

Europska unija 1992. godine odobrila je dvije kategorije zaštite oznake zemljopisnog podrijetla: Zaštićeno ime podrijetla (PDO) i Zaštićenu zemljopisnu oznaku (PGI). Ovim pravom na intelektualno vlasništvo obuhvaćeni su svi poljoprivredno-prehrambeni proizvodi, osim vina i alkoholnih pića. U mnogim europskim zemljama one su zamijenile ranije nacionalne zakone koji su pobliže propisivali to područje. Definicija imena podrijetla podrazumijeva da se sve faze proizvodnje lokaliziraju unutar proizvodnog područja i da kakvoća proizvoda obvezno mora biti povezana s konkretnim zemljopisnim okruženjem koje ima posebne prirodne i ljudske utjecaje.Zemljopisna oznaka obuhvaća poljoprivredne proizvode i hranu koja je u bliskoj vezi s geografskim područjem gdje se odvija najmanje jedna faza proizvodnje, obrade ili pripreme.Propisi EU o zaštićenom imenu podrijetla i zemljopisnoj oznaci osiguravaju zaštitu imena poljoprivrednih proizvoda kako bi se spriječila uporaba registriranih naziva, osim ako proizvod ne potječe s tog određenog teritorija i proizvodi se sukladno Elaboratu/Specifikaciji. Propisima EU broj 510/2006 i usvojenim amandmanima osigurana je zaštita i za proizvode koji se rade izvan EU ako je ime tih proizvoda zaštićeno u zemlji podrijetla. Iz tog razloga Komisija EU sada prihvaća i zahtjeve koje podnose proizvođači koji nisu iz Unije. Proizvođači iz EU mogu podnijeti zahtjev za registracijom imena i u svojim matičnim državama ako žele ostvariti korist od zaštite koju osigurava ime podrijetla i zemljopisna oznaka. Prijava za provjeru i odobravanje zemljopisne oznake koja se podnosi Komisiji EU je besplatna. Svi koji podnose prijavu moraju ispunjavati uvjete iz Elaborata/Specifikacije koji mora udovoljiti sljedećim osnovnim kriterijima:1. Ime proizvoda koje sadrži ime podrijetla ili zemljopisnu oznaku2. Opis proizvoda koji obuhvaća korištene sirovine i, ako je moguće, osnovne fizičke,

kemijske, mikrobiološke ili senzorne karakteristike proizvoda (okus, boja, miris, izgled)3. Zemljopisno područje proizvodnje (kao i ostale detalje koji se odnose na podrijetlo

sirovina koje se koriste u proizvodnji)4. Opis načina proizvodnje koji uključuje i poznavanje tradicionalnog načina proizvodnje,

a gdje je to moguće i opis pakiranja proizvoda5. Detalje o odnosu kakvoće ili svojstava proizvoda i zemljopisnog podrijetla, posebnosti

područja (za zaštićenu oznaku podrijetla) ili vezu između posebne kakvoće, ugleda ili drugih značajki proizvoda i zemljopisnog podrijetla (za zaštićenu zemljopisnu oznaku)

6. Ime, adresu i posebne zadatke koje imaju odgovorne osobe ili nadležne institucije koje verificiraju da proizvod ispunjava uvjete iz specifikacije

7. Svako posebno pravilo za obilježavanje proizvoda8. Dokaz da kakvoća, ugled ili neka druga značajka proizvoda potječu iz povezanosti s

regijom u kojoj se proizvodi.Ako prijava bude uspješna i ime bude registrirano, to ime može koristiti svaki proizvođač iz regije koji ispunjava uvjete iz specifikacije proizvoda i koji podliježe provjeri koju provode certifikacijsko ili kontrolno tijelo ili država. Nakon registracije imena podrijetla ili zemljopisne oznake, primjenu propisa provode nadležni organi u zemljama članicama EU. Nacionalne agencije zadužene za primjenu zaštite imena i ekskluzivne uporabe prava za proizvođače koji mogu ispuniti zahtjeve iz pravila proizvodnje, odnosno Elaborata/Specifikacije.

152

55.1


Dvije vrste robnog žiga mogu sadržavati zemljopisno ime i upućivati na posebnu kakvoću proizvoda: certifikacijski žig i kolektivni žig (vidi pojmovnik i tablicu 1 u ovom poglavlju). Važno je navesti da se standardi i norme, koje se moraju uspostaviti kako bi se registrirao kolektivni ili certifikacijski žig, ne moraju odnositi na vezu između lokalnih sirovina i kakvoće proizvoda i ne moraju podlijegati sustavu jamstava.

Studija slučaja 1: Generičko ime ili ne? Proizvod sa

zemljopisnom oznakom i zajedničkom robnom markom

SIR COTIJA, Meksiko Ugled izvornog Cotija sira (vidi studiju slučaja 10 u poglavlju 1.4) ugrozili su proizvođači koji uporabljuju oznaku „vrsta Cotija sira” za proizvode koji se mogu proizvoditi i izvan izvornoga proizvodnog područja. Zbog toga se ime Cotija obično rabi na generički način (uopćeno). Sirevi „tipa Cotija” često se proizvode industrijski (intenzivnom proizvodnjom, bez zrenja, s dodacima i punjenjima i slično). Zbog toga su oni jeftiniji, a okus se razlikuje od izvornog Cotija sira. Kako bi sačuvali karakterističan način života farmera s Jalmicha i kako bi osigurali održive prihode od prodaje proizvoda, a da se pri tome ne moraju iseljavati iz tog regije, proizvođači Cotija sira od 1999. godine nastoje privesti kraju proces kvalifikacije. Zatražili su pravnu zaštitu za ugled pravog Cotija sira korištenjem imena podrijetla. Meksički Zavod za intelektualno vlasništvo odbacio je 1994. njihov zahtjev smatrajući kako je ta vrsta generička, pa je registrirao ime „Cotija podrijetlo” kao kolektivni robni žig. Ime Cotija i dalje se može koristiti za sireve koji se proizvode i izvan izvornog područja. Takva odluka je predmet rasprava jer nije zasnovana na potrošačkim studijama koje bi trebale istražiti i razdvojiti generičke osobine i generičko ime od imena podrijetla koje se temelji na posebnoj vezi između kakvoće proizvoda i posebnosti područja.Iako su aktivnosti u okviru procesa koji je pratio krug kakvoće imale potporu u tom području i ostvarile pozitivan utjecaj na razvoj lokalnoga gospodarstva, prepoznatljivost proizvoda na tržištu, procvat izravne prodaje, povećanje cijene (udvostručena od 1997. do 2007. godine za „izvorni“ u odnosu na proizvod s oznakom „vrsta Cotija sira”), lokalni sudionici i dalje su zabrinuti jer ne postoji posebna zaštita proizvoda pod sui generis sustavom zaštićenog imena podrijetla. Raste zabrinutost zbog mogućeg izmještanja proizvodnje iz područja, prijenosa prava na intelektualno vlasništvo s lokalne zajednice na druge proizvođače izvan područja Cotije i zbog proizvođača izvan tog područja proizvodnje koji bi zlouporabili ime i koji ne ispunjavaju uvjete propisane Elaboratom/Specifikacijom.

Stud

ija s

luča

ja


Zajednička robna marka „Queso Cotija región de origen” (sir podrijetlom iz regije Cotija)


153

5.1Tablica 1: Osnovne razlike između sui generis zemljopisne oznake, certifikacijskog i kolektivnog žiga

Sui generis oznaka zemljopisnog podrijetla Certifikacijski žig Kolektivni žig

Nositelj prava

Privatno pravo uz snažno sudjelovanje vlasti (definiranje prava, primjena, provođenje).U ovom slučaju često ne postoji definicija prava jer postaje nepotrebna zbog javne percepcije ovlaštenih korisnika.Prepoznavanje osigurava država, a administracija obično odgovara organizaciji okupljenoj oko zemljopisne oznake.

Privatno pravo.Intelektualno vlasništvo i administracija pripadaju poduzeću ili udruženju koje ne može izravno koristiti certifikacijski žig, već samo ovlastiti druge da ga koriste.

Privatno pravo.Intelektualno vlasništvo i administracija pripadaju udruženju proizvođača.

Definicija

Opća definicija primjenjuje se na sve oznake zemljopisnog podrijetla na nacionalnoj razini (primjerice, zaštićena oznaka podrijetla i zemljopisna oznaka definirane su europskom uredbom 510/2006).

Pravila i zahtjevi koje definira i kontrolira vlasnik certifikacijskog žiga.

Vlasnik prava određuje pravila posebnim zahtjevima ili ograničavanjem samo na ovlaštene korisnike (primjerice, na članove udruženja).

Svrha

Da se zaštiti autentična oznaka podrijetla proizvoda i veza između podrijetla proizvoda, njegove kakvoće i ugleda.

Da se certificira određena kakvoća, posebnost, podrijetlo ili/i način proizvodnje i tako dalje.

Da se označi članstvo u udruženju ili grupi koja dijeli iste karakteristike proizvoda, kvalitetu, mjesto podrijetla, materijal i drugo.

Trajanje zaštite

Zaštita od datuma registracije do prestanka važenja uvjeta registracije. Zapravo ne postoji potreba za obnavljanjem zaštite koja je često besplatna.

Može biti obnovljena nakon određenog vremena. Za prijavu robne marke i za svako obnavljanje registracije plaća se taksa.

Osnove zaštite

Zasnovana na aktivnostima državnih vlasti (ako postoji odgovarajući zakon) i na privatnoj inicijativi

Uglavnom temeljena na privatnoj inicijativi.

Razina zaštite

Ekskluzivnost korištenja oznake, barem za identične i slične proizvode, a često i za obilježja koja podjećaju na proizvod (oblik, pakiranje i slično).

Uglavnom je u pitanju kombinirani robni žig (verbalni i grafički elementi). Ekskluzivnost oznake zemljopisnog podrijetla može se postići samo kao iznimka od općih pravila (koja se odnose na javnu domenu, različitost od ostalih, opisnu prirodu žiga...)

Korištenje

Snažna veza između oznake zemljopisnog podrijetla i konkretnog proizvoda. U pojedinim slučajevima dopušteno je da se različite vrste istog proizvoda označe istom zemljopisnom oznakom ako su u skladu s Elaboratom/Specifikacijom.

Može obuhvaćati više vrsta proizvoda ili se ograničiti na jedan proizvod, ovisno o registraciji robne marke i marketinškoj strategiji.

Otvoreno za sve proizvođače koji mogu odgovoriti na zahtjeve postavljene pred sve korisnike zemljopisne oznake ili certifikacijskog žiga.

Članstvo u udruženju s pravom na korištenje zajedničke robne marke može biti ograničeno odlukom članova udruženja.

Marketing

Ranija reputacija oznake zemljopisnog podrijetla i/ili registracije zemljopisne oznake kao oznake kakvoće može značiti da je potrebno manje promidžbe što smanjuje troškove.

Značajno ulaganje u promidžbu nužno je za uspostavljanje ugleda robne marke na tržištu.

154

55.1


Izbor odgovarajućih pravnih sredstava za lokalne sudionikeInteres lokalnih sudionika u sustavu zemljopisne oznake za pravna sredstva ide korak dalje od zaštite od zlouporabe zemljopisnog imena na domaćim i stranim tržištima iako je to jedno od ključnih pitanja. Usredotočenost na bavljenje „isključivo zaštitom“ može biti opravdano u ograničenim situacijama, u kojima proizvod sa zemljopisnom oznakom uživa veliki ugled, košta znatno više od sličnih proizvoda i na tržištu ima velik broj kopija. Često su lokalni sudionici zainteresirani za sam proces izrade pravila proizvodnje (elemenata za Elaborat/Specifikaciju) koja podrazumijeva da se osobine proizvoda vežu za zemljopisno podrijetlo koje je, primjenom pravne zaštite, službeno prepoznato.

Zaštita i prepoznavanje ne služi samo kao jamstvo kakvoće za kupce, već osnažuje lokalni identitet i ponos lokalne zajednice određenim proizvodom, posebno u ruralnim područjima. Svaki od pravnih mehanizama kojim se štiti zemljopisna oznaka ima svoja ograničenja, troškove i prednosti koji se razlikuju ovisno o nacionalnom kontekstu. Proizvođači proizvoda s oznakom zemljopisnog podrijetla trebaju istražiti sve mogućnosti i primjene svih sredstava kako bi dobili zaštitu, imajući u vidu kanale i mjesta prodaje njihovih proizvoda. Zaštita zemljopisne oznake mora biti uspostavljena na domaćem tržištu, prije nego što se primijeni na stranim tržištima (vidi studiju slučaja 2).

Pravovremena zaštita radi sprječavanja uopćavanja (generalizacije) i prisvajanja zemljopisne oznakeProizvođači se mogu suočiti s dva velika problema koji se odnose na gubitak njihovih zakonskih prava: kada ime proizvoda postane generičko ili sinonimno (često korištenje izvan proizvodnog područja, generalizacija) i kada oznaku zemljopisnog podrijetla registrira netko tko se nalazi izvan odgovarajućeg teritorija (eksproprijacija, prisvajanje). Potrošači, proizvođači i država mogu različito poimati narav zemljopisnog imena što često dovodi do teško rješivih sporova. U pojedinim slučajevima proizvođači iz izvornog područja proizvodnje uspijevaju opetovano lokalizirati zemljopisnu oznaku koja sprječava proizvođače izvan tog teritorija da je uporabljuju. Veća je šansa da će se to dogoditi ako korištenje zemljopisnog imena nije previše rašireno ili ako je zemljopisno ime dobro poznato izvan tog teritorija i postoji ekonomska i politička volja da se zaštiti zemljopisna oznaka (vidi studiju slučaja 5 i prilog 3).

Do sukoba, koji su obično veoma složeni, može doći između vlasnika ranije registrirane robne marke i lokalnih proizvođača koji žele zaštititi svoju zemljopisnu oznaku. Takvi sukobi obično dovode do visokih troškova zbog upravnih i pravnih postupaka (vidi prilog 4).

Zemljopisna oznaka koja je u zemlji proizvodnje zaštićena sui generis sustavom, može se registrirati kao certifikacijski ili kolektivni žig u zemljama u koje se izvozi, a u kojima ne postoji sui generis sustav. Primjerice, proizvođači vina Šampanjac ili Roquefort sira iz Francuske, u SAD-u su morali registrirati svoju zemljopisnu oznaku kao zajedničku robnu marku kako bi dobili pravnu zaštitu za svoj proizvod na američkom tržištu.

Do uopćavanja dolazi kada se nezaštićena zemljopisna oznaka koristi globalno i kada proizvod o kojem se radi potječe izvan izvornog područja kao rezultat široko rasprostranjene čuvenosti i posebnih obilježja izvornog „modela“. Za takva zemljopisna imena kaže se da su postala generička ili sinonimna. Do eksproprijacije dolazi kada se zemljopisna oznaka registrira izvan teritorija, prije nego što se lokalni dionici legitimno prepoznaju kao takvi i prije nego što zaštite svoju zemljopisnu oznaku.


155

5.1

Od velike važnosti za izbjegavanje generalizacije ili eksproprijacije može biti pronalaženje temelja za naknadnu zaštitu proizvoda, ali i razmatranje ranih strategija za korištenje prava određenih zakonom. Proizvođači bi trebali pronaći način da povećaju svijest potrošača o proizvodu sa zemljopisnom oznakom tako što će zatražiti podršku lokalnih vlasti (vidi prilog 5).

Prenošenje zemljopisne oznake kao nasljeđa lokalne zajednice proizvođača na kojem se temelji jedinstvenost proizvoda, a u vezi s pobliže opisanim zemljopisnim područjem, također može biti argument u borbi protiv nenamjernih zlouporaba. Ugled zemljopisne oznake može se promovirati i putem interneta (na stranicama posvećenim proizvodu ili definicijom na Wikipediji i upućivanjem na spomenutu stranicu) ili sudjelovanjem u međunarodnim udruženjima kao što je, primjerice, OriGIn.

PRILOG 4: KADA SE ZEMLJOPISNA OZNAKA REGISTRIRA IZVAN TERITORIJA, PRIMJER ROOIBOSA

Problem koji se pojavljuje kada robnu marku registrira vanjski, neautorizirani proizvođač dobro je ilustriran na primjeru rooibosa u Južnoj Africi. Jedan izvoznik registrirao je Rooibos kao robnu marku u SAD još 2001. godine. To je stvorilo niz poteškoća Južnoafrikancima kada su pokušali izvesti Rooibos u Ameriku. Uslijedio je sudski postupak u kojem je sudjelovao velik broj američkih kafeterija, koji je završen izvansudskom nagodbom, što je industriju Rooibosa stajalo oko milijun dolara.

PRILOG 3: KAD ZEMLJOPISNA OZNAKA POSTANE GENERIČKA, PRIMJER CAMEMBERTA

„Camembert“ ime je koje se više od stoljeća koristi za sireve koji se prave u nekoliko zemalja. Zbog toga proizvođači nisu mogli dobiti isključivo pravo da uporabljuju to ime za proizvod koji se proizvodi u regiji Camembert (Normandija, Francuska). Jedina intelektualna zaštita za taj sir bila je dopuštena pod imenom „Camembert de Normandie”, kao proizvod sa zaštićenom oznakom podrijetla.

PRILOG 5: PRIMJER POPISA PROIZVODA

„Atlas tradicionalnih libanonskih proizvoda” zbirka je tradicionalnih proizvoda libanonske kuhinje koja ima snažnu vezu s teritorijem, poviješću i lokalnom proizvodnjom. Napravljena je u okviru projekta „Aktivacija mehanizama za održivost ruralnih teritorija i zajednica u Libanonu” (TerCom), koji je promoviralo Ministarstvo vanjskih poslova Italije kroz talijanski Generalni Direktorat za suradnju i razvoj i to u kontekstu programa „Podrške ranoj obnovi“ (Early Recovery Assistance) u regiji Apulija (Apulia), a koji je primijenio CIHEAM-IAMB. Proizvode koji su navedeni u zbirci na terenu su popisali članovi TerCom-ova tima, u suradnji i uz podršku stručnjaka Ministarstva poljoprivrede i lokalnih akcijskih timova koji su izradili nacrt projekta. Informacije su prikupljane na sastancima u lokalnim zajednicama, uglavnom sa ženama proizvođačima koje ili rade individualno ili su se organizirale u kooperative. Cilj Atlasa je da u eri globalizacije promovira bogatstvo i jedinstvenost libanonskog teritorija i lokalnih zajednica, proizvodnju i potrošnju tradicionalne prehrane te da očuva i pruži podršku .www.tercom.org/?q=content/atlas-lebanese-traditional-products

nastavak na sljedećoj strani

156

55.1


Cyberterroirs napravljen je u suradnji s FAO i Međunarodnim centrom za napredne mediteranske agronomske studije (CIHEAM). Radi se o internetskoj platformi koja je posvećena planinskim proizvodima iz četiri mediteranske zemlje (Alžir, Maroko, Libanon i Sirija) i koja je istodobno i sredstvo za identifikaciju i upravljanje projektima za promociju takvih proizvoda. www.cyberterroirs.org

Kulinarsko nasljeđe Švicarske: internetska prezentacija s popisom tradicionalnih proizvoda iz svake od njezinih regija.www.patrimoineculinaire.ch

„Registar tradicionalnog znanja” u proizvodnji poljoprivrednih proizvoda i hrane u Austriji donosi popis različitih proizvoda povezanih s tradicionalnim lokalnim znanjem i vještinama. www.traditionelle-lebensmittel.at

PRILOG 6: ORGANIZACIJA ZA MEĐUNARODNU MREŽU ZEMLJOPISNIH OZNAKA (ORIGIN)

Zbog sve većeg rizika od zlouporaba i krivotvorina zemljopisne oznake, proizvođači širom svijeta udružili su se 2003. godine kako bi izborili osnivanje učinkovitoga međunarodnog sustava zaštite zemljopisne oznake i njezine promocije kao sredstva za održivi razvoj lokalne zajednice i proizvođača. Zbog toga je u Ženevi osnovana NVO OriGIn - organizacija za međunarodnu mrežu zemljopisnih oznaka. Danas OriGIn zastupa oko 80 organizacija proizvođača iz više od 30 zemalja, kako u razvijenim, tako i u zemljama u razvoju. OriGIn je ključni igrač za zemljopisne oznake na međunarodnoj sceni i odlično komunikacijsko sredstvo za proizvođače takvih proizvoda širom svijeta. Cilj je OriGIn-a promocija zemljopisnih oznaka kao sredstva za održivi razvoj i instrumenta za zaštitu lokalnih vještina. OriGIn se također zalaže za učinkovitiju pravnu zaštitu zemljopisnih oznaka na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini, provodeći kampanje usmjerene na one koji donose odluke, medije i javnost.www.origin-gi.com


157

5.1Studija slučaja 2: Razna pravna sredstva za zaštitu

„ČAJ DARJEELING”, Indija

TEQUILA, MeksikoPravna sredstva koja su koristile organizacije okupljene oko Tequile (navedene su mjere ilustrativne i popis nije konačan)

Stud

ija s

luča

ja

Darjeeling čaj koristi prednosti globalnog ugleda. Uzgaja se, prerađuje i proizvodi u brdskim područjima pokrajne Darjeeling u Zapadnom Bengalu u Indiji. Godišnje se proizvede oko 10 000 tona, od čega se 70% izvozi. Međutim, vjeruje se da se znatno više čaja po imenu „Darjeeling” šalje na tržišta širom svijeta kao rezultat miješanja s drugim čajevima ili uslijed zlouporaba zemljopisne oznake. Zbog toga je Odbor za čaj Indije iskoristio različita pravna sredstva da zaštiti ime i logo Darjeeling čaja. Na nacionalnoj je razini Darjeeling čaj zaštićen Zakonom o zemljopisnim oznakama i registriran 2004. kao prvi proizvod s oznakom zemljopisnog podrijetla u Indiji, a kao certifikacijski žig po Zakonu o žigu. Dizajnerski rad zaštićen je Zakonom o autorskim pravima. Na međunarodnoj razini logo i riječ „Darjeeling” registrirani su kao certifikacijski žig u Ujedinjenom Kraljevstvu, SAD-u i Australiji. U EU je riječ „Darjeeling” zaštićena kao kolektivni žig zajednice.

Izvor: T. K. Datta, 2009.

Izvor: S. Bowen, 2008.

Mjere Ciljevi1949

1968

1974

1977

1993

1994

1997

2004

158

55.1


Sredstva za djelotvoran pravni okvirRazina zaštite proizvoda sa zemljopisnom oznakom veoma je važna, ali nije jedini vid pravne zaštite što ga mogu uspostaviti nacionalne vlade. Prepoznavanje zemljopisne oznake kao intelektualnog vlasništva zahtijeva i postavljanje „pravila igre”. Ta pravila moraju osigurati sudjelovanje svih važnih činitelja u procesu razvoja i upravljanja sustavom zemljopisne oznake kako bi se izbjeglo da se dio zainteresiranih sudionika isključi iz tog procesa i kako bi se osiguralo da se ne izostave socijalna i ekonomska pitanja.

Postojanje sigurnoga pravnog okvira za zaštitu zemljopisne oznake kao intelektualnog prava vlasništva predstavlja važan uvjet za gospodarsku održivost i primjenu sustava zemljopisne oznake i u zemlji i u inozemstvu. To zahtijeva integraciju više različitih zakonskih aspekata na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini kako bi se osiguralo da sustav bude transparentan, primjenjiv i učinkovit.

Neophodno je provesti transparentnu registraciju koja jasno definira uvjete za podnošenje prijave, a da pritom procedura ne bude previše komplicirana. Naravno, mali proizvođači će, primjerice, najvjerojatnije biti obeshrabreni da podnesu prijavu za zaštitu zemljopisne oznake ako to podrazumijeva visokotehnološke, birokratske ili složene registracijske procedure. U takvim slučajevima postoji velika vjerojatnost da će veliki proizvođači, koji imaju i veći kapital za taj proces, imati nepravednu prednost na tržištu proizvoda sa zemljopisnom oznakom.

Uz dodatak registraciji, važno je osnovati i djelotvoran sustav za koordinaciju i primjenu zemljopisnih oznaka u praksi. U tom će smislu na djelotvornost sustava zemljopisnih oznaka značajno utjecati nacionalni institucionalni okvir, kao dodatak ulozi koju imaju lokalni sudionici u osiguravanju odgovarajućih internih propisa i kontrola, primjerice, osnivanjem jamstvenog sustava sa širokim sudjelovanjem svih proizvođača i sudionika u vrijednosnom lancu (vidi poglavlje 3.5).

Kako bi bio što djelotvorniji, potrebno je da zakonski okvir prate i odgovarajuće informacije o ciljevima i karakteristikama normativnog okvira, kao i mjerama za izgradnju kapaciteta i za javne ustanove i za proizvodne sustave svih dionika u procesu.


159



proizvod?

zemljopisnog podrijetla kako bi je pravno zaštitili?

Napravite tablicuRasčlanite i napravite tablicu sa svim mogućnostima koje pružaju razni oblici pravne zaštite, uzimajući u obzir zajedničke ciljeve (primjeri su u tablici)

Ciljevi Zahtjevi, mogućnosti i nedostaci pravnih sredstava

Kolektivni ili certifikacijski žig

Sui generis registracija Drugo

Prevencija imitacija na osnovu prepoznatljivog oblika proizvoda

Veoma teško ostvarivanje zaštite oblika na temelju registrirane robne marke

Opis karakterističnog oblika u Elaboratu/Specifikaciji

Patent?

Pristup udaljenim tržištima u drugim (razvijenim) zemljama

Visoki troškovi praćenja mogućih zlouporaba u trećim zemljama

Korist od zaštite u trećim zemljama u kojima je oznaka zemljopisnog podrijetla priznata

Zajedničko upravljanje tržišnim lancem

Snaga zajedničke organizacije povezana je sa stupnjem odobrene zaštite

Potreba za osnivanjem djelotvorne organizacije koja će nastaviti upravljati tržišnim lancem nakon registracije zemljopisne oznake

POPUNITE TABLICU

Javna politika u podršci sustavu zemljopisne oznake 5

161

5.25.2 Javna politika u podršci sustavu

zemljopisne oznake

Različiti pristupi i različite uloge zakonskih propisaKao što je razvidno, javne institucije imaju značajnu ulogu u uspostavljanju čvrstoga zakonskog okvira koji omogućava prepoznatljivost i osigurava zaštitu zemljopisne oznake, ali njihova se uloga ne svodi samo na to. Vrijednost koja nastaje u poticajnom okruženju za rast kakvoće, a koja je zasnovana na podrijetlu proizvoda, pod stalnim je nadzorom i procjenom. Učinci takvog okruženja nisu automatski, već zavise od toga koliko su učinkovite strategije i privatnih (pojedinačnih ili kolektivnih) i javnih činitelja, a kojima se pobliže opisuju odnosi između proizvoda sa zemljopisnom oznakom, lokalnih resursa, zajednice i tržišta.

Marketing moramo promatrati kao polazna točku u procesu stvaranja

povoljnog okruženja za rast kakvoće. Cilj je faze prepoznavanja

(identifikacije) utvrditi ima li proizvod zasnovan na podrijetlu tržišne

mogućnosti i mogu li se te mogućnosti lako pretočiti u zaradu dovoljnu

da se njome financira inicijativa za dobivanje zemljopisne oznake.

Marketing je veoma podložan različitim rizicima: može pospješiti

zaradu, ali i stvoriti gubitak. Zbog toga valja i zajedničke i pojedinačne

marketinške aktivnosti pažljivo planirati i voditi. Strateški marketing

osmišlja „orctavanje puta“ za prodaju proizvoda sa zemljopisnom

oznakom.

Uvod

PRILOG 7: MOGUĆE ULOGE JAVNIH INSTITUCIJA U KRUGU KAKVOĆE

Identifikacija: upoznavanje donositelja odluka i institucija s naravi proizvoda sa zemljopisnom oznakom i njihovim mogućnostima za ruralni razvoj; potpora prepoznavanju ovakvih mogućnosti; osiguravanje pravnih mehanizama i institucionalnog okvira kojima će se zaštititi ugled ovakvih proizvoda.

Kvalifikacija: potpora provođenju neophodnih istraživanja i osiguravanje da će u procesu uspostavljanja pravila i pravilnika sudjelovati svi, zalažući se za održivi razvoj; informiranje o važećim postupcima za službeno prepoznavanje kroz zaštitu zemljopisne oznake.

Isplativost: provođenje pravne zaštite u zemlji i inozemstvu; informiranje potrošača o naravi oznake zemljopisnog podrijetla i potpora sustavima komunikacije (vidi prilog 5 u poglavlju 5.1).

Reprodukcija: potpora u procjeni utjecaja sustava zemljopisne oznake i osiguravanje da mijenjanje pravila bude sukladno održivom razvoju.

162

55.2


Zakonski propisi mogu doprinijeti stvaranju povoljnih uvjeta za korištenje mogućnosti proizvoda sa zemljopisnom oznakom. Ovisno o razini na kojoj se nalaze, javnim je činiteljima na raspolaganju širok skup zakonodavnih mjera. Mnoge od ovih mjera ne odnose se isključivo na proizvode sa zemljopisnom oznakom, ali ih je moguće uporabiti i uklopiti u sveobuhvatne i proaktivne „propise zemljopisne oznake“. „Proaktivni“ zakonski propisi obuhvaćaju čitave procese osnivanja i vrednovanja zemljopisne oznake, s ciljem da maksimalno povećaju moguće pozitivne učinke te da na najmanju moguću mjeru svedu one negativne. U ovom procesu izuzetno je važno izvršiti procjenu pozitivnih i negativnih utjecaja, imajući na umu načela gospodarske, društvene i ekološke održivosti. U tom smislu, proizvodi sa zemljopisnom oznakom samo su jedan dio opsežnijih zakonskih propisa koji se može primijeniti, a strategija za zaštitu oznake zemljopisnog podrijetla može se promišljati kao jedan od brojnih načina za promidžbu ruralnog razvoja.

Kako bi sustav zemljopisne oznake funkcionirao na zadovoljavajući način, potrebno je osigurati da inicijative dolaze i iz javnog i iz privatnog sektora, a njihov odnos ovisi o kontekstu. U nekim slučajevima javni se činitelji mogu neposredno uključiti u uspostavljanje sustava zemljopisne oznake, tako što bi, zajedno s proizvođačima i drugim privatnim činiteljima i tvrtkama, sudjelovali u detaljnijem opisivanju pravila u Elaboratu/Specifikaciji ili u kontroli provedbe istih. U ovakvim situacijama neposredna intervencija javnih činitelja ne smije zamijeniti privatne i gospodarske funkcije. U drugim situacijama posredno interveniranje može biti učinkovitije, primjerice, kada organizacijama proizvođača treba pomoći u vršenju aktivnosti i funkcija kao što su identifikacija, kvalifikacija, valorizacija (isplativost) i reprodukcija (vidi poglavlje 1.4 „Zajednički pristup“ i studiju slučaja 3 u ovom poglavlju). U svakom slučaju, s obzirom na to da ovise o potpori javnog sektora, organizacije proizvođača morale bi uistinu predstavljati različite kategorije i interese koji su prisutni u sustavu zemljopisne oznake i pridržavati se transparentnih i uravnoteženih pravila koja će omogućiti svim zainteresiranim stranama sudjelovanje u donošenju odluka (vidi poglavlje 3.1 „Osnivanje organizacije za upravljanje sustavom zemljopisne oznake“).

Različite razine određivanja zakonskih propisa za zemljopisne oznakeRazličiti javni činitelji mogu biti uključeni u razvijanje propisa za zemljopisne oznake, ovisno o njihovoj stručnosti i razini na kojoj mogu intervenirati. Javne ustanove iz sektora poljoprivrede i prehrambene industrije, kao i institucije za zaštitu životne sredine, predstavljaju glavne činitelje na temelju svoje stručnosti, ali mogu uključiti i institucije koje se bave kulturom, obrazovanjem, obučavanjem i industrijskim aktivnostima.

Kada su u pitanju razine nadležnosti, važnu ulogu u određivanju i primjeni zakonskih propisa zemljopisne oznake trebale bi imati internacionalne (primjerice, pojedine organizacije Ujedinjenih naroda kao što je UN FAO), nacionalne (središnja vlast ili pojedina ministarstva), regionalne i lokalne javne institucije. Važno je razmotriti podjelu javnih funkcija, integraciju i usuglašavanje zakona na svim razinama.

Integracija zakonskih propisa u lokalne projekte koji su povezani sa zemljopisnom oznakom

Nema jedinstvenih zakonskih propisa koji bi podjednako odgovarali svim proizvodima sa zemljopisnom oznakom. Različite vrste proizvoda sa zemljopisnom oznakom zahtijevaju primjenu različitih rješenja, primjerice, kod davno ustanovljenih i dobro poznatih proizvoda primarni je cilj zaštita imena, dok je kod „novih“ proizvoda sa zemljopisnom oznakom glavni cilj za sve sudionike okupiti se oko zajedničkog projekta i proizvoda s imenom.


163

5.2

Moraju se uzeti u obzir i posebnosti proizvoda, proizvodni sustav i pojedinačni ciljevi svakog sudionika na lokalnoj razini. Uspjeh, s kojim će zakonski propisi zemljopisne oznake biti provedeni, ovisi o koordinaciji različitih sudionika u procesu, ali i o različitim zakonskim mjerama koje bi morale uzeti u obzir lokalne značajke. Postoji mnogo mogućih načina za primjenu i/ili osnaživanje vrijednosnog lanca i kakvoće proizvoda sa zemljopisnom oznakom. U tabeli 2 nalaze se primjeri mjera koje je moguće primijeniti u različitim fazama toga vrijednosnog lanca.

Zakonski propisi mogu osigurati mjere za potporu razvoja u svakoj fazi kruga kakvoće, uz konzultacije s lokalnim činiteljima kojima je važno da su sposobni prepoznati različite zakonske mjere i incijative primjenjive na razvoj zajedničke strategije proizvoda sa zemljopisnom oznakom, kao i pokrenuti pregovore s lokalnim institucijama kako bi im pomogli uspostaviti odgovarajuća lokalna pravila.

PRILOG 8: OSNOVNE ULOGE LOKALNIH JAVNIH INSTITUCIJA

Institucije na nacionalnoj razini trebaju jamčiti postojanje snažnoga zakonodavnog okvira koji bi određivao i pravne i gospodarske poslove. Međutim, lokalni javni činitelji također trebaju imati veoma važnu ulogu u stvaranju i provedbi zakonskih rješenja, tako što će pokretati inicijative za dobivanje zemljopisnih oznaka i pomagati njihovo provođenje na terenu. S obzirom na to da su veoma blizu distribucijskih kanala proizvoda sa zemljopisnom oznakom lokalni činitelji trebaju:

omogućiti da se čuje glas „manjih igrača“.

konfliktima i tako omogućiti ostvarenje zajedničkih ciljeva, pa i da po potrebi usmjeravaju kolektivni izbor.

izgradnju kapaciteta kojima će pomoći razvoju tržišta proizvoda sa zemljopisnom oznakom.

Studija slučaja 3: Javna potpora i potpora lokalnih vlasti,

LIMETA IZ PICE, Čile Godine 1999. Fondacija za inovacije u poljoprivredi Ministarstva poljoprivrede odabrala je zadrugu iz Pice za sudjelovanje u incijativi čiji je cilj bilo uspostavljanje strategije razlikovanja (diferencijacije) i sustava zemljopisne oznake za limetu iz Pice (vidi studiju slučaja 11 u poglavlju 3.3). Uslijedila su tri projekta, od 1997. do 2007. godine, kojima su osigurana novčana sredstva, izvršene znanstvene rasčlambe, izgrađeni kapaciteti i pružena organizacijska potpora. Projekt je dobio i potporu Vlade Čilea za izgradnju pogona za pakiranje. Na kraju je i Nacionalni nistitut za razvoj poljoprivrede osigurao dodatne mjere za izgradnju kapaciteta kao što su studijske posjete proizvođača tijekom kojih su oni mogli naučiti nešto više o posebnim marketinškim kanalima koji im stoje na raspolaganju kada je riječ o izvozu (kao što je PROCHILE).

Stud

ija s

luča

ja


164

55.2


Faza Cilj pravnog ili zakonskog rješenja Aktivnosti/sredstva koja je moguće primijeniti

Unaprijediti znanje i informiranost proizvođača i drugih lokalnih sudionika glede posebnosti i mogućnosti koje otvara zemljopisna oznaka

Izraditi projekte za tehničku i društveno-ekonomsku potporu karakterizaciji proizvoda sa zemljopisnom oznakom;Upoznati predstavnike javnih službi s proizvodima sa zemljopisnom oznakom;Osigurati sudjelovanje lokalnih činitelja u izradi nacionalnih popisa mogućih i zaštićenih zemljopisnih oznaka (primjerice, udruživanjem proizvođača i potrošača); Potpora osnivanju „lokalnih skupina okupljenih oko zemljopisne oznake“ koje bi se bavile važnim pitanjima;

Informirati javnost o načinu na koji blagodati svojstvene tom području (bioraznolikost, ljudski kapital i slično) daju posebnost zemljopisnoj oznaci (karakterizacija)

Potpora studijama čiji bi cilj bila rasčlamba utjecaja posebnih blagodati tog područja na kakvoću proizvoda sa zemljopisnom oznakom;Poticanje rasprave između lokalnih partnera o važnosti lokalnih blagodati za posebnost proizvoda sa zemljopisnom oznakom;Promicanje prepoznatljivosti i identifikacija lokalnog načina proizvodnje; iPružanje tehničke potpore, razvoj istraživačkih programa i osposobljavanje (trening).

Povezivanje sustava zaštite zemljopisne oznake s inicijativama za zaštitu bioraznolikosti i očuvanje životne sredine

Razmatranje povezanosti s ekosustavom, kao jednim od kriterija za priznavanje posebnosti zemljopisne oznake;Poticaj određivanja tehničkih i gospodarskih pravila u Elaboratu/Specifikaciji koja jamče zaštitu životne sredine; i Razmatranje mogućnosti stvaranja oznake kakvoće koja bi ukazivala da se radi o „dobrom, čistom i poštenom proizvodu prema prirodi“, proizvodu sa zemljopisnom oznakom.

Potpora lokalnim inicijativama za podnošenje zahtjeva za zaštitu/priznavanje zemljopisne oznake - potpora angažiranju lokalne zajednice i podizanje razine osvješćenosti unutar zajednice o postojanju zemljopisne oznake

Potpora inovacijama u zakonodavstvu kako bi se potakle kolektivne i multidisciplinarne aktivnosti ; Osiguravanje finansijskih sredstava kako bi proces za prijavu zemljopisne oznake bio dostupan većem broju ljudi;Osiguravanje tehničke pomoći za prijavu zemljopisne oznake;Korištenje lokalnih i regionalnih raspravljačkih foruma za procjenu prednosti i slabosti, prikaz i primjena zemljopisne oznake.

Povećanje angažiranja lokalne zajednice u sustavu proizvoda sa zemljopisnom oznakom

Uzimanje u obzir kulturnih aspekata procesa prepoznavanja zemljopisne oznake;Pridavanje vrijednosti događajima kulturnog značenja kao što su festivali, programi, izobrazba i slično; Pružanje potpore lokalnim manifestacijama koje su povezane s proizvodom sa zemljopisnom oznakom.

Promicanje uključivanja lokalne zajednice u sustav potpore upravljanja i učincima zemljopisne oznake

Promicanje nacionalnih kampanja za informiranje potrošača, kao i informiranje o pravilima proizvodnje i razlikama između dostupnih pravnih rješenja koja se tiču zemljopisnih imena;Izrada internetskih prezentacija i korištenje drugih sredstava za informiranje predstavnika udruženja korisnika zemljopisne oznake.

Uključivanje svih kategorija lokalnih sudionika u izradu Elaborata/Specifikacije

Omogućavanje veće dostupnosti informacija lokalnim činiteljima radi njihova osnaživanja;Organiziranje lokalnih raspravnih foruma o zemljopisnim oznakama i poticanje različitih strana, a posebno malih proizvođača kako bi na njima sudjelovali; Pružanje potpore razvoju lokalnih skupina i udruženja lokalnih proizvođača;Pažljivo razmatranje načina na koji će važeći pravilnici utjecati na raspodjelu dobiti između sudionika u lancu.

Povećavanje znanja o programima zaštite zemljopisne oznake i otklanjanje nejasnoća glede razlika između pravnih rješenja koja se tiču zemljopisnih naziva

Pružanje jasne informacije o programima za zaštitu zemljopisne oznake te koristima i rizicima koje one sa sobom nose;Organiziranje treninga za lokalnu administraciju kako bi bolje pružali pomoć prizvođačima i potrošačima; Davanje uputstava organizacijama proizvođača o procesu prijavljivanja za zaštitu zemljopisne oznake kod regionalnih i lokalnih vlasti (brošure, internetske prezentacije, osposobljavanja...);Navođenje praktičnih primjera iz sličnih sustava zemljopisnih oznaka i koristi koje imaju lokalni činitelji.

Potpora lokalnim inicijativama za prijavljivanje za zaštitu i prepoznavanje zemljopisne oznake

Potpora inovativnim rješenjima kojima se potiču zajedničke i mulitdisciplinarne aktivnosti;Osiguravanje financijskih mehanizama kako bi proces za prijavu zemljopisne oznake bio dopstupan većem broju ljudi; Osiguravanje tehničke potpore procesu prijavljivanja zemljopisne oznake, potpora organiziranju lokanih i regionalnih foruma koji bi procijenili prednosti i slabosti postojećeg sustava za prijavljivanje zemljopisne oznake.

Iden

tifik

acija

Kva

lifik

acija

Tablica 2: Primjeri pravnih i zakonskih rješenja i aktivnosti koje je moguće provesti


165

5.2Faza Cilj pravnog ili

zakonskog rješenja Aktivnosti/sredstva koja je moguće primijeniti

Otkriti probleme u cjelokupnom sustavu izrade proizvoda sa zemljopisnom oznakom

Osnivanje kreditnih programa za strukturalne investicije u proces obrade; iPružanje potpore lokalnim zadrugama i drugim zajednicama sudionika u procesu.

Potpora kolektivnim marketinškim inicijativama

Osnivanje posebnih obrazovnih institucija posvećenih zemljopisnim oznakama i marketingu; iPotpora kolektivnim promidžbenim inicijativama koje su u skladu s vrijednostima koje trebaju odlikovati proizvod.

Potpora korištenju potencijala koji su na raspolaganju na zadanom teritoriju, izgradnja vidljive prepoznatljivosti proizvoda sa zemljopisnom oznakom

Poticanje razvoja ekoturizma utemljenog na proizvodima sa zemljopisnom oznakom;Pružanje potpore sudionicima uključenima u sustav zemljopisne oznake prilikom njihovoga sinergijskog povezivanja s komplementarnim industrijskim djelatnostima i drugim proizvodima sa zemljopisnom oznakom;Osmišljavanje turističkih itinirera oko proizvoda sa zemljopisnom oznakom;Pružanje potpore osmišljavanju turističkih itinirera u kojima se sadržaji kulturnog značaja dovode u vezu s tradicionalnim načinima proizvodnje.

Poticanje korištenja zemljopisne oznake na domaćem tržištu

Pružanje potpore lokalnim suddionicima u pronalaženju strategija koje bi odgovarale različitim segmentima tržišta.

Promicanje sustava zaštite zemljopisne oznake i njegove uporabe od strane svih kategorija lokalnih proizvođača

Razvoj programa pružanja privremene financijske potpore proizvođačima koji su u postupku prijave sustava zemljopisne oznake;Pokretanje inicijativa za osnaživanje slabijih i marginaliziranijih proizvođača s ciljem pružanja informacija, tehničke i financijske potpore;Pružanje potpore formiranju udruženja lokalnih sudionika.

Uključivanje proizvođača sirovina i osnovnih materijala koje koristi sustav zemljopisne oznake

Zalaganje za to da u postavljanju standarda zemljopisne oznake sudjeluju i poljoprivredni proizvođači;Osnivanje trening centara u kojima zainteresirani mogu stjecati praktične vještine povezane s proizvodima sa zemljopisnom oznakom.

Osiguravanje da se korist od zaštite zemljopisne oznake jednako raspodijeli na različite kategorije sudionika u distribucijskom lancu i unutar svakog sektora

Poticanje usvajanja ugovora o suradnji između činitelja u vrijednosnom lancu, kao i između ostalih proizvođača i udruženja;Poticanje osnivanja strukovnih udruženja koja bi osigurala poštene i djelotvorne pregovore između sudionika; Omogućivanje da i najslabiji sudionici u procesu imaju jednak pristup informacijama, kao i tehničkoj i financijskoj potpori.

Omogućavanje uvođenja održivijih načina proizvodnje u lokalne sustave zemljopisne oznake

Poticanje činitelja u sustavu zemljopisne oznake u razvijanju održivijeg načina proizvodnje, tako što će određenu praksu prepoznati i promicati (primjerice, kada je riječ o pakiranju, potrošnji energije, prijevozu...);Povezivanje proizvoda s određenim svojstvima koja se tiču njegove kakvoće i njihova korištenja u marketingu, tamo gdje je to značajno.

Nap

lata

Obn

avlja

nje

resu

rsa

Izvor: A. Belletti, A. Marescotti, 2008., „Strategije i zakonske preporuke za zemljopisne oznake“, SINER-GI projekt financirala je EU, Završno izvješće, Tolouse (F).


167



i socialne dimenzije izrade proizvoda sa zemljopisnom oznakom i marketinškog sustava?

o zakonima koji se tiču sustava zemljopisne oznake?

Napravite tablicu1) Osnovne potrebe sustava zemljopisne oznake.2) Dostupni zakoni i njihove značajke u odnosu na potrebe sustava.3) Kako doći do tih zakona.

1) Potrebe sustava zemljopisne oznake.

2) Zakoni i njihove značajke.

3) Kako doći do tih zakona?

……

……

……


Lokalni sudionici

1

23

4


ProizvodTržište

Društvo

Isplativost

Javne politike

Kvalifikac

ija

5

Repr


Zaključak i bibliografija

171

Zaključak

Sustavi za zaštitu proizvoda sa zemljopisnom oznakom širom svijeta nastali su kao rezultat složenih veza (formalnih i neformalnih) između sudionika u tom procesu i vanjskih činitelja (iz privatne ili javne sfere, iz lokalne sredine ili izvan nje). U ovom procesu postavljena su formalna zajednička pravila koja se tiču najvažnijih vidova kakvoće utemeljene na podrijetlu i to ne samo kada je riječ o sustavima proizvodnje, standardima i mehanizmima kontrole, već i kada govorimo o korištenju lokalnih resursa i zaštiti od zlouporabe imena proizvoda. Cilj je ovog procesa povećanje vrijednosti proizvoda koji potječu iz posebnih zemljopisnih predjela, a koji su nastali zahvaljujući nekim posebnim ljudskim vještinama i znanjima te koji podrazumjevaju korištenje osobitih prirodnih blagodati. Na taj način nastaju isplativi sustavi proizvodnje koji ostaju budućim generacijama. Drugim rječima, formalizacija odnosa između različitih činitelja treba zaštititi sustave proizvodnje proizvoda sa zemljopisnom oznakom od tržišnih pritisaka i pokrenuti razvoj sela u društvenom, kulturnom i ekološkom smislu. Održivost sustava zemljopisne oznake temelji se na čitavim serijama procesa kao što su prepoznavanje mogućnosti koji proizvod, čija je vrijednost utemeljena na kakvoći, može imati i efekt motivacije sudionika u procesu (faza identifikacije), određivanje zajedničkih pravila za upravljanje sustavom zemljopisne oznake i lokalnim blagodatima na koje se on oslanja (faza kvalifikacije) ili usvajanje zajedničkih marketinških strategija (faza isplativosti). Proizvođači i lokalno stanovništvo mogu imati koristi od posebnosti svojeg okruženja i kulturnog nasljeđa na način koji neće ugroziti njihovu budućnost, zahvaljujući unaprijeđenom procesu proizvodnje (faza obnavljanja/reprodukcije). Na ovaj način moguće je poticati gospodarski razvoj i poboljšati kakvoću života. Uspostavljanje i upravljanje sustavima zemljopisne oznake zahtijeva ravnotežu između tri stupa održivog razvoja, ali uzima u obzir i motivaciju različitih sudionika. Postizanje ovakve ravnoteže nije lagana zadaća zbog toga što zajednički interes i dobrobit zajednice ne ovise samo o aktivnostima usmjerenim na zadovoljavanje “pravila kakvoće”, već podrazumijevaju i usvajanje zajedničkih strategija (za uporabu lokalnih resursa i marketinga), kao i djelatnosti različitih društveno-gospodarskih mreža (kako unutar sustava zemljopisne oznake, tako i izvan njega). Kako bi postigli konačni cilj, a to je stvaranje održivog sustava zemljopisne oznake na osnovu posebne kakvoće utemeljene na podrijetlu, moramo se osloniti na određene sustave potpore i njihova znanja, mišljenja, ali i odlučnost i vrijeme koje su spremni izdvojiti. Ove sustave potpore uspostavljaju različite javne ustanove (na lokalnoj, regionalnoj ili nacionalnoj razini), NVO ili druge ustanove čiji je cilj informiranje javnosti o metodologiji i pristupima koji su se pokazali uspješnima kod mnogih drugih zemljopisnih oznaka. Ovaj priručnik bavi se različitim vidovima uspostavljanja, upravljanja i razvoja održivih sustava zemljopisne oznake, a želja autora nije samo skiciranje “idealnog” puta razvoja zemljopisne oznake, već i ponuda niza pitanja svim sudionicima. Davanje odgovara na ta pitanja omogućit će mogućim sudionicima da prepoznaju, razviju i upravljaju svojim proizvodom sa zemljopisnom oznakom u vlastitome posebnom društvenom i prirodnom okruženju.


173

Bibliografija

1) Literatura

Različiti koraci u krugu kakvoće na podrijetlu

Allaire G. Sylvander B. 1997. Qualité spécifique et innovation territoriale, Cahiers d’Economie et Sociologique rurales, n°44, pp. 29-59

Barjolle, D. Boisseaux, S. Dufour, M. 1998. Le lien au terroir. Bilan des travaux de recherche. ETH Institut d’économie rurale, Lausanne, Available at: www.aoc-igp.ch/files/upload/Lien%20au%20terroir.pdf

Belletti G., Brunori G., Marescotti A., Pacciani A., Rossi A. 2006. “Il processo di valorizzazione delle produzioni agroalimentari tipiche”, in: Rocchi B, Romano D. (a cura di), “Tipicamente buono. Concezioni di qualità lungo la filiera dei prodotti agro-alimentari in Toscana”, Franco Angeli, Milano, 2006, pp.175-198

Belletti G., Brunori G., Marescotti A., Rossi A. 2003. “Multifunctionality and rural development: a multilevel approach”, in: Van Huylenbroek G., Durand G. (eds.), “Multifunctional agriculture. A new paradigm for European agriculture and rural development”, Ashgate, Aldershot, pp.55-80

Belletti G., Marescotti A. 2002. “OLPs and Rural Development”, DOLPHINS Concerted Action, WP3 Final Report (www.origin-food.org/pdf/wp3/wp3.pdf )

FAO 24. Regionalna konferencija za Evropu, 2004. Tema šest - Kvalitet i bezbednost hrane u Evropi: Aspekti koji utuču na poseban kvalitet, nutricionistički balans, značaj poljoprivrednog zemljišta i kulturnog nasleđa (“Teroar”). Montpelje, Francuska, 5-7 maj 2004.

FAO 26 Regionalna konferencija za Evropu, 2008. Tema jedanaest – Promocija tradicionalnih regionalnih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda: naredni koraci ka održivom ruralnom razvoju, Insbruk, Austrija, 26-27 jun 2008.

Dio 1 - Identifikacija: upoznavanje sa proizvodom i njegovim mogućnostima

Arfini F., Bertoli E., Donati M. 2002. The wine routes: analysis of a rural development tool, in (Editor), Muchnik J. Proceedings of the 2002 SYAL Congress Systèmes agro-alimentaires localisées: produits entreprises et dynamiques locales, Montpellier, FR.

Barham, E. 2003. Translating terroir: the global challenge of French AOC labelling. Journal of Rural Studies, n.19, pp.127-138

Belletti G. 2006. “La qualificazione dei prodotti tipici”, in: ARSIA (2006), “Guida per la valorizzazione delle produzioni agroalimentare tipiche. Concetti, metodi, strumenti”, ARSIA, Firenze, pp.53-65 (Available at: www.arsia.toscana.it/vstore/pdf/GuidaAgroalim%E2%80%93completo.pdf)

174


Bérard L., Marchenay P. 1995. Lieux, temps, et preuves: la construction sociale des produits de terroir. Terrain, n.24: 153-164

Bérard, L. Marchenay, P. 2007. Produits de terroirs. Comprendre et agir. CNRS – Ressources des terroirs - Cultures, usages, sociétés, Technopôle Alimentec rue Henri de Boissieu 01060 – Bourg en Bresse cedex 9

Bérard, L. Marchenay, P. 2008. From Localized Products to Geographical Indications. Awareness and Action. Ressources des Terroirs – CNRS, 61 p. Available at www.ethno-terroirs.cnrs.fr/IMG/pdf/Localized_Products_to_GI.pdf

Casabianca F. Sylvander B. Noel Y. Béranger C. Coulon J.B. Roncin F. 2005. “Terroir et Typicité: deux concepts-clés des Appellations d’Origine Controlée. Essai de définitions scientifiques et opérationnelles”, Symposium international “Territoires et enjeux du développement régional”, Lyon, 9-11 mars

Liu, P. and Vandecandelaere, E. 2008. Diversité des désignations et labels dans le contexte international. FAO. « Désignation de denrées alimentaires et bioénergies durables » - Proceedings of the seminar organized by the Swiss Federal Office for Agriculture (FOAG), March 2008.

Mutersbaugh, T. Klooster, D. Renard, M-C. and Taylor, P. 2005. Certifying rural spaces: Quality-certified products and rural governance. Journal of Rural Studies 21: 381-388.

Teuber R. 2007. Geographical Indications of Origin as a Tool of Product Differentiation – The Case of Coffee, Contributed Paper prepared for presentation at the 105th EAAE Seminar ‘International Marketing and International Trade of Quality Food Products’, Bologna, Italy, March 8-10, 2007.

Thiedig, F. Sylvander, B. 2000. Welcome to the club? An Economical Approach to Geographical Indications in the European Union. Agrarwirtschaft, 49, Heft 12, pp.428-437

Valenzuela-Zapata, A.G. Marchenay P. Foroughbakhch, R. Berard L. 2004. Conservacion de la diversidad de cultivos en las regiones con indicaciones geograficas: los ejemplos del tequila, mescal y calvados. In: Congreso internacional Agroindustria rural y Territorio (ARTE). Toluca, Estado de Mexico: Gis SYAL, U.Autonoma de Toluca (CD-Rom)

Vandecandelaere, E. 2004, Le Système Productif Agroalimentaire et Touristique (SPAT): Vers l’activation d’une proximité géographique entre producteur et consommateur. L’exemple des Routes des Vins en Languedoc Roussillon, Western Cape et Mendoza. Thèse de doctorat, Présentée à l’Institut National de l’Agriculture Paris Grignon pour obtenir le diplôme de Doctorat en économie.

Van der Ploeg, J. D. 2002. High quality products and regional specialties: a promising trajectory for endogenous and sustainable development. OECD, Siena, Italy, 10-12 July 2002.

WIPO Magazine. 2007. Geographical Indications: From Darjeeling to Doha, July 2007.

Dio 2 - Kvalifikacija: uspostavljanje pravila za proizvode s zemljopisnom oznakom

Belletti, G. Burgassi, T. Marescotti, A. Scaramuzzi, S. 2007. “The effects of certification costs on the success of a PDO/PGI”, in: Theuvsen L., Spiller A., Peupert M., Jahn G. (Eds), “Quality Management in Food Chains”, Wageningen Academic Publishers, Wageningen.


175

Bérard L. Beucherie O. Fauvet M. Marchenay P. Monticelli C. 2000. “Historical, cultural and environmental factors in the delimitation of PGI geographical areas”, in: Sylvander B., Barjolle D. Arfini F. 2000. The socio-economics of Origin Labelled Products in Agri-Food Supply Chains: Spatial, Institutional and Co-ordination Aspects. INRA Actes et Communications, n.17-2, pp.163-176.

Bérard L. Beucherie O. Fauvet M. Marchenay P. Monticelli C., 2001, « Outils et méthodes en vue d’élaborer la délimitation géographique des Indications Géographiques Protégées (IGP)», CNRS – ISARA Lyon – Chambre d’agriculture de Rhône-alpes.

Binh V.T. Casabianca F. 2002. “La construction d’un cahier des charges de production, comme outil d’organisation des producteurs et d’insertion dans la filière: Une démarche de la Recherche-Intervention participative des actions collectives”, SYAL Colloquium “Les systèmes agroalimentaires localisés: produits, entreprises et dynamiques locales” Montpellier, France 16-18 octobre

Canada J.S., Vazquez A.M. 2005. “Quality certification, institutions and innovation in local agro-food systems: Protected designations of origin of olive oil in Spain”, Journal of Rural Studies, n.21, pp.475-486

INAO, 2005. Geographical Indications - Applicant’s Guide. Institut National des Appellations d’origine. Available at: www.inao.gouv.fr/public/home.php?pageFromIndex=textesPages/Gl_s_Guide_-_English_(updating_soon)362.php~mnu=362

Kuhnhotz-Cordat G. 1954. La chaîne de la qualité en matière de délimitation viticole. Progr. Agric. Vitic., p. 316-319.

Liu P, Cadilhon J, Hoejskov P, Casey S, Morgan N, 2007. Standarts, certification and regulation for agricultural exports. A Pratical manual for producers and exporters from Asia. FAO, Rome. Available at www.fao.org/es/esc/en/15/262/highlight_269.html

Pérez Elortondo, F. J. Ojeda, M. Albisu, M. et al. 2007. « Food quality certification: An approach for the development of accredited sensory evaluation methods”, Food Quality and Preference 18(2007), pp. 425-439.

Tregear, A. Arfini, F. Belletti, G. Marescotti, A. 2007. “Regional foods and rural development: The role of product qualification”, in Journal of Rural Studies 23(2007), pp. 12-22.

Van der Meulen H. 2007. “A normative definition method for origin food products”. In Anthropology of Food, Special issue on local food products and systems, March 2007. Available at aof.revues.org/document406.html

Dio 3 - Isplativost: promidžba proizvoda s zemljopisnom oznakom

Armstrong G., Kotlet P. 2006. Marketing: an introduction, Prentice Hall Barjolle, D. Chappuis, J.M. Sylvander, B. 1998. From Individual competitiveness to collective effectiveness: a study on cheese with Protected Designations of Origin. 59th EAAE Seminar, Toulouse

Barjolle, D. Chappuis, J.M. Sylvander, B. 1998. From Individual competitiveness to collective effectiveness: a study on cheese with Protected Designations of Origin. 59th EAAE Seminar, Toulouse

176


Barjolle D., Sylvander B. 2000. “Some factors of success for Origin Labelled Products in Agri-Food supply chains in Europe: market, internal resources and institutions”, in: Sylvander B. Barjolle D. Arfini F. (Eds), “The socio-economics of Origin Labelled Products in Agri-Food Supply Chains: Spatial, Institutional and Co-ordination Aspects”, INRA Actes et Communications, n.17-1, pp.45-71.

Belletti G., 2000. “Origin labelled products, reputation, and heterogeneity of firms”, in: Sylvander B., Barjolle D., Arfini F. (eds.), “The socio-economics of origin labelled products in agro-food supply chains: spatial, institutional and co-ordination aspects” Actes et Communications, n° 17, INRA, Paris, pp.239-260.

Belletti, G. Burgassi, T. Manco, E. Marescotti, A. Scaramuzzi, S. 2009. The impact of geographical indications (PDO and PGI) on the internationalisation process of agro- food products. In: Canavari M., Cantore N., Castellini A., Pignatti E., Spadoni R. (eds.). International marketing and trade of quality food products, Wageningen, The Netherlands: Wageningen Academic Publishers, pp.201-221

Buganè, G. 2006. Ufficio Marketing e comunicazine pricipi, attività e casi di marketing strategico e operativo, Hoepli.

Crawford, I.M. 1997. Marketing Research and Information Systems. Marketing and Agribusiness Texts No. 4. AGS, FAO.

FAO,1997. Marketing and Agribusiness Texts No. 2 “Agricultural and Food Marketing Management”. www.fao.org/DOCREP/004/W3240E/W3240E00.HTM

FAO, 2005. Associations of market traders - Their roles and potential for further development (AGSF Occasional Paper) ftp://ftp.fao.org/docrep/fao/009/y7064e/y7064e00.pdf

FAO. 2003. Market research for agroprocessors (Marketing Extension Guide) ftp://ftp.fao.org/docrep/fao/007/y4532e/y4532e00.pdf

Le Courtois, E. Galvez, E. Santacoloma, P. Tartanac, F. 2009. Business models to enhance small farmers’access to markets for certified products. AGS, FAO.

Frayssignes J., 2007, L’impact économique et territorial des Signes d’Identification de la Qualité et de l’Origine, Rapport IRQUALIM

Marescotti A., 2006. La commercializzazione dei prodotti tipici, in “Guida per la valorizzazione dei prodotti agroalimentari tipici. Concetti, metodi e strumenti”, Arsia – Agenzia regionale per lo sviluppo e l’innovazione nel settore agricolo forestale. Firenze.

Pacciani A., Belletti G., Marescotti A., Scaramuzzi S.,2003, “Strategie di valorizzazione dei prodotti tipici e sviluppo rurale: il ruolo delle denominazioni geografiche”, in: Arzeni A., Esposti R., Sotte F., “Politiche di sviluppo rurale tra programmazione e valutazione”, Franco Angeli Milano, pp.235-264

Reviron S. Chappuis J. M., 2006. Geographical Indications: Operators’ collective organization and management, in CABI Book: GIs and globalization in agro-food supply chains, draft January 2006.

Shepherd, A., 2003. Market research for agroprocessors. Marketing extension guide 3. AGS, FAO.


177

Shepherd A, Cadilhon J, Gàlvez E, 2009. Commodity associations: a tool for supply chain development?, Agricultural management, Marketing and Finance occasional paper, FAO, Rome.

Van de Kop, P. Sautier, D. Gerz, A. 2006. Origin-based Products: Lessons for pro-poor market development. Bulletin 372, KIT (Royal Tropical Institute, Amsterdam) and CIRAD (French Agricultural Research Centre for International Development).Available at www.kit.nl/net/KIT_Publicaties_output/ShowFile2.aspx?e=921

Dio 4 - Ponovna uporaba resursa radi samoodrživosti zemljopisne oznake

Belletti G. 2003. “Le denominazioni geografiche nel supporto all’agricoltura multifunzionale”, Politica Agricola Internazionale, n.4, pp.81-102

Belletti G:, Marescotti A., Paus M., Hauwuy, 2008, “Evaluation des effets locaux des AOP-IGP: développement rural, organisations sociales et vie des territoires”, in Sylvander B., Casabianca F., Roncin F. (eds.), “Produits agricoles et alimentaires d’origine: enjeux et acquis scientifiques”, INRA-INAO, Paris, pp.214-228 (Atti del Colloque international de restitution des travaux de recherche sur les Indications Géographiques,, Paris. 17 et 18 novembre 2005)

Boutonnet J.P., Napoléone M., Rio M., Monod F., 2005, “AOC Pélardon, filière en émergence. Enseignements et questions vives”, Symposium international “Territoires et enjeux du développement régional”, Lyon, 9-11 mars

Dupont, F. 2004. Impact de l’utilisation d’une indication géographique sur l’agriculture et le developpement rural. France, Fromage de Comté. Paris: Ministère de l’Agriculture et de la Peche. 27 p.

Lanari, M.R. Pérez Centeno M.J. & Domingo, E. 2007. The Neuquén criollo goat and its production system in Patagonia, Argentina. People and animals. Traditional livestock keepers: guardians of domestic animal diversity, pp. 7–15. FAO Interdepartmental Working Group on Biological Diversity for Food and Agriculture. Rome.

Larson, J. 2007. Relevance of geographical indications and designations of origin for the sustainable use of genetic resources. Global Facilitation Unit for Underutilized Species.

Leclert, L. 2007. Who Benefits From the “Denominación de Origen” Tequila? Unpublished master’s thesis. Wageningen, The Netherlands: Wageningen University

Sylvander, B. Marty, F. 2000. Logiques sectorielles et territoriales dans les AOC fromagères: vers un compromis par le modèle industriel flexible ? Revue d’Economie Régionale et Urbaine, no 3 “Activités agricoles et agro-alimentaires et développement local”, pp 501-518.

Valenzuela-Zapata, A.G. Marchenay, P. Foroughbakhch, R. Berard, L. 2004. Conservacion de la diversidad de cultivos en las regiones con indicaciones geograficas: los ejemplos del tequila, mescal y calvados. In: Congreso internacional Agroindustria rural y Territorio (ARTE). Toluca, Estado de Mexico: Gis SYAL, U.Autonoma de Toluca (CD-Rom)

Vandecandelaere E., 2002, Des “réseaux territoriaux” comme outil de promotion de produits de qualité. L’analyse des “routes des vins” en Languedoc Roussillon, Mendoza et Western Cape, SYAL Colloquium “Les systèmes agroalimentaires localisés: produits, entreprises et dynamiques locales” Montpellier, France 16-18 octobre, Available at: gis-syal.agropolis.fr/Syal2002/FR/Atelier%204/VANDECALAERE.pdf

178


Dio 5 - Stvaranje uvjeta za razvoj geografske oznake: uloga zakonskih regulativa

Addor, F. Grazioli, A 2002. Geographical Indications beyond Wine and Spirits. The Journal of World Intellectual Property, 5(6), November.

Anania G., Nisticò R. 2004. Public regulation as a substitute for trust in quality food markets: what if the trust substitute can’t be fully trusted?, Journal of Institutional and Theoretical Economics, Vol. 160, N. 4.

Belletti G., Marescotti A. (eds.) 2008. “Geographical Indications strategies and policy recommendations”, SINER-GI EU Funded project, Final Report, Toulouse (F) (website: www.origin-food.org/)

Josling T. 2006. “The War on Terroir: Geographical Indications as a Transatlantic Trade Conflit”, paper presented as the Presidential Address to the AES Annual Meeting in Paris, march 30th

Marette S., Clemens R., Babcock B.A. 2007. “The Recent International and Regulatory Decisions about Geographical Indications”, Midwest Agribusiness Trade Research and Information Center, Iowa State University, Ames, Iowa 50011-1070, MATRIC Briefing Paper 07-MWP 10, January

Mosoti, V. 2006. International mechanisms for the protection of local agricultural brands in Central and Eastern Europe. FAO, Legal Papers Online #60.

Sylvander B., Allaire G., Belletti G., Marescotti A., Tregear A., Barjolle D., Thévenot-Mottet E. 2006. “Qualité, origine et globalisation: Justifications générales et contextes nationaux, le cas des Indications Géographiques”, Canadian Journal of Regional Sciences, Numéro Spécial “Politique publique et espace rural”, vol. XXIX, n.1, printemps, pp.43-54

Taubman, A. 2001. “The Way Ahead: Developing International Protection for Geographical Indications: Thinking Locally, Acting Globally”. Lecture, WIPO Symposium on the International Protection of Geographical Indications, Montevideo, 28-29/11/01, 12 p. Available at www.wipo.int/edocs/mdocs/geoind/en/wipo_geo_mvd_01/wipo_geo_mvd_01_9.pdf

Thévenod-Mottet, E. 2006. Legal and Institutional Issues Related to GIs, SINER-GI WP1 Report, October 2006, 67 p. Available at www.origin-food.org/2005/upload/SIN-WP1-report-131006.pdf

2) FAO studije slučajaDostupne na adresi: www.foodquality-origin.org/eng/resource.html

Bernardoni, P. Estève, M. Paus, M. Reymann, R. 2008. Case studies on Quality Products Linked to Geographical Origin: Balkans. The Ham of beef meat from Uzice –Užićka Goveća Pršuta, Serbia. The Livno Cheese – Livanjski Sir, Bosnia and Herzegovina. The Bean of Tetovo – Tetovski Krav, Former Yugoslav Republic of Macedonia. FAO.

Blanco, M. 2007. Queso Turrialba. PRODAR IICA, Costa Rica. IICA and FAO.

Datta, T.K., 2009, Tea Darjeeling, India, FAO Case study.

FAO. 2006. Etude sur le tourisme rural et les filières agricoles dans la province de Taroudant: huile d’argane, huile d’olive et safran. Rapport 1, Migrations & Développement.


179

Fournier S., 2008. Les Indications Géographiques: une voie de pérennisation des processus d’action collective au sein des Systèmes agroalimentaires localisés ? Cahiers de l’Agriculture, vol. 17, n°6, novembre-décembre 2008, pp. 547-551. www.jle.com/fr/revues/agro_biotech/agr/sommaire.md?cle_parution=3041&&type=text.html.

Gallego Gómez, J. C. 2007. Proceso de calificación y sello de calidad en relación con el origen, caso: Café de Colombia. IICA and FAO.

Garcin, D.G. Carral, S. 2007. Le safran marocain entre tradition et marché: Etude de la filière du safran au Maroc, en aprticulier dans la région de Taliouine, province de Taroudant. FAO.

González Jiménez, E. 2007. Denominación de origen “Cacao Chuao”, Venezuela. IICA and FAO.

Keller V. et Fournier S., 2007. Control and traceability system. Working document for the Kintamani coffee GI setting up project. Cirad / Inao. 9 p.

Mawardi S, 2009. Advantages, Constraints, and Key Success Factors of Establishing Quality Signs Linked to the Origin and Traditions: the Case of Kintamani Bali Arabica Coffee Geographic Indication. FAO Case-study.

Pérez Centeno, M. 2007. “Chivito criollo del Norte Neuquino”, Chos Malal, Neuquén, Patagonia, rgentina. Istituto Nacional de Tecnología Agropecuaria (INTA). IICA and FAO.

Poméon, T. 2007. El Queso Cotija. CIESTAAM, Universidad Autónoma Chapingo, México. IICA and FAO.

Quingaísa, E. Riveros, H. 2007. Estudio de caso: denominacion de origen “Cacao Arriba”. Ecuador. IICA Ecuador and FAO

Rivera Campos, G. Riveros Serrato, H. 2007. Estudio de caso sobre el proceso de obtención de la Denominación de Origen del “Maíz Blanco Gigante de Cuzco”, Peru. IICA-PRODAR and FAO.

Sereyvath P, 2009. Kampong Speu Palm sugar, Cambodia. FAO Case Study.

Tongdee, S. C. 2007. Impact of producing pummelos under the geographical indication Nakornchaisri Pummelo on farming practices. FAO.

Ts. Enkh-Amgalan, 2009. Adopting Geographic Indication (GI) to support local value added production in the remote rural region of Mongolia: Uvs sea buckthorn case study . FAO Case Study.

Vandecandelaere, E. in collaboration with Mery J. E. 2007. Limón de Pica. Chile, IICA and FAO.

Wang, G. 2009. Application of Geographical Indications systems in China - Case study of Jinhua Ham. FAO Case Study.

3) SINER-GI studije slučajaArfini F. Cernicchiaro S., Mancini M.C., Magagnoli S., Matteo A.C., Lopez E. 2007. Queso Chontaleño (Nicaragua), SINER-GI Case Study Report

180


Arfini, F. Boccaletti, S. Giacobini, C. Moro, D. and Sckokai D. 2006 Case studies 8. Parmigiano Reggiano, JOINT RESEARCH CENTRE (Seville), ec.europa.eu/agriculture/quality/certification/docs/case8_en.pdf

Belletti G., Marescotti A., Galtier F. 2007. Pico Duarte Coffee (Dominican Republic), SINER-GI Case Study Report

Belletti G., Marescotti A. 2006. “I percorsi di istituzionalizzazione delle produzioni agroalimentari tipiche”, in: Rocchi B, Romano D. (a cura di), “Tipicamente buono. Concezioni di qualità lungo la filiera dei prodotti agro-alimentari in Toscana”, Franco Angeli, Milano, 2006, pp.121-147

Bienabe E., Troskie D. 2007. Rooibos, SINER-GI Case Study Report

Bowen S., 2008. Case-study: Tequila, North Carolina State University, United States.

Camara, T. H. Haba M. 2004. Piment de Mamou. Fiche simplifiée pour le repérage de produits susceptibles d’être reconnus en Indications géographiques. Organisation africaine de Propriete Intellectuelle. Yaoundé, OAPI, 1 p.

Cerdan C., Vitrolles D., Wilkinson J., Pimentel L.O. 2007 Gaucho Pampa de Campanha Meridional Meat, SINER-GI Case Study Report

Durand C., 2009. Les Indications Géographiques, des outils de développement territorial ? Quatre études de cas en Indonésie. Mémoire présenté en vue de l’obtention du Diplôme d’Ingénieur de Spécialisation en Agronomie Tropicale de l’IRC / Montpellier SupAgro, option Valor. 169 p.

Champredonde M., Casabianca F. 2007. Pampean Argentina Beef, SINER-GI Case Study

Gerz, A. and Fournier, S. 2006. Gari Missè in Benin: a local, premium-quality staple. In: Van de Kop, P., D. Sautier and A. Gerz (eds), Origin-based products. Lessons for pro-poor market development. KIT / CIRAD, Bulletin 372, p. 31-40.

Giacomini C., Arfini F., Menozzi D., Cernicchiaro S. 2008. Processus de qualification, effets de spill-over et implications pour le développement rural: le cas du Jambon de Parme. proceedings of IV Congreso Internacional de la Red SIAL, Mar del Plata - Argentina

Giraud G. 2007. Basmati rice in Pakistan, SINER-GI Case Study Report

Giraud G. 2008. Range and limit of geographical indications scheme: The case of Basmati rice from Punjab, Pakistan. International Food and Agribusiness Management Review, Vol. 11, Issue 1

Marescotti A. (2003), “Typical products and rural development: Who benefits from PDO/PGI recognition?”, 83rd EAAE SeminaFood Quality Products in the Advent of the 21st Century: Production, Demand and Public Policy”, Chania-Crete, 4-7 september.

Marie-Vivien D. 2007. Basmati rice in India, SINER-GI Case Study Report

Paus M., Esteve M., 2007. Kraljevacki Kajmak, SINER-GI Case Study Report

Pecqueur, B. 2001. Qualité et développement territorial: l’hypothèse du panier de biens et de services territorialisés. Economie rurale, 291, 37-49.


181

Perret A., Thévenod-Mottet E. 2007. Bleuet du Lac San Jean(Bleuberry from Lake St Jean, Québec), SINER-GI Case Study Report.

SINER-GI. 2006. WP1 Report: Legal and Institutional issues related to GIs. www.origin-food.org/2005/upload/SIN-WP1-report-131006.pdf

Van de Kop, P. Sautier, D. Gerz, A. 2006. Origin-based Products: Lessons for pro-poor market development. Bulletin 372, KIT ( Royal Tropical Institute, Amsterdam) and CIRAD (French Agricultural Research Centre for International Development).Available at www.kit.nl/net/KIT_Publicaties_output/ShowFile2.aspx?e=921

4) Ostali izvoriBelletti G., Brunori G., Marescotti A., Rossi A., Rovai M. 2006. “Guida per la valorizzazione delle produzioni agroalimentare tipiche. Concetti, metodi, strumenti”, ARSIA, Firenze, Available at: www.arsia.toscana.it/vstore/pdf/GuidaAgroalim%E2%80%93completo.pdf

Bérard, L. Marchenay, P. 2008. From Localized Products to Geographical Indications. Awareness and Action. Ressources des Terroirs – CNRS, 61 p. Available at www.ethno-terroirs.cnrs.fr/IMG/pdf/Localized_Products_to_GI.pdf

Bowen S., Ana Valenzuala Zapata A. 2008. Geographical indications, terroir, and socioeconomic and ecological sustainability: The case of Tequila. Journal of Rural Studies (2008).

Couillerot C, Holah J, Knight C, Lubell A, OriGIn, The Geographical Indications for Mongolia Handbook. Secretary General of the Organisme Intercantonal de Certification (OIC), OriGIn, Campden Chorleywood Food and Research Association (CCFRA), Sustainable Development Association (SDA); Available at: www.gi-mongolia.com/en/media/Mongolia_Handbook.pdf

Cuffaro, N. and Liu, P. 2008. Technical regulations and standards for food exports: trust and the credence goods problem. Commodity Market review 2007-2008.

FAO 18th Session of the Committee on Commodity problems, 2008. Intergovernmental group on Tea, Geographical indications for tea. Hangzhou, China, 14-16 May 2008.

FAO 1999. Agricultural Biodiversity, Multifunctional Character of Agriculture and Land Conference, Background Paper 1. Maastricht, Netherlands. September 1999.

FAO, 2004.“Building on Gender, Agrobiodiversity and Local Knowledge”Training Manual.

IFOAM. 2008. PGS Task Force. Modena, Italy, June 2008

Larson J. 2007. “Relevance of geographical indications and designations of origin for the sustainable use of genetic resources”, Global Facilitation Unit for Underutilized Species, Roma, Available at: www.underutilized-species.org/Documents/PUBLICATIONS/gi_larson_lr.pdf

Lucatelli S. 2000. “Appellations of Origin and Geographical Indications in OECD Member Countries: Economic and Legal Implications”, OCSE, COM/AGR/APM/TD/WP(2000)15/FINAL december. Available at: www.olis.oecd.org/olis/2006doc.nsf/linkto/agr-ca-apm(2006)9-final

182


LEADER European Observatory, 2000. “Marketing local products: Short and long distribution channels”, Dossier n°7, July, Available at: ec.europa.eu/agriculture/rur/leader2/rural-en/biblio/circuits/contents.htm

Rangnekar D. 2004. “The Socio-Economics of Geographical Indications. A Review of Empirical Evidence from Europe”, UNCTAD-ICTSD Project on IPRs and Sustainable Development, Issue Paper No.8, may, Available at: www.iprsonline.org/unctadictsd/docs/CS_Rangnekar2.pdf

Thévenod-Mottet, E. (ed) 2006. Legal and Institutional Issues Related to GIs, SINER-GI WP1 Report, October 2006, 67 p. Available at www.origin-food.org/2005/upload/SIN-WP1-report-131006.pdf

Thual, D. 2007. Q&A Manual. European Union Legislation on Geographical Indications. December 2007, 62 p. Available at www.euchinawto.org/index.php?option=com_content&task=view&id=232&Itemid=1

5) Međunarodne institucije i istraživački centri na internetu:

AGRIDEA: www.agridea-international.ch

International Center for Advanced Mediteranean Agronomic Studies (CIHEAM): www.ciheam.org

CIRAD: www.cirad.fr/fr/index.php

CNRS: www.ethno-terroirs.cnrs.fr

Cyberterroirs: www.cyberterroirs.org

European Commission - General-Directorate for Agriculture and Rural Development : ec.europa.eu/agriculture/quality/

FAO Quality linked to geographical origin: www.foodquality-origin.org/eng/index.html

FAO Food safety and quality service: www.fao.org/ag/agn/agns/index_en.asp

FAO Rural infrastructure and agro-industries division: www.fao.org/ag/ags/

The International Centre for Trade and Sustainable Development (ICTSD):www.ictsd.orgwww.iprsonline.org/resources/Geographical_Indications.htm

Ministry of Agriculture and Fisheries, France: www.agriculture.gouv.fr

Federal Office for Agriculture FOAG, Switzerland: www.blw.admin.ch/index.html?lang=en

Ministry of Agriculture, Chile: www.minagri.gob.cl/

Interamerican Institute for Cooperation in Agriculture (IICA): www.iica.int

INRA: www.inra.fr

Florence University, Economics department: www.dse.unifi.it/index.html


183

Parma University, Economics Department: www.unipr.it/

ORIGIN: www.origin-gi.com

SouthEastern European Development Organisation (SEEDEV): seedev.org/

SINERGI Research Project: www.origin-food.org

SLOW FOOD: www.slowfood.org

United Nations Conference on Trade and Development (UNCTAD): www.iprsonline.org/resources/Geographical_Indications.htm

WIPO (World Intellectual Property Organization / Appellations of Origin): www.wipo.int/lisbon/en

WTO – TRIPS: www.wto.org/english/tratop_e/trips_e/gi_background_e.htm

184


Pojmovnik

Akreditacija Potvrda koju treća strana izdaje tijelu za ocjenu sukladnosti, a odnosi se na službeno dokazivanje kompetentnosti tog tijela za obavljanje posebnih poslova ocjenjivanja sukladnosti.

Udruživanje, savez, udruženjeSporazum o suradnji dvaju neovisnih ekonomskih subjekata koji imaju neke zajedničke ciljeve, čije ispunjenje zahtijeva kombiniranje prirodnih i društvenih potencijala te stručnosti, a u interesu je svih sudionika. U slučaju zemljopisne oznake, strateško udruživanje može se ostvariti između proizvođača i prerađivača kako bi se koordinirala prodaja lokalnih proizvoda, na osnovu čega bi potrošači bili spremni platiti dodanu vrijednost za određeni proizvod. Ovakav je sporazum rezultat zajedničkog dogovora (zajedničkih pregovora) i zajedničke organizacije.

Ime podrijetlaIme podrijetla jest zemljopisno ime koje služi određivanju podrijetla proizvoda, kakvoće i obilježja koja su takva kakva jesu isključivo (ili bar suštinski) zahvaljujući zemljopisnom okruženju uključujući prirodne i ljudske čimbenike. Ovaj se izraz obično upotrebljava u Francuskoj i dijelovima južne Europe. Ime podrijetla jedno je od najstarijih oblika prepoznavanja i zaštite zemljopisne oznake (Pariška konvencija, 1883.). Iako je izraz upotrebljavan i ranije, tek se 26 zemalja potpisnica Lisabonskog sporazuma 1958. godine prvi put službeno usuglasilo oko korištenja „imena podrijetla“ kao oblika zemljopisne oznake, a koristeći jedinstvenu proceduru koju priznaju sve strane potpisnice.

CertifikacijaProcedura tijekom koje službena certifikacijska tijela i službeno priznati organi pružaju uvjerenje (u pisanom ili u nekom drugom obliku) da su hrana ili sustavi za nadzor hrane u skladu s propisanim zahtjevima. Certifikacija hrane, onda kada je to potrebno, može se zasnivati na inspekcijskim nadzorima. Oni se mogu obavljati neprestanim on-line kontrolama, provjerom sustava za jamstvo kakvoće i nadzorom krajnjih proizvoda (Codex Alimentarius). Certifikacija jest atest treće strane koji se odnosi na proizvod, preradu, sustave ili pojedince (ISO/IEC 17000:2004, klauzula 5.5).

Certifikacijsko tijeloOrganizacija koja provodi certifikaciju predstavlja certifikacijsko tijelo. Ponekad se upotrebljavaju i nazivi „certifikator“ ili „agencija za certifikaciju“. Ako se želi certifikacija određenog proizvoda ili proizvodnog procesa, neovisno tijelo mora pružiti pismena jamstva da su proizvod, njegova obrada i usluge koje se ispituju u skladu s naznačenim zahtjevima. Certifikaciju provodi certifikacijsko tijelo i to je obično akreditirana organizacija koja može pripadati nekoj vladinoj agenciji, ali može biti i strukovno


185

ili regulacijsko tijelo (administracija). Certifikacijsko tijelo može koristiti postojeće standarde, a može i usvojiti nove, koji se ponekad zasnivaju na međunarodnom i/ili normativnom standardu. U domeni zemljopisne oznake, certifikacijska tijela uspostavljaju kontrolne postupke i jamče da se proizvođači pridržavaju Elaborata/Specifikacije. U nekim je zemljama certifikacija za zemljopisnu oznaku obvezna.

Certifikacijski žigCertifikacijski žig može biti bilo koja riječ, ime, simbol ili element koji označava certifikaciju kvalitativnih obilježja proizvoda. Ta obilježja mogu obuhvatiti zemljopisno podrijetlo. Podudara se sa specifikacijama vlasnika žiga koje se mogu primijeniti na mjesto podrijetla i/ili metode proizvodnje. Žig zahtijeva verifikaciju treće strane koja jamči da su određena svojstva ostvarena ili prisutna. Za razliku od robnog žiga, certifikacijski žig otkriva izvor tako što otkriva prirodu i kakvoću robe te potvrđuje da je ta roba zadovoljila određene standarde. Certifikacijski žig razlikuje se od robnog žiga u tri stvari: prvo, certifikacijski žig ne koristi vlasnik žiga, drugo, bilo koji subjekt koji zadovolji certifikacijske standarde koje propisuje vlasnik može koristiti certifikacijski žig i, treće, certifikacijski žig primjenjuje se samo na proizvod i usluge na koje je registriran. Međutim, jedan američki certifikacijski žig može se vezati za grupu proizvoda, proizvođača i prerađivača u nekom području, kao što je slučaj s nazivom (žigom) „Ponos New Yorka“ koji se upotrebljava za svježe voće i povrće.

Elaborat/SpecifikacijaElaborat/Specifikacija predstavlja popis preciznih radnji i standarda koji se moraju primijeniti i zadovoljiti kako bi nastao proizvod zemljopisne oznake. Ovaj dokument obično nastaje konsenzusom organizacije proizvođača. Elaborat/Specifikacija odnosi se na standarde, minimalne standarde, posebnost proizvoda, proizvodnu specifikaciju, način i uvjete proizvodnje.

Zajedničko/javno dobroZajedničko dobro, bilo da se stvara u privatnom, bilo u javnom sektoru, jest dobro koje istodobno može koristiti nekoliko različitih sudionika, a da se pritom ne gube/umanjuju njegove vrijednosti i svojstva. Potrošnja zajedničkog dobra od još jednoga, dodatnog sudionika ne umanjuje zadovoljstvo ostalih sudionika (načelo nekonkurentnosti) i nemoguće je spriječiti bilo kojeg sudionika da koristi to dobro (načelo neisključivanja). Zemljopisne oznake poput prava na intelektualno vlasništvo mogu se smatrati zajedničkim/javnim dobrom. Međutim, zlouporaba zajedničkog ugleda proisteklog iz zemljopisnog imena od pojedinaca (ili skupina) ugrožava vrijednost zajedničke prirodne i društvene baštine.

Kolektivni žig (SAD)Ovo je oznaka koju koriste članovi zadruga, udruženja ili drugih saveza kako bi njihova dobra ili usluge bili prepoznatljivi po kakvoći koja se povezuje s tim kolektivnim žigom. Kolektivni žig može imati zemljopisni identitet i može reklamirati ili promicati dobra koja proizvode korisnici tog žiga.

186


Kolektivni (robni) žig (EU)Oznake koje koriste članovi određenih skupina kako bi se njihovi proizvodi razlikovali od proizvoda koje nude oni koji nisu njihovi članovi. Skupina koja ima korist od registrirane „zaštićene oznake podrijetla“ (PDO) ili „zaštićene zemljopisne oznake“ (PGI) također može podnijeti prijavu za dobivanje kolektivnoga robnog žiga za ime ili grafičko rješenje svog proizvoda sa zemljopisnom oznakom. PDO/PGI oznaka omogućava zaštićenu oznaku kakvoće i podrijetla koja je odvojena od drugih prava intelektualnog vlasništva, poput robnog žiga. Aspekti imena podrijetla ili zemljopisne oznake podrijetla (PDO/PGI) mogu se označiti kao kolektivni robni žig tražeći dodatnu zaštitu preko prava intelektualnog vlasništva. S druge strane, proizvod ili grafička oznaka koji se kolektivno rabe kao robni žig(ovi) ne mogu se poslije toga registrirati kao ime podrijetla ili zemljopisna oznaka podrijetla zato što zemljopisna oznaka ne može potisnuti postojeći robni žig.

Kolektivni marketingKolektivni marketing nastaje onda kada pojedinci, poput malih proizvođača koji sudjeluju u poslovnim djelatnostima (primjerice, u uzgoju biljaka ili životinja), odluče osnovati organizaciju koja koordinira (i ako je potrebno izravno provodi) velik broj marketinških radnji potrebnih za potrebe potrošača. Lokalni sudionici mogu uvećati svoju zaradu i učinkovitost udruživanjem s drugim sudionicima radi reklamiranja svojih prehrambenih proizvoda. Oni će imati korist od zajedničkih aktivnosti, primjerice, bolji pregovarački položaj ili veću prodaju. Kolektivnim se marketingom često bave udruženja proizvođača (vidi definiciju ovog pojma).

Ocjena sukladnostiPrikaz da je udovoljeno posebnim zahtjevima koji se odnose na proizvod, proces, sustav, osobe, upravljačko ili organizacijsko tijelo (ISO/IEC 17000:2004 – klauzula 2.1).

Kontrolni planKontrolni plan predstavlja poseban i prilagodljiv dokument koji pokazuje kako se provjerava udovoljavanje zahtjevima iz Elaborata/Specifikacije. Radi se o mehanizmu upravljanja kojim se prepoznaju i prate aktivnosti nužne za kontrolu kritičnog inputa (ulaznih postupaka i prirodne i kulturološke baštine) ili ključnog outputa (konkretnog ishoda) u procesu proizvodnje.

Strategija razlikovanja (diferencijacije)Razvoj proizvoda ili usluga s jedinstvenim svojstvima koje potrošači znaju cijeniti i smatraju ih boljim ili drugačijim od konkurentskih proizvoda. Strategija diferencijacije zasnovana je na tržišnoj segmentaciji i može biti dobrovoljna s ciljem da se pribavi poseban certifikat ili oznaka (primjerice, u svezi s organskim uzgojem stoke ili tradicionalnim proizvodima).

Provedba, PrimjenaProces u kojem normativne ili pravne odredbe u cjelini stupaju na snagu i počinju se provoditi. Radi se o dogovorenim pravilima koja su usvojena za proizvod sa zemljopisnom oznakom (Elaborat/Specifikacija) i moraju se primijeniti prema onima koji zlouporabljuju


187

zemljopisnu oznaku. Proizvođači zemljopisne oznake mogu ostvariti primjenu tih pravila na sudu ili se institucije vlasti mogu službeno zauzeti za njih.

UzurpatorNaziv za osobu ili skupinu koja izvlači korist od određene robe ili usluge, bez ikakve novčane naknade. U slučaju proizvoda sa zemljopisnom oznakom, njegovo zemljopisno ime neki sudionici mogu iskoristiti kako bi ostvarili korist (primjerice, višu cijenu), a da ni na koji način ne doprinose ugledu proizvoda (vidi pojam ugled proizvoda) niti sudjeluju u dijeljenju zajedničkih troškova.

Sustav jamstva (jamstveni sustav)Mehanizam koji postoji ili se primjenjuje kako bi jamčio određena svojstva proizvoda, kao i usklađenost sa zahtjevima iz Elaborata/Specifikacije (dostupni kriteriji i kritične točke, kontrolni plan – što, kada i tko kontrolira, i vrste sankcija), postojeću dokumentaciju i dostupne informacije.

Generičko (uopćeno)Izraz ili znak mogu se smatrati „generičkim“ kada je njihova uporaba toliko rasprostranjena da ga potrošači doživljavaju kao kolektivno (zajedničko) ime ili kategoriju svih dobara/usluga istog tipa, prije nego kao zemljopisnu oznaku. Ovaj se termin odnosi na standarde koji su zbog marketinga poznati naširoko i nudi osnovnu vodilju za propisivanje kakvoće.

Zemljopisna oznakaZemljopisna oznaka propisana u Sporazumu o trgovinskim aspektima prava na intelektualno vlasništvo (TRIPS) 1994. godine podrazumijeva „oznake koje prepoznaju određenu robu kao proizvode s podrijetlom s teritorija članice, ili područja ili lokaliteta s tog teritorija gdje se zadana kakvoća, ugled ili druga obilježja proizvoda suštinski mogu pripisati njegovu zemljopisnom podrijetlu (član 22.1). Sve članice Svjetske trgovinske organizacije moraju usvojiti osnovne propise za zaštitu ZO.Zemljopisna oznaka jest opći „krovni pojam” za razdvajanje podrijetla proizvoda od njegove zemljopisne oznake s posebnim svojstvima i ugledom koja iz tog podrijetla proistječu. Kada su zemljopisne oznake pravno registrirane, one dobivaju drugačiji oblik, kao imena podrijetla – ZOI ili kao zemljopisna oznaka podrijetla – OI. Tek se onda zaštita ovih oznaka može provoditi. TRIPS ne osigurava nikakav poseban pravni sustav zaštite za zemljopisne oznake – to je prepušteno zemljama članicama. Ako je neka od njih uspostavila formalan proces registracije za priznavanje zemljopisne oznake na svojem teritoriju, onda taj proces možemo nazivati „Zaštićena zemljopisna oznaka”. Međutim, zemljopisna oznaka može postojati bez zaštite (dobivene ili zatražene), osim kada se ime proizvoda smatra generičkim. U određenim situacijama kolektivni žig ili certifikacijski žig predstavljaju glavnu pravnu zaštitu zemljopisne oznake.

Zemljopisno obilježjeGrafički simbol koji upozorava na to da je riječ o zemljopisnoj oznaci.

188


Sustav zemljopisne oznakeSustav zemljopisne oznake obuhvaća sve sudionike i djelatnosti usmjerene na proizvodnju proizvoda sa zemljopisnom oznakom. Time taj sustav obuhvaća proizvođače koji rade proizvode sa zemljopisnom oznakom, kao i sve druge sudionike u vrijednosnom lancu (institucije vlasti, nevladine organizacije, istraživačke institucije, stručne i razvojne službe i druge ustanove koje su neizravno povezane s proizvodom sa zemljopisnom oznakom, primjerice, turistička djelatnost u proizvodnom segmentu).

Skupina zemljopisne oznakeSkupinu zemljopisne oznake čine svi sudionici izravno povezani s proizvodom. Ta skupina predstavlja sve sudionike koji su se ujedinili s ciljem postizanja određene kakvoće proizvoda. Tu pripadaju proizvođači, prerađivači i trgovci.

UpravljanjeNeutralni koncept koji se odnosi na složene sustave koji se rabe za razne mehanizme i procese, međusobne odnose sudionika i institucije, uz pomoć kojih pojedinci i skupine ostvaruju svoje interese i prava, ispunjavaju svoje obveze i ublažavaju međusobne razlike.

Oznaka podrijetlaOznaka podrijetla jest znak koji upozorava na to da proizvod potječe s posebnoga zemljopisnog područja, bez upozoravanja na kakvoću i ugled (Madridski sporazum, 1891., Član 1.1, Pariška konvencija, 1883.)

InspekcijaSustavna provjera proizvoda i/ili procesa proizvodnje kako bi se potvrdilo da su ispunjeni opći standardi (sanitarni, označavanje i drugo) i posebni standardi, predviđeni Elaboratom/Specifikacijom. Inspekcija se može vršiti na tri razine: (1) kao samokontrola koju provode sami proizvođači; (2) kao kolektivna kontrola provedena na razini organizacije proizvođača i (3) kao državna kontrola provedena na nacionalnoj razini. Uspješan inspekcijski nadzor omogućava certifikaciju proizvoda koji se nakon toga može prodavati pod imenom zaštićene zemljopisne oznake. Kolektivne i državne kontrole uglavnom su delegirane na treće, nezavisno certifikacijsko tijelo(a).

Prava intelektualnog vlasništvaU pravnoj terminologiji, Intelektualno vlasništvo (u izvorniku: IP) predstavlja sveobuhvatni pojam koji se odnosi na različita prava povezana s određenim imenima, pisanim i javnim medijima, kao i izumima. Nositelji ovakvih prava mogu iskoristiti razne vrste ekskluzivnih prava povezanih s predmetom intelektualnog vlasništva. Pridjev „intelektualno” označava da proces uključuje misaone aktivnosti. Imenica „vlasništvo” podrazumijeva da je proces stvaranja ideja istovjetan procesu stvaranja opipljivih objekata. Upravo je zbog toga i ovaj pojam kontroverzan. Zakon o intelektualnom vlasništvu i njegova primjena razlikuju se od države do države.Postoje pokušaji nekih zemalja da se ti zakoni usklade s potpisivanjem međunarodnih sporazuma, kao što je 1994. godine STO usvojila TRIPS, dok bi drugi sporazumi


189

olakšavali istodobnu registraciju u različitim pravnim sustavima (jurisdikcijama). Zemljopisne oznake priznate su kao pravo intelektualnog vlasništva na isti način kao patenti, robni žigovi ili računalni programi.

Strukovno udruženje/tijeloPrivatna organizacija koja spaja sve partnere iz jednoga proizvodnog lanca u cilju reguliranja tržišta proizvoda, sudjelovanja u provedbi odredaba iz propisa u poljoprivredi i raščlambe posljedica kršenja dogovora (ugovora). Ovo tijelo također potiče bolji učinak u lancu i štiti kolektivne interese. Iako ovaj organizacijski oblik potječe iz Francuske (vidi zakon 2006-11, 5. siječnja 2006.), ideja strukovnog udruženja danas je široko prihvaćena u tekstovima vodeće Zajedničke poljoprivredne strategije Europske Unije.

Etiketa (oznaka)Bilo kakva oznaka, brend, žig, slikovit ili opisni znak, pisana, tiskana, urezana, markirana, izrezbarena ili utisnuta oznaka ili oznaka prikačena ambalaži na kojoj se nalazi prehrambeni proizvod.

Markiranje (obilježavanje)Pisani, tiskani ili grafički znak koji je prisutan na etiketi prehrambenog proizvoda ili je izložen blizu njega radi promicanja prodaje (Codex Alimentarius).

Upravljanje (menadžment)Organiziranje, koordiniranje, kontroliranje i monitoring prirodne i kulturološke baštine te ljudi radi postizanja propisanih ciljeva. To se postiže usvajanjem strategija i planova kojima se planira korištenje prirodne i kulturološke baštine i kojima se propisuju obveze prema proizvodnim procesima i ljudima koji u njima sudjeluju. U organizacijama korisnika zemljopisne oznake svaki član obično ima neku upravnu funkciju. Za uspjeh procesa zemljopisne oznake, organizacije korisnika i njezinih proizvoda, ključni je čimbenik u cijelom sustavu odgovarajući menadžment.

ŽigPojam „žig” naizmjence se rabi kod (regularnih) robnih, kolektivnih i certifikacijskih žigova. Ovisno o konceptu, pojam se može odnositi na obične robne žigove, robne žigove koji se odnose na zemljopisne oznake, kolektivne žigove ili certifikacijske žigove.

Segmentacija tržištaProces podjele tržišta na različite homogene skupine potrošača u cilju provođenja posebnih marketinških strategija i aktivnosti.

MarketingMarketingom se provode sve aktivnosti i zadaci koji su neophodni za zadovoljenje zahtjeva potrošača. Marketing obuhvaća aktivnosti poput istraživanja tržišta, rukovanja proizvodom, kakvoću i sigurnost proizvoda, pakiranje, brendiranje, transport, odlučivanje o tome kako, gdje i kada prodavati itd. Certifikacijski programi, poput programa

190


zemljopisne oznake, mogu biti vrlo značajni u marketinškoj strategiji. U organizaciji korisnika zemljopisne oznake, marketing vodi sama organizacija (kolektivni marketing) i njezini pojedinačni članovi. Važno je da postoji integrirana marketinška djelatnost između kolektivnog marketinga organizacije i osobnih marketinških aktivnosti pojedinačnih članova.

Strateški marketingMarketing koji je u skladu sa strategijom razvijenom tako da se obraća potrošačima i zadrži ih unatoč konkurenciji. On provodi detaljne raščlambe potreba potrošača, ali i određuje vrste potrošača („segmentacija” tržišta) kako bi se proizvod obratio „najpogodnijim” potrošačima („ciljano” tržište).

Marketinški planPisani dokument u kojem su opisane sve aktivnosti koje treba poduzeti kako bi se postigli marketinški ciljevi naznačeni u marketinškoj strategiji. Na taj se način marketinška strategija „provodi u djelo” kombinirajući četiri čimbenika: proizvod, cijenu, mjesto prodaje i promidžbu.

Tržišna nišaSegment tržišta na kojem postoji potreba za proizvodom ili uslugom koja nije rasprostranjena među dobavljačima. Tržišna niša može se shvatiti kao pobliže opisana skupina potencijalnih potrošača. Jasne tržišne niše javljaju se onda kada nije udovoljeno zahtjevima za određenim proizvodom ili uslugom ili kada se postave novi zahtjevi, uslijed društvenih, tehnoloških ili ekoloških promjena. Tržišne niše mogu biti isplative iako su po svojoj prirodi mnogo manje od glavnog tržišta, a ta profitabilnost može biti rezultat specijaliziranosti i usredotočivanja na manja tržišta čiji se zahtjevi i potrebe lako uočavaju, čak i bez koristi za ekonomiju obujma.

OrganizacijaOpći izraz koji označava skupinu sudionika u procesu (proizvođače, ali i one koji nisu u proizvodnji) organiziranih tako da raspodijele funkcije i/ili izvore i osiguraju za svoje članove, primjerice, obuku, kreditiranje ili osiguranje. Ovakve organizacije česte su u sektoru proizvodnje prehrambenih proizvoda i sastavljene su od sudionika u procesu kao što su stočari koji se udružuju kako bi imali koristi od kolektivne kupovine inputa, koordiniraju tehnike u stočarstvu, međusobno razmjenjuju znanja i vještine te, u nekim slučajevima, promiču svoju proizvodnju. Organizacije mogu imati razne oblike, kao što su partnerstvo, konzorcij i strukovne organizacije (vidi definicije tih pojmova).

Proizvod sa (zemljopisnim) podrijetlomProizvodi sa zemljopisnim podrijetlom jesu proizvodi „čija se kakvoća,ugled i druge osobine suštinski pripisuju njihovu zemljopisnom podrijetlu“. Istini za volju, neki od tih proizvoda posjeduju posebnu kakvoću koja se može pripisati lokaciji i prirodnom okruženju. Takva posebnost rezultat je kombinacije jedinstvenih klimatskih uvjeta, obilježja zemljišta, lokalnih biljnih i životinjskih sorti i pasmina, lokalnih znanja i vještina, povijesnoga i kulturološkoga primijenjenog znanja te tradicionalnih načina proizvodnje i obrade određenih proizvoda. Uzajamno djelovanje tih elemenata (koji čine ono što je poznato pod


191

pojmom „teroar”) dodjeljuje posebne osobine koje omogućavaju da se proizvod izdvoji od ostalih proizvoda iz iste kategorije.

Zaštićena oznaka podrijetla (ZOP)Prema uredbi Europske komisije br. 510/2006, pod „imenom podrijetla” podrazumijeva se ime regije, određenog područja ili, u izuzetnim slučajevima, države koje služi opisivanju poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda: (a) koji potječe iz te regije, određenog područja ili države, (b) njegova kakvoća ili svojstva koja suštinski ovise o određenome zemljopisnom okruženju, a koje ima svoje nasljedne prirodne i ljudske čimbenike i (c) proizvodnju, preradu i pripremne poslove koji se svi odigravaju na određenome zemljopisnom području.

Zaštićena zemljopisna oznaka (PGI)Prema uredbi Europske komisije br. 510/2006, pod „zemljopisnom oznakom podrijetla” podrazumijeva se ime regije, određenog područja ili, u izuzetnim slučajevima, države, koje služi opisivanju poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda: (a) koji potječe iz te regije, određenog područja ili države, (b) koji posjeduje posebnu kakvoću,ugled ili druga svojstva koja se mogu pripisati tome zemljopisnom podrijetlu i (c) čija se proizvodnja, obrada i/ili priprema obavljaju na određenome zemljopisnom području.

Renome (ugled)Ovaj se izraz odnosi na priznanje koje je proizvod sa zemljopisnom oznakom stekao na tržištu ili u društvu, kao rezultat povijesti potrošnje i tradicije. Općenito govoreći, „renome” izražava općeprihvaćen stav o sposobnostima i/ili kvalitetama jedne osobe ili stvari. U kontekstu trgovine, „renome“ označava priznatu i/ili prepoznatljivu posebnost poduzeća i/ili proizvoda koju ono čini. Teorije iz ekonomije naglašavaju ulogu koju „renome“ može imati u rješavanju određenih problema koji proizlaze iz neusklađene informiranosti između proizvođača i potrošača na tržištima skupih proizvoda visoke kakvoće. U slučaju proizvoda sa zemljopisnim podrijetlom, „renome“ je čimbenik koji može utjecati na povećanje cijene, na osnovu prepoznatljivosti kakvoće i tradicije proizvoda. Takav ugled često zahtijeva korištenje pravnih sredstava za zaštitu imena proizvoda.

Kakvoća„Skup odlika i obilježja proizvoda i usluga zasnovanih na sposobnosti udovoljavanja naznačenim ili najavljenim potrebama”. (Međunarodni ISO standard 8402).

Osiguravanje kakvoćeSkup aktivnosti koje su provedene u kontekstu „sustava kakvoće” s ciljem da predstave učinkovito upravljanje kakvoćom, uvažavajući sve kritične točke, kako bi zajamčili da roba ili usluge odgovaraju svim zahtjevima kakvoće i kako bi uspostavili određenu razinu povjerenja između potrošača i sudionika u sustavu.

Posebna kakvoćaSkup osobina koje su povezane s dobrima ili uslugama koje se, u odnosu na komercijalne proizvode, opažaju kao posebne, bilo u smislu sastava, metodologija

192


proizvodnje, bilo u smislu promicanja određenog proizvoda. Ove osobine omogućavaju diferencijaciju proizvoda na tržištu, na osnovu dobrovoljnog pristupa i specifikacije proizvoda, a u ime važnih ekonomskih činitelja, do te mjere u kojoj je udovoljeno svim preduvjetima povezanim s genetskom kakvoćom (ili osnovnom kakvoćom, ali uz zaštitu potrošača i poštivanje pravila tržišta).

Sudionik u procesu (činitelj)U procesu stvaranja vrijednosti proizvoda sa zemljopisnim podrijetlom, „činitelj ” je svaka osoba, skupina ili organizacija koja ima izravan utjecaj na ishod procesa i koja u određenoj mjeri može utjecati na konačne rezultate ili obrnuto. Lokalni proizvođači i njihova udruženja koja su dio vrijednosnog lanca (obrađivači, distributeri, dobavljači), potrošači, politička vlast i svaka institucija koja ima neku ulogu u sustavu zemljopisne oznake, svi su oni ključni sudionici u procesu.

PartnerstvoSporazum o međusobnoj suradnji ili savezništvu između neovisnih ekonomskih činitelja koji dijele određene ciljeve i kombiniraju izvore i stručnost kako bi ostvarili te ciljeve u interesu svakoga pojedinačnog sudionika. U kontekstu zemljopisne oznake, može se uspostaviti strateško partnerstvo između proizvođača i prerađivača kako bi koordinirali proizvodnju i marketing. Partnerstvo za sobom povlači kolektivno ugovaranje i neke oblike zajedničkog organiziranja.

StandardDokument (usvojen konsenzusom) koji određuje pravila, osnovne smjernice i značajke aktivnosti ili rezultata tih aktivnosti te koji jamči optimalnu razinu kakvoće (u zadanom kontekstu). Standarde su postavile različite organizacije koje vrše koordinaciju između svih sudionika u procesu i smanjuju neizvjesnost po pitanju kakvoće roba ili usluga. STO propisuje standard kao dokument koji je odobrilo nadležno tijelo, a koji osigurava pravila, osnovne smjernice i obilježja proizvoda ili povezanih proizvodnih procesa i metoda, čije je pridržavanje nedvojbeno. On može uključiti (ili se isključivo baviti) terminologiju, simbole, pakiranje, obilježavanje i etiketiranje proizvoda, procesa i metoda proizvodnje. Standardi koje je sastavila skupina međunarodnih stručnjaka za standardizaciju usvojeni su konsenzusom.

OdrživostPojam koji upozorava na razvoj što omogućava očuvanje, upravljanje i poboljšanje kakvoće prirodne i kulturološke baštine i upravljanje ekološkom ravnotežom uzimajući u obzir i njihovo buduće korištenje. Održivi razvoj pobliže je opisan u izvješću Bruntlandske komisije (1987. godine) kao „razvoj koji odgovara sadašnjim potrebama, bez ugrožavanja mogućnosti da i buduće generacije ostvare svoje potrebe”. Prema Organizaciji za europsku suradnju i razvoj (2001. godine), održivost je opisana kao dugoročni, globalni koncept usmjeren očuvanju izvora sirovina. Usmjeren je tim izvorima jer nije moguće znati za što će oni biti potrebni budućim generacijama i za koje će ih gospodarske aktivnosti iskoristiti. U osnovi, održivost se promatra kao aktivnost orijentirana prema zadanim ciljevima koja istodobno upozorava na to da se izvori sirovina moraju koristiti tako da se ne umanjuje osnovni kapital i da se od njih neprekidno može ostvarivati korist.


193

Sui generisOvaj latinski izraz znači „iz svoje vlastite vrste” i koristi se da opiše nešto što je jedinstveno ili nešto što se razlikuje od ostalog. U pravnoj terminologiji, ovaj izraz koristi se za opisivanje situacije koja je toliko jedinstvena da isključuje svako svrstavanje u postojeće kategorije i zahtijeva sastavljanje posebnih tekstova.

Terroir (teren)Jasno razgraničeno zemljopisno područje u kojem je lokalno stanovništvo s vremenom razvilo zajednička interna proizvodna znanja i vještine, zasnovane na uzajamnom djelovanju fizičkog i biološkog okruženja te ljudskih utjecaja u kojima primijenjeni društveno-tehnički pokazatelji otkrivaju izvornost, dodjeljuju tipičnost i stvaraju ugled proizvodu koji potječe s tog tla.

SljedljivostMeđunarodna organizacija za standardizaciju (ISO) opisala je ovaj pojam kao „sposobnost da se prate povijest, primjena ili položaj nečega o čemu se govori”. U slučaju proizvoda sa zemljopisnom oznakom, sustav sljedljivosti ima različite stupnjeve složenosti (ovisno o odlukama sudionika ili zakonskih okvira) i omogućava jasnu prepoznatljivost različitih stavki koje se odnose na podrijetlo te kretanje proizvoda i njegovih sirovina uzduž vrijednosnog lanca, sve dok ne stignu do kupaca i potrošača, uključujući u to poduzeća koja se bave proizvodnjom, preradom, distribucijom i slično kako bi osigurali doslovnu primjenu Elaborata/Specifikacije i očitovali se u slučaju da se on ne poštuje.

Robni žigZemljopisna se oznaka u nekim zemljama može zaštititi kao robni žig. Zemljopisna terminologija ili pojmovi ne mogu se registrirati kao robni žigovi ako samo opisuju zemljopisne pojmove ili pogrešno navode na njih. Međutim, ako se zemljopisni pojam koristi tako da prepoznaje izvor roba ili usluga i ako ga potrošači s vremenom počnu poistovjećivati s određenom tvrtkom, proizvođačem ili skupinom proizvođača, onda on ne upozorava samo na mjesto podrijetla već i na „izvor” jedinstvenosti određene robe ili usluge. U tom slučaju, ti pojmovi stječu „izraženo svojstvo” ili „drugo značenje” pa zbog toga mogu dobiti robni žig.

TRIPSSporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS) kontrolira Svjetska trgovinska organizacija. Sporazum predviđa da nacionalni zakoni članica STO, kojima se štiti intelektualno vlasništvo, moraju uspostaviti minimalnu razinu zaštite tih prava, kao što je propisano u članku 23. tog sporazuma.

TipičnostTipičnost poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda jest obilježje koje pripada kategoriji proizvoda koji stručnjaci i poznavatelji prepoznaju na osnovu posebnih obilježja koja su za njih zajednička. Tipičnost izražava mogućnost razlikovanja proizvoda sa zemljopisnim podrijetlom od ostalih sličnih ili konkurentskih proizvoda naglašavajući na taj način njegov identitet. Ona uključuje i određeni stupanj raznolikosti

194


u okviru te kategorije, ali oni ne smiju ugroziti identitet proizvoda. Takve osobine jedne kategorije opisane su nizom obilježja (tehničkih, socijalnih, kulturoloških) koje je prepoznala i opisala skupina stručnjaka, a na temelju znanja i vještina koje su se prenosile između različitih sudionika u vrijednosnom lancu: proizvođača sirovina, prerađivača, kontrolora ili potrošača.

Vrijednosni lanacLanac aktivnosti koji se koristi da se proizvod (ili usluga) naprave i distribuiraju do potrošača. Proizvod prolazi kroz čitav niz postupaka obrade i aktivnosti duž tog lanca i u svakoj fazi dobiva dodatnu vrijednost u odnosu na ranije korake.

Proces stvaranja vrijednostiOvaj pojam rabi se u knjizi kako bi pokazao aktivaciju „vrijednosnog kruga kakvoće”. Zasnovan je na prepoznavanju vrijednosti proizvoda s podrijetlom kroz prepoznavanje i razvoj njegovih posebnih svojstava. U ovom krugu kakvoće prepoznate su četiri osnovne faze: prepoznavanje izvora sirovina (podizanje lokalne svijesti), kvalifikacija proizvoda, isplativost proizvoda i obnavljanje te povećanje lokalne prirodne i kulturološke baštine..

I1760Sr/1/11.12

ISBN 978-92-5-906656-2

9 7 8 9 2 5 9 0 6 6 5 6 2

Lokalni sudionici

1

23

4


ProizvodTržište

Društvo

Isplativost

Javne politike

Kvalifikac

ija

5

Repr


Povezivanje: ljudi, mjesta, proizvodi

Documents

Transcript of Povezivanje: ljudi, mjesta, proizvodi