TEHNIČKO VELEUČILIŠTE U ZAGREBU

POLITEHNIČKI STRUČNI SPECIJALISTIČKI STUDIJ

KOLEGIJ: Poslovna Etika i Pravo

SEMINARSKI RAD :

Ljudska prava u okviru poslovne etike

Izradili:Kunštek DarkoKosorić Danilo

Zagreb, studeni 2011. g.

1

SADRŽAJ

1. Što je poslovna etika?..........................................................................................................................2

2. Općenito o ljudskim pravima...........................................................................................................4

3. Ljudska prava i poslovna etika .......................................................................................................6

4. Kodeks poslovne etike........................................................................................................................8

2

1. Uvod

Napredak razvoja gospodarstva i industrije zahtijeva da se u gospodarstvo uklopi i etika,

odnosno to je postalo nužno. Iz navedenog proizlazi da je poslovna etika ponašanje u

skladu s pravilima morala, ali u poslovnom svijetu.

Zadatak ovog seminarskog rada je objasniti ljudska prava u okviru poslovne etike, a i

sama prava čovjeka od rođenja. Kao na primjer : osobna prava (pravo na život, pravo na

slobodan razvoj), zatim politička i civilna prava (sloboda mišljenja, sloboda tiska),

socijalna i ekonomska prava (svaki čovjek trebao bi biti opskrbljen barem osnovnim

stvarima, pravo na obrazovanje).

3

2. Što je poslovna etika?

Da bi se odredio pojam poslovne etike, potrebno je poći od ranih početaka, odnosno od

samog razvoja i značenja riječi etika.

Etika potječe od grčke riječi ethos što znači običaj, navika, karakter, prebivalište, ozračje.

Etika se općenito definira kao „znanost o moralu, koja istražuje smisao i ciljeve moralnih

normi, osnovne kriterije za moralno vrjednovanje, kao i uopće zasnovanost i izvor

morala. Etika proučava i ljudsko ponašanje koje je prihvaćeno pod određenim moralnim

aspektom. Ona je normativna znanost, a norme odlučuju o specifičnom karakteru etike i

tako ju razlikuju od drugih znanosti.“

U definiciji se spominje i riječ koju svakodnevno upotrebljavamo, a to je moral kao „skup

pisanih i nepisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem.“ Moral je općenito

važan, a mnoge moralne norme postale su zakonske norme. Moglo bi se reći da norme

koje sadrže razne konvencije propisuju ono što je moralno, odnosno „društveno“

moralno tj. kako bi se trebali subjekti u društvu ponašati. Razlikuje se izvanjska i

unutarnja moralnost. Izvanjska moralnost znači da je moral kao skup pravila društvena

institucija, te je po svojemu obilježju nešto između zakona i konvencija. Dok kod

unutarnje moralnosti riječ je o pojedinačnom stavu o nekom moralnom pitanju do

savjesti.

O poslovnoj etici puno se raspravlja u posljednjih dvadesetak godina. Napredak razvoja

gospodarstva i industrije zahtijeva da se u gospodarstvo uklopi i etika, odnosno to je

postalo nužno.

Iz svega navedenog proizlazi da je poslovna etika ponašanje u skladu s pravilima morala,

ali u poslovnom svijetu.

Danas je tržište postalo „prezasićeno“, konkurencija među tvrtkama, proizvodima je jako

velika. Nekad je kupcu najvažnija bila cijena proizvoda, a danas se na prvo mjesto stavlja

kvaliteta. Pomislimo li ikada, pri kupnji određenog proizvoda: kako je nastao, u kakvim

uvjetima rade ljudi, koji su tek karika u lancu nastajanja proizvoda. Upravo ta i razna

4

druga pitanja koja se nameću, tjeraju proizvođače da u svom poslovanju jedan od

najvažnijih elemenata bude upravo etički element.

Poslovna etika je vrlo širok pojam. Sadržajno ona obuhvaća razne aspekte, od moralnog

ponašanja koje je u skladu sa pravilima i zakonom, poslovanja koje se zasniva na raznim

prijevarama i zlouporabama, uhođenja poslovnih tajni konkurentskih poduzeća pa sve

do vrlo ponižavajućih postupanja sa djelatnicima u kojima se najčešće krše ne samo

njihova prava, kao prava radnika, već i ljudska prava.

Na prvi pogled se čini kako je teško uklopiti etiku u gospodarstvo. Međutim, proizvođači

trebaju prihvatiti i razviti odgovornost. U isključivoj težnji za što većim uspjehom i

ostvarivanjem dobiti treba se uvijek na prvo mjesto staviti čovjek, njegovo dostojanstvo.

Poduzeća moraju razviti svoje kodekse ponašanja. U društvu općenito mora postojati

„javna svijest“ koja će zahtijevati poštivanje takvih kodeksa, a kršenje pravila propisanih

kodeksom oštro osuditi i zakonima propisati sankcije za ponašanje protivno tome.

5

3. Općenito o ljudskim pravima

Ljudska prava smatraju se „temeljnim, nedjeljivim (sva ljudska bića imaju istovremeno

pravo na slobodu, sigurnost i pristojan standard življenja) i neotuđivim (ljudska prava

ne mogu se oduzeti)“ pravima koja pripadaju svakom čovjeku po samoj prirodi i

osiguravaju mu sigurnost i opstanak.

Kad se kaže da su ljudska prava prirodna prava misli se na to da ta prava čovjek stječe

rođenjem, posjeduje ih od rođenja i nitko mu ih ne može oduzeti. Svaki čovjek ima

ljudska prava bez obzira da li su ona priznata u pravnom sustavu neke države i ne mogu

biti predmetom političkog pogađanja. Ljudska prava temelj su slobode svakog čovjeka i

država ih ne može ograničavati.

Ljudska prava utvrđena su u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima te mnogim

međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima. Opća deklaracija sadrži temeljna prava

svakog čovjeka. Iz te deklaracije proizašli su Međunarodni ugovor o građanskim i

političkim pravima te Međunarodni ugovor o ekonomskim i socijalnim pravima u smislu

da ti ugovori sadrže načela deklaracije. Milijuni ljudi u svijetu žive danas kao robovi,

odnosno pod time mislimo prisilni rad. Mada se takav način postupanja danas ne naziva

ropstvom, ne razlikuje se bitno od onog ropstva koji je postojao u povijesti. Zato je vrlo

važan članak 8. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima koji kaže da se

nikoga ne smije držati u ropstvu niti siliti na prisilan ili obvezatan rad. Države koje su

ratificirale te ugovore obvezne su donijeti zakone kojima će zaštiti ljudska prava.

Ljudska prava možemo podijeliti u nekoliko grupa: osobna prava (npr. pravo na život,

pravo na slobodan razvoj), zatim politička i civilna prava (npr. sloboda mišljenja,

sloboda tiska), socijalna i ekonomska prava (npr. svaki čovjek trebao bi biti opskrbljen

barem osnovnim stvarima, pravo na obrazovanje). U novije vrijeme počinje se sve veća

pažnja poklanjati i tzv. pravima treće generacije. Ta prava nastala su kao rezultat

mijenjanja i razvitka ljudskih prava. Ljudski životi ugroženi su novim opasnostima. U ta

prava možemo ubrojiti npr. pravo na zaštitu okoliša, pravo na razvoj.

6

Ljudska prava nadgledaju Ujedinjeni narodi te mnoge međunarodne nevladine

organizacije. Nevladine organizacije imaju zadatak da upozoravaju na prekršaje, ali ne

mogu propisivati nikakve sankcije za počinjene prekršaje za razliku od Ujedinjenih

naroda.

7

4. Ljudska prava i poslovna etika

Svaki čovjek ima pravo na rad. Pravo na rad određuje čl. 6. Međunarodnog pakta o

gospodarskim i socijalnim pravima. Smatra se da svaka osoba ima pravo zarađivati za

život radom koji je slobodno izabrala i prihvatila. Rad je usko povezan sa ljudskim

dostojanstvom i omogućuje pojedincu da sudjeluje u društvu. Ostvarujući to pravo,

čovjek ima također i pravo na zaštitu svojih osnovnih ljudskih prava, ponajprije zaštitu

od ponižavanja i zaštitu svog dostojanstva. Pravo na rad ne uključuje i jamstvo na rad, ali

tu nastaje dužnost vlade pojedine države da poduzme mjere kako bi se pojedincu

omogućilo puno ostvarenje prava na rad.

Čak i danas, kad se sve više govori o pravima radnika, ta prava se olako i krše.

Proizvođači nisu ni svjesni pod kakvim okolnostima je mogao nastati proizvod koji je

kupljen.

Zastrašujuća je priča o uvjetima rada jedne mlade djevojke koja je živjela u malom

ruralnom naselju u središtu Kine. Priču su istražila dvojica novinara. Mlada djevojka po

imenu Xiao Shen, imala je težak život. Pomagala je ocu u žetvi riže i imala tek malo hrane

da preživi. U potrazi za boljom budućnosti, dvije tisuće kilometara od doma, našla je

posao u tvornici igračaka. Djevojka je bila jedna od 472 radnika koji su radili za 26-40

eura mjesečno. Znajući da teško krše prava radnika, vlasnici su se bojali da bi radnici

mogli ukrasti robu te su tvornicu uredili poput zatvora. U njoj su radnici živjeli 24 sata

dnevno, svi prozori bili su blindirani, a državni inspektori potplaćeni kako bi se pravili

da ne vide takve uvjete. Radnici su živjeli dan za danom iza rešetaka, bez mogućnosti da

napuste zgradu. 19. studenoga 1993., u poslijepodnevnim satima u tvornici j izbila vatra

i u vrlo kratkom vremenu zahvatila cijelu tvornicu. U tvornici su također bile smještene

visokozapaljive kemikalije, što je pridonijelo katastrofi. Xiao Shen uspjela je probiti

prozor na drugom katu i skočila. Slomila je oba gležnja, ali je ostala živa. Tog popodneva

život je izgubilo 87 ljudi, a više od 47 ih je teško ranjeno.

I unatoč raznim konvencijama čije je nacrte pripremila Međunarodna organizacija rada

od kojih se nekoliko njih naziva osnovnim konvencijama o ljudskim pravima, iz ove priče

vidi se da se ona bezobzirno krše. To su konvencije: Konvencija 87 iz 1948. i Konvencija

8

98 iz 1949. (zastupaju načelo slobode udruživanja i zaštitu prava na organiziranje i

kolektivno pregovaranje), Konvencija 138 iz 1973. (najmanja dopuštena dob radnika),

Konvencija 29 iz 1930. i Konvencija 105 iz 1957. (načelo zabrane prisilnog rada), te

Konvencija 100 iz 1951. i Konvencija 111 iz 1958. (pravo na jednaku naknadu i zabrana

diskriminacije pri zapošljavanju i obavljanju posla).

9

5. Kodeks poslovne etike

Danas bi svako poduzeće trebalo donijeti svoj kodeks. Etički kodeks je skup pravila kojih

se moraju pridržavati zaposlenici poduzeća o čijem se kodeksu radi. Sam kodeks vrlo je

važan za poduzeće jer će se u prvom redu poduzeće u društvu prikazati kao vrlo

društveno odgovorno. Ovdje se navodi primjer tvrtke koja ima kodeks poslovne etike. U

uvodnom dijelu kodeksa tvrtka izlaže temeljna načela kojima se rukovodi. Upravljanje

tvrtke mora biti u skladu sa načelima i svi članovi (počevši od članova Uprave pa sve do

zaposlenika) moraju se pridržavati načela. Ističe se odgovornost i prema kupcima,

zaposlenicima, dobavljačima te ostalim interesnim skupinama. Neka od načela su:

sukladnost sa zakonima, pravilima i odredbama, zaštita povjerljivih informacija i

poslovne tajne, poštovanje u ophođenju sa zaposlenicima i zaštita ljudskih prava,

rješavanje sukoba interesa, podršku dojavljivanju svakoga nezakonitoga ili neetičnoga

ponašanja.

Svi zaposlenici poduzeća moraju se pridržavati Kodeksa, a to se posebno odnosi na

rukovoditelje poduzeća koji moraju osigurati provedbu Kodeksa, i nipošto se oglušiti na

neetična ponašanja. Oslobađanje od obaveza Kodeksa može se prihvatiti samo od slučaja

do slučaja, i to u izvanrednim okolnostima.

Tvrtka potiče zaposlenike da prijave svako ponašanje kojim se , po iskrenom uvjerenju

zaposlenika, krše zakoni ili Kodeks. Također se neće prihvatiti nikakva diskriminacija

prema zaposlenicima koji su u dobroj vjeri prijavili kršenje ili sumnju u kršenje Kodeksa

ili zakona.

Tvrtka promiče zaštitu ljudskih rada. Svatko tko radi za tvrtku treba uživati temeljna

ljudska prava i ne smije ga se/ju prisiljavati da u bilo kojem obliku trpi fizički ili

mentalno zbog svojeg rada. Zaposlenici imaju pravo miroljubivo pristupati udruženjima

te imaju pravo te imaju pravo na kolektivne pregovore i ugovore. U tvrtkii se ne prihvaća

dječji rad. Zabranjena je diskrimanicija zbog rase, spola ,spolne orijentacije, bračnog

stanja, trudnoće, roditeljskog statusa, vjeroispovijesti, političkih nazora, nacionalnosti,

10

etničkog podrijetla, socijalnog podrijetla, društvenog statusa, invalidnosti, dobi ili

članstva u sindikatu.

Svi zaposlenici trebaju biti upoznati s osnovnim uvjetima svog radnog odnosa. Svi

zaposlenici s jednakim iskustvom, rezultatima rada i kvalifikacijama trebaju primati

jednaku plaću za jednak rad. Prvenstveno se vodi briga o zdravlju radnika i zaštiti na

radu. Zdravlje i sigurnost na poslu rješava se najčešće propisima i obveznim mjerama.

Tvrtka podržava Globalnu inicijativu Ujedinjenih naroda Compact (UN Global Compact)

koja obuhvaća područje ljudskih prava, radne standarde, upravljanje okolišem i borbom

protiv korupcije.

Tvrtka se mora pridržavati svih odredbi koje vrijede za njezino poslovanje. Promiče se

pošteno tržišno natjecanje na kojem se temelji poslovni razvoj. Za zaposlenike vrijedi

zabrana trgovanja utemeljena na povlaštenim informacijama. Nije dopušteno da

zaposlenici kupuju ili prodaju dionice bilo koje kompanije kojima se javno trguje dok

raspolažu povlaštenim informacijama o toj kompaniji. Zaposlenici ne smiju odavati

povlaštene informacije (informacija koja nije javna i značajno bi utjecala na

kupoprodajnu cijenu dionica ili vrijednosnica) nikome unutar ili izvan tvrtke.

U tvrtki se donose poslovne odluke koje su u najboljem interesu tvrtke, i ne temelje se na

osobnim razlozima ili odnosima. Potrebno je izbjegavati situacije u kojima su osobni

interesi zaposlenika protuslovni interesu tvrtke. Zaposlenici ne smiju prisvajati povoljne

poslovne prilike niti upotrebljavati imovinu tvrtke, informacije ili svoj položaj u tvrtki za

osobni probitak. Zaposlenici također ne smiju izvan tvrtke obavljati rad kojim bi se

nanijela šteta tvrtki ili bi zaposleniku oduzimala vrijeme od poslova u tvrtki. Zaposlenici

ne smiju trećoj strani ponuditi ili primati darove, beneficije kojima se krše zakoni i koji

utječu na profesionalno rasuđivanje zaposlenika u radu za tvrtku. Nitko ne smije primati

niti nuditi bilo kakvu vrstu mita. Od zaposlenika se očekuje da prijave situacije koje bi

mogle dovesti do sukoba interesa.

Kao što je spomenuto, postoje i tzv. prava treće generacije. Tu spada npr. zaštita okoliša.

Zato i tvrtke prepoznaju taj problem i u svoje Kodekse uvrštavaju zaštitu okoliša. Tvrtka

se brine da smanji potrošnju energije te da nudi kupcima energetski najučinkovitije

11

proizvode. Takvom praksom smanjuju se i troškovi poduzeća. Uz to tvrtka nastoji

poboljšati svijest o okolišu među svim zaposlenicima, poboljšavati učinak upravljanja

okolišem te ističe obvezu zaposlenika da pitanjima okoliša pristupaju profesionalno i

odgovorno.

Vrlo je važno da se prepozna da tvrtka poštuje ljudska prava, pravične i poštene radne

uvjete te razvija poslovnu praksu koja je dobra za okoliš.

Tvrtke moraju preuzeti odgovornost za svoja djelovanja. Biti društveno odgovoran znači

voditi brigu o društvu i okolišu i to dobrovoljno. Osim što tvrtke trebaju ispunjavati

zakonske obaveze, također trebaju investirati i u ljudski kapital i okoliš. Time se

povećava i sama produktivnost. Odgovorno ponašanje uključuje i nediskriminaciju,

odnosno zapošljavanje žena, starijih osoba, osoba nezaposlenih duže vrijeme, osoba s

posebnim potrebama. Sve veći pritisak na tvrtke vrše i sami potrošači te mnoge

nevladine organizacije, a sve u cilju poboljšanja uvjeta rada. Upravo usvajanjem Kodeksa

tvrke pokazuju odgovorno ponašanje, jer Kodeks utjelovljuje ljudska prava, radne

standarde kao i ekološka pitanja.

Osim Kodeksa, kao doprinos boljoj društvenoj praksi i zaštiti ljudskih prava smatra se

etiketiranje proizvoda. Na taj način se omogućava i potrošačima da svojom kupovnom

moći utječu na prizvodnu praksu. Npr. Rugmark je neprofitna organizacija koja se zalaže

za ukidanje dječjeg rada. Etiketa Rugmark jamči da u proizvodnji tepiha nije korišten

nelegalni rad djece. Zaklada Fairtrade zalaže se za bolje uvjete proizvođača koji su u

lošijem položaju u odnosu na druge. Zaklada dodjeljuje etiketu Firtrade proizvodima koji

ostvaruju međunarodno priznate standarde poštenog poslovanja.

Važno je spomenuti i Globalni sporazum. Taj sporazum postavlja devet glavnih

vrijednosti, a obuhvaća i pitanja ljudskih prava, rada i okoliša. Slijedi standarde koje je

postavila Međunarodna organizacija rada, a to su npr. standardi u područjima uvjeta

rada, sigurnosti i zdravlja na radu, politike zapošljavanja, zaštite žena. Ta organizacija je

specijalizirana agencija Ujedinjenih naroda koja: provodi politiku i programe za

promicanje temeljnih ljudskih prava, poboljšanje uvjeta rada i života te povećanje prilika

12

za zaposlenje, utvđuje međunarodne standarde (konvencije i preporuke), te prati kako

se primjenjuju, provodi opsežan program tehničke suradnje.

13

6. ZAKLJUČAK

U svijetu kakav je danas, gdje nas „bombardiraju“ s reklamama na svakom koraku i

doslovno vuku za rukav da kupimo proizvod, trebali bi se usredotočiti na ono što leži

ispod svega toga. Kako,gdje i na koji način je taj proizvod nastao. Ukoliko podržimo

tvrtke koje se drže poslovne etike i morala, a bojkotiramo one koje ih krše već smo

doprinijeli promjenama i poboljšanju.

Kao vlasnici tvrtki trebali bismo se voditi unutarnjim moralom jer samo tako možemo

poboljšati uvjete rada i steći ugled i poštovanje na ljudskoj, a ne samo poslovnoj razini.

14

Literatura

Razumijevanje ljudskih prava, Priručnik o obrazovanju za ljudska prava

Wykipedia

poslovna etika-skripta na netu, ljudska prava-odgoj i obrazovanje na netu

Kodeks tvrtke Ericsson

Kodeks tvrtke levi strauss

15