Zbigniew Herbert (1924-1998)

Govoriti o Herbertu na drugi način, osim onog da je on univerzalni pjesnik koji je ostao primjećen i neizostavan u konekstu svjetske i u kontekstu poljske književnosti, bilo bi krajnje neprimjereno. Robert Hudzik za njega kaže da je Herbert najutjecajniji i najpoštovaniji poljski pjesnik. Njegova poezija je okarakterizirana direktnim jezikom i snažnom moralnom zabrinutošću, prouzrokovana i oblikovana njegovim iskustvom, životom pod okupacijom dva totalitarna režima, Hitlerovim i Staljinovim. Počeo je da piše poeziju relativno mlad, sa svojih sedamnaest godina. Međutim, tada ju nije objavljivao, nego je pisao “za svoju ladicu“. Razlogom njegovog neobjavljivanja pjesama neki smatraju to što bi njegov glas u samom početku bio ugušen, jer je cjelokupna literatura iz tog perioda bila pod strašnom cenzurom od strane oba režima. Czeslaw Milosz smatra da je upravo to neobjavljivanje dosta povoljno utjecalo na njegovo pisanje jer je imao mogućnost da izgradi lični stav i stil, bez uplitanja vlasti i vanjskih utjecaja i pritiska. Njegov doprinos poeziji i književnosti Poljske ali i svjetskoj književnosti se ogleda u tome i da je okarakterisan kao svjedok svog vremena, ali u isto vrijeme i politički pjesnik. Stephen Miller nastoji da ukaže na koji način Herberta možemo posmatrati kao političkog pjesnika: Riječ politički može odvesti čovjeka na krivi trag, jer prejudicira lošu poeziju tridesetih godina, poeziju oštećenu lošim okolnostima… politički pjesnik je onaj pjesnik koji se sa svim problemima svoga vremena suočava direktno i najčešće vodi unaprijed izgubljenu bitku. Njegova moralna uvrijeđenost će vjerovatno preplaviti njegovu poeziju čineći je pravednom, predvidljivom i prodornom… Iako Herbertova poezija je okupirana noćnim morama bliske prošlosti… To nije javni govor. Prigušen i prigodan isijava histeriju i apokaliptičnu intenzivnost.1 U Poljskoj, izjavio je Herbert, mi pjesnika posmatramo kao proroka; on nije isključivo tvorac verbalne forme ili imitator realnosti. Pjesnik izražava najdublja osjećanja i najširu svijest kod ljudi. Jezik pjesnika se razlikuje od jezika političara. Na kraju krajeva, poezija traje duže od bilo koje političke krize. Pjesnik posmatra najšira polja i neizmjerna vremenska razdoblja. On posmatra problem svoga vremena, da bi bio siguran, ali on je samo pristaša onda kad je pobornik istine. On potiče sumnju, nesigurnost i neizvjesnost i dovodi sve u pitanje.2 Svoje stavove i krizu ljudskosti on nastoji da iskaže u svojoj zbirci pjesama Gospodin Cogito. Ako analiziramo gospodina Cogita, primijetit ćemo da je on sredstvo kojim Herbert naglašava svakodnevnosti koje svi dijelimo. Gospodin Cogito je intelektualac koji čita novine, prisjeća se svoga djetinjstva, svoje porodice, on predstavlja svakodnevnog čovjeka u svakidašnjim i nesvakidašnjim situacijama. Na prvoj strani//izveštaj o ubistvu 120 vojnika//rat je trajao dugo//moguće je naviknuti se//tu odmah izveštaj//o senzacionalnom zločinu//s portretom ubice.3 Kroz ovaj citat iz pjesme Gospodin Cogito čita novine, Herbert nam pokazuje šta predstavlja našu svakodnevnicu, vijesti i dešavanja koja naglašavaju moralnu krizu, odnosno, koliko nam se monstruozne stvari čine normalnim i s kakvom lahkoćom prelazimo preko njih. Herbert promovira univerzalne vrijednosti kroz svoja djela. Nastoji pokazati ono najbolje u čovjeku, ono što je apriorno u njegovoj suštini od pradavnih vremena, te kroz svoje pisanje potaknuti to u modernom čovjeku. …idi jer samo tako ćeš biti primljen u društvo hladnih lobanja// u društvo svojih predaka: Gilgameša, Hektora, Rolanda// branilaca kraljevina bez

1 http://www.poetryfoundation.org/bio/zbigniew-herbert2 http://www.poetryfoundation.org/bio/zbigniew-herbert3 Zbigniew Herbert, Gospodin Kogito, Svjetlost Sarajevo 1988., str. 114

granice i grada pepela…//4 Kroz historijske likove i mitološke junake Herbert nastoji da ukaže na suštinske vrijednosti čovjeka. Spominje Gilgameša da bi pokazao istinske vrline humanosti, borbe za svoj narod, altruizam nasuprot egoizmu, kroz Hektora hrabrost i požrtvovanost u odbrani časti, Rolanda u borbi protiv moćne vojske kao aluziju da ne postoji neprebrodiva prepreka. Utjecaj, ne samo Herberta,nego i drugih poljskih pjesnika kao što su Ceslav Miloš, Tadeuš Ruževič, Vislava Šimborska, Rišard Krinjicki, Adam Zagajevski i dr. na današnju poeziju i književnost je neupitan i ogroman, stoga je za njihovo razumijevanje neophodna daleko detaljnija studija.

Sejjaf Hadžić IVa

4 Ibid, str. 266