> > > p u t o p i s

122 MOTO PULS br. 65/1.-2./2006.

Bjelorusija

Posljednji izdisaji

Jedna od nekolicine posljednjihi gotovo egzotiËnih europskihnepoznanica za putnike namotociklima svakako je iBjelorusija. Njezini gotovoravniËarski krajolici u poËetkusu me odbijali, ali samnaposljetku ipak odluËiokrenuti i detaljnije je istraæiti... inisam poæalio

Jedna od nekolicine posljednjihi gotovo egzotiËnih europskihnepoznanica za putnike namotociklima svakako je iBjelorusija. Njezini gotovoravniËarski krajolici u poËetkusu me odbijali, ali samnaposljetku ipak odluËiokrenuti i detaljnije je istraæiti... inisam poæalio

VOZI, SLIKA I PI©E: NIKOLA MRAKOV»I∆

S jedio sam, pomalo zamiπljeno, na sjedalu svogamotocikla i mirno gledao u pravcu pograniËnogvojnika koji je πetao oko spuπtene rampe, koju

je sam spustio samo trenutak prije i time stavio na Ëeka-nje poveÊu kolonu automobila. Diskretno sam se provu-kao u prve redove, kako bih zauzeo dobru startnu pozi-ciju za iduÊu skupinu vozila koja Êe biti propuπtena upograniËni krug. Ne, nije ta moja zamiπljenost bila pos-ljedica nikakvih briga, a joπ manje strahova. U posljed-njih sam nekoliko godina ipak dosta boravio u sliËnimzemljama. Bila je to ona pozitivna zamiπljenost, zapravo,bila su to pitanja i moguÊi odgovori, πto me sve oËekujekada preem tu crtu koja manje spaja, a uglavnom viπerazdvaja... Zaπto Bjelorusija?

Vedar, prohladan zimski dan. »uje se fijukanje neu-morne bure. Sjeo sam za stol, otvorio atlas Europe i πa-rao pogledom traæeÊi zemlju koju bih mogao posjetitiove godine. Æelje su jedno, a moguÊnosti, naæalost,

drugo. Trebalo je pronaÊi zemlju koja Êe biti bar rela-tivno blizu, kako ne bih morao provoditi cijele dane namotoru, a koja opet nije baπ neko klasiËno turistiËkoodrediπte, pa Êe mi moÊi pruæiti bar dozu neizvjesnostii tajanstvenosti i bar trunËicu avanturizma. Izbor se su-zio na dvije destinacije. Jedna od njih bila je Bjelorusi-ja, jedna od zemalja Ëlanica bivπeg Sovjetskog Saveza,zemlja o kojoj, osim par povrπnih podataka, zapravonisam niπta ni znao. Prvo Ëega sam se sjetio bio je nje-zin predsjednik Lukaπenko, za kojeg se u zapadnimmedijima Ëesto moglo Ëuti kako je zapravo posljednjieuropski diktator. To bi veÊ moglo biti interesantno.Ali na drugoj strani, zelena boja u atlasu ukazivala je nato da je to uglavnom ravniËarska zemlja, a ako iπta mr-zim kod voænje motorom, onda je to svakako voænjauglavnom dosadnim ravniËarskim krajolicima.

Prva stvar je bila provjeriti proceduru ulaska u zem-lju. Pozivno pismo, vauËer i rezervacija hotela bile suosnovne stvari koje bi trebalo pribaviti prije podnoπe-nja zahtjeva za vizu. Rezervacija hotela bila je najpro-

blematiËnija. Ne zato πto ju je problem napraviti, negozato πto je na ovakvim putovanjima motorom priliËnoteπko toËno odrediti svakodnevnu rutu. Cesta, vremen-ske prilike i sliËne stvari za Ëas mogu sve zakomplicira-ti i poremetiti. Ali pravila postoje i zato da se krπe. Izdruge turistiËke agencije poruËivali su mi da Êe mi pos-lati potrebne papire i bez rezervacije hotela. A mogu lise zbog nepoπtivanja procedure uvaliti u kakve proble-me kada se naem na njihovom teritoriju, bilo je mojeiduÊe pitanje. Osnovno pravilo kojeg se zbog velikihkazni trebalo striktno pridræavati je svakodnevna regis-tracija. A za registraciju stranaca ovlaπteni su samo veÊihoteli. Time ste, naravno, vezani i za njihove usluge,πto automatski poskupljuje i troπkove putovanja. Cije-ne su formirane tako da domaÊi plaÊaju najniæu tarifu,Rusi su u drugome cjenovnom razredu, a u treÊi, naj-skuplji razred spadaju svi ostali stranci. Dræava je za-dræala mnoga pravila Sovjetskog Saveza i ima tu dostarestrikcija za samostalne putnike... Odluka je na-posljetku ipak pala, idem probati, pa πto bude - bude.

Posljednji izdisaji

Crkva unutarutvrde Brest

Dio utvrde Brest

> > >

123MOTO PULSbr. 65/1.-2./2006.

Sovjetskog savezaBjelorusija je geografski smjeπtena gotovo u samom

centru Europe. Mada su krajolici uglavnom ravniËarskiili blago breæuljkasti, s prosjeËnom nadmorskom vis-inom od nekih 160 metara i najviπim vrhom od samo345 metara, ima i ona svojega πarma. Zapravo je tozemlja s nevjerojatno mnogo jezera i rijeka. »ak 20000rijeka i rjeËica ukupne duæine od oko 90000 km presi-jeca njezin teritorij. Njezinih 11000 jezera su poputmnogobrojnih plavih oËiju s odrazom neba u njima.Nekad su ovi prostori bili u potpunosti prekriveni πu-mom, danas je to samo 1/3 teritorija. Velike moËvarneprostore koji se prostiru na 13 % teritorija, uglavnomu juænome dijelu zemlje, danas zovu pluÊima Europe. I

joπ malo brojeva: 45 % ukupne povrπine prekriveno jeraznim agrokulturama. NP "Belovezhskaya Puscha" jenajveÊi europski rezervat iskonske πume, a ujedno i je-dino staniπte europskog bizona. Slaveni na ovim pros-torima æive veÊ viπe od 1000 godina. Ovo je zemlja du-gaËke i bogate povijesti. Danas broji oko 10 milionastanovnika. U 2. svjetskom ratu svaki je 4. stanovnikizgubio æivot, a gotovo svi gradovi bili su do temeljaporuπeni. Ali ovi ponosni i marljivi ljudi nisu se dalislomiti. Mnoge su nedaÊe kroz povijest preπle prekonjihovih lea, mnogi su osvajaËi kroËili na njihovo tlo,ali oni su i dalje ostali miran, ljubazan i veoma gostol-jubiv narod.

A Ëime putujeπ? Avionom? Automobilom?, upitaome mladi bjeloruski konzul u veleposlanstvu u Beogra-du prilikom podnoπenja zahtjeva za vizu. Motociklom,odgovorio sam. Motociklom?, ponovi on i pomalo zaËu-eno podigne glavu. Interesantno, baπ interesantno,uzvratio je, sa smijeπkom na licu, na kojem sam mogaoprepoznati naznaku æelje da malo viπe sazna o tome. Na-kon πto je sa zanimanjem odsluπao moju kratku priËu, tenakon par trenutaka πutnje, odgovorio je: 'Ok, dobit Êeπvizu na trideset dana unatoË tome πto tvoje pozivno pis-mo i vauËer glase na petnaest.' Iz njegove reakcije bilo jeviπe nego oËito da mu se naËin na koji namjeravam pu-tovati jako svia. Rukovali smo se i zaæelio mi je sretan

Sovjetskog saveza

Grodno Mali odmor

> > > p u t o p i sB j e l o r u s i j a

125MOTO PULSbr. 65/1.-2./2006.

Nakon πto sam nakon dva sata uspio sakupiti tihpet-πest peËata i dobio deklaraciju o privremenom uvo-zu motocikla, mogao sam napustiti graniËni krug i uÊiu Bjelorusiju, zemlju koja je bila cilj moga putovanja.Na izlazak iz zemlje Ëekalo je, u nekoliko kolona, ba-rem pet puta viπe automobila nego πto ih je bilo na ula-zu. Kada sam u Minsku priËao mojim novim moto-prijateljima kako je to bilo na graniËnom prijelazu i ko-liko mi je vremena trebalo za sve to, slatko su se nasmi-jali i uzvratili mi kako sam, zapravo, sretan Ëovjek.Stranci motociklisti obiËno za sve to izgube Ëetiri doπest sati, a oni koji ulaze automobilom nerijetko i pocijeli dan, a bilo je i onih koji su na graniËnom prije-lazu znali doËekali i sljedeÊe jutro.

©iroka cesta, omeena drvoredom crnogoriËne πu-me i presvuËena grubim i pomalo grbavim asfaltom vo-di me u ovo sunËano jutro valovitim zelenim pejzaæi-ma, koji se u daljini stapaju s plavetnilom neba. Vozimprema mom prvom bjeloruskom gradu, udaljenom odgranice tridesetak kilometara. Na ovim cestama joπ uvi-jek postoje putokazi na dva pisma, na Êirilici i na lati-nici, ali πto Êu dublje ulaziti u zemlju, tih dvojeziËnihnatpisa Êe polako nestajati i preostat Êe samo oni na Êi-rilici. Grodno, na sjeverozapadu zemlje, prvi je mojbjeloruski grad. Trebalo je samo pronaÊi hotel, smjesti-ti se, te se uputiti u istraæivanje grada i ispipati na kojinaËin sve to ovdje funkcionira. Uπao sam u centar, alisam se morao vratiti na periferiju, gdje se nalazio hotelTurist, kojeg sam zapravo traæio.

©irokom avenijom uputio sam se pjeπke prema cen-tru grada. S jedne i druge strane sivilo stambenih zgra-da. Nekoliko stotina metara dalje industrijsko - meta-lurπka postrojenja. Zrakom se πirio intenzivan mirisspaljenog metala, a iz velikih dimnjaka sukljao je crnosivi dim. Malo dalje ogromna, napuπtena i devastiranazgrada nekog propalog industrijskog giganta. Kroz raz-bijene prozore mogao sam osjetiti miris ustajale praπi-ne, u mislima su mi se projicirale zamiπljene slike tihprostora od prije dvadesetak godina, kao da sam odjed-

nom mogao Ëuti zvukove industrijskog ËekiÊa, vidjetigomilu ljudi u plavim radniËkim odijelima i njihoverukovoditelje kako se hvale prebaËenim normama.»uo sam i prodoran zviæduk tvorniËke sirene... a ustvarnost me vratio zvuk dotrajalog trolejbusa koji jeproπao tik do mene.

Skrenuo sam desno i ispred mene se s one strane ri-jeke, na brdu, ukazala zanimljiva slika. Trebao sam sa-mo prijeÊi most i naπao sam se gotovo u centru grada.Onog sivila je odjednom nestalo, sve je postalo nekakoveselije, prisnije, zanimljivije. Prvo otpalo liπÊe nagov-jeπtavalo je kalendarsku blizinu jeseni. Sitni pijesakposvuda po ulicama πkripio je pod mojim tenisicama,dalo se naslutiti da komunalne sluæbe zaduæene za Ëis-toÊu ulica baπ i ne rade kako treba. Dva su policajca po-kuπavala iz parka istjerati pospanog pijanca...

Grodno je najslikovitiji gradiÊ u zemlji, s najviπe sa-Ëuvane stare arhitekture. Uspio je u 2. svjetskom ratuizbjeÊi sudbinu gotovo svih bjeloruskih gradova koje suNacisti nemilice bombardirani od strane i koji su zavr-πetak rata doËekali gotovo u potpunosti razruπeni. Imatu nekoliko zanimljivih crkvi i lijepih starih zgrada, alise zapravo ne moæe usporediti s mnogim srednjoeurop-skim gradiÊima. No, zato ulice odiπu æivotom. Punomalih uliËnih kioska i πtandova koji nude piÊe i ostalesitnice. Ljudi kupuju, sjede i piju na jednostavnimplastiËnim stolicama ili pak πeÊu ulicama s Ëaπom ilibocom u ruci, πto, naravno, nije niπta neuobiËajeno zaove prostore. Na jednoj strani mladi djeËaci u prasta-rim, 'demode' odijelima s πkolskim torbama u ruci, atek sam zapravo kasnije shvatio i doznao da se u πkolune moæe otiÊi bilo kako obuËen, za djeËake su obavez-na odijela, a za djevojËice sveËanije haljine. Bjelorusijaje zemlja s joπ mnogo Ëudnih i za nas neuobiËajenihpravila. A na drugoj pak strani gomila mladih kao daprati najnovija, trendovska, modna dostignuÊa.

Nema tu raskoπi ambijenta poput zapadnih uliËnihreklama, sve odiπe atmosferom proπlih vremena kojihse sjeÊam iz djetinjstva. Prekrasno i toplo vrijeme, go-

put i ugodan boravak u njegovoj zemlji. VeÊ na polj-skom dijelu graniËnog prijelaza, kao πto rekoh, doËekalame kolona automobila. Nema tu πarenila registarskihploËica, sve sami umorni i pospani Bjelorusi, u pretrpa-nim automobilima, koji se vraÊaju kuÊi s juËeraπnjeg πo-pinga u Poljskoj. Jedino su moje tablice odudarale, go-tovo poput nekakvog uljeza. Ljudi su gledali, poneko bipriπao, postavljajuÊi gotovo klasiËna pitanja; odakle?, ka-mo?, zaπto?, uz ono nezaobilazno, o cijeni motora.

Prvi susret s bjeloruskim graniËnim policajcem,unatoË tome πto je veÊ nekoliko minuta pokuπavaopronaÊi broj moje putovnice u nekakvoj debeloj knji-æurini punoj brojki, ulijevao mi je nadu da bi sve mo-glo proÊi brzo i bez komplikacija. Kako niπta nije pro-naπao uputio me prema susjednoj - kako sam ih kasni-je sam od muke nazvao - naplatnoj kuÊici, jer su me nanjih podsjeÊale. Tu je zapoËela moja dvosatna πetnja odkuÊice do kuÊice, od jednog sluæbenika do drugog. Ca-rinik mi je uvalio nekakav list papira ispisan na ruskomjeziku, kojeg sam sâm trebao ispuniti. Zamolio sam gaza pomoÊ, ali je to glatko odbio pravdajuÊi se poslom.Od tog njegovog silnog posla, naravno, nije bilo niπta,uglavnom je ionako samo πetao. Pomislio sam: 'Ako sevi pravite ludi, praviti Êu se i ja.' Sve sam te papire gur-nuo kroz maleni prozor, sluæbeniku u iduÊoj kuÊici ineka radi s njima πto hoÊe. Dok je on tako slovo po slo-vo neπto upisivao u kompjuter, nekoliko mi je puta na-pomenuo kako bih sam trebao ispuniti carinski list.»ak su mu i ljudi koji su veÊ nestrpljivo Ëekali u reduiza mene s podsmjehom poËeli dobacivati kako bi nje-mu bilo da mora ispuniti formulare na njemu nera-zumljivom jeziku. Nekoliko je puta ustajao, nekamoodlazio, nervozno prevrtao papire... Nakon πto samotiπao u banku uplatiti nekakvu taksu od 2 dolara, pro-naπao je solomonsko rjeπenje: prijei brigo na drugoga.Sve je te papire uvalio cariniku u iduÊoj kuÊici, a on jepak ponovno neπto upisivao u kompjuter, nekolikosmo puta zajedno odlazili do motora, provjeravao jeprtljagu, traæio po motoru broj πasije i tko zna πto joπ...

Sovjetski prikoliËari

Industrijska postrojenja usred zelenih polja

Grodno Grodno

> > > p u t o p i s B j e l o r u s i j a

126 MOTO PULS br. 65/1.-2./2006.

tovo neuobiËajeno za ovo doba godine i ove prostore,a kojeg se ni mi na jadranskoj obali ne bismo postidje-li, omoguÊilo je da i mlade Bjeloruskinje, a bogami ione neπto malo starije, pokaæu svu svoju raskoπnu, umnogim dijelovima svijeta Ëuvenu i cijenjenu 'istoËnu'ljepotu. A znale su je zaista nositi. Glavna, kamenompoploËena ulica odjekivala je od topota njihovih potpe-tica. Samo je takt otkrivao da se radi o gracioznom æen-skome hodu. »ak su mi i sami Bjelorusi znali reÊi ka-ko su njihove djevojke jedne od najljepπih na svijetu, au to sam se zapravo mogao i sam uvjeriti, bez obzira ra-dilo se tek o selu, gradiÊu ili pak velikom gradu.

VeÊ pomalo umoran od pjeπaËenja uπao sam u jednukrËmu. Bar je tako pisalo na gotovo neprimjetnoj ploËiponad vrata. Zapravo je to bio moderan restoran, ugod-nog ambijenta, smjeπten u polupodrumu, s mnogobroj-nom i brzom poslugom. Zatraæio sam od mlade, atrak-tivne, konobarice da mi donese neπto specifiËno za ovekrajeve. Jedino na Ëemu sam insistirao, bio je borπ. Borπje malo bogatija, obiËno guπÊa juha od povrÊa, s raznimdodacima, i uvijek spremljena na razliËite naËine, Unjen sam se okus zaljubio joπ prije nekoliko godina iuvijek me je uspijevala okrijepiti, ma koliko bio um-oran. Ubrzo je nakon pribora za jelo na moj stol doni-

jela ogromnu porciju nekakve oku ugodno aranæirane iprimamljive mijeπane salate. Malo mi je to bilo Ëudno,jer smo mi navikli da nam prvo serviraju juhu. Proπlo jenekoliko minuta, ali na moj stol viπe nije stizalo niπta.Malo sam se osvrnuo oko sebe i shvatio. Ovdje se naj-prije jede salata, a tek onda sve ostalo. Tako je bilo i os-talih dana. Platio sam raËun, te se onako sit ponovouπuljao meu obiËne prolaznike. Sunce je veÊ poËelomijenjati svoju boju iz zlatno æute u rumeno crvenu ka-da sam se ponovo uputio prema sivilu periferije.

U osam ujutro veÊ sam bio na cesti. Sunce se pri-premalo za joπ jedan ugodan dan. Samo su nebo i ces-ta odudarali, sve ostalo bilo je u nijansama zelene bo-je. Svuda oko mene umirujuÊi pejzaæi. OsjeÊao se mi-ris rosom netom umivenih polja. Tu i tamo proπao bipokoji automobil, a ispred mene je 400-tinjak kilo-metara ceste koja me vodi na jugoistok, gotovo u sre-diπnji dio zemlje. A ceste su zapravo iznenaujuÊe do-bre, samo ponekad malo grbave. A ako ih pokuπamusporediti, na primjer, s onima u Ukrajini, zemlji ko-ja je takoer bila Ëlanica Sovjetskog Saveza, Ëak su vr-lo dobre i moram priznati da se ne sjeÊam dali sam ig-dje na cijelome putu kroz Bjelorusiju naiπao na i jed-nu rupu na cesti. U ovome dijelu zemlje sela uglav-

nom i nisu smjeπtena uz glavnu cestu, ona su tu neg-dje, udaljena tek nekoliko kilometara. Na njih ukazu-ju samo dotrajala putokazna ploËa i nadstreπnica kojaglumi autobusnu stanicu. Na prvu benzinsku crpkunaiπao sam tek nakon stotinjak kilometara. Naravno,u sluËaju potrebe treba siÊi na sporednu cestu koja vo-di prema selima i tamo tankati. A tankanje je opet pri-Ëa za sebe. Najprije platiπ, pa onda sipaπ i nema izni-maka. Samo mi je jednom uspjelo da to bude obrat-no. Ima puno lopova na ovome svijetu, odgovorila mije blagajnica na moje pitanje zaπto je to tako. A ova sebar nije skrivala iza zatamnjenog stakla.

Prva meustanica od dvije na putu za Minsk, koji bitrebao biti cilj moje danaπnje etape, je Njasviæ. Danasgrad-spomenik, opasan zidinama, jedan je od najstari-jih bjeloruskih gradova. Njegova su arhitektonska zda-nja svojevrstan 'miks' razliËitih graditeljskih stilova.Kroz povijest je bio pod vlaπÊu mnogih vladara, ali jesvoj vrhunac doæivio sredinom 16. stoljeÊa. Ratovi, po-æari, pa i ljudski nemar krivi su za njegovo propadanjei zanemarivanje, ali su ipak mnoge graevine danas ob-novljene i rekonstruirane.

Ona druga meustanica je maleno selo Mir, toËnijereËeno, samo dvorac-utvrda istoimenog naziva. Jedno-

Grodno

Grodno

Da se bolje vidi

Njasviæ

Lenjin - Ëovjek koji ima spomenike gotovo u svakom gradu

> > >

127MOTO PULSbr. 65/1.-2./2006.

stavnog, ali zanimljivog izgleda, privukla me veÊ prvimpogledom. Smjeπtena doslovce na malenom breæuljku,ponad joπ manjega jezerca, opasana vodenim kanalima,na samom ulazu u selo, svojim je kulama mamila na za-ustavljanje. Od prodavaËa suvenira doznao sam, nakonkratkog razgovora, da u zamku radi jedan Hrvat. Za-pravo, kada sam htio dobiti precizniji odgovor, viπe ni-je bio siguran je li baπ iz Hrvatske ili pak iz bivπe Jugo-slavije. Naæalost, nisam to uspio utvrditi jer ga toga da-na nije bilo na poslu. Od svega sam jedino uspio doz-nati da je ljubav zapravo ta koja ga je namamila u ovekrajeve. A ljubav je Ëesto nepredvidiva. Utvrda Mir je-dinstven je spomenik bjeloruske arhitekture. Podignu-ta je krajem 15. i poËetkom 16. stoljeÊa, kvadratnog jeoblika s pet identiËnih kula, ali razliËito ukraπenih i imazanimljivu unutraπnjost. U svoje vrijeme bio je neosvo-jiva utvrda, a danas je pod zaπtitom UNESCO-a.

Prvog motociklista, naravno da tu ne raËunam sveone stare sovjetske motore, najËeπÊe prikoliËare, sreosam tek u neposrednoj blizini Minska, a na moje izne-naenje bila je to djevojka. Ugledao sam je, joπ kao si-luetu, u mojim retrovizorima. Postavila se s moje lijevestrane, usporila, i srdaËno me pozdravila s osmijehomna licu i podignutom rukom, kako i dolikuje motoris-tima, te odjurila dalje. Kako sam se pribliæavao gradu,promet je postajao sve guπÊi. Na samom ulazu u gradpolicijska kontrolna toËka, πto je takoer uglavnomuobiËajeno u svim velikim gradovima u bivπem Sovjet-skom Savezu. U Minsku me doËekao jedan od Ëlanovameunarodnog moto kluba "Rolling Anarchy" s po-malo neobiËnim nadimkom Slon. Joπ smo se prije pu-tovanja dogovorili da Êe me saËekati i pomoÊi mi pripronalaæenju hotela, na πto se u ovako velikim gradovi-ma obiËno potroπi najviπe dragocjenog vremena.

Nije me doËekao s motorom, kako sam oËekivao.Doπao je ravno s posla, automobilom. Kasnije Êu za-pravo shvatiti da su svi Ëlanovi ovoga kluba, zapravobar oni koje sam ja upoznao, mladi, uglavnom uspjeπ-ni poslovni ljudi, koji svojim æivotnim standardomodudaraju od prosjeka u ovoj zemlji, a taj im standardomoguÊava da voze motocikle koje si taj isti prosjeËanBjelorus zapravo ne moæe ni zamisliti. Ali primili su mefantastiËno. Ako ikada budu doπli u ove krajeve, a ja imse poæelim bar djelomiËno revanπirati (a hoÊu!), gotovosam siguran da Êu odmah bankrotirati. Nisam ni slutiokako Êe dugaËka i naporna, ali zanimljiva, biti ova noÊ.

Htio sam da pronaemo nekakav jeftiniji hotel, πtoje Slon odmah demonstrativno odbio te mi predloæioda spavam negdje kod njih. Ali ja trebam registraciju zasvaku provedenu noÊ, odgovorio sam mu. To je pak bi-lo rijeπeno u trenu, bio je dovoljan jedan telefonski raz-govor da dobijem taj toliko neophodan i za mene vaæ-an komadiÊ papira. Nakon πto nam je Slonova æenapripremila ukusan ruËak, krenuli smo automobilom uobilazak grada. Sve πto je vrijedilo vidjeti, a i viπe od to-ga, vidio sam, a usput i doznao mnoge zanimljive stva-ri iz povijesti i sadaπnjosti, o kojima se zapravo ne moæeproËitati ni u jednom vodiËu. Jedna od njih je i ta daMinsk, velegrad od oko 2 milijuna stanovnika, nemavelikih supermarketa. Nakon 90-tih godina, kada jeBjelorusija postala neovisna dræava, ljudi su se ponada-li kako su sovjetska vremena proπlost i kako Êe dræavapostati sve otvorenija. Mnogi su svjetski trgovaËki gi-

ganti veÊ poËeli ulagati u zemlju, kada je na vlast doπaoLukaπenko, proruski orijentiran Ëovjek, i sve se poËelovraÊati na poËetak. O njihovoj zatvorenosti govori i Ëi-njenica da graani bez vize mogu putovati tek u trizemlje - Rusiju, Ukrajinu i Kubu. I vizu za Poljsku re-lativno je jednostavno dobiti, ali to je uglavnom zbogtrgovaËkog interesa poljske dræave.

Minsk je glavni grad, politiËko, kulturno i gospo-darsko srediπte. smjeπten je gotovo u samom geograf-skom centru dræave, na nekada vaænom i prometnomtrgovaËkom pravcu koji je povezivao BaltiËko i Crnomore. Osnovan je poËetkom 11. stoljeÊa i u svojoj jeproπlosti bio pod vlaπÊu nekoliko dræava. UnatoË tomeπto je jedan od najstarijih europskih gradova, nema testare patine. ©iroke, Ëiste, ulice, veliki parkovi, moder-na arhitektonska zdanja, hoteli, restorani, barovi - imasve πto i ostali moderni gradovi. U 2. Svjetskom ratubio je gotovo u potpunosti poruπen ali je po zavrπetkurata rekonstruiran i obnovljen. U njegovoj obnovi sud-jelovao je i veliki broj njemaËkih zatvorenika koji su os-loboeni tek po zavrπetku gradnje. 50-tih i 60-tih go-dina proπlog stoljeÊa bio je najnapredniji sovjetski grad.Jedan je od sovjetskih gradova heroja.

Slonov je telefon zvonio Ëesto. Kako ruski i hrvat-ski jezik imaju popriliËan broj istih ili sliËnih rijeËi,mogao sam razumjeti one koje su se ponavljale kao πtosu gost, Hrvat, motociklist, enduro, puteπestvije. Nekisu od sugovornika potom dolazili do nas. Tako sam po-lako upoznavao njegove prijatelje, a sve je to bila zapra-vo uvertira u danaπnju veËer. Ubrzo sam postao Kolja,kako od milja zovu sve one koji nose ime Nikolaj. Ve-Ëer smo nastavili u baru na otvorenoj terasi, negdje ucentru grada. Tu sam susreo i upoznao mnoge zanim-ljive ljude. Vodka je stizala u buteljama po 500 grama.Da, vodka se ovdje naruËuje u gramima. A da mogupopiti ‡ mogu! Svaka im Ëast. No, odavno sam ja nau-Ëio kako piti s istoËnjacima, a ne ih uvrijediti odbija-njem. Da sam si dozvolio pratiti njihov tempo, vjero-jatno bih joπ danas tamo leæao potpuno pijan.

Kako je tko stizao, tako sam morao po tko zna kojiput objaπnjavati stvari oko mog putovanja po Bjeloru-siji. Naravno da su sreli motocikliste putnike ovdje uMinsku, ali oni bi uglavnom samo proπli kroz njihovuzemlju. Ja sam zapravo jedini kojeg su sreli, kome jecilj bila baπ sama Bjelorusija, ja sam jedini koji namje-rava napraviti kruænu turu. ©to je to toliko intere-santno u njihovoj zemlji da zavrjeuje toliku paænju,pitali su se. Morao sam im objasniti zaπto putujem,priËati im o tome kako volim voziti , ali da moj cilj ni-je voænja samo voænje radi. Æelim doæivjeti zemlju napotpuni naËin i uz prirodu i gradove doæivjeti i srestidomaÊeg Ëovjeka, a odliËan primjer za to je i ovo naπedruæenje. Kad malo bolje razmislim, sve sam ove zem-lje kroz koje sam proπao u posljednjih nekoliko godi-na mogao zapravo proÊi i u jednoj turi. Ali nije mi kri-vo zbog toga, nije mi cilj poπto-poto proÊi Ëim viπe ze-malja, a da one budu zapravo samo jedna stavka namom popisu.... "Davaj, davaj", svako malo bi netkopovikao s Ëaπom u ruci. Nazdravljali smo svemu i sva-Ëemu. Gotovo sam ih molio da mi dopuste da i ja pla-tim poneku rundu, ali nisu htjeli ni Ëuti za to. VeÊ jepoËelo svitati kada smo se vratili kuÊi. Alkohol i umorzajedno kumovali su tome da zaspim kao klada.

Nagovorili su me da s nekima od njih odem uPinsk na moto festival, kako ovdje nazivaju moto sus-rete. Malo sam se dvoumio jer je Pinsk zapravo bio namojoj ruti, ali tek pri kraju puta. Trebalo bi se vraÊatidio puta i onda promijeniti smjer, a opet, bila bi toprilika da upoznam i ostale bjeloruske bajkere. Osimtoga, nisam ih mogao odbiti radi pristojnosti. Krenu-li smo tek u kasnim popodnevnim satima, mojskromni KLE u druπtvu s dvije Honde Pan European.Zaustavljali smo se samo za tankanje. Zapravo, samoje moj KleiÊ nuæno trebao gorivo. Ovakav, u punojputnoj spremi i gotovo konstantnoj brzini od 140 dopovremeno 150 kilometara na sat nije ni uspijevaoproÊi isto toliko kilometara prije nego bi prebacio narezervu. Kada smo stigli, veÊ je pala noÊ. Skautskimkampom, u kojemu se odræavao susret, odjekivala jeæestoka rock glazba. Bio je tek petak, pa ni gostiju joπnije bilo previπe. Zapravo, ovo je jedan od njihovihmanjih moto susreta, par stotina motora biti Êe ovdjeu subotu uveËer. I moji su prijatelji, koji su takoerprvi puta ovdje, bili pomalo razoËarani. Svi motori suparkirani u omeenom krugu i cijelu noÊ Ëuvani. Sa-mo s brojem i narukvicom moæete motorom izaÊi izkruga. Pored Bjelorusa bilo je tu joπ nekoliko motora

Samo nek je golemo

Ovo baπ i ne ide zajedno

Grodno Grodno Grodno

> > > p u t o p i sB j e l o r u s i j a

129MOTO PULSbr. 65/1.-2./2006.

iz Rusije, Ukrajine i Poljske. Svaki posjetitelj dobivai znaËku-bedæ, koja se onda moæe priËvrstiti na jaknu.Mnogi ih ponosno nose poput nekih ratnih heroja.

Novih susreta i razgovora, naravno, nije nedostajalo,jer iako zaista rijetko tko govori engleski, mogli smo sesporazumjeti. Kada razgovaraju meusobno, teπko ih jerazumjeti, mada se da naslutiti tema razgovora, ali ka-da je to jedini jezik kojim mogu sa mnom komunicira-ti i kada se trudimo govoriti polako i jednostavno,moæemo se priliËno razumjeti. Po tko zna koji put mo-rao sam odgovarati na ista pitanja. Razgovaralo se osvemu, o motorima, putovanjima, æenama, razlikama isliËnostima u naπim jezicima i zaËas su doπla tri sataujutro, kada sam sâm sebe natjerao na spavanje. Ranoujutro Ëekaju me novi bjeloruski putovi.

Ranojutarnja magla, karakteristiËna za ovo podru-Ëje, koja se pred zoru nadvila nad ove nizinske krajevei koju je joπ slabo jutarnje sunce svim silama pokuπava-lo rastjerati, ispratila me u susret novim cestama i no-vim ljudima. Za sam grad nisam imao previπe vreme-na. Pinsk, koji datira s kraja 11. stoljeÊa, spadao je me-u najstarije slavenske utvrde. Kroz svoju dugu povijest

bio je pod vlaπÊu gotovo svih susjednih dræava. PoËet-kom 20. stoljeÊa gotovo 80 % njegovog stanovniπtvabili su Æidovi. Danas je on jedan od najinteresantnijihgradova juænoga dijela Bjelorusije, poznat po mnoπtvuarhitektonskih, povijesnih i kulturnih spomenika, kaoi po prirodnim ljepotama svoje okolice.

Ravna, samo naizgled dosadna cesta, pod budnimokom gospodara neba vodi me na istok, ususret Gome-lju, gradu koji se smjestio na tromei Bjelorusije, Rusi-je i Ukrajine. VeÊina vas, siguran sam, nikada nije Ëulaza ovaj grad, ali zato ste sigurno Ëuli za »ernobil i nu-klearnu katastrofu koja se tamo dogodila. »ernobil jenekih 100-tinjak kilometara juænije, smjeπten takoerna tromeu, ali na Ukrajinskoj strani. »injenica je dasu u toj katastrofi najviπe stradala podruËja sjeverno odepicentra eksplozije i neki stoga smatraju da je krivac zato smjer vjetra koji je puhao toga dana prije 19 godina,kada je eksplodirao nuklearni reaktor i veÊina radioak-tivne praπine je bila otpuhana u ovome smjeru. Ova supodruËja najviπe stradala. Od tada je nekoliko sela bilopotpuno prazno, napuπteno i zabranjeno za posjet. Tekse prije nekoliko godina æivot polako poËeo vraÊati u ta

podruËja. »ernobil je zapravo najveÊa katastrofa mo-derne Bjelorusije. Gajgerov brojaË joπ i danas pokazujemalenu razinu radioaktivnosti. Grad kao grad zapravoi nije baπ posebno interesantan.

Joπ jedno ugodno sunËano jutro, nebo gotovo bez ijednog oblaËiÊa, nedjelja je, dan kao stvoren za motoputnika i nove izazove. Na gradskim cestama gotovo dai nema automobila, ne æurim, vozim u granicama ogra-niËenja, kad odjednom pored mene usporava automo-bil, nekakva dotrajala Lada, spuπta se vozaËevo staklo ivozaË neπto ljutito dobacuje. Ne razumijem ga, gledamu njega i nije mi jasno Ëime sam to u njemu izazvao to-liki bijes. Kada mu je valjda ponestalo municije, tj. ri-jeËi, nabio je gas i odjurio dalje. Ima nas svakakvih naovome svijetu. I ovo je zapravo sastavni dio æivota nacesti. Zapravo su to iznimke koje Ëine pravilo.

Prvi dio ceste koja me vodi na sjever zemlje u ovimdijelovima uz granicu s Rusijom, za razliku od zapad-nih, prolazi kroz mnogobrojna sela. Ovo su najsiro-maπniji dijelovi zemlje i to se moæe dobro uoËiti izakljuËiti i s motora. Malene, drvene, troπne i neu-gledne kuÊice ovdje su Ëest prizor. »ini mi se da lju-

Minsk: noÊni susreti motorista

Na motosusretu u

Pinsku

Dva biznismena, kirurg, lijeËnicai moja malenkost

Tvrava MirTvrava Mir

Tvrava Mir

> > > p u t o p i s B j e l o r u s i j a

130 MOTO PULS br. 65/1.-2./2006.

duæeg vremena skupila familija i svi imaju sve neπtovaæno pitati. Ujutro smo se nakon doruËka vratili u ga-raæu. I njih su trojica 'upregli svoje konje' i ispratili medo kraja grada. Pozdravili smo se kao dugogodiπnji pri-jatelji. "Psi daroge" bili su zaista ugodno i nezaboravnodruπtvo. Svijet i nije tako velik, moæda se ipak ponov-no sretnemo, ako nigdje drugdje, a ono bar na cesti,onoj koja svima nama æivot znaËi.

Kako sam se udaljavao, polako je nestajalo onogjutarnjeg sivila. Æuta je kugla ponovo dominirala naplavome nebeskom svodu. Pomisao da nemam noÊaπ-nju registraciju samo na trenutak bi prekinula idiluputovanja na dva kotaËa. Nekih πezdesetak kilometa-ra pred Minskom ugledao sam putokaz za Khatyn...RijeË genocid je prejednostavna rijeË za sve one teπkezloËine koje su ljudi sposobni ljudima uËiniti. A me-morijalni centar Khatyn je spomen na sve te neduæneærtve grozne genocidne politike. Spomen i upozore-nje. Ovo je poruka mrtvih svim æivima da zaborave naæalost i tugu i okrenu se uspostavi mira u cijelome svi-jetu. Selo Khatyn viπe se ne nalazi na nijednoj zemljo-pisnoj karti, ono zapravo viπe i ne postoji. NacistiËkisu ga vojnici, iz bezobzirne odmazde, jednoga krvavogdana 1943. godine sravnili sa zemljom, a sve njegove

razgovorom s Slonom u Minsku. On Êe to srediti ka-da sutra doem ponovno u Minsk, ali to znaËi da Êuza razliku od danaπnjeg dana, kada sam zapravo imaoduplu registraciju, sutra biti na cesti bez nje. VeÊ sampoËeo u glavi smiπljati priËu ako me sutra sluËajno za-ustavi policija i zatraæi taj dokument.

Joπ jedno ugodno i zanimljivo provedeno popodne iveËer, ovdje na sjeveroistoku Bjelorusije. Pokazali su migrad, koji zapravo i nije naroËito interesantan. Pomoglisu mi da pronaem filmove, jer mi je joπ prekjuËer crk-ao digitalni fotoaparat, rezervni, analogni, sam ponioreda radi, ni ne sluteÊi da bi digitalni mogao otkazati,ali sam imao samo pola filma u njemu. Ostatak smodana proveli ispred njihove klupske garaæe, lagano pi-juckajuÊi pivo i vino. Motori, putovanja, svakodnevniæivot, naizmjence smo si postavljali pitanja, tako smo ioni i ja doznali mnoge nove stvari. A gdje su tu cure,upitat Êe se netko? Po nekakvim pravilima æene ne mo-gu biti Ëlanovi takvih moto klubova. Po istim tim pra-vilima predsjednik mi nije mogao reÊi koliki je broj Ëla-nova kluba. VeËer smo, ipak, proveli u πarolikom dru-πtvu, u stanu kod joπ jednog njihovog Ëlana. Tu sam iprespavao. Druæenje s bajkerima iz Vitebska nije biloonako ubrzano i naporno. Kao da se napokon nakon

di veÊ godinama ovdje æive na isti starinski naËin, teπ-ko, preæivjeti se moæe samo od onoga πto imaπ u dvo-riπtu ili na njivi. Konjske zaprege joπ uvijek se moguËesto vidjeti. Kako sve viπe odmiËem na sjever, onejutarnje topline polako nestaje, nestaje zlatnoga sjaja,nestaje plavetnila neba, nestaju ona mnogobrojna se-la, sve je viπe nadolazeÊih oblaka, ali nisu to oblaci πtodonose kiπu, ovi samo donose sivilo dana. Sivo i zele-no baπ se i ne slaæe, ali sunce se bori, ne predaje se.Cesta se kilometrima zavlaËi, vijuga i presijeca taogromna πumska prostranstva. Prometa gotovo da inema, tu i tamo bi proπao pokoji automobil. Samo jai moj motor, kilometrima osamljeni meu visokimborovima, osamljeni na toj tuoj cesti, daleko od ku-Êe. OsjeÊaj je pomalo Ëudan, Ëak i nelagodan, kao dasam kilometrima udaljen od najbliæe civilizacije.

©tafetna palica mojih domaæina predana je deËki-ma iz moto kluba "Road dogs". U predgrau Viteb-ska, kako se piπe i izgovara na ruskome ili Vicebska nabjeloruskom jeziku, doËekuju me Stas i Sergej, koji jepredsjednik kluba. I oni inzistiraju da prespavam kodnjih, ali se opet pojavljuje problem registracije. Kakonitko od njih "ne ponemaje po ingleski" ne shvaÊajuo Ëemu im priËam. Problem rjeπavamo telefonskim

Ulaz u Pinsk Vitebsk

S deËkima iz motokluba "Psi daroge" Odmor uz cestu

Pred Gomeljem

131MOTO PULSbr. 65/1.-2./2006.

stanovnike, ne πtedeÊi pritom ni malene bebe, æivespalili. U slikovitom breæuljkastom podruËju, tamogdje je nekada stajalo selo, danas je tuæan memorijal-ni centar, spomen i na ostalih 185 sela i njihove sta-novnike koji su doæivjela istu sudbinu i sela nikada vi-πe nisu obnovljena, kao i na sva ona koja su poslijeipak oæivjela. ©est metara visoka bronËana skulpturanesalomljivog Ëovjeka s mrtvim sinom u naruËju izdi-gla se u sredini i dominira nad cijelim ovim podru-Ëjem. VjeËna vatra, metalne ploËice s imenima sela iimenima ljudi, poploËeni put po bivπim ulicama sela,simboliËni krovovi kuÊa i mnogobrojna zvona kojazajedno tuæno zazvone svakih trideset sekundi, sim-boliziraju sjeÊanje na svih njih i njihove tuæne priËe.

Ponovno Minsk i srdaËni susreti sa sada veÊ starimprijateljima. KlasiËna priËa. Nakon popodneva i veËe-ri provedenih u gradu vraÊamo se kuÊi na spavanje. Je-dan poziv na joπ samo jednu turu piÊa. Naravno, znaosam πto nas Ëeka. Tura za turom, pa kasino, pa neka-kav restoranËiÊ u starom seljaËkom stilu s dobromklopom. Nije da smo doËekali zoru, ali skoro. Mojprijatelj je ponovno ujutro bio nesposoban za bilokakvu voænju, a ovisim o njemu, jer je garaæa na dru-gom kraju grada. Ali i ne æurim, unatoË tome πto mo-ram odvoziti nekih 400 kilometara, mogu krenuti ikasno popodne, jer i u Brestu, kamo sam naumio sti-Êi danas, veÊ imam osiguran smjeπtaj. Joπ malo πetnjegradom i do vienja do nekog iduÊeg susreta.

Preostao mi je samo Brest, uæurbani pograniËnigrad, vaæno æeljezniËko i cestovno Ëvoriπte istoka i za-pada, zapadna vrata zemlje, smjeπten u jugozapad-nom dijelu Bjelorusije, na samoj granici s Poljskom.Tu me je doËekao Lonja, zagriæeni motociklist, vlas-nik dva moto salona. Mislim da je veÊ sasvim suviπnopisati o gostoprimstvu koje mi je i on pruæio. U nje-govoj garaæi mjesto su pronaπli sportski, enduro i krosmotori, ali ipak njegova ljubimica je Honda Valkirye.Jutro je bilo rezervirano za grad, s naglaskom na utvr-du Brest, danas veliki memorijalni centar. Sagraenaje u 19. stoljeÊu i bila je najveÊa utvrda Ruskoga car-stva. Omeena je vojnim zgradama sagraenim od cr-vene cigle, u kojima se moglo smjestiti 12000 vojni-ka. Zbog uloge koju je odigrala u 2. Svjetskom ratu iu Ëast branitelja zasluæila je titulu "utvrda heroj", ko-ja je bila u rangu "grada heroja", a koju je nosilo 12gradova u bivπem Sovjetskom savezu. Muzej oruæja,

crkva i ogroman klesani spomenik samo su dio ovogajedinstvenog prostora koji se oduvijek nalazio na vje-trometini povijesnih zbivanja. A tu je i mali, ali nevje-rojatno zanimljiv natkriveni arheoloπki muzej nad is-kopinama prastarog Bresta s vjernom rekonstrukci-jom tadaπnjeg naselja u kojemu je æivio nekakav patu-ljasti narod. Nisu samo ljudi bili poput Liliputanaca,nego su takva bila i goveda koja su uzgajali.

Doπao je i dan rastanka s Bjelorusijom. Vjerovaosam da Êe izlaz iz zemlje biti samo formalnost, ali gad-no sam se prevario. NemoguÊi su i komplicirani ti nji-hovi carinski propisi. Sve ono πto sam morao napravitina ulazu trebalo je ponoviti. Trebalo je skupiti 5-6 pe-Ëata bjeloruskih pograniËnih organa i jedan od Poljaka,koji su se tu s njima ugurali na zajedniËkom prijelazu.Sve to i ne bi bio neki problem kada bi to iπlo po ne-kakvom redoslijedu. Ali ne, ti moraπ iÊi od sluæbenikado sluæbenika i gotovo ih vuÊi za rukav, a zapravo neznaπ za kim da trËiπ. Tri puta sam pitao je li to sve, triputa sam sjedao na motor nakon potvrdnog odgovora,tri puta sam veÊ upalio motor, kad netko dotrËi do me-ne i viËe "Ej, a kamo Êeπ ti". U Ëetvrtom pokuπaju sume pak vratili s graniËnog izlaza, kaæu, trebaπ joπ jedanpeËat. U sebi im psujem sve po redu, ali zapravo sammiran, pa traæio sam barmalo avanture. Ali vidivraga, odjednom mi sadanedostaju dva peËata,prstom mi pokazuju nanekog tipa u maskirnojuniformi. Policajac pakponovno lista po onakvojistoj debeloj knjiæurinikao na ulazu, pa pomnousporeuje mene s mo-jom fotografijom, paprovjerava putovnicu, paponovno gleda u mene,sve dok nije na kraju sla-vodobitno zakljuËio kakoje sve u redu. Nakon πtosam preπao tu crtu kojadijeli gotovo dva razliËitasvijeta, sve ostalo, do po-vratka kuÊi, bila je samoklasika.

Preπao sam 5300 kilometara, od toga 2300 gotovoravniËarskih bjeloruskih putova, upoznao sam joπ jed-nu interesantnu i malo drukËiju zemlju i mnoge nje-ne stanovnike i πto je najvrjednije, stekao sam noveprijatelje. A bilo je ovo malo drukËije putovanje odsvih mojih dosadaπnjih. Putovanje kroz zemlju uspa-vane ljepote, koja moæda neÊe uspjeti svakoga πarmi-rati na prvi pogled. Bilo je to putovanje kroz gotovonetaknutu prirodu, kroz zelene πume, to njihovo zele-no zlato, pored plavih jezera, preko Ëistih rijeka. Pu-tovanje kroz zemlju s ponekim za nas Ëudnim pravili-ma, kroz zemlju Ëiji stanovnici uglavnom ne govoresvojim pravim bjeloruskim jezikom, kroz zemlju gdjelijeËnici mogu zaraditi manje od prosjeËne plaÊe, krozzemlju koja nema kovanog novca, kroz zemlju u ko-joj ja kao stranac ne mogu platiti cestarinu domaÊomvalutom, kroz zemlju Ëiji stanovnici imaju dvije pu-tovnice, jedu za zemlju, a drugu za inozemstvo... i joπmnogo toga. Putovanje je to koje Êu zaista dugo pam-titi. I za sam kraj, "Boljπoe spasiba" svim mojim no-vim bjeloruskim frendovima.... A mene zovu nekenove ceste.... i Ëekaju na mene. Æivot je πkola, a πkolaje cesta. A ona me nauËila, i uËi, mnogim dobrimstvarima. Privet! n

* * *

TipiËni Bjeloruski krajolik Memorijalni centar Hatinj

Nisu sve benzinske baπ ovakve Hatinj Restoran "Partizanski bor"

Koliko je samo trebaloklesarskog truda